Pitanje je trenutka kada će ogromna “lavina” biti pokrenuta i obični ljudi nemaju mnogo izbora osim da novac ne ostavljaju u bankama.

Wolff otvoreno govori o problemima i izazovima globalnog ekonomskog modela. Bez uljepšavanja i lažne nade Wolff objašnjava trenutne pojave u globalnom financijskom sektoru, njihovo porijeklo i budućnost koja se ne može nazvati ružičastom.

Praktički sve države svijeta su u dugovima “preko glave”. Kako je došlo do toga i kako uopće funkcionira čitav bankarsko-financijski sustav?

Reguliranje se inače provodilo nakon kraha i velike depresije 1929. godine, jer je tada jako mnogo ljudi izgubilo novac i znamo što su sve bile posljedice. Tada su bile uvedene mjere kako bi se kapitalom sigurnije upravljalo.

A velika dugovanja su nastala zbog toga što se cijeli sustav našao potpuno izvan kontrole, što je sve počelo 1971. godine kada je bilo ukinuto fiksiranje dolara prema zlatnom standardu, poslije čega su banke u čitavom svijetu počele se zalažu i da rade na tome da dođe do gašenja sustava regulacije bankarskog sektora. Posljednji ozbiljni korak proveo je Clinton 1999. godne ukinuvši sustav podjele banaka.

Ovi koraci su doveli do toga da danas financijski sektor nadilazi obujme realne ekonomije. Trebalo bi razumjeti i da je posljedica svega toga to da je danas globalni financijski sektor zapravo igra na sreću, casino, rulet … A dalje to dovodi do toga da novac koji središnje banke upumpavaju u ekonomiju, ne dospijeva do realnih sektora gospodarstva, već opet završava na financijskom tržištu i time se ovaj balon od sapunice samo napuhuje …

Ako pojedinac ima lošu kreditnu povijest, on neće dobiti kredit od banke. Pa ipak, zašto je situacija sasvim drugačija s velikim igračima?

Glavni problem je u tome što je čitav sustav zapravo mrtav od 2008. godine i posljednje velike financijske krize. Od onda se globalni sustav umjetno održava u životu periodičnim novčanim injekcijama. Ako ne bi bilo tog upumpavanja novca u financijski sektor, on bi preživio konačni kolaps.

Zato, središnje banke po čitavom svijetu tiskaju novac naveliko. A kao drugo, snižene su referentne kamatne stope, u posljednjih 7-8 godina čak do nula posto, pa i niže …

Što više, banke i imaju probleme upravo zbog tih niskih stopa. Koliko je to opasno?

Upravo ta pojava i “potpiruje” financijski casino. Glavni zadatak banaka je financiranje gospodarstva, ali danas nitko ne kreditira.

Zato su danas banke, i što je još opasnije, mirovinski fondovi su prinuđeni da se bave spekulacijama. I to jeste vrlo opasno, jer ponavljam, cijeli sustav je izvan kontrole.

Kakvu ulogu zapravo igraju središnje banke koje ste spomenuli?

Sve veću ulogu. Ranije su one igrale sekundarnu ulogu, a sada sve više moraju intervenirati. Europska središnja banka poduzima mjere spasiti “Deutsche banku”, a Centralna banka Švicarske čini sve da spasi “Credit Suisse”.

I to je najprije zato što ove banke u svom portfelju imaju financijske derivate, koji nemaju nikakve veze sa realnim ekonomskim sektorom. Opseg derivata “Deutsche banke” je oko 75 trilijuna dolara !!! Ta suma čak 20 puta nadilazi BDP Njemačke. Ovo je bomba za koju ne znamo kada će eksplodirati. Ili drugim riječima, to je lavina koju može pokrenuti i najmanja pahulja.

Pretpostavimo da neka država primjerice želi otplatiti svoje dugove. Da li bi to bilo moguće?

Ne, to je gotovo nemoguće. Jedan od najvećih problema je upravo to što se ovo više ne može riješiti na nacionalnoj, jer je na međunarodnoj razini prevelika isprepletanost banaka i nijedna država sama ne može riješiti svoj problem.

To se najviše tiče upravo tržišta derivata. Ako u Njemačkoj emitirati obligaciju, može je osigurati u SAD ne samo kupac, već i drugi sudionici na tržištu.

Ako se neki potres desi i u sasvim maloj državi, to se može osjetiti u cijelom svijetu i utjecati na svjetski financijski sustav. Na primjer Grčka – ona ima relativno malu ekonomiju, ali je konstantno održavaju u životu različitih mjerama iza kojih stoje velike banke poput “Goldman Sachsa”, “GP Morgana”, “Deutsche banke” i drugih.

Što biste mogli posavjetujete običnim građanima? Što činiti sa svojim ušteđevinama?

Ovdje se malo što može reći. A ljudi bi trebali znati da nas čeka ogromni financijski krah.

Ako pogledate što se dogodilo u Grčkoj i na Cipru, vidjet ćete da su se u vrijeme najjače krize banke zatvarale, a da štediše nisu imale mogućnost uzeti svoj novac.

Zato mislim da nije loše da svako čuva određenu količinu novca kod kuće. Osim toga, nikome ne bih savjetovao da sada podiže kredit.

Ako euro propadne, onda će banke tražiti isplatu kredita u staroj valuti. A ako dođe do devalvacije eura, recimo za 30 posto, svi oni koji su uzeli kredit, morat će isplatiti 30 posto više od sume koju su dobili.
 
(sputniknews.com)

Ako rijal devalvira, cijena nafte pala bi i ispod deset dolara za barel. Onda bi devalvirali i Kuvajt, Katar i Emirati, pa rublja, peso, bolivar, kvanza, alžirski dinar, naira, ringit, rupija…

Nad čovječanstvo se nadvila nova gadna prijetnja: svjetskim financijskim krugovima pronio se glas da bi Saudijska Arabija mogla raskinuti fiksni tečaj svoje valute rijala prema dolaru.

Neki komentatori nazvali su to “najcrnjim od svih crnih labudova”, misleći na ekstremno rijetke, neočekivane i nepredvidljive događaje s kataklizmičkim posljedicama. Kad bi se to dogodilo, rijal bi doživio naglu devalvaciju, cijena nafte propala bi i ispod deset dolara za barel, u Saudijskoj Arabiji izbila bi hiperinflacija.

Za svjetske financije bilo bi to kao udar termonuklearne bombe. Odmah u prvom valu i sve druge zemlje Zaljeva koje su svoje valute vezale za američki dolar – Kuvajt, Emirati i Katar – doživjele bi devalvaciju i erupciju inflacije. U drugom valu devalvirali bi rublja, kanadski i australski dolar, peso, bolivar, angolska kvanza, alžirski dinar, naira, ringit, rupija… Otkud takav katastrofični scenarij?

Nažalost, on nije samo hipotetski, on se već događa. Posljedica je drastičnog pada cijena sirove nafte i prirodnog plina, ali i drugih energenata, ruda i sirovina.

Kazahstan je u kolovozu “otkvačio” svoju vezu sa dolarom. Prije manje od mjesec dana i Azerbejdžan je prestao braniti fiksni tečaj manata. A paniku oko saudijskog rijala, koji je fiksnim tečajem vezan za dolar još od 1986., izazvao je rekordni pad njegove vrijednosti na forward tržištu. I brojne su banke i fondovi kupili osiguranje za slučaj da Arabija zbog pada cijene nafte raskine fiksni tečaj. No, kakve veze ima cijena nafte s valutnim tečajevima?

Dok su nafta i plin vrijedili više, zemlje izvoznice imale su velik priljev “petrodolara”, a prilike za zaradu privlačile su i inozemne investitore.

“Dolarska bonanca” činila je devize sve jeftinijima u lokalnoj valuti, a lokalnu valutu sve vrednijom (aprecirala je), pa su te zemlje postajale sve skuplje i nekonkurentnije. Da bi to izbjegle “vezale” su ili “usidrile” svoje valute (eng. pegged) za dolar, a fiksni tečaj su branile pod pritiskom aprecijacije tako što su kupovale viškove dolara i spremale ih u devizne pričuve.

