Izgubiti zdrav um je strašna stvar, ali zbog umjetnih kemikalija, prijetnja funkcijama mozga i uništenju stanica je uvijek prisutna.

Ovo su potencijalno najuvjerljiviji počinitelji štete umu, ali dobra vijest je da postoje jednostavni načini kako ih izbjeći.

Fluor

Odluka za dodavanje fluora u većinu javnih sustava pitke vode kao način borbe protiv karijesa možda je imala najviše opasnosti i veliki učinak na mozgove ljudi diljem nekih država.

Fluor Action Network (FAN) je izvijestio o istraživanju koje je pokazalo da je fluorid povezan s nižim kvocijentom inteligencije, čak i sa granicama do koje se dodaje fluor u američke zalihe vode. Sve u svemu, FAN je izjavio da već 34 studije sada povezuju fluor u vodi sa nižim razinama inteligencije kod ljudi, dok mnoge druge studije povezuju fluorid sa poteškoćama u učenju i pamćenju, fetalnim oštećenjem mozga i izmijenjenim neurobihevioralnim funkcijama.

Jedna studija pod pokroviteljstvom UNICEF-a utvrdila je da se IQ smanjio na razinama fluorida u vodi od samo 0,88 mg/l, razine koja se smatraju unutar optimalnog raspona i dodaju u sustave pitke vode koji služe više od 200 milijuna Amerikanaca svaki dan.

Uklanjanje fluorida iz vašeg vodovoda je često tako jednostavno kao npr. instaliranje filtra kvalitetnu vodu.

Teški metali

Teški metali su posebno zlokobni toksini koji se ne mogu lako ukloniti, ali su uobičajena pojava u tijelima i mozgu milijuna ljudi zahvaljujući cjepivima, stomatološkim zahvatima, poljoprivrednim kemikalijama, industrijskom onečišćenju, ribi, piletini i još mnogo toga.

Možda su najviše osjetljive na traumatske štete mozga uslijed izlaganju teškom metalu (živa) – novorođene bebe koje tek razvijati svoju krvno-moždanu barijeru i općenito su podvrgnute intenzivnom kalendaru cijepljenja kojim se ubrizgava živa izravno u njihovo tijelu.

Kod djece sa genetkim predispozicijama, kao što neispravnosti enzima odgovornih za detoksikacije teških metala, prenatalna i rana postnatalna izloženosti živi dovodi do neuroloških oštećenja koji se očitju kao autistični simptomi.

Robert Nash Dr., sugerira da toksični učinci žive mogu izazvati širok spektar povezanih bolesti mozga, uključujući Alzheimerovu bolest, autizam, amiotrofne lateralne skleroze, multiple skleroze, Parkinsonovu bolest i neurološke bolesti.

Kako bi se osigurali od budućih trovanja teškim metalima, izbjegavajte cijepljenje protiv gripe, plombe od žive i ostale kemikalije, i poduzmite mjere opreza kad konzumiranje plodova mora.

Umjetni zaslađivači

Želja za nula kalorijskim sladilima proizvodi pravu poplavu umjetnih sladila, a negativni učinci na mozak su dobro dokumentirani. Oni se nalaze u gaziranim pićima, jogurtu, gumama za žvakanje, umaku za kuhanje, stolnim sladilima, vodama sa okusom, žitaricama i proizvodima bez šećera.

Aspartam nastaje tako da se genetski modificirana bakterija E.Coli nacijepljuje na kanalizacijsku vodu (punu fekalija), a sekret bakterije je bijela supstanca – aspartam.

Aspartam je kombinacija kemikalija, odnosno aspartamske kiseline (amino kiseline s podražajnim učinkom na moždane stanice), metanola i fenilalanina, a znanstvenici ga stavili na sam kraj toksičnosti. Kad se aspartam razgrađuje, on stvara kemijski spoj koji uzrokuje tumor.

Devedeset različitih simptoma su dokumentirani kao rezultat konzumacije aspartama, uključujući napade anksioznosti, suludi govor, depresije i migrene.

