KGB je kopirao moždane frekvencije patoloških kriminalaca, mentalnih bolesnika, sociopsihopata… i mape njihovih moždanih valova slao na Zapad od 1980-ih do sloma SSSR-a. Čini se da je projekt „Djetlić“ uspio iznad svih očekivanja…

Godine 1967., kako se kasnije saznalo, Sovjeti su trošili otprilike 500 milijuna američkih dolara godišnje na istraživanja povezana s parapsihologijom, čime su financirali nekoliko različitih istraživačkih instituta. No, to je bio tek početak, koji se odvijao u Znanstvenom gradu, sagrađenom nakon Drugog svjetskog rata, koji se sastojao od četrdesetak znanstvenih centara i bio dom desetcima tisuća znanstvenika i njihovih obitelji.

U jednom od znanstvenih središta, Institutu za automatiku i elektrometriju, bio je smješten tajanstveni Posebni odjel 8 u kojem je šezdesetak znanstvenika istraživalo telepatiju i daljinski utjecaj zvan „biokomunikacija“.

Posebni odjel 8 je 1969. zatvoren, ali su rezultati istraživanja potvrdili ono što su mnogi sovjetski znanstvenici na polju bioenergetike prethodno teoretizirali – da žive stanice mogu „komunicirati“ jedne s drugima na udaljenosti i na nekemijski način. Ruska su istraživanja ubačena u višu brzinu, a ne kasnije od 1970. godine KGB je preuzeo kontrolu nad državnim istraživanjem parapsiholoških fenomena. No, treba spomenuti da je KGB bio integralni dio svakodnevnog života Sovjetskog Saveza, uključen u društvo na svim razinama pa njegov utjecaj na istraživanje parapsihološkog nije bio posve zloslutan.

Tako je tijekom 1970-ih osnivan sve veći broj instituta koji su pod nadzorom KGB-a istraživali parapsihološke fenomene. Budući da je priroda sovjetskih istraživanja parapsihološkog postajala sve tajnijom, zapadnjački parapsiholozi su izgubili kontakt sa svojim kolegama „iza željezne zavjese“. Osim toga, počele su kružiti glasine o zlokobnim eksperimentima „kontrole uma“ koji su se provodili u zatvorenim sovjetskim laboratorijima, te o razvoju opasnog „parapsihološkog oružja“ koje se namjeravalo koristiti protiv Zapada.

„Bioplazmatska“ ljekovita energija

Kako je spomenuto u knjizi „Parapsihološka otkrića iza željezne zavjese“, češki inženjer Robert Pavlita tvrdio je da je izumio „psihotronični generator“ koji je mogao pohranjivati, pojačavati i izlučivati „psihotroničnu“ energiju. Poznata i kao „bioplazmatska“ energija, bila je to energija za koju su Sovjeti tvrdili da se nalazi u pozadini svih parapsiholoških fenomena, da ispunjava i animira sve žive stvari te da je se može koristiti i u svrhu liječenja.

Koristeći postupak nazvan Kirilijanova fotografija „bioplazmatsko“ tijelo – ili aura – moglo se navodno fotografirati. Austrijsko-američki znanstvenik dr. Wilhelm Reich nazvao je tu energiju „orgonom“. Izumio je stroj pod nazivom „akumulator orgonske energije“ koji se sastojao od kutije opločene naizmjeničnim slojevima od organskog i anorganskog materijala koja je navodno mogla zarobiti energiju.

„Psihotronični generator može utjecati na pojedinca ili na čitavu skupinu ljudi. Može utjecati na psihu osobe mentalno i emocionalno. Može utjecati na memoriju i na pažnju. Psihotronični uređaj može izazvati tjelesni umor, dezorijentaciju te promjene u ponašanju osobe“, navodi sovjetski biolog Edvard Naumov.

Prema Ostranderovoj i Schroederovoj, „određeni generatori mogu izazvati strah, anksioznost, ljutnju, nesanicu, depresije i suicidalne misli, a mogu dovesti čak do cerebralne tromboze“. KGB je, kaže Naumov, potrošio više od pola milijuna rubalja na razvoj psihotronične tehnologije.

Kada je riječ o navodnoj sovjetskoj tehnologiji kontrole uma, ništa se ne može usporediti s intenzitetom projekta „Djetlić“. Koristeći, čini se, niz golemih transmitera, Sovjeti su počeli odašiljati iznimno niskofrekventne (ELF) modulirane signale nad cijelom Zapadnom Europom, Australijom, Sjevernom Amerikom i Bliskim istokom. Te transmisije, tvrdi autor Tim Rifat, bile su osmišljene da bi „trajno premrežile prirodne mreže u mozgovima čitave zapadnjačke populacije, uništavajući tako društvenu svijest…“ KGB je, tvrdi se, kopirao moždane frekvencije patoloških kriminalaca, mentalnih bolesnika, klinički depresivnih ljudi i sociopsihopata čije je mape moždanih valova proučavao. Te je negativne frekvencije odašiljao na Zapad od početka 1980-ih sve do sloma Sovjetskog Saveza 1991. godine. Pod pretpostavkom da je stvaran, čini se da je projekt Djetlić postigao fantastičan uspjeh.

Andropov i „parapsihološka oružja“

Čini se da Sovjeti nisu bili jedini koji su uspjeli stvoriti napredna „parapsihološka oružja“ i uređaje za „kontrolu uma“ velikog raspona. Činile su to i zemlje Zapada, prvenstveno SAD. Ta tehnologija je navodno korištena protiv Sovjetskog Saveza u pokušaju da se izazove njegovo uništenje.

Sovjetski novinar Emil Bačurin tvrdio je u časopisu „Young Guard“ da je šef KGB-a Jurij Andropov govorio o nekoliko „središta parapsihološkog oružja“ u Kanadi, dodajući da se „kanadska istraživanja moraju nadmašiti“. Informacije je Bačurinu dao KGB-ov general.

Drugi članovi sovjetske obavještajne zajednice spomenuli su postojanje naprednih „parapsiholoških oružja“ stvorenih na Zapadu, tvrdeći čak da su takvi uređaji više puta korišteni protiv civilnog stanovništva Sovjetskog Saveza.

Komentari pokojnog Aleksandra Lebeda, uglednog generala i popularnog političara, čini se potvrđuju takve optužbe. Kako je spomenuto u časopisu „New Dawn“ u broju 43, Lebed je ustrajao na tome da su zapadnjačke tajne službe provele niz parapsiholoških operacija (ili PSYOPS) protiv Sovjetskog Saveza, uključujući „tehnologije psihosemantičkog programiranja“, pranja mozga i hipnoze. Jedna takva parapsihološka operacija, tvrdi Lebed, bio je sam pad Sovjetskog Saveza, što je Zapad umjetno izazvao.

Moderna parapsihološka istraživanja

Od sloma Sovjetskog Saveza u Rusiji su se provodili neki zanimljivi parapsihološki eksperimenti, od kojih su mnogi uključivali životinje ili druge žive organizme. Rusi su dugo pokušavali razviti biološke „detektore parapsihološkog“ i dosad su imali polovičan uspjeh. Njihova je teorija da je parapsihološko primarno biološki proces i da živi sustavi reagiraju mnogo snažnije na mentalni utjecaj nego što reagiraju na razvijene detektore parapsihološkog ili na „prekidače misli“ – elektroničke uređaje koji reagiraju na mentalnu namjeru.

Ugledni američki parapsiholog Dean Radin uspio je konstruirati prototip uređaja koji, kako kaže, „ima ugrađenu novu vrstu detektora parapsihološkog, što uključuje matricu generatora nasumičnih brojeva i neke napredne statističke tehnologije i tehnologije obrade signala da bi se otkrio predviđeni utjecaj parapsihološkog.“ Kako to Radin objašnjava u svojoj knjizi, „Svjesni svemir“ (The Consciuos Universe), nebrojeni su laboratorijski eksperimenti dokazali da se na generatore nasumičnih brojeva – uređaje koji stvaraju niz nasumičnih brojeva – može utjecati fokusiranim umom.

Ti „elektronički bacači novčića“ osmišljeni su za rad na doista nasumičan način, stvaranjem jednakog broja „glava“ i „pisama“. Zbog utjecaja svijesti ti uređaji počinju funkcionirati na uređeniji način, stvarajući statistički vjerojatne rezultate, kao što je primjerice više „glava“ nego „pisama“.

Georgij Gurtovoj, šef Laboratorija za primjenu izotopa u oftalmologiji u Moskvi i fizičar Aleksander Parkamov zajedno su proveli neka zanimljiva istraživanja daljinskog utjecaja živih sustava koji stvaraju nasumične fluktuacije. Neki od njihovih instrumenata uspjeli su registrirati mikro psihokinetičke učinke.

Također su proveli eksperimente anomalijskog daljinskog utjecaja na vrsti ribe pod nazivom Gnathonemus petersii. Ta je riba poznata po svojoj sposobnosti emitiranja pulsirajućih električnih signala kojima se koristi radi navigacije u mraku. Parapsiholozi su morali usporiti ritam pulsova ribe – navodno s mnogo uspjeha.

Zanimljivi su i eksperimenti Sergeja Speranskog, toksikologa na Institutu za higijenu u Novosibirsku. Njegova otkrića potvrđuju postojanje „morfogenih polja“ koja je prvi spomenuo britanski biolog dr. Rupert Sheldrake. U jednom eksperimentu populacija miševa koja je zajedno odrasla u istome kavezu podijeljena je u dvije skupine.

Miševi u jednoj skupini bili su hranjeni kao i inače, dok su miševi u drugoj skupini natjerani na gladovanje. Gotovo trenutno, opazio je Speranski, siti su miševi počeli jesti više hrane nego ranije, kao da su je pokušavali kompenzirati za svoje „prijatelje“. Dojam je da između dvije grupe postoji telepatska veza. Jesu li siti miševi pokupili signal od gladnih miševa, upozoravajući ih da je hrane malo i da moraju povećati unos hrane i pohranu u tijelima?

Od 30 provedenih eksperimenata 27 ih je imalo pozitivan ishod. Speranski je potom proveo dodatni niz eksperimenata kako bi svoju metodologiju učinio boljom, mijenjajući težinu, spol i druge varijable. Još su jednom rezultati bili fascinantni. Speranski je zaključio da „je biološka značajnost brzog povećanja težine kod miševa koji su primili signale o gladi od svojih „prijatelja“ jasna: opasnost gladovanja dala im je dodatni stimulus da jedu.“

Telepatska komunikacija između životinja

Zanimljivo je primijetiti da je slavni britanski biolog Sir Alister Hardy formulirao teoriju sličnu onoj Speranskoga, navodeći da bi telepatska komunikacija između životinja mogla igrati ulogu u evoluciji i adaptaciji. Životinjske navike, sugerirao je, mogu se širiti „telepatskim načinima“. Dodatno je naveo „parapsihološki bazen postojanja“ koji bi mogao igrati ulogu među članovima vrste.

To nas vraća na Sheldrakeov rad. On vjeruje da morfogena polja sadrže informacije koje su potrebne da bi se oblikovala forma živih bića, na jednak način kako i frekvencije zvuka „sadrže informacije“ koje stvaraju složene geometrijske obrasce u pijesku.

Ovdje nas podsjeća na biopazmatsko tijelo, kako je spomenuto u knjizi „Parapsihološka otkrića iza željezne zavjese“, za koje su sovjetski znanstvenici smatrali da je „neka vrsta matrice, neki nevidljivi obrazac koji organizira, a koji je urođen svim živim bićima.“ Morfogena polja također imaju društvenu funkciju, oblikujući ponašanje na individualnoj i na grupnoj razini.

Štoviše, zbog procesa pod nazivom „morfička rezonancija“ zadivljujući oblici „komunikacije“ – ne samo ograničene prostorom ili vremenom – mogu se zbivati među vrstama. „Polja koja organiziraju aktivnost živčanog sustava jednako su urođena kroz morfičku rezonanciju i prenose kolektivno, instinktivno pamćenje“, piše Sheldrake. „Svaki pojedinac koristi to pamćenje vrste i daje mu svoj doprinos. To znači da se novi obrasci ponašanja mogu širiti mnogo brže nego što bi to inače bilo moguće“.

Revolucionarni novi pristup

Kada se 1920-ih parapsihologija počela utemeljivati kao legitimno znanstveno područje u Sovjetskom Savezu, Leonid Vasiljev značajno je utjecao na smjer njezina razvoja, mnogo više od bilo koga drugoga. U svojim iznimno utjecajnim knjigama, člancima i prezentacijama, nastavio je tvrditi da bi se proučavanju parapsiholoških fenomena trebalo pristupiti na čisto fiziološki način, jer se bojao da bi ju mogli zloupotrijebiti pristaše „religijskog praznovjerja“.

Danas parapsihologija u Rusiji prolazi postupnu, ali temeljitu preobrazbu, djelomično zahvaljujući zanimanju za transpersonalnu psihologiju. Propituju se novi pristupi istraživanju parapsihološkog, s naglaskom na azijske religijske koncepte.

No, znanstvenici se više ne opiru „duhovnim“ idejama. S okončanjem totalitarnog komunističkog režima, objašnjava Gruber, „duhovnost i religija, prevladavajuće značajke ruske duše koje su desetljećima bile duboko potisnute, sada se ponovno uzdižu i postaju vodećim principima za razumijevanje čovjeka i njegova mjesta u svijetu.“

Vodeći ruski stručnjak za parapsihologiju Aleksander Dubrov, koji se smatra glasnogovornikom modernog pristupa istraživanju parapsihološkog, vjeruje da su parapsihološki fenomeni više od biologije i neurofiziologije. Parapsihološki fenomeni, kaže on, su procesi kvantne mehanike, a čovjek je „kvantumski subjekt“. Ma kako bilo, kaže Dubrov, fizička strana parapsihološkog i psihofizika izmijenjenih stanja svijesti trebali bi se uzeti u obzir da bi se steklo potpuno razumijevanje stvari.
 

 
(dnevno.hr)

Od nuklearne katastrofe u Černobilu prošlo je skoro 30 godina. Čitavo područje oko elektrane odavno je napušteno, a svi stanovnici okolnih gradova su raseljeni i nije im dopušten povratak

Unatoč mnogim studijama koje su ispitivale ekološke posljedice katastrofe, u znanstvenoj javnosti još nije donesen konsenzus vezan uz to u kojoj je mjeri nesreća utjecala na životinjski svijet tog područja.