Sada, kad je cijena nafte pala, događa se obrnuto. Inozemni ulagači bježe iz tih zemalja i mijenjaju lokalnu valutu u dolare kako bi ih mogli iznijeti. Da se pritom tečaj ne bi mijenjao, središnje banke tih zemalja prodaju dolare iz svojih rezervi i tako brane fiksni tečaj pod pritiskom deprecijacije.

No, rezerve ne smiju potrošiti do kraja jer im one služe i za uvoz nužnih potrepština pa su u jednom trenutku prisiljene odustati od obrane tečaja i prepustiti ga “plivanju” na tržištu prema ponudi i potražnji deviza. Kad tečajna “brana” popusti, lokalna valuta naglo devalvira.

Saudijci su prodajom nafte gomilali devizne pričuve koje su u kolovozu 2014. dosegnule 746 milijardi US dolara. No, kad je nafta drastično pojeftinila, morali su ih početi trošiti za podmirivanje proračunskih rashoda i održavanje fiksnog tečaja rijala. Do kraja 2015. potrošili su 118 milijardi dolara, a nastave li prazniti pričuve današnjom brzinom, naći će se pred zidom već za tri godine.

A kako sada stvari stoje, znatnijeg porasta cijene nafte nema na vidiku. Ne samo da na tržište dolazi novih iranskih milijun barela na dan nego i Japan pali svoje nuklearke, što znači da će smanjiti potrošnju nafte za isto toliko.

Vrlo brzo i brojne druge zemlje izvoznice sirovina, ruda i energenata morat će se prilagođavati tim novonastalim prilikama “dižući tečajna sidra”, odustajući od fiksnih tečajeva i prepuštajući svoje valute slobodnom plivanju. Već se priča i o donedavno posve nezamislivom “de-peggingu” hongkonškog dolara. Ali, ne zbog pada cijene nafte i sirovina, nego zbog straha da ne postane preskup turistima.

Trebamo li strahovati da bi tržište moglo prisiliti i Hrvatsku da digne svoje tečajno sidro i prestane braniti svoj de facto fiksni tečaj kune prema euru?

Hrvatska ne izvozi ni naftu ni željezo, ali izvozi turističke usluge. Za Hrvatsku bi “crni labud” mogao biti nagli prestanak dolaska turista, kao na početku 1990-ih. No, mogao bi biti i brži odljev deviza radi povlačenja investitora. Ništa takvo se ne događa, ali dobro je znati s koliko bi devizne municije u tom slučaju hrvatska centralna banka raspolagala za obranu tečaja kune.

Hrvatska ima ukupni neto inozemni devizni dug od otprilike 39 milijardi eura. I hrvatske banke imaju devizne obveze za oko 18 milijardi eura veće od devizne imovine (ne računajući “deviznu imovinu” koja je u kunama s valutnom klauzulom). Dio tih obveza banaka je i u ukupnom dugu zemlje.

Ukratko, Hrvatska je inozemnim i domaćim vjerovnicima i štedišama dužna za isplatu u devizama 54-55 milijardi eura. Njezine bruto devizne pričuve iznose oko 13 milijardi eura, pa pretpostavljamo da bi približno fiksnu vrijednost tog duga u kunama mogla braniti sa šest-sedam milijardi eura raspoloživih pričuva.

Knjigovodstvenim rječnikom rečeno, Hrvatska ima omjer duga i novčanog “kapitala”, ili financijsku “polugu” od osam prema jedan. U ovom trenutku ništa ne ukazuje na to da bi se Hrvatska mogla naći u istom položaju kao Kazahstan ili Azerbejdžan, ali isto tako nije moguće da se masovniji prelazak s fiksnih na plivajuće tečaje u svijetu ne odrazi i na nju.

S devalvacijom druge zemlje postaju puno konkurentnije za ulaganja, a mijenja se i opće raspoloženje svjetske financijske zajednice prema režimima fiksnog tečaja. Za Hrvatsku “crnog labuda” nema na vidiku, ali on se tako i zove zato što se pojavi a da ga nitko ne očekuje.
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

Njemački ekonomski stručnjaci na više mjesta najavljuju da će Hrvatska završiti kao Grčka ako ne započne ozbiljne reforme, a kako stvari stoje sa novom Vladom, Grčkoj smo sve bliže, a Švicarskoj sve dalje

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko govorio je uoči početka izborne kampanje o “dolini suza” kroz koju Hrvatska mora proći na putu u gospodarski oporavak, predsjednik SDP-a Zoran Milanović tu je “dolinu suza” koristio kako bi uplašio birače i primamio ih na drugu stranu, u “Hrvatsku (koja) raste”, no sudeći prema dugo očekivanom dokumentu uglednog njemačkog ekonomskog instituta IFO  ipak novu hrvatsku Vladu očekuje prolazak kroz jednu dolinu: Nijemci je nazivaju “dolinom političke smrti”.

“Strukturne reforme bit će bolne u kratkom roku, i vodit će u potencijalnu ‘dolinu političke smrti’”, piše u dokumentu Instituta IFO u koji je Večernji list imao detaljan uvid uoči njegove javne objave sljedećeg tjedna, ali Hrvatska treba “hrabro vodstvo s dovoljno sposobnosti državništva da se suoči s neizbježnom dolinom političke smrti”.

“Jedino tako”, nastavlja se u dokumentu Ifo-a, “zemlja će se konačno, nakon sedam iscrpljujućih godina, uzdići iz svoga pada”. Na ukupno 330-ak stranica, njemački ekonomski analitičari iz Instituta Ifo, od kojih je HDZ preko svoje Zaklade državnog zavjeta naručio izradu reformskog programa za Hrvatsku, razlažu reforme koje se mogu podijeliti u sedam grupa: od makroekonomskih reformi do reforme javne uprave.

IFO predlaže smanjenje plaća u javnoj upravi, suzbijanje sive ekonomije, aktiviranje radno neaktivnog stanovništva, lakše otpuštanje i zapošljavanje novih radnika… Siva ekonomija posebno je pogubna u situacijama kad, primjerice, osoba koja prima naknadu za nezaposlene ili je otišla u prijevremenu mirovinu istodobno radi na crno. Nijemci predlažu da se za takve ljude, primjerice, uvede radna obveza u kojoj će morati nekoliko sati dnevno ili tjedno sudjelovati u programu javnih radova.

Reformski program pun je detalja, no prva i najvažnija reforma koju zagovara Ifo je postupna, kontrolirana devalvacija kune za 7 posto realno, odnosno 13 posto nominalno tijekom sljedećih 7 do 13 godina. Hrvatska je nekonkurentna, što njemački ekonomski stručnjaci dočaravaju podatkom o tome da su ključni hrvatski izvozni proizvodi skuplji za prosječno 7 posto od istih takvih proizvoda iz Poljske, i devalvacija je “način na koji se može obnoviti konkurentnost”, piše u dokumentu. “Predlažemo li Hrvatskoj novi tečajni režim? Ne. Posljednjih godina, HNB je već prihvatila 0,5-postotnu godišnju devalvaciju kune prije interveniranja.

“Naša je preporuka samo blago povećanje brzine devalvacije na način da se smanji intenzitet HNB-ove intervencije”, piše u IFO-ovom reformskom programu za Hrvatsku, čiji su glavni autori Oliver Falck i Siegfried Schoenherr.

Devalvacija kune je osjetljivo pitanje i mnogi su u Hrvatskoj, uključujući i guvernera HNB-a Borisa Vujčića, ranije obrazlagali da bi to dovelo do toga da se razdoblja visoke devalvacije izmijenjuju s razdobljima s visoke inflacije (kao u SFRJ), no dokument iz Instituta IFO navodi: “Ne raditi ništa ili nedovoljno raditi po pitanju konkurentnosti jednostavno nije opcija. Grčka je vrlo plastičan primjer gdje završi zemlja koja ne uspije obnoviti konkurentnost…”.

