Svatko tko je ikad čitao distopijske romane koji opisuju 24-satni nadzor nad cijelom populacijom, s nelagodom će primiti vijesti koje dolaze iz Kine

Da je Kina zemlja s manjim osobnim slobodama od većine zapadnih zemalja, nije nikakva tajna. No planovi vladajuće Komunističke partije u Kini zvuče kao da su prepisani iz nekog od poznatih distopijskih romana Georgea Orwella ili Aldousa Huxleyja.

Naime, vladajući u Kini uvode nešto što nazivaju “društveni kredit”, svojevrsni sustav bodovanja svakog pojedinca u društvu, koji će uvelike određivati šanse tih pojedinaca u životu.

U roku od nekoliko godina, poručuje kineska Komunistička partija, taj sustav “dozvolit će vjerodostojnima da slobodno šetaju svugdje, dok će diskreditiranima otežati da naprave ijedan jedini korak”.

High-tech nadzor pod kontrolom umjetne inteligencije

Kako javlja australski ABC, “društveni kredit” u Kini je nešto poput osobne kartice s bodovima koju će dobiti svatko od 1,4 milijarde stanovnika Kine.

Čemu služi društveni kredit? Imat će dvojaku funkciju – građani s visokim društvenim kreditom imat će VIP tretman u hotelima i zračnim lukama, jeftine zajmove, ubrzan upis na najbolja sveučilišta te pristup najboljim radnim mjestima.

Naravno, postoji i druga strana tog novčića. Naime, oni s niskim društvenim kreditom mogu dobiti zabranu putovanja, zabranu zapošljavanja u državnim i javnim firmama, ali i zabranu podizanja kredita.

Ovaj orvelijanski program provodit će se zahvaljujući high-tech nadzornim sustavima, koje će kontrolirati umjetna inteligencija na kojoj Kina intenzivno radi već godinama.

Nadzorne kamere bit će opremljene softverom za prepoznavanje lica i skeniranje tijela te geo-trackingom kako bi svaki građanin Kine bio pod konstantnom prismotrom.

200 milijuna kamera kontrolirat će baš sve

Primjera radi, mreža od nevjerojatnih 200 milijuna CCTV kamera pratit će svaki pokret ljudi. Do koje će mjere svaki korak biti važan, ilustrira i podatak da će društveni kredit biti smanjen za nekoliko bodova ako osoba u trgovini kupi, primjerice, preveliku količinu alkohola (jer to sugerira moguću ovisnost).

No te bodove će biti lako vratiti kupovanjem pelena za bebe (jer takav potez sugerira društvenu odgovornost). Sustav će svaki pokret svake osobe pratiti “uživo”, što znači da će se svačiji društveni kredit stalno ažurirati ovisno o tome što osoba radi.

No iznos društvenog kredita neće ovisiti samo o tome što ljudi kupuju u trgovinama nego i o onome što rade ili govore prijatelji i obitelj te osobe. Primjerice, ako nečiji najbolji prijatelj ili otac kaže nešto negativno o vlastima, to će se negativno odraziti na društveni kredit te osobe. Isto vrijedi i za odabir partnera.

Aplikacije na pametnim telefonima također će se koristiti za prikupljanje podataka o ljudima, odnosno neprestano praćenje njihovog svakodnevnog ponašanja.

Najveći projekt društvene kontrole u povijesti

U sustav bodovanja građana bit će uključeni i tradicionalni izvori informacija poput službene državne dokumentacije o svakom pojedincu (rezultati i ocjene iz škole, medicinski kartoni, sigurnosne procjene i financijski zapisi). Svi ti podaci u konačnici će određivati koliki će biti društveni kredit pojedine osobe u Kini.

U ovaj golemi projekt uključeno je više kompanija koje rade pod kontrolom države kako bi koordinirali i konfigurirali ovu tehnologiju te finalizirali algoritam koji će u konačnici određivati nečiji društveni kredit.

ABC navodi da se vjerojatno radi o najvećem projektu kontrole društva u povijesti, odnosno o pokušaju da se potpuno kontrolira više od milijarde ljudi.

Uspije li, bit će to prva digitalna diktatura u povijesti.
 
(index.hr)

Američka veleposlanica u Ujedinjenim narodima Nikki Haley rekla je u nedjelju da su izbori za Ustavotvornu skupštinu koje je u Venezueli organizirao predsjednik Nicolas Maduro, “korak prema diktaturi” i da Sjedinjene Države neće priznati nezakonitu vladu u Caracasu

Ovo je prvi službeni odgovor Washingtona na izbore organizirane u nedjelju dok prosvjedi u kojima ima mrtvih potresaju Venezuelu, gdje birači uvelike bojkotiraju izbore za koje je Maduro rekao da će biti početak “nove ere borbe” u toj krizom pogođenoj zemlji proizvođaču nafte.

“Madurovi lažni izbori su još jedan korak prema diktaturi”, rekla je Haley u poruci koju je objavila na Twitteru. “Nećemo prihvatiti nezakonitu vladu. Venezuelski narod i demokracija će pobijediti”, dodala je.

Venezuelanska oporba, koja ima većinu u tamošnjem parlamentu, objavila je u ponedjeljak da će nastaviti zasjedati bez obzira na izbor Ustavotvorne skupštine koju želi socijalistički predsjednik Nicolas Maduro.

“Mi smo tu jer predstavljamo veliki broj glasova koje niti jedan parlament nikada u povijesti Venezuele nije imao i to se mora poštivati”, rekao je Julio Borges, predsjednik Nacionalne skupštine na konferenciji za novinare.

Venezuelanska oporba smatra nezakonitom Ustavotvornu skupštinu izabranu u nedjelju i pozvala je na nove prosvjede.

Prema vlastima, više od 8 milijuna birača sudjelovalo je na izborima u nedjelju, kada je u nasilju poginulo 10 osoba.

Ustavotvorna skupština s 545 članova, koja će u srijedu održati prvu sjednicu, vladat će zemljom na neodređeno razdoblje i moći će raspustiti sadašnji parlament u kojem većinu ima oporba.

Ta skupština će sastaviti novi ustav koji će zamijeniti onaj koji je 1999. godine usvojio tadašnji predsjednik Hugo Chavez.

Sjedinjene Države su u ponedjeljak odredile pravosudne i financijske sankcije bez presedana predsjedniku Venezuele Nicolasu Maduru, kojeg su nazvale diktatorom nakon krvavih izbora Ustavotvorne skupštine u nedjelju.

“Nezakoniti izbori u nedjelju potvrđuju da je Maduro diktator koji prezire volju venezuelanskog naroda”, naglasio je američki ministar financija Steven Mnuchin, prema priopćenju njegovog ministarstva koje najavljuje “zaleđivanje sve imovine” koju predsjednik Venezuele posjeduje u Sjedinjenim Državama.

Sankcijama protiv Madura Sjedinjene Države “jasno potvrđuju da se protive politikama koje vodi njegov režim te izražavaju američku podršku venezuelanskom narodu, koji želi povratak pune demokracije u zemlju”, dodao je ministar.

Prvi puta američka administracija izravno naziva venezuelanskog predsjednika diktatorom.

Američki predsjednik Donald Trump je prije nekoliko tjedana ocijenio da “Maduro sanja biti diktator”, a američka diplomacija je u nedjelju upozorila na “korak prema diktaturi” i “arhitektima autoritarizma” režima u Caracasu.

Vrlo rijetko američka vlada, ministarstvo financija i State Department određuju sankcije aktualnom predsjedniku neke zemlje.

Venezuela je u ponedjeljak više podijeljena nego ikad, nakon nedjeljnih izbora koje je nametnuo predsjednik Maduro želeći kroz izbor ustavotvorne skupštine zaobići postojeći parlament u kojem većinu ima oporba te uz pomoć ustavotvorne skupštine promijeniti ustav.

SAD proglasile Madura diktatorom, zamrznule mu imovinu

SAD su danas proglasile predsjednika Venezuele Nicolasa Madura diktatorom koji predstavlja opasnost po demokraciju Venezuele i uvele sankcije kojima se zamrzava sva njegova imovina koju bi mogao imati u SAD, prenijele su agencije.

