Iako je ne tako davno predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barack Obama izjavio da noga američkog vojnika neće kročiti na tlo Sirije, iz Washingtona sada najavljuju mogućnost kopnene intervencije protiv ISIS-a u Siriji i Iraku

Intervencije za koje je najčešći izgovor bio “uspostavljanje demokracije” ili “humanitarni razlozi”, postale su maniri Sjedinjenih Država od Drugog svjetskog rata naovamo. Pritom, za takve operacije rijetko su imale mandate Ujedinjenih naroda. Prvi put poslije Drugog svjetskog rata ratovale su u Koreji, gdje je od 1950-1953. poginulo skoro 37.000 američkih vojnika.

Godine 1956. Šesta flota vrši evakuaciju oko 2.500 američkih građana iz područja Sueskog kanala, a dvije godine kasnije na teritoriju Libanona iskrcalo se 3.200 američkih marinaca, kako bi “pomogli libanonskoj vladi”.

Godine 1961. CIA je u Zaljevu svinja na Kubi pokrenula tajnu operaciju, čiji je cilj bio svrgavanje komunističkog režima Fidela Castra, koja je umalo izazvala nuklearni rat između SAD i SSSR-a. Operacija nije bila uspješna.

Vijetnam

Rat u Vijetnamu (1955-1975) vodio se između Sjevernog Vijetnama, čiji su saveznici bili Sovjetski Savez, Kina i ostale komunističke države s jedne, i vlade Južnog Vijetnama, koju su podržavale SAD i druge antikomunističke države, s druge strane. Prema različitim procjenama, broj poginulih Vijetnamaca (vojnika i civila) kreće se između 800.000 i 3.100.000. Poginulo je i oko 58.000 Amerikanaca, a ostalo je i na tisuće invalida.

Grenada

Vojnom akcijom u jesen 1983. američke oružane snage su, uz simbolično sudjelovanje nekoliko karipskih otočnih država, zauzele otočnu državu Grenadu i tako svrgnule prosovjetski režim generala Hudsona Austina.

Panama

Operacija “Pravedni cilj” ili Američka invazija na Panamu – rat je počeo napadom Amerike na Panamu 20. prosinca 1989. godine, a završio se 31. siječnja 1990. godine, pobjedom SAD.

U invaziji je sudjelovalo više od 24.000 američkih vojnika, dok je na strani Paname sudjelovalo otprilike 12.500 vojnika, ali je samo oko 4.000 njih bilo obučeno za borbu. UN su najoštrije osudile američku intervenciju u Panami, ali nikome ništa.

Zaljevski rat

Nakon operacije “Pustinjski štit” 1990. godine, pokrenute da bi se, kako je tvrdio Washington, spriječila iračka invazija na Saudijsku Arabiju, SAD kreću u “pustinjska oluja”, predvodeći koaliciju 34 države pod mandatom UN sa ciljem da protjeraju iračke snage koje su okupirale Kuvajt.

Kopnene i zračne bitke su vođene u Kuvajtu, Iraku i u graničnim dijelovima Saudijske Arabije. Broj žrtava Zaljevskog rata je kontroverzan. Procjenjuje se da je na strani iračkog naroda, vojnika i civila stradalo između 25.000 i 100.000 ljudi.

Somalija

U operaciji “Obnovljena nada” 9. prosinca 1992., Amerika šalje više od 28.000 svojih marinaca, sa željom da se zaustave unutarnji nemiri i svrgne general Muhamed Farah Aid. Bitka za Mogadishu i smrt 18 američkih vojnika koji su upali zasjedu, ovjekovječeni su u filmu “Pad crnog jastreba”.

Svrgavanje Aida nije uspjelo, a poražene SAD su se povukle iz Somalije. Godine 1995. američke snage su se privremeno rasporedile u Mogadišu kako bi osigurale povlačenje oko 8.000 “plavih šljemova”.

Haiti

Ujedinjeni narodi su 1994. odobrile međunarodnu intervenciju pod vodstvom 15.000 američkih vojnika na Haitiju, gdje je vojska tri godine ranije svrgla predsjednika Jean-Bertranda Aristidea.

Irak

Rat u Iraku, poznat i kao Drugi zaljevski rat (2003-2010) predstavljao je seriju vojnih intervencija u svrhu okupacije Iraka od strane koalicije 48 zemalja, koju su predvodile SAD. Povod za rat bilo je, navodno, oružje za masovno uništenje koje je, navodno, imao irački diktator Sadam Husein.

Kasnije se ispostavilo da za to nije bilo dokaza. Prema ocjenama analitičara, stvarni razlog bila je želja Amerike uspostaviti kontrolu nad bogatim izvorima nafte u Iraku. Koalicija koja je okupirala Irak, svrgnula je Sadama Huseina 2003. godine, koji je potom i pogubljen. Procjenjuje se da je u operacijama u Iraku stradalo više od 100.000 civila i skoro 5.000 američkih vojnika.