Njemački ekonomski stručnjaci na više mjesta najavljuju da će Hrvatska završiti kao Grčka ako ne započne ozbiljne reforme. Još jedan argument protivnika devalvacije kune leži u tome što bi svi dužnici s kreditima u stranoj valuti bili na gubitku. IFO to ne skriva: “Istina je da bi vanjska devalvacija dovela do negativnih učinaka na platnu bilancu, posebno za hrvatsku vladu i za nefinancijske tvrtke.

Kućanstva bi u cjelini bolje prošla (jer kućanstva imaju depozite u eurima u većem ukupnom iznosu nego zajmove u eurima, op.a.), ali dobit i gubici kućanstava bili bi nejednako distribuirani između bogatijih i siromašnijih”, navodi se u analizi Instituta IFO.

Drugim riječima, devalvacija kune stvorila bi gubitke za sve osim za privatne bogataše koji imaju štednju u eurima. “Ali kad je devalvacija postupna, ti negativni učinci mogu biti izglađeni”, navodi Ifo. Inače, u prvoj rečenici Ifo naglašava da je reformski program, iako izrađen po narudžbi HDZ-a, “striktno neutralan, utemeljen na čvrstim ekonomskim principima i ni na koji način nije povezan s političkim programima stranaka”.

Prema poznatom hrvatskom sociologu i ekonomisti, Hrvatsku dno čeka tek 2020. godine na kraju HDZ-ovog mandata. Pogledajte video:
 

 
(vecernji.hr/uredio:NSP)

Uvjeti jako podsjećaju na one koji su izazvali prošlu krizu, tvrdi Soros

Globalna su tržišta na rubu još jedne velike krize i treba biti vrlo oprezan, tvrdi milijarder George Soros.

Na ekonomskom forumu u Sri Lanki Soros je u četvrtak je rekao da sadašanja gospodarska slika svijeta podsjeća na onu iz 2008.

Kina, objasnio je, traži novimodel rasta i devalvacija njezine nacionalne valute prenijela je probleme na ostatak svijeta.

Dizanje kamata u Americi povećalo je pritisak na zemlje u razvoju, prenosi Bloomberg. Svjetska tržišta valuta, sirovina i robe imala su jako težak početak godine, posebno kineska gdje je trgovanje dionicama zbog velikog pada vrijednosti obustavljeno dvaput zaredom.

TOP 10 CILJEVA GEORGE SOROSA ZA 2016. GODINU: Bosna, BRIKS, migrantska kriza, Haiti, Ukrajina….

Izgubljeno je gotovo 2,5 bilijuna dolara.

Vrijednost mu se procjenjuje na 27,3 milijarde dolara

Soros je sličan govoro održao na jednom okruglom stolu u Washingtonu u rujnu 2011.

Tada je rekao kako je Grčka za Europu puno već iproblem nego što s emisli i da bi mogla izazvati “ozbiljniju krizu od one iz 2008.”

Njegov hedge fond od 1969. do 2011. rastao je u prosjeku 20 posto godišnje. Prema Bloombergovu Indeksu milijardera vrijednost Sorosevo se bogatstvo procjenjuje na 27,3 milijarde dolara.

LATEST: @georgesoros says global markets are facing a crisis that echoes 2008 https://t.co/7LYUKRxfKU pic.twitter.com/glQN6HHPsg

— Bloomberg Business (@business) January 7, 2016

 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Protekla 2015. je godina velikih međunarodnih potresa. Terorizam i izbjeglička kriza su uzdrmali europski kontinent i same temelje Europske unije, koji su se pokazali manje solidni nego što je izgledalo. Sukobi na Bliskom istoku učinili su svijet nesigurnijim mjestom i pokazali da rješenje za međunarodne sukobe ne leži u vojnim intervencijama SAD i njenih saveznika već u međunarodnoj suradnji.

Rusija je pokazala da je nezaobilazni akter na međunarodnoj sceni. Devalvacija yuana je izazvala paniku na svjetskom tržištu, a Rusija i Kina su nastavile jačati euroazijsku osovinu i dovode u pitanje američku hegemoniju.

Pregled svijeta koji se mijenja pred našim očima:

Euroazijski zaokret

Sporazum o Euroazijskoj ekonomskoj uniji je stupio na snagu. Nova ekonomska i politička zajednica na političkoj karti svijeta je formirana po ugledu na Europsku uniju, s ciljem da ujedini euroazijske države. Uniju su osnovale Rusija, Bjelorusija i Kazahstan, a pridružile su im se Armenija i Kirgistan. Kandidat za članstvo je i Tadžikistan, a kao mogući kandidati spominju se i Uzbekistan i Turkmenistan. Ugovor o slobodnoj trgovinskoj zoni potpisala je s Vijetnamom, Uzbekistanom i Moldavijom, a želju da se priključe ovoj zoni izrazile su Kina, Egipat, Tunis, Sirija, Indija, Iran, Pakistan, Novi Zeland, Izrael i Mongolija.

EAU broji oko 182 milijuna ljudi na 15 posto svjetske teritorija, koji imaju zajedničku gospodarsku aktivnost vrijednu 4,5 milijardi dolara. Unija predstavlja 3,2 posto svjetskog BDP-a i 3,7 posto globalne industrijske proizvodnje. U njoj su neki od najvećih proizvođača nafte i plina na svijetu.

Napad zbog karikature

Napad u Parizu, u kome su ubijeni novinari lista “Charlie Hebdo” i policajci, označio je početak valova terorizma koji se sa Bliskog istoka i sjevera Afrike prenio na europski kontinent.

Ovi napadi su pokazali snagu radikalne islamističke organizacije ISIS, izrasle iz kaosa koji su izazvale vojne intervencije SAD i njenih saveznika na Bliskom istoku, i razmjere ideološke indoktrinacije političkog islama u Europi. Napad na “Charlie Hebdo” i serija manjih terorističkih akata diljem Europe otkrili su ranjivost Europe i njene obrane.

Uspon i pad Sirize

Pobjeda pokreta nove ljevice koji je poveo četrdesetdvogodišnji Alexis Tsipras na izborima 27. siječnja označila je proboj svježih političkih snaga na umornoj europskoj političkoj sceni. Prvi put je na čelo jedne vlade u Europskoj uniji došla partija koja se otvoreno suprotstavlja njenoj političkoj i ekonomskoj politici.

Grci su rekli “ne” politici štednje i diktatu institucija poput Međunarodnog monetarnog fonda i Europske središnje banke. Njihov pokušaj da se izbore za nezavisnu politiku završio se kapitulacijom pred kreditorima.

Grčka je ostala u eurozoni, ali je pristala na sporazum s europskim institucijama kako bi izbjegla bankrot.

Neuspjeh Grčke nije obeshrabrio snage nove ljevice koje se protive ekonomskoj doktrini Bruxellesa. One su ojačale nakon izbora Jeremyja Korbina na čelu laburističke stranke u Velikoj Britaniji, i prodora lijevih antiliberalnih partija u Portugalu i Španjolskoj, gdje je Podemos, “španjolska Syriza”, ušao u parlament nakon prodora na parlamentarnim izborima.

Kubanska zastava ispred State Departmenta

Kubanska zastava se zavijorila ispred ulaza u američki State Department, prvi put od 1961. godine, čime je okončana višedecenijska politika izolacije koju su SAD provodile prema Kubi. Havana je kao uvjet za potpunu normalizaciju odnosa postavila ukidanje ekonomske blokade i vraćanje nezakonito prisvojene teritorije na kojoj se nalazi vojna baza Guantanamo, kao i da SAD prestanu financirati kubansku opoziciju sa ciljem da sruše režim u Havani. Vođa kubanske revolucije Fidel Castro poručio je da su SAD dužne naknade Kubi višemilijunske gubitke koje je otok pretrpjelo zbog američke politike.

Rusko-kineski savez

Zahvaljujući suradnji dviju zemalja, posljedice ekonomskih sankcija koje je Zapad uveo Rusiji su znatno ublažene. Moskva je udvostručila izvoz plina u Kinu, s kojom je sklopila ugovore u juanima i rubljama, a ne u dolarima.