Izbjegavajte umjetna sladila, čitajući sastojke na proizvodima i izbjegavanje proizvoda navedeni iznad. FDA je također nedavno odobrila takozvani AminoSweet, tako da se čuvate i od toga također.

Mononatrijev glutamat (MSG)

MSG je oblik koncentrirane soli koja se dodaje hrani kako bi se poboljšao okus. MSG je prvi put korišten u vojnim obrocima da im daje bolji okus, ali je uskoro usvojen od strane cjelokupne prehrambene industrije.

Dr. Blaylock, istaknuti neurokirurg i autoritet na području pobudnih toksina kao što su MSG, otkrio je tiho oštećenje mozga, a tijekom vremena je vidio uništavanje velikih dijelova mozga koji su vodila do uzroka Alzheimerovu bolest, Parkinsonovu bolest i druge bolesti mozga.

Najbolji način da se to izbjegne je da prestanete jesti prerađenu hranu, ili da ga potražite u sastojcima, uglavnom kao mononatrijev glutamat ili ekstrakt kvasca.
 
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

1999. godine, časopis Independent je objavio članak pod naslovom “Svjetski top zaslađivač koji je proizveden uz pomoć GMO bakterije”, koji je pokazao da Monsanto svjesno dodaje aspartam u bezalkoholnih pića u SAD-u i da je aspartam izrađen od GMO bakterije.

Ovaj izvještaj, koji ostaje jedan od prvih objavljivanja o aspartamu u mainstream novinama je pridobio vrlo malo pozornosti i pažnje nakon objave – vjerojatno jer se njegova implikacija podcijenila u to vrijeme – i to se odavno zaboravilo.

Od 1999. godine, svijet je postao malo više osjetljiv na Monsanto i aspartam, ali još uvijek obiluje neznanjem o naknadnoj genezi. Dok se sve više i više ljudi počinju buditi spoznajući razorno djelovanje aspartama na naše zdravlje, ne znaju kako je aspartam zapravo napravljen?

Srećom, patent iz 1981. godine za proizvodnju aspartama, jednom zatočen u ladicama patentnog ureda, sada je bio dostupan na internet za sve koji to žele vidjeti i saznati – i to potvrđuje sve ono što nam je Monsanto sav sretan htio reći 1999. godine prije nego što njihov strelovit rast zahtijevao veću opreznost.

Proces proizvodnje

Patent, pod naslovom Postupak za proizvodnju aspartam i zaslužan potpisa Bahl, Rose, i White, rezimira proces na sljedeći način:

“Umjetno sladilo aspartam, dipeptid s formulom ASP-Phe-mene, se proizvodi koristeći klonirani mikroorganizam [sic]. DNA koji kodira velike stabilne peptide je sastavljen od ponavljajuće sekvence aminokiselina (ASP-Phe)n umetnut u klonirano sredstvo koje se pak uvodi u prikladni mikroorganizam domaćina. Mikroorganizam domaćin je uzgojen i veliki peptidi koji sadrže ponavljajući ASP-Phe slijed, se ubiru. Slobodna karboksilna grupa velikog peptida se benzilatira, a zatim hidrolizira do spoja benzil ASP-Phe dipeptid. Ovaj dipeptid je metiliziran zatim debenziliziran do forme aspartama “

Ovaj znanstveni žargon skriva i zbunjuje (možda namjerno) doista uznemirujući proces:

1.) “Klonirani mikroorganizmi” (koji je patent kasnije otkriva da je genetski modificirana E.coli) se uzgaja u spremnicima čije okruženje je napravljeno kako bi bilo povoljno za rast.

2..) Dobro hranjena E. coli kultura izlučuje fekalije (izmet) u obliku proteina ​​koje sadrže segment asparaginske fenilalanin aminokiseline  potrebne da bi se napravio aspartam.

3.) Proteini koji sadrže Asp-Phe segmente su ‘beru’ (tj. laboratorijski asistenti skupljaju izmet bakterije).

4.) Izmet se onda obrađuje. To uključuje i proces metilacije (dodavanjem viška toksičnog alkohola, metanola, zaštićenom dipeptidu).

