“Ova tvrtka, a ne nacistički fanatici, glavni su ratni zločinci. Ako se krivnja tih kriminalaca ne dovede na vidjelo dana, i ako oni ne budu kažnjeni, oni će predstavljati mnogo veću opasnost za budući mir u svijetu od Hitlera i da je on još uvijek živ”

Bayer AG je kemijski i farmaceutski div osnovan u gradu Barmenu u Njemačkoj 1863. godine od strane Friedrich Bayera i njegovog partnera Johann Friedrich Weskotta

Danas ima sjedište u Leverkusenu, Sjeverna Rajna-Vestfalija, Njemačka. Njihov zaštitni znak je acetilsalicilna kiselina ili aspirin kojeg su otkrili u 1899.

Njihov zaštitni znak je također heroin kojeg su patentirali godinu dana ranije, a zatim ga prodavali u cijelom svijetu desetljećima kao lijek protiv kašlja za djecu “bez nuspojava”, usprkos dobro poznatim opasnostima ovisnosti.

Tijekom Prvog svjetskog rata, Bayer je okrenuo svoju pozornost na proizvodnju kemijskog oružja, uključujući plinovitog klora, koji je korišten za kao oružje u rovovima. Ona su također osnovali “Školu za kemijski rat”.

Tijekom tog vremena Bayer je formirao blizak odnos s drugim njemačkim kemijskim tvrtkama, uključujući i BASF i Hoechst.

Ovaj odnos je formaliziran 1925. godine kada je Bayer bio jedna od kemijskih tvrtki koje su se spojile u ogromni njemački konglomerat Interessengemeinschaft Farbenom ili IG Farben.

To je bila najveća pojedinačni tvrtka u Njemačkoj i ona je postala najveći pojedinačni donator Hitlerove izborne kampanje.

Nakon što je Hitler došao na vlast, IG Farben je usko surađivao s nacistima, postajući najveći profiter iz Drugog svjetskog rata.

Između ostalog, IG Farben je proizvodio sav eksploziv za njemačku vojsku i sustavno pljačkao kemijske industrije u okupiranoj Europi. Kompanija je bila opisana kao nacistički “industrijski šakal” koji se povlačio iza Hitlerovih armija.

Tijekom Drugog svjetskog rata, IG Farben koristi robovsku radnu snagu u mnogim svojim tvornicama i rudnicima, te je 1944. više od 83.000 prisilnih radnika i logoraša stavio u pogon u logoru tvrtke IG Farben u Auschwitzu za vrijeme nacističke okupacije Poljske.

Auschwitz je bio golem radni logor i logor smrti gdje je više ljudi ubijeno nego što je vojnika poginulo u cijelom svjetskom ratu.

IG Farbenova tvornica u Auschwitzu je bila masivni industrijski kompleks. Najveća izvan Njemačke, a trošila je više struje od cijelog grada Berlina.

Izgrađena na prisilnom radu – prema konzervativnoj procjeni – pogubila je najmanje 35.000 života.

Godine 1941. Otto Armbrust, član IG Farben Uprave za IG Farben-a Auschwitz projekta, rekao je svojim kolegama “naša nova prijateljstva sa SS-om su blagoslov”.

Utvrdili smo sve mjere integracije u koncentracijskim logorima u korist naše tvrtke.

IG Farben je plaćao 100.000 reichs maraka svake godine SS-u, a za uzvrat mu je osiguran stalan dotok svježeg prisilnog rada, i “otpuštanje” nepodobnih zatvorenika.

Elie Wiesel, pisac, dobitnik Nobelove nagrade i preživjeli u holokaustu, došao je u Auschwitz 1944. godine i bio je poslan s ocem u IG Farben radni logor.

IG Farben podružnica, sa rukovoditeljima IG Farbena Komisije za upravljanje je proizvela i isporučivala Zyklon B (Ciklon B) za SS.

Ovaj otrovni cijanid na bazi pesticida, na kojem IG Farben drži patent, korišten je u vrijeme holokausta za uništavanje više od milijun ljudi u kampovina za istrijebljenje Auschwitz i Majdanek.

Forma Ciklona B koja se koristila u plinskim komorama namjerno je napravljena bez normalnog mirisa. IG Farben je također isporučivao SS-u metanol koji se koristio za spaljivanje leševa.

Godine 1946. sudski tribunal u Nürnbergu je zaključio da bi bez IG Farbena Drugi svjetski rat bio jednostavno nemoguć.

Glavni tužilac, Telford Taylor je upozorio:

“Ova tvrtka, a ne nacistički fanatici, glavni su ratni zločinci. Ako se krivnja tih kriminalaca ne dovede na vidjelo dana, i ako oni ne budu kažnjeni, oni će predstavljati mnogo veću opasnost za budući mir u svijetu od Hitlera i da je on uvijek živ.”

Prema Nirnberškom tužitelju:

“Vidjeli smo da se Farben integrirao u nacističum tiraniju, upotrebljavajući svoje tehničke prednosti za opremanje i obnovu njemačkog ratnog stroja”

“Vidjeli smo da je IG Farben spreman ubiti, a potom ekonomski osvajiti bespomoćne okupirane zemlje.

“Suočeni s nedostatkom radnika, vidjeli smo da se IG Farben okrenuo Göringu i Himmleru, i uvjeravao te uglednike da im pošalje legije logoraša kao radnu snagu za IG Farbenov ratni stroj.

“Vidjeli smo ove očajne radnike koji su umirali na tisuće, neki na gradilištima Farbena, a mnogi drugi u plinskim komorama Auschwitza nakon što im je u Farbenu nestala vitalnost njihovih bijednih tijela …”

“Doslovno milijuni ljudi su pobijeni kroz projekt Farben-a. Projekt u koji je Farben uložio 600 milijuna reich maraka vlastitog novca”

Iako je Nürnberški sud pravomoćno optužio 24 članova IG Farben uprave i rukovoditelja na osnovu zločina protiv čovječnosti, samo njih 13 su dobili kazne zatvora.

Do početka 1950. osuđeni članovi uprave za ropstvo, pljačko i masovna ubojstva su se vratili na čelo samih tvrtki – Bayer, Hoechst i BASF, formiranih iz imovine kompanije IG Farben u 1952.

Vlasnici tih “novih” tvrtke su bili i dioničari IG Farbena.

Postavite se sada u sadašnjost, i preuzimanje Monsanta od strane Bayera, i koliko će to utjecati na svijet. Da li ste shvatili poantu!?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Europska unija planira pojednostaviti proces kojim se odobrava uvoz genetski modificirane hrane, što će omogućiti državama članicama da samostalno donesu odluku o tome hoće li to prihvatiti ili ne, izjavio je jedan neimenovani izvor iz Europske komisije

Prema tvrdnjama tog izvora, Europska Komisija će 22. travnja predstaviti prijedloge koji će zapravo dozvoliti ulazak GMO proizvoda u Europsku uniju, što su prethodno blokirale pojedine članice svojim oštrim protivljenjem, prenosi agencija France Presse.

Ovaj plan je sličan zakonu koji je u siječnju usvojio Europski parlament, a kojim je predviđeno da svaka članica samostalno odluči o tome želi li uzgaja genetski modificirane usjeve. Hrvatska će uvelike prihvatiti uzgoj i uvoz GMO hrane što se vidi po potezima vlade koji su sukladni djelovanju EU.

Najnoviji prijedlog EK znači da zemlje poput Španjolske, koje žele GMO, više neće ograničavati države koje su protivnici GMO, poput Francuske.

Transatlantska kvaka 22: Trgovinski sporazum između EU i SAD-a pun tajni

Šalje se neodgovorna i neutemeljena poruka da će ovaj sporazum olakšati plasman roba i proboj hrvatskih malih i srednjih poduzetnika na američko tržište, no dokumenti koje sam pročitao to ne sugeriraju, kaže Davor Škrlec iz ORaH-a

Pregovori koji se intenzivno vode između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država oko Transatlantskog trgovinskog sporazuma (ili TTIP) u dobrom dijelu svijeta, sve više i u Hrvatskoj, izazivaju protivljenje građana. Negoduje se ponajprije zbog velike tajnovitosti koja se nadvila nad protokol usuglašavanja stavova između SAD-a i Unije, pa mnogi u TTIP-u traže neke dobro skrivene zamke. Strahuje se, naime, da je ovaj sporazum netransparentan poradi svojih štetočinskih karakteristika za društvom, i to u brojnim sferama: od prehrane, do zagađenja okoliša.

Zastupnik ORaH-a u Europskom parlamentu Davor Škrlec, koji je imao priliku vidjeti onaj dio ovog sporazuma koji izaziva i najviše prijepora, tajnovitost ipak opravdava, ali samo u nekim segmentima. Naime, jedan dio ovog sporazuma odnosi se na trgovinu, to jest na procedure po kojima nastaju pojedini proizvodi i kako oni dospijevaju na tržište.

U tom dijelu sporazum se dotiče i određenih tajni industrije. S obzirom na to da potpuna transparentnost u pregovaranju zahtjeva da se govori i o tim tajnama, obje pregovaračke strane, dakle SAD i EU, vode o tome računa i nerado otvaraju pojedina poglavlja. To je jedan od glavnih razloga da sporazum nije dostupan široj javnosti. Drugi leži u tome da su pregovarači svjesni toga da ishod ovog sporazuma nije izvjestan; on na kraju može biti odbačen i prema tome nitko ne želi sada svoju tehnologiju, koja je godinama razvijana i u koju je uložen veliki novac, olako staviti na pladanj i tako ugroziti svoje gospodarstvo i njegovu globalnu konkurentnost, kaže nam Davor Škrlec.

Velika obeštećenja

No, ovog EU zastupnika ipak štošta drugo zabrinjava. Prije svega to da se u hrvatskoj javnosti ne problematizira to da sporazum nameće i visoka obeštećenja u slučaju da neka država raskine ugovora s kompanijama ili na neki drugi način ugrozi profit. Primjerice, mijenjajući legislativu. U tom smislu, Škrlec podsjeća na to da je Hrvatska već imala jedna vrlo nezgodno iskustvo. Radi se o poznatom slučaju Enron u vrijeme vlade Ivice Račana kada je Hrvatska morala platiti pozamašan novac za naknadu štete zbog raskida ugovora s ovom kompanijom.

Hrvatska već ima potpisan jedan takav sporazum sa SAD-om i iskustva nam nisu najbolja. Doista je neshvatljivo to da je taj dio sporazuma u nas potpuno marginaliziran. S druge strane, sve razvijenije zemlje EU, posebno Njemačka i Švedska, upravom u ovom segmentu vide najveći problem sporazuma. Tim zemljama je posve nedopustivo to da kompanije mogu tražiti doista velika obeštećenje ako procijene da je država ugrozila njihov kapital promjenom pojedinih propisa ili zakona. Ovaj problem je naročito izražen u području zaštite okoliša. Primjerice, može se dogoditi takva situacija u kojoj će američka kompanija tužiti Hrvatsku zbog njezine odluke o tome da smanji dopuštenu razinu emisije štetnih plinova ili pak da porijeklo i sastav hrane bude transparentno deklarirano na proizvodu, ilustrira Davor Škrlec.

Prema njegovom mišljenju Transatlantski trgovinski sporazum prijeporan je i segmentu prilagođavanja mjernih standarda. Naime, u potpunosti SAD ne prihvaća svjetske mjerne standarde.

Ovo izaziva dosta nesuglasica, jer će potrošači biti dovedeni u zabludu kad budu morali nešto mjeriti ili vagati u drugom mjernom sustavu. Također, problem predstavlja način pakiranja, kao i same procedure testiranje pojedinih proizvoda, posebice u kozmetičkoj, prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. S obzirom na to da je EU prihvatila svjetske mjerne standarde, pitanje je kako će i kada će to učiniti Amerika, imajući pri tome na umu da se ipak radi o golemom tržištu koje se pak u nekim detaljima razlikuje na federalnoj razini, dok sve to još prate brojne ustanove i institucije, upozorava Škrlec koji apelira na hrvatsku Vladu da konačno napravi analizu koja će utvrditi hoće li hrvatsko društvo i gospodarstvo od Transatlantskog trgovinskog sporazuma imati više štete ili koristi.

Posebno kad se zna da će sporazum regulirati intelektualna prava i novu razinu digitalizacije društva. U svakom slučaju, Vlada premijera Milanovića ostavlja vrlo neozbiljan dojam na građanstvo kad nonšalantno daje bespogovornu privolu za ovaj sporazum. Škrlec ocjenjuje to da se Hrvatska tako nepotrebno stavlja u podređeni položaj; unatoč svemu ipak se ovdje radi o partnerskom sporazumu, a ne o robovlasničkoj tiraniji.

Sporazum se tiče i sustava edukacije, javne uprave i javne nabave. Bilo bi dobro da se analizira kako će to utjecati na naš sustav. Umjesto toga u zadnje vrijeme šalje se neutemeljena i neodgovorna poruka javnosti o tome da će ovaj sporazum olakšati plasman roba i proboj hrvatskih malih i srednjih poduzetnika na američko tržište. Međutim, dokumenti koje sam ja imao priliku pročitati to ne sugeriraju. To mogu ilustrirati s time da su u pojedinim dijelovima SAD-a i na snazi zakoni stari stotinjak godina, k tome oni uopće nisu mijenjani do današnjih dana.

Postavlja se pitanje: kako objasniti kongresu, senatu ili građanima da se sada moraju mijenjati zakoni koji već desetljećima funkcioniraju i po kojima oni međusobno trguju, a kako bi pojedine naše robe mogle dospjeti na američko tržište. Čini mi se da će ti procesi i prilagodbe i u Americi trajati dugi niz godina. Prema tome, hrvatsko gospodarstvo morat će mijenjati svoju strategiju: nužno je razvijati usko specijaliziranu industriju i tražiti tržišne niše, upozorava Škrlec i skreće pozornost na to da u dostupnoj dokumentaciji malo toga piše, ili ništa, o nekim temama koje su od globalnog značenja i vitalno utječu na živote građana.

GMO na mala vrata

Ponajprije se misli o genetski modificiranoj hrani. Jednako tako, o energiji, kemijskoj industriji i zaštiti okoliša. Prema svemu sudeći, u tom dijelu sporazuma kriju se određene klopke. To se može dočarati podatkom o tome da u Americi nije obavezno naznačivati da je hrana genetski modificirana ili tretirana posebnim hormonima. Postoji stoga opravdana bojazan da bi ista takva hrana mogla završiti i na europskom tržištu bez odgovarajuće deklaracije. Strah pojašava spoznaja da je Europa već učinila određene ustupke u tretiranju GMO sjemena. Ako Europa nastavi popuštati, vrlo je vjerojatno da će takva američka prehrambena industrija lako prodrijeti na europsko, pa tako i hrvatsko tržište. Na mala vrata ušla u Hrvatsku bi ušla GMO hrana.

EU mora se izboriti za to da prehrambeni proizvodi nose GMO deklaraciju. No, neke dijelove sporazuma doista čovjek mora pažljivo pročitati, i to nekoliko puta, da bi pokušao dokučiti što zapravo piše između redaka. To jest, otkriti gdje je »kvaka 22«, ocjenjuje Škrlec i napominje da su se Amerikanci puno bolje pripremili za pregovore.

On to vidi u činjenici da je kongresu još prije godinu dana bio dostupan ovaj dokument, kao i jednom dijelu lobista za industriju.
Razvidno je, naravno, da Amerikanci guraju svoje korporacije i da itekako vode računa o njihovim interesima. Uglavnom, pogoduju svojoj industriji i na neki način možemo govoriti o tome da se ovdje radi o novoj razini neoliberalizacije tržišta, smatra Škrlec.

Na hrvatskom primjeru to ilustrira s mogućnošću da će velike američke kompanije dobiti priliku sudjelovanja u natječajima javne nabave koje raspisuju državne kompanije i javna uprava. S obzirom na to od poslova s državom živi nemali postotak hrvatskog gospodarstva, jasno je kakve bi to posljedice moglo imati.

GMO u Europi

Stanovništvo protiv GMO-a
Više od polovice stanovništva EU, prema anketama, protivi se GMO-u.

Kukuruz i krumpir
U Europskoj uniji uzgaja se genetski modificirani krumpir njemačkog BASF-a i kukuruz američkog Monsanta, a u prodaji su tri vrste GMO kukuruza.

Sve značajnije tržište
Prema procjenama, tržište genetski modificiranog sjemenja u 2009. bilo je vrijedno ukupno 10,5 milijardi dolara.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(web-tribune, poslovni.hr,novilist.hr,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=20587"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Vidite, već godinama se suočavamo sa ozbiljnim problemom. Naše pčele izumiru širom svijeta. A znanstvenici se slažu da ako one nestanu, ni nama se ne piše dobro. Tako je i Einstein rekao da će ljudi nestati četiri godine poslije izumiranja pčela.

Ali umjesto da pokušamo smanjiti zagađenje, očistiti prirodu i pustiti pčelice da žive i rade svoj posao oprašivanja mi imamo drugu ideju.

Uskoro nam stižu robotske pčele. Kao ove se slike gore. Znanstvenici sa Harvarda se spremaju za apokalipsu pa bi trebalo da milioni ovih dronova uskoro poletjeti u svoju misiju.

ROBOTSKA PČELA

Ona bruji i zuji poput prave pčele, ali zapravo je maleni robot. Dvanaest je godina trajalo razvijanje “umjetne pčele”, a sada je ona konačno naučila letjeti, barem nakratko, s ciljem da će jednoga dana zamjeniti pravu pčelu, na putu uništenja i manipulacije prirode.

Pčela-robot je sićušna, tek nešto veća od kovanice jednog centa i jedva 80 miligrama teška – baš kao i prava pčela, ona iz prirode, koja je uzor ovom robotu. Istraživači s američkog sveučilišta Harvard gotovo su dvanaest godina radili na ovom kukcu-robotu, prije nego što je po prvi put nakratko poletio.