Strategija dviju zemalja je da se oslobode dolara, a time i američkog pritiska. Suradnja Moskve i Pekinga nadilazi domenu energetike, trgovine i gospodarstva, o čemu svjedoče i koordinirani nastupi u Vijeću sigurnosti UN. Težište svjetske moći se prebacuje u Aziju, gdje se zemlje okreću strateškoj suradnji i izgradnji zajedničkih infrastruktura i financijskih i monetarnih institucija. Rusko-kineski savez brine Washington, zbog čega je težište svoje vanjske politike usmjerio ka azijsko-pacifičkoj regiji.

Iran bez sankcija

Šest velikih sila, uključujući i SAD, postiglo je povijesni sporazum o iranskom nuklearnom programu. Sporazum predviđa postupno ukidanje sankcija (UN, SAD i Europske unije) koje su kočile razvoj zemlje. Teheran, kome je Zapad uveo sankcije optužujući ga da želi da napraviti nuklearnu bombu, pristao je da stavi pod kontrolu svoj nuklearni program.

Sporazum sa Iranom, koji je izazvao oštro protivljenje tradicionalnih američkih saveznika u regiji, Saudijske Arabije i Izraela, svjedoči o promjeni politike Washingtona prema Teheranu, koji je od neprijatelja postao potencijalni saveznik u borbi protiv radikalizovanih islamskih skupina na Bliskom istoku. Uspjehu pregovora doprinijela je Rusija, koja se zalagala za ukidanje embarga.

Izbjeglička kriza i novi zidovi u Europi

Val izbjeglica kakav nije zapamćen od Drugog svjetskog rata uzdrmao je Europsku uniju i pokazao da nije sposobna nađe rješenje. Od svih europskih čelnika dobrodošlicu onima koji bježe od rata ponudila je jedino njemačka kancelarka Angela Merkel, koju je zbog toga američki list “TIME” proglasio za osobu godine. Zbog politike “otvorenih vrata” prema migrantima naišla je, međutim, na oštru osudu unutar Njemačke, ali i od zemalja poput Mađarske, Češke, Poljske.

Odgovor Europske unije je dizanje bodljikavih žica – prvu je podigla Mađarska na granici sa Srbijom – i obustava primjene Schengenskog sporazuma o slobodnom kretanju u nizu zemalja. Izbjeglička kriza pokazala je da ne postoji zajednički europski odgovor na krize i produbila tendenciju za obnavljanjem nacionalnog suvereniteta u zemljama poput Velike Britanije, Finske i Danske.

Devalvacija yuana i panika na svjetskim burzama

Odluka kineske vlade da devalvira juan bila je povod za razne interpretacije, od toga da je to znak slabosti kineskog gospodarstva do toga da pokušava pokrenuti monetarni rat. Kineske vlasti su objasnile da je u pitanju reguliranje tržišta. Reakcija na burzama pokazala je koliko je svjetska ekonomija postala ovisna od kineske.

Cilj kineske vlade je da juan postane međunarodna valuta, što bi, smatraju ekonomisti, moglo ugroziti hegemoniju američkog dolara. Kina, druga po veličini ekonomija na svijetu, traži način da se emancipira. Pravo joj je dao Međunarodni monetarni fond, koji je uvrstio juan među rezervne valute, uz dolar, euro, funtu i jen. Ova odluka nije najbolje primljena u Washingtonu. Međunarodne financijske transakcije će se ubuduće sve više odvijati u juanima.

Vojna intervencija Rusije u Siriji

Rusija je pokrenula vojnu intervenciju na poziv sirijskog predsjednika Bashara el Assada, koji je tražio od Moskve da pomogne Damasku u borbi protiv Islamske države. To je prva velika operacija postsovjetske Rusije izvan teritorija bivšeg Sovjetskog Saveza. Avijacije SAD i njihovih saveznika bombardiraju u Siriji od rujna 2014. godine bez odobrenja Vijeća sigurnosti i sirijskih vlasti.

U govoru Vladimira Putina u Ujedinjenim narodima neposredno pred početak intervencije, ruski predsjednik je kritizirao agresivne vanjske intervencije Zapada u svijetu, koje su, umjesto pobjede demokracije, dovele do nasilja, siromaštva, socijalne katastrofe i nepoštivanja temeljnih ljudskih prava. “Da li makar sada shvaćate što ste učinili?” Pitao je Putin tvorce ovakve politike. Prema podacima Ujedinjenih naroda, u ratu u Siriji, koji traje četiri godine, ubijeno je više od 220.000 ljudi, a 12 milijuna se nalazi u teškoj humanitarnoj situaciji.

Ruska intervencija u Siriji pokazala je da sukobi na Bliskom istoku ne mogu rješavati bez Moskve, što je dovelo do zaokreta u poziciji Washingtona i europskih zemalja, poput Francuske. Washington, Pariz i London su priznali da sa Rusijom imaju zajedničke interese. U roku od nekoliko mjeseci prešlo se od hladnoratovskog tona do živih diplomatskih aktivnosti zapadnih diplomata s ruskim kolegama u cilju vojne suradnje.

Obaranje ruskog putničkog aviona

ISIS je preuzeo odgovornost za rušenje ruskog putničkog aviona koji se srušio u središnjem Sinaju, jednom od uporišta terorističke organizacije. Avion se od eksploziva raspao na dva dijela, a svih 217 putnika i sedam članova posade je poginulo.

Teroristički napad je izveden uz pomoć eksplozivne naprave domaće proizvodnje. Bomba, koja se nalazila u limenci “Šveps”, postavljena je ispod sjedala u avionu. Riječ je o najvećoj katastrofi u povijesti ruske avijacije.

Teroristički napad u Parizu

Za razliku od napada na “Charlie Hebdo”, meta terorističkih akata koji su se dogodili 13. studenog u Parizu bili su svi – publika na rok koncertu, gosti u kafićima i na nogometnoj utakmici. U šest koordiniranih napada u ime ISIS-a poginulo je 130 osoba. To su najsmrtonosniji napadi u Francuskoj od Drugog svjetskog rata i drugi po broju žrtava u Europi, poslije onog u Madridu u ožujku 2004. godine. Prvi put su u napadima sudjelovali bombaši-samoubojice, trenirani u Siriji. Teroristi su, međutim, francuske i belgijske nacionalnosti, što je potvrdilo fenomen radikalizacije omladine unutar Europe.

Francuska je nakon napada uvela izvanredno stanje, pojačala kontrolu granica i zatražila međunarodnu koaliciju u borbi protiv Daesu-a u kojoj bi sudjelovala i Rusija.

Šok koji se osjetio nakon atentata doprinio je povijesnim rezultatima Nacionalnog fronta u prvom krugu regionalnih izbora. Partija radikalne desnice koja se zalaže za zatvaranje granica i zaustavljanje migranata uzdrmala je tradicionalni dvostranački sustav i postala treća snaga na francuskoj političkoj sceni.

Turska srušila ruski bombarder “suhoj”

Turske snage su srušile ruski bombarder “suhoj” iznad granice sa Sirijom. Prvi put u pola stoljeća je jedna članica NATO-a oborila ruski avion. Incident, u kome je poginuo ruski pilot, izmijenio je odnose Moskve i Ankare. Rusija je uvela ekonomske sankcije Turskoj i optužila ovu članicu NATO-a da sudjeluje u ilegalnoj trgovini naftom s teroristima u Siriji i da ništa ne čini da zaustavi džihadiste koji nesmetano prolaze kroz njen teritorij.

Produžene sankcije protiv Rusije

Uspostavljeno međusobno razumijevanje Rusije i SAD o rješenju sirijskog problema zasad se ni na koji način nije odrazilo na njihovo konfrotiranje kad je riječ o Ukrajini. SAD ne samo da nisu ukinule sankcije protiv Rusije, nego su i proširile njihov popis. Stopama Washingtona krenula je i EU, produživši sankcije Rusiji, iako je više čelnika zemalja Unije izrazilo neslaganje s takvom politikom.