Iako zdrav razum nalaže da ova odvratna tvar ne pripada nigdje u blizini našeg tijela, autori patenta ne taje o njihovom uvjerenju da aspartam predstavlja sigurno i hranjivo sladilo:

“Aspartam ne samo da je slađi od saharoze /bijelog šećera/, već je poželjniji kao hrana za saharoze. Dok saharoze može dati tijelu malo više od energije, aspartam se sastoji od aminokiselina, građevnih blokova bjelančevina, i kao i drugih proteina koji su rastavljeni od strane probavnih enzima u želucu na sastavne aminokiseline čime se osigurava nutritivna vrijednost. [...] Iz tih razloga, aspartam značajano obećava u zamjeni šećera kao zaslađivač.”

Eto ga na: službeni dokument koji ne samo da otkriva šokantnu istinu iza proizvodnje aspartama, već i slobodno priznaje da je bio namijenjen za masovnu potrošnju kao zamjena za saharozu.

Stoga, sljedeći put kad netko tvrdi da su vaše izjave o ovom zaslađivaču neutemeljene, usmjerite ih na ovaj patent – istina iza aspartama je sada očigledna.
 

 
(autor: mag.Alfred Bošković/uredio: nsp)

Jeste li znali da je Aspartam dvaput zabranjen od strane FDA? Kako je ovaj proizvod sada legalan?

Gorko-slatki argument o tome da li je Aspartam siguran ili nije na dulje vrijeme. Na jednoj strani imamo medicinske dokaze koji sugeriraju da bismo ga trebali izbjegavati, DOK na drugoj strani smo se oslonili na FDA odobrenje kojim se sugerira da je to sigurno.

No općenito se čini da je to faktor kojem mnogi i dalje daju povjerenje, mislio sam da bi mogli pogledati u priču o aspartamu i saznati kako je došlo do toga da bude prihvaćen kao siguran od strane FDA. Vi mislite da bi se nešto tako naširoko koristilo i tako dobro prihvatilo kroz nevinu priču koja je dovela do prihvaćanja. Zamislite nekoga tko će otkriti sasvim drugačiju priču nakon čitanja ovog članka.

Sve počinje sredinom 1960-ih sa tvrtkom koja se zOVE G.D. Searle. Jedan od njihovih kemičara je slučajno stvorio aspartam dok je pokušavao stvoriti lijek za ulkus želuca. Searle je odlučio provesti aspartam kroz proces testiranja koja su na kraju dovela do njenog odobrenja od strane FDA. Nedugo nakon toga, ozbiljani zdravstveni probleMi su se počeli javljati i G.D. Searle dolazi pod vatru zbog svojih testova koje su proveli. Pokazalo se da su proces testiranja aspartama provodili najgori istražiVAČI ikada viđeni, i da je u stvari proizvod bio nesiguran za korištenje.

Aspartam izaziva prvu kaznenu istragu o proizvođaču koja je provedena od strane FDA u 1977. Do 1980 FDA je zabranila aspartam u uporabi nakon što su tri nezavisna znanstvenika proučavala zaslađivač. Utvrđeno je da je jedan od glavnih učinaka na zdravlje bila i jest visoka vjerojatnost izazivanja tumora mozga. U tom trenutku je jasno da aspartam nije bio sposoban se koristiti u prehrani i zabranjen je, ali ne za dugo.

Rane 1981. godine predsjednik G.D. Searle-a Donald Rumsfeld (koji je bivši ministar obrane .. iznenađenje iznenađenje) je obećao da će odobriti aspartam. 21 siječnja 1981, dan nakon inauguracije Ronald Reagan-a, Searle je preuzeo korake kako bi ponovno primijeni odobrenje za uporabu aspartama od strane FDA. Ronald Reagan-ov novi povjerenik FDA Arthur Hayes Hull, Jr., imenovanovao je 5 osoba u Znanstvenom povjerenstvu za ocjenu odbora upita odluke. Nije trebalo dugo da vijeće odluči 3-2 u korist održavanja zabrane aspartama. Hull tada odlučio imenovati 6. člana odbora, koji je stvorio neodlučeno glasovanje, 3-3. Hull je tada odlučio osobno razbiti izjednačeno glasovanje i odobriti uporabu aspartama. Hull je kasnije napustio FDA pod izgovorom za nepriličnost, kratko je služio kao oficir u New York Medical College, a zatim je uzeo poziciju sa Burston-Marsteller. Bursto-Marstella je šef odnosa s javnošću tvrtki -  Monsanto i G.D. Searle. Od tog vremena on nikada nije javno govorio o aspartamu.