“Morali smo sami razviti sve komponente”, objašnjava inženjer Robert J. Wood naporan “put u zrak” umjetne pčele. “Tako sićušne dijelove nikad prije nisu radili.”

Tehnološki zahtjevna kopija sve se više približava svom uzoru iz prirode: dva keramička krila ostvare 120 pomicanja u sekundi – baš kao i kod pravih pčela. Samo što se pčela-robot sastoji od sitnih plastičnih zglobova i tijela od ugljičnih vlakana.

RoboPčela još uvijek nije savršena

Međutim, ovaj visokotehnološki projekt istraživača nije samo test izvedivosti. Ta bi životinjica jednom trebala imati i praktičnu svrhu i poletjeti na ozbiljne zadatke: na primjer za spašavanje, nadzor okoliša ili za oprašivanje u poljoprivredi.

Cilj je istraživača za takve potrebe razviti umjetnog kukca koji može potpuno samostalno letjeti. Od toga pčela-robot nije daleko: osam vanjskih kamera promatra malog robota u letu i svaki pokret šalju na računalo koje na kraju preuzima upravljanje.

Do sada se pčela-robot nije uspjela dugo zadržati u zraku: već nakon 15 minuta počinje padati. Wood to objašnjava time da je zamor materijala velik, a također postoje i problemi s opskrbom energijom. Iako se to na snimci jedva vidi, mini-pčela se još uvijek energijom napaja putem tankog kabla. Relativno mala baterija s kojom bi pčela mogla letjeti, još ne postoji. U dvije godine znanstvenici žele u nekoliko poteza riješiti najveće probleme mini-robota. Tada će pčela-robot, nadaju se, moći slobodno zujati zrakom.

Ne, ovo nije tabloid – ovo je stvarnost.

Prema nekoliko video materijala, koji su objavljeni u nastavku, robotski insekti su napravili svoj prvi kontrolirani let.

Prema tvorcima RoboPčele:

Demonstracija prvi kontroliranog leta robota kukaca je kulminacija više od desetljeća rada. . . Veličine od jedva pola spajalice, težina manje od desetine grama, robot je inspiriran biologijom muhe, s anatomijom submilimetarskih razmjera i dva slojevita-tanka krila koja se miču gotovo neprimjetno, 120 puta u sekundi.

Osim nedavnog prijedloga proizvođača insekticida da smo trebali “saditi više cvijeća” kako bi se pomoglo zaustaviti pad populacije pčela, Harvardska Škola of inženjerstva i primijenjenih znanosti je radila zajedno s osobljem iz Odjela za organizmičko i evolucijsku biologiju sveučilištu Northeastern Odjela za biologiju i razvoj robota pčela.

Ovi insektoidni automati će biti sposobni za mnoštvo zadataka: samostalno oprašivanje, potraga i spašavanje, opasna istraživanja, vojni nadzor, kartiranje klima i praćenje prometa – da spomenemo samo nekoliko zadataka novih robota insekata.
 

 
Greenpeace je objavio uznemirujuće novi video spot i objavu u javnost koji postulira na ono kako će svijet potencijalno izgledati kada ti roboti pčele dobiti autonomiju i počnu potpuno naseljavati prirodni svijet.

Greenpeace je nazvao ovaj video kao upozoravajuću naučnu fantastiku – NewBees (Nove Pčele). To je nevjerojatno realan pogled na umjetnu budućnosti koja se trenutno planira, kao što ćete pročitati u dokumentiraniom dokazu ispod ovog videa.

Video također uključuje umirujuću glazbu i naraciju s hipnotičkim vizualizacijama koje često prate najnovije hi-tech kreacije korporativnog-industrijskog kompleksa. Bez obzira na ono što bi mogli razmišljati o različitim političkim pozicijama Greenpeacea, oni su odradili izuzetno dobar posao koji obuhvaća sve aspekte tih potencijalnih neprirodnih korporativnih kreacija.

Gore navedeni scenarij je izvučen iz vrlo realnog Harvardskog “Projekta Mikro Zračna Vozila” inspiriran biologijom pčela i kukaca, te ponašanjem u košnici. Dok su istraživači usredotočeni na razvoj pojedinih autonomnih robota, oni također planiraju studirati koordinaciju velikog broja robota kako bi ostvarili brže zadatke i učinkovitije zadatke.

Roboti su stvoreni kroz nevjerojatne mikro-inženjerske procese posebno dizajnirane za masovnu proizvodnju. Svaka “Pčelica” je dizajnirana s vlastitim elektronskim živčanim sustavom i izvorom energije, i ima moć određivati i ciljati zadatke s mikroskopskim UV senzorom.

Takvi mikro-inženjerske napredne mašine sve više sliče razvoju vojnih minijaturnih dronova (trutova). Zajedničko znanje i istraživanje na tim tehnologijama je rezultiralo masivnim povećanjem procesorske snage i vremena leta, kao i potencijal za potpuno autonomnim rojevima radilica.

Pogledajte ovaj video, od prije više od dvije godine, kako mala skupina robota zajedno rade na sastavljanju strukture tornja.
 

 
U usporedbi s trenutnim pčelinjim mikro dronovima koje možete vidjeti u videu ispod, ti nevjerojatni kvadro-rotor letači su gotovo čudovišne veličine. To samo pokazuje kako je primjena ove tehnologije u porastu, dok veličina kućišta postaje gotovo mikroskopska.
 

 
I ovdje je najnoviji video u kojem vidimo Robot Pčelu u svojem letu:
 

 
Ali što se tiče pomaganja u oprašivanje naših distopijskih GMO polja, lišenih radnika, lišenih života, koje su moguće prednosti ovoga?

Pa, kao će prodaja porasti kroz punu “mehanizaciju prirode”, poljoprivrednici se više neće morati osloniti na pčele i njihovo oprašivanje usjeva. Patentirani radnik dronovi mogu se kupiti ili unajmiti i kupiti za polje svakog proljeća. Oprašivanje će biti brzo i učinkovito, nema brige oko propasti kolonija pčela ili od sterilnih usjeva.

I evo još jedna misao. . . RoboPčele bi mogle biti programirane posebno za određeni urod. Zamislite da ne morate brinuti o svojim malim oprašivačima da će biti izgubljeni u tuđem području kod susjeda. Jednostavno ih programirate da reagiraju samo na određene genetske markere koji će se nalaziti samo u vašem području. Naravno, to bi zahtijevalo da vaši usjevi imaju patentirani genetski marker koji će biti programiran. . . oh da.

Patentirane pčele oprašuju samo odobrene patentirane usjeve. Ako to ne zvuči poput lekcije biologije iz Orwellovog Instituta, onda ne znamo na što drugo zvuči. I dodajemo par bilješki što programeti još imaju na umu:

Sljedeća faza projekta RoboPčele će uključivati “računski učinkovit mozak” montiran na robot koji će inspirirati put mušice i kako ju nosi vjetar.

“Muhe izvode neke od najupečatljivijih zapanjujućih akrobacija u zraku, koristeći samo maleni mozak”, kazao je Sawyer Fuller, član istraživačkog tima Harvard, prema Daily Mail-u. “Njihove sposobnosti premašuju ono što možemo učiniti danas s našim robotima muhama, pa smo željeli razumijeti njihovu biologiju bolje i to primijeniti na našem radu.”

Prema riječima profesora Robert Wood-a, voditelj projekta, razvoj napravljen u okviru projekta RoboBee (RoboPčele) može se koristiti i na drugim područjima, isto tako.

To se već događa danas, gdje god je visoka tehnologija prisutna, tako i vojna. Dolje je video ratnog zrakoplovstva koji ilustrira višenamjenski aspekt onoga što se predlaže: ne samo za nadzor, ne samo autonomni rojevi kukaca, već i ubojstva. Video je uklonjen s YouTubea jednom, pa vas molimo da nas upozorite ako ovaj video ne radi.

Prvo da zaključimo kako se organizacija Greenpeace razotkrila napokon ovom akcijom, te suradnjom sa kompanijama poput Monsanta i Syngente koji ne žele dobro čovječanstvu. Na kraju možemo zaključiti samo jedno – ovaj svijet može slobodno da nestane u vatri i pepelu, pošto nismo zaslužili bolje!
 

 
 
(preveo: mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

100 godina nakon sarajevskog atentata mišljenja o Gavrilu Principu su podijeljena i događajima koji su prethodili I. svjetskom ratu. Čini se da priča o Principu i atentatu nikada neće biti ispričana do kraja.

Kako se primiče stota godišnjica sarajevskog atentata i početka Prvog svjetskog rata, tako se i balkanske nacionalističke strasti sve više razbukatavaju. U neiscrpnoj raspravi o događajima koji su prethodili jednom od najmračnijih poglavlja u povijesti čovječanstva Srbin iz sela Obljaj kod Bosanskog Grahova, Gavrilo Princip (naslovna fotografija), ima poseban značaj. Kao pripadnik “revolucionarne organizacije” Mlada Bosna, on je 28. lipnja 1914. godine u Sarajevu ubio austrijskog prijestolonasljednika Franz Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju.

Stotinu godina kasnije, raspravama o atentatu i Gavrilu Principu balkanski nacionalistički vođe, kako se to može vidjeti iz medijskih napisa, nastoje ubrati dodatne političke bodove, posebno u BiH, kako bi u izbornoj 2014. godini ojačali svoje klimave pozicije. U igri su i najave o podizanju spomenika Gavrilu Principu u Beogradu i Istočnom Sarajevu, a Franzu Ferdinandu u Sarajevu, pri čemu se povijesne činjenice selektivno iznose i proizvoljno tumače.

U blizini stote obljetnice izbijanja Prvog svjetskog rata ukazuju se mnoge neugodne paralele s našim vremenom. Britaniju, supersilu koja je 1914. dominirala svijetom, kontrolirala mora i vladala globalnom imperijom kolonija, dominiona i protektorata, izazvala je Njemačka koja je sustigla britansku ekonomiju i već uveliko koncentrirala naoružanje na kopnu i moru kako bi naglasila zahtjev za svojim “postavljanjem pod suncem”. Prilike su bile uznemiravajuće slične današnjoj situaciji, kada američku globalnu nadmoć sve više izaziva uspon Kine .

Na prvi pogled , upadljivo je slično i ideološko rivalstvo supersila danas i prije stotinu godina: s jedne strane su Britanija nekad i Amerika danas, sa svojim demokratskim političkim sustavom koji čini vlada odgovorna zakonodovnoj vlasti i smenjiva na općim izborima; s druge su Njemačka nekad i Kina danas, s imenovanom i nesmjenjivom vladom odgovornom samo sebi. Slobodna štampa i otvorena javnost na jednoj strani, nasuprot kontrolirane javne sfere na drugoj, u kojoj cenzura i druga obilježja policijske države suzbijaju svaku kritiku vlasti. Iako se Amerika danas ne razlikuje od Kine po ničemu. Niti po ekonomiji, niti po policijskoj državi, niti po cenzuri, špijuniranju…

Sukob ideologija i religija bio je jasan prije 1914. kao što je i danas , i u oba slučaja koncentriran je na žarišta u pojedinim dijelovima svijeta.

Danas su to sukobi na Bliskom istoku koji treba da nas brinu, s opakim građanskim ratom u Siriji između suparničkih islamskih frakcija u kojem se ogleda rivalstvo šiitskog Irana i sunitske Saudijske Arabije, dok dodatne elemente opasnosti čine Izrael, sa svojim nuklearnim arsenalom, i opet Iran, sa tvrdoglavim nastojanjem da ga izgraditi. Kina i Rusija podržale su jednu stranu dok NATO i SAD stoje uz drugu.

Prije 1914. kritično žarište bio je Balkan, gdje su nacionalističke strasti bile raspaljene vjerskim sukobima kršćanskih zemalja poput Grčke i Bugarske protiv islamskog Otomanskog carstva. Habsburšku monarhiju, koju je vodila rimokatolička elita, izazivala je pravoslavna Srbija. I kao što su prethodnih godina vođeni ratovi na Bliskom istoku (1948,1967. A posljednji 1973.), tako su i na Balkanu ratovi vođeni između Rusije i Turske 1877-78. i između Srbije i Bugarske 1885. Veliki rat 1914. koji se u regiji ponekad naziva i Treći balkanski rat, za ove zemlje nije bio ništa novo.

Sve balkanske sile bile su dobro naoružane; zajmovima britanske, francuske i njemačke vlade snabdijevale su se najnovijim oružjem kod vodećih europskih proizvođača. Sve su bile politički nestabilne, s nasilno smjenjivanim vladama i razgranatim terorističkim organizacijama kao što je srbijanska “Crna ruka” ili Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija (VMRO).

Prije Prvog Svjetskog Rata na Balkanu

Tada su se u balkanskim državama, umnogome kao danas u nacijama Bliskog istoka, u izvjesnoj mjeri ogledali odnosi između velikih sila, prije svega carske Rusije, Njemačke i Austrougarske. Ove su se tijekom Prvog balkanskog rata 1912-13. već našle na rubu, kada je Crna Gora u savezu sa Srbijom napala sjevernu Albaniju, među čijim stanovništvom nije bilo ni Crnogoraca ni Srba. Austrougarska je zahtijevala da se Srbija povuče, Rusija je počela da se mobilizira za pomoć Srbiji, Francuska je objavila podršku Rusima. Situacija je smirena intervencijom Britanije i međunarodnom konferencijom na kojoj je Albaniji zajamčena neovisnost.

Čitava ta epizoda bila je zloslutna naznaka onoga što će se dogoditi u kolovozu 1914. Raspadom saveza balkanskih država 1913. Bugarska je prešla pod patronat Nijemaca, dok je Srbija bila jedini preostali klijent Rusije u regiji. Ambicije Srbije već su 1908. dovele do austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine, gdje je srpsko stanovništvo činilo značajan dio stanovništva. Bilo bi pogrešno otpisati ove događaje kao nevažne u kontekstu ambicija i rivalstva velikih sila, kako je to nedavno učinio londonski gradonačelnik Boris Johnson, baš kao što bi bilo pogrešno otpisati nasilne antagonizme na dašanjem Bliskom istoku kao nebitne za međunarodne odnose na širem planu.

Pa ipak, balkanske nacije krajem 19. i početkom 20. stoljeća više nisu bile obične marionete Njemačke ili Rusije, kao što ni bliskoistočne države danas više nisu samo marionete Amerike, Rusije ili Kine. Kako je predsjednik Obama otkrio, kontrola izraelskih vlasti nije lak zadatak; možete reći Izraelcima da prestanu graditi židovska naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, ali se oni neće obazirati. Kina i Rusija mogu blokirati pokušaje zapada da nametne sankcije Asadovom režimu u Siriji, i nastaviti ga opskrbljivati oružjem, ali budući da nisu u stanju da ga kontroliraju niti da zaustave njegove protivnike, okrenut će se mirnom okončanju sukoba; kooperacija u uklanjanju kemijskog naoružanja znak je da sirijski režim nema njihovu punu podršku.

Broj poginulih u sukobima između 1815. i 1914. bio je sedam puta manji od broja poginulih u 20. stoljeću.

Kina Iranu dostavlja oružje i nuklearnu tehnologiju , ali joj je to od slabe pomoći za veći utjecaj na Bliskom istoku, dok joj je nastup ublažen potrebom da održi dobre odnose sa Sjedinjenim Državama. Ne samo zbog sve većeg značaja ekonomskih veza sa zapadom, Rusija je popustila pod međunarodnim pritiskom za uvođenje sankcija Iranu i ograničila svoje isporuke oružja. U svemu tome, malo je pokazatelja da bi se svjetske sile danas uvukle u sukob tako izravno kao 1914.

Značajan uzrok tome leži u drugačijem pristupu ratu. U Europi su ratovi 19. stoljeća bili ograničeni u trajanju i opsegu, i rijetko su uključivali više od nekoliko zaraćenih nacija. Sve u svemu, broj poginulih u sukobima između 1815. i 1914. bio je sedam puta manji od broja poginulih u 20. stoljeću. Ratovi za njemačko ujedinjenje tijekom 1860-ih , rusko-turski rat 1877-78. i slični sukobi brzo su rješavani odlučnim pobjedama jedne ili druge strane. Čak se ni Krimski rat 1854-56. nije proširio mnogo dalje od crnomorskog priobalja.

Strah od nemira i razaranja izazvanih francuskim revolucionarnim i Napoleonskim ratovima okupljao je u 19. stoljeću vodeće europske zemlje u takozvani “Koncert Europe”, kako bi se mogući sukobi razriješili na međunarodnim konferencijama. Iako je teško narušen 1850-ih i 1860-tih, Koncert je ponovo zakrpljen 1870-ih kada je Berlinski kongres prekrojio kartu Balkana, dok je druga konferencija u Berlinu 1884. riješila kolonijalna rivalstva – ne pitajući, podrazumijeva se, nikog od milijuna ljudi predviđenih za kolonizaciju. Ove institucije, kao danas Ujedinjenu narodi, osigurale su forum u kojem su diplomati i državnici mogli zajednički raditi na izbjegavanju oružanih sukoba, u čemu su uglavnom uspijevali.

Ako nema znakova da bi se UN, zbog svih nedostataka, uskoro mogao raspasti, to je prije svega zato što je poslijeratni sporazum 1945. počivao na općem shvaćanju da međunarodna suradnja u svim područjima mora biti jača nego što je bila pod Ligom naroda, zlosretne prethodnice Ujedinjenih nacija.