Problem Ukrajine ostaje otvoren

Zapad uporno inzistira da Rusija provede Minski sporazum, iako je očito da je Kijev taj koji ne provodi dogovoreno. U međuvremenu, Ukrajina je poduzela energetsku blokadu Krima, obnovila pucnjavu na istoku i uvela moratorij na otplatu tri milijarde dolara teškog duga koji ima pred Rusijom, čime je pokazala da je faktički pred bankrotom. U godini pred nama neće više važiti ni zona slobodne trgovine između Ukrajine i Rusije, zbog stupanja na snagu sporazuma o asocijaciji između Kijeva i EU.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Prošli tjedan je za američko tržište dionicama bio najgori tjedan u protekle četiri godine, analizira Business Insider

Premda se američko tržište uspješno opiralo grčkoj dužničkoj krizi, čini se da ga je teško pogodila prošlotjedna nenadana devalvacija kineske nacionalne valute. No, ništa situacija ništa drugačija nije bila ni na velikim europskim i azijskim tržištima koja su sva redom svoja poslovanja završavala u minusu.

O ozbiljnosti situacije dovoljno govore podaci da je, primjerice, burzovni indeks Dow, koji prije neki dan pao za 500 bodova, nije od studenog 2008. padao za više od 300. S&P 500 pao je za 5% premda od svibnja 2012. nije padao ispod 4%, a više od 100 bodova u pet dana nije gubio već dulje od sedam godina. Vix, kategorija poznata i kao burzovni indeks straha, skočio je jučer za 25% i tako zabilježio svoj najveći skok ikad.

Problematičan prestanak rasta kineske ekonomije

Velik utjecaj na stabilnost globalne ekonomije ima, naravno, razvoj kineskog tržišta, drugog najvećeg gospodarstva na svijetu. Osim što je Kina prošli tjedan devalvirala Yuan, njezine su vlasti ovaj tjedan obznanile da manufakturna prozvodnja dosegla svoj minimum što je trenutačno utjecalo na azijsko burzovno stanje.

Glavni indeg šangajske burze pao je za 4,3%, a Shenzhen je tjedan zatvorio s padom ondeksa op 5,4%. Hong Kong je, doduše, pao samo za 1.5%, ali samo zato što su mešetari Hang Senga prošli tjedan odlučili investirati ovogodišnju cjelokupnu zaradu. Japanski Nikkei 225 tjedan je zatvorio s monusom od 3%.

Loše se poslovalo i na europskim burzama. Londonska, frankfurtska, pariška i milanska burza također su zabilježile padove od 3%, unatoč tome što je Markitovo istraživanje pokazalo (minimalni) rast eurozone. No, isto je istraživanje ukazalo i na alarmantnu stagnaciju francuskog gospodarstva, druge najveće europske ekonomije.

Rekordni pad cijene nafte

Cijena nafte prošli je tjedan nakratko pala ispod psihološke granice od 40 dolara po barelu. Treba na umu zadržati činjenicu da je to 25% manja cijena od one koju je barem imao još početkom ove godine.

Stručnjaci se slažu da bi takav pad cijene nafte, odnosno pad potražnje za naftom i sličnim sirovinama mogao biti indikator da prestanak globalnog ekonomskog rasta. Dobra strana ovog pada je da će cijene računa za krajnje potrošače možda biti niže, ali to ujedno znači i da će velike naftne kompanije (koje su dosad bile najveći investitori) biti u minusu, što bi u konačnicii moglo generirati samo dodatne gubitne na tržištu dionicama.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegram.hr,youtube/uredio:nsp)

Narodna banka Kine devalvirala je juan 1,9 posto, što je najveće slabljenje tečaja nacionalne valute za dva desetljeća

Akcija je jednokratna, priopćila je središnja banka i naglasila da će ona pomoći kretanje juana u pravcu veće slobode tržišta

Do sada je banka utvrđivala službeni tečaj od kojeg je juan prilikom trgovanja mogao odstupati na bilo koju stranu najviše dva posto.

Počevši od 11. kolovoza, tečaj središnje banke će biti zasnovan na tržišnoj vrijednosti nacionalne valute na kraju prethodne trgovačke sesije.

Danas je službeni tečaj utvrđen na razini od 6,2298 juana za 1 dolar, u odnosu na jučerašnjih 6,1162 juana za 1 dolar. Slabljenje tečaja nacionalne valute pomoći će da se podrži kineski izvoz koji je u srpnju pao 8,3 posto na godišnjoj razini.

U priopćenju Narodne banke Kine se navodi da srednji tečaj yuana već dosta dugo odstupa od tržišnih percepcija i da je došlo vrijeme da se približi razini koji tržište smatra svrsishodnim.

Kina uvela rublju

Središnja banka Kine je u gradu Sueifenhe, na granici s Rusijom, pustila u opticaj rublju, rusku valutu, u okviru pilot-programa uvođenja dvije valute (rublje i yuana).

Rublja je uvedena umjesto američkog dolara, a cilj ove inicijative je promicanje trgovinskih odnosa između Kine i Rusije i poticanje turizma, jer će Rusima koji putuju u ovaj dio Kine biti omogućeno da robu i usluge izravno plaćaju u rubljama.

Kineski državni tajnik za monetarnu politiku Jin Mei izjavio je prije dva dana da financijski rezultati Rusije i Kine iz prvog polugodišta 2015. godine djeluju obećavajuće, pri čemu je vrijednost transakcija denominovnih u juanima dostigla vrijednost od 1,32 milijarde dolara.

Kineski grad Sueifenhe je veliki centar za trgovinu s Rusijom i jedna je od točaka susreta kineske i ruske željeznice.

MMF glumi da je sve u najboljem redu

Međunarodni monetarni fond (MMF) pozitivno je ocijenio potez Kine kojim bi se utro put značajnijoj ulozi tržišta u utvrđivanju vrijednosti juana, dodajući da bi Peking trebao ciljati na uvođenje plutajućeg tečaja u iduće dvije do tri godine.

Peking već neko vrijeme nastoji potaknuti MMF da uključi juan u svoju košaricu rezervnih valuta, takozvana specijalna prava vučenja. To bi predstavljalo značajan korak u pojačanoj međunarodnoj upotrebi juana.

“Veća fleksibilnost tečaja važna je za Kinu u kontekstu njezinih nastojanja da tržištu osigura odlučujuću ulogu u gospodarstvu i u procesu njezine brze integracije u globalna financijska tržišta”, poručila je glasnogovornica MMF-a u priopćenju dostavljenom Reutersu elektronskom poštom.

Američka vlada, poznati kritičar kineskog tečajnog sustava, zasada je blago reagirala na aktualne poteze kineskih monetarnih vlasti, poručivši da je još prerano za ocjene. Ranije su američki dužnosnici tvrdili da je juan preslab.

“Kina je naznačila da su danas objavljene promjene novi korak u smjeru tečaja koji će se u većoj mjeri definirati na tržištu”, priopćilo je američko ministarstvo financija, dodajući da bi “svaka naznaka poništavanja reformi bila povod za zabrinutost”.

Analitičari upozoravaju da bi zbog devalvacije juana američka središnja banka mogla odgoditi očekivano podizanje ključnih kamatnih stopa, a ukazuju i na opasnost valutnog rata, budući da bi se i druge zemlje mogle naći pod pritiskom da devalviraju svoje valute.
 

 
(sputniknews.com, nacinal.hr,youtube/uredio:nsp)

Još prije nekoliko godina se govorilo da će SAD – ako ne uspiju izazvati veliki rat u Europi, ili da je na neki drugi način opljačkaju – morati poći na vlastitu zemlju

Piše: Jevgenij Jušćuk

DEFAULT znači neispunjavanje zakonske obveze (ili uvjete) kredita ili zajma prema drugoj strani.

Samo, SAD – da ponovimo – ne mogu sebi dozvoliti da to učine tek onako i da za duže vrijeme potkopati svako povjerenje u svojoj zemlji.