“Tjedni nelegitimni izbori potvrdili su da je Maduro diktator koji zanemaruje volju naroda Venezuele. Sankcionisanjem Madura, SAD objašnjavaju naše protivljenje politikama njegovog režima i našu podršku narodu Venezuele koji želi vratiti potpuna i prosperitetna demokracija”, priopćio je američki ministar financija Steven Mnuchin, prenosi AFP.

Kako se navodi, jedna od mjera su zamrzavanje imovine Madura u SAD, kao i zabrana predstavnicima SAD da pregovaraju s njim.

“Pod Madurom, Vlada Venecuele namjerno i ponovno krši prava građana korištenjem sile, represije i kriminalizacijom demonstracija. Pod njegovom upravom, režimske sigurnosne snage sustavno potiskuju i kriminaliziraju oporbene stranke kroz arbitražni pritvor, vojno gonjenje civila i pretjeranu upotrebu sile protiv prosvjednika”, navodi se u priopćenju.
 
(jutarnji.hr,sputniknews)

Društvo je prošlo točku povratka. Mi više ne trebamo predsjednika da bi funkcionirali kao zdravo društvo

U stvari, ideja da središnja tijela vlasti vladaju različitim klasama ljudi je postala apsurdna. Svi smo mi previše složni da bi nama vladali vladari! To je ono što sugerira nedavno istraživanje.

Ima li nade za nas?

Nedavno je objavljeno izvješće pod nazivom Matematika, koje je uključivalo dokaz da demokracija danas nije relevantna za naše društvo. Socijalna politika, odnosno ideja da pojedinac može odlučivati za svakoga, se smatra apsurdnim jer je društvo previše složeno, a Vlada sve više ne ispunjava naša očekivanja.

Kompleksan organizam

Mi, ljudi, postali smo sve složeniji tijekom vremena, što nema veze sa demokracijom ili komunizmom. I ta složenost je vrlo bitna, kaže Yaneer Bar-Yam, direktor instituta New England Complex Systems (NECSI).

„Postoje prirodni proces povećanja složenosti u svijetu koji će se u nekom trenutku transformirati u kompleksnost pojedinca. Jednom kada dođemo do te točke, hijerarhijska organizacija će propasti.”

Bar-Yam je shvatio koliko je smiješno organizirati društvo prema nekoliko pojedinaca. Vladini dužnosnici su, u većini slučajeva, odvojeni od pojedinih situacija zbog nedostatka iskustva u tom području.

„Mi smo stvorili vjerovanje da je demokracija dobra za nas.”

Je li to istina? Mislim da je demokracija precjenjena, a tako su i drugi sustavi, kao što je diktatura i komunizam. Njihovi centralizirana procesi i demokracija samo se usredotočava na jednog ili nekoliko skupina pojedinaca, ostavljajući građane bez pravog reprezenatora. To jednostavno ne može funkcionirati!

Ljudska složenost

Kad se govori o individualnim potrebama društva, „ljudsko djelovanje” se uzima kao oblik mogućeg rješenja ovog problema. Ako pogledate na čovjeka kao jedinstveno biće u odnosu jedan prema drugome, nameće vam se zaključak zašto smo previše složeni da nama vladaju kao prema grupi.

Ljudi su stvoreni od atoma, koji čine stanice i zatim organe. Ako pokušate opisati individualni (pojedini) atom, to je gotovo nemoguće. To je moguće samo u odnosu na kolektivno ponašanje u cjelini.

Ovo funkcionira na isti način kada se opisuje pojedinačna osoba u poslu, za razliku od radne snage. Lakše je razumjeti uzorak radne snage nego svakodnevno ponašanje jednog radnika.

Postoji li rješenje?

Bar-Yam predlaže rješenje koje naziva „hijerarhijska kontrola”, koja omogućava pojedincu da kontrolira samo svoje vlastite akcije odvojeno od drugih.

Uz to, jedan pojedinac može utjecati na druge poduzimajući iste radnje. Ako se to provede, to će se pokazati mnogo učinkovitije nego nada da će Vlada utjecati na veću skupinu ljudi koja slijedi njihovo vodstvo. U stvari, ono što Vlada radi, ukratko, je kontrola skupine ljudi kao da su puno jednostavnija bića.

Ljudsko djelovanje

U stvari, to nisu nove ideje. One su u stvari ideje koje su se pojavile 1949. godine. Prakseologija ili proučavanje svrhovitog ponašanja (ljudskog djelovanja), govori da ljudi postoje i djeluju s razlogom, u osnovi.

Ekonomist Ludwig von Mises je rekao da oni koji se odvoje od situacije ne mogu znati što će se dogoditi u situaciji. Iako je znanost prilično točna u predviđanju što će se dogoditi u situaciji, ne može predvidjeti budućnost bez pitanja.

I bez obzira na sličnosti jedne situacije sa drugom, uvijek će postojati nepotpuno znanje o svakom događaju ili o svakoj novoj grupi. Očito je da je Ludwig da Mises razumio složenost društva puno prije istraživanja Bar-Yama.

Mises piše: „Vlada znači prinudu i prisilu, te je suprotna od slobode.”

I Mises i Bar-Yam su zaključili da složenost ljudskog bića, osobito na razini na kojoj su ljudi u ovom trenutku, čini gotovo nemoguće da vlada učinkovito vlada.

Kao što smo vidjeli s izborima, brojni ljudi odbijaju glasovati, a želja da društvom upravlja vlada, je u padu. Odabir vođe očito ne znači toliko više građanima, i rad pojedinca u svrhu rješavanja problema može biti ono što nam je sada potrebno da bi preživjeli i bili uspješni kao ljudska bića.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Pablo Sepulveda, unuk bivšeg predsjednika Čilea Salvadora Allendea, demokratski izabranog 1970., a svgnutog 1973. godine, kada je nakon puča na vlast došao diktator Augusto Pinochet, napisao je otvoreno pismo vladi Norveške s molbom da uhite Henryja Kissingera, bivšeg državnog tajnika SAD

Bivši šef američke diplomacije nazočio je u Oslu dodjeli Nobelove nagrade za mir predsjedniku Kolumbije Manuelu Santosu.

Kissinger je i sam dobio tu nagradu 1973. godine i ovog puta je bio pozvan da održi predavanje i sudjeluje u drugim svečanostima u prijestolnici Norveške.

“Za mnoge političare, posebno one koji rade za vladu SAD, Nobelova nagrada je postala sredstvo kojim se opravdava njihov imidž i kako bi se na taj način, povijesno gledano, umanjio zločin genocida i ubojstava”, rekao je Sepulveda za Sputnjik.

“Nobelova nagrada Kissingeru uvijek je izazivala brojne sumnje i rasprave, a mene boli činjenica da je on ponovno pozvan u 21. stoljeću u vrijeme kada smo značajno napredovali u poimanju ljudskih prava. To su dakle način i sredstvo da se opravdaju dijela Kissingera”, izjavio je Sepulveda, sin Karmen Pas, starije kćeri bivšeg čileanskog predsjednika.

Pismo Pabla Sepulvede objavio je “Aftenposten”, jedan od najtiražnijih listova u Norveškoj. U tekstu je Allendeov unuk detaljno opisao kako je Kissinger povezan s državnim prevratom u Čileu i krvavom diktaturom koja je trajala narednih 17 godina.

“Zapravo, jasno je da nitko neće uhititi Kissingera, niti da će ga osuditi, ali će pominjanje te priče u medijima možda makar dovesti do toga da ga povijest zapamti kao zločinca i krvnika, a ne kao nekoga tko je dobitnik Nobelove nagrade za mir” , govori Sepulveda koji trenutno živi u Venezueli.

Pablo Sepulveda je, kao i njegov djed, liječnik po profesiji i smatra da se u zvaničnoj povijesti “premalo govori o ulozi SAD tijekom priprema samog puča, kao i tijekom čileanske diktature”. Sepulveda govori i da nije dovoljno poznata uloga Richarda Nixona i Henryja Kissingera u krvavom uspostavljanju neoliberalnog ekonomskog modela u Čileu.