Razaranje koje je donio Drugi svjetski rat, s preko 50 milijuna mrtvih, uništenim gradovima, genocidima, općim poricanjem civilizacijskih vrijednosti, ostavilo je daleko snažniji dojam nego pogibije u Prvom svjetskom ratu, pretežno ograničene na vojne snage u aktivnoj službi – uz izuzetke, kao što je prije svega genocid više od milijun armenskih civila koje su pobili Turci 1915. Hirošima i Nagasaki su 1945. pružili dodatno, užasno upozorenje što bi se moglo dogoditi ukoliko svijet ponovo krene u rat.

Nasuprot tome, 1914. samo su malobrojni imali predstavu o kataklizmi koja se sprema. Baš kao što su admirali mislili da će rat na moru biti repriza velikih pomorskih bitaka iz prošlosti, tako su i generali vjerovali da će rat na kopnu ličiti na sukobe iz 1860-ih, koje bi započinjale hitre prethodnice prebacivane na front željeznicom, da bi zatim uslijedio odlučni udar i potpuni poraz protivnika; do zaključenja mira prošlo bi još nekoliko tjedana, najviše par mjeseci. Međutim, od tih dana su bodljikava žica, patentirana 1874. i mitraljez koji je usavršen desetljeće kasnije, postali standardna obrambena oprema; istovremeno sa motorom s unutarnjim sagorijevanjem i oklopnim štitom još uvijek nisu bili dovoljno razvijeni za proizvodnju tenka koji bi mogao uspješno pregaziti obranu. Samo je nekolicina uviđala ove neugodne činjenice – prije svih poljski bankar Jan Bloch koji je u knjizi “Moderno oružje i moderni ratovi”, objavljenoj na prijelazu stoljeća, tvrdio da će u sljedećem velikom ratu “vojna lopata biti važna koliko i puška” i predviđao da će budući rat biti opći krkljanac u kojem će brza pobjeda biti nemoguća.

Pisci i političari poticali rat kao ponos svakog muškarca

Ali nitko nije mario za ova upozorenja jer su generali, političari i državni službenici odbijali svaku pomisao da više nema lakih pobjeda. Već do 1910. ideju da se rat bliži dijelili su mnogi – zapravo, ona je generirala momentum ka ratu. Admiral Jackie Fisher je pisao o atmosferi koju je stvorio u Kraljevskoj mornarici poslije 1902: “Pripremali smo se za rat u radno vrijeme, razgovarali o ratu, mislili o ratu i nadali se ratu”.

Voditelj njemačkog generalštaba objavio je 1912. da rata mora biti i to “što prije to bolje”! Rat se u toj viziji javljao kao nešto ne samo neizbježno, već i pozitivno. Jedan njemački književnik pisao je u kolovozu 1914:

“Konačno je život povratio svoj ​​idealni značaj. Velike vrline čovječanstva … odanost, patriotizam, spremnost na smrt za ideale … trijumfirali su nad duhom trgovine i vlasništva … Rat bi očistio čovječanstvo od svih prljavština”. Rat se ukazivao kao prilika za slavu u prozaično doba.

U sličnom tonu, britanski pisci oduševljavali su se šansom koju bi pružio rat:

” Umrijeti mlad, čist, u žaru; umrijeti brzo, u savršenom zdravlju; umrijeti spašavajući druge od smrti, ili još gore – od gubitka časti … umrijeti i u puniji, bogatiji život poslije smrti sa sobom ponijeti neiskvarene nade i težnje, nezagorčana sjećanja, svu svježinu i radost proljeća – nije li to razlog za sreću a ne tugu?”

pisao je Horace Ensley Weichel u “Brdu” (1905.). Rat je izgledao kao raspuštanje, oslobađanje dugo zarobljene muške snage, razrješenje mnogih nerješivih problema koji su od kraja 19. stoljeća sve više morili europsku politiku i društvo: bijeg u jednostavniju, jasniju i slavniju stvarnost.

Također , prije 1914. više klase diljem Europe smatrale su rat uglavnom kao potvrdu muške časti, kao duel, samo u širem razmjeru. Duel je u to vrijeme bio uobičajen način osvete za stvarne ili uobražene uvrede muške časti u gotovo svim europskim zemljama. Francuski političar Georges Clemenceau se borio u duelu, kao i ruski premijer Pjotr ​​Stoljipin. Dueli su bili česti među junkerskom aristrokratijom u Njemačkoj, a na taj način su se redovito ogledali i političari Austrougarske. Samo su u Britaniji dueli izumrli: njegov smisao bio je obrana časti tako što se nepokretno stoji dok protivnik ispaljuje metak s udaljenosti od dvadeset – trideset koraka; otkriće suvremenog kriketa, u kojem muškarac treba da dočeka drugu vrstu zaobljenog, tvrdog predmeta koji leti ka njemu s druge strane terena, bio je zadovoljavajuća i umirujuće zakonita zamjena.

Moć, snaga volje, isticanje i stamenost pred neprijateljem bili su dio kodeksa ponašanja muškaraca iz više klase, čiji su postupci uveli Europu i ostatak svijeta u rat 1914., za razliku od fleksibilnosti i suptilnosti velikih državnika prethodne generacije, kao što je Bismarck koji je bio svjestan pogibeljnog položaja Njemačke imperije u međunarodnom poretku, bar onoliko koliko ga je Kaiser Wilhelm II ignorirao.

Stotinu godina kasnije, takav kodeks muškog ponašanja djeluje gotovo neshvatljivo. Političari nuklearnog doba suviše su svjesni fragilnosti svjetskog poretka. Muževno držanje danas izaziva samo podsmijeh. Užasi nacističkog rasizma i genocida također su dokrajčili socijalni darvinizam, doktrinu koja je bila široko prihvaćena među europskim elitama početkom 20. stoljeća, ali nije preživjela rat 1939-45.

Istovremeno, 1914. čelnici gotovo svih europskih nacija bili su izmučeni brigom za budućnost.

Njemačka se plašila rastuće moći Rusije; Austrougarsku je nervoznom činilo jačanje slovenskih nacionalizama unutar njenih granica; Rusija je zazirala od budućeg poniženja kakvo je pretrpjela zbog poraza u ratu protiv Japana 1904-1905. Na unutarnjem planu, europske države su muku mučile sa štrajkovima, sifražetskim kampanjama, prijetnjom građanskim ratom u Irskoj koji bi destabilizirao Britaniju; ubojstva i radnički nemiri podrivali su caristički autokraciju u Rusiji; pobjeda marksističkih Socijalnih demokrata na njemačkim izborima 1912. izazvala je krizu samopouzdanja vladajuće elite.

Moglo bi se ukazati na paralelu s današnjom krizom u eurozoni, u kojoj sve zemlje članice nastoje da izbjegnu kolaps mada i dalje svaka vodi svoju politiku i različito rješavaju probleme; međutim, socijalni nemiri izazvani krizom pretežno su ograničeni na Grčku, dok su glavne države uspjele da zajedno ograniče štetu pa je kolaps, bar zasad izbjegnut.

Ipak, ekonomski čimbenici igraju ulogu 1914. kao i danas. U Francuskoj i posebno Britaniji, pokrenuta je nacionalna debata o naizgled nezaustavljivom uspjehu njemačke ekonomije. I zaista, njemačka industrija u predvečerje rata već je bila nadmašila britansku. Od 1860. učetverostručen je njemački udio u svjetskoj industrijskoj proizvodnji, dok je britanski smanjen za trećinu. Njemačka je proizvodila dvostruko više čelika od Britanije, a dominirala je kemijskom i električnom industrijom diljem svijeta kroz firme kao što su Siemens, BASF, AEG i mnoge druge. U znanosti, teorije Max Plancka i Albert Einsteina dovele su do revolucije u fizici, dok su Robert Koch i njegovi učenici preuzimali vodstvo otkrivajući uzroke jedne bolesti za drugom kroz pionirski rad u bakteriologiji. Motorno vozilo bilo je njemački izum, kao i dizel motor. U strepnjama koje ponekad narastaju do paranoje, moguće je naći sličnost u zabrinutosti suvremene Amerike zbog ubrzanog rasta Kine. Ipak, američke brige do sada nisu prevedene u politička dijela. Intervencije Sjedinjenih Država nisu usmjerene protiv kineske uloge u različitim dijelovima svijeta, već protiv srednjih i malih regionalnih sila poput Sirije, Afganistana i Iraka.

Uoči 1914. međutim , mnogi su u Njemačkoj mislili da bi taj ekonomski i tehnološki napredak trebalo prevesti u političku moć na svjetskoj sceni. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Europi je dominantna predstava o globalnoj moći počivala na prekomorskim kolonijama. Svježe ujedinjena Njemačka uglavnom je propustila podjelu imperijalnog plijena u “Tuči se za Afriku” 1880-ih. Britanska vlada se nije protivila njemačkim kolonijalnim zahetvima; naprotiv, u jednom trenutku je u ponudi bio dogovor po kojem bi London pristao na njemačku akviziciju trošne i loše branjene prekomorske imperije koju su držali Portugalci.

Sve to ukazuje na ogromne razlike između svijeta iz 1914. i ovog danas. Prije jednog stoljeća, Britanija, Francuska, Španjolska, Portugal, Italija, Nizozemska, Njemačka, Danska i Rusija su posjedovale ogromne kolonije s milijunima podanika. Rastuća moć i utjecaj uskoro će i Sjedinjenim Državama osigurati članstvo ovom klubu. Prvi svjetski rat bio je borba između imperija, a jedan od njegovih proizvoda biće nova podjela svijeta u kojem su pobjednici među sobom podijelili njemačke kolonije.

Kolonijalizam je izgubio legitimitet poslije 1945.

Početak 21. stoljeća svjedoči razvoju nekadašnjih kolonija poput Brazila, Nigerije ili Indije, u velike igrače globalne ekonomske igre. Nasuprot desetljećima hladnog rata, kada su se međunarodni odnosi svodili na bipolarni sustav u kojem je Sovjetski Savez bio u izravnoj opoziciji zapadnim silama, sada imamo multipolarni sustav. Svijet je postao više nalik onom s kraja 19. stoljeća, iako Britanija, unatoč svom ogromnom prekomorskom carstvu, nikada ni približno nije dosegla utjecaj Sjedinjenih Država nakon sloma komunizma. I tada su međunarodni odnosi bili konstituirani kao multipolarni sustav, s tom razlikom što su gotovo svi veliki takmaci bili iz same Europe.

Slom ovog sustava bio je jedan od glavnih faktora koji je vodio izbijanju rata 1914. Sve do 1904-05. Britanija je smatrala Francusku i Rusiju za svoje glavne rivale u utrci za globalnu prevlast, ali kako su se opasni anglo – francuski sporovi u Africi razriješili, a Rusija odustala od Azije nakon poraza od Japana, uspon Njemačke došao je u centar pažnje pa se Europa podijelila duž linija kasnijeg hladnog rata, na dva naoružana i sve oštrije sukobljena tabora. U atmosferi koja je pothranjivala pretežno pozitivan stav prema ratu ovo je bio zlokoban razvoj događaja, bez paralele na početku 21. stoljeća i pored svih junačenja koje oko Sirije ili Irana demonstriraju Rusi i Kinezi s jedne i NATO snage s druge strane.

Drugu je paralelu moguće povući između dva doba. Kao što smo danas usred ere ubrzane globalizacije, tako su 1914. procesi globalizacije bili uveliko u tijeku zahvaljujući telefonu, parnom brodu, a uskoro i avionu. Zajedničke investicije francuskih i njemačkih kompanija stvorile su ekonomske entitete koji su prelazili granicu na Rajni. Kulturna razmjena, turizam, ekonomska prožimanja, do 1914. dosegli su globalne razmjere.

Unatoč uvijenim pokušajima marksista da dokažu kako su vodeći motivi za Prvi svjetski rat bili ekonomski, logika kapitalizma ne govori u prilog ratu. Ipak, ni ekonomska racionalnost ni kulturna razmjena nisu bili dovoljni da spriječe sukob. Razlog za to, međutim, nije ideološki. Ništa ne može biti manje uvjerljivo od aktualnih pokušaja konzervativnih političara i autora kao što su Michael Gov i Boris Johnson da prikažu početak Prvog svjetskog rata kao sukob između britanske liberalne demokracije i njemačkog autoritarnog militarizma.

Te 1914. godine 40% posto odraslih muškaraca u Britaniji nije imalo pravo glasa; ljudi koji su se prijavljivali u vojsku nisu bili dobrovoljci za obranu prava, jer ih gotovo polovica nije ni imala. U Njemačkoj su svi odrasli muškarci mogli glasovati. Najveća politička partija Njemačke, marksistička SDP koja se u početku protivila ratu, glasala je za ratne kredite samo zato što je vlada problem uspješno predstavila kao obranu od carističkog despotizma uz svoju predanost miru bez prisvajanja teritorija. Do druge polovice rata Kaiser Wilhelm je bio prisiljen prihvatiti demokratske reforme u Pruskoj. Kaiser Wilhelm – nedosljedan, neodlučan, nestabilan – ipak nije bio Hitler. Imperijalna Njemačka nije bila diktatura.

Zagovornici proslave Prvog svjetskog rata kao bitke za britanske vrijednosti zapravo imaju nešto zajedničko s televizijskom serijom “Crna guja” – isključivo su fokusirani na Zapadni front. Potrebno je da dignemo glave iznad rovova i sagledamo širu dimenziju rata. Činjenica da je jedna od dvije glavne britanske saveznice bila despotska Rusija cara Nikolaja Drugog trebalo bi da razveje svaku pomisao da se rat vodio za obranu “zapadnog liberalizma” do izlaska Rusije iz rata 1917-18. Naravno, britanska propaganda je sukob prikazivala kroz moralne i ideološke koncepte, ispravno ukazujući na njemačke zločine u Belgiji u prvim tjednima rata, mada ih je ubrzo počela preuveličavati. Međutim, bilo je mnogo zločina i na Balkanu i Istočnom frontu, pa bi bilo pogrešno ukoliko bi predstojeće komemoracije zanemarile šire europske i globalne dimenzije sukoba u pojednostavljenim reprizama britanske propagande iz tih vremena.

Tijekom 1914. i kasnije, nacionalističke strasti glavnih strana u sukobu prije svega su bile proizvod rata, a ne njegov uzrok.

Ovaj rat će inaugurirati tri desetljeća nacionalističke mržnje u Europi, pokrenute potrebom pravdanja sukoba i pogoršavane onim što se danas čini kobnom politikom nacionalnog samoopredjeljenja koju je propagirao predsjednik Woodrow Wilson u svojih “Četrnaest točaka”.

Ekonomska rivalstva izbila su među novim državama stvorenim poslije rata, što je sprečavalo uklanjanje ozbiljnih financijskih posljedica sukoba, koje su najprije izazvale razornu inflaciju, a zatim doprinijele katastrofi Velike krize. Demokracije su kolabirale pod pritiskom nacionalističkih strasti diljem Europe 1920-ih i 1930-ih. Ideja etnički homogenih nacionalnih država dovela je do neizrecivog stradanja i milijuna mrtvih između 1918. i 1948. kada su manjine ugnjetavane, progonjene i ubijane diljem središnje i istočne Europe.

Sjećajući se Prvog svjetskog rata, svakako bi prije svega trebalo obratiti pozornost na lekcije ovih tragičnih iskustava. Tijekom Kubanske krize 1962. predsjednik John F. Kennedy pokazao je da vodi računa: čitao je “Puške kolovoza” Barbare Takmen koja ga je uvjerila da su do rata 1914. doveli metež, neodlučnost i loša komunikacija između lidera velikih sila, i da bi se nuklearni rat sa Sovjetskim Savezom mogao izbjeći samo ukoliko svoj ​​stav nedvosmisleno da na znanje Nikiti Hruščovu, što je i učinio.

Početkom 21. stoljeća , međutim , kada je prijetnja nuklearnim konfliktom između vodećih sila svijeta uklonjena, lekcija katastrofe 1914. je drugačija. Iako će Francuska, Njemačka i drugi sudionici u Prvom svjetskom ratu kazati da se repriza propasti može izbjeći izgradnjom Europske unije i razumijevanjem, fokus političara bi trebao biti usmjeren na Bliski istok, taj Balkan 21. stoljeća, koji i dalje prijeti da eksplodira u širi, daleko opasniji požar.

Uzok Prvog Svjetskog Rata i Gavrilo Princip

Priča o atentatu u Sarajevu je jedan u nizu pokušaja manipulacije poviješću kojim se legitimiraju nacionalističke oligarhije, ističe sarajevski novinar..

Je li Gavrilo Princip bio heroj, terorist ili žrtva indoktrinacije? Je li se, pod maskom jugoslavenstva Mlada Bosna, čiji je Princip bio član, zalagala za srpske velikodržavne interese? U kojoj je mjeri srpska organizacija Crna ruka, poznata i pod nazivom “Ujedinjenje ili smrt”, utjecala na Mladu Bosnu? Povjesničari o tome danas iznose različite ocjene.

Navodno nema čvrstih dokaza da je Crna ruka bila direktno vezana za srbijansku vladu, no izvjesno je da su ovu organizaciju vodili ljudi iz srbijanskih struktura vlasti. Njen šef je bio utjecajni srbijanski obavještajac Dragutin Dimitrijević Apis, od kojeg su atentatori i dobili oružje. Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Edin Radušić smatra da je Crna ruka srpska nacionalistička, a prema elementima nasilja koje je pokazivala, i teroristička organizacija. “Crna ruka je imala i neke jugoslavenske pretenzije, ali je to jugoslavenstvo uglavnom podrazumijevalo dominaciju srpstva”, tvrdi Radušić.

