Zvuči kao znanstvena fantastika ili alkemija, ali ruski znanstvenici koji su prije par dana na konferenciji za tisak u Švicarskoj objelodanili svoje otkriće, beskompromisno tvrde da je ovo početak nove ere u povijesti čovječanstva

Transmutacija (pretvaranje jednog kemijskog elementa u drugi) – višemilenijski san čovječanstva i opsesija nebrojenih alkemičara, napokon je ostvaren!

Ovo tvrde ruski znanstvenici koji su povodom predstavljanja svog otkrića održali konferenciju za tisak u Švicarskoj, gdje su pred znanstvenim konzorcijem ponovili svoj postupak.

Kako ističu znanstvenici, jedna od najbitnijih stvari u svezi postignute transmutacije, jeste da se ona ne obavlja niti korištenjem radijacije, niti lasera, a ni kemijskih katalizatora, već je proces u potpunosti bio-kemijske prirode.

Otkriće je načinio tim ruskih znanstvenika kojima je cilj, prije svega, proizvodnja kemijskog elementa koji se, kao takav, ne može naći u prirodi, već samo dobiti u laboratorijskim uvjetima, a koji je idealan za gorivo kojim bi se napajale svemirske letjelice.

Njihov zadatak je bio da pojeftine i pojednostave njegovu proizvodnju.

Međutim, otkriće koje je uslijedilo, zaista može uvesti čovječanstvo u novu eru.

Ipak, kao i većina revolucionarnih otkrića i ovo je u opasnosti od “zataškavanja”, pošto bi široka upotreba transmutacije potpuno porušila ekonomsko-društvene odnose na planeti Zemlji.

Ostaje da vidimo kako će se “vladari svijeta” postaviti prema ovom, slobodno možemo reći, otkriću tisućljeća.

Za sada, jedino upada u oči da je ovako epohalno otkriće, koje je objavljeno 21. lipnja ove godine, ipak ostalo poprilično medijski neispraćeno.

Pogledajte najbitnije priopćenje sa održane konferencije:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Ukoliko vas zanima, pogledajte čitavo predavanje:
 

 
(vestinet.rs,pravda)

Znanstvenici su koristili novu tehniku zamrzavanja mozga zeca pri čemu je ostao potpuno očuvan. Ovo istraživanje moglo bi da ima veliki uticaj na budućnost krionike

U svijetu znanstvene fantastike često smo mogli vidjeti kako će ljudi uz pomoć krionike produžiti svoj ​​život ili preživjeti daleka putovanja kroz svemir. Znanstvenici sada tvrde kako su po prvi put uspjeli zamrznu i odmrznu mozak zeca u gotovo savršenom stanju.

Stručnjaci iz grupe 21st Century Medicine koristili su novu tehniku ​​koja je kardiovaskularni sustav u mozgu zeca ispunila kemikalijama koje omogućuju da se ohladi na -135 C.

Mozak su prvo natopili glutaraldehidom koji se inače koristi kao konzervans, a potom su u njega dodali kriozaštitnu tekućinu. Tijekom tog procesa stanične membrane, sinapse i unutarstanične strukture su ostale netaknute nakon što su uklonili kemikaliju i zagrijali mozak.

Mozak smo mogli analizirati pod elektronskim mikroskopom i vidjeli smo da su sve veze bile netaknute – rekao je Michael Ceru iz Fondacije Brain Preservation za Newsweek. Znanstvenicima koji su radili na ovom istraživanju zaklada je dodijelila nagradu od 26.735 dolara.

Neuroznanstvenik Kenneth Hayworth rekao je kako svaki neuron i sinapsa izgledaju savršeno očuvani, što je velik napredak u odnosu na uobičajene metode u kojima je kod ljudskog mozga dolazilo do dehidracije i raspada veza.

Sljedeći korak znanstvenika koji rade na ovom području bit će zamrznuti i očuvati mozak velikih sisavaca, a 21st Century Medicine je već predao mozak svinje na proučavanje.

Ovo bi istraživanje moglo imati ogroman utjecaj na budućnost krionike i izglede da ćemo nekad u budućnosti moći vratimo ljude u život. Međutim, nova tehnika omogućit će neuroznanstvenicima analizirati mozak u nikad više detalja, piše Gizmodo .
 
(B92.net/uredio:NSP)

Smatram da bi selo na Mjesecu bilo idealni nasljednik ISS-a za svemirska istraživanja – rekao je Jan Woerner u Parizu. Uskoro bi moglo postati stvarnost

Zvuči li selo na Mjesecu kao znanstvena fantastika? Ono bi moglo postati stvarnost do 2030. ako se pita šefa Europske svemirske agencije (ESA).

Jan Woerner iznio je svoju viziju kako Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS) zamijeniti lunarnim “selom” s nastambama koje iz Mjesečeve prašine izrađuju roboti i 3D printeri.

“Razmišljao sam o tome koji bi projekt mogao zamijeniti ISS. Smatram da bi selo na Mjesecu bilo idealni nasljednik ISS-a za svemirska istraživanja” – rekao je Woerner u Parizu.

On je misiju na Mjesec označio prioritetom kada je u lipnju prošle godine preuzeo agenciju, rekavši da bi to bio ključan korak prema eventualnom slanju ljudi na Mars.

Više država i kompanija, kao što su ESA, NASA, Rusija i Kina, moglo bi sudjelovati u tom projektu, dajući tehnologiju i astronaute koji bi pomogli u pripremi misije na Mars i nastavili znanstvena istraživanja koja se sada provode na ISS-u.

“Ako netko iznese bolju ideju, ok…Ali zasad na stolu nema boljeg prijedloga” – rekao je.
 

 
SAD je rekao da bi ISS trebao biti u funkciji do 2024., četiri godine dulje nego što se mislilo.

No, Rusija je najavila da bi mogla osnovati vlastitu orbitalnu postaju, a neke europske zemlje i članice ESA-e izrazile su sumnju da bi se još četiri godine ISS-a isplatile.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(24sata.hr,youtube.com/uredio:NSP)

Ako su neki filmovi znanstvene fantastike tako duboko prodrli u svakodnevni život i kulturu, onda su to “Ratovi zvijezda” i “Zvjezdane staze”. I opet su aktualni

U kinima se prikazuje najnovija priča iz serijala “Ratovi zvijezda”, što otvara mogućnost da se razmišljamo o različitim vizijama budućnosti, prenosi sajt “Što se priča o Americi”.

Na mnogo načina, političke norme svakog društva utječu na razvoj koji je s druge strane uvjetovan razvojem tehnologija. Ipak, određene ograničenosti tih tehnologija koje usporedo definiraju i društva i političku realnost, stvaraju međuovisnost između stila života i opet tehnologija. Zato je svrsishodno analizirati tehnološki razvoj viđen kroz dva različita serijala, a iz različitih perspektiva.

Teško da se ne može uočiti različitost tehnologija u dva serijala tih znanstveno-fantastičnih filmova.

Etos “Ratova zvijezda” mogao bi se gotovo nazvati srednjovjekovnim u odnosu na super moderne tehnologije “Zvjezdanih staza”. Galaksija kojom upravlja Imperija neodoljivo podsjeća na američki zapad, gdje napredne inovacije idu ruku pod ruku s primitivnim stvorenjima.

U usporedbi s ovim, visokotehnološki razvoj prikazan u “Zvjezdanim stazama” granični se sa znanstvenom fantastikom (a mnogo toga danas je realnost).

Bilo bi pošteno spomenuti da je većina epizoda u ovom serijalu snimljen u specijalno dobro opremljenim svemirskim brodovima, uz znanstveno inovativni pristup. U jedinoj epizodi gdje se radnja događa na udaljenoj svemirskoj stanici “Deep Space Nine” srećemo stvorenja koja nisu stanovnici Federacije, stoga ne mogu imati pristup visokim tehnologijama i drugim blagodatima Federacije.

Postoji još faktora osim spomenutih kontrasta koji čine razliku između ta dva, tehnološki gledano, različita svijeta, što ćemo dalje u tekstu ukratko sumirati.

Tko donosi političke i ekonomske odluke?

Kao što smo već spomenuli, ekonomski i politički poredak proizlazi iz prihvaćanja različitih vrsta tehnologija. Ta pitanja ovise io razine znanstvenih dostignuća, ali i stupnja korištenja tehnologija. Odabir tehnologija u jednom serijalu drugačiji je od izbora u drugom i zato je interesantan način kako su donošene političke i ekonomske odluke.

Zapravo, razlike (ni)su tako velike. U “Ratovima zvijezda” postoji klasna i ekonomska podijeljenost – odnosno, postoje siromasi, robovi, skitnice, kao i super bogati, odnosno nekoliko klasa aristokracije. Sa druge strane, u “Zvjezdanim stazama” nailazimo na mnogo ravnomjerniju raspodjelu bogatstva, gdje mnogo više ljudi – makar oni koji žive u Federaciji imaju sve ono što im treba.

Ipak, novac kao takav ne vidimo.

Jedini oblik valute je latinijum koji čuva humanoid Ferengi, jedan od omiljenih likova publike “Zvjezdanih staza”. Ne čudi što se ispostavlja da je latinijum otrovna materija.