Sepulveda govori i da su se nekoliko dana nakon pobjede Allendea na izborima 1970. godine američki političari susreli sa Agustinom Edvardsom, vlasnikom konzervativnog lista “El Merkurio”, kako bi se pokušali umiješati i ometati inauguraciju.

Također, u to vrijeme izbor predsjednika države trebalo je odobriti Kongres, pa je cilj tih sastanaka bio i to da se zakonodavno tijelo uvjeri da ne dopuste Allendeu da upravlja državom.

Sepulveda govori i da su Rene Schneidera vrhovnog zapovjednika vojske, ubili ultradesničari. Schneider je poslije izbora Allendea za šefa države izjavio “da će poštovati izabranog predsjednika, onoga kome je narod dao mandat”.

Prema riječima Sepulvede, “grupa koja je izvršila napad na Schneidera i oružje kojim su oni počinili ubojstvo su bili iz američkog veleposlanstva”. Allendeov unuk dodaje da su SAD financirale kampanju Kršćansko-demokratske partije protiv rezultata izbora i sakupili sredstva upravo za list “El Merkurio” kako bi postao oslonac čitave kampanje protiv Allendea.

Uz sve ostalo, Edwards, vlasnik spomenutog lista, bio je i predstavnik “Pepsi Cole”, jedne od ključnih kompanija koja je sponzorirala Richarda Nixona, a to mu je, kaže Sepulveda, omogućavalo da održava kontakt s državnim tajnikom Kissingerom.

“Štrajk poduzetnika” koji je organiziran 1972. godine i koji je doveo do problema u opskrbi i prometu, također je bio djelo SAD, kaže Sepulveda.

“Štrajk je bio organiziran i proveden uz financijsku pomoć Amerike, jer su tada vozači kamiona dobivali dva puta više novca da ne voze, nego što bi dobili da su redovito radili, pa im je bilo isplativije da ne voze.”

“Kissinger je stajao iza operacije ‘Kondor’, a o tome postoji veliki broj dokaza i to se zna, ali samo u uskim krugovima. O toj temi mediji ne pišu. U Čileu malo tko zna o tome, svi samo govore općenito o prevratu i o vojnoj hunti, ali nitko ne spominje SAD kao glavne organizatore svega toga”, zaključuje Sepulveda.
 
(sputniknews.com)

NATO umire, ali se rukovodstvo alijanske se pravi da to ne vidi, piše američki časopis The National Interest

Pokušaj vojnog puča u Turskoj je bio veliki šok za NATO. Moglo se dogoditi da jedna od članica saveza postane zemlja s vojnom diktaturom. Zato su SAD i ostale članice morale dati potporu Erdoganu.

Međutim, nakon puča ponašanje turskog predsjednika ozbiljno dovodi u pitanje postojanje demokracije u Turskoj, čine cijela alijansa dolazi u nezgodan položaj.

Istovremeno NATO ne zna što da radi s Rusijom. Istočnoeuropske članice i saveznici smatraju da “demonstracija slabosti” može izazvati “rusku agresiju”.

Sa druge strane, velike zapadnoeuropske zemlje, članice alijanske, traže da se NATO suzdrži od provokacija.

Međutim, najveća prijetnja koja se nadvija pred NATO alijansom, prema tvrdnjama novinara The National Interest, nisu ni demokracija u Turskoj ni vojna prijetnja iz Rusije, već američki predsjednički izbori.

Ako Donald Trump uđe u Bijelu Kuću, njegova administracija će provest velike refeorme koje će predstavljati “čavao u lijesu NATO pakta”, piše ovaj list.
 
(vestinet.rs)

Turski predsjednik uvjetovao SAD da mu izruče imama Fetulaha Gulena, kojeg krivi za pokušaj državnog udara, ili će prekinuti odnos s Washingtonom … Sukob SAD i Turske, dvije najveće sile u NATO, opasno je poljuljao temelje Saveza, koja bi mogla ostati bez Ankare, suglasni su svjetski i domaći stručnjaci

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan mogao bi razbiti NATO u znak osvete Americi, koju je okrivio za organiziranje neuspjelog vojnog puča u njegovoj zemlji, suglasni su svjetski i domaći analitičari.

Oni ističu da je sukob SAD i Turske, dvije najveće sile u NATO, već opasno poljuljao temelje Saveza, koja bi mogla ostati bez Ankare, ključnog igrača na Bliskom istoku.

Jasna poruka

Stručnjaci podsjećaju da je Erdogan od američkog predsjednika Barack Obame zahtijevao da mu po hitnom postupku izruči turskog imama Fetulaha Gulena, koji živi u SAD, kako bi sačuvao bilateralne odnose dvije zemlje.

Turski predsjednik islamskog klerika smatra osobno odgovornim za organiziranje puča u kojem je ubijeno 290, a ranjeno više od 2.000 osoba.

Također, turski premijer Binali Yildirim zakleo se na rat protiv bilo koje sile koja podržava imama, čime je zapravo zaprijetio SAD. S druge strane, Amerika odbija izručiti Gulena pod izgovorom da nema dovoljno dokaza da je on organizirao vojni puč u Turskoj.

Odbijanje Washingtona izručiti Ankari Fetulaha Gulena, koji živi u Pennsylvaniji, dovelo je u sukob dvije najveće vojne sile u NATO, što će svakako imati utjecaj na Alijansu – ocjenjuje ruski vojno-sigurnosni stručnjak Ivan Iland.

On dodaje da će Turska sasvim sigurno preispitati odnose s NATO savezom, koji nije pritekao u pomoć legitimno izabranom čelniku jedne od članica pakta prilikom pokušaja njegovog svrgavanja.

To je velika sramota za NATO, koji sebe vidi kao demokratsku savez i koji bi trebalo reagirati kad netko udari na demokraciju u jednoj od njegovih članica – objašnjava Iland.

Prema njegovim riječima, prve znake okretanja Turske od NATO već smo vidjeli u nedjelju, kad je Ankara zatvorila vojnu bazu Incirlik, u kojoj se nalaze avioni SAD i iz koje lete u borbu protiv Islamske države (ISIS) u Siriji i Iraku. Uhićen je i glavni zapovjednik te vojne baze.

Time je Turska poslala jasnu poruku NATO – naglašava Iland.

Odnos Turske i SAD će se bez sumnje izmijeniti, a samim tim i odnosi unutar NATO. Erdogan neće ukinuti vojnu bazu Incirlik, ali je moguće da uvede restrikcije, poput kontrole neba koja se izravno odnosi na Amerikance.

Ne vjerujem da će Turska izaći iz Saveza, ali će tražiti partnere i na drugim stranama i to će oslabiti već narušenu koheziju među članicama NATO, koje imaju različite stavove o odnosu prema Rusiji i financiranju trupa.

Kako zapadni vojno-sigurnosni stručnjaci objašnjavaju, ni Washington Tursku, koja je dugo bila ključni partner Amerikancima na Bliskom istoku, više ne vidi kao pouzdanu. Bijela kuća sada smatra da je Erdoganova politika dovela do kaosa koji se trenutno događa u Turskoj.

Imidž Amerike, koja se predstavlja kao bastion demokracije i koja istu takvu sliku nameće svijetu o NATO, bit će uništen ukoliko Erdogan nastavi s uhićenjima svih svojih protivnika nakon pokušaja državnog udara.

Uvođenje diktature u Turskoj s mogućim povratkom smrtne kazne samo će štetiti imidžu SAD, te će Washington biti sam primoran otkazati suradnju Turskoj – objašnjavaju stručnjaci.

Moguć i rat

Washington više ne vidi Ankaru kao pouzdanog partnera. On ističe da Erdogan već neko vrijeme čisti vojsku od proameričkih časnika, uglavnom pitomaca sa vojne akademije “West point”, i da to ne može proći bez geostrateških posljedica.