Bosanskohercegovački povjesničar Tomislav Išek kaže da danas ima mnogo različitih tumačenja o tome je li Princip bio heroj ili terorist te je li atentat bio povod ili uzrok rata. “Gavrilo Princip je bio član Mlade Bosne oko koje se također danas stvara jedna velika zbrka. Ta je organizacija bila protiv Habsburške Monarhije. Gavrilo Princip je ubio Franza Ferdinanda, ali i njegovu trudnu suprugu Sofiju Höchenberg, što je stvorilo dojam da je riječ o terorističkom činu. To i je bio teroristički čin, ali treba znati njegovu pozadinu. Austro-Ugarska se pripremala za jedan rasplet događaja koji bi uslijedio i bez atentata”, kaže Išek.

“Srbijanska vlada je bila apsolutno protiv rata”

Ističe se uoči stote godišnjice atentata i početka Prvog svjetskog rata ponovo postavlja pitanje odgovornosti za te događaje.

“U određenim krugovima se javljaju potpuno neutemeljeni napori da bi se na nekoga svalila povijesna odgovornost ili da bi se ona s nekoga skinula. Danas se pronalaze i kao nekakvi dokazi, spominju tzv. eksluzivni dokumenti, među kojima je i pismo austrijskog guvernera Oskara Potioreka, koji su i prije više puta objavljeni te s tog aspekta ne predstavljaju nikakvu novost. Ako uzmemo u obzir povijesne činjenice, onda je jasno da nema dileme oko odgovornosti za Prvi svjetski rat. Samo se tražila iskra koja bi zapalila svijet. Srbijanska vlada na čelu s Nikolom Pašićem je bila apsolutno protiv rata”.

No, ima i onih koji misle drugačije. Austrijsko-britanski povjesničar Christopher Clark vjeruje da je Srbija odgovorna za Prvi svjetski rat, a njegova knjiga “Mjesečari” izazvala je buru negodovanja u Beogradu. Direktor sarajevskog Instituta za povijest Husnija Kamberović najavio je da će stota godišnjica atentata i početka Prvog svjetskog rata u Sarajevu od 19.6. do 21.6. 2014. godine biti obilježena i velikom znanstvenom konferencijom na kojoj će oko 150 povjesničara iz velikog broja zemalja raspravljati o uzrocima i posljedicama Prvog svjetskog rata. “Želimo vidjeti što se može potvrditi, a što eventualno promijeniti u interpretaciji početka, trajanja i posljedica Prvog svjetskog rata”.

Razlike u gledištima

U povijesti koju smo učili u zemlji u kojoj smo odrasli, a to je bila Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, Gavrilo Princip se smatrao herojem i hrabrim, mladim nositeljem ideje jugoslavenstva i borbe protiv okupatora. Ja misim da je takav povijesni odnos prema njemu potpuno opravdan i logičan”, kaže Deutsche Welle.

“Poslije 100 godina, sarajevski atentat se u Beogradu tumači kao neminovnost koja nije skrivila Prvi svjetski rat, već samo ubrzala njegovo izbijanje. Povjesničari su, također, jednoglasni da je Princip osoba koja je izvršila atentat i nitko ga ne doživljava kao teroristu, a tek malo tko kao žrtvu. Srpski mediji predstavljaju Gavrila Principa kao ‘lučonošu slobodarske misli’“.

Percepcije građana

Mišljenja građana BiH i danas su podijeljena. B.R. iz Mostara tvrdi da je Gavrilo Princip “svjesno ili ne, radio za srbijanske, a ne jugoslavenske interese”. “Naoružala ga je Crna ruka, instrukcije je dobivao od srbijanskih obavještajaca i na kraju je, pucajući u trudnu ženu, počinio i teroristički čin. Nisam siguran da su baš svi u BiH, posebno Hrvati, tada bili za neku ideju jugoslavenstva”, kaže B.R.

“Atentat pripadnika Mlade Bosne na Ferdinanda bio je samo inicijalna kapsula svemu onom što se dogodilo početkom dvadesetog stoljeća u Europi. Princip je prije svega bio revolucionar, kao i drugi pripadnici Mlade Bosne, i želio je slobodu za svoju zemlju”, kaže N.K. iz Trebinja.

M.T. iz Banja Luke smatra da se ljudi i njihova djela moraju promatrati u kontekstu vremena i događaja u kojem su živjeli i djelovali. Ona podsjeća da su Austro-Ugarsku zvali i “tamnicom naroda” zbog čega je bilo logično što je i u BiH, u vrijeme ideje jugoslavenstva, bilo ljudi koji su se protivili aneksiji BiH. “U tom smislu, Princip za mene nije ni heroj ni terorist, već jednostavno mladi čovjek koji je zajedno sa svojim prijateljima imao neku ideju za koju je vjerovao da je dobra, plemenita i uzvišena. Rat je bio neminovan u vrijeme kada se atentat dogodio, ali je atentat bio gotovo savršen povod. Što se spomenika tiče, mislim da bi trebalo obilježiti ovaj događaj na isti način na koji je već bio obilježen, vratiti iz Muzeja njegove stope i spomen ploču na mjesto gdje se događaj i desio. Sve drugo je politizacija”, kaže M.T.
Bivši Principov most

A M.K. iz Sarajeva kaže da je Gavrilo Princip bio romantičar, poput većine mladića njegove dobi. “Pod jakim utjecajem nacionalističke propagande iz Beograda većina članova Mlade Bosne učinila bi što i on, ali bi to isto učinili i pripadnici trenutno postojećih nacionalističkih grupa u Srbiji i BiH. Što se spomenika tiče, treba ih podići u Sarajevu, na mjestu na kojem se atentat dogodio. Ja sam za spomenik i Principu i Ferdinandu, odnosno događaju po kojem je Sarajevo prvi put postalo globalno poznato”, kaže M.K.

“Za mene je Gavrilo Princip bio jedan nedovoljno obrazovani mladić, zadojen idejama nacionalizma koje su ga na kraju i natjerale da uradi takvu, po meni katastrofalnu stvar. Inicijativa za podizanje spomenika Gavrilu Principu je klasična nacionalistička propaganda, poput inicijative za postavljanje križa na Zlatištu iznad Sarajeva”, ističe K.K. iz Sarajeva.

S obzirom na različita gledišta građana, ali i tumačenja povjesničara, čini se da priča o Gavrilu Principu i sarajevskom atentatu na ovim područjima nikada neće biti ispričana do kraja, te da su glavne linije podjela oko njegove uloge danas izražajnije nego prije stotinu godina.
 

 

 
 
pescanik.net, dw.de, youtube.com/uredio: nsp
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16649"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Udruga za prevenciju raka tako apelira da niti najmanja količina hormona nije sigurna, pa i najmanji odrezak sadrži milijarde molekula hormona. ‘Određeni organi više su podložni efektima estrogena, androgena i antiandrogena tijekom odrastanja. Tu je najbitnije istaknuti mozak i seksualne organe’, navodi se u izvještaju EU. Naravno, postoje i praktični primjeri nuspojava ishrane mesom tretiranim steroidima.

‘Ono si što jedeš’ poznata je parafraza iz pera Anthelmea Brillat-Savarina od davne 1826. godine, a danas je više nego ikada došla u pitanje. Teško je dokučiti širu sliku koja stoji iza bizarnih praksi vezanih uz prehranu u posljednje vrijeme, a ovdje ćemo vidjeti kojih pet područja zbog profita sve drastičnije prolazi na tržištu hrane.

Umjetni zaslađivači protiv šećera

Još od osamdesetih vodi se agresivna kampanja vezana uz šećer, njegovu nezdravost i dijabetes. U posljednje vrijeme izlazi sve više studija koje govore o tome da umjetni zaslađivači daleko više debljaju i dovode u opasnost od šećerne bolesti. Unatoč tome, u gotovo svakom proizvodu vidimo aspartam, acesulfam K i sl.

Aspartam je 200 puta slađi od šećera i koristi se u gotovo svim aspektima prehrane. To je umjetni zaslađivač koji se proizvodi iz genetički modificirane bakterije Escherichie coli, te sadrži desetak posto metanola, otrova koji je i u iznimno malim količinama smrtonosan. Kroz stotinjak laboratorijskih studija potvrđeno je preko 90 nuspojava. Zanimljivo je i da aspartamski fenilalanin blokira serotonin i osoba je konstantno gladna, zbog čega ‘pada u vodu’ argument kako su ovi proizvodi za razliku od šećernih dijetalni. Čak 75-85% svih prijava upućenih ka FDA zbog zdravstvenih tegoba zadobivenih negativnim reakcijama na prehrambene aditive dolazi radi aspartama.

Kalijev acesulfam (K) je odobrila FDA još 1988. godine. Acesulfam je derivat acetoacetatne kiseline, a problematiku elementa poznajemo samo putem istraživanja i nuspojava na životinjama s obzirom da se ne smije klinički testirati na ljudima. Ta činjenica ipak nije spriječila njegovu široku primjenu. U EU je uveden 1983. s naznakom da ‘ne postoje indikacije da je štetan za čovjeka’ iako nisu izvršena nikakva ispitivanja. Acesulfam K stimulira sekreciju inzulina ovisnu o nekoliko faktora čime otežava moguću reaktivnu hipoglikemiju, a potiče i stvaranje tumora na plućima, grudima, rijetke oblike tumora na drugim organima, nekoliko oblika leukemije i kronične respiratorne bolesti u nekoliko studija na glodavcima, čak i onda kada su im davane manje doze od maksimalno propisanih.

Saharin je derivat O-toluen sulfonamida. Alergije na sulfonamid su dokazane, a djeca sa ‘sulfa’ alergijama trebaju izbjegavati saharin. U kliničkim ispitivanjima saharin je na kontrolnoj grupi od 42 pacijenta uzrokovao vrlo nepovoljne učinke. Danas proizvodi sa saharinom od 2001. više ne moraju sadržavati etiketu s natpisom o štetnosti po zdravlje, a najprisutniji je u lijekovima. Aspirin za dnevnu uporabu tako sadrži istu količinu kao limenka dijetalnog pića.

Sukraloza (splenda) je derivat klorirane sukroze. Istraživanja govore kako uzrokuje smanjenje timusnih žlijezda (do 40%) i povećanje jetre i bubrega, moguće povećanje slijepog crijeva i bubrežne mineralizacije kod ispitivanja na životinjama. Sukraloza ide uz klor, a proizvođači tvrde da je isti sličan atomu klora u molekuli kuhinjske soli (NaCl) što zapravo i nije istina. U ovom slučaju je kemijski proces sličniji probavi kloriranih pesticida, a FDA tvrdi kako nije dokazano štetna za ljude. Naravno, problem je u tome što ne postoje studije na ljudskim subjektima.

Meso tretirano steroidima protiv prirodnog uzgoja

70% svih životinjskih antibiotika služe kao steroidi za rast, a brojka dolazi do čak 99% od 36 milijuna goveda koja su tretirana tim hormonskim osnaživačima. Izuzev toga, dobivaju i estrogen i progestin (sintetički progesteron), a interesantno je kako federalni zakoni zabranjuju doping dok su životinje pošteđene takvih mjera.

Šest je glavnih steroida koji se daju stoci, od toga su tri prirodna – estradiol, testosteron i progesteron, a tri sintetička – zeranol dobiven iz estrogena, androgeni trenbolon acetat i progestin melengestrol acetat). Kada konzumiramo meso tretirano ovim steroidima unosimo iste i u vlastiti organizam, što je posebno pogubno za djecu. Tako je količina estradiola u dva hamburgera koju pojede osmogodišnjak dnevno dovoljna za povećavanje hormonskog nivoa za čak 10%. Na taj način djeca ranije stasaju, osim očigledne količine otrova unesenog u organizam.

Udruga za prevenciju raka tako apelira da niti najmanja količina hormona nije sigurna, pa i najmanji odrezak sadrži milijarde molekula hormona. ‘Određeni organi više su podložni efektima estrogena, androgena i antiandrogena tijekom odrastanja. Tu je najbitnije istaknuti mozak i seksualne organe’, navodi se u izvještaju EU. Naravno, postoje i praktični primjeri nuspojava ishrane mesom tretiranim steroidima.

Frapantan primjer je Portoriko s početka osamdesetih. Tada je naime na tisuće djece prošlo kroz prerani seksualni razvoj i prilično bolne popratne nuspojave. Stručnjaci navode i kako današnje djevojčice na Zapadu postaju seksualno aktivne već sa osam godina povišenjem razine estrogena kroz mlijeko i meso, a zapaženo je i povećavanje grudi kod muške djece, poznato kao ginkomastija. Najpoznatiji takav događaj zabilježen je u Italiji. 1988. zabranjeno je tretiranje životinja hormonima u EU, no kako drugdje isto nije na snazi i danas jedemo hranu ‘obogaćenu’ steroidima.

GMO i kemijski hibridi protiv prirodne hrane

Genetski modificirani organizmi na tržištu su već dvadeset i pet godina, te još nisu dokazali osnovne postulate koji su postavljeni prilikom preliminarnih istraživanja – rješavanje gladi u svijetu (zarada je i dalje jedini razlog ekspanzije), rješavanje kemikalija (praksa pokazuje još veću uporabu štetnih kemijskih sredstava) i koegzistencija s prirodom (GM usjevi onemogućavaju prirodni aspekt). Kemijska i genetska štetnost također su dokazane, pa primjena herbicida štetno utječe na ljude i bakterije tla.

Daljnji udar su pokazala najnovija istraživanja gdje je genetska modifikacija onemogućena nakon par generacija što je vidljivo u prirodi na križanjima konja i magaraca, kao i u studijama gdje smo vidjeli kako četvrta generacija štakora ostaje sterilna, te bi takve implikacije mogle biti pogubne za ljude.

‘U organizmu imamo 30.000 gena, a 250.000 bjelančevina, a samo jedna stanica unutarnjeg uha može stvoriti do 500 gena. Jasno je i da gen ovisno o okolišu mijenja način kodiranja, te je tako urod interakcija mnoštva gena i okoliša – tako moramo zaključiti kako je GMO postulat da jedan gen kodira jednu bjelančevinu dokazani promašaj’, naveo je prof.dr. Marijan Jošt na jednom od predavanja, te je zaključio kako ‘nitko ne priča o rekombinantnim GMO lijekovima. U SAD-u je čak 33 cjepiva obavezno tijekom školovanja i jasan je pritisak kojeg ostvaruje farmaceutski lobi na političke instance’.

‘Baš me briga je li GMO dobar ili ne, sigurno nije bolji od prirodne hrane i Hrvatskoj samim time nije niti potreban. Čak i da niti jedan od prva dva plana ne prođe – skupljanja potpisa za referendum i državne odluke, postoji uvijek i ‘plan C’ – zabrana glifosata, čime bi automatski uništili mogućnost primjene GMO-a’, rekao je dr. Valerije Vrček.

‘Kada pričamo o GMO-u, moramo se držati šifre ’2, 4, 5, 6′. Broj 2 označava otpornost prema glifosatu i insekticidima, 4 označava četiri kulture koje se genetski modificiraju – kukuruz, pamuk, soju i uljanu repicu, 5 pak vežemo uz pet GMO korporacija -  Monsanto, Syngentu, BASF, Bayer CropScience i DuPont, a 6 za šest velikih GMO država – SAD, Kanadu, Brazil, Argentinu, Indiju i Kinu’, apostrofira Vrček. Uz to je dodao da i rajčice i krastavci s placa nisu GMO već kemijski hibridi. Upravo su ti kemijski hibridi još jedan bitan problem. ‘Napumpano’ povrće u sebi sadrži brojne kemikalije koje naizgled uljepšavaju izgled proizvoda na policama supermarketa. Neprovjerenost ipak ne znači puno, posebice jer su brojni znanstvenici i zakonodavci u stalnom sukobu interesa kada je riječ o zakonitosti ovakvih proizvoda, dok o moralno-etičkom segmentu ne moramo niti trošiti riječi.

Fluorirana voda protiv prirodne vode

Flor je svoju širu uporabu započeo još tijekom nacizma kada su zatvorenici u logorima sterilizirani. Kasnije se isti sustav primjenjivao i u američkim zatvorima gdje je voda fluorirana ‘radi lakše kontrole i pasivnosti zatvorenika’. Natrijev fluorid koristio se kao otrov za miševe, vojni nervni otrov i sastojak opojnih lijekova, a danas je u uporabi u pastama za zube i pitkoj vodi.

Od kada je FDA ozakonila uvođenje ovog otrova, zabilježeno je povećanje broja tumora i mentalnih bolesti, smanjenje duljine života i depresiju uz apatiju – sve u područjima gdje se voda fluorira. Fluorid izaziva teška oštećenja zubiju, kostiju, kao i središnjeg nervnog sustava. Svega 200 grama zubne paste sadrži čak 200 miligrama fluorida. Flor okoštava epifizu, teško ga je naknadno izbaciti iz tijela, a mnogi stručnjaci smatraju kako je ovakva politika samo nastavak nacističke filozofije.

Flor se tako danas prema brojnim neovisnim studijama izravno ili neizravno povezuje s bolestima poput genetičkih defekata na DNK, povećanog rizika od tumora, uništavanja štitnjače, smanjenja inteligencija, poremećaja stvaranja melatonina putem epifize, Alzheimerove bolesti, autizma, slabljenja imuniteta itd. S druge strane, sve više država ustaje protiv prikupljanja vode iz kišnice i sličnih postupaka. Profit i odlaganje kemijskog otpada tako iznova napreduju na ljestvici prehrambene diktature.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(dnevno, youtube.com/uredio:nsp)

Naša sugovornica razotkriva ustrojstvo, skriveno iza implementacije Codex Alimentarius-a, kao i propagandnih pandemijskih globalizacionih promocija kojima se hrane neutaživi apetiti farmaceutskih kompanija i sa njima umreženih moćnih interesa.