Politička postavka “Zvjezdanih staza” podrazumijeva postojanje manje-više kompetentnih osobe koje se nalaze na određenim pozicijama vlasti, bez obzira na njihovo socijalno podrijetlo ili financijski status.

U “Ratovima zvijezda”, pak, čitava sudbina galaksije, čini se na prvi pogled, leži u rukama jedne obitelji, dok mnogo toga ovisi od ishoda konflikta između dva klana podjednako spretnih i iskusnih vitezova.

Novac postoji i cvijeta tijekom razdoblja crne ekonomije sa svim popratnim pojavama poput kriminala, krijumčarenja, krađa … Vidimo hijerarhijski strukturirano društvo u kojem se rođenjem i potom pripadnošću jednom od klanova determinira sudbina pojedinca.

Gdje se bolje živi?

Društvo u oba serijala ima svoje prednosti – teško je reći gdje je zapravo život bolji, mnogo ovisi o perspektive pojedinca.

Zvjezdana flota u “Zvjezdanim stazama” nije zamišljena da bude vojna organizacija, ali ona predvodi izviđačku misiju. Unatoč tome što u Zvjezdanoj floti postoje činovi admiral, kapetan i slično, ta organizacija više podsjeća na policiju ili čak vatrogasce-spasioce, nego na vojsku. Zapravo ta struktura ima mnogo više sličnosti sa službama sigurnosti nego sa vojskom. Usput, Federacija (u Zvjezdanim stazama) uopće nema vojsku, au slučaju potrebe intervenira Zvjezdana flota.

Sa druge strane, Imperija u “Ratovima zvijezda” ima veliku vojsku po čitavoj galaksiji, koja je uključena u operacije poput ratova svemirskih brodova, očuvanja ili uništavanja planeta, ali i osiguravanja mirovnih misija. “Ratovi zvijezda” mogu se tumačiti i kao priča o građanskom ratu između tiranski nastrojene moćne armije i oskudno naoružanih pobunjenika.

Uspoređujući ta dva serijala, postaje jasno da bi u svakom slučaju bilo bolje živjeti u jednom, ali bi život bio interesantniji u drugom.

Neka tako i bude

Ako uzmemo u obzir gore rečeno – da su se neke sjajne ideje iz “Zvjezdanih staza”, one koje su (sasvim je moguće) još nedavno djelovale kao potpuna znanstvena fantastika, a kasnije materijalizirale, to je onda ono što danas svakodnevno koristimo.

Kao što su junaci serije koristili “komunikatore”, tako mi danas koristimo mobilne telefone. Tadašnji mobilni kompjuteri su ono što danas poznajemo kao tablet. Uvelike koristimo i računalne programe za prevođenje s jednog jezika na drugi.

Također, bez obzira na manjkavosti, koristimo i programe koji podsjećaju na “pitanje i odgovor programe” koji je koristila Zvjezdana flota. Da ne govorimo o “touch screen” ekranima koje danas imamo na mobitelima, tabletima, računalima …

“Ratovi zvijezda” su više bili inspiracija za igračke i računalne igre. Mnogo šta viđeno u tim serijalima filmova predmet je masovne proizvodnje – bioničke tehnologije, solarne baterije, roboti, hologrami, laseri … Ipak, tu je bilo malo revolucionarnih momenata, više je u filmu korišteno ono što je već postojalo u stvarnom životu.

“Ratovi zvijezda” predstavljaju nešto širu verziju svakodnevnog života sa srednjovjekovnim primjesama – feudalni sustav, društvena nejednakost i misticizam – s malo tehnoloških inovacija. Sa druge strane, u “Zvjezdanim stazama” vidimo kako će život izgledati u budućnosti sa visoko razvijenim znanstvenim dostignućima.

Sve u svemu “Zvjezdane staze” su više kao proročanstvo, dok su “Ratovi zvijezda” u najboljem slučaju pesimistički pogled na budućnost koji pokušavamo izbjeći.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

Još jednom, znanstvena fantastika je ogledalo stvarnosti

Najveći filmski hit u zadnje vrijeme, Star Wars: The Force Awakens (Zvjezdani ratovi VII: Sila se budi) je došao u kina ovaj tjedan, nastavljajući filmsku sagu o međuplanetarnoj borbi civilizacija u galaktičkom ratu i tiraniji.

Alex Jones analiziran skrivenu istinu iza Star Wars filmova, detaljizirajući globalni rat vođen od strane planetarnog carstva koje propada i transforimira se u militariziranu policijsku državu.

Filmovi Ratova Zvijezda su imali ogroman utjecaj na popularnu kulturu.

George Lucas, stvoritelj Ratova zvijezda je izjavio da duboko u biti najveća prijetnja slobodi nije kriminalac na ulici već monolitska svemoguća Država – Novi svjetski poredak.

Ljudsk želja da se odupre tiraniji je jedna od najjačih nagona, a George Lucas je napravio jako dobar posao portretirajući istu tu stvar u svojim filmovima.

Najnoviji nastavak Ratova zvijezda je potpao pod Diznijev studio, a film je režirao J. J. Abrams, dok je Kreator cijele franšize, George Lucas, na ovom filmu radio je kao kreativni savjetnik, a to će također biti i na sljedećim filmovima iz planirane trilogije. (uključuje se samo kao scenarist).

Pogledajmo analizu filmova i saznajmo koja agenda stoji iza “filmova Ratovi zvijezda”:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:mag.A.B./uredio:nsp)

Nedavno objavljena priča NASA-e o Novoj Zemlji privukla je pažnju svih medija, ne samo onih koji redovno prate znanstvenu problematiku. Novo otkriće je svakako važno, ali iskreno govoreći – nije baš senzacionalno

Međutim, ova tiskovna konferencija dobar je povod da ispričamo priču o jednom od najzanimljivijih poslova kojima se čovječanstvo bavi zadnjih 20-tak godina: istraživanjem ekstrasolarnih planeta, ili kako se na engleskom kaže – exoplaneta.

Znanstvena revolucija u zadnjih 20-tak godina

Ideja o svjetovima koji postoje izvan Sunčevog sustava postoji već stoljećima – no donedavno nije bilo mogućnosti provjeriti što se nalazi oko zvijezda koje nas okružuju. O Sunčevom sustavu, u kojemu živimo, znamo dosta – međutim do prije 20-tak godina postojanje planeta oko drugih svjetova bila je samo ideja.

Da li postoje drugi planeti oko bliskih i dalekih zvijezda, koliki su, kakve su im orbite – bila je stvar teorije i pisaca SF-a. Tehnološki, znanost na to nije mogla dati odgovore. Teleskopi su jednostavno bili preslabi da bi uhvatili svjetlo planeta čak i oko najbližih zvijezda.

Početak naše priče ide u 1952. godinu, kada je Otto Struve iznio ideju da planeti mogu biti puno bliži matičnoj zvijezdi nego što je to slučaj u Sunčevom sustavu, te da se mogu detektirati posredno, pomoću Doplerovog efekta i tranzitne metode, naravno ako su dovoljno veliki (takve velike planete nazivamo super-Jupiteri, makar opsegom ne moraju biti puno veći od našeg Jupitera, već samo bitno veće mase).

Prvo priznato otkriće planeta izvan Sunčevog sustava (neka istraživanja su bila i prije, ali nisu mogla biti znanstveno potvrđena) dogodilo se 1992. godine, kada su radio-astronomi otkrili dva planeta oko pulsara  PSR 1257+12.

Tri godine kasnije, 6. listopada 1995. godine, Michel Mayor i Didier Queloz, obojica sa Sveučilišta u Ženevi, objavili su prvo otkriće planeta oko neke zvijezde, to zvijezde 51 Pegasi, kako ime kaže – u sazviježđu Pegaza. Ova zvijezda, veličine Sunca, nalazi se 50,9 svjetlosnih godina od Zemlje. Planet koji je otkriven ima masu negdje pola Jupitera i orbita mu je blizu njegovoj zvijezdi – stoga je temperatura na površini 1200 stupnjeva.

Ovo otkriće (a i kasnija, kada je otkriveno više tih „vrućih Jupitera“) uzdrmalo je dotadašnje izračune po kojima se takvi veliki planeti ne bi trebali nalaziti blizu svojoj zvijezdi – izgleda da su se znanstvenici previše ograničili na izgled našeg Sunčevog sustava, gdje veliki planeti imaju udaljene orbite. Ovakva kombinacija koju mi imamo u našem Sustavu je prilično zgodna za nastajanje života, jer veliki vanjski planeti svojom masom štite unutarnje planete od velikog broja asteroida i kometa koji bi mogli ugroziti život.

Do danas je potvrđeno ukupno 1935 ekstrasolarnih planeta, u ukupno 1225 planetarnih sustava, dakle neki od njih se sastoje od više planeta. Otkriveni su i planeti u (u našoj Galaksiji čestim) binarnim zvjezdanim sustavima.