Dakle: potrebno im je nešto što bi svi doživjeli kao “višu silu”. U povijesti SAD već postoji primjer takvog “rješenja”. To je uništavanje njujorškog WTC trgovačkog centra na 9/11 koje je omogućilo prekrojavanje političke karte svijeta. Atomska eksplozija u nekom od američkih gradova hipotetički bi bila neoboriv argument za default.

To je, uostalom, standardna praksa prevaranata:

“Mi bismo vam sve vratili, ali nam ne dozvoljava viša sila. Zato svi oprostite: Hvala svima, možete ići – novca nema”.

To bi SAD-u dalo priliku da devalvira dolar, da na desetine puta smanji vrijednost i da tako faktički ponište svoje dugove i da sve počnu iznova.

Nije zato slučajno što je Islamska država, koja se s razlogom smatra čedom Sjedinjenih Država, baš ovih dana priopćila da sprema “atomsku eksploziju u SAD”

Amerikanci su počeli – na to upućuje cijeli niz okolnosti – da rade na tome da bi izveli defaultvlastite zemlje, ali da to “ostatku svijeta” izgleda uvjerljivo. Oni to ne mogu uraditi tek tako.

A da su SAD na pragu vrlo ozbiljne krize – ne upozoravaju samo ruski ekonomisti koji bi se mogli osumnjičiti da se bave propagandom. O ozbiljnoj krizi svoje zemlje govore i američki ekonomisti, kao i veliki američki biznismeni. Ovo se – kad je SAD u pitanju – ne događa prvi put, a ima svoje i unutarnje i vanjske osobnosti.

Bankarski kapital, koji danas upravlja Sjedinjenim Državama (a zahvaljujući njihovom liderstvu – i većim dijelom svijeta) – zasnovan je na dužničkim kamatama. Amerikanci tiskaju novac i pretvaraju ga u kredite i tako osiguravaju i rast svojih kapitala i dužničko ropstvo onih kojima su taj novac dali.

A da bi se posuđeni novac vraćao s kamatama – SAD-u je potrebno stalno širenje tržišta. Jer, ako nema širenja tržišta – nema ni rasta prodaje, a to vodi krizi proizvodnje i novac ne može biti vraćen bankarima. Anglosaksonci su taj problem do sada rješavali na dva načina.

Kao prvo, uvijek su gledali da se dočepaju novih tržišta. Zato su bile likvidirane cijele imperije tijekom Prvog svjetskog rata, a potom je uslijedio i krah Britanske imperije u Drugom svjetskom ratu. Likvidacija imperija je stvarala nove države kojima su bili potrebni krediti. (primjer raspada Jugoslavije i zaduživanje bivših članica)

Njih su imali oni kojim u ratovima nisu sudjelovali jer su ratovi – i izravni troškovi i fizičko uništavanje gospodarstva. Tako su postupili i sa onim što je ostalo poslije SSSR koji se raspao bez “vrućeg” rata.

A kao drugo: pomoću ratova je bila likvidirana zatvorenost tržišta. Jer, cijeli kontinenti su bili pretvoreni u ruševine. A u vizuri bankara – to su bile gigantske teritorija za gradnju. Ljudima su poslije ratova bile potrebne kuće, automobili, odjeća, kućna tehnika i još mnogo toga. Novca nije bilo, pa su se pojavili krediti koji su i ekonomski i politički pokorili cijele narode. (primjer država bivše Jugoslavije)

Ovaj sustav funkcionira već više od 100 godina, a za Amerikance je bonus – dotok kapitala i stručnjaka u SAD kad god izbije rat u Europi.

Međutim, već je pročitano da je SAD dobitnik u svim europskim ratovima. Zato je sada mnogo manje nego ranije onih koji su spremni da se upuste u nove avanture u američkom interesu. Suvremene komunikacije omogućuju da se ova istina ljudima predočava uvjerljivo, operativno i da im se dostavlja “na adresu”. Zbog svega, SAD sada djeluje u tri pravca.

1. Pokušavaju opljačkati Europu

Za to im je potrebno prekinuti ekonomske veze Europe s Istokom: s Rusijom i zemljama koje su još istočnije od nje.

To se najbolje moglo osigurati pomoću linije fronta, ali su priključenje Krima Rusiji i faktičko razoružavanje ukrajinske armije u Donbas taj scenarij, u najmanju ruku, vremenski razvukli ili ga, čak, učinili nemogućim.

Jer, nije lako naći u Europi zemlju koja bi bila u stanju se psihološki i mentalno upustiti u rat s Rusijom, s obzirom da bi takav rat “obećavao” primjenu makar taktičkog atomskog oružja.

2. Potpaljuju regije u kojima trenutno ne mogu zadržati svoje liderstvo

Primjer za ovo je Bliski Istok koji smišljeno i isplanirano uvode u kaos. A i Ukrajinu, također.

Logika SAD-a je shvatljiva: ako se ta regija više ne može “musti” – onda bar konkurente treba lišiti mogućnosti da se pomoću tog regiju ojačaju. Ovo su postupci slični dizanju u zrak tvornica u ratovima i mostova pred povlačenje.

3. Sprema scenarij s defaultu, za slučaj da na neki efektni način ne izađu iz krize

Nešto više i podrobnije zato o ovoj trećoj varijanti (scenariju). Još prije nekoliko godina se govorilo da će SAD – ako ne uspiju izazvati veliki rat u Europi, ili da je na neki drugi način opljačkaju – morati poći na vlastiti default

Samo, SAD – da ponovimo – ne mogu sebi dozvoliti da to učine tek onako i da za duže vrijeme potkopati svako povjerenje u svojoj zemlji. Dakle: potrebno im je nešto što bi svi doživjeli kao “višu silu”.

U povijesti SAD već postoji primjer takvog “rješenja”. To je uništavanje njujorškog WTC trgovačkog centra koje je omogućilo prekrojavanje političke karte svijeta. Atomska eksplozija u nekom od američkih gradova hipotetički bi bila neoboriv argument za default.

Jasno je da proglašavanje defaulta u zemlji kakva je SAD zahtijeva nešto veće od napada aviona na nebodere. Atomska eksplozija u nekom od američkih gradova hipotetički bi bila neoboriv argument za default.

To je, uostalom, standardna praksa prevaranata: “Mi bismo vam sve vratili, ali nam ne dozvoljava viša sila. Zato svi izvinite: Hvala svima, možete ići – novca nema”. To bi SAD dalo priliku da devalviraju dolar, da mu desetine puta smanje vrijednost i da tako faktički ponište svoje dugove i da sve počnu iznova.

Još bi od drugih dobivali i humanitarnu pomoć. Amerikanci raspolažu medijima koji bi sve ovo mogli zamaskirati. Zbog čega na ovo ukazujem baš sada?

Zato što je Islamska država, koja se s razlogom smatra čedom Sjedinjenih Država, baš ovih dana priopćila da sprema “atomsku eksploziju u SAD”. Dakle: u vrijeme neuspjeha Amerikanaca organizirati novi rat u Europi i u uvjetima “cajtnota” za američku ekonomiju.
 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

SAD je svjetski lider u području financija, ali su Kinezi već prestigli Amerikance po obimu BDP. Broj dolarskih novčanica koje izlaze iz tiskarskog stroja višetruko premašuje sve što stvara ekonomija SAD. Njihove zlatne rezerve pokrivaju samo dio postotka ukupne mase “zelenih”

Pobjedom u trećem svjetskom ratu, SAD bi se oslobodile dugova: jednostavno bi iz svoje bilance otpisale kredite zemalja koje odrede kao krivce za otpočinjanje rata.

Štoviše, Amerika može okrivljene “oglobiti” reparacijama i kontribucijama. Postoje i drugi načini: emitiranje novih dolara i obvezivanje vlasnika starih dolara da dokažu njihovo legalno porijeklo

Postoji još jedna varijanta: pošto likvidiraju financijska tržišta – Amerikanci mogu devalvirati dolar i svu njegovu masu pustiti na tržišta robe.