U tom trenutku je bilo jasno da je aspartam nevjerojatno nesiguran. Pitate se koliko su korupcija i novac surađivali sa imenima kao što su Rumsfeld, Reagana i Hull uključeni u legalizaciju aspartama. Godine 1985. godine, Monsanto odlučio za kupnju patenta aspartam do G.D. Searle. Sjetite se da je tada Arthur Hull imao vezu sa Monsantom. Monsanto se nije, čini se, previše bavio posljednjim izazovima i ružnim imidžem aspartama na temelju njegove prošlosti.

Od tada, aspartam je pod velikim napadima od strane znanstvenika, liječnika, kemičara i potrošača u svezi svoje sigurnosti i neurotoksičnih svojstva. Temelji sveobuhvatnih istraživanja su završila i pokazala da aspartam izaziva više od 90 ozbiljnih zdravstvenih problema poput raka, leukemije, glavobolje, napadaja, fibromijalgije, i epilepsije, ako spomenemo samo neke od bolesti.

Kronologija legalizacije Aspartama:

Prosinac 1965, – Dok je radio na lijeku za ulkus, James Schlatter, kemičar G.D. Searle-a, slučajno je otkrio aspartam, tvar koja je 180 puta slađa od šećera, ali nema kalorija.

Proljeće 1967. – Searle počinje sigurnosne testove u svezi aspartama koji su bili potrebni za podnošenje zahtjeva za odobrenje FDA prehrambenih aditiva.

Jesen 1967. – Dr. Harold Waisman, biokemičar na sveučilištu u Wisconsinu, provodi sigurnosne testove aspartama na dojenčadi majmunima u ime Searle Društva. Od sedam majmuna koji su se hranili aspartam pomiješana s mlijekom, jednom umire, a pet drugih imaju napadaje.

Studeni 1970. – Ciklamat, vladajući niskokalorični umjetni zaslađivač – je povučen sa tržišta nakon što su ga neki znanstvenici  povezali sa rakom. Prašina se podigla i oko sigurnosti saharina, još jedinog drugog umjetnog sladila na tržištu, ostavljajući široki otvoreni put za aspartam.

18. prosinac 1970. -  Rukovoditelji tvrtka Searle nokautirali su “Strategiju FDA, stavljajući FDA u pozitivni okvir u svezi aspartama.”

Proljeće 1971. – neuroznanstvenik dr. Ivan Olney (čiji je pionirski rad s monosodium glutamatom bio odgovoran za to što je uklonjen iz dječje hrane) obavještava G.D.Searle da njegova istraživanja pokazuju da aspartamska kiselina (jedan od sastojaka aspartam) uzrokuje rupe u mozgu mladunčadi miševa. Jedan od vlastitih istraživača Searle-a je potvrdio pronalaske dr. Olney-a  u sličnom istraživanju.

Veljača 1973. – Nakon što je proveo nekoliko desetaka milijuna dolara sigurnosnih provjera, kompanija G.D. Searle se prijavljuje za odobrenje FDA i podnosi preko 100 studija koje tvrde i podržavaju sigurnost aspartama.

5. ožujak 1973. – Jedan od prvih znanstvenika FDA pregledavajući podatke o sigurnosti aspartama navodi da su “informacije (po Searleu) neadekvatne da bi omogućile procjenu potencijalne toksičnosti aspartama”, u svom izvješću navodeći da G.D.Searle nije siguran u ispravnost aspartama, i da su daljnja klinička ispitivanja potrebna.