Afganistan

Vojni sukob između koalicije zemalja predvođene SAD i Britanijom počeo je 7. listopada 2001. kao odgovor na napade 11. rujna 2001. godine na New York i Washington. Cilj invazije bio je pronaći Osama bin Ladena, da se uništi Al Kaida i ukloni talibanski režim koji joj je pružao utočište.

Prema podacima Misije pomoći UN u Afganistanu, 2009. je stradalo 2.412 civila, 2010. godine 2.790 civila, a tijekom 2011. godine ubijeno je 3.021 civila. Rat je imao manje uspjeha u sprečavanju aktivnosti Al Kaide nego što se očekivalo.

Od 2006. stabilnost Afganistana su ugrozili pojačana aktivnost talibanskih pobunjenika, rekordno visoku razinu ilegalne proizvodnje droge i labava vlada koja ima ograničenu kontrolu u područjima izvan Kabula.

Libija

NATO snage predvođene Sjedinjenim Državama uz odobrenje SB UN poduzimaju ožujka 2011. zračne napade na Libiju. Intervencija je doprinijela svrgavanju libijskog lidera Muamera Gadafija. Od tada u zemlji vlada neviđeni kaos, kriminal i kriza.

 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Činjenica da SAD gradi carstvo, upuštajući se u ratove kako bi iskorištavale i pljačkale druge države ne počiva na realnim osnovama

Ratovi SAD, koji podrazumijevaju invazije, bombardiranja, okupacije, sankcije, prevrate i tajne operacije nisu proširile tržište, povećale kontrolu niti doprinijele iskorištenju resursa, uključujući radnu snagu.

Umjesto toga, SAD je uništio poduzeća, smanjio pristup sirovinama, uništio ranio ili zamijenio produktivne radnike diljem svijeta i ograničio pristup investicijama i tržištima.

Drugim riječima, globalne vojne intervencije SAD i ratovi koje vode su obrnuto proporcionalni onome što su bili ciljevi prethodnih carstava: Washington je iskoristio i potrošio domaću ekonomiju kako bi se vojno raširio, umjesto da je obogati.

Gradnja carstva u prošlosti

Europa je pravila jaka, profitabilna i obimna carstva koja su obogaćivala “središnju državu”, poticala lokalnu industriju, smanjivala nezaposlenost i povećavala bogatstvo.

Imperijalnim vojnim ekspedicijama je prethodio dolazak većih trgovinskih poduzeća (Britanska istočnoindijska kompanija), a bile su popraćene proizvodnjom, bankarstvom i komercijalnim tvrtkama velikih razmjera. Vojne invazije i politički prevrati su provođene zbog konkurencije u Europi, SAD i Japanu.

Cilj vojnih invazija je bio da se monopolizira kontrola nad najunosnijim ekonomskim resursima i tržištima u koloniziranim regijama. Imperijalna represija je bila usmjerena na stvaranje pitome radničke snage i potčinjavanje lokalnih vlasti.

Imperijalni ratovi su bili početak, a ne kraj. Oni su bili popraćeni inkorporacijom već postojeće elite u administraciju carstva.

“Dijeljenje prihoda” između imperijalnih gospodarskih poduzeća i postojeće elite je bilo ključno za “građenje carstva”.

Postojeća ekonomska aktivnost, koja je uključivala lokalne proizvođače i poljoprivrednike, a koja se natjecala s imperijalnim izvoznicima bila je uništavana i zamijenjena lošijom.

U suštini, vojne dimenzije građenja carstva su zavisile od ekonomskih interesa. Glavni cilj je bio zasipanje lokalnih tržišta proizvodima imperijalnog centra.

Gradnja carstva danas

Rezultati današnjih vojnih intervencija i invazija SAD su u potpunom kontrastu sa rezultatima prošlih imperijalnih sila. Mete vojne agresije se biraju na temelju ideoloških i političkih kriterija. Vojno djelovanje ne prati ekonomska niti kapitalistička poduzeća. Multinacionalne građevinske tvrtke carstva koje grade velike vojne baze u stvari crpe imperijalni trezor.

Današnje intervencije SAD-a nemaju za cilj preuzimanje postojećih državnih organa već komadaju osvojenu državu, desetkujući njene kadrove, profesionalce i stručnjake na svim razinama, omogućujući dolazak najretrogradnijih etnoreligijskih, religijskih i plemenskih vođa koji vode sektaške ratove jedni protiv drugih (primjer bivše Jugoslavije). Drugim riječima, nastaje kaos. Čak i nacisti su u svojoj ekspanzionističkoj fazi odlučili vladati kroz lokalne elite, održavajući administrativne strukture na svim razinama.

Invazije SAD su potčinile čitave društveno-ekonomske strukture: sva produktivna aktivnost je podređena vojnim prioritetima lidera s ciljem da se osvojena država u potpunosti obogalji. Iako je ovakvo osvajanje kratkoročno uspješno, dugoročni rezultati su nefunkcionalne države koje ni na koji način ne doprinose carstvu. Nastaje lanac američkih vojnih baza okruženih neprijateljskim, naveliko nezaposlenim stanovništvom i zaraćenim etnoreligijskom skupinama u desetkovanim gospodarstvima. (primjer bivše Jugoslavije)

Američki način “upravljanja svijetom” se svodi na carstvo propalih država. Dakle, postoji imperijalizam bez carstva, vampirsko ponašanje koje se svodi na isisavanje krvi ranjivih i nemoćnih.