Nastati će hiperinflacija, dolari će se pretvoriti u otpad koji će ostati u Kini, Japanu i kod drugih kreditora SAD, a oni će emitirati novu valutu, primjerice “amero” (njegovo uvođenje razmatra se već nekoliko godina)

Dolar formalno sada ima dobru poziciju. Udio američkog dolara u operacijama na deviznom tržištu iznosi oko 87 posto, dok je udio eura znatno manji.

Problem je u tome što SAD kao svjetski lider u području financija više nije lider u području realne ekonomije. Udio SAD u svjetskom BDP iznosi oko 20%. Kinezi su već prestigli Amerikance po obimu BDP, a pri tom u operacijama na deviznom tržištu juan sudjeluje nešto malo više od 2%.

Disproporcija bila je primjetna već krajem XIX – početkom XX stoljeća. Prema obimu industrijske i poljoprivredne proizvodnje, tada je SAD dospio na prvo mjesto i potisnuo Veliku Britaniju. Ali, funta sterlinga ostala je, kao i ranije, svjetska valuta i da bi je svrgnuli s prijestolja i na njega postavili dolar svjetski bankari su priredili dva svjetska rata.

Nije isključeno da će vlasnicima tiskarskih strojeve Sustava federalnih rezervi SAD radi očuvanja vladajućeg položaja “zelenog” biti potrebni i dioničari Sustava federalnih rezervi imaju nekoliko razloga za otpočinjanje rata.

Više nema racionalnih ekonomskih stimulansa za dobivanje američke valute. Broj dolarskih novčanica koje izlaze iz tiskarskog stroja višetruko premašuje sve što stvara ekonomija SAD. Njihove zlatne rezerve pokrivaju samo dio postotka ukupne mase “zelenih”.

Takva “roba” može se plasirati samo na jedan način – silom i glavno pokriće dolara postale su Oružane snage SAD

Libijski lider Moamer Gaddafi ubijen je samo zbog toga što je u obračunima za naftu prešao s dolara na euro i planirao prijeći na zlatni dinar. SAD se uopće nije okomio na Iran zbog nuklearnog programa, već zbog odustajanja od korištenja dolara.

Vlasnicima tiskarskih strojeva potrebne su operacije za destabilizaciju situacije u različitim dijelovima svjeta radi učvršćivanja tečaja dolara. Kada se i u Europi i u Aziji odvijaju ratna djelovanja onda se, bez obzira na ekonomsku degradaciju, Sjeverna Amerika pretvara u umjetni “otok stabilnosti”.

Novac iz čitavog svijeta “juri” u SAD povećavajući tečaj dolara. Skupi dolar osigurava Sjedinjenim Državama jeftin uvoz i omogućuje da po čitavom svijetu jeftino kupuju prirodne resurse, poduzeća, nekretnine.

Na kraju, veliki rat pomoći će SAD-u riješiti vlastite ekonomske probleme od kojih je jedan od najakutnijih – sve veći državni dug. U kolovozu 2014. taj dug je iznosio 107% BDP. Dok je u SAD punim kapacitetom radio tiskarskim strojem i kamatne stope bile niske, njegovo servisiranje nije stvaralo teškoće.

Međutim, emisija dolara se smanjuje, stope će rasti, a troškovi za servisiranje državnog duga mogu dostići polovicu proračuna te zemlje. U takvoj situaciji, vladajući krugovi SAD mogu se prisjetiti povijesti. Uoči Prvog svjetskog rata Amerika je imala gigantski vanjski dug.

Međutim, poslije rata SAD je postala najveći kreditor, a poslije Drugog svjetskog rata skoncentrirala su 70% svjetskih rezervi zlata. Pobjedom u trećem svjetskom ratu SAD se također može osloboditi dugova: jednostavno iz svog bilance otpiše kredite zemalja koje odrede da su krive zbog otpočinjanja rata.

Štoviše, Amerika može okrivljene “oglobiti” reparacijama i kontribucijama. Postoje i drugi načini za anuliranje dugova, na primjer, emitiranje novih dolara i obvezivanje vlasnika starih dokazati njihovo legalno porijeklo.

Postoji još jedna varijanta: pošto likvidiraju financijska tržišta – Amerikanci mogu devalvirati dolar i svu njegovu masu pustiti na tržišta robe.

Nastati će hiperinflacija, dolari će se pretvoriti u otpad koji će ostati u Kini, Japanu i kod drugih kreditora SAD, a oni će emitirati novu valutu, primjerice “amero” (njegovo uvođenje razmatra se već nekoliko godina). Ne treba zaboraviti da između dioničara nema SFR nema uzajamne suglasnosti.

Tu se bore dva moćna klana – Rockefelleri i Rothschildi, od kojih su prvi naftni magnati, upravo ona partija rata pomoću koje se želi na sve načine očuvati dominaciju dolara. Nasljeđe drugih je – zlato. Oni su izgubili dio svojih pozicija tijekom 1970-ih godina kada je nafta povezana s dolarom i žele se revanširati.

Rothschildi žele vratiti zlatni standard i da juan postane “zlatan”. Ali, njima bi sasvim odgovarala i varijanta multivalutnih zona koje su postojale do Drugog svjetskog rata. Kao jedinica za razmjenu između zona najvjerojatnije bi se koristilo zlato.
 
(vestinet.rs,/uredio:nsp)

Na financijskim tržištima od prije neki dan je iznimno burno. Švicarska centralna banka je nenajavljeno prestala braniti tečaj EUR/CHF na 1,2000 radi čega je franak naglo ojačao približno 15%. U jednom trenutku franak je bio jači od eura, no u satima nakon objave tečaj se blago oporavio

Osim napuštanja odluke o sprječavanju jačanja CHF, centralna banka je dodatno spustila kamatnu stopu za depozite sa -0,25% na -0,75%. Na taj način želi barem djelomično ublažiti učinak odluke o branjenju tečaja na 1,2000.

Zašto je Švicarska centralna banka dopustila jačanje?

Razlog napuštanja branjenja tečaja je velika potražnja za frankom zadnjih mjeseci. Do povećane potražnje je dovelo slabljenje eura u odnosu na sve ostale najtrgovanije svjetske valute.

Budući da je franak praktički bio vezan za euro, zajedno je s eurom slabio u odnosu na sve ostale valute. Takva situacija nije bila logična budući da je gospodarska situacija u Švicarskoj relativno dobra pa bi franak trebao jačati. Zbog toga su mnogi investitori, fondovi i špekulanti zadnjih mjeseci kupovali švicarsku valutu i vršili pritisak na Švicarsku centralnu banku, navode analitičari Admiral Marketsa

Kap koja je prelila čašu vjerojatno je bila naglo slabljenje ruske rublje prije mjesec dana. Mnogi ruski bogataši ali i tvrtke pokušali su izvući novac iz Rusije i prebaciti ga na sigurnije mjesto. Idealno financijsko utočište u ovakvim nesigurnim vremenima upravo su švicarske banke te je ruska potražnja za frankom dovela do još većeg pritiska na Švicarsku centralnu banku, smatraju analitičari.

Burna reakcija i na ostalim tržištima

Osim na švicarskom franku, do većih pomaka vrijednosti danas je došlo i na ostalim financijskim instrumentima. Euro je u odnosu na američki dolar u jednom trenutku pao na 1.1560, razinu na kojoj je zadnji puta bio davne 2002. godine.

Cijene dionica su odmah nakon objave vijesti naglo pale. Američki indeks SP500 pao je više od 1%, a njemački DAX približno 3%, no do sada im se vrijednost vratila na razinu od jučer.

Kao i inače u nesigurnim situacijama, cijena zlata je porasla približno 2% te trenutno na platformama Admiral Marketsa iznosi 1251 dolar po unci. Cijena nafte je također porasla 2% te iznosi 49,70 dolara po barelu za WTI naftu i 50,25 dolara za BRENT naftu.

Očekivanje analitičara

S obzirom na osjetno bolju gospodarsku situaciju u Švicarskoj nego u gospodarstvima unutar eurozone, franak bi dugoročno trebao jačati u odnosu na euro, no pitanje je koliko još može ojačati nakon ovako naglog pomaka. Pri objavi nenajavljenih vijesti kao što je današnja, financijska tržišta gotovo uvijek pretjerano reagiraju.