Utoliko prije što Turska u geopolitičkom smislu drži možda najdragocjeniji dio zemaljske kugle. Propast državnog udara potpuno ruši američku bliskoistočnu politiku, dok bi Erdoganovo distanciranje od NATO-a, ukoliko bude temeljito i praćeno približavanjem Turske Rusiji, možda moglo biti i razlog za rat.
 
(Informer,vestinet.rs)

Nije riječ o nikakvoj ljubavi prema Sadamu Huseinu. Iračani su osjetili da je dolazak američke “demokracije” gori i od diktature. “Bush i Blair su lažljivci. Razorili su Irak i srozali nas na nulu, na razinu Srednjeg vijeka, možda i niže od toga. Da sam kriminalac, ubio bih ih vlastitim rukama”

U trenucima pada Sadam Huseina pod naletom američko-britanskog ratne mašinerije, svijet je u travnju 2003. obišla fotografija Iračanina kako maljem razbija spomenik iračkom diktatoru.

Više od 13 godina kasnije, Washington Post je pronašao Kadima Sharifa al-Jaborija među milijun izbjeglica u Libanonu, onog istog koji je 2003. snimljen kako razbija spomenik.

Samo što danas kaže da ga njegov čin iz tog razdoblja boli, kao i da ga je zbog toga sramota. Nije riječ o nekakvoj iznenada probuđenoj ljubavi prema pokojnom iračkom doživotnom predsjedniku, nego o tome da je, kako kaže, nakon Huseinovog pada s vlasti život svake sljedeće godine je bio sve gori i gori.

“I tada je bilo korupcije, sukoba, ubijanja, pljački. Bio sam tako sretan kad su ga srušili s vlasti. Ali, Sadam je pao, a na njegovo mjesto došlo je 1000 drugih Sadama”, istresao je dušu pred novinarima čovjek koji bi, kaže, sad više od svega želio da se diktator vrati iz mrtvih na stare pozicije moći.

On je, inače, nekad bio Huseinov osobni mehaničar motocikala, ali zapravo nema razloga da žali osobno za njim.

U jednom trenutku pao je u Huseinovu nemilost i nakratko završio u zatvoru. Sadamov režim pogubio je 15 članova njegove šire rodbine. Ali, od 2003. Irak je zapao u stanje potpune anarhije, stanje za koje su milijuni Iračana koji su to iskusili, danas vide kao neusporedivo gore čak i od brutalne diktature Sadama Huseina.

Irak se podijelio po liniji plemenskih, vjerskih sukoba. Na sve strane se ističu terorističke skupine, od kojih je Al Kaida samo jedna od mnogih, da bi na kraju veliki dio zemlje okupirala ID, koja je u nedavnom bombaškom napadu na trgovački centar u jednom jedinom trenutku pobila više od 250 ljudi usred svetog mjeseca Ramazana, nekad vremena slavlja, sreće, mira, posta i molitve.

Al-Jabori, nekad hrvač i dizač utega, kaže i to da za sadašnje stanje svakako krivi i aktualnu iračku vlast. Ipak … “Bush i Blair su lažljivci. Razorili su Irak i srozali nas na nulu, na razinu Srednjeg vijeka, možda i niže od toga. Da sam kriminalac, ubio bih ih vlastitim rukama”, rekao je novinarima.

S njim je, osim Washington Posta, razgovarao i BBC, što možete pogledati ispod.

Pogledajte video:
 

 
(Express.hr,B92)

“Budući da je Slovačka kršćanska zemlja, ne može se tolerirati priljev od 300.000 do 400.000 muslimanskih doseljenika koji bi željeli za početak izgradnju džamije diljem naše zemlje

Zaista, kad vidite ovakve odvažne, premijere i predsjednike nekih država EU, poput Poljske, Mađarkse a sada i Slovačke, zar vam ne dođu suze na oči kada shvatite, da koga god mi izabrali na čelo države, sve su to samo i isključivo sluge.

Obični mali slugančići novog svjetskog poretka koji kao da su cijeli život pripremaju na sluganstvo. Oni kao da znaju samo klimati glavom pred tuđim interesima, bez obzira na to koliko će to naštetiti vlastitom narodu.

To su ti pioniri demokracije koji znaju samo slušati, puzati i onda glumiti da su domoljubi katolici. Sve, baš sve što EU preporuči Hrvatskoj, mi uvedemo bez glasa, bez krika, bez promišljanja iako sve to zajedno ima cilj oduzeti Hrvatima, prvenstveno Boga, a nakon toga i domovinu! Nevjerojatno. Evo recimo primjer Slovačke, čiji je premijer lako začepio usta svim ‘neprijateljima’ svoje države, rekavši: ‘Nema mjesta za islam u europskoj naciji Slovačkoj.’

Naime, Robert Fico je premijer Slovačke već treći mandat, a 1. srpnja Slovačka preuzima predsjedavanje vijećem Europske Unije, tako da će on biti predsjednik. U svibnju je oduševio Slovačku istinom rekavši: ‘Multikulturalizam je najobičnija fikcija, ja neću dopustiti da ‘migranti’ promijene karakter naše zemlje, obećajem da ću zaštiti svoj narod od bilo kakve promjene koja ide kontra moje domovine, i ljudi’.

Zanimljivo je i da je Slovačka jedina zemlja čiji je narod odbio sudjelovati u programu preseljenja izbjeglica u Europsku uniju. On je za razliku, od primjerice naših Vlasti, narodu rekao kako oni nisu obavezni primati izbjeglice, i nikome ništa. Oni ih neće primiti.

Naši su došli i rekli: mi to moramo, plati ćemo kaznu?!! Ma što?? Kakvu kaznu? Kome vi služite? To je sloboda u koju vas guraju? Da vam neko treći sa strane kaže, vi morate to i to inače penali? Što je to, to nije sloboda, to je ucjenjivanje čitavih nacija. To nema veze s demokracijom, a pročitajte kako je to argumentirao slovački premijer, dok smo mi kao zadnje kukavice rekli – dobro.

“Budući da je Slovačka kršćanska zemlja, ne može se tolerirati priljev od 300.000 do 400.000 muslimanskih doseljenika koji bi željeli za početak izgradnju džamije diljem naše zemlje, to je nedopustivo.

To bi promijenilo prirodu, kulturu i sve vrijednosti naše države. Zapamtite, nikada neću dopustiti stvaranje jedinstvene muslimanske zajednice u mojoj zemlji”, rekao je on jasno i glasno, i svojom obranom nacionalnih interesa osvoji povjerenje svoje katoličke zemlje, ali i bijes ultra liberala koji će opet reći – To je fašizam.

Ma nije to nikakav fašizam, to je samo obrana nacionalnih interesa od nečeg što je nevjerojatno glupo, nelogično, suludo i ponajviše opasno činiti. Eto zbog toga je slovački premijer, premijer već tri mandata, a naši kukavice ne mogu izdržati ni pola svog.

I da, ovo nema veze s humanitarnim pitanjem, već s egzodusom čitavih nacija na europski kontinent, riječ je o namjernom mijenjanju lica planete – mutavom multikulturalizmu sigurno i apsolutno vodu u propast, ili bar u diktaturu.
 
(dnevno.hr)

Od kraja prošlog stoljeća objavljeno je na stotine naslova o svjetskim urotama ili uroti, tako da je danas taj smjer razmišljanja praktički postao žanr za sebe.

Žito i kukolj dolaze zajedno i ponekad ih je teško razlučiti, pa da bi se dokazalo postojanje svjetske urote valjalo bi iznijeti činjenice koje se ne mogu zanijekati. Neizbježnost takve svjetske urote s jedne strane svakako proizlazi iz postojanja organizacija koje su višeg ranga od neovisnih država.

Netko je tu moć centralizirao, a potom i oblikovao određeni smjer razmišljanja i predstavio ga kao humani napredak. Također, ako je povijest išta pokazala onda je to bilo da će onaj tko ima moć nju i koristiti za svoj probitak, a i za centralizaciju još više moći.