Nastanjivo područje

Tražiti ekstrasolarne planete sa Zemlje je iznimno teško, čak i uz najsuvremeniju tehnologiju. Treperenje atmosfere ometa promatranja. Ono što je n početku nađeno – uglavnom su plinoviti divovi tipa Jupitera ili čak veći. Znanstvenike je naravno zanimalo traženje manjih planeta, posebno onih sličnih Zemlji. Jer, općenito nemamo pojma koliko je takvih sustava i koliko su česti.

Nakon što se ustvrdilo da postoje planete i oko drugih zvijezda (ne zaboravite, do 1995. nismo znali ni to!) željelo se dobiti nove odgovore – kako izgledaju cijeli planetarni sustavi, ali i da li ima i koliko planeta sličnih Zemlji, na kojima bi možda mogao postojati život.

Pretpostavke u životu u Svemiru, preciznije njegovoj gustoći, razvijene cijelo prošlo stoljeće pokazale su se – pogrešnima. Života izvan Zemlje, čini se ima bitno manje nego što smo mislili, a posebno života koji je dosegao neku tehnološku razinu. Mi već preko 100 godina radijski odašiljemo signale u Svemir, usputno i slušamo i to sve osjetljivijim uređajima – no nema naznake nekog vanzemaljskog života u smislu tehnološke civilizacije. Sada se počelo pratiti i šire od radijskih frekvencija, jer razvijena civilizacija ne mora koristiti radio, već komunicirati primjerice laserskim bljeskovima (kao što se uostalom jaki radijski signali i u našoj civilizaciji koriste manje nego prije 50 godina).

Naravno, civilizacija može postojati i da nije tehnološka – čak i ako je vrlo razvijena. Dosta je pogledati delfine i kitove – neosporno su razvili inteligenciju, imaju složenu zajednicu, imaju jezik koji čak i rudimentalno razumijemo, ali ne grade tehnologiju. Nemaju ni rakete ni odašiljače, a jezik im služi zašto im u moru treba: „Iza ono rta ima/nema srdela!“ Ako negdje postoji takva civilizacija – slušanjem ne možemo znati za nju.

Zato se u istraživanju ekstrasolarnih planeta počelo posebnu pažnju predavati nečemu što je nazvano „habitable zone“, dakle nastanjivo područje, područje u kojemu mogu postojati planeti s atmosferom i koji podržavaju tekuću vodu – jer bez tekuće vode nema života, barem ne onoga kakvoga mi možemo predočiti.

Gdje je nastanjivo područje? Pa, ovisi o samoj zvijezdi. Ako govorimo o našem sustavu, to je naravno udaljenost bliska udaljenost Sunca od Zemlje. Ako je u pitanju sustav koji se vrti oko crvenog patuljka, zvijezde koja je manja i hladnija od našeg Sunca, to može biti i upola manja udaljenost. Ako govorimo o velikoj i vrućoj zvijezdi – nastanjivo područje može biti iza udaljenosti Marsa.

Kako tražiti ekstrasolarne planete?

Nekoliko je modela traženja ekstrasolarnih planeta – naime, osim samo iznimno i one najveće i najvruće, ne mogu se izravno vidjeti teleskopom. Na enormnim svemirskim udaljenostima ta točkica dalekog planeta je premala da bi je teleskopi mogli uhvatiti uz sjajnu zvijezdu ili čak više zvijezda nekog sustava. Planeti se zato u pravilu otkrivaju posredno.

Jedna metoda je metoda tranzita. Ukoliko planet prolazi ispred svoje zvijezde, onda će za to vrijeme prolaza svjetlost te zvijezde biti nešto slabija. Ako znamo veličinu zvijezde i postotak koliko je slabija, možemo izračunati dosta toga – metoda je neprecizna, no za početak dosta dobra. Naravno, štos vrijedi samo ako je planet u nekoj ravnini između svoje zvijezde i nas koji ga gledamo, inače ne vidimo prijelaz ispred njegove zvijezde.

Druga metoda je korištenje Doplerovog efekta (sjećamo se iz škole: zašto sirena vlaka koji dolazi ili odlazi ima drugačiju frekvenciju) – kako se planet okreće oko zvijezde, tako i sama zvijezda mijenja položaj oko centra mase cijelog sustava. Ove kretanja naprijed-natrag mogu se detektirati spektralnim linijama i izračunati da li postoji planet u tom sustavu.

Postoje i druge metode – primjerice varijacije u tranzitu mogu pokazati da postoji i drugi planet, koji se sam ne može vidjeti metodom tranzita način. Ponekad pomaže i gravitacijska leća – gravitacijsko polje jedne zvijezde služi kao leća koja pomaže da se vidi druga udalje zvijezda. Osim što potvrđuje Einsteinovu teoriju, pomaže u traženju ekstrasolarnih planeta, naravno ako imamo sreće da s sustavi „poklope“ i da možemo dovoljno dugo pratiti.

U svim tim promatranjima veliki problem je upravo ono što omogućuje život na Zemlji – naša atmosfera. Zemljina atmosfera titra i traženja ovako malih objekata je vrlo teško odraditi sa Zemlje. NASA je zato poslala specijaliziranu letjelicu u Svemir.

Kepler svemirski teleskop

Ako ne ide sa Zemlje – idemo lansirati teleskop! NASA 2009. godine lansira svemirski teleskop Kepler, dosta zanimljivu letjelicu koja među ostalim sadrži 42 CCD senzora rezolucije 2200×1024 piksela. Kepler je u vlastitoj orbiti oko Sunca, kreće se nešto sporije od Zemlje, pa mu godina traje 372 dana i postavljen je tako da se otvor teleskopa nikada ne usmjeri u Sunce – osjetljivi sustav bi od toga izgorio. Nadalje, Kepler promatra uvijek isto područje naše Galaksije. Zanimljivost: trebalo bi ih ukupno 400 da bi obuhvatili cijelo nebo.

Kepler se pokazao izvrsnim – broj pronađenih planeta gotovo eksponencijalno raste! Predviđeno je da misija traje negdje tri i pol godine – i baš 2013. NASA objavljuje kako ima sve veće probleme sa žiroskopima na Kepleru.

Kod ovakvih letjelica, veliki žiroskopi (sjetim se: žiroskop je rotirajući predmet, najčešće disk, obješen u jednom ili dva okvira koji se nalaze u posebnom nosaču, a rotacija diska proizvodi inerciju koja os rotacije diska u nedostatku nekih vanjskih smetnji zadržava usmjerenu u fiksnom pravcu u prostor) služe preciznom usmjeravanju same letjelice. Dakle, ne za navigaciju, već za stvarno usmjeravanje i stabilizaciju – raketni motori za fina podešavanja nisu praktični. A keplerovi diskovi su doživjeli boljku koju često imaju pokretni dijelovi u svemiru – vrlo teško je podmazivati osovine tamo gdje nema gravitacije.

Unatoč problemu, Kepler je, iznimnim zalaganjem inženjera, koristeći čak i usmjeravanje pomoću Sunčevog vjetra, nastavio svoju funkciju do danas, u nešto smanjenom obimu. Antenski sustavi na Zemlju i dalje šalju podatke njegovih promatranja.

Planet Kepler-452b

NASA je 23. srpnja objavila kako je napokon, na 20-tu godišnjicu pronalaska prvog ekstrasolarnog planeta, napokon pronađen planet veličine Zemlje u „nastanjivom području“. Planet se kreće oko zvijezde veličine našeg Sunca u sazviježđu Labuda, nekih 1400 svjetlosnih godina od Zemlje. Dobio je ime Kepler-452b, prema njegovom zvjezdanom sustavu – Kepler-452.

Ovaj planet je nekih 60% veći od Zemlje, nekih 5% je udaljeniji od svoje zvijezde nego što je Zemlja od Sunca i godina mu traje 385 dana. Velika je mogućnost da je u pitanju stjenoviti planet. Definitivno je u pitanju planet koji je na neki način najsličniji Zemlji od svih do sada otkrivenih. Kako je zvijezda oko kojega se nalazi slična našem Suncu, vjerojatno su mnogi već posložili u glavi oblike života slične zemaljskima – osim što bi bili nešto niži i zdepastiji – gravitacija je dvostruko veća od Zemljine.

Međutim, nije sve tako sanjalački. Planetarni sustav Kepler-452 je star. Ima 6 milijardi godina, dakle milijardu i pol je starije od našeg. Rekli smo kako je zvijezda Kepler-452 bliska našem Suncu, jednake temperature, ali je 20% svjetlija i 10% većeg promjera od našeg Sunca. U pitanju je star zvjezdani sustav, u kojemu zvijezda već emitira jače, a voda s planeta je vrlo vjerojatno već nestala. Prije možemo reći da je Kepler-452b nekada mogao podržavati život.