Važnost njenih argumenta za nas je pojačana činjenicom da se na Balkanu upravo priprema teren za donošenje amandmana na zakon koji je do sada štitio od apetita korporacija za proizvodnju genetski modificirane hrane

Rima E. Laibow, medicinski direktor Zaklade “Prirodno rješenje”, zapravo direktor stožera okupljanja onih koji smatraju da imaju pravo na izbor načina na koji će se hraniti i liječiti, kao i svijest da to pravo ne smije biti preuzeto od strane korporativne pohlepe, čijim direktivama podliježu vlade diljem svijeta. Ona je razotkrila agendu i ustrojstvo odgovorno za provedbu Codex Alimentarius-a i propagandnih pandemijskih globalizacijskih promocija. Riječ je o propagandi i mjerama sa kojima se nastoji pružiti odgovarajuće zadovoljenje i “hrana” neutaživih apetita farmaceutskih kompanija i sa njima umreženih moćnih interesa.

Codex Alimentarius zapravo je termin koji označava paket zakona, kojim se reguliraju pravila o proizvodnji i distribuciji namirnica, dijetetskih proizvoda, uzgoja životinja, preradi mesa i mliječnih proizvoda … Ukratko on podrazumijeva – “regulaciju” svega što se može konzumirati, osim proizvoda farmaceutske industrije. Na provedbi ovog zakona radi se već godinama, korak po korak, kako bi se “dobronamjerno” provukao u formi ovog kodeksa, prvo u najmoćnijim zemljama svijeta, a potom bi ga, bez problema, prihvatiti i ostali – kao što su i do sada gutali sve propisane “lijekove” – ​​”bez prisile i dobrovoljno”.

Razgovor s Rima E. Laibow posebno je značajan u trenutku kada se na Balkanu priprema teren za donošenje amandmana zakona koji nas je do sada štitio od apetita korporacija za proizvodnju genetički modificirane hrane. Ovu hranu, kao što je (ne) poznato, mnogi znanstvenici diljem svijeta smatraju tipom nove ovisnosti i okupacije.

Vi ste netko tko svojim djelom i životom svjedoči o neuništivosti ljudske potrebe za slobodom, pravom na izbor i neophodnosti pružanja otpora totalitarnim tendencijama koje su se opasno nadvile nad ljudskim rodom. Vaša zaklada ima naziv “Prirodno rješenje”, a web stranica sadrži riječi kao što su sloboda i zdravlje. Koje su bazične postavke djelovanja vaše organizacije?

Zaklada “Prirodno rješenje” predstavlja najveću healthfreedom organizaciju na svijetu, a osnovala sam je 1994. godine sa svojim suprugom. Ona se aktivno zalaže za pravo na izbor načina liječenja koji uključuje slobodne medicinske opcije: liječenje na način koje izabere sam pacijent kao i slobodu izbora da li hoćete biti cijepljeni ili ne; o pravu da se bude informiran o prirodnim načinima liječenja kao i pravu na čistu, nefabrikovanu hranu.

To su prava koja predstavljaju bazična ljudska prava. Mi čvrsto vjerujemo da je pravo na zdravlje prvo i osnovno ljudsko pravo. Ova prava su globalno i suštinski napadnuta i opasno ugrožena. Ljudi toga možda nisu svjesni, ali u tijeku je rat protiv zdravlja i rat protiv prirodnih zdravstvenih opcija, zato što zdravi ljudi ne koriste mnogo lijekova, a prodaja lijekova je ključna za farmaceutsku industriju i industriju za menadžment bolesti, koju ljudi pogrešno zovu zdravstvena zaštita dok se u stvari radi o menadžmentu bolesti što je u direktnoj vezi sa stanjem suprotnim zdravlju – s bolešću. Farmaceutska industrija je najveća i najproduktivnija industrija na svijetu, ekonomski moćnija od naftne i ratne industrije.

Farmaceutska industrija je korporativno povezana s naftnom i ratnom industrijom i dio je kompleksa moći. Rekla bih da ovakav zaključak izravno proizlazi iz vaših istraživanja.

Upravo tako. Korporativne veze su isprepletane i farmaceutska industrija je povezana sa ove druge dvije. Poanta je da u tome da je bolest ljudi preduvjet produktivnosti industrije bolesti. Industrija bolesti uključuje industriju kemikalija koja prska vašu hranu i čini vas bolesnim: pesticide, herbicide itd.., Industriju proizvodnje cjepiva koju štiti vlada SAD i vlade drugih zemalja čak i onda kada njihovi produkti ubijaju ljude, kada ih obogaljuju i čine neplodnim, što je ono što cjepiva rade. Pored toga, moram reći i to da ne postoje znanstveni dokazi, znanstvene studije, niti informacije koje dokazuju da su cjepiva zaštitile bilo koga od neke bolesti ili da su zaustavile ili usporile tijek bilo koje bolesti. Čitava industrija cjepiva zasnovana je na pseudonauci i marketinškim shemama na njoj uspostavljane. Kada vi unesete otrov u svoje tijelo, što su cjepiva zapravo, vi oslabljuje svoj imunološki sustav i postajete idealan objekt sa stanovišta korporativne farmaceutske industrije i industrije bolesti. Radi se o marketinškoj shemi, i to vrlo smrtonosnoj.

Svoje tvrdnje zasnovali ste na znanjima i iskustvu stečeno radom na polju prirodne medicine: medicine i psihijatrije, na metodama liječenja koje ne uključuju upotrebu lijekova.

Da, ja sam liječnik i bavim se medicinom i psihijatrijom zasnovanom na neupotrebljavanju lijekova još od kada sam završila studij medicine, 1970. godine na Medicinskom fakultetu: “Albert Einstein”. Tada sam odlučila da nikada neću uraditi pacijentu ništa što bi ga moglo ugroziti, niti bilo šta što ne bih uradila svom djetetu, suprugu, sebi i svojim najvoljenijima. Nisam mogla koristiti lijekove, zato što, s izuzetkom hitne pomoći, rizik od lijekova uvijek nadmašuje njihovu korisnost, uvijek je bolje koristiti prirodne, sigurne, netoksične solucije. Na takav način sam liječila ljude od bilo koje bolesti u području medicine i psihijatrije i u najvećem broju slučajeva liječila sam ih uspješno koristeći prirodne tehnike, frekvencije, biopovratne veze, prehranu i detoksikaciju. Ljudi bi dolazili kod mene i podvrgavali se mojim tretmanima najčešće nakon što bi sve drugo zakazalo.

FDA, Administracija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration,) koju ja zovem administracija za prijevaru i smrt “fraud and death administration”, kao i EPA (Environmental Protection Agency), agencija savezne vlade za zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša i ostale vladine agencije, vide ovakav način tretmana bolesti kao prijetnju. Mi imamo i svoju radio emisiju, emitira se svake nedjelje od 21 sat do ponoći, po istočnom vremenu (eastern standard time) i možete nas slušati na adresi http://www.freedomizerradio.com. Do 23 sata razgovaramo sa gostom, a posljednji sat je rezerviran za pozive slušatelja kojima stavljam na raspolaganje svoju pomoć i upute. Jedan od naših nedavnih gostiju bio je dr. Andrew Wakefield (Andrew Wakefield), čovjek koji je izazvao pravu buru kada je postavio vrlo snažna znanstvena pitanja o MMR cjepivu protiv ospica, zaušnjaka i rubelole i njenoj vezi s pojavom autizma kod djece. Wakefield je ostao bez licence za svoj rad zato što se taj njegov angažman nikako nije dopao establišmentu.

Vi se zalažete za globalni aktivizam na širokoj skali koji bi omogućio da ljudi preuzmu sudbinu i zdravlje u svoje ruke. Vaš web stranica predstavlja mjesto internacionalnog okupljanja i aktivizma.

Da, upravo tako. Ni radio emisija, ni informacije na našem web sajtu, ni neprekidno pisanje kojim na znanstvenoj osnovi objašnjavamo o čemu se radi, ne predstavljaju rješenje, već tek početak rješenja. Pravo rješenje je da razvijemo silu, milijunsku armiju ljudi voljnih da poruče globalistima, farmaceutskoj industriji i vladama diljem svijeta da ne smiju donositi zakone kojima se degradira naša hrana i prakticira Codex Alimentarius. Ovi ljudi, zvani “netroots”, zato što se njihova aktivnost odvija na internetu, voljni su da jasno i glasno poruče svim instancama globalističke korporativne i političke mreže koja je preuzela zdravlje i sudbinu ljudskog roda: “Dosta je bilo”.

Da se niste usudili! “Na taj način možemo sve riješiti. I pokazalo se da je sve što smo govorili i pisali u vrijeme globalne presije u vezi s navodnom pandemijom svinjske gripe, kada smo je razotkrili kao pandemiju prijevare i besmislica, bilo točno. Od samog početka, naša organizacija je ukazivala na to da je svinjska gripa proizveden genetičkim inženjeringom kako bi izazvao smrtnost na širokoj skali, na isti način kako je bila proizvedena Avianska gripa i SARS.

Ukazujete na problem korporativnog i interesnog umrežavanja koje tretira i proizvodi bolest kao izvanredan resurs, pri čemu se normalizira institucionalizacija globalne korupcije i politike beščašća.

Vlada SAD i Svjetska zdravstvena organizacija su strahovito korumpirane organizacije. Svjetska zdravstvena organizacija dobiva više od dvije trećine svojih financija od farmaceutske industrije. Britanski medicinski časopis (British Medical Journal) je ovog ljeta objavio tekst i on je potvrdio tvrdnje koje je naša organizacija iznosila sve vrijeme tijekom “pandemije” svinjske gripe. Tekst govori o tome da su ljudi iz Svjetske zdravstvene organizacije, koji su iznijeli svoje preporuke cjepiva protiv svinjske gripe, bili na platnom spisku farmaceutskih kompanija proizvođača tih cjepiva: “Merck”, “GlaxoSmithKline”, “Novartis”, “Immunotech”. Dakle u pitanju je genetički proizveden virus, koji sadrži genetičku sekvencu pandemijske gripe iz 1918, kao što je sadrži i Avianski gripu.

Postoji čitav niz problema s pričom po kojoj se virus svinjske gripe po prvi put pojavio u travnju 2008. godine, u Meksiku, u području gdje postoje nesanitarne farme za uzgoj svinja, a koji je uzeo svoju prvu žrtvu 11. travnja. Na virusu svinjske gripe rađeno je tijekom 2007. godine, a ugovori za proizvodnju cjepiva protiv svinjske gripe su sklapani 2007/2008. godine. Veljače 2008, po mom kalendaru dolazi prije travnja 2008. godine. FDA je zahtijevala povlačenje cjepiva protiv svinjske gripe, smještene u skladištima kompanije “Novartis”, zato što se sadržaj cjepiva i sadržaj na etiketi nisu poklapali. Dakle, u pitanju je veljača mjesec, kada virus nije službeno postojao. Nešto, dakle nije u redu s tom pričom. A, zatim, tu je i činjenica da je Baxter priznao da je “slučajno” kontaminirao razne serije cjepiva protiv sezonske gripe sa smrtonosnom varijantom virusa Avianske gripe.

Ove serije su bile poslane u 18 europskih zemalja. Smrtonosna varijanta Avianske gripe poslana je u 18 europskih zemalja, zato što je Baxter imao ugovore u svim tim državama. Da se Avianska gripa pojavila u tih 18 zemalja, Baxter bi bio taj koji bi ih opskrbio cjepivima, zato što on ima ugovore u tih 18 zemalja. Ovo je tek dio onoga što ugrožava naše pravo na slobodu zdravlja i pokazuje da nema razlike između korumpiranih vlada i međunarodnih organizacija i korumpirane kemijske, farmaceutske, medicinske industrije, poljoprivrednog biznisa i industrije za genetičku modifikaciju organizama.

Vi istražujete, dokumentirate i pozivate na internacionalnu akciju pri čemu nisu u pitanju apstraktni pozivi na budnost ili odgovornost, nema, dakle, praznog akademizma, već djelovanja koje uvijek ima neposredne ciljeve.

Da, to je veoma značajno. Naše akcije su temeljne u istraživanju onoga što se neposredno događa. Mi formuliramo problem i pozivamo ljude da koriste ono što smo nazvali “usta slobode”. Potpisi odlaze do svakog čovjeka koji je u poziciji da donosi odluke: kongresmena, guvernera, čelnih ljudi u FDA, odlaze u Bijelu kuću i upućuju se svima koji su u vezi s problemom kojim se bavimo. Akcije su ubojite i masovne: broj poslanih email-ova je milijunski.

E-mail pretinci su se usijali kada ste pokrenuli akciju osvješćivanja svjetske populacije u vezi s “Codex Alimentarius-om”, u vašoj analizi razotkriven kao eugenistička agenda za 21. stoljeće.

Već sam naziv Codex Alimentarius zvuči kao ime nekakvog crijevnog parazita, zar ne, ali je mnogo, mnogo gori. Podsjetimo se povijesti nastanka Codex-a: Krajem II svjetskog rata, neki od ratnih zločinaca našli su se pred Nirnberškim sudom. Čelni ljudi IG Farbena, ključnog za funkcioniranje nacističke ratne mašine, poslani su u zatvor, nakon suđenja pred Nirnberškim tribunalom zbog zločina protiv čovječnosti: nacističkih logora smrti, radnih logora, eksperimenata nad ljudskim bićima, zbog kupnje i prodaje ljudi itd..

Radilo se o istinskim zločinima protiv čovječanstva. I kada su ove genocidne ubojice izašle iz zatvora, čelni ljudi IG Farbena 26 izvršitelja i Fritz ter Meer, koji su svi bili farmaceutski izvršioci, vratili su se svojem poslu s jasnom sviješću o tome da je cilj farmaceutske industrije da što veći broj ljudi bude što duže bolestan. Samo petnaest godina nakon što su bili osuđeni na Nirnberškom sudu za ratne zločine, Bayer, BASF i Hoechs su postali arhitekti, kreatori Povjerenstva za Codex Alimentarius: novog dometa u povijesti povrede ljudskih prava.

Fritz ter Mir je okupio svoje kolege i rekao im je: Hajde da učinimo da UN preuzme svjetske zalihe hrane. I svi su odmah razumjeli da se radi o fenomenalnoj zamisli. Ali, zašto bi se farmaceutske kompanije zalagale za to da UN preuzmu svjetske zalihe hrane? Jasno je: čista hrana – zdravi ljudi, loše mušterije. Kontaminirana hrana – bolesni ljudi, sjajne mušterije. I, oni su napisali pismo koje je Fritz ter Meer dostavio u UN, 1961. godine. Već 1962, formirana je Komisija za Codex Alimentarius i počela je sa radom 1963. godine. Codex Alimentarius predstavlja standarde i upute za bilo što što bi mogli konzumirati sa izuzetkom lijekova. Ovi standardi i upute su dobrovoljni za zemlje, i tiču ​​se vode, mesa, mlijeka, povrća … školjki i žabljih bataka, ali i pesticida, herbicida, ostataka antibiotika …

Bilo koja stvar, bez izuzetka, koju kodeks poduzima, dizajnirana je tako da zadovolji “više kartele”. Što su viši karteli? Farmaceutska industrija je u isto vrijeme i agrokemijska industrija koja proizvodi pesticide, herbicide, fungicide, ali i GMO, genetički modificirane organizme. Ove tvrtke su i biotehnološke kompanije i 95 posto hrane proizvedene u SAD, proizvodi se ili izravno od genetički modificiranih organizama ili s njihovim dodatkom. Uporaba genetički modificirane hrane se ne može etiketirati u SAD, to bi bilo nelegalno, što znači da prema FDA ne smijemo znati što jedemo. Osim toga, Federalnoj agenciji za hranu i lijekove je zakonom zabranjeno da ispituje da li je GMO hrana sigurna po zdravlje. I, svatko tko dobije patent za genetički modificiranu hranu, može ono što je predstavio kao životnu namirnicu plasira na tržištu, ma kakve opasnosti njezina uporaba mogla proizvesti. Ne smijete znati što jedete i ako vaše dijete dobije smrtonosnu reakciju na kikiriki, vi nećete znati je li tu reakciju izazvao upravo genetički modificirani dvojnik kikirikija ili ne.

U takvoj hrani postoje i mnoge druge skrivene opasnosti, između ostalih da ona može biti uzrok steriliteta?

Ova hrana je intencionalno dizajnirana (o čemu posjedujemo bogatu dokumentaciju) izazvati sterilnost, što ni najmanje nije slučajno. Ovi isti ljudi, ovi globalisti, o čemu svjedoče dokumenti Svjetske zdravstvene organizacije, kao i UN i brojnih drugih međunarodnih organizacija, zaključili su da je populacija brojčano premašila tolerirani razinu, te da je optimalan broj ljudi za 90% manji od populacije trenutno naseljene na planeti. To dalje znači da je bilo koja strategija smanjenja populacije za 90% savršeno odgovarajuća. Svjetska zdravstvena organizacija je proglašena krivom od strane vrhovnog suda Filipina za administriranje cjepiva jer su uzrokovale neplodnost ženske populacije na tom području. Najmanje tri milijuna žena dobilo je cjepivo, a isto je napravljeno u Africi, Srednjoj Americi, Južnoj Americi, Aziji, i sve one su postale sterilne.

Ovi podaci nisu mnogo poznati, ali su vrlo dobro dokumentirani. Posjedujem dokument koji eksplicitno objašnjava svrhu ovih malih, proxy eradikacija u subsaharskoj, što znači crnoj Africi, i ovdje citiram dokument donesen od strane WHO, gdje se striktno kaže da je njihova svrha “eliminacija sto pedeset milijuna suvišnog stanovništva subsaharske Afrike”. Njemački genocidalisti su radili u psihološkom i kulturnom kontekstu u kojem zvaničan koncept kaže da su neki ljudi “beskorisne izelice”, a beskorisni konzumenti hrane su, prema zvaničnim dokumentima Njemačke, “oni čiji život nije vrijedan življenja”. I, podrazumijeva se da su oni ti koji će odlučivati ​​čiji je život vrijedan življenja.