No, čini se da iza postojećih, legalnih organizacija postoje organizacije koje djeluju iza kulisa službene svjetske politike. Zapravo je nemoguće razumjeti kako se i zašto donose političke odluke bez proučavanja takvih organizacija i njihove ciljeva. Pravi se odgovor ne može naći u okviru vlada ili nekih drugih političkih snaga u svijetu, jer u stvarnosti politike država ne određuju predstavnici izabrani demokratskim putem nego te moćne organizacije i nevidljiva elita.

Tajno Bratstvo iluminata utemeljeno je 1530.

Prije ili kasnije svatko tko se zanima za ovu temu naići će na tajno Bratstvo iluminata, organizaciju službeno utemeljenu 1530. u Španjolskoj. U dokumentu naziva „Pismo iz Konstantinopola“ od 22. prosinca 1489. zacrtani su planovi za osvajanjem vlasti u čitavome svijetu, o čemu je pisao Julian de Metrano u knjizi „La Silva Curiosa“ objavljenoj u Toledu 1583. i kasnije u Parizu 1608. godine. 1773. su planovi utvrđeni u „Pismu iz Konstantinopola“ obnovljeni, modernizirani i dalje razvijeni u konzultacijama s utemeljiteljem bankovne kompanije Rothschild, o čemu je pisao Des Griffin u knjizi „Fourth Reich of the Rich“ 1994. godine.

Cilj – svjetska diktatura s jednim ‘bogom’ na čelu

Na okupljanju članova najutjecajnijih obitelji, Mayer Amschel Rothschild rekao je: „Ako udružimo snage, možemo vladati svijetom.“ Taj je događaj dokumentirao i William Guy Carr u knjizi iz 1958. „Pawns in the Game“, na temelju tajnog izvješća najviših dužnosnika Britanske tajne službe, a na jednom drugom mjestu okupljanje u rezidenciji Rotschilda opisao je insider John Todd, koji bio uveden u najviše krugove moći Reda iluminata.

Krajnji cilj bio je uspostava svjetske diktature s jednim vladarom svijeta na čelu, no tko bi to bio je iz dostupnih izvora ostalo nejasno. No, pismo i sastanak pružili su strukturni plan kako kontrolirati sve aspekte života ljudi uskraćujući im informacije i ograničavajući im slobode.

Manipulacija medijima i cenzuriranje istine omogućit će ovim obiteljima da potežu konce u svijetu svodeći ljudski rod na igračku kojom upravlja nekoliko moćnih obitelji kroz dominaciju vrhovnom ekonomskom, financijskom i političkom razinom u svijetu.

Krajnji im je cilj bio stvoriti kod ljudi nezainteresiranost do te mjere da ljudi pristanu na bilo što, a nekoliko preostalih oponenata lako bi se moglo ukloniti.

Weishauptovi stupnjevi ‘Reda perfektibilista’

Rothschildi su elaboraciju i implementaciju planova temeljenih na „Pismu iz Konstantinopola“ prepustili Adamu Weishauptu, profesoru kanonskog prava.

Weishaupt je upravljao masonskim ložama u Münchenu, a bio je i važan član Velike lože (Grand Orient) u Parizu. 1. svibnja 1776., u dobi od dvadeset osam godina, Weishaupt je na Sveučilištu u Ingolstadtu (u Bavarskoj) osnovao tajno društvo „Red perfektibilista“ kojem je ubrzo promijenio ime u „Red iluminata“.

Osmislio je složenu hijerarhiju tajnih stupnjeva u nekoliko „razreda“ ili „stupnjeva“, ugrubo: niži ili tek inicirani iluminati; slobodni zidari obični, škotski i škotski vitezovi; tajanstveni razredi koji uključuju dva stupnja svećenika, namjesnika, vlastodržaca, velikih vlastodržaca, magnusa i kralja. Samo su tajanstvenim razredima bile dostupne spoznaje o zločinačkim ciljevima Reda iluminata.

Vodeća europska pera stupaju u Red

U Red je stupilo tisuće vodećih Europljana, kao i najučeniji ljudi iz područja gospodarstva, politike i kulture te brojni pisci koji su uvidjeli materijalne prednosti podrške tog društva. Među članovima Reda našli su se „enciklopedisti“ Voltaire i Rousseau, koji su odigrali značajnu ulogu u propagandi koja je utrla put Francuskoj revoluciji, koju je isplanirao Red.

U Njemačkoj su članovi društva postali Göthe, Engels i Karl Marx. Marxov „Manifest komunističke partije“ uznio je administrativne aspekte planova iluminata, a bio je izravan plagijat Weishauptovih predavanja i spisa, koji je pak korupcijom i ucjenama održavao kontrolu nad ljudima, ali po potrebi i špijunažom, mučenjem i terorizmom. Weishaupt je unutar Reda utemeljio terorističku špijunsku agenciju gestapovskog tipa koja je vršila likvidacije, a nazvao ju je „Bratstvo insinuacije“.

Njen je zadatak bio sprječavanje curenja tajnih informacija o planovima, uglavnom mučenjem i osvetama nad nepoćudnim građanima. Weishauptov cilj bio je privući Redu iluminata ljude iz svih zemalja putem brojnih insidera, a kao osnovno načelo svoga Reda uzeo je maksimu: „Cilj opravdava sredstva.“

Iskrenost, čast, poštenje… su slabost!

Omalovažavao je sve civilizacijske pojmove, kao što su iskrenost, čast, poštenje, moralnost, etičnost i ljudskost. Prezirao ih je kao slabosti i smatrao da će pomoću tih osobina iskoristiti čovječanstvo i prosvijećene protivnike gurnuti u ruke urotnika. Kao „vrline“ uzdizao je laganje, obmanu, prevrtljivost, neiskrenost, brutalnost, nemilosrdnost i nasilništvo.

Weishaupt se zalagao da se svim sredstvima obrazovanja, zabave i propagande te „vrline“ utuve u glave mladih naraštaja u razvoju te da nestane roditeljske discipline nad djecom, zbog čega će ona postati lak plijen za njegovo društvo. Knjiga „Dokazi urote protiv svih religija i vlada Europe“ sažima Weishauptov program ovim riječima: „U ložama, smrt je proglašena vječnim snom; patriotizam i lojalnost nazivali su se uskogrudnim predrasudama koje su nekompatibilne s dobronamjernošću.

Mislili su ukinuti zakone koji su štitili imovinu koju je akumulirala dugovječna i uspješna industrija; i spriječiti buduće akumulacije imovine… namjeravali su iskorijeniti svu religiju i običnu moralnost… slomiti veze obiteljskog života, uništavajući poštivanje bračnih zavjeta i otimajući odgoj i obrazovanje djece iz ruku njihovih roditelja.“

Postali tajnim vladarima Bavarske

Zahvaljujući organizacijskim vještinama baruna Adolpha Freiherra von Kniggea i uz pomoć nekoliko masona koji nisu pronašli ono čemu su se nadali unutar svojih loža, Weishauptovi iluminati postali su tajni vladari Bavarske i okolnih njemačkih država u manje od pet godina. Kasnije su direkciju preselili u Frankfurt. Uskoro su njemačku političku scenu infiltrirale istaknute ličnosti iz Reda iluminata koje su odmah počele reformirati državnu vladu, (vidi tekst u okviru).

Kada je 11. listopada 1785. bavarski vladar Karl Teodor naredio pretres kuće Weishauptova pomoćnika, pravnika Von Zwacka, postalo je jasno da urotnici teže ciljevima na svjetskoj razini. Velik broj Weishauptovih protokola, dokumenata i pisama, koji su se osnivali na „Pismu iz Konstantinopola“, pronađen je u njegovoj kući.

Navod iz jednoga Weishauptova pisma Von Zwecku glasi: „Prema ovom planu moći ćemo vladati čitavim čovječanstvom. Na taj način bit ćemo u stanju pokrenuti i usijati stvari pomoću najjednostavnijih sredstava. Naši sateliti moraju biti strateški raspoređeni i upućeni tako da možemo tajno utjecati na sve političke pregovore.“

130 službenih krivotvorenih državnih pečata

Sljedeće su godine u kućama drugih iluminata pronađene dodatne informacije o uroti. Među njima su bile i tablice s tajnim šiframa i simbolima, tajni kalendari, zemljopisne lokacije, značke, procedure inauguralnih ceremonija, popisi s imenima članova i oko 130 službenih državnih pečata koje su iluminati koristili kako bi krivotvorili državne dokumente.