U najboljem slučaju – možda ima atmosferu tipa Venere i snažno izražen efekt staklenika. Naš poznati astronom i edukator, Korado Korlević kaže: “To nikako nije ‘nova Zemlja’. To je, u najboljem slučaju, nova Venera. Naime, tamo je temperatura toliko velika, najvjerojatnije nije ispod 450 stupnjeva Celzijevih, tako da, ako je nešto i postojalo, to je sve mrtvo. Mi ustvari, kada pričamo o toj Zemlji 2.0, gledamo u budućnost našeg planeta. Tako će Zemlja izgledati za milijardu godina, povećat će se drastično temperatura, izgubit ćemo oceane…“

Dakle, ovo je optimistično predviđanje o Kepler-452b, jer još uopće nismo sigurni da je u pitanju stjenovit planet! Koliko je teško ovakva predviđanja raditi – pa vidimo uostalom po drugom iznimno važnom istraživanju ovog ljeta – prvim snimkama planeta Plutona u visokoj rezoluciji. Ni u najluđim snovima astronomi nisu sanjali tako geološki zanimljiv svijet. A Pluton je udaljen 4 i pol svjetlosna sata. Ovdje govorimo o planetu udaljenom 1400 svjetlosnih godina, do kojega bi sadašnjim letjelicama trebalo brat-bratu 25 milijuna godina leta…

Odrađen je velik posao

Posao koji je odrađen i koji je doveo do otkrića Planeta Kepler-452b je ogroman. Do prije par desetaka godina nitko nije ni sanjao da će tako nešto biti moguće (ako imate kakvu stariju knjigu o astronomiji – provjerite). Ovo otkriće govori da postoje planete slične Zemlji u naseljivom području, govori da je moguće da takve planete imaju tekuću vodu i da se na njima možda i razvio život.

Buduća istraživanja će zasigurno ići u smjeru pronalaženja novih sličnih planeta, a onda i prema tome da se pokušaju detektirati plinovi koji bi mogli značiti postojanje života. Planet, na kojem postoje živi organizmi, trebao bi imati u svojoj atmosferi specifične plinove i omjere plinova.

U nekoj dalekoj budućnosti, prema ovim planetima, barem onim bližim, poletjeti će robotske sonde – pogonjene novim pogonskim sustavima koje će im omogućiti dolazak do drugih planetarnih sustava u roku od par stotina godina. A ako naša civilizacija ne uništi samu sebe – jednom će tamo krenuti i višegeneracijski brodovi. Ljudska civilizacija, ako bude dovoljno pametna, prvo će se širiti unutar Sunčevog sustava, a onda i dalje – jer kao i svako dijete, civilizacija da bi opstala mora napustiti kolijevku i krenuti prema novim svjetovima.

No, to je već područje kojim se bave SF-pisci. A mi se vratimo – čemu tako dramatična tiskovna konferencija NASA-e 23. srpnja.

Važni su novci – zato je tu zvučna tiskovna

Ako ste u Americi i još naslonjeni na državni budžet – ne možete kao u Hrvatskoj očekivati da će vam novci beskonačno dolaziti. Za svoje projekte se morate izboriti, firme to rade lobiranjem, a državne agencije tako da uvjere Amerikance kako je njihov rad vrijedan i koristan. Svemirski teleskop Kepler je pri kraju korištenja, cijeli ovaj pogon traženja novih planeta treba lijepe novce kako bi nastavio raditi – stoga je potrebno uvjeriti Amerikance kako se radi velik i važan posao, kako bi Amerikanci tražili od svojih političara da taj posao podrže.

Ukratko – da biste uspješno radili svemirska istraživanja danas je potrebno znati i marketing, a najaviti usred ljeta, doba kada baš i nema vijesti Zemlju 2.0 je odličan marketinški potez. Koji bi na jesen, kada Kongres bude razgovarao o novcu za državne agencije za narednu godinu mogao donijeti koji milijunčić za ovaj projekt. Koji će možda zaista naći potencijalnu Zemlju 2.0, oko nekog drugog sunca.

Ukratko – otkriće je važno, iznimno će pomoći budućim istraživanjima, pomoći će razumijevanju razvijanja planetarnih sustava, ali nije previše spektakularno.
 
 
(index.hr/uredio:nsp)

Barack Hussein Obama: “Žalim poslati astronaute u svemir, otvoriti više radnih mjesta i okončati oslanjanje SAD na Rusiju kada je u pitanju putovanje u svemir

Američka Nacionalna zrakoplovna i svemirska administracija (NASA) odabrao je četiri astronauta koji će pružati usluge transporta posade sa i na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS), priopćio je novinarima administrator NASA Charles Bolden

Nakon što nisu letjeli na mjesec preko 60 godina, nakon što su ukinuli projekt letjelice Space Shuttle, nakon što su objavili fotografiju sa Marsa kako čovjek namješta opremu na vozilu (roveru) Curiosity, sada se pripremaju za nešto jš više. Čemu služi ISS, i da li gore ljudi mogu biti mjesecima?

Astronauti i test piloti Robert Benken, Erik Bo, Douglas Hurley i Sunita Williams raditi će s tvrtkama “Boeing” i “Space-X” na razvoju sustava za transport posade, objavila je NASA.

“Zadovoljstvo mi je najaviti četvero američkih svemirskih pionira koji su odabrani da budu prvi astronauti koji će biti obučeni za pilotiranje komercijalnim svemirskim letjelicama”, piše u priopćenju.

NASA je ovaj potez nazvala posljednjim velikim korakom u planu administracije predsjednika Barack Obame da pošalje astronaute u svemir, otvori više radnih mjesta i okonča oslanjanje SAD na Rusiju kada je u pitanju putovanje u svemir.

Ovo je vrlo čudna izjava s obzirom da neslužbeno Amerika ima rekordan broj nezaposlenih u povijesti (službeno je 5%), no i izjava da se neće oslanjati više na Rusiju u svezi putovanja u svemir. Inače, kada se američka svemirska administarcija uopće oslanjala na Rusiju kada je putovala u svemir?.

“Ovo je početak nove i uzbudljive ere u povijesti američkog leta u svemir”, izjavio je direktor operacija leta Jonsonovog svemirskog centra Brian Kelly.

U svibnju 2015. godine Ured za program komercijalne posade dala je tvrtki “Boeing” dozvolu da 2017. godine lansira svoju kapsulu na MSS.

Poput hollywoodskog filma, više ne znaju što je stvarnost, a što fikcija…
 
VIDEO: Zanimljiva 43 sekunda videa….

 
(sputnik.com,youtube/uredio:nsp)

ZVUČI KAO ZNANSTVENA FANTASTIKA … ILI KAO NEKA ZAVJERA, ALI NIJE! Agenda 21 je shematski plan, akcijski plan za uspostavu apsolutne kontrole nad svom vodom, zemljom, svim biljkama, mineralima, infrastrukturom, sredstvima za proizvodnju, edukacijom, energijom, informacijama i svim ljudskim bićima na svijetu

Agenda 21 Ujedinjenih naroda predstavlja najveću PR strategiju – akcijski plan za preotimanje svega na planeti od strane globalnog korporativnog sustava, predvođenog svjetskom vladom. Ništa se neće odraziti na život svakog čovjeka na planeti u fizičkom i ekonomskom smislu više od Agende 21. Radi se o totalnom preuzimanju društva, država, ljudi i okoliša, koje ima za cilj uspostavljanje totalne i totalitarne kontrole, privatizaciju cjelokupne baštine čovječanstva i depopulaciju planeta.

Za Geopolitiku o Agendi 21 govori autor i vrhunski istraživač Agende 21, Rosa Koire, ekspert za potmulo preuzimanje gradova i država koje se provodi pod “Zelenom maskom”, i orvelijanskim konstruktom “održivog razvoja”.

U svojoj knjizi “Pod zelenom maskom” Roza Koire dekonstruira Agendu 21 i razvija strategije djelovanja aktivista diljem svijeta s ciljem razobličavanja i zaustavljanja realizacije ovog dijaboličnog plana. Roza Koire, je izvršni direktor “Post Sustainability Institute” i pokretač stranice Demokrati protiv Agende 21.

Kako ste počeli proučavati Agendu 21?

Profesionalno sam angažirana kao forenzički procjenitelj komercijalnih nekretnina, specijaliziran za procjenu domene od značaja (koje vlada ili općina otkupljuju uz naknadu od privatnih vlasnika). Bila sam načelnik Okružne Filijale kalifornijskog Odjela za promet. Tijekom trideset godina kao ekspert pružala sam podršku u parničnim postupcima koje su građani vodili protiv države u slučajevuma kada su smatrali da su oštećeni u postupku eksproprijacije.

Tijekom ovih sudskih postupaka razotkrila sam utjecaj koji je strategije tzv. “Održivog razvoja” imala na privatnu svojinu i individualne slobode. Vidjela sam da su 2002.godine počele provoditi revolucionarne promjene u uporabi zemlje. Postalo je vrlo teško utvrditi što ljudi mogu legalno napraviti sa svojom zemljom i koliko bi njihova zemlja mogla vrijediti. I to je nakon 2000.godine postalo vrlo veliki problem. Uneseno je mnogo promjena u pravilima koja su određivala što privatni vlasnici mogu raditi sa svojim imanjem.

Da li se radilo o promjeni zakona koji je to omogućlo ili o nečem drugom?

Radilo se o uvođenju sve većeg i većeg broja ograničenja: regulativa, restrikcija i zabrana koje je propisivala Vlada SAD. Ove zabrane su išle dotle da je ljudima zabranjeno da bilo što grade na svojoj zemlji, osobito ako se nalazila u poljoprivrednoj, ruralnoj ili prigradskoj oblasti. Ti ljudi više nisu mogli dobiti nikakve dozvole kako bi razvijali svoje imanje.