Prvotna su izvješća išla u prilog tome da su životinje na području oko elektrane teško stradale i da je njihova populacija bitno smanjena.

No, nedavna istraživanja pokazala su nešto posve drugo. Naime, zabilježeno je naglo povećanje broja jedinki gotovo svih životinjskih vrsta: 42 kamere postavljene oko elektrane pokazale su da je područje napučeno divljim životinjama i više podsjeća na neki prirodni rezervat nego na poprište najveće nuklearne katastrofe u povijesti.

Istraživači su brojili tragove koji pripadaju vrstama životinja tijekom zimskih istraživanja, uz prikupljanje podataka o radijaciji na mjestu istraživanja. Otkrili su da korelacija između razina radioaktivnosti i gustoće divljači koja živi u tom području NE POSTOJI.

Naime, otkrili su da je nakon nesreće, dok je u drugim dijelovima Europe broja vrsta kao što su divlje svinje i losovi bili u padu, u Sovjetskom Savezu je taj broj porastao.

Oko Černobila populacije tih životinja su zapravo bile u porastu. Danas su otkrili da dok su brojevi losova, divljih svinja, jelena i srna isti kao onaj u neozračenim nacinalnim parkovima, broj vukova je zapravo sedam puta veći u području Černobila.

To sugerira da je pritisak ljudskog naseljavanja u području kojeg naseljava divljač je glavni ograničavajući faktor, pogotovo za predatore. Podaci također pokazuju koliko je populacija divljači otporna, čak i ako je suočena s velikim nuklearnim katastrofama

‘Lako je moguće da je broj životinja sada čak i veći nego što je bio prije katastrofe’, rekao je Jim Smith sa Sveučilišta u Portsmouthu te dodao da to nipošto ne znači da je radijacija dobra za divlje životinje, već da je utjecaj čovjeka, poput izgradnje naselja, poljoprivrede i sječe šuma, daleko pogubniji.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Još u 70-im godinama prošloga stoljeća, ruski su radio amateri, ali i obični slušatelji na jednoj frekvenciji primijetili neobičan šum. Mnogi su tada pomislili kako je u pitanju tek loš signal i jednostavno prebacili na drugu frekvenciju. No, bilo je i onih koji su u tom šumu čuli nešto više

Danas, četerdeset godina kasnije, znamo da su bili u pravu. Naime, šum je i dalje tu s povremenim gašenjima koja potraju nekoliko tjedana ili mjeseci. Teorija o njemu je mnogo, no nitko sa sigurnošću ne zna čemu taj jezivi signal služi.

No, krenimo od početka. UVB-75 ime je radio stanice koja emitira šum na frekvenciji od 4625 kHz. Šum se kroz godine povremeno mijenjao, a danas se u minuti emitira 25 šumova koji traju po jednu sekundu.
fddtg rtr

Svakih nekoliko mjeseci, šum se utiša i eter preuzima hladni glas koji izgovara nešto što se može protumačiti samo kao kodirana poruka.

U siječnju 2013. godine glas je izgovorio ‘Naredba 135 pokrenuta’. Prije toga, na Badnjak 1997. godine šum su prekinule riječi:

‘Ya UVB-76, Ya UVB-76. 180 08 BROMAL 74 27 99 14. Boris, Roman, Olga, Mikhail, Anna, Larisa. 7 4 2 7 9 9 1 4′

Aktivnost na spornoj frekvenciji pojačala se nakon pada Berlinskog zida, a poruke su postale češće po prijelazu u 21. stoljeće. Nakon 2010. godine na UVB-76 mogao se čuti i nerazgovjetni ženski glas, upitnik poslan u Morseovom kodu i brojanje od jedan do devet. No, najposvećenije slušatelje ponajviše su zbunili dijelovi ‘Labuđeg jezera’.

Ova je radijska stanica kroz desetljeća nakupila nevjerojatan broj vjernih slušatelja, a otvoreni su i brojni blogovi i forumi posvećeni isključivo fenomenu UVB-76. Nekoliko entuzijasta uspjelo je i locirati postaju u zabačenom ruskom gradiću Povarovokoji se nalazi 19 kilometara od Moskve.

Signal je prije dolazio iz sada napuštene vojne baze

Jedino što je tamo našao mladi student i radio amater Egor Esveev (20) bila jenapuštena i oronula ruska vojna baza, piše Daily Mail.

Kao i svaka napuštena zgrada ili teritorij, sve je bilo vrlo jezivo. Čudni ljudi i čudni prizori. U jednom je trenu uz mene prošao čovjek na biciklu i odjednom s ceste skrenuo u polje, u smjeru u kojem miljama nema doslovno ničega, prisjetio se Esveev.

Sreo sam i ženu u 40-ima koja je gurala kolica. Prvo sam pomislio da živi negdje blizu, no onda sam vidio da su kolica prazna. Tko s praznim dječjim kolicima ide u napuštenu vojnu bazu?!

Baza kao baza je dobrim dijelom uništena. Dio je uništila sama vojska iz očiglednih razloga, a dio je nagrizla priroda. Našli smo hrpu predmeta i dokumenata. Iz njih se može isčitati kako je baza služila upravo za internu vojnu komunikaciju, objasnio je mladi student.

Neki kažu da je u pitanju stanica kojom se odvija interna komunikacija ruske vojske, a drugi imaju nešto luđe ideje. Neki tvrde bi prekid šuma označio početak nuklearnog napada na neku od zapadnih zemalja. Postoje i oni koji kažu kako se radi o nekadašnjoj kontrolnoj stanici nuklearke u Černobilu ili da putem signala Rusija može upravljati i kontrolirati umove milijuna, prisjetio se Ary Boender, radio entuzijast iz Nizozemske.

Sve su to zapravo gluposti. Kada je šum prestao 1. rujna 2010. godine, mnogi su mislili da je nastupio kraj svijeta. No, uslijedio nije niti nuklearni napad, a ni dolazak NLO-a. No, u pitanju je bilo premještanje stanice na drugu lokaciju koja se sada navodno nalazi nedaleko St. Petersburga, objasnio je Boender koji je uvjeren kako UVB-76 koristi ruska vojska te kako je stanica premještena zbog reorganizacije vojnih snaga te zemlje.

Misterij koji možda nikada neće biti razriješen

Neslaganja postoje i oko izvora šuma – je li u pitanju nekakav aparat čiji zvuk hvata mikrofon ili je u pitanju elektronski signal? Ipak, poznato je da se misteriozne poruke izgovaraju uživo i nisu unaprijed snimljene.

Naime, osoba koja ju čita ponekad izgovori i riječ ‘sboj’ (greška’) te poruku počne čitati ispočetka. No, bez obzira na sve tehnikalije, namjena UVB-76 ostaje misterij. Nitko ne zna točan izvor šuma ili pak značenje poruka koje svakih nekoliko mjeseči čita hladni, službeni glas.

Jedino što je potpuno sigurno je činjenica da se već četrdeset godina netko približava mikrofonu na tajnoj lokaciji i jezivim glasom čita poruke koje uvijek završavaju s ‘U – V – B – 7 – 6′.

Jedna od posljednjih pročitana je manje od 24 sata prije nego će stanovnici Krima na referendumu glasati za pripojenje Rusiji: ‘T-E-R-R-A-K-O-T-A. Mikhail Dimitri Zhenya Boris. Mikhail Dmitri Zhenya Boris. 81 26 T-E-R-R-A-K-O-T-A.
 

 

 
(nacionalnageografija.com,youtube/uredio:nsp)

Budući da su trenutno klimatske promjene dugoročno gledano najveća prijetnja opstanku čovječanstva i života uopće, posljednjih godina ponovno se sve intenzivnije vode rasprave o tome koliko nam je dobra, a koliko zla donijela nuklearna energija te kakvu ulogu može imati u budućnosti…

Pobornici nuklearne energije ističu da su nuklearke izvori s vrlo malim emisijama stakleničkih plinova te da mogu ublažiti ubrzano globalno zatopljenje koje potiču fosilni izvori. Osim toga, one nisu izvori zagađenja zraka, najvećeg ubojice u okolišu.

Budući da čisti izvori energije poput solarnih ploča i elektrana, vjetroelektrana i sl. uglavnom u većini zemalja nisu dovoljni ili su preskupi da bi omogućili brzo i potpuno odustajanje od fosilnih goriva iz brojnih razloga (jedan od njih je to što zahtijevaju drastičnu i vrlo skupu prilagodbu električnih sustava jer postojeći nemaju mogućnost pohranjivanja električne energije na vrhuncu proizvodnje tijekom dana i otpuštanja tijekom noći), kao logično rješenje nameće se povećanje korištenja nuklearne energije.

Različite države odabiru različite strategije borbe s klimatskim promjenama. Neke u svoje modele uključuju nuklearke, a druge ne. Primjerice, Njemačka se odlučila na zatvaranje nuklearki, a Velika Britanija na gradnju novih.

No u raspravama o dobru i zlu nuklearne energije bilo bi korisno znati što govore konkretni podaci izraženi u brojkama – koliko je života za svojeg kratkog postojanja spasila nuklearna energija, a koliko ih je odnijela.

Istraživanje NASA-inog Instituta Goddard objavljeno 2013. u časopisu Environmental Science and Technology nudi upravo to – brojke.

U svojim kalkulacijama autori Pushker A. Kharecha i James Hansen dolaze do zapanjujućih podataka da je nuklearna energija do sada spasila oko 1,84 milijuna života te da u naredna četiri desetljeća ima potencijal spasiti još oko sedam milijuna ako se primijeni u većim razmjerima kao zamjena za fosilna goriva.

‘Koristeći povijesne podatke o proizvodnji, izračunali smo da je globalno nuklearna energija spriječila oko 1,84 milijuna smrti koje bi inače uzrokovalo zagađenje zraka te da je spriječila emisije oko 64 gigatona stakleničkih plinova ekvivalentnih CO2 koje bi nastale sagorijevanjem fosilnih goriva’, pišu autori.

Organizacija European Environment Agency (EEA) prošle godine objavila je izvješće koje pokazuje da je zagađenje zraka vodeći okolišni uzrok smrti u urbanoj Europi. Ono je odgovorno za oko 80 posto smrti od kardiovaskularnih bolesti i srčanih udara, čak više nego od bolesti pluća i raka. Devet od deset stanovnika europskih gradova prisiljeno je udisati velike koncentracije zagađenja koje godišnje odnosi oko 400.000 života. Naravno, treba imati na umu da se ove brojke ne odnose samo na emisije elektrana, već i na automobile, dimnjake kuća i sl.

Što će biti u narednim desetljećima, u velikoj mjeri ovisi o učinku koji će na svijest, odnosno na strahove ljudi i političara imati havarija koja se dogodila u Fukushimi u ožujku 2011. i njeni odjeci u medijima.

Prema Kharechi i Hansenu, nuklearke u naredna četiri desetljeća imaju potencijal spasiti između 420.000 i 7,04 milijuna života te srezati emisije CO2 za 80 do 240 gigatona, ovisno o tome koje će izvore goriva zamijeniti. S druge strane, korištenje isključivo prirodnog plina nema ni približan potencijal.

Važno je napomenuti da su autori u svojoj studiji koristili samo podatke o brojevima smrtnih slučajeva od 1971. do 2009. koje je izazvalo korištenje fosilnih goriva, a ne i brojke teških oboljenja poput zatajenja srca, bronhitisa i drugih bolesti dišnog sustava.

Brojevi su prilično jasni. Samo od 2000. do 2009, i to prema prilično konzervativnim procjenama, nuklearna energija je spasila desetke, a možda i stotine tisuća života. Proračun se temelji na činjenici da se nuklearke i termoelektrane koriste za tzv. baznu proizvodnju električne energije. Svi uspjesi protivnika nuklearki od Amerike do Njemačke rezultirali su povećanjem potrošnje ugljena.

S druge strane, nuklearna energija je, ako izuzmemo posljedice bombi bačenih na Japan, uzrokovala neusporedivo manje smrtnih slučajeva. Čak i najveća havarija, ona u Černobilju, izravno je odnijela 64 života, a neizravno, zbog posljedica povećanja razina raka kod oko 1000 žrtava, još dodatnih 15. Černobiljski forum (FAO, OCHA, UNDP, ENEP, UNSCEAR, WHO i WB) procjenjuje dugoročan broj stradalih na ukupno 4000. U nesrećama u nuklearki Three Mile Island i u Fukushimi nisu zabilježeni slučajevi izravne smrti od posljedica zračenja, a dugoročna predviđanja su da ih neće ni biti.

Štoviše, ukupan broj žrtava nuklearne energije neusporedivo je manji čak i od broja poginulih rudara širom svijeta. Naime, procjenjuje se da u rudnicima ugljena svake godine umire više tisuća rudara, uglavnom u zemljama u razvoju, a najviše u Kini.

Naš stručnjak za nuklearnu sigurnost, prof. Zdenko Šimić kaže da nuklearna energija, kao i većina stvari u životu, ima i negativne i pozitivne potencijale.

“Primjena nuklearne energije je široka – od nuklearnog naoružanja do proizvodnje električne energije i liječenja. No kako je taj potencijal enorman, neusporedivo moćniji od svega ostalog, tako je i percepcija svega nuklearnog najsnažnija. Pogotovo ona negativna, s obzirom na iskustva u Hiroshimi i Nagasakiju te u hladnom ratu”, kaže Šimić.

Čak ni velik oprez, kaže naš stručnjak, ni sva znanstvena saznanja nisu uspjeli razbiti taj negativni mit. Zbog loše percepcije mnoge nuklearke nisu izgrađene pa su ih zamijenile termoelektrane na ugljen.

“Strah od radijacije toliko je velik da se stotinjak tisuća ljudi evakuiranih oko Fukushime ne vraća doma bez obzira što nema opasnosti i što je ona manja nego u mnogim prirodnim izvorima na svijetu kao što su Iran, Brazil, Indija itd., gdje ljudi žive bez problema. Više se prirodno ozrače ljudi u nordijskim zemljama nego što bi se ozračili oni koji se još uvijek nisu vratili svojim domovima oko Černobilja i Fukushime.