Red je odmah raspušten. Službeno su iluminati istrijebljeni 1785., nakon samo devet godina postojanja. Međutim,navodna propast Reda bila je samo predodređena taktikaurotnika. Tako su stvorili iluziju da je Red iluminata stvar prošlosti.

Weishaupt je pobjegao, ali nastavio je svoj posao u tajnosti, što je označilo početak stvarne povijesti iluminata. Više od sto godina nakon zabrane,Red iluminata bio je rekonstituiran 1896. godine. Od obnavljanja Reda iluminati su službeno operirali iz Berlina, a 1926. Red je nestao iz knjiga gospodarske komore.

U Italiji djeluju pod imenom karbonari

U međuvremenu, nakon što je urota razotkrivena, vođe iluminata počeli su djelovati u Italiji pod drugim imenom: karbonari (Carbonarismus). Matičnu ložu nazvali su Alta Vendetta, a vodio ju je Carl Rothschild. Nakon navodnog istrjebljenja 1785. iluminati su se proširili po čitavoj Europi. 1788. je u Veneciji utemeljen Obred Misraïm, a sljedbenici Reda karbonara i Carl Rothschild bili su njegovi najvažniji pripadnici.

U službenim „Masonskim novinama“ od 24. prosinca 1864., koje su izlazile u Leipzigu, piše: „Svi prevrati u Italiji od godine 1790. pa sve do nedavnih slavnih događaja bili su djelo saveza iluminata. Naposljetku, nisu li karbonari njegovi sinovi?“ Red iluminata nije se raširio samo po Europi, nego i po čitavoj Americi.

Čak i prije nego što su se zasebne države ujedinile, dok ustav još nije bio napisan i SAD još nije bio utemeljen, petnaest loža iluminata nastanilo se na području trinaest kolonija. Kolumbijska loža utemeljena je 1785. u New Yorku. Godinu dana kasnije utemeljena je loža u Virginiji, a njen je član bio i

„Entuzijastični prijatelj čovječanstva“

Thomas Jefferson, glavni autor Deklaracije o neovisnosti. Kad su Weishauptovi đavolji planovi za uspostavljanje nove vlade razotkriveni u Bavarskoj, Jefferson ga je branio i nazivao ga „entuzijastičnim prijateljem čovječanstva“.

Utemeljenje SAD-a usko je povezano s Redom iluminata. George Washington, prvi američki predsjednik, pripadao je Redu i bio je mason, baš kao i mnogi njegovi generali. Tekst Američke deklaracije o neovisnosti osmislili su i potpisali, pod vodstvom Jeffersona, gotovo svi masoni. Može se bez pretjerivanja reći da bez iluminata ne bi bilo SAD-a.

No, to ne znači da su utemeljitelji SAD-a bili zlonamjerni. Tajnovitost unutar masonskih i iluminatskih loža bila je savršena krinka za njihove revolucionarne aktivnosti, samo je nekolicina utemeljitelja SAD-a znala za planove iluminata, a možda i nitko od njih nije do kraja bio upoznat sa svime. Većina ih je smatrala da teže neovisnosti od tiranije gospodara.

Kao i mnogo današnjih članova masona, smatrali su da je loža bratovština posvećena promociji socijalnih vještina i načina da se uspostavi i održi prijateljstvo i bratstvo. Većina članova bili su lakovjerni kršćani. Iluminati i masoni promijenili su svoje metode u Americi da bi privukli što je moguće više ljudi, što je Adam Weishaupt opisao ovako: „Dosjetio sam se učenja koje je privlačno svim kršćanima; oslobađa ih njihovih kršćanskih predrasuda i kultivira njihove socijalne vrijednosti. Moja sredstva su učinkovita i neodoljiva. Naše tajno društvo funkcionira tako da mu nitko ne može odoljeti.“

To je zapisao John Robinson u svojoj knjizi iz 1798. pod nazivom „Dokazi o uroti protiv svih religija i vlada Europe“. Koja je to proklamacija zavela velik broj najinteligentnijih i najpoštenijih idealista u pretežno kršćanskoj Americi?

Weishauptove točne riječi glasile su: „Isus iz Nazareta, Veliki majstor našega Reda, pojavio se u vrijeme kada je svijet bio u velikoj konfuziji i hodao je među ljudima koji su već dugo vremena bili potlačeni. Podučio ih je razumnim lekcijama.

Da bi učinkovitije širio svoje ideje poslužio se religijom, vjerovanjima koja su bila zajednička, i lukavo povezao svoje tajno učenje s narodnom religijom. Dragocjeni smisao i konzekvence svoga učenja držao je skrivenima. Na kraju ih je razotkrio samo malom broju sljedbenika.

Ova mala skupina ‘izabranika’ držala je to učenje u tajnosti da bi ga prenijela slobodnim zidarima.“ Ta je taktika dovela u zabludu velik dio elite Američke revolucije, baš kao što i danas obmanjuje mnoge masone kršćanske vjeroispovijedi. Masonstvo se smatralo nečim što će slomiti okove kršćanstva, obećavalo je slobodu i sreću ljudskoga roda.

Ali profesor John Robison, stručnjak za masonstvo i suvremenik Weishaupta, ovako je vidio stvari: „Ta takozvana sreća čovječanstva nije ništa drugo nego sredstvo za ostvarivanje interesa elite s čime regenti (vođe iluminata) zbijaju šale među sobom.“

Zanimljivo je primijetiti da je SAD bio prva zemlja u kojoj su „ljudska prava“ i „sloboda vjeroispovijedi“, čemu su težili iluminati, zajamčeni Ustavom. Što i ne čudi, ako su iluminati i masoni od početka upravljali SAD-om kao marionetom.

To je još više centraliziralo njihovu moć i proširilo je u svaku poru američkog društva. Do tog vremena oporba je već bila ušutkana pa su iluminati dalje koristili SAD kao odskočnu dasku za ovladavanje svijetom kako bi podjarmili druge zemlje i eliminirali preostale neovisne čelnike država.
 
(dnevno.hr)

Jedini je odgovor – ne reagirati nasiljem i neprijateljstvom prema državi i međusobno. Koliko je nasilnih revolucija dovelo samo do uspostavljanja još jedne tiranije, koja je zamijenila srušenu? Poznata je misao da čovjek postaje ono protiv čega se bori

Globalni ekonomski kolaps koji se upravo zbiva smišljen je kako bi potaknuo niz „koristi“ za plan korporatističke „klike“ i poslužio kao izgovor za nametanje globalne ekonomske diktature pod kontrolom središnje svjetske banke.

Ali kao i u svakoj šahovskoj partiji, u igri su i druge figure na drugim dijelovima ploče, pa je korisno imati je cijelu pred očima. Tada se sam od sebe nameće zaključak za potrebom ostajanja mirnim na sve što se događa. Nije to lak zadatak kad je svuda uokolo toliko stresa i straha u pogledu svakodnevnog preživljavanja, kao i svakojakih političkih pobuđivanja emocija. Ali to je jedini način da se ne uleti u postavljenu zamku. Svjetske vlasti svakako žele reakciju neredima na rastuću ekonomsku katastrofu, a već se vidi kako ljudi nasjedaju na to.

Vlastima kroz cijelu povijest, pa tako i danas (čemu mijenjati dobar trik) neredi služe kao dobar izgovor za uvođenje policijske države, a u ovom slučaju globaliziranog svijeta i globalizirane krize riječ je o uvođenju svjetske policijske države.

Ljudi koji u svom očaju sudjeluju u neredima (gotovo uvijek poticani od strane agenata provokatora) upravo su onaj izgovor koji traže. Zato je mudar izbor oprez prema svakome tko na mirnim prosvjedima počne izazivati nerede ili poticati druge na to. Takvi ljudi mogu bili ili glupi ili agenti države, a u oba slučaja, dakle, dobri su za izbjegavanje.