Irak: Vampirska pljačka

Irak je pod Saddamom Husseinom bio ogromni proizvođač nafte i profitabilni partner mnogih većih američkih naftnih kompanija, ali i unosno tržište za izvoz SAD. Bila je to stabilna, ujedinjena i sekularna država.

Rat u Perzijskom zaljevu 1990. godine je doveo do prve faze fragmentacije Iraka i uspostavljanja male kurdske države na sjeveru pod protektoratom SAD. SAD je povukao svoje snage, ali je uveo brutalne ekonomske sankcije, ograničavajući ekonomsku rekonstrukciju nakon uništenja u Zaljevskom ratu.

Sljedeća invazija 2003. godine u potpunosti je uništila ekonomiju i rasparčali državu. Nastala je propala država, američke naftne i energetske tvrtke su izgubile na milijarde dolara, a ekonomija SAD je dovedena do recesije.

Afganistan: Beskrajni ratovi, beskrajni gubici

Rat SAD protiv Afganistana je počeo naoružavanjem, financiranjem i političkom podrškom islamističkih džihadističkih fundamentalista 1979. godine. Sekularna, nacionalna vlada je uspješno uništena. Odlukom da se napadne Afganistan u listopadu 2001. godine, SAD su službeno postale okupator u jugozapadnoj Aziji.

Narednih 13 godina, marionetski režim SAD i okupacijske snage nisu uspjele pobijediti gerilsku vojsku Talibana. Na milijarde dolara je potrošeno, uništavajući ekonomiju i osiromašujući veliku većinu Afganistana. Napori da se uspostavi vojska odana marionetskoj vlasti su propali. Povlačenje oružanih snaga iz Afganistana 2014. godine pokazuje da “građenje carstva” u jugozapadnoj Aziji nije bilo uspješno za SAD.

Libija: Od unosnog partnera do propale države

Libija je pod predsjednikom Gaddafijem evoluirala u većeg trgovinskog partnera SAD i Europe, ali i u utjecajnu silu u Africi. Režim je potpisivao velike i dugoročne ugovore s većim međunarodnim naftnim kompanijama koje je podržavala stabilna, sekularna vlada. Odnos sa SAD i EU je bio profitabilan.

SAD je zatim proveo “promjenu režima” prilikom koje je ubijen predsjednik Gaddafi i veći dio njegove obitelji, a libijska vlada i administrativna infrastruktura su u potpunosti uništeni. Svi investitori su se razbježali. Preko milijun Libijaca i imigracijskih radnika je raseljeno.

Ništa od toga se ne bi dogodilo da je Gaddafi ostao na vlasti. Američki vampir je odnio još jednu žrtvu, koju ni na koji način nije uspio inkorporirati u kraljevstvo. Čak ni imperijalna vojna baza nije uspostavljena u sjevernoj Africi!

Sirija: Rat koji vode teroristi, a ne carstvo

Washington i njegovi saveznici u EU su podržali oružani ustanak u Siriji s nadom da će uspostaviti marionetski režim i inkorporirati Damask u svoje “carstvo”. Napadi plaćenika su uzrokovali smrt oko 200.000 Sirijaca, raselili 30% stanovništva, a naftna polja je okupirala ekstremistička vojska, ISIS. ISIS je desetkovao proameričku plaćeničku vojsku, okupirajući zatim sjever susjednog Iraka.

Strategija SAD je bila da naoruža islamske ekstremiste kako bi zbacili sekularni režim Bashara el Asada u Damasku, a to im se obilo o glavu. Washingtonov rat u Siriji nije proširio “carstvo”, već potčinio postojeće imperijalne ispostave.

Pljačkanje Ukrajine i ruske sankcije

Nakon raspada SSSR, SAD i EU su se proširile na Baltik, istočnu Europu i bivše balkanske komunističke države što je približilo NATO na samu granicu s Rusijom. Zapad je za vrijeme korumpiranog Jeljcinovog režima opljačkao rusku ekonomiju u potpunosti. Dolazak Putina na vlast je primorao SAD i EU da učvrste svoje carstvo preuzimanjem Kavkaza i Ukrajine. Napad marionetskog gruzijskog režima na Osetiju 2012. godine nije bio uspješan, ali to je u stvari samo bila priprema za prevrat u Ukrajini.

Nakon prevrata, uslijedio je ustanak na jugoistoku države koji do danas nije uspješno suzbijen. Čak ni sankcije Rusiji nisu pomogle.

Kijevski režim je sada službeno bankrotirao. Građanski rat na jugoistoku je potpuno uništio ukrajinsku ekonomiju. Ugovori s Rusijom po pitanju plina su propali. Kijev ne može otplatiti svoje dugove. Dakle, ni u Ukrajini se “carstvo” nije uspješno raširilo.