Danas, kada je dragocjen svaki ozbiljan napor za smanjivanje emisija stakleničkih plinova, mnogi se i dalje protive korištenju nuklearne energije koja ima daleko veći potencijal na kratke rokove u odnosu na obnovljive izvore koji se tek razvijaju. Neki su zeleni shvatili da je nuklearna energija dio rješenja, no mnogi još nisu.

Nuklearna energija je dokazala da nije opasna čak i s tehnologijom starom skoro 50 godina, a danas su razvijeni reaktori nove generacije koji mogu ostati sigurni nekoliko dana bez ljudske akcije i bez električne energije. Daljnji razvoj još naprednijih reaktora ovisi o tome hoće li se koristiti nuklearna energija. Nije teško zaključiti da, premda strah od nuklearki nije realan, njegove posljedice itekako jesu”, upozorio je Šimić.
 
(croenergo.eu/uredio:nsp)

Zanimljivo je kako vlasti pokušavaju nas uvjeriti da je u tijeku globalno zagrijavanje kako bi nam uveli porez na emisiju ugljičnog dioksida

Upravo ulazimo u 21. godinu u kojoj temperatura ne raste, već opada, piše infowars.com

To je kao kada je uveden porez na cigarete pošto su ljudi počeli manje pušiti, zbog čega smanjeni prihodi od cigareta. Zato su vlasti sada počele oporezivati i elektroničke cigarete. Vlasti u mnogim zemljama gube prihode od poreza i zbog toga što su automobili sve više energetski učinkoviti.

Prodaja benzina je opala pošto sve više vozača kupuje autoplin jer korištenjem plina mogu se prijeći veće udaljenost za manju cijenu. Kao rezultat toga, vlasti sada namjeravaju uvesti porez na kilometražu koji će se plaćati pri registraciji automobila.

Vlasti se nikada ne brinu ni za što, njima je jedini cilj da povećaju porez.

Nije ih briga je li globalno zagrijavanje stvarno ili ne, potreban im je samo razlog da podignu poreze. Tako vlasti funkcioniraju, namještajući rezultate kako bi imali izgovor za ostvarivanje nekog predodređenog cilja.

The Global Warming crowd is the MOST unethical and corrupt group of pretend scientists ever to exist. When I was called upon for research back to form the G5 and then wrote the White House warning that manipulating the dollar down would create volatility and a crash within two years (1987), I was told I would never again be asked by government for anything. I was told outright to do studies that provide the conclusion up front and I would earn millions of dollars a year for bogus research reports. I said – no thanks!

Publika koja navija za globalno zatopljenje je najviše nemoralna i korumpirana skupina znanstvenika koja je ikada postojala.

Globalno zagrijavanje je još jedna prijevara

Potpuno je arogantno i pomisliti da možemo promijeniti klimatski ciklus. Mogli bismo detonirati i sve atomske bombe na svijetu i opet ne bismo uništili Zemlju. Prošlo je 28 godina od Černobilske katastrofe u Ukrajini, a ptice i miševi su se u potpunosti prilagodili životu na radioaktivnom zemljištu.

Priroda se adaptira. Kao što antibiotici postaju sve manje učinkoviti zbog mutiranja mikroorganizama. Tako sve funkcionira. Čak i političari mijenjaju svoje priče kako bi se adaptirali na nove uvjete. To se naziva politička adaptacija.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Japan je od 09.03.2011. do 12.03.2011. bio izložen sinkroniziranom napadu HAARP sustava. Prvo je izazvan jaki potres magnitude 7.2 po Richteru s epicentrom 413 km sjeveroistočno od Tokia 09.03.2011. u 02.45h UTC (11.45h po lokalnom vremenu) s hipocentrom na dubini od 32km.

Potres nije izazvao nikakva oštećenja. Zatim je 11.03.2011. u 5.46h UTC (14.46h lokalno) izazvan razoran potres jačine 9 po Richteru 373km sjeveroistočno od Tokija na istoj dubini kao i prvi potres (32km).

Drugi potres je uzrokovao tsunami i oštečenje nuklearnih reaktora u Fukushima I nuklearnoj elektrani uzrokujuči curenje radioaktivnog materijala i njegovo širenje cijelim Japanom i Tihim oceanom.

Prve procjene govore o desecima tisuća poginulih i nestalih, uglavnom kao posljedica tsunamija. Procjenjuje se da će japansko gospodarstvo pretrpjeti gubitak od nekoliko stotina miljardi eura.

S obzirom na količinu radioaktivnosti i širenje radioaktivnosti iz nuklearne centrale smatra se da je ovo nakon Černobila največa svjetska nuklearna katastrofa. Analizirajuči zbivanja koje prenose svjetski mediji, moja sumnja je da je Fukushima I elektrana doživjela istu sudbinu kao i Černobilska elektrana, ako ne i goru i da je večina prastarih reaktora pred topljenjem jezgre.

Iako se Japan nalazi blizu takozvanog Pacifičkog Kruga Vatre (granica tektonske ploče Tihog oceana) u kojem se događa i preko 80% svih potresa na svijetu i prirodna pojava potresa je sasvim moguća, postoje indicije koje ukazuju na to da su ovi potresi u Japanu bili umjetno izazvani tzv. HAARP sustavima. Pa idemo redom nabrojati sve indicije.

Indicije o namjernom izazivanju potresa u Japanu

Jaka aktivnost Gakona HAARP sustava
Tijekom tri dana (09.03, 10.03. i 11.03.2011.) zabilježena je jaka aktivnost na indukcionom magnetometru smještenog blizu američke HAARP postaje na Aljasci (Gakona). Ovaj instrument bilježi fine varijacije magnetskog polja uzrokovanog strujama u ionosferi. Činjenica je da prije i poslije potresa nije bilo ovakve aktivnosti.

Smatra se da HAARP sustav (više o ovom sustavu ovdje) izaziva ovakve poremećaje u ionosferi te da mora djelovati više sati, jedan ili više dana prije na određeno mjesto prije nego što izazove micanje tektonskih ploča koje mogu uzrokovati potres. Mnogi mediji su pogrešno prenijeli podatak da je indukcioni magnetometar smješten na Sveučilištu u Tokiju, a činjenica je da ovaj uređaj napravljen na Sveučilištu u Tokiju i instaliran na Aljasci unutar HAARP postrojenja. Največa nelogičnost u ovim podacima je besmislenost da bi eventualni počinitelji javno objavili svoje zločinačko djelovanje.

Slike s indukcijskog magnetometra smještenog u HAARP postrojenju na Aljasci od 07.03 do 15.03.2011:

 
Čudne karakteristike potresa
Oba izazvana potresa (09. i 11. ožujka 2011) su nastala na maloj dubini i spadaju u kategoriju takozvanih plitkih potresa koji su najrazorniji. Wikipedia navodi da je ovo najčešća vrsta potresa. Potresi se inače mogu pojaviti i na dubinama i do preko 300km. Smatra se da svi potresi izazvani HAARP sustavom imaju malu dubinu hipocentra.

Vrlo je intrigantna činjenica da oba potresa imaju istu dubinu hipocentra koja je relativno plitka što daje indikaciju da su možda umjetno izazvani, s tim da je potres od 11.03 bio možebitno ‘korigiranje’ jačine i lokacije prvog slabijeg potresa od 09.03. Ovo se može uočiti na gornjim slikama magnetometra kad se aktivnost HAARP sustava dodatno pojačala 10.03. oko 08.00h UTC vremenu ‘pripremajuči’ teren za glavni udar.

Potres na Haitiju 2010.g. je imao slične karakteristike kao i ovaj japanski potres: mala dubina (13km) i jaka aktivnost zabilježena na Gakona magnetometru.

Razorni japanski potres od 11.03.2011. je trajao neobično dugo. Svjedoci kažu i preko par minuta što je vrlo neobično iako ne i nemoguće kod prirodnih potresa. Neobično dugo trajanje potresa se isto može smatrati kao indicija koja govori u prilog djelovanju HAARP sustava.

Neobično vrijeme prije potresa
Svjedoci su prijavili čudno vrijeme neposredno prije potresa. Prema svjedočenju izvjesnog Jamesa iz Tokia neposredno prije potresa padala je kiša iako na nebu nije bilo oblaka. Izjavio je da je temperatura naglo narasla te je imao osječaj da ga je uhvatila groznica te osječaj težine i pritiska. Ljudi su počeli paničariti i prije samog potresa. Neobične vremenske anomalije prije samog potresa su jaka indicija da se radi o djelovanju HAARP sustava. Najčešće su zabilježene pojave neobičnih duga (Sichuan China 2008).

Stare snimke japanskog neba dokazuju HAARP aktivnost: oblaci se pravilno formiraju u skladu s HAARP frekvencijama

Plačeni provokatori
Na forumu abovetopsecret.com i youtube.com te sličnim forumima koji raspravlju o mogućem HAARP djelovanju na Japan, vrlo je jaka navala plačenih dežurnih provokatora koji neumorno napadaju HAARP tezu i spamaju ‘thread’ tako da se čovjek vrlo lako izgubi u mnoštvu gluposti. Nadalje, osim ovih provokatora, velika je navala pobornika teorije da solarna aktivnost može uzrokovati potrese (teza zastupljena u filmu 2012), zatim su se u priču umiješali zagovaratelji teze o utjecaju kometa Elenin ili samog mjeseca koji se nalaze na putanjama ‘bliskim’ Zemlji. Pošto sve svemirske snimke pa i podatke kontrolira jedan izvor (NASA), moje mišljenje je da su ovo namjerno plasirane dezinformacije s pravim tajmingom koje upravo potvrđuju HAARP teoriju.

Informacije o ucjeni Japana
Benjamin Fulford je Kanađanin koji je dugo godina bio japanski izvjestitelj za razne magazine (Forbes). 2005.g počinje karijeru nezavisnog novinara i objavljuje knjige, a od 2007.g. dobiva japansko državljanstvo. Biva tužen i osuđen za širenje ‘lažnih informacija’ jer u svojim knjigama tvrdi da su SAARS i AIDS umjetno stvoreni virusi, smatra da je 9/11 napad na WTC tornjeve unutarnji posao američke vlade, smatra da je HAARP američko vojno oružje koje je odgovorno za potrese u Kini, Haitiju, Čileu i ostale stvari provokativne prirode.

Benjamin Fulford 2008.g objavljuje video klip u kojem eksplicitno kaže da je u razgovoru s bivšim japanskim ministrom financija saznao da je Japan ucijenjen da se pokori željama zapadne bankarske elite. Kao sredstvo ucjene se spominjala mašina za izazivanje potresa i to posebno potresa koji bi mogli razoriti nuklearne centrale u Japanu.

Mislim da je Benjamin Fulford sumnjivog kredibiliteta i to najviše zahvaljujući tome što mu se podmetale razne dezinformacije što je poseban oblik specijalnog psiho-socijalnog rata protiv onih koji govore istinu (diskreditacija). Međutim, bez obzira na sve, ako se usporedi današnji razvoj događaja u Japanu s obzirom na nuklearnu katastrofu i ono što se govori u ovom video klipu, mislim da ima dovoljno razloga za opravdanu sumnju, što pak navodi na zaključak da se Japan ‘odmetnuo’ od politike koju je ‘trebao’ provoditi po nalogu svjetskih močnika. U nastavku teksta ću navesti dokaze ovog ‘zastranjivanja’ japanske politike.

Alex Collier je stari ufolog koji isto zastupa kontroverzne teze koje su u suprotnosti s ‘mainstream’ istinom. Indikativan je isječak iz njegovog predavanja održanog 1995. godine u kojem kratko kaže da če dio Japana biti potopljen, ali ne prirodnim silama, već na umjetan način od strane tzv. NWO-a.

Iako obe individue imaju problema s kredibilitetom, činjenica je da se nedavni potres u Japanu može uklopiti u njihova ‘proročanstva’.

Kineski sindrom
Svaka veća nuklearna nesreća u nuklearnim elektranama namjerno je izazvana. Najpoznatija havarija se dogodila 1972.g. u američkoj državi Pensilvaniji u elektrani Three Mile Island kada je zbog ‘kvara’ ispuštena velika količina radioaktivnog materijala. Netom prije nesreće snimljen je poznati film s Jane Fonda nazvan Kineski Sindrom koji se upravo bavi temom nesreće u nuklearnoj elektrani, a ime filma se zasniva na bojazni da bi nesreća u nuklearnoj elektrani mogla doslovno probiti tunel kroz zemljinu površinu sve do Kine koja se nalazi na suprotnoj strani svijeta. Ovo je bila koordinirana akcija sijanja straha od nuklearne energije.

Nakon ove nesreće kao odgovor na ovakve i slične krize osnovana je američka agencija FEMA (Federal Emergeny Agency). Istovremeno na krilima ove nesreće sedamdesetih godina po cijelom svijetu je naglo niknuo pokret zelenih koji su se navodno borili za zaštitu okoliša, a glavna meta su im bile nuklearne elektrane.

Kasnije se ispostavilo da su moćni bankarski i naftaški lobiji financirali i osnovali GreenPeace i ostale pokrete ‘zelene akcije’ kako bi u startu napali razvoj nuklearnih elektrana. Razvoj nuklearnih elektrana je naročito bio jak u Njemačkoj i Francuskoj nakon velikih umjetno izazvanih naftnih šokova koji su enormno poskupili cijenu energije i doveli ove dvije moćne zemlje na rub krize.

Danas smo svjedoci kako se organiziraju ogromni prosvjedi kad se nuklearni otpad transferira između Njemačke i Francuske. Zbog ogromnog pritiska Njemačka koja je peti najveći potrošač električne energije na svijetu koja trenutno 23% svojih potreba za električnom energijom zadovoljava iz nuklearnih elektrana biva prisiljena 2000. godine donijeti plan o zatvaranju svih nuklearnih elektrana do 2025.g., dok istovremeno mora uvoziti do 2/3 primarnih energetskih sirovina (nafta, plin) što je u principu čini državom koju je lako kontrolirati što je u biti i cilj svjetskih močnika koji kontroliraju naftnu i plinsku industriju.