Svibanj 1974. – odvjetnik, Jim Turner (zastupnik potrošača koji je bio pobornik i odgovorni za skidanje ciklamata sa tržišta) sastao se s predstavnicima Searle-a da bi raspravili o studiji dr. Olney-a iz 1971. godine, koja je pokazala da aspartamska kiselina uzrokuje rupe u mozgu mladunčadi miševa.

26. srpanj 1974. – FDA odobrava potporu aspartama za svoju prvu ograničenu uporabu u suhoj hrani.

Kolovoz 1974. – Jim Turner i dr. Ivan Olney podnose prve prigovore protiv odobrenja Aspartama.

24. ožujak 1976. – Turner i Olney je peticija aktivira FDA istragu o laboratorijskim praksama aspartama od proizvođača, G.D. Searle. Istraga pronalazi da je testiranje procedure Searle-a umjeto, puno netočnosti i “izmanipuliranih” podataka o ispitivanju. Istražitelji prijavljuju da “nikada nisu vidjeli ništa loše kao što je testiranje Searle-a”.

10. siječanj 1977. – FDA službeno traži američko odvjetništvo da počne postupak velike porote da ispita da li bi optužnica trebala biti podnesena protiv Searle-a za svjesno pogrešne nalaze i “prikrivanje materijalnih činjenica i davanja lažnih izjava” u testovima sigurnosti aspartama. Ovo je prvi put u povijesti FDA da su zatražili kriminalističku obradu nekog proizvođača hrane.

26. siječanj 1977. – Dok je velika porota u tijeku, Sidley & Austin – odvjetničko društvo koje zastupa Searle, počinje posao pregovora sa Samuel Skinner-om, američkim odvjetnikom zaduženim za istragu.

8. ožujak 1977. – G.D. Searle unajmljuje istaknutog Washingtonskog insajdera Donald Rumsfeld-a kao novog predsjednik uprave koji će pokušati preokrenuti situaciju u njihovu korist. Bivši član Kongresa i tajnik obrane u administraciji predsjednika Ford-a, Rumsfeld donosi nekoliko svojih Washingtonskih kolega u top menadžment kompanije.

1. srpanj 1977. – Samuel Skinner ostavlja državno odvjetništvo i uzima posao obrane kompanije Searle. (Vidi 26. siječnja)

1. kolovoz 1977. – Bresslerovo izvješće koje su sastavili FDA istražitelji, a na čelu sa Jerome Bressler-om, je pušteno u javnost. Izvještaj nalazi da je 98 od 196 životinja umro tijekom jedne od Searle-ovih studija, a nisu napravili obdukcije, u nekim slučajevima čak i  više od jedne godine nakon smrti. Mnoge druge pogreške i nedosljednosti su zabilježene. Na primjer, štakor je bio prijavljen živ, onda mrtav, onda živ, onda opet mrtav, polipi maternice i neoplazme jajnika su pronađeni kod životinja, ali nisu prijavljeni ili dijagnosticirani u Searle izvješćima.

8. prosinac 1977. – Povlačenje Američkog državnog odvjetnika Skinner-a  i njegova ostavka, smrznula je istragu velike porote u svezi Searle-a tako dugo dok izjava ograničenja optužbi vezanih na aspartam nije nestala. Istraga Velike porote je povučena.

1. lipanj 1979. – FDA osniva Javni odbor za Istragu (PBOI) koji će odlučivati ​​o sigurnosnim pitanjima koje se tiču NutraSweet-a.

30. rujan 1980. – Javni odbor zaključuje da NutraSweet ne bi trebao biti odobren u tijeku daljnje istrage tumora mozga kod životinja. Odbor navodi da “nije predstavljen dokaz o razumnoj sigurnosti da je aspartam siguran za uporabu kao dodatak hrani.”

Siječanj 1981. – Donald Rumsfeld, predsjednik uprave Searle-a, navodi da će napraviti veliki pritisak da se aspartam odobri u roku od godinu. Rumsfeld kaže da će iskoristiti svoju političke veze u Washingtonu, radije nego znanstvenim sredstvima, kako bi bili sigurni da će biti odobren.

21. siječanj 1981. – Ronald Reagan je položio prisegu kao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Reaganov tranzicijski tim, koji uključuje Donald Rumsfeld-a, predsjednika uprave G.D. Searle-a, odabire dr. Arthur Hull Hayes Jr. da bude novi povjerenik FDA.