Počela sam istraživati ​​zbog čega je to počelo događa i pronašla sam da se to ne događa samo u području San Francisco Bay, gdje sam ja radila, već da se radilo o promjenama u čitavim SAD u doslovno svakom okrugu, gradi i državi u SAD. I kada sam istražila dalje pronašla sam da je izvor Agenda 21 UN o održivom razvoju.

Na temelju čega je izvršena transmisija direktiva? Kako je došlo do toga da agenda UN bude iznad pravnog sustava SAD?

To je vrlo važno pitanje zato što ukoliko čujete za Agendu 21 UN u diskursu mainstream medija o njoj će se govoriti kao o neobvezujućem dokumentu koji nema nikakv utjecaj na vlade država. To je laž. Način na koji ona radi je sljedeći: 1992. Plan 21 ili Agenda za 21. stoljeće prihvaćena je od 179 zemalja među kojima je bila i nova Jugoslavija – SR Jugoslavija. Plan je prihvaćen lipnja 1992.godine, a SR Jugoslavija je formirana 27. travnja 1992.

Ono što se tada događalo sa SAD i ostalim zemljama diljem svijeta je da su zemlje potpisnice sporazuma počele raiti na vlastitim, lokalnim planovima – vlastitim agenda 21. To je bio sljedeći dirigoani potez. Agenda 21 nije obvezujući sporazum. Ali, onda su sve zemlje načinile svoj lokalnu Agendu 21 plan. Šest mjeseci nakon što je postao predsjednik SAD, tijekom godišnjice usvajanja Agende 21, Bill Clinton je formirao “Predsjedničko vijeće za održivi razvoj”. I to je put kojim je ovaj neobvezujući dogovorni plan UN postao obvezujuća politika pravila i regulativa u SAD.

Predsjedničko vijeće za održivi razvoj je u vrijeme dok je postojalo (1993-1999) radilo na zadatku provedbe Agende 21 u SAD. Ljudi koji su radili u ovom Vijeću bili su tajnici Kabineta glavnih vladinih agencija uključujući Ministarstvo obrane, obrazovanja, poljoprivrede, agenciju za zaštitu okoliša – bilo ih je ukupno deset. Osim njih u sastav Predsjedničkog vijeća za održivi razvoj ušle su i nevladine organizacije (NVO).

Vladine i nevladine organizacije su se udružile s privatnim zakladama i korporacijama uključujući Enron, Dow Chemical i Sibu Gajgi (sada Novartis – farmaceutsku kompaniju). Ta družina je počela tragati za načinima da globalni plan UN realizira lokalno na prostoru SAD. I otpočeli su tako što su dali višemilijunski grant Američkoj asocijaciji za planiranje koja se bavi planiranjem zemljišta. Oni su obučili sve planere u SAD i dali im sredstva od više milijuna dolara kako bi promijenili regulative za korištenje zemljišta u SAD.

I asocijacija je to i napravila – napravila je plan pod nazivom: “pametni rast”. Na mojim stranicama možete naći brojne podatke o tome. Osim toga, Predsjedničko vijeće za održivi razvoj je prepoznalo da se narodu SAD neće dopasti saznanje da se njihova zemlja pretvorila u diktaturu i da žive pod totalitarnom vlašću, tako da je sljedeća stvar koju je Vijeće objavilo bila knjiga pod nazivom: “Održiva Amerika – novi konsenzus “. To je vrlo važna knjiga. U njoj se kaže da je Amerikancima neophodan novi konsenzus po kome ljudi moraju misliti kolektivistički, da ljudi moraju biti usmjeravani, i da se njima mora rukovoditi tako da misle da je čitav plan koji realiziraju – njihova ideja. Da bi se to postiglo koristi se metoda kontrole uma razvijen od strane REND korporacije odmah nakon Drugog svjetskog rata. Ovu tehniku ​​koristi vlada, a ona se koristi i na sponzoriranim sastancima građana.

Mislite na Delfi tehniku?

Da.

Da li to znači da se uvođenje Agende 21 odvija mimo bilo kakve javne rasprave?

Radi se o zaista briljantnoj metodologiji za realizaciju užasnog plana. Ona je dizajnirana tako da neutralizira oporbu. To je metodologija koja se ne temelji na pristanku ljudi već na iluziji da su je ljudi prihvatili, pa čak oni sami i stvorili tako što su stvorili asocijacije susjeda, organizacije i asocijacije u koje učlanjuju ljude voljne u tome sudjeluju i koji su čak misle da su važni, značajni, da kreiraju nešto dobro za zajednicu, dok su u stvari samo oruđe za provedbu ovog plana. Građanima se servira iluzija da je sve to njihova vlastita ideja. To je ono što se događa diljem u svim malim gradovima, područjima i državama SAD, Kanade, Australije, Britanije, Novog Zelanda i diljem svijeta.

Koji je ideološki koncept iza Agende 21?

Ideološki koncept je komunitarizam. Radi se o političkoj i socijalnoj filozofiji koja kaže da individualna i socijalna prava nisu aksiom i konstanta, već da ona moraju biti balansirana s pravima zajdenica a u slučaju Agende 21 radi se o globalnoj zajednici. U uvjetima u kojima se prava individue određuju od strane Svjetske vlade, pojedinac je uvijek na gubitku.

Ovakav koncept je u potpunoj suprotnosti s ustavom SAD koji kaže da se čovjek rađa s pravima i da mu ta prava ne može oduzeti vlada. Ono što vlada mora raditi je da ta prava podržava. I sada se zahtijeva od pojedinca da svoja prava preda Globalnoj zajednici. Da bi se to uradilo, koristi se kovanica: “nova svijest”. Da, Agenda 21 od nas zahtijeva da napustimo stari način razmišljanja o sebi, naciji, državi i svijetu i da počnemo misliti sasvim drugačije. Nova svijest. Da li vam to zvuči poznato? Nije li to san svakog totalitarnog projekta? A za promjenu svijesti koja se po planovima Agende 21 treba odigrati tijekom jedne do dvije generacije, obrazovanje je od najvećeg značaja.

Obrazovni sustav u SAD je od kraja 19. stoljeća osmišljen tako da zaglupi američku populaciju i stvori čovjeka koji će pristati na život u Novom svjetskom poretku. Taj proces je vrlo detaljno analiziran u radovima Sharlote Izerbit i Johna Taylora Gato.

Drago mi je da ste spomenuli ova dva izuzetna analitičara koji su omogućili da shvatimo šta se dešavalo s obrazovanjem. Svatko bi trebao pročita knjigu Sharlote Izerbit: “Namjerno zaglupljivanje Amerikanaca” koja je zapravo enciklopedija obrazovanja u SAD, kao i knjige Johna Taylora Gatoa.

Ovo što se danas odigrava u kontekstu obrazovanja predstavlja završnicu igre koja je pripremana od 1880.-tih Američki edukatori su slani u Njemačku gdje su trenirani na filozofiji i psihologiji koja je podučavala da ljudsko biće ne posjeduje dušu te da se može programirati, poput automata ili robota – biološkog androida, socijalni inženjering, manipulacija, razne tehnike kontrole, primijenjeni su kako bi pojedinac postao dio zupčanika sustava. Obrazovanje po UN Agendi 21 će se standandirzovati globalno po istim principima zaglupljivanja i modeliranja svijesti radi stvaranja “nova svijest”, “novi čovjek”, apsolutno nesvjestan sila koje njime upravljaju.

Agenda 21 je shematski plan, shematski plan za uspostavu apsolutne kontrole nad svom vodom, zemljom; svim biljkama, mineralima, infrastrukturom, sredstvima za proizvodnju, edukacijom, energijom, informacijama i svim ljudskim bićima na svijetu.

Ako želite preuzeti zemlju bez upotrebe vojske kako ćete to učiniti? Jasno – putem medija i obrazovnog sustava. I to je upravo ono što se događa. Ako to nije preuzimanje što je drugo? U SAD, odavno gledamo kako se šestogodišnjaci pretvaraju u žrtve propagandne mašinerije. Totalna manipulacija dječjih umova u učionicama; svaki magazin, film, televiziju, novina i udžbenik rade na djeci i nama ostalima po diktatu održivog razvoja; korištenje zemljišta planovi, planovi za upravljanje izvanrednim situacijama, planovi za provedbu zakona, propis hrane, ograničenja energije, zakonodavne i pravne odluke – sve nas usmjerava i formatira da bespogovorno prihvatimo Agendu za 21. stoljeće kao akcijski plan za egzistenciju unutar jedinstvene Svjetske fašističke držve .

Održivi razvoj ne tiče se recikliranja već se tiče promjene razmišljanja i kontrole smjera kojim će se čovječanstvo kretati u budućnosti. To je urađeno pomoću globalizacije koja u osnovi predstavlja standardizaciju svih sustava. Da bi kontrolirali svijet u eri elektronike, neophodno je sve standardizirati nakon čega možete vrlo jednostavno manipulirati. To je plan koji se sada realizira. Zbog toga imate regionalizaciju svuda u svijetu umjesto nacionalnih granica. Regionalizacija predstavlja temelj re-konfiguracije svijeta i idealan metoda za konačno uništenje nacionalnih država.