S druge strane Francuska zadovoljava 77% svojih potreba za električnom energijom iz nuklearnih elektrana te ima vrlo unosne buduće poslove u Italiji i Finskoj za gradnju novih nuklearnih elektrana. S obzirom na japansku nesreću pitanje je da li će svi poslovi biti realizirani.

Nuklearna elektrana u Černobilu je napajala rusku verziju HAARP postaje Duga-2. 1986.g. biva uništena namjernom diverzijom ili vanjskim napadom te ispušta ogromne količine radiokativnog materijala. Okarakterizirana je kao najgora nesreča nuklearne elektrane u svijetu.

Iz svega je jasno da jaki naftno-plinski lobi želi kontrolirati sve države na svijetu pomoću energije kao svojevrsnog sredstva za ucjenu. Činjenica da je gospodarski razvoj pojedine zemlje uvjetovan dostupnošću i cijenom električne energije, a svaka naftna kriza (Libija 2011) i rast cijene nafte čine državu ranjivom i izloženoj potencijalnoj krizi.

Iako proizvodnja električne energije iz nuklearnih elektrana ima očiglednih nedostataka (slaba iskoristivost radi parne turbine koja je srce sustava, komplicirana, skupa i duga izgradnja, te problem deponiranja nuklearnog otpada) činjenica da je u konačnici dobivena energija mnogo jefitnija i dapače ekološki prihvatljivija nego energija dobivena vađenjem, transportom, preradom i korištenjem fosilnih goriva. Stoga je jasno da je nuklearna energija ‘glavni neprijatelj’ današnjih močnika koji drmaju svijetom kontrolirajuči cijenu i dobavljivost nafte i plina.

Gledano iz ovog konteksta može se zaključiti da bi namjerno izazivanje havarije u japanskoj nuklearnoj elektrani djelovanjem HAARP sustava pogodovalo današnjim strukturama moći.

Fukushima I nuklearna elektrana koja je danas u ruševinama kao posljedica potresa, izgrađena je sedamdesetih godina po nacrtu General Electric američke kompanije u vlasništvu Rockefellera s uglavnom američkim General Electric reaktorima (6 reaktora). Fukushima II nuklearna elektrana koja je svega 11km daleko od Fukushima I nuklearke nije pretrpjela nikakava oštečenja iako je defacto na istom području. Svi reaktori u Fukushima II elektrani su japanskog porijeka izgrađeni početkom osademsetih godina. Iako su reaktori u Fukushima II noviji i jednu generaciju ‘napredniji’ od reaktora u Fukushimi I, vrlo je sumnjiva činjenica kako su dvije skoro slične elektrane doživjela različita oštečenja iako su locirane na istom području (jedna pred totalnim kolapsom, a druga netaknuta).

Dapače, ako se pažljivo pogleda mapa nuklearnih elektrana u Japanu, može se uočiti da je epicentar potresa bio najbliži nuklearnim elektranama Fuskuhima i Oganawa. Oganawa je moderna elektrana koja je bez problema pretrpila potres s manjim oštečenjima, dok je kompleks u Fukushimi I jedan od najstarijih, stoga ne čude velika oštečenja. Može se reći da je odabir epicentra potresa bio nemilosrdno precizan.

Japan je treći na svijetu po proizvodnji električne energije iz nuklearnih elektrana s kojima pokriva oko 34% ukupne potrošnje. Japan ima 55 nuklearnih reaktora. Zadnjih 40 godina od 1970.g. Japan nikada nije proglasio nuklearnu krizu sve do najnovijeg potresa 11.03.2011.g. Japanci su bili svjesni opasnosti od potresa, stoga su pažljivo gradili elektrane s pojačanim sigurnosnim mjerama. Dokaz njihovih mjera opreza je duga 40-godišnja povijest nuklearne energije bez večih incidenata. Sama ova činjenica baca još jaču sumnju na mogućnost namjerne diverzije u Fukushima nuklearnoj elektrani.

Iako je vrlo teško špekulirati, nameće se opravdana sumnja da je potres namjerno tempiran da pogodi staru Fukushima I elektranu koja je najvjerovatnije imala poznate konstrukcijske greške (možda čak i namjerno ugrađene s američkim reaktorima i cijelom konstrukcijom elektrane dizajniranom u General Electric laboratorijima) u smislu izazivanja nuklearne katastrofe.

Borba za Okinawu
Najvažnije pitanje je zašto bi Amerikanci ili bilo tko drugi imao koristi izazvati ovakav razoran potres u Japanu. Danas u večini medija Japan i SAD se deklariraju kao partneri i saveznici. Japan je logistički pomagao invaziju SAD-a na Afganistan i Irak. Jake su i gospodarske veze između Japana i SAD-a. Na otoku Okinawa se nalaze brojne američke baze s ukupno 50000 američkih trupa, a Japan uživa vojnu zaštitu SAD-a pod takozvanim ‘nuklearnim štitom’.

Međutim, iza ove idile krije se i jedna mračna strana koja ima svoj začetak od bacanja atomskih bombi na Nagasaki i Hiroshimu 1945.g. Pred kraj Drugog Svjetskog rata Japan se htio predati, međutim vodstvo SAD-a na čelu s Eisenhowerom se oglušilo na japanske zahtjeve. Imali su jasan cilj da bace atomsku bombu na Japan kako bi idučih pedeset i više godina mogli sijati strah takozvanim hladnim ratom i držati cijeli svijet pod kontrolom sijajuči strah od nuklearnog sukoba. Največi problem je bio što atomska bomba nije billa spremna na vrijeme, stoga je bilo potrebno umjetno produžiti rat kako bi se dobila prilika za bacanje bombe i kako bi opravdali bacanje atomske bombe.

Pomračeni vojni umovi su isplanirali invaziju na otok Okinawa, znajuči da će ova samoubilačka misija koštati mnogo života američkih vojnika. Operacija Okinawa se provodila od travnja do lipnja 1945, a rezultat je bio gubitak oko 100.000 japanskih života i 50.000 života američkih vojnika. Iako je cijeli Japan bio temeljito bombardiran, samo Nagasaki i Hiroshima koji nisu imali nikakvo vojno značenje su ostali pošteđeni. Nažalost početkom kolovoza 1945.g. Nagasaki i Hiroshima bivaju izbrisani s površine zemlje. Počinjen je najveći zločin u povijesti čovječanstva koji je odnio preko 300.000 života. Ovo je podrobno opisano u tekstu Eustace C. Mullins pod nazivom Why Hiroshima Was Destroyed – The Untold Story.

Kad se Japan predao bio je prisiljen potpisati tajne ‘sporazume’ s američkom vladom u kojem se Japan odriče suverentita nad svojim teritorijem. Jedna od stavki ovog ugovora je omogučavala SAD-u intervenciju u Japanu u slučaju građanskih nemira. Danas je Japan prisiljen ne samo tolerirati američke baze na svom teritoriju (ukupno 13 baza s oko 50000 trupa), uplovljanje američkih brodova na nuklearni pogon u japanske teritorijalne vode, nego je prisiljen i plačati sve troškove američkih baza na svom tlu. S obzirom na drakonske uvjete ovog sporazuma te na osjetljivost japanske javnosti u svezi stradanja u Hiroshimi i Nagasakiju, sasvim je razumljivo da se isti držao tajnim.

Novinar vodečih japanskih novina “The Mainichi Shimbun” Takichi Nishiyama je osuđen 1978.g. za odavanje državne tajne jer je 1971.g. objavio tajne odredbe prije spomenutog američko-japanskog vojnog pakta. Vlada SAD-a je početkom 2000.g. deklasificirala neke tajne dokumente koji su pomalo otkrivali postojanje te pravu narav američkog-japanskog pakta. Izvjesni stariji japanski diplomat je priznao da je lagao na suđenju novinaru Takicihiju potvrđujuči postojanje pakta.

Slijedom svih događanja raspoloženje japanske javnosti se drastično promijenilo prema američkoj vojnoj prisutnosti na japanskom tlu te je 2009.g. na izborima pobijedila Demokrarska Partija Japana (DPJ), na čelu s budućim premijerom Yukio Hatoyama koja je obečala zatvaranje američke baze Futenma na otoku Okinawa. Premijer Hatoyama je ozbiljno shvatio posao, te je angažirao ministra vanjskih poslova Katsuya Okada da istraži postojanje tajnog američko-japanskog vojnog pakta, te da pokrene pregovore s Amerikancima o razmještanju njihove baze s Okinawe. Ovo je bila velika pljuska Amerikancima i ugrožavanje njihove vojne prisutnosti na zapadnom Pacifiku odnosno u području Kine, Koreje, Tajvana i Japana.

Vojna nazočnost Amerikanaca je imala deklarativnu svrhu obrane Japana i politike zastrašivanja (Kine). Međutim, svi vojni analitičari se slažu da američke vojne formacije prisutne u japanskim bazama nisu predviđene za obranu nego za invazije tipa Vietnam, Irak ili Afganistan. Premijer Hatoyama je gradio politiku japanske vlade na jačanju i harmoniziranju veza s Kinom i Korejom upravo radi smanjenja potrebe jake vojne pristunosti i tenzija.

Japan godišnje izdvaja oko 2.2 miljardi dolara godišnje za troškove američkih baza na svom teritoriju. Bivša vlada Liberalne Demokratske Partije (LDP) je na kraju svog mandata (8/2009) potpisala sporazum kojim se Japan obvezao financirati premještaj 8000 američkih vojnika u Guam bazu s oko 6 miljardi dolara. Nadalje bivša vlada LDP-a se obvezala financirati preseljenje Futenma baze na novu lokaciju na otoku Okinawa (Henoko) s oko 11 miljardi dolara. Japan je s 13 miljardi dolara financirao američke ratne ‘napore’ u Iraku i Afganistanu, te je slao svoje pomorske snage kao logističku potporu operacijama u Afganistanu i Iraku. Postoji anegdota da je George W. Bush Japan smatrao bankomatom za koji ne treba PIN broj. Na temu ovog sramotnog i ponižavajučeg položaja Japana u odnosu na SAD, Gavan McCormack je napisao knjigu: “Client State: Japan in the American Embrace”

Može se zaključiti da Japan nije američki saveznik već američki rob. Sve ovo se moglo preokrenuti 2009.g. dolaskom na vlast DPJ stranke na čelu s Hatoyamom. Međutim, Amerikanci su novog premijera izložili nevjerovatnom diplomatskom pritisku koji je kulminirao posjetom državnog sekretara SAD-a za obranu Roberta Gatesa Japanu u studenom 2009.g. koji je otvoreno ucjenio japansku vladu prijeteči ozbiljnim posljedicama ako se ne ispoštuju dogovori bivše japanske vlade.

Diplomatski pritisak nije bio dovoljan, već se Hatoyami namješta financijski skandal te biva prisiljen dati ostavku u lipnju 2010.g. Japan preuzima Naoto Kan (isto iz DPJ stranke) koji odmah zaoštrava sukobe s Kinom nepotrebnim hapšenjem kineskog ribara blizu spornog Senkaku otočja. Američka provokacija Sjeverne Koreje koja je kulminirala sjevernokorejskim bombardiranjem otočja Yeonpyeong 23.11.2010.g. isto ide u pravcu američke politike dizanja vojne napetosti s Kinom, kako bi se pasivizirao Japan.

Iako su Amerikanci promijenili ‘potencijalno opasnog’ premijara Hatoyamu, zbog masovnog i hrabrog otpora jadnih stanovnika Okinawa otočja koji svakodnevno organiziraju proteste protiv američke vojne nazočnosti, ni dan danas Japan nije počeo provoditi premještaj baze Futenma i gradnju nove baze Henoko. Raspoloženje japanske javnosti je izrazito negativno prema Amerikancima i njihovoj vojnoj nazočnosti na japanskom tlu, kako zbog nepotrebnih i skupih davanja za vojsku tako i zbog eventualne sumnje da Amerikanci imaju nuklearno oružje u svojim bazama.

Zaključak je da je Japan postao prava ‘odmetnuta’ nacija. Revoltirani i ogorčeni japanski narod više neće trpjeti američku čizmu što je i pokazao na izborima 2009.g. S obzirom da Amerikanci imaju jaku potrebu za vojnom nazočnošću u blizini Kine i Sjeverne Koreje, blizu svoja dva ‘dežurna’ neprijatelja, a u svrhu izazivanja tenzija, pa čak i rata, SAD nikako neće dopustiti da im Japan izmakne kao ‘vojna baza’. Sasvim je onda logično da se pošalje jasna ‘poruka’ japanskom vodstvu i narodu kakve su moguće posljedice neposluha, stoga gledano iz ovog konteksta, namjerno izazivanje potresa 11.03.2011.g. s HAARP ili nekim drugim sustavom je itekako moguća.

Dvije riječi o nafti, nuklearnoj energiji i alternativnim izvorima energije

Nafte ima u izobilju
Največa brižljivo skrivana tajna vladajučeg establishmenta je porijeklo nafte. Danas se nafta smatra fosilnim gorivom čije su svjetske zalihe ograničene. Teorija koja je stara preko 100 godina kaže da je nafta produkt tisučgodišnjeg taloženja organskih ostataka (životinje), odnosno organskog porijekla. Ova teorija je bila dobro pripremljena laž Rockefellerovih i ostalih močnika u posjedu naftnih kompanija koja im je omogućavala izazivanje raznih naftnih šokova, kriza i umjetnih nestašica, a u svrhu podizanja cijene nafte i vlastitog bogaćenja.

Činjenica je da je nafta anorganskog porijekla. Nafta se non stop obnavlja ispod zemljine površine (neki je smatraju i limfnim sustavom Zemlje) i može se naći praktično bilo gdje u svijetu ako se dovoljno duboko buši. Više o ovome Leroy Fletcher u kratkom intervjuu i kratkom isječku iz Ruba Znanosti. Svi ratovi, jad i bijeda ljudi uzrokovani potragom za naftom su nažalost samo posljedice okrutne politike naftnih lobija koji u svrhu vlastitog bogaćenja ne prezaju gaziti preko tisuća ljudskih života, a u stanju su falsificirati cijela područja znanosti na način da se pojedine znanstvene teme pretvaraju u crkvene dogme.