Iran: Sankcije od 100 milijardi dolara ne čine carstvo

Iran je pokazao svoju spremnost da surađuje sa SAD po pitanju Afganistana i Iraka, ali kao regionalna sila ne namjerava postati vazalska država SAD.

Politika sankcija nije proizvela ustanak među Irancima niti je dovela do promjene režima. Sankcije nisu oslabile Iran do te mjere da on postane laka vojna meta. U međuvremenu, Iran je čak ojačao svoje ekonomske i diplomatske odnose s rivalima SAD, Rusijom i Kinom.

Zaključak

Oslanjanje na vojne strategije u 21. stoljeću je potpuno drugačija priča u odnosu na uspješne kolonijalne ekspanzije u 19. i 20. stoljeću, kada je ekonomski razvoj pratio vojne intervencije i političke promjene. Danas imperijalni ratovi uzrokuju ekonomsku propast u domaćoj ekonomiji, ali i beskrajne ratove u inozemstvu koji crpe sredstva carstva.

James Petras (Global Research)
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Da li je sve u mainstream medijima laž?

Svijet televizije i suvremenih medija je postalo oruđe de-evolucije, propagande i društvene kontrole. Od vladavine Edward Bernays-a i uspona Tavistock instituta u ranom 20. stoljeću, gotovo neograničena sredstva su trošena za razumijevanje kako manipulirati ljudsku psihu, putem televizije i drugih oblika javnog priopćavanja.

Ono što imamo danas je sve sofisticiraniji napad punog spektra na slobodnu volju i psihičko zdravlje, a mi smo došli do točke u kojoj medijske institucije više ni ne pokušavaju sakriti svoju napredni rad manipuliranja javnog mnijenja, proizvodnje pristanka, i stvaranje dobitnika i gubitnika u glavama javnosti čiji je mozak već ispran.

Ovdje su 6 primjera gdje istina otkriva dojam sa mediji zapravo namjerno zaglupljuju bezazlenu javnost koja uvelike drugačije glada na ono što se zapravo događa iza kulisa. Gledajući kroz ove primjere, lako je vidjeti kako mainstream mediji guraju skrivene motive u javnost, i koliko je važno biti oprezan prilikom konzumiranja njihovih podataka.

Medijske Laži, Skriptiranje, Propusti i Zatamnjenje činjenica

1. Time Magazine je “pročistio” svoje naslovnice za američke građane – Time Magazine se smatra liderom u nacionalnim vijestima, ali oni stalno prikazuju zaglupljenu, nemilosrdnu sliku života u Americi prilikom predstavljanja sasvim druge poruke ostatatku svijeta. Dva primjera u nastavku, njihove naslovnice časopisa imaju drugačiju priču za Amerikance, a ostatku svijeta šalju drugačiju poruku.

 
2. CNN je lider u lažnim ratnim reportažama – Ovdje su samo dva primjera kako je CNN postavio scenarij i scenu uživo u ratnoj reportaži da bi stvorio osjećaj drame i opasnosti oko ljudi koji nisu bili u opasnosti.

Anderson Cooper zapravo glumi reportažu iz Sirije, a u pozadini se čuju umetnuti svučni efekti, na taj način stvarajući kaotični video kao sirijski dopisnik. U videu možete vidjeti kako je na jednoj snimci dopisnik u sigurnom okruženju, a nakon toga ste vidjeli snimku prikazanu na CNN-u sa pozadinskim umetnutim zvučnim efektima u kazališnim uvjetima:
 

 
U ovom CNN-ovom isječku pokriva prvi Zaljevski rat 1990-ih godina, spiker Charles Jaco pravi šalu o ratnom izvještavanju iz Saudia Arabije i pokazuje koliko je vijest pretjerano senzacionalistička za američku publiku, i kako se domaćin pretvara da je u opasnosti kada to nije. U vremenu 7:00 u ovom isječak Jaco brzo stavlja smiješnu plinsku masku iz očite teatralnosti, dok govori sa gostom:
 

 
Proizvedena ‘Reality’ TV

3. Najveći gubitnik – Amerikanci bi trebali već do sada znati sa su emisije ‘reality show’ namještene. Popularni TV show Najveći gubitnik, gdje se pretile osobe natječu teko će izgubiti najviše težine da bi zabavio ostatak svijeta, iza kulisa su se nalazile laži o uvjetima treninga i režimu vaganja svojih natjecatelja dok su koristili nepošten način generiranja lažnih emocionalnih reakcije svojih natjecatelja.

Oni žele dramu, suze, borbu, trijumf. Producenti će vas ganuti na plač, jer to je ono što čini TV dobrim. Oni neprestano postavljaju pitanja poput: “Nedostaju li vam vaša djeca?” Nepotrebno je reći, slomila sam se više puta …

Jeste li se ikada zapitali kako su natjecatelji uspjeli izgubiti nevjerojatnih 12 kilograma u jednom tjednu? Zapravo najdulji razmak od jednog vaganja do idućg je bio tri i pol tjedna. To je 25 dana između vaganja, a ne sedam”. – Andrew ‘Cosi’ Costello, bivši natjecatelj “Najvećeg gubitnika”

Izvor: Courier Mail

Ispada da su mnoge od takozvanih ‘reality’ emisija zapravo inscenirane kazališne predstave koje računaju na gledateljev manjak nevjerice da bi prikupili ocjene.