Codex Alimentarius je direktan nastavak nacističke, eugenističke agende. Kreiran je od strane autentičnih genocidalista, kada su izašli iz zatvora, s namjerom da preuzmu svjetske zalihe hrane, povećaju profitabilnost farmaceutskih kompanija, profit kemijskih korporacija kao dijela farmaceutskih kompanija, budući da proizvode kemijska sredstva. Tako, na primjer, “Monsanto” proizvodi herbicid “Roundup”, a proizvodi i genetički modificiranu hranu tolerantnu na “Roundup”, što znači da hrana koju jedete ne samo da sadrži genetički oštećene gene, već također i ostatke pesticida i herbicida. Radi se o tvrtkama gdje se i industrijski proizvodi ova hrana, dok vam istodobno ukidaju pravo znati što jedete. Vlada SAD sve to podržava i štoviše ona predstavlja ključni element u cijelom ciklusu.

Naša zaklada “Prirodno rješenje” neprekidno posjećuje različite sastanke kodeksa, tako da smo u prilici da vam saopćimo šta se neposredno događa. A ono što se događa je da vlada SAD uvodi ljude iz svih ovih industrija u sastav svoje delegacije: ljude iz farmaceutske industrije, industrije pesticida i herbicida, biotehnološke industrije, industrije za proizvodnju hrane i napitaka i progurava u kodeks upravo ono što ovi ljudi traže. Ono što oni traže nije dobro za vas, dobro je samo za njih. Za vas je smrtonosno opasno. Oni žele snižavanje standarda i lošu hranu za vas. Kodeks je u procesu usvajanja takvih standarda i propisa kojima će ograničiti količinu nutrijenata na mjeru koja će vas onemogućiti da se borite protiv bolesti.

To će, dakle, neposredno utjecati na imunitet ljudi, na sposobnost organizma da “odolijeva” bolestima?!

Primjenom ovih mjera drastično će opasti imunitet ljudi. To se postiže listom preporučenih hranjivih vrijednosti. Priča je kompleksna i duga, ali njena suština je u tome da su SAD jedina država na svijetu gdje su dostupni nutrijenti velikog potencijala i to po našem izboru. To je moguće stoga što se nutrijenti u SAD pravilno tretiraju – kao hrana. FDA i FTC su u procesu u kojem pokušavaju promijeniti zakon koji nam omogućava to pravo, zato što su, kako je rekla sama SZO u svom službenom dokumentu: najveće epidemije, epidemije nezaraznih bolesti: rak, kardiovaskularne bolesti, infarkt, dijabetes i debljina. A ja vam kažem da su ove bolesti koje se mogu preventivno spriječiti prirodnom prehranom, vitaminima i mineralima, glavni izvor prihoda za farmaceutsku industriju, kao i glavne ubojice u zapadnom svijetu.

Dakle, oni žele spriječiti organizam da se na prirodan način brani od ovih bolesti jer tako oni zarađuju nevjerojatne svote novca, a u isto vrijeme provode i tako željenu politiku depopulacije. Industrijska proizvodnja hrane, u najvećoj mjeri preuzete od strane korporacija, je osnovni način proizvodnje ovih bolesti. Cjepiva su dodatak. I Bill Gates koji voli cjepiva, izjavio je u jednom od svojih TED predavanja, a njegova zaklada odvaja milijarde dolara za cijepljenje djece diljem svijeta, da “Upotrebljene pravilno, cjepiva mogu reducirati populaciju za 10-15%”. Sve to ja smatram velikim zlom, zato što, po mom mišljenju, nema opravdanja za genocid. I, smatram da pritisak izazvan ponavljanjem mantre kojom nas ubjeđuju da ima previše ljudi na planeti je nepodnošljiv. Moj odgovor na takvu retoriku je: ne, na planeti nema previše ljudi.

Zastanimo za trenutak i podsjetimo se što je Hannah Arendt u svojoj studiji o totalitarizmu rekla: “Totalitarni sustavi neprekidno proizvode osjećaj masa o njihovoj suvišnosti na prenaseljenoj zemlji. Totalitarizam ne teži despotski vladanju ljudima, već sustavu u kojem su ljudi suvišni. Totalna moć se može postići i očuvati isključivo u svijetu uvjetnih refleksa, u svijetu marioneta, bez traga spontanosti. Upravo zato što su čovjekove snage toliko velike, njime se može u potpunosti vladati tek kada on postane primjerak životinjske vrste zvane čovjek”.

Nije li na dijelu upravo ova politika, a retorika o suvišnim masama na prenaseljenoj zemlji je njen lajtmotiv?

Vrlo mi je drago što ste to rekli tako jasno i precizno. Prije pet godina svatko tko bi rekao da je na djelu provođenje agende globalne depopulacije, automatski bio identificiran kao luđak: “Kako možeš izjaviš tako nešto. To je teorija zavjere, to je paranoja. “Ne, to nije teorija zavjere, to je krucijalna činjenica zavjereničke agende. Ovi ljudi su toliko arogantni da su svoja dokumenta učinili dostupnim, a ona govore upravo o planu redukcije stanovništva. Sva ova retorika je institucionalizirana kao znanstvena istina i znanstvenici diljem svijeta ponavljaju kako je zemlja prenaseljena. Profesori, akademici … čitav znanstveni establišment.

To je zato što se bez obzira na tehnološki napredak i u korak s njim povećavala se pohlepa određenih slojeva. A to je sasvim suprotno onome što je istina: imamo dovoljno vode, hrane i tehnologije da možemo osigurati svim ljudima na zemlji egzistenciju, da izvučemo narode iz siromaštva i naučimo ljude kako proizvoditi zdravu hranu, onu koja će doprinositi zdravlju i zdravom životu. Naravno, to je u suprotnosti sa geopolitikom moći čija je intencija da drži ljude u stanju apsolutnog siromaštva, zarad svojih bolesnih interesa i ciljeva proisteklih iz prevelike moći kojom su uspjeli uspostaviti kontrolu nad gotovo čitavim svijetom.

Naša organizacija je ovladala i naprednom tehnologijom i trenutno realiziramo dva projekta u području agrokulture u Africi, bazirani na uporabi održive, vrlo jednostavne tehnologije kojom se značajno uvećava proizvodnja zdrave hrane. Razvili smo i eko-projekt u Panami, u kojoj sam upravo sada dok s vama razgovaram. Ovaj projekt se realizira pod nazivom: “Dolina mjeseca” i namijenjen je edukaciji farmera diljem svijeta kako proizvoditi zdravu, čistu hranu bez kemikalija. Projekt nije jednostavan, budući da kada jednom počnete koristiti kemikalije, na tom tlu gotovo da više ne možete uzgojiti bilo što bez tih istih ili još jačih kemikalija. Kemikalijama se uništava plodnost planete. Mi sada podučavamo farmere o tome kako da povrate plodnost uništenoj obesplođenoj zemlji. To je ono u čemu neobično uživam i ljudi mogu bez problema doći u Panamu i uzmu učešće u proizvodnji zaliha hrane koja neće nikoga moći oštetiti.

Postigli ste veliki uspjeh internet aktivizmom. Rekla bih da ste zadali veliku glavobolju moćnicima. Codex Alimentarius je čak izmislio na svom sajtu intervju kojim je nastojao da ubije istinu koju ste otkrili ljudima diljem svijeta. To je djelovalo jako blijedo i neuvjerljivo.

Najvažnije je da ljudi diljem svijeta shvate: Mi nismo bespomoćni. Ono što globalisti žele mi ne znamo je da moć imamo mi, a ne oni. Kada je primjerice 3,5 milijuna ljudi poslalo email na naš web sajt i mi proslijedili svim strukturama moći i institucijama u vrijeme najveće propagande u povijesti cijepljenja, kada je SZO po instrukcijama moćne elite, gotovo naredila vladi SAD da provede univerzalno cjepljenje za svako dijete, ženu i čovjeka u SAD, mi smo kolektivnom akcijom uzdigli našu internet moć i rekli: Da se niste usudili! I znate što se dogodilo? Povukli su se i rekli da oni nisu nikako mislili da treba uvesti obavezno cjepljenje protiv svinjske gripe, već samo dragovoljno.

A onda je naša organizacija provela dodatna istraživanja, jer smo jako dobri u tome i ona su otkrila da dobrovoljno znači ovo: ukoliko dobrovoljno kažete da hoćete da se cijepite bićete cijepljeni, a ukoliko odbijete bićete strpani u kombi, autobus ili vlak i odvedeni u kamp u kojem ćete biti držani onoliko dugo koliko je potrebno da “dobrovoljno” pristanete na cjepivo.

Mi smo i to saznanje predočili ljudima, kao i informaciju da je riječ o protuzakonitom činu u SAD. I oni su se opet povukli. Nas je mnogo više nego njih i to je ono što je vrlo važno. Ja im obožavam praviti probleme i ono što je od najveće važnosti je biti dobro informiran i sudjelovati u kolektivnim akcijama bez nasilja, jer su na tom polju opremljeni za nas nezamislivom tehnologijom. Ovu tehnologiju oni koriste u ratovima u Iraku i Afganistanu, a možda su je koristili i na masama u SAD. Dakle, potrebno je da se ujedine ljudi diljem svijeta, koji razumiju što se događa.

Nutrijenti velikog kapaciteta su od 1. siječnja 2010. godine nelegalni u Europi, kao što smo i rekli da će biti. Koloidno i nano srebro, univerzalni antibiotik koji djeluje na bakterije, parazite i viruse ili mikroplazmu ostavljajući humanu stanicu potpuno nedirnutom, proglašeni su nelegalnim u Europi, zato što bi njihova uporaba u potpunosti eliminirala uporabu antibiotika. 90% antibiotika na svijetu koristi se kako bi se životinje u strašnim farmama za industrijsku proizvodnju hrane održale u životu. Mi se hranimo mesom unoseći toksične ostatke ovih antibiotika, a infekcija poput MRSA, MSRA i višestruko rezistentna tuberkuloza su nastale kao rezultat prekomjerne upotrebe antibiotika.

Milijarde dolara bi stanovništvo planete moglo uštedjeti ukoliko bi se koristilo nano srebro, ali njegova upotreba je zabranjena! U tijeku je rat za život, protiv smrti i bolesti. Mi ne smijemo da ostanemo bez prava na izbor što od nas zahtijevaju svi oni čiji je cilj da nam onemoguće uporabu nutrijenata: vitamina, minerala, prirodnih lijekova i zdrave hrane. Ostati bez te slobode značilo bi trijumf onih koji odavno sanjaju svoj eugenički san.
 
(vestinet.rs)

Kemijske kompanije potiho traže da vlada odobri novi, vrlo opasan genetički modificiran usjev otporan na vrlo teške i štetne kemikalije. Kemijske korporacije ponovno uvode ove opasne spojeve jer noviji pesticidi, koji se koriste u velikim količinama, više ne obavljaju svoj posao – korov zapravo „nadmudri“ kemijske spojeve i razvija se u otporan, teško iskorjenjiv korov.

Jedna od takvih kompanija je Monsanto, međunarodna korporacija sa sjedištem u SAD-u koja djeluje na području poljoprivrede i biotehnologije. Vodeći je svjetski proizvođač herbicida glifosata, na tržištu dostupnog preko branda herbicida Roundupa i drugih brandova. Monsanto je također vodeći svjetski proizvođač genetički modificiranog sjemena. Sjedište je korporacije u gradu Creve Coeuru, u saveznoj državi Missouri.

Katastrofalna pojava otpornih korova, koji su pred sobom pomeli farme, očito nije bila dovoljno upozorenje, jer korporacija Monsanto sada priprema lansiranje još veće katastrofe: novo sjeme soje, stvoreno da bude otporno na stari, toksičan herbicid koji uništava korove, dicambu. Sjeme koje Monsanto planira plasirati na tržište u 2014. godini, ako vlada odobri – osmišljen je kako bi se koristio s Monsantovim herbicidom, „premiksom“, tj. predmješavinom herbicida dicambe i glifosata.

Herbicidi su danas, gotovo u potpunosti, organski spojevi, a njihovo djelovanje se sastoji od prodiranja u unutrašnjost biljke (preko lista ili korijena) gdje ometaju životne procese stanice (stanično disanje – djelovanje na mitohondrije, fotosintezu – djelovanje na kloroplaste, staničnu diobu – djelovanje na staničnu jezgru). Ovi spojevi uništavaju biljku, jer spriječavaju sintezu glukoze (nastaje fotosintezom) u odsutnosti koje dolazi do fotooksidacije enzima katalaze koji regulira aktivnost klorofila. Na taj način razgradnja katalaze dovodi i do uništenja klorofila. Među herbicide koji ometaju procese staničnog disanja spadaju derivati dinitrofenola. To su herbicidi s kontaktnim djelovanjem, što znači da će biti uništeni samo oni dijelovi biljke koji su izravno poprskani otrovom. Herbicidi se koriste u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji, ali njihovi ostaci (rezidue) ulaze u prehrambeni lanac i djeluju dugoročno – štetno.

Korištenje još više takvih kemikalija na već devastiranim farmama zvuči poput dolijevanja benzina na vatru. Ako je ovaj GMO usjev već distribuiran, mnogi znanstvenici i stručnjaci iz tog područja ističu da je samo pitanje vremena, vjerojatno nekoliko godina, dok korov ne postane otporan na 2,4-D (2,4-diklorfenoksioctena kiselina), najčešće korišten herbicid u Americi. „To je ništa više nego brzinsko rješenje ozbiljnih problema, i samo će dovesti do više neuništivih korova, više zagađenja okoliša herbicidima, više trovanja herbicidima, a to će vjerojatno dovesti do potrebe za još toksičnijim herbicidima unutar nekoliko godina“, kaže Jay Feldman, izvršna direktorica Beyond pesticida. „Ovaj ludi krug se mora završiti.“

Poljoprivredna gospodarstva odbacuju Monsantov odgovor

Herbicidi poput dicambe i 2,4-D, nošeni vjetrom, vrlo lako mogu uništiti usjeve drugih seljaka – rajčice, grožđe, grah, pamuk, nemodificiranu soju te bilo koju drugu biljku. To je razlog koji zabrinjava seljake i neke velike poljoprivredne tvrtke. Steve Smith, direktor poljoprivrede za Red Gold, najvećeg proizvođača konzervirane rajčice u Sjedinjenim Američkim Državama, izjavio je prije Kongresa 2010. godine:

„Uvjeren sam da u svim mojim godinama rada u poljoprivredoj industriji, rasprostranjeno korištenje herbicida vrlo ozbiljno prijeti budućnosti industrije usjeva u regiji Srednjeg zapada (engl. Midwest).“ Smith upozorava na štetnost uporabe dicambe te predviđa široku štetu na usjevima, štetu na ne-ciljanim biljkama i financijski gubitak – ne samo za uzgajivače, nego i za prerađivačke tvrtke poput njegove, koje bi snosile velike prekide isporuka te sukobe  između susjeda, koji bi nagrizli društveno tkivo seoskog života u zajednici. Smith stoga zaključuje da je uvođenje novog sjemena soje, tolerantnog na herbicid, klasičan slučaj kratkog  oduševljenja novim tehnologijama, koji zasljepljuje stvarnost koja dolazi. Povećano korištenje herbicida dicamba, kroz uvođenje sjemena soje otpornog na taj herbicid, loša je  javna politika koja ne bi trebala biti dopuštena.

Rasprostranjeno korištenje dicamba herbicida je nespojivo sa poljoprivredom američkog Srednjeg zapada, ističe Steve Smith. Uvjereni smo da se možemo boriti protiv toga, a znamo i da prijetnje, koju pesticidi predstavljaju za farme, našu vodu i kakvoću zraka, za našu zajednicu i zdravlje naše djece, mogu biti blokirane. No, moramo biti posvećeni borbi protiv toga i dovoljno pametni. Upravo sada, tvrtke poput Monsanto, BASF i Dow planiraju povećati prodaju svojih pesticida uvođenjem nove generacije usjeva, dovoljno otpornih na herbicide. Najučinkovitija stvar koju možete učiniti kako biste zaštitili poljoprivrednika i potrošača od takvih GM usjeva je zatvoriti protok istih – počevši s kukuruzom otpornim na herbicid 2,4-D. Otkako je 2,4-D već dugo u opticaju kao jedan od najčešće korištenih pesticida, pojavio se velik broj dokaza o štetnosti koju ima na  ljudsko zdravlje. Djeca su, kao i obično, najviše u opasnosti i USDA (američki odjel za poljoprivredu) treba znati da je korištenje 2,4-D na poljima diljem zemlje jednostavno neprihvatljivo. 

Djeca su već izložena

2003. godine,  Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) izvijestili su da su djeca diljem zemlje, u dobi od 6 do 11 godina imala znatno višu razinu herbicida 2,4-D u tijelu nego odrasli (20-59 godina) i mladež (12 -19 godina). Povećano korištenje 2,4-D herbicida zasigurno će još više povećati njegovu razinu u ljudskom tijelu.

Izloženost 2,4-D i njenim bezbrojnim „inertnim“ sastojcima koje sadrži, povezani su s mnogim zdravstvenim problemima. To sredstvo za uništavanje korova je, u Kaliforniji, uvršten je na popis kao reproduktivno i razvojno toksičan, definiran kao kemikalija koja ometa razvoj fetusa, dijete razvoju te smanjuje plodnost. Istraživači su također pronašli vezu između izloženosti 2,4-D herbicidu i urođene mane srca, kao i krvožilnog/dišnog sustava. Povezanost je posebno izražena kod dojenčadi začete između travnja i lipnja , što je vrijeme najveće primjene herbicida u mnogim dijelovima zemlje.