Bez obzira na činjenicu da nafte ima u izobilju, ne slažem se s njenom upotrebom jer mislim da su njeni produkti i sama eksploatacija previše toksična kako za ljude tako i za okoliš (plastika kao največi neprijatelj modernog čovjeka).

Nuklearna energija je možda trenutno najčistija energija
Nuklearna elektrana se oslanja na izum parne turbine iz 1712.g. Umjesto sagorijevanja drva ili ugljena za grijanje parnog kotla koristi se proces atomske fisije (cijepanja jezgre) atoma. Apsurdno je da se moderna kvantna tehnologija cijepanja atoma koristi za pokretanje parne turbine koja ima vrlo malu iskoristivost. Utjecaj nuklearne elektrane na okolinu je trostruk: deponiranje radioaktivnog otpada, mogućnost topljenja jezgre odnosno efekt prljave bombe s širenjem radijacije (kao danas 3/2011 u Japanu), te zagrijavanje vode iz obližnje rijeke ili mora u sekundarnom krugu reaktora.

Bez obzira na ove očite nedostatke, ako se modernim dizajnom eliminira eventualna mogučnost topljenja jezgre (core meltdown), nuklearna energija je jeftina i ekološki puno prihvatljivija nego energija dobivena korištenjem nafte, plina ili ugljena. Eksploatacija nafte i plina čini ogromnu štetu okolišu. Sama eksploatacija i transport troši ogromne količine energije s velikom mogučnošču zagađenja okoliša (Exxon Valdez oil-spil). Prerada i pretvorba je neefikasna i štetna za okoliš. Nisam pobornik nuklearne energije, ali činjenica je da danas najjače gospodarske zemlje imaju relativno visoki udio nuklearne električne energije:

Francuska 77%, Ukraine 46.7 %, Sweden 42.6 %, South Korea 34.0 %, Japan 24.0 %, Germany 23.5 %, United States 19.3 %, Russia 15.7 %, Canada 14.4 % i China 2.0%.

Alternativna energija
Budućnost čovjeka je vezana za tzv. alternativnu energiju. Mislim da neće doći do pravog razvoja ljudskog društva sve dok se večina potreba za energijom ne podmiri iz tzv. alternativnih obnovljivih izvora energije. Pod alternativnim izvorima ne smatram energiju vjetra i sunca već energiju iz prostora za koju danas ne postoji jedinstven termin pa se ponekad naziva Zero Point energy, Orgon, Eather i slično. Činjenica je da je Tesla prvi pronašao način kako crpiti ovu energiju iz prostora.

Danas postoje mnogi priznati istraživači (John Bedini, Tom Bearden) koji su uspili rekonstruirati uređaje koji naizgled daju više energije na izlazu nego što dobivaju, prividno rušeči pravilo o očuvanju energije, a u biti rade na principu korištenja energije iz prostora. Činjenica je da su danas mnogi zakoni i cijele grane znanosti falsificirane ili samo djelomično točne, te nisu u stanju objasniti cijeli spektar naizgled čudnih zbivanja oko nas. Stoga svima onima otvorenog uma, željne znanja, ali i učestvovanja u izgradnji vlastitog izvora energije preporučam da se ostave nebitnih stvari i da se udruže u potrazi za rješenjima alterntivnih izvora energije.

Upravo velike nesreće, kao ovaj potres u Japanu jasno daju indiciju kako je vrlo teško preživiti običnom čovjeku kad ostane bez servisa moderne civilzacije (struja, voda, komunalije). Stoga toplo preporučam forume: http://www.energeticforum.com, http://www.overunity.com i http://www.e-vozila.com/forum/index.php

Zaključak

Japan se nalazi na trusnom području kraj Pacifičkog Kruga Vatre i konstatno je izložen potresima. Najteži potres je pretrpio 1923.g. (Kanto potres) kada je poginulo oko 145.000 ljudi. U novijoj povijesti najteži potres je bio 1995.g. u Kobeu kad je poginulo 5500 ljudi. Na godišnjoj bazi Japan pretrpi u prosjeku sedam potresa. Gledano iz ove perspektive, sasvim je nerazumno najnoviji japanski potres od 11.03.2011.g. okarakterizirati kao namjerno izazvan događaj. Međutim, poznavajuči mentalitet močnika iz sjene koji danas vladaju svijetom i naslučujući kojim arsenalom oružja raspolažu (HAARP), mislim da je opravdano sumnjati da je i ovaj potres namjerno izazvan.

O izjavama tipa: ova katastrofa nikome ne odgovara, pa nisu toliko okrutni ili slično neću ni raspravljati. Činjenica je da se radi o strukturama i centrima moći koji rade van bilo kakve kontrole. Mislim da uništenje Japana uveliko odgovara ovim mračnim centrima moći. Isti pomračeni umovi su izazvali potres u Haitiju, ubojstvo poljskog predsjednika i vlade, eksploziju naftne bušotine u Meksičkom zaljevu i slične grozote, tako da se ovaj japanski potres uklapa u nastavak iste okrutne politike.

Što kazati na kraju. Vrlo je teškom običnom čovjeku vidjeti sav taj užas i katastrofu koji trpe naša brača i sestre u Japanu. Indicije i sumnje da je ova katastrofa namjerno izazvana samo povečava frustraciju. Međutim, mislim da je bitno uvijek tražiti istinu bez obzira na sve. Nadam se da će jednog dana odzvoniti mračnim umovima koji traže profit i uživaju u izazivanju tuđe nesreće.
 

 
(mandrilo.com,youtube.com/uredio:nsp)

Nedavno je ABC News pisao „kako su po prvi put od havarije koja se dogodila na nuklearnom reaktoru u Fukushimi u Japanu u ožujku 2011. godine znanstvenici otkrili manje količine radioaktivnosti u morskoj vodi na zapadnim obalama Sjeverne Amerike“. Vijest su u nakon toga objavili stručnjaci s Oceanografskog instituta Woods Hole

„Radioaktivnost može biti opasna i nakon što smo ustanovili da je riječ o najvećem radioaktivnom zagađivanju oceana u povijesti trebali bi pažljivo pratiti što se događa“, rekao je Ken Buesseler, pomorski kemičar s Oceanografskog instituta Woods Hole, dodajući, međutim, da je razina otkrivene radijacije „izuzetno niska“.

Uzorak u američkim vodama je 19. veljače prikupljen na lokaciji Ucluelet (British Columbia, Kanada), a sadrži tragove cezija-134 i cezija-137 koji su navodno ispod međunarodno utvrđene razine opasne po ljude i život u moru.

„Ako netko pliva 6 sati dnevno svaki dan u godini u vodi u kojoj se nalazila razina cezija dvostruko veća od uzorka iz Uclueleta, količina zračenja koju će primiti će i dalje biti više od tisuću puta manja nego što je zaprimimo prilikom jednog zubnog zračenja“, navodi se u priopćenju koje je objavio inače privatni i „neprofitni“ institut Woods Hole.

Uzorci su tijekom posljednjih 15 mjeseci prikupljeni na više od 60 lokacija duž američke i kanadske obale Pacifika , te na Havajima. Radioaktivnost koja dolazi iz Fukushime je otkrivena oko 100 milja od obale sjeverne Kalifornije u studenom prošle godine, ali navodno još ništa nije pronađeno na samim plažama ili obalama.

Američki tim, koji također radi s japanskim stručnjacima, očekuje da će pronaći više mjesta s mjerljivom razinom cezija-134 u narednim mjesecima, te upozorava da se predviđa širenje radijacije i da se sve više primiče obali, piše ABC News, koji kao da stidljivo i s izvjesnom dozom opreza priprema Amerikance i Kanađane na ono na što neovisni mediji upozoravaju još od 2012. godine.

No, kako je riječ o portalima koji uglavnom šire “teorije zavjere”, kao što su na primjer Infowars, Global Research, Democracy Now i slični, onda bi valjda trebali vjerovati onome što kaže ABC News i izvješću „neovisnog“ i „neprofitnog“ privatnog Oceanografskog instituta Woods Hole. Kako jedan privatni institut može biti neprofitan, teško je objasniti, ali, kada su znanstvena „otkrića“ njegovih stručnjaka već objavili svi mass-mediji, valjda mu moramo vjerovati i mi.

No, ostavimo po strani „znanstvenu ekspertizu“ stručnjaka s američkog instituta i podsjetimo na argumente onih koji više od dvije godine uporno ponavljaju kako ćemo zbog načina na koji se upravljalo krizom u nuklearnoj elektrani u Fukushimi i zbog činjenice da je kompanija TEPCO tek nakon dvije godine rekla cijelu istinu o havariji posljedice osjećati tisućama godina.

Kada je u petak 25 listopada 2013. potres jačine 7,3 stupnjeva po Richteru pogodio područje nuklearne elektrane Fukushima u Japanu, vlasti u Tokiju su izdale upozorenje zbog mogućeg tsunamija, ali je upozorenje nekoliko sati kasnije povučeno. Epicentar tog potresa je bio je na dubini od 10 metara, 475 kilometara od Tokija (HAARP potres), objavila je državna televizija NHK, a kompanija TEPCO koja upravlja nuklearnom elektranom u Fukushimi kao mjeru predostrožnosti je evakuirala je radnike.

Svi pamte ožujak 2011. kada potres magnitude 9 pogodio to isto područje, nakon čega je uslijedio razoran tsunami visine 16 metara koji je uzrokovao najveću ekološku katastrofu u povijesti čovječanstva. Havarija na nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi uzrokovala je veću štetu po ljude i okoliš od eksplozije na nuklearnoj elektrani u Černobilu ili erupcije nafte s morskog dna koja je nastala nakon puknuća i eksplozije naftne platforme British Petrola u Meksičkom zaljevu. No, mnogi niti danas nisu ili ne žele biti svjesni razmjera japanske katastrofe. Nakon potresa 2013. su japanske vlasti izdale priopćenje kako navodno nema opasnosti za najcrnji scenarij, iako je ono što se tada događalo već bilo toliko alarmantno i to zbog činjenice da je u to vrijeme japanska vlada dvije godine prikrivala pravu istinu o posljedicama tragedije u Fukushimi.

Kompanija TEPCO tek u ljeto 2013. godine priznaje kako se svaki dan u Pacifik izlije na stotine tona radioaktivne materije

Iako se u početku govorilo da je havarija na nuklearki u Fukushimi slična onoj koja se dogodila u Černobilu 1986., ispostavilo se da je japanska vlada podcijenila razinu radijacije i da je emisija radioaktivnih čestica već u samom početku bila 40% veća od one u Ukrajini 1986. godine. Nakon znanstvenih istraživanja i nadzora nad japanskom nuklearnom elektranom u Fukushimi ustanovljeno je da se nije pridavalo dovoljno značaja količini radijacije ili se namjerno obmanjivala javnost. 2013. je čak i The Guardian priznao da je nakon više od dvije godine od nesreće u Fukushimi “kako je radijacija 18 puta veća no što se mislilo”.

Da nešto nije u redu dalo se naslutiti iz apela kojega je međunarodnoj zajednici 6. listopada 2013. uputio japanski premijer Shinzo Abe. Japanski premijer je zatražio međunarodnu pomoć kako bi se uspio nositi s krizom Fukushimi, ograničiti štetu i spriječiti curenje radioaktivne vode u Pacifik.

„Moja zemlja treba vaše znanje i iskustvo“, na međunarodnoj konferenciji znanstvenika koja se u listopadu 2013. godine održala u japanskom gradu Kyotu je poručio Shinzo Abe.

Japanskom premijeru je tada trebalo dva mjeseca da svijetu javno prizna da je tog ljeta kompanija TEPCO prvi put priznala kako već dvije godine curi 300 tona radioaktivnog materijala dnevno iz jednog od spremnika u tvornici, te kako iz podruma zgrade u kojoj je smješten reaktor također curi stotine tona onečišćene vode u more.

Pravi razmjeri katastrofe u Fukushimi

Odmah potom kanadski Global Research navodi kako zapadna obala Sjedinjenih Američkih Država doslovno gori od radijacije, a cijela Sjeverna Amerika bilježi pojave uzrokovane njenim štetnim utjecajem. Osim toga, zbog svakodnevnog izlijevanja na stotine tona radioaktivne vode iz Fukushime u Pacifik bilježe se brojne promjene na ekosustavu u moru i na kopnu, a najviše na sjevernoameričkom kontinentu.

Uzevši u obzir da su od ožujka 2011. vode Pacifika svakog dana kontaminirane s 300 tona radioaktivnog materijala, te da su otrovne čestice ulazile u hranidbeni lanac, stručnjaci procjenjuju kako će se posljedice katastrofe u Fukushimi osjetiti još najmanje sljedećih 40 godina.

Japanski farmeri siju rižu i povrće pored evakuacijske zone koja je 30 km od epicentra havarije

Bez obzira na alarmantne podatke i pored svih upozorenja, Japan Daily je potvrdio kako je u Japanu jedan veliki japanski fast food lanac najavio da će u kooperaciji s lokalnim poljoprivrednicima sijati rižu i povrće na farmama samo 100 km udaljenoj od nuklearne elektrane Fukushima Daiichi.

Tvrtka Yoshinoya Holdings posjeduje lanac restorana u kojima se serviraju tradicionalna japanska jela, a ugovore o nabavi povrća ima s lokalnim poljoprivrednicima. Mjesto na kojem će se uzgajati riža, luk i još neke kulture je selo Shirakawa koje se nalazi jugozapadno od nuklearke, ali ne ulazi u evakuacijsku zonu 30 kilometara od epicentra nuklearne katastrofe, kako je odredila japanska vlada.

Japanski potrošači odbijaju konzumirati hranu uzgojenu tako blizu Fukushime i smatraju kako se zakonom trebala zabraniti sjetva i svaki drugi oblik posla koji ima veze s prehranom u širem pojasu od 30 km. Japanske vlasti tvrde „kako strogo nadziru sve što ide u prodaju i da potrošači mogu biti sigurni“.

Yoshinoya Holdings također navodi kako će prije no njihovi restoranu budu koristili povrće iz blizine Fukushime ono biti detaljno kontrolirano. Nitko ne zna hoće li se u kuhinji baš svaki kilogram riže ili povrća kontrolirati prije uporabe, no ovdje još uvijek postoji način kako spriječiti trovanje ljudi – jednostavno ne ići u restorane u vlasništvu Yoshinoya Holdingsa. Međutim, podaci koji se odnose na ekosustav su više nego zabrinjavajući i to is prostog razloga što životinje nemaju mogućnost izbora i kontaminirani okoliš je njihovo prirodno stanište.