4. Skriptirane Vijesti na nacionalnoj razini – komičar i voditelj talk-showa Conan O’Brien je učinio uslugu građanima prikupljanjem otvoreno smiješnih slučajeva emisija lokalnih ‘vijesti’  koje su istodobno ponovljale riječi u raznim medijiskim kućama diljem zemlje. To je dokaz da se jednostavno ne možete vjerovati u istinitost onoga što vidite na informativnim emisijama. Pogledajte ove fantastične i očite primjere u sljedećem videu:
 

 

 
Manipulacija Digitalnih Slija je Sveprisutna u Medijima

5. Manipuliranje slika – ratna propaganda – Postoje mnogi primjeri kako novine diljem svijeta photoshopiraju (uređuju u programu za obradu slike) slike rata kako bi se utjecali na javno mišljenje. Sve strane u sukobu će to učiniti za propagandu, tako da je važno da zapamtite ovo kad konzumiranje vijesti o međunarodnim sukobima i da budete na oprezu zbog “lažnjaka”. Slike ispod nedavnih sukoba u Siriji pokazuju koliko je lako manipulirati slikama za propagandne svrhe:
 
6. Industrija Oglašavanja ‘uređuje’ slike ljudi – praksa digitalnih ‘uređivanja’ slika i videa glumaca i modela je otvoreni industrijski standard. Ipak, većina ljudi, bez obzira jesu li svjesni manipulacije slike ili ne, još uvijek procesira televiziju i slike na podsvjesnom nivou kao da su stvarne kakve jesu, prije svega zato što svi to rade, i naše odstupanje u ‘normalno’ je društveno rekonstruirano da usvoji reklamne laži kao normalno.

Ovaj proces se pokazuje u sljedećem videu u kojem se obična žena transformira u Kraljicu Miss u svrhu prodaje proizvoda za potrošače.
 

 

Zaključak

Bilo da se radi o marketingu ili proizvodnji pristanka, medijska industrija je kriva za suptilnu i ne-tako-suptilnu taktiku koja utječe na naš svjesni i nesvjesni um koji utječe na naše mišljenje i ponašanje. Postoji bezbroj drugih primjera takvih postupaka. Probudite se i budite na oprezu prilikom konzumiranja modernih medija u bilo kojem obliku.

Danas vi ne morate biti paranoični da bi spoznali da su vam lagali i da institucije koje ovise o nama nam donesu viđenje svijeta na subjektivan način.
 
 
autor: Novi Svjetski Poredak.com/ youtube.com
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16896"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Mnogo se pisalo o proteklim ratovima koji su vođeni zbog nafte (primjer Zaljevski rat), o sadašnjim ratovima vođenim zbog nafte (npr. Arapsko proljeće) i o ratovima koji će se voditi u budućnosti zbog nafte (primjer Sirija i Iran). Ono o čemu se najviše šuti u svemu ovome jeste da će ratovi budućnosti biti vođeni zbog vode, ostavljajući naftu kao sekundarni problem.

Prema istraživanju UN-a kao i naučnim studijama, skoro dvije trećine cijele populacije koja naseljava zemlju suočit će se sa ozbiljnim, po život opasnim nestašicama vode do 2025. godine. Stvari koje se najčešće navode kao razlozi nedostatka vode su rasipanje i slabo planiranje, što će rezultirati nejednakim distribucijama.

Trenutno ovaj problem je prvenstveno problem zemalja trećeg svijeta. Ipak, UN-ovi izvještaji govore kako se Engleska suočava sa ozbiljnim nedostacima vode, a SAD nisu daleko iza Engleske. Čak je i DIA (Defense Intelligence Agency) jasno objavila teška upozorenja istraživanja UN-a, govoreći kako će nestašice vode uveliko utjecati na sve, a voda će zatim biti korištena kao oružje.

DIA izvještaj je izazvao reakcije sekretarice Hillary Clinton koja je njihova otkrića nazvala “otriježnjujućim” te je navela kako će širenje populacije dovesti do povećanja zahtjeva za vodom, ali nabavke svježe vode neće moći pratiti taj put. Treba zapamtiti kako globalisti nikada ne propuštaju priliku da propagiranjem lažnih paradigmi o prenapučenosti, kojima bi opravdali svoju depopulacijsku agendu. Hillary Clinton je komentirala kako će nestašice vode voditi ka regionalnim konfliktima i nasilju između država i unutar nacija.

Ipak, mora se odati priznanje globalistima za njihov dinamični i fleksibilni pristup postizanju totalne globalne dominacije. I dok se svijet umara od lažnih izlika koje se protive borbi protiv bankara inspiriranih ratovima zbog nafte, globalisti su svoju strategiju usmjerili na obraćanje osnovnim ljudskim instinktima, nasljednom potrebom za posjedovanjem vode i hrane kako bi preživjeli. Clinton, UN i DIA su fino pripremili stol za ono što dolazi: planirana globalna nestašica vode će slijediti mala nevješto prikrivana opravdanja ova tri isprepletena entiteta kontrolirana globalistima.