Uspostavljanje kontrole i dominacije nad društvom u Globalistanu, realizira se uporabom jezika, obrazovnog sustava i medija. Koje su ključne riječi orvelijnskog novogovora izmišljene kao okosnica Agende 21?

Na prvom mjestu – ključna riječ, broj za primjenu Agende 21 je “održivi razvoj”. Druga riječ je “pametni rast”, treća “divljina”.

Prije nego što je usvojena Agenda 21 UN, 1997. godine Brundtlandsko povjerenstvo (Brundtland Commission) – “Komisija za okoliš i razvoj” UN, definirala je ključan pojam: “svjetski održivi razvoj” u svojoj knjizi: “Naša zajednička budućnost” i kao našu obvezu istakla neophodnost da danas živimo i radimo pod imperativom da ne ugrozimo buduće generacije i da idemo u susret njihovim potrebama. Zvuči sjajno! Veličanstveno, zar ne? Jer, tko bi želio ugroziti budućnost svojim potomcima? Tom prilikom je iznijeta teza da sve što mi, ljudi, radimo danas na planeti, predstavlja otvorenu opasnost za buduće generacije. Da su ljudi najobičnije štetočine i da su svojim djelovanjem doveli život na planeti u pitanje.

I tada su ta komisija UN kao i Opća skupština UN zadale zadatak da se za pet godina izradi akcijski plan o održivom razvoju koji bi bio primijenjen na čitav svijet. Agenda 21 je taj akcijski plan održivog razvoja. Za impementaciju Agende 21 koriste se ključne riječi – kodovi. Naročito ih koristi nevladina organizacija koja je u tu svrhu formirana pod nazivom “Međunarodni savjet lokalnih ekoloških inicijativa (ICLEI)”. Ova organizacija ima za zadatak provedbu ciljeva Agende 21 diljem svijeta.

ICLEI zaobilazi vlade nacionalnih država i cilja izravno na gradove koje uvezuje u megagradovi orijentirane ne više prema državi već prema regijama. To je način da se zaobići pravne granice i poništi pravo pojedinca da pozove svoju vladu na odgovornost zbog onog što se događa u njihovom neposrednom okruženju. Ključne riječi u ovom procesu su, razumije se – “globalizacija”, “fleksibilnost”, “zeleno” i zapravo gotovo sve se plasira u formi brige za okoliš, i u tu svrhu se formiraju brojne lažne ekološke – “zelene” organizacije i skupine. I sve što se odigrava i što će se odigravati u okviru realizacije akcijskog plana – Agende 21 – biti će pokriveno zelenom maskom. Grupe se formiraju pod različitim nazivima poput “Zeleni savjet za unapređenje okoliša”; “Zelena inicijativa” i slično. Zapamtite: Agenda 21 / Održivi razvoj je globalni plan koji se provodi lokalno.

Kakva nas budućnost očekuje ukoliko ne uspijemo prepoznati strategiju Agende 21 i ne zaustavimo njenu realizaciju?

Plan sadrži dva bitna elementa: prvi je “pametni rast” i tiče se urbanih prostora na planeti. Ideja globalista je da izmjeste populaciju iz ruralnih, prigradskih područja i malih gradova u veoma napučene gradske centre. Da bi to učinili gradovi moraju ići u visinu i smanjivati ​​se po širini što znači da će se područja gradova smanjivati ​​po veličini ali će zgrade biti mnogo više. Drugi dio plana je – “divljina”. Što će se događati na prostoru gdje su nekada bila sela, predgrađa, šume i livade? Ljudima će pristup u ta područja biti strogo ograničen. Kako će se to realizirati?

Sada se govori da divlje životinje moraju imati životni prostor koji mi, ljudi bezobzirno uništavamo. Naravno, najbogatiji, oni koji su osmislili Agendu 21 su najviše pridonijeli uništavanju okoliša, biljnog i životinjskog svijeta kao i naroda koji su živjeli u skladu s prirodom, a sada će se teret tih zlodjela prevaliti na čovječanstvo. S jedne strane, dakle, ljudi će biti prinuđeni živjeti u ljudskim staništima koja se po Agendi 21 nazivaju “otoci za ljudsko stanovanje”. Reducirati se vlasništvo nad privatnim automobilima, privatne kuće neće postojati, sve što budemo radili biti će strogo nadzirano i kontrolirano, unos kalorija će biti propisan, izgubit kontrolu nad svojim tijelima.

Gradovi će biti prenaseljeni iu njima će živjeti frustrirani ljudi, i to će utjecati na porast nasilja. Ukoliko izgubite mogućnost da svoje nezadovoljstvo iskažete političarima, kroz pravni sustav ili medije, ta strašna frustracija kanalizira se kroz nasilje. U tom slučaju će vlada moći opravdano strpati vas u zatvor. Drugi način da se ispolji frustracija je pasivnost, povlačenje u sebe. U uvjetima monitoringa unutar školskog sustava i industrije zdravlja, procjena vašeg mentalnog zdravlja rezultirat će masovnim drogiranjem stanovništva.

Da li je redukcija stanovništva dio Agende 21?

Agenda 21 se fokusira na hranu, vodu, zemlju i populaciju. Kada čitate programe i tekstove o bioetici i tehnologiji jasno vidite da su ti sadržaji ispražnjeni od bilo kakvog etičkog stajališta i da dominira ideja o transformaciji živog svijeta i oživljavanju tehnologije.

Agenda 21 će se svakako odraziti na to što i koliko jedemo i tko će imati pristup hrani. U velikim megalopolisima totalno ćemo ovisiti od biotehnologije u proizvodnji hrane i vode i to je ono što izaziva najveću zabrinutost jer ovo jeste nastavak eugeničkih planova. Postoji izravna veza između korporacija koje provode Agendu 21 s Hitlerovom Njemačkom; Simens, ABM, General Electric … su tvrtke koje proizvode biometeriku, pametne mreže i provode manipulaciju stanovništva.

Plan je zamišljen da bude potpuno implementiran do 2050.godine. Godina s kojom se često susrećete u Agendi 21 je 2020. i tu godinu možemo vidjeti kao prijelomnu. Mi smo još uvijek u mogućnosti povratiti svoju slobodu, još uvijek smo u mogućnosti o ovome raspravljati. Ljudi mogu čitati moju knjigu, da me čuju i vide, mogu javno govoriti i djelovati u javnom prostoru. I, to je ključno. Ljudi ne mogu očekivati ​​spasioca na bijelom konju već su u obavezi da se educiraju, povezuju i djeluju.

Da li je moguće stvoriti međunarodnu koalicuju za borbu protiv Agende 21?

Postoji vrlo snažan otpor Agendi 21 diljem svijeta. Djeluje se lokalno. Vi u Hrvatskoj ste na početku borbe i neophodno je da odmah zahtijevate da se poništi vaš članstvo ICLEI kao i participacija u regionalnim strukturama vlasti. Vaš gubitak mogućnosti utjecati na ono što se događa s vašom zemljom je ono što mora odmah promijeniti. Morate se educirati prepoznati Agendu 21 i oštro joj se suprotstavite.

Roditelji treba da pogledaju što njihova djeca uče u školi i ne dozvole da se školski programi svedu na ispiranje mozga. Morate budno pratiti što se događa s vašom kulturom. Mi postižemo veliki uspjeh u SAD ali to nećete čuti u mainstream medijima. Ljudi koji se bore marginalizirani su i ismijavani i izrugivan u mainstream medijima. No, bez obzira na to milijuni ljudi diljem svijeta se bore i odbijaju Agendu 21. Ja sam prošlog mjeseca boravila u Mađarskoj i Njemačkoj, držala predavanja i edukovala ljude da se nauče prepoznati i da se suprotstave njenoj realizaciji.

Vjerujem da mali broj vas zna da je Agenda 21 vrlo široko primijenjena u Hrvatskoj na području Koprivnice.

“Održivi razvoj” u Hrvatskoj!

U Hrvatskoj je grad Koprivnica lider Hrvatske države u u člansvu ICLEI.”ICLEI Europa vodi iskusan konzorcij od 19 partnera iz 15 država iz cijele Europe. Svaki partner ima određenu ulogu, a detalji su navedeni dolje… “. “Međunarodni savjet lokalnih ekoloških inicijativa (ICLEI)”. Ova organizacija ima za zadatak provedbu ciljeva Agende 21 diljem svijeta.

UNDP Hrvatska partner je s nizom donatora koji osiguravaju većinu financijskih sredstava za naše programe: Lokalni razvoj, Energija i okoliš, Socijalno uključivanje i Pravosuđe i društvena sigurnost.

Hrvatska UN osnovna sredstva koriste se za pokrivanje troškova naše tehničke i upravljačke ekspertize, te za kreiranje programskog okvira gdje naši partneri ulažu u strateška područja podrške. Za Hrvatsku je za “održivi razvoj” omogućeno: 2013. Local Governments for Sustainability (ICLEI) $109,000.