Mnoge studije povezuju 2,4-D herbicid s razvojnim neurotoksičnosti, nalazi su koje EPA (agencija za zaštitu okoliša) nije adekvatno razmotrila u svojoj regulaciji herbicida.

Herbicid 2,4-D se već godinama povezuje s nastankom raka

Već više od dva desetljeća klorofenoksi herbicidi (uključujući i 2,4-D) klasificirani su  potencijalno kancerogenima za ljude.

U posljednjih nekoliko godina, pojavilo se više podataka koji povezuju 2,4-D herbicid sa  Ne-Hodgkinovim limfomom i drugim vrstama raka. Studija iz 2000., u Midwestu, regiji sa visokom proizvodnjom pšenice, gdje je upotreba 2,4-D herbicida izrazito visoka, pokazala je veću smrtnost od tumora mozga i leukemije kod dječaka i djevojčica, kao i povećanje stope različitih vrsta raka povezanih s povećanjem površina na kojima je zasijana pšenica. Također, novija studija je, kod kalifornijskih poljoprivrednika, pokazala porast karcinoma želuca povezanog s korištenjem 2,4-D herbicida.

USDA (američki Odjel za poljoprivredu) je također najavila svoje odobrenje novoj vrsti kukuruza, genetski modificiranog kako bi izdržao suše. Zanimljivo, podaci iz Rodale Instituta pokazuju da je kukuruz, uzgajan organski, manje osjetljiv na sušu i za uzgoj mu ne treba pomoć otrovnih kemikalija. USDA je svoju odluku i odobrila taj kukuruz „visoke tolerancije na sušu“, unatoč činjenici da je 45.000 ljudi potpisalo peticiju protiv uporabe takvog usjeva. „Predsjednik Obama i glavni tajnik poljoprivrede Vilsack, poslali su jasnu poruku američkoj javnosti da oni ne brinu o našim problemima koje imamo sa genetski modificiranom hranom i upitnoj sigurnosti iste, nepovoljnim utjecaja koje ima na okoliš i štetnim učincima na poljoprivrednike, a posebno organske poljoprivrednike“, ističe Kastel.
 
 
(politika.hr)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12264"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Svijet u kojem živimo daleko je od onog o kojem smo sanjali, od ljudskih vrijednosti i ideala koje smo naučili i u koje smo vjerovali.

Toliko je daleko da misleći čovjek mora zapitati kako je cjelokupno čovječanstvo poslije tisuća godina civilizacije i spoznajnog, tehnološkog i kulturnog napretka dospjelo do stanja bezizlaznog “ropstva”?

O tome bez dlake na jeziku pričamo s odvjetnikom Dragoslavom Petrovićem, prvim velikim priorom Templarskog reda, čovjekom s vrlo raskošnim domaćim i međunarodnim životnim iskustvom.

On je oštar i precizan, čineći ovaj tekst jednom vrstom “knjigom teorije zavjere”, ako se više bilo što u okviru tog bizrane međunarodne floskule uopće može nazvati “zavjerom”.

Prvi bankarski korak

U 17. stoljeću došlo je do sukoba nizozemskih bankara s engleskom dinastijom Stewarta. – Kaže Petrović. – Bogati bankari Europe su se udružili i financirali William od Orangea koji je svrgnuo Stuarte invazijom na Englesku i postao Kralj William III. Naravno, za ovu “pomoć” bankara dugovao je “malu” protuuslugu.

Tražili su mu da otvore svoju privatnu banku koja bi dobila status središnje banke. Za uzvrat oni bi djelomično unijeli u nju svoj zlatni depozit na temelju kojega bi izdavali vrijednosnice, kreirali i štampali novac i pozajmljivali državi. Tako je 1694. nastala Bank of England, prva privatna banka u svijetu koja je dobila legalno pravo izdavati novac.

U osnivačkoj povelji stoji i besmrtna odrednica: “Ovoj banci pripada sva dobit od kamate na novac koji ona stvara ni iz čega (out of nothing)”.

Tako je sve počelo.
Kako objašnjava Petrović, Engleska država je počela uzimati kredite i zaduživati se ogromnim kamatama, a u Bank of England to je registrirano kao nacionalni dug.

Ove kamate i dugove su zapravo otplaćivali gradjani putem poreza, a kada bi otplata državnog kredita kasnila slijedile su i zatezne kamate, pa je država morala da povećava poreze i još više globiti narod. Naziv “Bank of England” uzet je upravo da bi se gradjanima ulilo povjerenje asocirajući ih na nešto nacionalno, iako je to bila privatna banka. (Isti trik, je primijenjen u svim zemljama Balkana i bivše Jugoslavije s “Nacionalnom štedionicom”, iako se radilo o privatnoj, a ne državnoj Banci).

Početkom 20. stoljeća i američki predsjednik Woodrow Wilson dobio je “pomoć” od bankara. Prvo su mu pomogli da postane predsjednik financiranjem izborne kampanje, onda su mu pokrili jedan veliki financijski dug, odnosno neku ucjenu iz mladosti. Zauzvrat je 1913. Wilson u Kongresu “proturio” zakon po kome udruženje najvećih privatnih banaka, tzv.  “Federalne rezerve” skraćeno “FED”, može štampati ​​novac bez zlatne podloge, odnosno kreirati ga iz ničega.

“Od tada sve do danas, američka vlada mora posuđivati ​​dolare od ove moćne skupine financijskih mahera i stvarati ogromni nacionalni dug. Tako privatna središnja banka (FED) kreira recimo milijardu dolara koje sa kamatom daje vladi SAD i stvara nacionalni dug.”

Ovaj novac vlada distribuira komercijalnim bankama sa malo većom kamatom, koje ga prodaju građanima i tvrtkama s još većom kamatom. Dakle, svatko je u lancu napravio dug s istom svotom novca (jednom milijardom dolara) kreiranom iz  IZ NIČEGA, dok naivni misle da za sve to postoji pokriće u zlatnim polugama, ili nečemu drugom podobnom pokriti tiskanje novca.

Na ovoj financijskom vrtuljku danas se okreće čitav svijet. Prije 50 godina u svjetskim financijskim tokovima je bilo oko 5% posto ovog špekulativnog novca, danas 97% posto kapitala cirkulira špekulativno.

Eto to je najveća legalna prijevara u povijesti čovječanstva, kojom je jedna grupa špekulanata u razdoblju od tri stotine godina postala ugledna svjetska bankarska elita. Danas su oni praktično gospodari svijeta. Bukvalno nema države, nema čovjeka na planeti, nema tvrtke koja njima ne duguje novac, na izravan ili neizravan način.

A tko su oni? To nisu imaginarni pojedinci, već obitelji povezane između sebe krvnim vezama, koje ćemo u ovom razgovoru jednostavno nazvati – “Obitelj”. Da bismo shvatili koliki su razmjeri njihove moći i koji je način njihovog djelovanja, moramo potpuno promijeniti način gledanja na modernu povijest. Da zaboravimo na društveno-ekonomske zakonitosti i teorije i da, kao u kriminalističkoj istrazi, pratimo trag novca.

Kontrola tokova novca

“Dajte mi da kontroliram novčane tokove u nekoj državi, i nije me briga tko pravi zakone”, rekao je odavno Amschel Mayer Rothschild, osnivač dinastije koja već više od tri stoljeća drži pod kontrolom ekonomiju Velike Britanije i njezinih kolonija, od kojih je najveća SAD (mada joj posljednjih 10 godina obitelj Rockefeller ozbiljno ugrožava ovaj primat).

Shvatio je i da su za bankare najprofitabilnije krizne situacije, gdje se ekonomske vrijednosti preko noći mijenjaju. Zato su se bankari izvještili u četiri najunosnija posla: financiranje ratova, igra na burzi, kontrola infomacija (medija) i trgovina strateškim sirovinama. Ove vještine i poslove su njegovali i razvijali stoljećima.

Rothschildi su još prije dvije stotine godina imali svoje trgovačke agente locirane u svim glavnim europskim centrima trgovine i prijestolnicama. Bila je to prava obavještajna mreža koja je prikupljala podatke o mogućim previranjima na dvorovima. Vijesti koje su njihovi glasnici donosili pokretale su burzu. Od tih infomacija ovisila je cijena mnogih dionica.

U vrijeme bitke Waterloo, nije bilo dragocjenije vijesti nego kakav će ishod biti. Od toga je ovisila budućnost čitavog europskog kontinenta. Rothschildi su kredit u zlatu dali i jednoj i drugoj strani – i Napoleonu, koga su financirali i doveli na prijestolje, i Wellingtonu, da opremi svoju vojsku i sukobi se s Napoleonovim carstvom.

Na Burzi u Londonu trgovci i bankari su grozničavo čekali vijesti o ishodu bitke. Ako bi Engleska izgubila njezine državne obveznice, takozvani konzuli, izgubile bi vrijednost, dok bi im u slučaju pobjede vrijednost vrtoglavo porasla. Nathan Rothschild je imao povjerenike koji su radili s obje strane linije fronta.  Kasno popodne 15. lipnja 1815. dobio je vijest, a ujutro je bio na Londonskoj burzi.

Dao je svojim burzovnim agentima diskretan znak i oni su počeli prodavati engleske konzule. Stotine tisuća dolara vrijedni konzuli našli su se na burzi i njihova vrijednost počela je vrtoglavo padati. U trenutku je nastala prava panika i ljudi su jurnuli da se oslobode sada skoro potpuno bezvrijednih konzula, pretpostavljajući da Rothschild ima točnu informaciju.

Uskoro je cijena pala na pet centi za dolar. Tada su Rothschild-ovi agenti dobili znak da počnu kupovati. Malo kasnije stigle su poštanske kočije i donijele zvanične vijesti s bojišta. Engleska je bila pobjednik i novi gospodar Europe.

U sekundi je cijena engleskog konzula astronomski skočila. Rothschildovo bogatstvo preko noći je uvećano dvadeset puta i on je tada postao glavni kontrolor nad britanskom ekonomijom. Tek prije nekoliko godina je objavljeno da je isplaćen dug Engleske iz vremena Napoleonovih ratova.

Gospodari industrije i privrede

Evo još jedne ilustracije: “Tko god kontrolira količinu novca u bilo kojoj zemlji, aposlutni je gospodar industrije i privrede”. Čovjek koji se usudio pobuniti 1818. godine bio je američki predsjednik James Garfield. Samo nekoliko tjedana nakon što je izrekao ovu rečenicu na njega je izvršen atentat.

Predsjednici Abraham Lincoln i John Kennedy pokušali su izvršiti monetarne reforme kojima bi povratili izdavanje novca u okvire državnih institucija. U ovome su obojica spriječeni na isti način – atentatom. Njihovi nasljednici su odmah najavljene reforme obustavili i Federalne rezerve i danas emitiraju dolar po vlastitom nahođenju.

Ovo je, naravno, najvažnija operacija bankara u modernom svijetu, zato što je dolar “super valuta” koja služi kao univerzalna obračunska vrijednost u svjetskoj trgovini. Njihovi apetiti su odavno prešli nacionalne granice i dolar je osnovna poluga njihove svjetske dominacije.

Zbog toga predsjednici SAD moraju biti besprijekorno poslušni i apsolutno kontrolirani. Iako svijet već hvata medijska groznica oko novih predsjedničkih izbora u SAD, važno je da shvatimo da ti izbori nemaju nikakvog suštinskog značaja. Oba kandidata financiraju isti bankari i igra će biti nastavljena bez obzira na to tko pobijedi.

Ako iz ove perspektive promatramo sve velike ratove i društvene prevrate modernog doba, kao i takozvane lokalne ratove posljednjih desetljeća, naći ćemo u pozadini uvijek ista imena, isti rukopis i iste izvore financiranja, nastavlja naš sugovornik. – Od Napoleona do Oktobarske revolucije, od Prvog i Drugog svjetskog rata, do Iraka, Libije i uskoro, na žalost, Sirije i Irana, iza svega stoji novac istih bankarskih obitelji, koji bez obzira na ogromne žrtve, patnje i razaranja, uvijek izlaze kao pobjednici s još većom koncentracijom moći i resursa u svojim rukama.

Najveći masovni mediji u svijetu, koji su svi do posljednjeg u vlasništvu Obitelji, bave se do beskraja beznačajnim senzacionalističkim temama tipa šta je izjavila Britney Spears ili kako se obukla Lady Gaga, što su tijekom dana radili i rekli političari već koje stranke, dešavanjima na ratištima (uvijek je netko aktualno), obrana prava LGBT populacije, padom ili rastom nacionalne valute, terorističkim akcijama i njihovim pogledima na terorizam, sport (i to samo nekim, a ne svim) …

Zašto ti masovni svjetski mediji nikada ne izvještavaju o temama koje duboko zadiru i utječu na živote svih ljudi, život “običnog” čovjeka, već ih uglavnom zataškavaju, primjerice: o financijskim moćnicima koji stoje iza političara i njihovih stranaka, opasnoj radijaciji iz Fukushime koja se uspoređuje s onom iz Chernobila, nestanku bezbroj milijuna pčela sa planete, zagađivanju okoliša od strane tolikih korporacija, opasnostima od nuklearne tehnologije kojom se dobiva električna energija i skladištenju nuklearnog otpada, o dozvoli da se patentiraju genomi biljaka i životinja, o živi i alumunijum u cjepivima, fluoridima u vodi, chemtrail-ovima na nebu, o štetnosti nitrata, aspartama, emulgatora u hrani, o opasnostima koje sa sobom nosi konzumacija GM hrane, o teroru koji provodi Monsanto nad poljoprivrednicima po cijelom svijetu, o nenormalno velikim socijalnim razlikama koje postoje između, primjerice, jednog nogometaša ili tenisača s jedne strane i jednog radnika koji mjesecima ne dobiva plaću s druge strane, o tome zašto je “liječnicima” potrebno desetke ili stotine tisuća eura da bi spasili život djetetu ili već kome (gdje se zaturila Hipokratova zakletva ?), o pravim uzročnicima klimatskih promjena (HAARP i chemtrail-ovi, a ne ugljični dioksid) i još o stotinama drugih pitanja koja se konkretno tiču ​​svakog od nas, ljudi iz naroda ….

Dakle, mediji u vlasništvu ili pod kontrolom i financiranjem korporatista, odnosno “Obitelji” kreiraju realnost sukladno svojim interesima … ili još jednom:

“Sila u rukama totalitarističke propagande – leži u njenoj sposobnosti da isključi mase iz stvarnog svijeta.” Ljudi se svjesno i planirano, održavaju u stalnoj iluziji “stvarnog” života.

“Obitelj” i njeni članovi

“Obitelj” čine sljedeće obitelji:
1. Rothschild (koji su se prezivali Bauer)
2. Bruce
3. Cavendish (od kojih potječe i obitelj Kennedy)
4. de Medici
5. Hanover
6. Habsburg
7. Krupps
8. Plantagenet
9. Rockefeller
10. Romanov
11. Sinclair (koji su se prezivali i St.Clair)
12. Warburg (koji su se prezivali del Banco)
13. Windsor (koji su se prezivali Saxe-Coburg-Gotha) i ostale kraljevske obitelji iz Europe
14. Astor
15. Bundy
16. Collins
17. DuPont

18. Freeman
19. Li
20. Onasis
21. Reynolds
22. Russell
23. Van Duyn

Pozadina Drugog svjetskog rata

Evo kako je izgledala “poslovna pozadina” Drugog svjetskog rata: Rockefeller-ovi Standard oil i Chase Manhattan Bank, Melonov Gulf oil i Alcoa Aluminum, DuPontov Chemicals, General Motors i Henry Ford, uključujući i neke kompanije u vlasništvu obitelji Bush, bili su ključni financijeri industrijske snage Trećeg Reicha. Ove tvrtke upumpale su stotine milijuna dolara u njemački IG Farben i ustupile im najmoderniju kemijsku i vojnu tehnologiju.

Burzovnomom transakcijom obitelj Rockefeller je postala vlasnik polovice IG Farbena, a IG Farben je dobio skoro polovicu Standard Oil-a. IG Farben je izgradio i vodio više od 40 koncentracijskih logora u Europi,

uključujući i Auschwitz. U njihovim logorima smrti odvijala se proizvodnja kemijskih spojeva, oružja, lijekova, sintetičkog goriva i svega što je bilo neophodno nacističkoj ratnoj mašineriji.

Uz to, eugenistički Dr.Jozef Mengele je na ljudima radio eksperimente, koji čine osnovu mnogih današnjih lijekova. Na kraju Drugog svjetskog rata saveznici su podijelili IG Farben u kompanije nama poznatih imena Bayer, Hoescht, BASF, Agfa-Gevaert Group i Cassella AG.

Te tvrtke u vlasništvu istih porodica danas čine ono što se popularno zove farmaceutski lobi, koji nastavlja eksperimentiranje na milijardama ljudi pod firmom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Glavna meta su ogromni prirodni resursi Rusije.

Zbigniew Brzezinski i drugi kreatori NWO odavno javno i orkestrirano govore da je nedopustivo da Rusija sama raspolaže svim svojim prirodnim resursima, da je njima dovoljna 1/3 tih resursa, a da ostatak od 2/3 treba podijeliti drugim zemljama.

Novi poredak svijeta predstavlja i svojevrsni eshatološki, uvjetno rečeno, “mesijanski” projekt ili pokret koji je po svom obimu mnogo značajniji, kompleksniji, ali istovremeno po ljudski rod opasniji od svih ranije znanih planetarnih utopija, kao što su primjerice rani protestantski pokreti u Europi , Arapski kalifat, ili pak nekadašnji komunistički planovi za svjetsku revoluciju.