U stvarnosti, plan za bacanje svijeta na koljena kroz umjetnu nestašicu vode koju je kreirala globalistička elita je već na putu. Izvještaji DIA-e i UN-a bi trebali biti pisani iz perspektive sadašnjeg vremena, a ne futurističkih projekcija. Promatrajmo sljedeće činjenice o vodi iz postojeće stvarnosti. Dvadeset posto svjetske populacije osjeća nestašicu čiste pitke vode. Globalna potrošnja vode se udvostučava svakih 20 godina, dva puta više nego stopa rasta ljudske populacije.

Gore spomenute činjenice mogu iskoristiti globalisti kroz kontroliranje zaliha vode i kreiranjem dodatnih umjetnih nestašica. Plan globalista za bacanje svijeta na koljena kontroliranjem vode već ubire plodove, jer se 31 zemlja trenutno suočava sa nestašicom vode. Globalističke industrije su pomogle u poticanju ove zavjere, jer je više od pola svjetskih rijeka ili mrtvo ili beznadežno zagađeno.

Dodatni dokaz koji pokazuje da plan globalista djeluje i leži u činjenici da u zemljama trećeg svijeta najviše smrtnosti nose upravo bolesti vezane za vodu. Problemi vezani za sigurnost vode se pogorašavaju, a smrtna krivulja je u porastu. Tragično je to što je ovu vrstu smrti moguće u potpunosti spriječiti. Kako oba izvještaja, i UN-a i DIA-e, spominju da će do 2025. godine dvije trećine svjetske populacije živjeti u potpunom nedostatku vode kao i pratećeg nedostatka hrane. Doduše, neće biti nedostatka spremnih i očajnih vojnika da se bore u nadolazećim ratovima za vodu.

Globalistički plan za potpunu dominaciju je savršen. Njihov plan je nevjerovatno zao zbog tisuće miliona, ako ne i milijardi ljudi koji će umrijeti, ali je ujedno i briljantan.

U prvom dijelu ovog plana, demonstriran je prvi korak u planu koji sadržava lihvarske kredite za naivne nacije kroz bankarske manipulacije i prijevare.

Bolivija je bila prvi primjer koji je standardizirao svoje obaveze prema Svjetskoj banci. Njihove zalihe vode su otišle u stečaj, koje sada kontroliraju globalisti, a cijene su porasle za 400%. Ista shema je primjenjena i u Peruu, gdje prosječna siromašna obitelj plaća privatnike čak 3$ po kubnom metru, kako bi sakupljali zagađenu vodu u kantama, dok elita plaća 30 centi po kubnom metru za čišćenje vode koja teče iz slavina u njihovim domovima.

U Indiji neke obitelji potroše četvrtinu svojih prihoda na vodu. Manipulacija dugovima, zarad kranjeg cilja kontroliranja vode, nije samo priča koja se odvija u zemljama trećeg svijeta. Izvedeni dug je paralizirao ekonomiju Europe kao i SAD-a.

Koliko vremena će proći prije nego globalisti budu morali vaditi američku ekonomiju, dok mi nastavljamo putem neodrživog duga? Kada američka ekonomija posrne, bankari, će pristići u spašavanje. Cijena njihove intervencije, sudeći po onome što se desilo u Boliviji, biti će potpuna kontrola naše infrastrukture. Sakupljanje kišnice i pročišćavanje tokova rijeke za piće će postati ilegalne radnje. Sva voda će se kontrolirati kroz privatne korporacije i možete se kladiti da će, kao što je povijest već pokazala, postati veoma skupa.

DIA izvještaj profilirano spominje da poljoprivreda koristi 70% snabdijevanja vodom, što znači da će nedostaci vode voditi ka nedostacima hrane. A šta globalisti nameću kao rješenje ovog problema? Naravno, GMO usjeve.

Tako je, oni propagiraju GM hranu kao rješenje za umjetno stvorene nedostatke vode!

Pa ako slučajno ne umrete od žeđi ili razbijanja porodičnog budžeta, zbog pokušaja dolaženja do vode, onda ćete sigurno umrijeti od trovanja toksičnom, suhoparnom GM hranom. Ovo je ista GM hrana koja, kada je primjenjena na laboratorijske štakore, izazvala razvijanje fatalnih tumora i umiranje. I opet, savršenost ovog plana je fascinantna.

SAD je u ovu nezdravu paradigmu umjetne nestašice vode uvučena i kroz potpune krađe, te vlašću potpomognute privatizacije. Neke lokalne američke općine su već doživjele slične poraste stopa koje su česte u zemljama trećeg svijeta.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(abrasmedia.info/uredio: nsp)

Negdje po završetku Zaljevskog rata, gotovo svi mediji, u Rusiji, podjednako kao i oni na Zapadu su u svoju terminologiju uključili dobro poznatu kovanicu “Novi svjetski poredak”.