Radi toga je moguće da će se u idućim danima franak barem privremeno stabilizirati na razini nekoliko posto slabijoj od trenutne. Analitičari Admiral Marketsa smatraju da u trenutnoj situaciji bolje ne trgovati frankom na kratki rok, a za srednjoročno i dugoročno trgovanje najbolje je pričekati smirivanje situacije i više informacija koje će u idućim danima objaviti vodeće svjetske banke te Švicarska centralna banka.

Kuna na najnižoj vrijednosit u 10 godina!

U tekstu koji smo objavili nedavno, prikazali smo koliko je EURO, iako je on u 10-godišnjem padu naprema dolaru, iako narastao naprema hrvatskoj kuni, kojoj očito više nema spasa. Kuna se godinama održavala na umjetnim razinama i time se hrvatskom gospodarstvu zadao smrtonosni udarac. Gospodarstvo kakvo znamo još iz Jugoslavije, prestalo je postojati u zadnjih 10 godina u Hrvatskoj.

Ovo nije crni scenarij, ili scenario Crnog Labuda, već realnost i stvar koji je hrvatska kuna trebala odraditi puno prije. Ako je poljska zlota devalvirala u par godina oko 30% zbog svjetske ekonomske krize, zašto to ne bi i hrvatska kuna. Ali tu se može nazrijeti samo loša financijska politika Narodne banke, koja je Hrvatsku otjerala u propast, i pogodovala velikim tajkunima i proizvođačima.

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2014/12/25/scenario-za-2015-kolaps-u-6-koraka-tecaj-eura-92-kune-500-000-ljudi-na-burzi-kasne-place-i-mirovine/

Građani “jednom nogom u grobu, drugom nogom na kori od banane”

Donosimo vam komentare najzanimljivije komentare sa FB stranice “Udruge Franak” vezane za jačanje franka i početak kreditne krize:

Komentar 1:
“Šok me držao 2 min i onda sam išla hitno u Hypo ( naplata mi po ugovoru dolazi na naplatu zadnji dan i to trajnim nalogom ), sr tečaj Hypo 6,40, sutra 7,39. Uvjeravaju me da mi nema svrhe jer će mi krajem mjeseca skinut razliku po tečaju. Inzistiram da platim danas i ukinem trajni nalog . Nešto im ne valja sa mrežom, uporna ko mazga idem kod drugog djelatnika na šalteru i on uspije. Govore mi da oni imaju 2 vrste kredita po CHF, ali da mi to ne mogu danas ustvrdit, da li mi je današnja pretplata u kn ili u CHF, jer ako mi u kn stoji pretplata do zadnjeg dana u mj onda ću biti dužna za razliku po tečaju. U ugovoru normalno ne piše takva stavka, tako da se banke po još jednoj osnovi osiguravaju. Da nisam inzistirala na ukidanju trajnog naloga, naplata po razlici tečaja ide svakako. Kažu mi da oni ne znaju više ništa, a ja im onako preko ramena: ionako ću vas tužit i tražit poništenje kompletnog ugovora, tako da još jedna stavka mi ne igra ulogu, a presuda Vrhovnog će najkasnije biti do kraja 4. mj. Gledali su me zbunjeno. Dođem doma, muž u šoku. Kažem mu, slušaj, možda nije svako zlo za zlo, možda je dobro da je danas CHF podivljao pa će se Vladajući, HNB i VS do kraja mjeseca nešto hitno riješiti. Ajmo se svi probat smirit, jer sada ne možemo ništa, UF neka traži hitne mjere , ali ne fiksiranje današnjeg tečaja, niti smanjivanje kamate, nego samo za sve kredite u CHF konverziju u kn, ali po tečaju CHF na dan dizanja kredita, kao i Mađari, kao što smo i po prvostupanjskoj dobili. Sve druge balon mjere neće nas spasiti. HVALA ekipi iz UF koja promptno reagira i sad je vrijeme da svih stavimo pred zid ! Nema više popuštanja, inače smo na ulici !!!!!”

Komentar 2:
“Nema kraja, nema pomoći, nema nade. Hvala udruzi Franak, od srca ali nemam više nade. Jedini sam zaposleni u 6 teročlanoj obitelji, imam plaću zbog koje nemam nikakva dodatna primanja, nikakve olakšice niti doplatka, a kad platim sve režije i hebeni kredit postajem socijalni slučaj, zajedno sa suprugom i sve četiri djevojčice. Nemam više opcija.”

Komentar 3:
“Frustrirana sam i ljuta na samu sebe što već 8 godina radim i živim samo kako bih otplaćivala stambeni kredit…uzela sam (u protuvrijednosti €)92.000….danas…nako 8 godina uredne otplate dužna sam 109.000€.Sve i da prodam stan ne mogu se izvući iz dužničkog ropstva….još imam kredit sa ostatkom vrijednosti i rata mi je nepodnošljiva….kada bi mi bar banka uzela stan pa da se vratim u podstanarstvo i nastavim živjeti za sebe i svoju obitelj a ne za banku!”

Komentar 4:
“Nakon 10 godina plaćanja kredita…ja sam banci dužan oko 200.000 kuna više nego što sam dobio…veliko im hvala na tome,danas sam odlučio prodat kuću i krenut u podstanare,jedino mi je u životu preostalo da se pobrinem da moje dijete ne napravi istu “pogrešku”u životu…zar je u Hrvatskoj zločin podići kredit,pa nas treba kažnjavati?!?”

Komentar 5:
“Dodjem u Otp banku i želim uplatiti ratu kredita i gospođa mi kaže da su dobili nalog da preko šaltera ne smiju primati uplate po kreditu u CHF već samo internet bankarstvom. Šta oni koji nemaju internet bankarstvo? Sutra ce mi rata kredita biti veća 1050 kn. Da čovjek poludi do kraja”

Komentar 6:
“2008 u hotelu sheraton u Zagrebu sam bio sa ljudima koji imaju firme i posluju jos uvije jako dobro. Vec tada su mnogi imali informaciju o svicarcima da je kao najpovoljniji a da ce euro devalvirati. Posto kuna pada i vrijednost valute uz to euro sada za ocekivati je jos vece rate za kredite. A to nije sve do 2020 ce kuna devalvirati preko 30 do 50%. Sto znaci 100€ ce biti preko 1000 Kuna. Isti sistem kao sto su madjari napravili. Forinta je za 3x oslabila od 2002 godine tako da narod radi za 200€/mjesecno. Samo tako su uspjeli vratiti dugove eu na racun radnika.. Pozdrav svima…”

Komentar 7:
“ma nema života na ovom balkanu! SVI KOJI SU ODGOVORNI ZA OVU BIJEDU SRAM NEK IH BUDE”

Komentar 8:
“Meni je upravo narasla rata sa 6200 na 7500 kuna!!!, od pocetnih 4400 kuna, jedostavno najveci krivac je HNB i doslovce korumpirani trgovački sud…inače ne pisem komentare ali vrijeme je da se izađe na ulicu, postavi sator ispred HUB-a i boriti se za najvecu pljacku u zadnjem desetljecu!!!”

Komentar 9:
“Dragi moji, suprug i ja isto imamo stambeni kredit, već osmu godinu. Doslovce radimo i radit ćemo još 22god. Za taj kredit. Mislim da zaista trebamo nešto poduzet , trebamo se ujediniti ,naći se i boriti se da počnemo dostojno živjet. Od priče očito nema ništa. Trebamo naći nekoga ko će se uistinu založit za nas.”

Komentar 10:
“Opet udri po sirotinji. Veliki val kredita u švicarcima bio je u vrijeme prodaje POSovih stanova u Zagrebu. Suprugu je bankarica sugerirala kredit u švicarcima a mnogi susjedi su kredite u eurima mijenjali za švicarce – nekima je to značilo manju ratu, drugima koji kvadrat više.”
 

 
Glas za čovjeka – Slavko Kulić (Društvene promjene ili dužničko ropstvo) – emisija 2014.

 
 
(index,jutarnji,facebook,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19745"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]