Posljedice na ekosustav, okoliš i zdravlje ljudi

Primijećeno je da polarni medvjedi i foke gube dlaku i imaju površinske rane koje su najvjerojatnije posljedica radijacije. Na Aljasci je pregledano 33 medvjeda i svi su imali iste simptome, navodi „US Geological Survey“.

Kod Kalifornije je zabilježena epidemija morskih lavova. Skoro 50% mladunčadi je pronađeno mrtvo, što se inače ne događa.

„Na južnim obalama Kalifornije je u lipnju 2013. zabilježena smrtnost mladunčadi morskih lavova oko 45%. Najveća zabilježena smrtnost inače ne prelazi jednu trećinu. National Oceanic and Atmospheric Administration je ovo morao zabilježiti kao neobično visok postotak smrtnosti“, izjavila je Sharon Melin, biolog koja radi za National Marine Fisheries Service sa sjedištem u Seattleu.

Za povijesni minimum broja jedinki crvenog lososa u vodama Pacifika u Kanadi i na Aljasci mnogi krive ljudski nemar u Fukushimi, a brojne riblje vrste su odjednom počele krvariti iz škrga, očiju i trbuha.

2012. godine su svi upozoravali kako se ogromna radioaktivna vodena masa površine Kalifornije kreće prema zapadnoj obali Sjeverne Amerike. Međutim, nije poduzeto ništa da se bar upozori stanovništvo i ta je radioaktivna voda jednostavno zapljusnula Sjevernu Ameriku zajedno s turistima, kupačima i stanovnicima.

Tada International Pacific Research Center s Havaja tvrdi „kako je sve prenapuhano i da se radi o lažom alarmu“, dok su s druge strane mediji pisali kako se nakon tsunamia japanski brod bez posade dužine 50 metara odjednom stvorio pred Kanadom i to nakon pređenih 275 km, što dokazuje tvrdnju da se kontaminirana vodena masa od Japana kreće ka Sjevernoj Americi. Vladin istraživački centar sigurno nema zadaću da širi paniku među turistima na Havajima i među stanovnicima zapadne obale Sjedinjenih Država, ali tvrditi „kako su to izmišljotine blogera“ je ipak previše.

Međutim, eksperti demantiraju istraživački centar s Havaja i tvrde kako će se u slijedećih nekoliko godina radioaktivnost udvostručiti, a Japan Times piše kako je u svim planktonima između Havaja i američke zapadne obale je pronađena visoka razina cezija-137.

U svibnju 2012. od 15 ulovljenih tuna u Kaliforniji svih je 15 bilo kontaminirano radioaktivnim česticama.

Vancuver Sun početkom 2012. piše kako je u svim vrstama riba koje dolaze od Japana prema Kanadi zabilježena visoka razina cezija-137, što su nakon istraživanja potvrdili i ostali kanadski mediji.

U rujnu 2013. godine, dakle dvije i pol godine nakon havarije na japanskoj nuklearki, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u svom izvješću navodi „moguće posljedice“ po zdravlje ljudi, a brojni medicinski stručnjaci povećanje broja oboljelih od karcinoma izravno povezuju i s konzumiranjem kontaminirane ribe izlovljene na Pacifiku u protekle dvije godine.

Istraživanja koja je nakon priznanja japanskog premijera naručila Europska unija su pokazala kako je iz Fukushime do sada u atmosferu oslobođeno 210 kvadrilijuna bekerela cezija-137, a japanski Meteorological Research Institute je upozorio kako se svakoga dana u Pacifik izlijevalo 30 milijardi bekerela radioaktivnog cezija i 30 milijardi bekerela radioaktivnog stroncija (Japan Meteorological Research Institute).

Predviđa se da će ovim tempom do 2020. razina cezija-137 u cijelom Pacifiku biti 5-10 puta veća od one koja je zabilježena tijekom testiranja nuklearnog oružja koja su vršena prije više desetljeća i tada se neće smjeti konzumirati doslovno ništa što tamo bude izlovljeno.

Infowars piše kako će obala Kalifornije zahvaljujući Fukushimi postati „mrtva zona“.

„Obala Kalifornije postaje mrtva zona. Tko je posjetio nedavno primijetio je da su stijene neprirodno čiste. Nema ni traga od rakova, morskih ježeva, školjki, morskih puževa, niti drugih znakova života, za razliku od prije 10 godina kada je bilo nemoguće ući u vodu bez obuće za plažu. Postoje dani kada se može vidjeti jedva nekoliko galebova duž cijele obale i to u blizini restorana. Ranije su u jatima nadlijetali cijelu obalu. sada je sve neprirodno mirno“, upozorava Infowars.

Stručnjaci tvrde kako će biti potrebno 40 godina da se saniraju posljedice nuklearne havarije u Fukushimi, no kako se sanaciji nije pristupilo odmah i s najvećom ozbiljnošću, nego je svijet više od dvije godine čekao kako bi saznao pravu istinu. Zašto vlada laže svojem narodu?

Profesor Charles Perrow sa Sveučilišta u Yaleu tvrdi da ćemo se s posljedicama suočavati još tisućama godina, a možda i zauvijek i to samo pogrešnih odluka čelnih ljudi iz kompanije TEPCO i japanske vlade koja je tek kada je vidjela da ne može sama riješiti problem tražila međunarodnu pomoć.

Treba reći i da se zbog havarije na nuklearnoj elektrani u Fukushimi u problemima našao i Pentagon. Naime, mornari s američkog nosača zrakoplova USS Ronald Reagan koji su sudjelovali u saniranju štete u Fukushimi, osim što su bili izloženi radijaciji, na američkom ratnom brodu na kojem su bili stacionirani pili su i koristili desaliniziranu radioaktivnu vodu od čega ih je do studenog 2014. dvoje umrlo, a nekolko ih je oslijepilo, bivši marinac Steve Simmons je završio nepokretan u invalidskim kolicima, a nekima su se djeca rodila s urođenim manama, prenosi CBS.

Nakon dva smrtna slučaja se ipak netko morao oglasiti, posebice nakon što je Steve Simmons izravno optužio američku vojsku za propuste u akciji saniranja štete u Fukushimi, ali Dr. Robert Gould je izjavio „kako postoje dokazi da su razine radijacije u prikazivane izvješćima bilo ispod onih stvarnih“.

U čišćenju NE Fushima je s američkim marincima bila i poznata američka novinarka Kelli Serio, koja je rekla da rekao da nikada neću zaboraviti dan kada joj je kapetan rekao da je njihov sustav filtracije vode bio ugrožen.

„Osjećam da smo pogriješili. Pili smo vodu koja je bila opasna po naše zdravlje. Ljudi ne shvaćaju koliko je to ozbiljan problem. Ljudi koji su se žalili su odbijeni od strane vlade kao da se ništa nije dogodilo. Oni samo žele pravdu“, nakon što su mornari s nosača zrakoplova USS Reagan i obitelji dvojice umrlih od posljedica radijacije tužili Pentagon je izjavila Kelli Serio.

U stvari, možda bi za japansku vladu, kompaniju TEPCO i Pentagon bilo nabolje sve ovo zaboraviti i vjerovati Kenu Buesseleru, pomorskom kemičaru s privatnog Oceanografskog instituta Woods Hole koji tvrdi da je razina otkrivene radijacije u blizini američkih i kanadskih obala „izuzetno niska“.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(altermainstreaminfo/uredio:nsp)

Amerikanci su ponovo kroz svoj kapitalizam pronašli način zarade i profita kojim bi se trajno mogla uništiti priroda. ‘Ovo je silovanje zemlje, uzimaju sav novac i bježe glavom bez obzira. Ne može ih više boljeti briga za to što rade. Doći će vam pravo na vaš posjed, gledati vas u oči i lagati’, opisala je problem Jacki Schilke, a to bi se moglo dogoditi i na Balkanu.

Exxon i Chevron, zloglasne korporacije, najbliže su ovom tipu izvlačenja plina. Iako nema nikakvih informacija o mogućnosti ulaska u Hrvatsku, a nema niti informiranih stručnjaka o procesu frakiranja – možemo se jedino nadati da se tako što neće dogoditi.

Frakiranje, odnosno hidrauličko frakturiranje, u posljednje vrijeme veliki je problem u SAD-u i na noge je diglo brojne udruge za zaštitu okoliša. Ova tehnika horizontalnog bušenja škriljca u potrazi za plinom financijski je iznimno unosna, te je ujedno smanjila i cijenu struje i uporabu ugljena. No, tu je i druga pogubna strana medalje.

Hrvatska idealna za uništavanje

Klasična priča vezana uz nove tehnologije nije mimoišla niti frakiranje. Prvi postupci su simulirani još u 19. stoljeću, a komercijalnu uporabu započinje superkontroverzni ‘ratni lešinar’ Halliburton 1949. godine u Oklahomi i Teksasu. U Europu i SSSR tehnika dolazi 1952., a primjenjivana je i u Jugoslaviji. Međimurje, Dalmacija i Slavonija bile su idealne za uništavanje tla i izvlačenje sirovine.

Naravno, početkom devedesetih događa se ista stvar kao i s GMO-om, aspartamom itd. Tehnologija je prepuštena privatnom sektoru, zakon nije nalagao veće znanstvene studije izuzev vlastitih pod velom sukoba interesa i počinje ekspanzija koja je danas na svom vrhuncu. U biznis se danas aktivno uključuje i Kina, koja će uz SAD pokušati prodrijeti na tržište EU.

Što je zapravo frakiranje?

No, što je uopće frakiranje i zašto tolika kontroverza? Ovom tehnikom skladišti se protok prirodnog plina ili petroleja ubrizgavanjem velikih količina štetnih kemikalija duboko pod teren, odnosno zemlju. Kemikalije poput benzena, arsena, etilenskog glikola, olova, formaldehida, toluena, urana 238, radija 226 i brojnih drugih zatim uništavaju zemlju i pitku vodu u blizini da bi istisnuli uskladišteni plin.

Toksini se tako danas usko vežu uz defekte novorođenčadi, rak, autizam, zatajenja bubrega i autoimune bolesti. Zbog visokih razina metana često se i voda iz slavine pretvara u gorivu tekućinu, a izuzev toga zaraza prelazi i na stoku i biljke u cijelom kraju. Na kraju se i odrasli farmeri razbole, pa je frakiranje ubojito za svu floru i faunu. Diljem SAD-a vidimo čak 600.000 bunara i kontaminiranih lokacija.

Svjedočanstva iz SAD-a

U filmu ‘Obećana zemlja’ vrlo je dobro prezentiran problem. Frapantan je primjer bračnog para Hunt, farmera iz Zapadne Virginije, koji je odbio ponudu korporacije CEC (‘Chesapeake Energy Corporation’) da njihovu farmu organskog uzgoja pretvore u zapaljenu pustopoljinu. Kompanija 2010. počinje proces frakiranja bez zakonskog dopuštenja i obitelj se vrlo brzo razboljela putem vode, a male koze su pougibale preko noći.

Slične probleme imala je i Susan Wallace-Babb iz Colorada koja je udisanjem isparavanja više puda pala u nesvijest i imala lezije po cijelom tijelu. Krivac za to bila je multinacionalna kompanija Exxon koja će ukoliko je suditi posljednjim izvješćima uskoro i u Hrvatsku, možda upravo zbog frakiranja.

‘Exxon i Chevron siluju zemlju’

‘Ovo je silovanje zemlje, uzimaju sav novac i bježe glavom bez obzira. Ne može ih više boljeti briga za to što rade. Doći će vam pravo na vaš posjed, gledati vas u oči i lagati’, opisala je problem Jacki Schilke, a to bi se moglo dogoditi i u Slavoniji. Exxon i Chevron, zloglasne korporacije, najbliže su ovom tipu izvlačenja plina. Iako nema nikakvih informacija o mogućnosti ulaska u Hrvatsku, a nema niti informiranih stručnjaka o procesu frakiranja – možemo se jedino nadati da se tako što neće dogoditi.

Mediji i javne debate žestoko su pod udarom propagande bogatih korporacija, a problem još nije dosegao kritičnu masu da bi bio društvena briga. Iz tog razloga sve je preostalo na informiranim pojedincima i aktivističkim udrugama. Političari će kao i u SAD-u iskoristiti ponuđenu prigodu, a samo je konsenzus EU oko neulaska frakiranja preostao kao instrument. SAD je već u procesu zagađenja, pitanje je kada će krenuti širenje neiscrpnog tržišta.

Njemačka će ipak dopustiti frakiranje i biti neovisna o ruskom plinu

Ekološki alarm – Frakiranjem se u tlo ubacuje iznimno puno kemikalija koje bi mogle zagaditi vodocrpilišta i oranice Nakon što su SAD i Kanada u samo nekoliko godina naglim razvojem i širokom uporabom metode frakiranja plina i nafte iz škriljevca drastično promijenili energetsku sliku svijeta, u cijelu priču sada se uključuje i Europa. Unatoč velikom protivljenju ekologa, njemačka vlada usvojila je prošli tjedan zakonski okvir kojim će frakiranje tla biti dopušteno, uz određene uvjete.

Problem su kemikalije

Ministarstva gospodarstva i zaštite okoliša postigla su dogovor prema kojemu će crpljenje nafte i plina iz škriljevca na području Njemačke biti dopušteno i na dubinama manjim od 3000 metara ako stručna komisija većinom glasova ustanovi da području na kojem se planira frakiranje ne prijeti nikakva opasnost. Razumljiva je želja Berlina da frakiranje napokon prodre i u Europu, pogotovu kada se analizira što je taj način crpljenja energenata učinio na tržištu nafte i plina. Naime, do samo prije pola godine cijena sirove nafte dobivene s Bliskog istoka iznosila je oko 120 dolara po barelu. Metodom frakiranja naftaši su na području Sjedinjenih Američkih Država i Kanade počeli iz do sada nepristupačnih naslaga škriljevca izvlačiti ogromne količine nafte i plina, pri čemu se cijena nafte strmoglavila.