Riječ je o terminu koji je, podsjećanja radi, obznanio nekadašnji američki predsjednik George Bush (stariji) sada već davne, ali u mnogo čemu simbolične, 11. rujna 1991. godine, a kojim su nedugo zatim počeli “služiti” državnici i političari svih ostalih zemalja svijeta, stidljivo najavljujući na taj način nadolazeće Novo doba na globalnoj političko-ekonomskoj “pozornici”.

Novi svjetski poredak, kao svojevrsni sinkretički koncept (pokret) bez presedana u ljudskoj povijesti, po priznanju ideologa okupljenih u Bilderberg grupi i trilateralnoj povjerenstvu, za svoj primarni cilj ima uspostavljanje jedne svjetske vlade, jednog centra, iz kojeg bi se upravljalo cjelokupnim životom na planeti , a ne bi bilo pretjerano konstatirati i slijedeće – i odlučivalo o životu i smrti svih nas običnih “građana svijeta”, a neki kažu – “beskorisnih izjelica”. Ipak da ne bi bilo zabune, kada govorimo o fenomenu Novog svjetskog poretka, onda ne govorimo isključivo o političko-ekonomskoj dominaciji vladajućih klika globalnog, nevidljivog i u mnogim njegovim aspektima – okultnog menadžmenta.

Ovaj “poredak” sazdan je, prije svega, na pobjedi i dominaciji jednog posebnog globalističkog “viđenja” svijeta, pa, s tim u vezi, on se u svom ostvarivanju ne koristi isključivo tvrdim instrumentima moći, već isto tako i ideološkom revolucijom koja se zasniva na shvaćanju o prestanku potrebe države shvaćene u starim “istrošenim” nacionalnim okvirima.

Dakle, Novi poredak uvodi jedno novo, revolucionarno shvaćanje svijeta u kojem živimo, shvaćanje koje podjarmljuje i urušava sve stare političke, gospodarske, religijske, kulturološke i šire društvene koncepte i obrasce, a na kojima se ljudska civilizacija izgrađivala gotovo punih dvadeset stoljeća.

Novi poredak svijeta predstavlja i svojevrsni eshatološki, uvjetno rečeno, “mesijanski” projekt ili pokret koji je po svom obimu mnogo značajniji, kompleksniji ali istovremeno po ljudski rod opasniji od svih ranije znanih planetarnih utopija, kao što su primjerice rani protestantski pokreti u Europi, arapski kalifat, ili pak nekadašnji “pakleni” komunistički planovi za svjetsku revoluciju.

Promatrajući svijet iz današnje perspektive, može se izvesti nedvosmislen zaključak da su sve te ranije utopije poslužile samo kao preludij ili “predigra” koja je trebala dovesti do forme mondijalizma (globalne diktature) koji danas poznajemo. Trebalo je kroz sve ranije društveno-političke sustave i totalitarne režime (komunizam, boljševizam, fašizam) testirati mehanizme kontrole života pojedinaca, građana ili različitih društvenih skupina, i sve to – in vivo (uživo).

“Moralo se vidjeti do koje granice država, koja inače ima sve poluge vlasti, može terorizirati stanovništvo. Dakle, koliko se mehanizmi iz teorije mogu primijeniti u praksi i da se vidi da li ta praksa može opstati; da se ljudi pretvore u robove – to je suština oblika vladavine koji bi iluminati (globalna elita) voljeli jednog dana da vlada u cijelom svijetu.

Dakle, da čovječanstvo bude porobljeno, ali ne u metaforičkom smislu, nego u bukvalnom: da se otmu svi svjetski resursi i da se distribucija svjetskog bogatstva napravi tako da je takozvana “zlatna milijarda” stanovništva dovoljna na zemlji … U toj hijerarhiji iluminatske vlasti, vrh vlasti je taj “luciferijanski kult” koji želi vladati svijetom, ispod njega je nešto što se zove “Rothschild tribunal” i naravno zašto se ovaj Haški tribunal naziva tribunal … dakle, zašto se zove tribunal a ne sud?

On zaprano je sud, ali i još nešto više od toga. Eksperiment stvaranja birokratske države je započet u Rusiji, a onda je varijetet – vojna diktatura, kao oblik totalitarne vlasti napravljen u (nacističkoj) Njemačkoj. Pratili su se paralelno tokovi da se vidi što će dati jedan sustav, a što će dati drugi sustav … U jednom trenutku su (globalna iluminatska elita) željeli okončati eksperiment, i stvorili su, odnosno izmislili Drugi svjetski rat … “(Milan Vidojević).