Svijet se priprema za nerede – ‘ovlaštenih lica’ sve je više

Čini se da se svijet pomalo priprema na nerede. Od zapada prema istoku, kako to već ide. Svojedobno se u jednoj kolumni David Ickea moglo pročitati o njegovom razgovoru s britanskim prometnikom kojemu su iznenada dali nove iskaznice i odobrenje da radi policijski posao i ulazi na tuđi posjed bez dopuštenja, mada je njegov posao trebao biti samo naplaćivanje kazni za nepropisno parkiranje.

Njegov šef odbio je raspravljati o tome zašto se dijele nove iskaznice, ali jedan prijatelj policajac mu je objasnio da se vlada daleko unaprijed priprema za predstojeći „rat“ tijekom kojeg očekuju masovne prosvjede i ulične nerede. S obzirom da će policija i vojska biti toliko usredotočene na rješavanje tih sukoba, druge neuniformirane struke, poput prometnika, privatnih zaštitara, operatera nadzornih kamera i mnogih drugih, radit će posao koji inače radi policija.

Nedugo nakon toga prometni redari su i službeno nazvani „civilni policajci“, čime ih se odvojilo od njihove jedine uloge, reguliranja prometa. Nije stalo na tome, napisao je Icke. Nekoliko mjeseci kasnije britanska vlada je objavila planove za stvaranje nove skupine zvane „ovlaštene osobe“ – od privatnih zaštitara, operatera nadzornih kamera i mnogih drugih koji će dobiti ovlasti da obavljaju dio posla koji je trenutno ograničen na policiju.

Kako se ideje plasiraju? Spominjanjem u bilo kojem kontekstu, samo da uđu u svijest čitatelja ili gledatelja. Zato su se toliko puta u zadnje vrijeme po raznim svjetskim medijima mogli pročitati naslovi poput „Moglo bi doći do nereda“. To je neki vid podsvjesne sugestije zakrinkane u zabrinutost ili čak poziva „izađite na ulice i pravite nerede“.

Uostalom, i sam Zbigniew Brzezinski, suosnivač Trilateralne komisije i glavni mentor i kontrolor Baracka Obame, je više puta  izjavio ono što je ovako sročio u izjavi za televiziju MSNBC: „Bit će sve većih sukoba između klasa, a ako su ljudi nezaposleni i stvarno pate, k vragu, moglo bi biti čak i nereda!“ Moglo bi? Postoje veći broj ljudi koji bi se složili s mišlju da gospodin Brzezinski jednostavno govori ono što zna da će se dogoditi jer će mreža koju zastupa učiniti sve što može da do nereda dođe.

Nekonvencionalni ‘strateški šokovi’

I Ratni koledž američke vojske iznio je ista upozorenja u dokumentu „Poznate nepoznanice: Nekonvencionalni ‘strateški šokovi’ u razvoju obrambene strategije“.

U njemu se kaže da vojska mora biti spremna za „nasilne, strateške razmještaje unutar SAD-a“, u svjetlu „nepredviđenog ekonomskog kolapsa“. Naravno, nema tu ničeg „nepredviđenog“, pravi izraz bi bio „planiranog“. Dokument govori o „promišljenom domaćem otporu“, „raširenim krizama javnog zdravlja“ ili „prestanku funkcioniranja političkog i pravnog poretka“.

Dalje kaže: „Rašireno građansko nasilje (…) prisililo bi obrambeni establišment da u nuždi preusmjeri prioritete na obranu temeljnog domaćeg reda i ljudske sigurnosti. Američka vlada i obrambeni establišment uljuljkani u spokoj dugotrajnim sigurnim domaćim redom bili bi prisiljeni brzo napustiti neke ili većinu vanjskih sigurnosnih obaveza kako bi se posvetili brzo širećoj nesigurnosti ljudi kod kuće. Pod najekstremnijim okolnostima, to bi moglo uključivati upotrebu vojne sile protiv neprijateljskih skupina unutar Sjedinjenih Država.“

Dokument Ratnog koledža kaže da će Ministarstvo obrane biti „centar koji će omogućiti kontinuitet političke vlasti u multidržavnom ili nacionalnom građanskom sukobu ili nemiru“. U prijevodu, vojska će kontrolirati zemlju. „Neprijateljske skupine“ bit će svi oni koji se budu suprotstavljali političko-vojnoj diktaturi na bilo koji način, čak i verbalno.

U tom kontekstu nije neobično pročitati vijesti da vojska SAD-a želi potrošiti još milijuna dolara na „opremu za kontrolu nereda“. Dennis C. Blair (Trilateralna komisija), Obamin direktor nacionalnih obavještajnih službi, također je izjavio da bi ekonomska kriza mogla izazvati građanske nemire u SAD-u i širom svijeta. Rekao je da bi kriza mogla biti „prijetnja režimu“ ako potraje duže od godinu do dvije, a ova umjetna kriza isplanirana je da bude veća i dugotrajnija od toga.

Među ostalim ličnostima iz establišmenta koje su dosad upozoravale na nemire i nerede su direktori institucija poput Svjetske trgovinske organizacije i MMF-a, koje su do srži predane planu, pa je svatko tko je na njihovom čelu tek „potrčko“ skrivenih središta moći. Doista, prosvjeda diljem svijeta ne nedostaje. Prosvjeduje se zbog načina „rješavanja“ ekonomske krize, promjena zakona o radnim pravima, zapošljavanja stranih radnika, dolaska imigranata… a uvijek je riječ o posljedicama umjetno stvorenih ekonomskih kriza i revolucija.

Prava pozadina izazivanja nereda

Sudjelovanje ljudi u neredima potrebno je radi uništenja postojećeg poretka koji su iste klike stvorile, ali ga sada žele zamijeniti sljedećim stupnjem tiranije – totalnom globalnom kontrolom. To znači da nacionalne vlade i nacionalne države treba uništiti kako bi se omogućilo svjetskoj vladi da preuzme diktaturu.

Svoju priliku već vrebaju agenti provokatori i korisni idioti programirani da započnu nerede i građanske nemire za koje vjeruju da će poljuljati postojeći poredak. Ali postojeći poredak stvorila je ista mreža koja nastoje stvoriti „novi poredak“. Kako bi to postigli, kao i uvijek, trebaju suradnju ljudi, pa oni koji stvaraju nerede idu ravno u zamku koja je za njih postavljena. Uostalom, isti obrazac predstavlja svaka revolucija u povijesti.

U jednoj kolumni punoj dobrih analiza David Icke je napisao i ovo: „Rijetko susrećem zatupljenije ili naivnije ljude od onih koje nazivaju ekstremnim krajem političke ‘ljevice’. Njima se već stotinama godina manipulira kako bi mijenjali svijet prema nacrtima Iluminata u nasilnim revolucijama kojima se ruši postojeći poredak. Sada ih još jednom okupljaju kako bi dovršili put u globalnu tiraniju i osigurali nasilje i kaos koji služe da otvore put svjetskoj vladi, svjetskoj vojsci, središnjoj svjetskoj banci, svjetskoj elektronskoj valuti i mikročipiranom stanovništvu povezanom sa satelitskim sustavom za globalno pozicioniranje, ili GPS-om, među mnogim drugim tehnologijama za nadzor i kontrolu.

Neredi i pljačkanje koje oni žele vidjeti, kaos, samo će dovesti do uvođenja policijske države s policijskim satom, zatvorom bez suđenja, vojskom na ulicama i aktiviranjem koncentracijskih logora za ‘disidente’. Službeno ih zovu ‘vojnim objektima’, njima upravlja FEMA, krajnje opaka Federalna agencija za upravljanje kriznim situacijama, i naravno da nije nikakva slučajnost što se u Washingtonu  usvaja prijedlog zakona pod brojem H.R. 645 kojim se ‘ministru domovinske sigurnosti nalaže osnivanje nacionalnih centara za krizne situacije u vojnim objektima’. Ne, koncentracijskih logora, a oni će biti spremni i u drugim zemljama.“

Već spomenuti dokument Ratnog koledža kaže: “Pod najekstremnijim okolnostima, to bi moglo uključivati upotrebu vojne sile protiv neprijateljskih skupina unutar Sjedinjenih Država.“ To je, dakle, sigurna stvar, a vlade širom svijeta prihvatile su zakone koji dopuštaju da se to učini, u sklopu „protuterorističkih“ zakona.