Promatrajući svijet iz današnje perspektive, može se izvesti nedvosmislen zaključak da su sve te ranije utopije koje su bile dobro organizirane i pripremljene, poslužile samo kao preludij ili “predigra” koja je trebala dovesti do forme mondijalizma (globalne diktature) koju danas poznajemo.

Trebalo je kroz sve ranije društveno-političke sustave i totalitarne režime (komunizam, boljševizam, fašizam) testirati mehanizme kontrole života pojedinaca, građana ili različitih društvenih skupina, i sve to – in vivo.

Moralo se vidjeti do koje granice država, koja inače ima sve poluge vlasti, može terorizirati stanovništvo. Koliko mehanizmi iz teorije mogu biti primijenjeni u praksi i da se vidi da li ta praksa može opstati; da se ljudi pretvore u robove – to je suština oblika vladavine kojim bi Obitelj voljela jednog dana da vlada u cijelom svijetu.

Dakle, da čovječanstvo bude porobljeno, ali ne u metaforičkom smislu, nego u bukvalnom: da se otmu svi svjetski resursi (koji do sada još nisu u njihovom vlasništvu) i da se distribucija svjetskog bogatstva napravi tako da takozvanih “zlatnih 500 milijuna” stanovnika ostane na zemlji. Taman za Obitelj, njihove poslušnike i ostatak “robovske” radne snage koja bi ih sve opsluživala. Ostatak stanovništva preko 500 milijuna, treba na razne načine reducirati.

Plan za budućnost

Da bismo shvatili s čime se današnji svijet suočava, razmotrili plan ove bankarske elite, koju zovem “Obitelj”, za budućnost. Taj plan proizlazi iz logike businessa i ogromne (ipak još ne i apsolutne) moći, a o njemu se obično govori kao o Novom svjetskom poretku, ili globalizaciji.

Interes “businessa” nalaže da se smanji broj mjesta na kojima se donose političke i ekonomske odluke, kako bi se spriječila iskakanja i omogućila efikasna kontrola. To se postiže udruživanjem država u regionalne unije, pod plaštom slobodne trgovine koja je svima u “interesu”. Kako od tih trgovinskih unija nastaju super-države u kojima članice ostaju bez suštinskog suvereniteta, vidimo na nama bliskom primjeru Europske unije.

Dakle, u funkcioniranju Unije se umjetno izazovu problemi, a rješenje tih problema se uvijek nalazi u većim ovlastima koje članice prenose na organe Unije. Poslije niza naizgled “malih” koraka u tom pravcu, EU je danas spremna na jedinstvenu monetarnu i fiskalnu politiku, centralnu banku i proračun.

Priprema se, također, ukidanje načela obvezne suglasnosti svih članica, što je posljednja stavka njihove samostalnosti. Sve se to provodi da bi se “omogućilo učinkovitije odlučivanje i spriječile blokade”, a zapravo vodi potpunoj centralizaciji i kontroli svih resursa starog kontinenta od strane Obitelji.
 
 
(vestinet.rs /uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11419"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Čini se da je veliki pritisak reklama od strane velikih prehrambenih tvrtki porazio kalifornijski Prijedlog 37, glasački inicijativu kojom se zahtijevalo označavanje genetski modificirane hrane (GMO).

Posljednjih nekoliko tjedana se vidio zapanjujući preokret anketne statistike u korist Prijedloga 37. Nacionalne ankete dosljedno je pokazivalo da oko 90% Amerikanaca podržava GMO označavanje, a prije mjesec dana ankete iz Kalifornije su pokazale da preko 60% podržava označavanje.

Mjera GMO označavanja, koje bi zahtijevalo da prehrambene tvrtke označavaju GM sadržaj hrane, poražen je jučer uz korištenje preko 45 milijuna dolara za lažne reklame i prljave trikove koje je financirao Monsanto, PepsiCo, Coca-Cola, Kellogg, General Mills, DuPont, Bayer i druge prehrambene tvrtke i proizvođače pesticida.

Zatim, su veliki prehrambeni konglomerati udružili svoja sredstva da se suprotstave mjeri i prestigli financijsku građansku kampanju “Pravo znati” gotovo 6-na-1 (45 milijuna dolara protiv 8 milijuna dolara).

Ovdje je popis najvećih donatora koji se protive GMO označavanju:

MONSANTO COMPANY $8,112,069
EI DUPONT DE NEMOURS & CO. $5,400,000
PEPSICO, INC. $2,145,400
GROCERY MANUFACTURERS ASSOCIATION $2,002,000
BASF PLANT SCIENCE $2,000,000
BAYER CROPSCIENCE $2,000,000
DOW AGROSCIENCES LLC $2,000,000
SYNGENTA CORPORATION $2,000,000
KRAFT FOODS GLOBAL, INC. $1,950,500
NESTLE USA, INC. $1,461,600
COCA-COLA NORTH AMERICA $1,455,500
GENERAL MILLS, INC. $1,230,300
CONAGRA FOODS $1,176,700
KELLOGG COMPANY $790,700
SMITHFIELD FOODS, INC. $683,900
DEL MONTE FOODS COMPANY $674,100
CAMPBELL SOUP COMPANY $598,000

DOBRO ZAPAMTITE OVE PROIZVOĐAČE !!! SLIJEDEĆI PUT KAD KUPUJETE U PRODAVAONICAMA.

Ispod je jedan od mnogih “Glasaj PROTIV na 37″ reklama koje su se koristile da uvjere javnost da etiketiranje nije važno:
 

 
Neki radio spotovi su čak tvrdili da bi etiketiranje podiglo cijene u trgovinama u pokušaju da preplaše birače. Nakon ove baražne vatre oglasa, nedavna anketa prije dva tjedna pokazala je da manje od 40% ljudi još uvijek podržava označavanje GMO, a više od 50% podržava da se ne označava.

Kao konačni glas  izgledalo je kao da je Big Business kupio sebi naizgled nemoguću dvoznamenkasti pobjedu – trenutno je vodio 55%.

Prema bilo kojem standardu ovo je presedan zaokreta u tako kratkom vremenskom razdoblju, osobito za problem koji se činio da je bila pobjeda “DA” glasova. Tko ne bi želio znati što je u njihovoj hrani ?

Neki su već nagađali da su brojevi za Prijedlog 37 bili izmišljeni u vodstvu do izbora kako bi krađa glasova bila manje očita. Iako se to činilo pretjerano i zavjerenički, čini se gotovo uvjerljivo kao čudotvorna pobjeda Velikog agrobiznisa u zadnjoj minuti.

Čini se da je velika reklamni udarac od strane prehrambenih kompanija porazio kalifornijski Prijedlog 37, glasačku inicijativu koja će omogućiti označavanje genetski modificirane hrane (GMO).
 
 
izvor: activistpost.com, infowars.com, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10812"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Dok se očekuje potvrda prijedloga Europske komisije da svaka zemlja sama odlučuje hoće li dopustiti uzgoj GMO-a na svom teritoriju, u Hrvatskoj se još uvijek itekako vode bitke o potrebi proizvoda koje je William Engdahl nazvao sjemenom zla.

Uspješno donesena uredba

Hrvatska Vlada je 29. ožujka 2012. uspješno donijela uredbu:

O izmjeni i dopunama o razini genetski modificiranih organizama ispod kojih proizvodi koji se stavljaju na tržište ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme.

U kampanji za pristup Europskoj uniji nisu se spominjali potencijalni problemi genetički preinačenih usjeva i od njih dobivene hrane, unatoč tomu što je 80% građana protiv GMO-a. Sada nam je, mogli bismo reći potiho, došla uredba o neisticanju GMO-a. Je li bivša Vlada pripremila put ka tome, a ova nova nije imala vremena reagirati, nije više ni bitno jer uredba je donesena. Pitanje je vrijedi li ideja da svaka Vlada mora raditi u korist svojih građana?

Podsjetimo da se saborski Odbor za zaštitu okoliša jednoglasno očitovao da želi Hrvatsku slobodnu od GMO-a i da se razvoj Hrvatske temelji na ekološkoj poljoprivredi i turizmu, da 18 županija ne želi genetski modificirane organizme, te praktički želi Hrvatsku slobodnu od GMO-a.

No unatoč svemu ova Uredba sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

– Odluka Komisije od 17. lipnja 2011. godine o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže, sastoje se ili su proizvedeni od genetski modificiranog kukuruza MON 89034 × MON 88017 (MON-89Ø34-3xMON-88Ø17-3) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskoga parlamenta i Vijeća.

Šifre MON 89034 i MON 88017 označavaju GMO sjeme multinacionalne kompanije Monsanto, a ovom odlukom je dakle propisano da na proizvodima koji sadrže kukuruz ne treba isticati da je riječ o GMO sorti. Monsanto nije jedini na popisu uredbe, tu je i GMO sjeme kompanija Pioneer/Dow, AgroSciences, Bayer Crop Science, Syngenta Seeds.

Monsanto Hrvatska d.o.o.

Monsanto se pokazao kao najokrutniji i najveći igrač u lobiranju prema znanstvenicima i političarima. Prve pobjedničke kockice bacili su u SAD-u, tako što su izlobirali da se dopusti patentiranje genetski modificiranog sjemena.

Monsanto u Hrvatskoj: Monsanto d.o.o.
Vrlicka 30
Zagreb 10 000
Tel: 00385 1 3843065
Fax: 00385 1 3841 063

To znači da je Monsanto vlasnik svog kukuruza u Hrvatskoj koji u budućnosti bude prihvatio karakteristiku modificiranog MON 89034 × MON 88017.
Prihvaćanje karakteristika se događa putem križanja naših postojećih vrsta kukuruza s njihovim modificiranim. Ako se pojavi novo sjeme, što se događa svake godine, a u tom novom sjemenu bude dio genetske strukture MON 89034 × MON 88017, oni postaju vlasnici tog sjemena. Čitava ova priča sjajno je objašnjena u filmu Food Inc. Roberta Kennera iz 2008. godine.

Zahvaljujući WikiLeaksu procurile su mnoge informacije, pa tako i ona u kojoj američki ambasador u Parizu Craig Stapleton savjetuje Washingtonu da protiv svake članice EU-a koja se protivi uvođenju GMO-a počne trgovački rat, što dovoljno govori o značenju koje Monsanto ima američkoj vladi. Wiki navodi da je Amerika upoznata sa stavom hrvatskih građana koji se protive sadnji GM-usjeva i da u narodu vlada strah da će takvi usjevi biti zasijani bez njihova znanja.

Također, Wiki prenosi Stapletonove  riječi da se s približavanjem Hrvatske EU-u usklađuju zakoni s europskim normama i da postoji nada da će se srušiti ideja o Hrvatskoj slobodnoj od GMO-a, budući da će Hrvatska sigurno slijediti EU kada je u pitanju biološka sigurnost ili GMO. Zakon o hrani, Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti potrošača zapravo su regulativni okviri za uvođenje preinačenih usjeva i hrane, jer ovako, bez te regulative, u Hrvatskoj je de facto na snazi zabrana sjetve takvog sjemena.

Jedino što nas može ohrabriti su postignuti uspjesi susjedne Austrije, Slovenije i donekle Italije u suprotstavljanju stavu Europske unije.

Argentinski model

Poznat je primjer kako se Argentina pretvorila u velik znanstveni laboratoriji. Već petnaest godina dopuštena je sjetva “GM RoundupReady” (RR) soje. Argentinska vlada je u svom planu da izvuče zemlju iz duboke ekonomske recesije, 1990. restrukturirala svoju privredu na genetički modificiranoj soji, namijenjenoj izvozu.

Znanstveni oslonac, jedini u prilog takvoj odluci, bili su “znanstveni” podaci vlasnika GM-soje, korporacije Monsanto. Argentina se zahvaljujući GM-usjevima privremeno izvukla iz financijske krize, ali GM-sorte su od početka bile pet posto manje rodne, uz to su se pojavile neke nove biljne bolesti, točnije njih 40, koje nisu postojale prije, a intenzitet se postojećih bolesti pojačao. Danas je u Argentini više od 56 posto ili 18,65 milijuna hektara oranica zasijano RR-sojom, koja je potpuno otporna na sve herbicide, osim na Monsantov totalni herbicid.

Djeca argentinskih radnika sa Monsanto farmi

Između 1997. i 2008. izvoz soje iz Argentine povećao se s 3,2 na 16,3 bilijuna američkih dolara, stoga je taj proizvodni model prihvaćen kao velik ekonomski uspjeh. S druge strane, 200 tisuća malih poljoprivrednika iseljeno je sa svoje zemlje. EU na godinu uvozi oko 38 milijuna tona RR-soje bez uvoznih carina. Zbog otpora Europljana prema RR-soji, ta jeftina soja završava kao stočna hrana na velikim industrijskim farmama, a rezultat je niska cijena mesa, jaja i mlijeka, kojoj EU-ov mali farmer ne može konkurirati.

Monsanto svoj uspjeh na tržištu može zahvaliti lobiranju u američkom kongresu, s ciljem da uz pomoć političkog pritiska, te putem patentom zaštićenog, skupog GM-sjemena i skupog herbicida, monopolizira svjetsku opskrbu hranom.

Još jedino što visi u zraku u kojem se oplodnja i događa, jest je li se lobiranje dogodilo i u Hrvatskoj, te u čiju korist. Lobista ili lobiranih.

“Sjeme zla” ipak u Hrvatskoj?

Europska komisija predložila je da nacionalne vlasti same odlučuju hoće li dopustiti da se na teritoriju pod njihovom upravom uzgajaju genetski modificirani organizmi. Za svoju odluku ne moraju tražiti odobrenje EK, ali o njoj moraju obavijestiti ostale zemlje članice mjesec dana prije no što je stave na snagu. I dok se u EU čeka da promjenu Direktive odobre Vijeće EU i Europski parlament, Hrvatsku ujesen očekuje donošenje nacionalne strategije, koja već u startu predviđa koegzistenciju GMO-a i komercijalnih i ekoloških usjeva, piše Večernji list.

Tako smo, prema riječima članice hrvatskog Vijeća za GMO Jagode Munić, sami sebi najveća opasnost. Zasad je, dodaje, jasno propisano da se sijanje dopušta samo u posebnim uvjetima i uz posebne dozvole.

Stručnjak za genetiku, oplemenjivanje bilja i sjemenarstvo Marijan Jošt, pak, kaže kako to nije nikakva prepreka da upravo Vijeće za GMO, čija većina zagovara GMO, već za nekoliko mjeseci dopusti uzgoj bilo kakvih GM kultura u RH, iako ih kao nečlanica EU-a RH nema obvezu dopustiti.

Teorije zavjere nekih protivnika GMO-a u RH idu čak toliko daleko da tvrde kako mnoge poljoprivredne površine u Slavoniji nisu očišćene od mina upravo kako bi dočekale Pioneer, Monsanto, BASF i druge kompanije s GM sjemenom. No, nesporno je da će se ulaskom u EU i na zajedničko tržište ta mogućnost povećati. Multinacionalne kompanije poput BASF-a ili Monsanta u Hrvatskoj već žestoko lobiraju među političarima i strukom kako bi si pripremile teren.

“Nedavno dopušteni GM krumpir Amflora BASF-a opasan je jer ima gene za otpornost prema nekim antibioticima, o čemu su se već oglasili i WHO i EMEA”, upozorava Jošt. No, zagovornici GMO-a smatraju kako protivljenje GMO-u nije utemeljeno na znanosti nego na predrasudama.

“Želio bih da Hrvatska u budućnosti više sudjeluje u razvoju GM tehnologija, kao i u primjeni više akumulativnih procesa koji će iz toga proisteći. Međutim, za aktualne GM kulture (soja, kukuruz) ne postoji pretjeran komercijalni interes jer zahtijevaju i razbijanje brojnih administrativnih (i mentalnih) barijera”, kazao je za Večernji list dr. sc. Zoran Zgaga iz Zavoda za biokemijsko inženjerstvo i član Vijeća za GMO. Dodaje kako je strah od GM proizvoda u RH neutemeljen, jer su ti proizvodi na europskom tržištu prošli najrigoroznije zdravstvene kontrole, a u RH se trenutačno mogu naći samo sporadično i u zanemarivim količinama.

U Hrvatskoj su se u mrežu GMO – slobodnih regija Europe već povezale Sisačko-moslavačka i Varaždinska županija, a uskoro će im se pridružiti još neke.

U odjeći H&M-a i C&A otkriven GMO

Velika količina genetski modificiranog pamuka odaslana je iz Indije u europske tvornice. H&M je odlučio napraviti ‘organsku’ kolekciju upravo od spomenutog GM-pamuka.

Indijske vlasti otkrile su da je dio pamuka označen kao ”organski” sadržavao genetski modificirane supstance. EcoCert i Control Union, organizacije zadužene za certifikaciju pamuka, novčano su kažnjene zbog tog propusta.

Trgovačke kuće poput H&M-a i C&A prozvane su da prodaju robu deklariranu kao organsku, dok se u stvarnosti radi o GM-materijalu.

H&M je čak priznao da je znao za provjere ispravnosti organskog pamuka u Indiji, no na svojim internetskim stranicama su objavili kako ”nema razloga vjerovati da je pamuk koji su nabavili iz Indije genetski modificiran”.

Direktor Impetusa, nezavisnog laboratorija u Njemačkoj, rekao je za Finacial Times Deutschland kako oko 30 posto primjeraka koje su testirali sadrži genetski modificiran pamuk.

POVEZANI ČLANCI:

EFSA – Spasitelji ili zavjerenici prehrane? Mislim da već znamo odgovor !

UPOZORENJE GRAĐANIMA – ŠTETNA HRANA JE U PROMETU (Codex Alimentarius)

Codex Alimentarius – policija za ‘Sigurnost Hrane’ može nekaženjo ubiti !

 
 
izvor: danas.nrt.hr, index.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9430"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]