Održivi razvoj u Hrvatskoj promovira stranka “ORAH”, tako i Agendu 21.

(Razgovor vodila: Biljana Đorović / Geopolitika / Borba za vjeru)
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Znamo da su taj planet i instalacija u Sibiru blisko povezani. Mogu reći da ta instalacija održava tu planetu u stabilnoj orbiti. Kad bi se ta planeta pomaknula ili promijenila orbitu, čitav solarni sustav bi postao nestabilan. Mi na akademiji smo uvjereni da je ta planeta nastanjena i da je ta instalacija napravljena da štiti i njih i nas. Sigurno smo da se neće dogoditi ništa opasno.

• Imamo posla s tehnologijom mnogo naprednijom od naše.

• Naša istraživanja su pokazala da Zemlja posjeduje nekakav puls na frekvenci koja utječe na sva živa bića. Prije oko 12.500 godina, frekvencija ovog pulsa se poklapala sa staroegipatskim kalendarom od 360 dana, ali onda je Zemlju trebao pogoditi asteroid. Vjerujemo da je tada orbita Zemlje umjetno pomaknuta malo dalje od Sunca, zbog čega je frekvencija postala 365.

• Prvi put smo ga locirali za vrijeme konflikta u bivšoj Jugoslaviji i detektirali smo povećano odavanje energije. To je za nas bilo nevjerojatno, ali izgleda da instalacija reagira na društvene nemire i konflikte. Dio naše istrage je obuhvaćao pretraživanje drevnih zapisa i arhiva, nakon čega smo naišli na Ekutin Apos Alanhor tekstove. Zovemo ih prosto Alanhor. Ti tekstovi su stari bar 4.000 godina i opisuju instalaciju i što se tamo događa.

Slijedi izvadak iz snimljenog intervjua s Valerij Uvarovom iz ruske Nacionalne akademije znanosti, koji je proveo Graham V. Birdsol, urednik jednog britanskog magazina o NLO-ima.

Graham Birdsol (GB): Koja je vaša službena titula?

Valerij Uvarov (VU): Ja sam šef Odjela za NLO istraživanja na Akademiji znanosti i tehničke i nacionalne sigurnosti u Sankt Peterburgu, Rusija.

GB: Dakle, u pitanju je službena ruska vladina agencija?

VU: Apsolutno. Odgovaram samo dvojici nadređenih, a oni odgovaraju samo predsjedniku Putinu.

GB: Što zapravo čini vaš posao?

VU: Naše istraživanje se dijeli na dva dijela. Prvo, mi stalno analiziramo podatke koji dolaze iz svih krajeva svijeta. Zatim izvlačimo one informacije za koje smatramo da su od interesa za našu bazu podataka i klasificiramo ih. Te informacije onda postaju dostupne različitim ustanovama diljem Rusije. Drugo, mi znamo da NLO postoji, ali nas interesira koja je njihova svrha. To je ono na što se uglavnom fokusiraju naša istraživanja.

GB: Postoji aktivna suradnja između NASA-e i ruskih dužnosnika za zrakoplovstvo i svemir na tehničkoj, znanstvenom, pa možda i na vojnoj razini. Da li i vi surađujete sa sličnom organizacijom u SAD?

VU: Iskreno da vam kažem, baš sam prije par dana letio u SAD gdje sam se sastao s njihovim šefovima. Oni su rekli da su vrlo zainteresirani za suradnju s drugim organizacijama. Mogu vam reći da ova misija tek počinje. Ja sam zadužen pronaći prave ljude. Kada se to učini, možemo poduzeti neke konkretne korake.

GB: Prije snimanja ste aludirali na neka važna događanja vezana za eksploziju u Tunguziji 1908. godine. Možete li nam reći na temelju čega sada znate što je bio uzrok eksplozije?

VU: Nije to nikakva misterija. Eksploziju je prouzročio meteor, ali meteor koji je uništen nekakvim projektilom. Projektil je ispalila neka vrsta instalacije koja je davno napravljena i koja se nalazi u Sibiru, nekoliko stotina kilometara sjeverno od Tunguzije. Ne znamo tko je napravio tu instalaciju. Bilo je još eksplozija u Tunguziji, a posljednji put je projektil ispaljen 24. / 25. rujna prošle godine. Tri američke baze su također zabilježile eksploziju.

GB: Oprostite, ali to pomalo zvuči kao znanstvena fantastika.

VU: Graham, vi znate da o istini o ovim temama govorimo samo s onima koji razumiju odgovornost koja s time dolazi. Također znate da imamo posla s tehnologijom mnogo naprednijom od naše.

GB: Možete li konkretnije opisati mjesto te instalacije?

VU: Potražite mjesto eksplozije u Tunguziji. Jugoistočno se nalazi vrlo veliko i poznato Bajkalsko jezero. Dalje na sjeveru nalazi se ogromna pustara koja se prostire na oko 100.000 kilometara. Tamo nitko ne živi. Nema gradova niti naselja. Upravo tamo se nalazi ta instalacija.

GB: Jeste li čuli za čudne priče ili glasine koje se tiču ​​takozvanog “planeta X”? Da je neko novo nebesko tijelo ušlo u naš solarni sustav, astronomi bi ga sigurno uočili i objavili njegovo postojanje.

VU: Ne mogu govoriti u ime astronoma na Zapadu, ali astronomi u našoj akademiji kažu da se nemamo čega se plašiti. Čuo sam da ljudi govore o nekakvoj brojki rotacije za ovu planetu, koja je u orbiti sličnoj Zemlji, ali iza Sunca. Znamo da su ta planeta i instalacija u Sibiru blisko povezani. Mogu reći da ta instalacija održava tu planetu u stabilnoj orbiti. Kad bi se ta planeta pomaknula ili promijenila orbitu, čitav solarni sustav bi postao nestabilan. Mi na akademiji smo uvjereni da je ta planeta nastanjena i da je ta instalacija napravljena da štiti i njih i nas. Sigurno smo da se neće dogoditi ništa opasno. Sve je pod kontrolom.

Naša istraživanja su pokazala da Zemlja posjeduje nekakav puls na frekvenci koja utječe na sva živa bića. Prije oko 12.500 godina, frekvencija ovog pulsa se poklapala sa staroegipatskim kalendarom od 360 dana, ali onda je Zemlju trebao pogoditi asteroid. Vjerujemo da je tada orbita Zemlje umjetno pomaknuta malo dalje od Sunca, zbog čega je frekvencija postala 365.

Zbog toga smo pomislili da posjedujemo neke prijatelje koji paze na nas. Oni nisu dozvolili tada niti će dozvoliti u nekom trenutku da komet ili asteroid uništiti Zemlju.

Vrlo žalimo zbog toga što neki žele koristiti oružje u svemiru čak i nakon saznanja da je na našoj planeti netko ili nešto iz svemira napravilo instalaciju u svrhu naše zaštite.

Da vam iskreno kažem. Ova instalacija posjeduje izvor energije. Prvi put smo ga locirali za vrijeme konflikta u bivšoj Jugoslaviji i detektirali smo povećano odavanje energije. To je za nas bilo nevjerojatno, ali izgleda da instalacija reagira na društvene nemire i konflikte. Dio naše istrage je obuhvaćao pretraživanje drevnih zapisa i arhiva, nakon čega smo naišli na Ekutin Apos Alanhor tekstove. Zovemo ih jednostavno Alanhor. Ti tekstovi su stari bar 4.000 godina i opisuju instalaciju i što se tamo događa. To je jednostavno nevjerojatno.

Ja sam posjetio to područje dva puta. Naša oprema je prvi put detektirala jake razine zračenja. Bilo je prilično opasno. Nekoliko lokalaca iz obližnjeg područjei zna za instalaciju i opisali su nam je. Sve smo zabilježili na karti. Međutim, ovi ljudi, njihove obitelji i životinje razboljevaju se zbog visoke razine radioaktivnosti.

Razine zračenja su se pratili u kontinuitetu u proteklih šest godina, a sada su svi, pa i životinje, napustili to područje. Reći ću vam nešto o eksploziji u Tunguziji što nikad ranije nije rečeno. Dva mjeseca prije eksplozije, sve životinje su pobjegle iz regije. Čini se kao da se instalacija spremala za obranu od asteroida. Zbog toga je došlo do porasta zračenja.

GB: Da li postoje planovi za neku novu ekspediciju u tom području i posjetu instalacije?

VU: Zračenje predstavlja velik problem, ali točno je da se planira još jedna ekspedicija. Međunarodno sudjelovanje je omogućeno, ali ljudi koje pozovemo moraju biti vrlo odgovorni. Potrebni su nam iskreni ljudi, transparentni i otvorenih shvaćanja koji su spremni na suradnju i širenje znanstvenih podataka. Pozivam i vas Grahame da dođete u Rusiju i posjetite instalaciju kao promatrač.

GB: Bio bih počašćen. Hvala vam.

VU: Možete svima reći da je Rusija odlučila da je vrijeme da ljudi saznaju za ove stvari.
 