U njima se izrazi „terorizam“ i „terorist“ koriste na tako neodređen način da se svi ti zakoni mogu primijeniti na cjelokupno stanovništvo zemlje koju bi „zakoni“, prema njihovim zagovornicima, trebali štititi. Divovska prijevara, koja ima malo veze s teroristima koji navodno postavljaju bombe. Svi ti zakoni implementirani su s jasnim ciljem kontroliranja masa kroz policijsku državu kada oni pokrenu ekonomski kolaps, zajedno s novim ratovima.

U glavnoj vojnoj sili svijeta, SAD-u, na snazi je niz predsjedničkih izvršnih odluka koje su potpisali uzastopni predsjednici bez nadzora Zastupničkog doma ili Senata, koje su neustavne i predsjednika praktično pretvaraju u diktatora. Na www.freedomfiles.org/war/fema.htm mogu se pročitati ovlasti koje Senat, zahvaljujući tim odlukama, može aktivirati kada bude proglašeno izvanredno stanje.

To je i razlog zašto se, recimo u SAD-u, nastoji ograničiti posjedovanje oružja – kako bi vojsci olakšao preuzimanje vlasti. U međuvremenu, sve više ljudi nastoji se naoružati, što i nije tako čudno u zemlji koju je Michael Moore opisao u dokumentarnom filmu naslova „Ludi za oružjem“. U nekim državama je drastično porastao broj zahtjeva za dozvolu za nošenje skrivenog oružja, zbog straha od posljedica ekonomskog previranja.

Luther ubijen jer je zagovarao – nenasilje?

Ako su neredi krivi odgovor, koji je pravi? Jedini logični odgovor bio bi – ne reagirati nasiljem i neprijateljstvom prema državi i međusobno. Koliko je nasilnih revolucija dovelo samo do uspostavljanja još jedne tiranije, službene ili neslužbene, koja je zamijenila srušenu? Poznata je misao da čovjek postaje ono protiv čega se bori. Martin Luther je ovako objasnio pitanje izazivanja nereda: „Ograničenje nereda, osim moralnih pitanja, u tome je što oni ne mogu pobijediti i njihovi sudionici to znaju.

Zato izazivanje nereda nije revolucionarno, već je reakcionarno, jer traži poraz. Oni uključuju emocionalnu katarzu, ali ju mora pratiti osjećaj uzaludnosti.“ To su riječi revolucionara koji je ostvario uspjeh kroz mirno odbijanje suradnje. I koji je – treba li podsjetiti? – ubijen. Možda je ideja nenasilja danas najopasnija ideja za sustav? O tome bi valjalo dobro razmisliti.

Kao i o tome da su milijarde ljudi su u ropstvu, a relativno malen broj ih porobljava. Iz tog odnosa brojki izlaz se nekako vidljiv, zar ne? No, neredi neće polučiti željeni rezultat. Prije bi se reklo da je rješenje u ideji koju će mnogi, i kad im se sviđa, odbaciti kao idealizam bez pokrića  – u udruživanju u međusobnoj podršci, ljubavi, ljubaznosti i empatiji. Pritom bi bilo poželjno odbaciti izmišljene granice koje dijele ljude, a najveće obuhvaćaju religiju, politiku, rasu, kulturu i platne razrede. To ne znači da ljudi trebaju odbaciti svoja uvjerenja: samo im ne treba  dopustiti da budu oružja podjele.

Svi smo meta porobljavanja svjetske klike

Na žalost mnogih segregacionista raznih vidova, u ovom kotlu svi su ljudi zajedno i jedino tako se mogu suočiti s izazovom, umjesto stava „to nije moj problem“. Svjetska klika ne želi porobiti muslimane, Židove, Nijemce, Engleze, Slavene, crnce ili bijelce već sve, pa biraju različite skupine jednu po jednu, baš kao što su nacisti radili u Njemačkoj.

Sjetite se ovih slavnih riječi: „Prvo su došli po Židove i ništa nisam rekao jer nisam Židov. Onda su došli po komuniste i ništa nisam rekao jer nisam komunist. Onda su došli po sindikaliste i ništa nisam rekao jer nisam sindikalist. Onda su došli po mene i više nije bilo nikoga tko bi nešto rekao.“

Ono što jednako utječe na sve jest gubitak najosnovnijih sloboda. Možda pomogne i sljedeće pitanje: Ako se sve ovo planira za blisku budućnost, u kakvom će tek svijetu živjeti naša djeca i unuci? Stoga ne treba odbaciti ideje organiziranja u zajednice i grupe u svrhu međusobnog podržavanja kako bi se prestalo surađivati sa sustavom, a ne kako bi se protiv njega borilo. Sustav može postojati samo uz suradnju ljudi i prepuštanje sudbini. Ljudi ga animiraju, kao i njegove nasilne dijelove poput policije i vojske.

Najgora noćna mora sustava je prestanak suradnje, a sustav se ne bi mogao nositi s masovnom pojavom takvih reakcija. U tome je bit: rezultat se može postići samo masovno. Što znači da oni koji nisu trenutno pogođeni moraju podržati one koji jesu.

Umjesto suradnje sa sustavom, kako je to nadahnuto sročio David Icke, ključ bi mogla biti „nesuradnja koja neće biti u duhu neprijateljstva, bijesa ili nasilja, već prije s ljubavlju, radošću i smijehom i strastvenom odlučnošću da ne surađuje s vlastitim porobljavanjem“. U tom kontekstu poželjne su i lokalne valute koje mogu djelovati izvan sustava, a ne treba odbaciti masovne prosvjedima ako to ljudi žele, sve dok su oni mirni.

Ali oni moraju biti dio kampanje nenasilja i odbijanja suradnje, a ne njen glavni cilj. Koliko je tijekom godina bilo prosvjeda širom svijeta, pa ipak se sve i dalje odvija baš kao i prije, bilo da se radi o ratu ili globalizaciji? Treba početi činiti ono što će stvarno postići rezultate, pa citirajmo opet Ickea: „Prosvjedi moraju biti usmjereni na nesuradnju, odbijanje prihvaćanja zakona koji zabranjuju masovno okupljanje i izlaske na ulice, okruživanje domova susjeda kada bankovni ovrhovoditelji dođu kako bi ih izbacili na ulicu; i takva masovna okupljanja oko zgrada vlada i financijskih institucija da sustav ne može funkcionirati. A sve to mora biti u dobrom raspoloženju i strogo miroljubivo“.

Što se tiče ljudi u odori, poželjno je da imaju u vidu da nemaju moć već je ima odora, koja je produžetak države, a oni su u njoj samo kako bi izvršavali naredbe onih koje ona predstavlja, a čija su meta i djeca tih uniformiranih ljudi koja će također morati živjeti u policijskoj državi koju stvaraju vjerujući manipulativnim besmislicama.

Što će biti u slučaju masovnog odbijanja suradnje? Ne može se znati do detalja, ali aktivacija vlastitog zdravog razuma često dovodi do toga da čovjeka intuicija, nadahnuće i znanje vode prema najdjelotvornijem rješavanju onoga s čime se suočava. Podjele su iluzorne kako bi omogućile određene vrste iskustava, ali se te iluzije iskorištavaju da se ljude dijeli i da se njima vlada.

S promjenom perspektive pojavit će se i nova rješenja. Kad smo već citirali Ickea, završimo s njegovom slikovitom rečenicom: „Sjediti na guzici nadajući se da će sve samo od sebe nestati više nije opcija. Nikada nije ni bila.“
 
(dnevno.hr)