Sirova nafta danas košta oko 55 (trenutna cijena, i dalje u padu) dolara po barelu, a zemlje članice OPEC-a ne usude se smanjiti proizvodnju jer im je jasno da ne bi podigli cijenu nafti nego bi samo izgubili kupce koji bi crno zlato počeli kupovati od Amerikanaca i Kanađana. Među Saudijcima je prije nekoliko tjedana doslovno izbila panika, a jedan od njihovih prinčeva čak se obratio i otvorenim pismom javnosti najavljujući kako njihovu gospodarstvu prijeti katastrofa.

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, pa se, vidjevši što nova tehnologija omogućava, u novu naftnu utrku odlučila upustiti i Europa, s Njemačkom kao predvodnicom gdje će prvo frakiranje po novim pravilima početi 2018. godine. Ipak, situacija na Starom kontinentu nešto je složenija, i to zbog tehnologije frakiranja.

Naime, tim se postupkom u zemlju pod visokim tlakom upumpava voda pomiješana s kemikalijama koje oslobađaju plin i naftu zarobljenu u škriljevcu koji se potom izvlače na površinu i otpremaju u preradu. Upumpavanje velikih količina kemikalija u zemlju možda nije toliki problem u nenaseljenim prostranstvima Sjedinjenih Država (Dakota, Teksas) ili sjeverne Kanade, no vrlo je problematično u gusto naseljenoj Europi, pogotovo uzimajući u obzir da kemikalije vrlo lako mogu prodrijeti u tokove podzemnih voda kojima se gradovi opskrbljuju vodom za piće. Problem je i u još uvijek nedovoljno poznatom utjecaju koji te kemikalije imaju na tlo na kojemu se uzgajaju ratarske kulture. Upravo su zbog toga ekolozi nakon nove odluke Berlina digli uzbunu odnosno pripremaju akcije kako bi zaustavili ili bar odgodili primjenu tog novog zakona. No nisu samo ekolozi u panici. Jer više od svih zabrinuta je Rusija.

Pogodna tla Europe

Naime, povećanom proizvodnjom nafte i plina iz škriljevca europska bi ovisnost o ruskim energentima, prvenstveno o plinu, znatno slabila pa čak možda i potpuno nestala. Rusija trenutačno svoj energetski potencijal koristi kao svojevrsnu batinu prijeteći smanjenjem ili potpunim prekidom isporuke, čime bi, pogotovu u zimskim mjesecima, bio paraliziran veći dio Europe. Razvojem frakiranja u zemljama Europske unije situacija se drastično mijenja a ruska batina znatno slabi.

Uz to, Rusija se razvojem ove tehnologije dodatno dovodi u nepovoljan položaj jer Moskva živi od izvoza energenata, a za podmirenje svojih proračunskih obaveza računala je s najmanjom cijenom nafte od 100 dolara po barelu. Postupak frakiranja mogao bi se koristiti i u Hrvatskoj, no za to bismo trebali ispuniti određene uvjete.

Prije svega, pitanje je imamo li dovoljno škriljevačkog tla koje bi se moglo frakirati. U Europi su za taj postupak geološki najprihvatljivija područja Poljske, Francuske i Njemačke. No ukoliko bi se i kod nas detektirala pogodna tla, smatram da bi trebalo dopustiti frakiranje, ali po visokim, njemačkim standardima i uz njihove kriterije – kaže naftni ekspert dr. Davor Štern.

Amerikanci jeftino buše plin i naftu iz šejla, ali Europa u tome vidi moderni Černobil

Sjedinjene Države postat će posve neovisne o uvozu plina, pa će ga čak i izvoziti, zahvaljujući tehnološkoj revoluciji koja se u toj zemlji dogodila zadnjih desetak godina – horizontalnom bušenju, hidrauličkom razlamanju i vađenju plina iz podzemnih slojeva fosiliziranog blata, lisnate stijene zvane šejl.

Predsjednik Europske komisije J. M. Barroso šokirao je proljetos predsjednike i premijere država članica Europske unije svojom prezentacijom o stanju europske energetike. Naime, europski vođe dogovorili su se na summitu u ožujku da će održati niz tematskih rasprava o strukturnim problemima, ekonomskom rastu i konkurentnosti Europe, a za prvu temu odabrali su energiju.

I tako im je Barroso na summitu 22. svibnja u Bruxellesu otkrio kako je cijena prirodnog plina od 2005. do 2012. godine u Sjedinjenim Državama pala 66 posto, a u Europi se povećala 35 posto. Cijena struje za industriju u SAD-u je pala četiri posto, a u EU je porasla 38 posto.

U trenutku kad je predsjednik Komisije držao svoju prezentaciju, prirodni je plin u Europi u distribuciji bio više nego četiri puta skuplji nego u Sjedinjenim Državama. I to nije bilo sve…

Slajd broj 4 Barrosova predavanja pokazivao je kako Europa danas uvozi više od 60 posto prirodnog plina koji troši, i više od 80 posto nafte, a za 20 godina, kako sada stvari stoje, bit će više od 80 posto ovisna o uvoznom plinu i više od 90 posto o uvoznoj nafti.

Za to vrijeme, Sjedinjene Države, koje sada uvoze samo deset posto plina, postat će neto izvoznik tog energenta. Svi prisutni šefovi država i premijeri znali su istog trena na što Barroso cilja.

Sjedinjene Države postat će u plinu posve neovisne o uvozu, pa čak će plin i izvoziti, zahvaljujući tehnološkoj revoluciji koja se u toj zemlji dogodila zadnjih desetak godina – horizontalnom bušenju, hidrauličkom razlamanju i vađenju “nekonvencionalnog” prirodnog plina iz podzemnih slojeva fosiliziranog blata, lisnate stijene zvane šejl.

No, šejla ima i u Europi. Prema riječima britanskog premijera David Camerona, ima ga najmanje 75 posto koliko i u SAD-u, pa zašto onda i Europa ne pliva u obilju jeftinoga prirodnog plina, energenta praktičnijeg i čišćeg i od nafte i od ugljena?

Erupcija bunta

“Zašto Amerikanci izvode u šejlu po 10.000 bušotina na godinu”, pitao se javno Cameron, “dok mi u Europi bušimo manje od stotinu? Kad je tako, ne treba nas čuditi da su u protekloj dekadi Amerikanci povećali udjel plina iz šejla u ukupnoj potrošnji sa jedan na 30 posto, dok mi u Europi plaćamo plin u veleprodaji dvostruko skuplje nego u SAD-u…”.

No, Cameronov rezignirani komentar pokazao se ubrzo kao samo vršak ledenoga brijega šokantne podijeljenosti europskih zemalja oko plina i nafte iz šejla, nevjerojatnih hladnoratovskih geopolitičkih intriga, nezamislivih sukoba vodećih stručnjaka za energiju i nepojmljivo udaljenih stajališta interesnih skupina poput zaštitara prirode i industrijalaca. Plin i nafta iz šejla izazvali su veću erupciju strasti i bunta nego svojedobno nuklearne elektrane ili ispuštanje ugljikova dioksida iz najprljavijih termoelektrana na ugljen!

Prirodni plin iz šejla, plitko položenog ispod površine zemlje, počeo se u Sjedinjenim Državama eksploatirati davne 1825. godine. Zahvaljujući tom plinu, gradić Fredonia u saveznoj američkoj državi New York bio je prvi na svijetu osvijetljen komercijalno izbušenim, proizvedenim i isporučenim prirodnim plinom. No, otkriće “konvencionalne” nafte i plina 34 godine kasnije u Titusvillu, oko 90 minuta vožnje udaljenom od Fredonije, bacilo je u zaborav šejl.

Otrovni aditivi u vodi

Iz šejla, kao tankog podzemnog sloja stijene, plin nije moguće vaditi okomitim bušenjem jer se takva bušotina vrlo brzo isprazni, pa je plin iz šejla postao dohvatan tek s razvojem horizontalnog bušenja kroz stijenu i njezinim razlamanjem tekućinom pod visokim tlakom, takozvanim frakturiranjem koje je razradio naftaš George Mitchell. Taj pionir “frackinga”, naftni inženjer, geolog i sjajni biznismen, kojemu Amerikanci mogu zahvaliti obilje jeftinog plina, umro je prošloga petka u Teksasu u 94. godini. Frakturiranje je, međutim, vrlo kontroverzna metoda proizvodnje ugljikovodika.

Za hidrauličko razbijanje podzemnih slojeva šejla koriste se goleme količine vode, prosječno po 17 milijuna litara. U vodu se, u omjeru do dva posto smjese, dodaju pijesak i aditivi. I upravo su ti aditivi problematični: obično se umiješa barem 12-15 vrsta raznih agenata, inhibitora, kiselina, maziva… koji omogućuju dublje prodiranje pijeska u pukotine, lakše istjecanje plina i nafte. Pritom se iz bušotine i plina uklanjaju neželjene tvari poput kisika, željeza ili bakterija.

Većina je aditiva toksična ili potencijalno karcinogena pa je opravdano pitanje što bi se dogodilo kada bi oni dospjeli u podzemnu vodu koju piju ljudi i životinje.
 

 
(jutarnji,vecernji,dnevno,youtube.com/uredio:nsp)

Sve krize, od ekonomskih i ekoloških, preko globalnog zagrijavanja i pandemija pa do terorizma i dolaska vanzemaljaca, imaju zajedničko samo jedno – služe kako bi nam pokazale da se s njima ne možemo nositi i da je potrebna jedinstvena vlada svijeta.

Elita koja u rukama drži najviše svjetske moćnike namjerava stvoriti novu nevidljivu svjetsku vladu. Naime, postoji 12 procesa koji se smatraju i nazivaju “okidačima”, koje ove elite koriste, kako bi ostvarili svoj naum.

Britanski “Financial Times” otvoreno komentira ovaj stav u članku Gideona Rachman, glavnog komentatora za vanjsku politiku još 2009. godine, čiji naslov glasi: “A sada, nova svjetska vlada”.

Cijeli proces nastaje sistematično, djelujući na različitim pozornicama i različitim brzinama. Financijski okidači kreću se brzinom svjetlosti, zahvaljujući elektronskoj informacijskoj tehnologiji koja može stvoriti ili uništiti tržišta, valute pa čak i cijele zemlje u samo nekoliko sati.

Ekonomski okidači kreću se nešto sporije: proizvodnja automobila, zrakoplova, hrane, odjeće, gradnja tvornica i kuća traje mjesecima. Politički okidači vezani za “demokratski sustav” stavljaju političare na vlast na nekoliko godina. Kulturološki okidači zahtjevaju cijele generacije kako bi se implementirali, upravo je tu psihološko ratovanje doseglo vrhunac.

Upravljanje rizikom za cijeli ovaj proces uzima u obzir mnoge potencijalne opasnosti i iznenađenja. Za svako polje, zato, postoji plan. I nekoliko rezervnih.

Ovih 12 okidača povezani su u jednu jako složenu i cjelovitu matricu, veoma fleksibilnu kada je u pitanju taktika, ali rigidnu kada su u pitanju njeni strateški ciljevi.

1. Financijski kolaps – Od 2008. godine, globalni financijski sustav je na aparatima za održavanje na životu. Najveći američki ekonomisti i bankari, koji surađuju s Bankom Engleske i Europskom središnjom bankom, nisu i niti će poduzeti bilo kakve mjere za pomoć gospodarstvima koje slabe.

Oni samo slijevaju novac bankarskoj eliti i preko medija šire mit da su neke banke “prevelike da propadnu”. Zašto? Zato što ne kontroliraju vlade velike banke, poput Goldman Sachs, Deutsche Bank, Citicorp, već upravo obrnuto.

2. Ekonomska kriza – Danas “destruktivni ekstremni kapitalizam” dovodi do kolapsa nacionalnih i regionalnih ekonomija, mijenjajući njihov format u internacionalne ropske entitete, slične Gulagu, na kojima bi im pozavidio i sam Staljin. Naše brige ne leže na stvarnoj svjetskoj ekonomiji, koja je mahom netaknuta, već na lažnom svijetu financija, banaka i špekulacija.

3. Socijalni neredi – Raspad sustava u Grčkoj, Irskoj, Portugalu, Islandu i oni koji su na vidiku u Italiji, Španjolskoj, Hrvatskoj i drugdje, izazvali su nasilne ustanke, čak i u SAD-u i Velikoj Britaniji.

4. Pandemije – Spremite se za još “iznenadnih gripa” (“gripoznih iznenađenja”) koje će voditi do obveznog cijepljenja, što je jedinstvena prilika da nam diskretno ugrade čipove za praćenje i testiraju inteligentne viruse koji ciljaju specifične dijelove DNK. Jesu li mogući virusi koji napadaju određenu rasu ili etničku grupu?

5. Globalno zagrijavanje – Dok globalna ekonomija tone u status prestanka rasta, ekonomski pokretači prestaju raditi na rastu proizvodnje i prelaze na smanjenje konzumacije. Hoće li budući “kartonski krediti” otvoriti put totalnoj kontroli društva?

6. Teroristički napadi – Elita ima ovog asa u rukavu i spremni su pokrenuti novu “krizu” kao kraći put do svjetske vlade. Hoće li novi “napadi”, poput onog 11. rujna 2001. opravdati nove globalne ratove, invazije i genocide? Za nuklearni napad na jedan veći grad okriviće se “neprijatelji” elite.

7. Generalni rat na Bliskom istoku – U ovom trenutku mornaričke snage, bombaši i cijele armije spremne su napastiSiriju, Iran …

8. Ekološke “nesreće” – Nesreća u Černobilu 1986. označila je početak kraja bivšeg Sovjetskog saveza, pokazujući svijetu, a i samim Sovjetima da njihova zemlja više ne može kontrolirati svoja nuklearna postrojenja. U travnju 2010. dogodila se katastrofa u Meksičkom zaljevu, a od 2011. Japan i ostatak svijeta nose se s još težom nuklearnom katastrofom. Ima li tu prljavih poteza?

9. Ubojstva većih političkih ili religijskih figura, pripisana neprijateljima elite – Mosad, CIA i MI6 izvrsni su u korištenju tih prljavih trikova.