 
(webtribune.rs)

U današnje vrijeme velikog protoka informacija, istinu je teško sakriti. Već je općepoznato da Hitler nije počinio samoubojstvo, već da je završio u Argentini. Na vidjelo je izašla teorija o bivšem predsjedniku Srbije koji je navodno umro u Haagu

Nedvojbeno njegova je “smrt” mnogima odgovarala. No sama činjenica da nitko nije vidio njegovo mrtvo tijelo (osim patologa Nizozemca, Rusa i Srbina), zatim priča da je u njegovom tijelu nađen lijek koji izaziva stanje potpune obamrlosti, neke vrste dubokog sna – nalik smrti, kao i saznanje da nitko nikada nije htio eshumirati njegovo tijelo kako bi se demantirale sve te brojne teorije zavjere.

Slobodan Milošević nije umro u Haagu 2006. godine! Živ je i nalazi se sa svojom obitelji u Rusiji, a planom tajnih službi iz nekoliko zemalja prije osam godina je iscenirana njegova smrt u Scheveningenu da bi potom bio prebačen u Moskvu! Da bi zatvorski stražari i patolozi bili uvjereni da je bivši predsjednik Srbije i Jugoslavije zaista mrtav iskorišten je lijek droperidol koji umrtvljuje privremeno organizam i vitalne funkcije kod čovjeka.

Skoro desetljeće je prošlo od dana kada je Milošević preminuo ali kada se sve činjenice zbroje ispada da mrtvog Slobu nitko nije vidio, osim dežurnog zatvorskog čuvara koji tog jutra 11. ožujka 2006. nije mogao probuditi zatvorenika Miloševića.

Preminulog Miloševića nije vidjela čak ni kamera u njegovoj pritvorskoj jedinici jer baš te fatalne noći i jutra iz neobjašnjivih razloga nije radila!

Ustanovljena je smrt kao posljedica srčanog udara, a službeno je sve objavljeno dan kasnije 12 ožujka poslije izvršene obdukcije u kojoj su pored nizozemskih liječnika sudjelovali i ruski i patolozi s Vojnomedicinske akademije iz Beograda, pukovnici Srbislav Ilić i Ivica Milosavljević. Međutim, isapada da ni te patologe koji su jedini vidjeli mrtvog Slobu zapravo nitko nije vidio jer ni oni ne postoje !!??

Naime, kako je nedavno prenio hrvatski portal “Dnevno” prenio, službeni nalaz patologa nikada nije službeno objavljen, a upravo je nevjerojatna činjenica da imena i adrese patologa sa VMA (pukovnika Ilića i Milosavljevića) nema ni u jednom imeniku i adresaru u Srbiji! Četiri mjeseca prije iznenadne smrti Miloševića je u Haagu pregledao liječnički tim trojce specijalista – kardiolog iz Francuske, specijalist za krvne žile iz Rusije i otorinolaringolog iz Beograda koji je na suđenju bio svjedok Miloševićeve obrane.

Oni su predložili da Milošević ode na pregled u Rusiju u poznati specijalistički institut “Bakuljev”, ali sudsko vijeće je to odbilo. Nekoliko dana kasnije Milošević je umro, barem službeno, a indikativno je i to da je Borislav Milošević samo nekoliko dana nakon bratovljeve smrti otišao u Moskvu na Institut “Bakuljev”.

Budući je Milošević pokopan na prilično neobičnom mjestu, budući nitko nije vidio njegovo mrtvo tijelo (osim službenih patologa) i s obzirom da njegov grob danas nitko od njegove obitelji i najbližih suradnika uopće ne obilazi, nije nemoguće da i Milošević kao i cijela njegova obitelj (supruga, kći, sin i brat) živi u Rusiji.

Bilo kako bilo, s njihovim obdukcijskim nalazom odmah su se složile vlasti u Srbiji, organiziran je hitni transport i brza sahrana u dvorištu rodne kuće Miloševića u Požarevcu. Lijes je bio po dolasku na aerodrom izložen ispred, tada još uvijek, savezne skupštine na Trgu Nikole Pašića, a potom otpremljen u Požarevac.

Naš sugovornik koji je želio ostati anoniman a koji je bio blizak određenim ljudim iz odbora za sahranu Slobodana Miloševića kaže da ne zna je li Sloba živ ili mrtav ali da je gotovo siguran da ne počiva u dvorištu kuće u Požarevcu!

Lijes Koji je stigao iz Haaga u Beograd bio je prazan!

Možda je nešto i bilo u njemu ali Slobodanovo tijelo nije sigurno!

Članovima odbora za sahranu je čak rečeno da je svako otvaranje sanduka najstrože zabranjeno iako tako nešto nitko nije ni tražio. Činjenica je i da je sin Marko iz Haga gdje je otišao i identificirati oca otišao direktno za Moskvu.

Tamo je otišao sa ocem, mrtvim ili živim, ne znam, ali sam duboko uvjeren da je Slobodan tamo, sa svojom obitelji. Ili počiva u Rusiji ili živi tamo sa svojim najbližima. Možda samo čeka pogodan trenutak i raspored geopolitičkih stvari u EU i svijetu da se vrati na politčku scenu.

Znam da će svi sad reći da je ovo što pričam znanstvena fantastika ili još gore, gluposti i trabunjanje, ali hajde, ako smo svi tako sigurni da Milošević nije pod lipom u Požarevcu, otvorimo grob, napravimo DNK i stavimo točku na ovu priču. Ali to se nikad neće dogoditi jer određene domaće ali i svjetski centri moći to nikako ne žele, kaže naš izvor.

Prema nekim drugim izvorima, Slobodan Milošević stvarno nije umro u Haagu te 2006. Ali jest pet godina kasnije, 2011. U Rusiji gdje se nalazio poslije “odlaska” iz Sheveningena. Sahranjen je u predgrađu Moskve, a jedan stariji ruski bračni par održava njegov grob na kome se nalazi samo jedna ploča bez ikakvog imena ili oznake!

Prije nekoliko godina i jedan astrolog i medij, također porijeklom iz Rusije dolazio je u Beograd sa željom da se izvrši eshumacija Miloševićevog groba ali kako nitko od onih kojima se obraćao nije želio ni da ga sasluša vratio se u Moskvu neobavljena posla.

Da li je svjetski povijest teorija zavjere dobila u slučaju smrti Slobodana Miloševića svoju novu stranicu i da li nas Sloba gleda negdje odozgo ili iz daleke Rusije možemo samo nagađati i iznova se pitati svakog 11. ožujka na godišnjicu Miloševićevog (ne) odlaska.

Potraga za grobom Draže Mihajlovića podjeća na Brownov “Da Vinčijev kod”

Dvadesetogodišnja opsesija i potraga za grobom četničkog vojvode Draže Mihajlovića u Srbiji uvelike podjeća na Brownov “Da Vincijev Kod”. Međutim, povijesna jurnjava za njegovim grobom po beogradskim i okolnim lokacijam nikada nije donijela konkretan rezultat, pa i danas postoje teorije, poput one beogradskog publiciste i geopolitičara Dejana Lučića (zagovornika svih mogućih teorija urote) koji tvrdi da je Draža Mihajlović umro prirodnom smrću u Rusiji gde je i sahranjen desetak godina nakon kraja Drugog svjestkog rata.

On je živio do 1956. godine i tamo je umro. Naime, nakon suđenja na kojem je osuđen na smrt, tvrdi Lučić, preko ruskih veza, zajedno s njemačkim generalom Alexsanderom Loerom (koji je također bio osuđen na streljanje zbog bombardiranja Beograda) odveden je u Rusiju”.

Ta teza i danas podgrijava maštu svih zaljubljenika u teorije urote, samim tim jer nema niti jednog živog svjedoka njihovog strijeljanja (posljednji je umro prije desetak godina), a njihovi posmrtni ostaci su prema nekim dokumentima zauvijek uništeni. Dakle, uprkos tome što je u poznatom procesu bio osuđen na smrt, Draža nije streljan 17. ili 18. srpnja 1946. godine, nego je prebačen u SSSR, gde je i umro.

Godine 1946. bio sam mladi oficir Ozne i sjećam se da se Draža žalio i tražio pomilovanje. Obećao je da će, ako mu se preinači presuda, pomagati i sarađivati s vlastima u sređivanju stanja u zemlji. Tada sam od starijih kolega čuo da je SSSR tražio od naših vlasti da im se Draža ustupi, tvrdio je srpskim tabloidima prije nekoliko godina jedan od zatvorskih čuvara Draže Mihajlovića, a taj iskaz je objavljen i u knjizi Miodraga Nikolića „Odrastanja i ideali’’, objavljenoj 2006. godine.

Jedan od visokih državnih dužnosnika bivše SFRJ Miloš Minić koji se godinama hvalio kako je sudjelovao Mihajlovićevom strijeljanju, pred kraj života je govorio kako “više nije siguran je li to zaista bio četnički vojvoda”.

Ta teza ima svoje pobornike u samoj činjenici da su mnogi zločinci i neprijatelji Titovog režima bili osuđivani na smrtne kazne a kasnije su “pomilovani” jer su surađivali s tajnim službama u otkrivanju mnogih tajni iz ratnih vremena.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)