Ožujak, 1981. – FDA povjerenička komisija je osnovana kako bi pregledala pitanja postavljena od strane javne uprave.

19. svibanj 1981. – Tri od šest znanstvenika FDA koji su bili odgovorni za preispitivanje pitanja tumora na mozgu, dr. Robert Condon, dr. Satya Dubey, i dr. Douglas Park, savjetovali su protiv odobrenja NutraSweet-a, navodeći da su Searle-ovi testovi nepouzdani i ne odgovaraju kako bi se utvrdila sigurnost aspartama.

15. srpanj 1981. – U jednom od svojih prvih službenih akata, dr. Arthur Hayes Jr., novi povjerenik FDA, odobrava upit javnog odbora, ignorirajući preporuke vlastitog unutarnjeg FDA tima i odobrava NutraSweet za suhe proizvode. Hayes kaže da se aspartam pokazao u biti siguran za svoje predložene koristi i kaže da je samo nekoliko spojeva izdržalo takvo detaljno testiranje i ponovo pomno ispitivanje.

15. listopad 1982. – FDA je objavila da je Searle podnio peticiju da aspartam bude odobreni kao zaslađivač u gaziranim pićima i ostalim tekućinama.

1. srpanj 1983. – Udruga Nacionalnih bezalkoholnih pića (NSDA) poziva FDA da odgodi odobrenje uporabe aspartama u gaziranim pićima u tijeku daljnjeg testiranja jer je aspartam vrlo nestabilan u tekućem obliku. Kada je tekući aspartam pohranjen na temperaturama iznad 85 stupnjeva celzijusa, on se razbija u DKP i formaldehid, oba poznata kao toksini.

8. srpanj 1983. – Udruga Nacionalnih bezalkoholnih pića izrađuje prigovor na konačnu presudu koji dopušta korištenje aspartama u gaziranim pićima i sirup bazama i zahtjeva raspravu o prigovorima. Udruga kaže da Searle nije dala odgovornu sigurnost da u aspartam i njegovi degradirajući proizvodi sigurni za korištenje u bezalkoholnim pićima.

8. kolovoz 1983. – Odvjetnik potrošača, Jim Turner sa Instituta Nutricionističke Zajednice  i dr. Woodrow Monte, Arizona State  Ravnatelj Univerziteta Prehrambenih znanosti i prehrambenih laboratorijima, podnose tužbu uz pomoć FDA protiveći se odobrenju aspartama na temelju neriješenih pitanja sigurnosti.

Rujan, 1983. – FDA Povjerenik Hayes je podnio ostavku pod valom nesuglasica oko njegove neovlaštene vožnje na brodu General Foods-a. (General Foods je glavni klijent NutraSweet-a) Burson-Marsteller, Searle-ova tvrtka za odnose s javnošću (koja također zastupa nekoliko glavnih klijenata NutraSweet-a), odmah angažira Hayesa kao višeg znanstvenog savjetnika.

Jesen 1983. – Prvi gazirana pića koja sadrže aspartam se prodaju u javnoj potrošnji.

Studeni 1984. – Centar za kontrolu bolesti (CDC) “Procjena pritužbi potrošača vezanih uz korištenje aspartama.” (Sažetak B. Mullarkey)

3. studenog 1987. – SAD ročište, “NutraSweet: Zabrinutosti zdravlja i sigurnost “, Odbor za rad i ljudske resurse, senator Howard Metzenbaum, predsjednik.

Od tada, aspartam je legalan i sva vrata su mu otvorena u svijetu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(minds.com, youtube.com/uredio: nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Pepsi Co je odlučila da aspartam, neuro-toksin koji koristi u svojim proizvodima dijetne cola-e kao zaslađivač, nije “dovoljno sladak” i “testiraju novi mix umjetnih sladila” koji će zadržati svoju moć slatkoće dulje od visoko fruktoznog kukuruznog sirupa.