10. Napadi na “crvene države” – Irak, Libija, Sirija … Tko je sljedeći? Iran, Venezuela? Sjeverna Koreja?

11. Inscenirani vjerski događaji – Sve veća je potreba mase pronaći smisao u životu, a to ih čini lakšim žrtvama holivudskih, 3D hologramskih orkestriranih uskrsnuća i elektronički proiciranih “mesijanska figura” koja djeluje u skladu s ciljevima Elite? Ko bi se usudio ići protiv samog Boga?

12. Izmišljeni kontakt s vanzemaljcima – I ovo se možda sprema, sudeći po projektu “Blue Beam”. Desetljećima se veliki sektori svjetske populacije programiraju kako bi vjerovali u izvanzemaljce. I ovdje će hologramska tehnologija poslužiti kako bi se inscenirali slijetanje svemirske letjelice. Naravno, sletjet ćemo na travnjak Bijele kuće, ističući tako potrebu da čovječanstvo ima jedinstvenog predstavnika pred vanzemaljcima. Nije li i to dodatno opravdanje za formiranje Vlade svijeta?

U epilogu, postavlja se pitanje što sve ove krize, od globalnog zagrijavanja i pandemija, do terorizma i dolaska vanzemaljaca, imaju zajedničko?

Sve one služe kako bi pokazale da se s njima ne može nositi nijedna nacija niti država i time opravdavaju stvaranje jedinstvene vlade svijeta.

U sljedećoj godini, budite osobito oprezni i pokušajte razumjeti stvari onakvima kakve doista jesu, a ne kakve globalni mešetari žele biti.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

Svijet je suočen s iznenadnim promjenama klime i neuobičajeno dugim klimatskim stanjima u pojedinim dijelovima svijeta. Neuobičajeno duga i previše žarka ljeta u posljednjih nekoliko godina, uzburkala su duhove u Rusiji koji za to svaljuju krivnju na SAD kao dio specijalnog HAARP rata.

Sve to bi moglo djelovati kao još jedna “Teorija zavjere” da o tome nije svoje mišljenje dao i poznati i cijenjeni ruski general-pukovnik Leonid Ivašov, inače predsjednik Akademije za geopolitičku strategiju.

On je u nedavnom javnom istupanju negirao tvrdnje SAD da je njihov sustav HAARP u službi miroljubive upotrebe.

Ivašov je istakao da pouzdano zna da su Amerikanci napravili snažan sustav kojim utječu na izmjenu klime gdje im je to potrebno.

“Amerikanci su na tom polju puno postigli i sve su eksperimentalno provjerili”, tvrdi general.

On tvrdi da su Rusi mali jedinice koje su to sve pratile, ali da su ih ukinuli.

“HAARP je vrlo opasan sustav i nije nimalo miroljubiv” tvrdi Ivašov.

Amerikanci nisu ostali skrštenih ruku pa su pomno pratili akcije ruske strane po pitanju HAARPA.

Rusi posjeduju svoj HAARP, odnosno Sura, koji se također temelji na Teslinim projektima i to nije tajna.

Nedavne katastrofalne poplave u Americi s velikim razaranjima i ljudskim žrtvama nisu Amerikance ostavili ravnodušnim pa su ubrzo iznijeli nezvanične sumnje da su te razorne nepogode pojačali Rusi sa svojim sustavom za klimatske promjene.

Djelovanje HAARP-a

Novozelandski pisac i redatelj Ray Varu (60) pretražujući vojne dokumente došao je do saznanja da je SAD imao sustav za izazivanje cunamija još 1944. godine i željeli su da ga upotrebe za potpuno slamanje Japana.

Ruski kapetan Nikolaj Karavajev kaže sljedeće:

Anticiklonalno djelovanje klimatskog oružja (kada se atmosfera čisti od oblaka, a u to područje prodire topao zrak iz okolnih područja) ima važan vojni značaj. Ono ne dovodi samo do demoraliziranja stanovništva i vojske i gubitka ljetine, već ima i čisto vojni učinak: u zagrijanom zraku povećava se duljina leta krilatih raketa, intenziviraju se oštećenja od avionskih i raketnih udara itd. U SAD i nekim drugim zemljama postoje instalacije, sposobne da isprovociraju toplinu, uragan, potres, sve što želite. Vrlo je velika vjerojatnost da je ovog ljeta bilo primijenjeno upravo klimatsko oružje protiv Rusije. I mi još ne znamo točno kakve posljedice je ono donijelo.

Tajnik ministarstva obrane Rusije Viktor Baranec kaže:

Mislim da to nije prvi put da je ispitivano djelovanje klimatskog oružja. Nije slučajno što upravo s radom američkih sustava, kao što je na primjer HAARP, mnogi povezuju tehnogene katastrofe i čudne klimatske pojave koje se dešavaju posljednjih godina u Europi, Aziji i Americi. Talijani, na primjer, do danas ne mogu shvatiti kako ih je 2002. godine opustošio tajfun kojeg (po prognozama sinoptičara) nije moglo biti u blizini.

Američki meteorolog Scott Stevens smatra da su uragani nazvani imenima “Rita” i “Katrina” stvoreni  umjetnim putem s pomoću tajnog “klimatskog” oružja, kojeg su stvorili znanstvenici iz Sovjetskog Saveza 1976.

Prema autoru vremenske prognoze na televizijskom kanalu TV KPVI-TV (KPVI-TV), oružje se zasniva na principu elektromagnetskog generatora. I Stevens je siguran da će u bliskoj budućnosti uragani biti usmjeravani na velike američke gradove. Ova metoda je u meteorologiji nazvana “Vremenski (klimatski) Ratovi”, piše list “Kasper Star Tribune”.

Stevens Scott dalje kaže da je pronašao prve znakove umjetne kontrole vremenskih prilika (i neprilika) prošle godine u Montani. “To je bilo vrlo loše, tada kada sam ugledao umjetne oblake konačno sam shvatio da je to moguće”, rekao je meteorolog.

Prema tvrdnjama nekih znanstvenika u SAD, ovakav uragan su Rusi dodatno pojačali svojim klimatskim oružjem

Očito je da Rusija i SAD ulaze u novu fazu pravog klimatskog rata, za sada daleko od javnosti koja kao po pravilu kasni bar desetljeće po spoznajama, ali hvala bogu na alternativnim medijima.

Vjerojatno ćemo jednog dana prisustvovati nekim summitima gdje će se predlagati razoružavanje i smanivanje arsenala klimatskog oružja.

Tko je zemljotresima srušio Fukushimu i Chernobil i sa kojim ciljem

Posljedice havarije u nuklearnoj elektrani “Fukushima -1″ će biti strašnije od posljedica havarije na černobilskoj nuklearnoj elektrani, čija su se opća svojstva pojavila na “Fukušimi -1″.

Stručnjaci smatraju da je protiv obje nuklearne elektrane izvršena diverzija uz primjenu najnovijih sredstava vođenja rata. Kinezi su već optužili Pentagon za izazivanje umjetnih potresa.

Benjamin Fulford, bivši rukovoditelj azijsko-tihooceanskog sektora časopisa “Forbes”, prvi je progovorio o ruci Pentagona koja upravlja katastrofama. O njegovoj kompetentnosti govori zarada od 220 tisuća dolara godišnje, koju je on na tom mjestu dobivao.

Benjamin je na internetu postavio snimak svog intervjua iz 2007. godine s ministrom financija Japana (Kojo Omi), koji mu je ispričao da grupa američkih tajkuna prijeti njegovoj zemlji umjetnim potresima prisiljavajući Japan da im preda kontrolu nad vlastitim financijskim sustavom.

Dva dana poslije intervjua najveći nuklearni reaktor glavnog japanskog otoka Honshu postao je epicentar dva potresa magnitude 6,5 stupnjeva.

Odmah zatim Omi, koji kao ministar nije radio ni čitavu godinu, podnio je ostavku bez službenih objašnjenja. “Ispostavilo se da je centar sadašnjeg potresa u Japanu neposredno ispod nuklearne elektrane ‘Fukushima -1′”, čudi se Fulford.

“Događaji savršeno točno ponavljaju ono što su govorili očevici događanja u Černobilu.

Trenutak prije katastrofe ispod Černobilske nuklearke ljuljala se zemlja. Seizmičke stanice razmještene po čitavoj Zemaljskoj kugli fiksirale su čudan visoko-frekventni val.

Njegova neobičnost bila je u tome što se spektar frekvencija koje prate seizmički val, na primjer, prilikom potresa, nalazi mnogo niže.

U početku su taj visokofrekventni val smatrali za posljedicu eksplozije četvrtog reaktora, ali je kasnije utvrđeno da se eksplozija na černobilskoj nuklearnoj elektrani desila 25 sekundi kasnije.

Najindikativniji je to što se izvor pojavljivanja tog vala nalazio pa skoro ispod četvrtog energetskog bloka Černobilske nuklearke.

Prirodnim uzrocima to nitko ne može objasniti. “Zato jedini umjetno agregat koji je sposoban za takav trik nije potrebno dugo tražiti.

Postrojenje HAARP – program visoko frekventnih realne auroralnih istraživanja – izgradile su još 60-ih godina HH stoljeća formacije mornarice i zračnih snaga SAD.

Glavni objekt HAARP-a koji se nalazi na Aljasci zauzima površinu od 14 hektara, sastoji se od 360 radio-odašiljača i 180 antena. Ostala postrojenja po svijetu nešto su manja.”

Službena namjena kompleksa je proučavanje prirode ionosfere i razvoj sustava RVO i PRO.

Međutim, u stvarnosti on služi za djelovanje na globalne i lokalne prirodne mehanizme u zonama položaja protivnika SAD “, uvjeren je predsjednik Akademije za geopolitička pitanja, general-pukovnik Leonid Ivašov. “HAARP ima sposobnost utjecati na atmosferske procese sve do izazivanja stihija: provale oblaka, potresa, poplava, uragana”.

Prema nekim podacima Amerikancima polazi za rukom da realiziraju gigantske kuglaste munje duljine nekoliko kilometara. Sve to govori o stvaranju integriranih sustava geofizičkog naoružanja.

HAARP

Princip rada HAARP-a ovako opisuju: antene “strijeljaju” milijarde watti mikrovalova u ionosferu koja je dio atmosfere s ogromnom količinom energije. Ionosfera se gura prema gore u svemirski prostor, a zatim se odbija natrag, uzrokujući potres.

Na isti takav način HAARP može zagrijavati podzemne vode izazivajući zemljotres. “Po svoj prilici tsunami i potres u Indoneziji bili su izazvani tim oružjem”, kaže Fulford. Bijela kuća je 2006. godine zamolila vladu Indonezije da otvori Malakski zaljev i priključi se borbi s terorizmom. Ovi su odbili.

I šta se desilo? tsunami! A Indonezija je odjednom počela surađivati. U komunističkoj Burmi trebalo je da se održe izbori na kojima bi na vlast opet došli komunisti.

I odjednom se desio zemljotres. Što bi ste pomislili? U pravi čas blizu obale našli su se brodovi SAD i V. Britanije s rezervama namirnica.

U slučaju neplanirane prirodne katastrofe to bi oduzelo tri tjedna. Međutim, oni su već bili tamo! Jedina osoba koja govori u ime vlade svoje zemlje i izravno optužuje vladu SAD za primjenu geofizičkog oružja za sada je general major Narodnooslobodilačke armije Kine, prvi čovjek službe za kontrolu svemirskih objekata, general major Chun-Hu.

On je izjavio da su se prema podacima njegovog resora, zemljotresi i provale oblaka koji su 2008. godine izazvali masovne katastrofe u Kini, desili u okviru realizacije tajnog vojnog programa Pentagona “Vremenske prilike kao faktor sile”.

General je ispričao da su u svibnju 2008. godine očevici potresa u Sečuanu neposredno prije početka potresa promatrali na nebu čudne vatrene oblake koji liče na polarnu svjetlost, što je “potpis” rada meteorološkog oružja. Sem toga, tajvanski satelit je ustanovio pad razine elektriciteta u ionosferi iznad zone zemljotresa za 50 posto.

To je upravo ono što bi se desilo prilikom djelovanja HAARP-a koji je odgurnuo ionosferu nagore i obrušio je natrag. Zaključke potvrđuje kineska Seizmološka služba. Epicentar faktički nije ispoljavao nikakve aktivnosti sve do samog potresa.

Znanstvenici su bili zbunjeni zbog odsustva bilo kakvih predznaka, naprimer, neobičnog ponašanja životinja. Katastrofa u Japanu se odvijala po isto takvom scenariju.

U Tokijskom sveučilištu već su provjerili tragove rada magnetometra indukcije HAARP-a i vidjeli da je 9. ožujka 2011. godine bio uključen u rad sa punom snagom i da je u tom režimu radio nekoliko dana.

Transmisija se najvjerojatnije odvijala sa ploveće platforme “Sea-Based X-Band Radar platform” koju premještaju po Tihom oceanu kao zaštitu nosača aviona “Ronald Regan”.

Usput, prema priopćenju novina Ministarstva obrane SAD, “Stars & Stripes”, 9. ožujka 2011. godine brod se uputio prema Južnoj Koreji da bi sudjelovao u manevrima.

Ne može se zamisliti povoljnija točka za nanošenje udara po Japanu. Postavlja se pitanje: zašto je SAD “bombardirao” Japan? Isto zašto i Jugoslaviju, Irak i Libiju – u težnji za zaradom.

U skladu s doktrinom State Departmenta – izvan granica SAD, čitav svijet treba biti uronjen u kaos, stanje permanentnog građanskog rata, krize i slično.

Polazeći od toga zadatak Vlade dobitnika Nobelove nagrade za mir Barack Obam-e je da destabilizira sve ostale valute, sve ostale financijske instrumente da bi potražnja za državnim papirima i dolarima SAD ostala visoka. Akademik N. Levašov smatra da je u okviru pindoske doktrine udar klimatskog oružja na sebi osjetila i Rusija.

Kako objašnjava Levašov, čitava galama o globalnom zatopljenju, koje nema, stvorena je sa jednim ciljem – da se prikrije primjena klimatskog oružja.

A borba s anomalijom žega pretprošlog ljeta je isplanirana pored ostalog i da bi se uništila žetva i nama prodavala GM pšenica. Pripremite se za manipulaciju vremena, a i manipulaciju vašeg mišljnja o tome.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)