Nova mješavina sladila  koja se testirala uključuje ACESULFAME-kalij, ili ACE-K. Problem koji Pepsi Co ima s aspartamom je da negativno utječe u toplim uvjetima koji se javljaju tijekom transporta i prije nego njihovi soda proizvodi dođu u trgovine.

Administracija za Hranu i Lijekove (Food and Drug Administration FDA) odobrila je korištenje ACE-K unatoč svojim poznatim sigurnosnim opasnostima. Ova kemiklalija je većinom popularna i koristi se kod pečene robe, žvakaćih guma i želatina deserta prema skupini koja zagovara sigurnosti hrane, Centra za znanost u javnom interesu.

Ace-K ili acesulfam-kalij je laboratorijski kreiran kemijski spoj koji je 200 puta slađi od saharoze.  Ace-K je osumnjičen kroz istraživanja, da posjeduje kancerogena svojstva, ali ove studirane činjenice su odbačene, a daljnja istraživanja nisu provedena prije odobrenje FDA.

U ispitivanju izvedenom na štakorima, Ace-K je pokazala da stimulira lučenje inzulina, ovisno o konzumiranoj dozi. U daljnjim istraživanjima , ace-K se pokazao i više nego opasnim za štakore, nego za štakorice s obzirom na njihov signal prema početku raka.

Kemikalija ima vrlo jak okus nakon konumiranja i koji traje. Za borbu protiv ovog fenomena, Kraft Foods počeo koristiti natrijev-ferulat da bi prikrio gorčinu u svojim proizvodima.

Aspartam je dokazan kao vrlo zarazan, jer on uzrokuje stvarne želju za toksinom. Mnogi smatraju da oni ne mogu prestati koristiti aspartam zbog teških simptoma odvikavanja.

Aspartamska kiselina, također poznata kao aspartat, djeluje kao neurotransmiter u mozgu. Ona olakšava prijenos informacija od neurona do neurona. Prevelike količine aspartata u vašem mozgu ubija neurone dopuštanjem invazije ogromne količine kalcija u stanice. Taj priliv generira ekstremne razine slobodnih radikala koji ubijaju stanice. Neuronska šteta stanice je uzrokovana neopravdanim korištenjem aspartata. To je razlog zašto su označeni kao “ekscitotoksini”. Oni “uzbuđuju” ili pobuđuju neuronske stanice do smrti.

Vratimo se nazad u ožujak; radije nego bi htjeli promjeniti naljepnice na kojima bi priznali da truju svoje kupce, PepsiCo mijenja svoj ​​recept uklanjanjem 4-metilimidazole (4-MI ili 4-MEI), poznatog kancerogena, iz svoje formule u proizvodima bezalkoholnih pića .

U 2011. godini, mainstream mediji su izvijestili da određene marke bezalkoholnih pića Pepsi Co sadrže patentirani retardant plamena koji se koristi u plastici kako bi se spriječilo da gaziranih pića postanu zapaljiva. Tijekom prekomjernog izlaganja toksinima može dovesti do nužne liječničke pomoć u svezi “oštećenja kože, gubitka memorije i živčanih poremećaja.”

Izvješće iz Instituta za poljoprivredu i trgovinsku politiku navodi da prerađena hrana i piće mogu sadržavati živu koja je dio procesa u kojem se upotrebljava kukuruzni sirup visoke fruktoze (HFCS). FDA “nije uspjela” napraviti da ova neovisna istraživanja dođu do javnosti, te na taj način ​​priznajući svoje zaključke.

Živa ometa neurološki razvoj, i ima dramatičan učinak na ljudski živčani sustav. Kod djece, izloženost živi se manifestira kao autizam i kao Poremećaj pozornosti poremećaj hiperaktivnosti (ADHD).

Šokantno, Pepsi Co nije nikada demantirao njihovo korištenje smrtonosnog aditiva aspartama, niti povezanost sa rakom. Naveli su javno da su rezultati iz znanstvenih istraživanja bile neistiniti, bitno ignorirajući grešku i odgovornost njihove tvrtke koja nudi proizvod koji ugrožava zdravlje javnosti. Umanjujući činjenice, ne umanjuje njihovu valjanost.
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)