Teorijski promatrano, ideologija Novog svjetskog poretka može se promatrati i tumačiti na četiri osnovna i polazna razine:

Ekonomska razina – ideologija NWO podrazumijeva obavezno i potpuno uspostavljanje liberalnog kapitalističkog tržišnog sustava širom planete, bez obzira na teritorijalne, povijesne, etničke ili kulturne razlike. Svi socio-ekonomski sustavi tj. države, koji se javljaju kao noseći stupovi “socijalizma”, “socijalne i nacionalne pravde” i “socijalne zaštite” moraju biti prvo degradirani i obespravljeni, a potom najgrublje urušeni kao relikti prošlosti, da bi na kraju bili pretvoreni u društvo apsolutno “slobodnog tržišta “, pod čvrstom kontrolom globalne” nevidljive ruke “koja upravlja svjetskom vladom.

Geopolitička razina – Ideologija NWO daje bezuvjetnu i apsolutnu prednost zemljama koje u zemljopisnom, ekonomskom, duhovnom ali i političkom smislu čine “Zapad”, u odnosu na zemlje omraženog “Istoka”. Neke povijesne površne i eksperimentalne “alijanse” Zapada s Istokom tijekom Drugog svjetskog rata (kapitalistički Zapad i komunistička Rusija protiv nacional-socijalističke Njemačke) nisu odavno u “opticaju” u ideološkim kuhinjama “globalnog zakulisnog menadžmenta.

Pitamo se zašto? Odgovor na to pitanje je posve jednostavan, ukoliko na objektivan način promatramo geopolitičke igre koje SAD preko NATO-a danas provodi na planetarnoj geostrateškoj “šahovskoj ploči”.

Nacistička Njemačka Drugog svjetskog rata je bila, danas je to potpuno jasno za sve one koji imaju oči da bi vidjeli, dijete i projekt elite o kojoj sve ovo vrijeme govorimo, dakle, upravo tog globalnog menadžmenta koji danas, na svim poljima, radi na formiranju jedne svjetske vlade, tako da se na taj način može prije govoriti o svojevrsnoj zakulisnoj i plišanoj kolaboraciji SAD i Velike Britanije s Njemačkom, promatrano u ključu zajedničkog “zapadnog pogleda na svijet”, negoli nekom udruživanju “slobodoljubivog i pravdoljubivog” Zapada sa Rusijom, a protiv navodno “sumanutog” Adolfa i njegove nacističke vojne mašinerije.

Točnije, Drugi svjetski rat i nije bio rat protiv “ludog Hitlera” kako nam je “ubrizgavano u mozgove” kroz naše u mnogo čemu namjerno i planski “prilagođene” školske programe (kontrole uma), već zapravo planski rat protiv Istoka,  voljeli je ili ne, kao posljednja brana od totalitarnog koncepta temeljenog na uspostavljanju i dominaciji jedne zakulisne svjetske vlade zapadnističkog tipa.

Etnička razina – Novi svjetski poredak inzistira na maksimalnom rasnom, nacionalnom, etničkom i kulturnom miješanju i preplitanju ljudi, stavljajući naglasak na kosmopolitizam velikih gradova. Svijet je “globalno selo”, a svi smo mi građani svijeta bez razlike – glavna je deviza ideologa “vrlog novog svijeta”.

Nacionalni “oslobodilački” pokreti unutar raznih država kojima je “nevidljiva iluminatska ruka” kroz povijest manipulirala u njenoj bespoštednoj borbi protiv monarhija, nacionalizama imperijalnog tipa, biće odlučno potisnuti ili uništeni, i kao takvi bačeni na smetlište povijesti pošto su odigrali ulogu (korisnog idiota) koju im je dodijelio globalni menadžment iz sjene. Istovremeno, nacionalne države bi ubrzo, prema zamislima ideologa Novog svjetskog poretka, trebale postati staromodne i suvišan okvir povezivanja ljudi, te da se otvoreno ustupi mjesto nadnacionalnim integracijskim tijelima, kao tijelima jedne i jedino dopuštene i legitimne, buduće (svjetske) vlade.

Vjerska razina – Ideologija NWO priprema dolazak u svijet jedne posebne mistične figure, pojedinca, “mesije”, čija bi pojava trebala uzdrma, naglo promijeni ili pak sruši sve postojeće službene religijsko-vjerske koncepte koji, prema “globalnim menadžerima”, predstavljaju smetnju za uspostavljanje jednog novog centraliziranog, globalnog religijskog, “New Age” pogleda na svijet, kao svojevrsnog sinkretizma duhovnog lutanja, i u krajnjoj instanci – ništavila i praznine. Ideolozi mondijalizma su uvjerili sebe, a sve više rade na tome da putem medija ili glazbene i filmske industrije uvjere sveopće, već u velikoj mjeri, zavedeno i obezduhovljeno čovječanstvo kako će se, tobože, u svijet “spustiti” novi (po iluminatskom ukusu) Mesija koji treba otkriti zakone jedne nove – a tada će biti predstavljeno – jedino ispravne i istinite religije.

Dolazak novog “Krista” pratiti će naravno i raznorazna spektakularna čuda i čudesa koja će se tih dana odigravati na nebu i na zemlji, a za što će već pobrinuti – u domeni stvaranja privida, opsjena i hologramskih projekcija – više nego dobro istrenirana i uigrana holivudska A filmska produkcija. Naravno da će se zadojenici i ovisnici o “Farmi”, “Velikog brata” i ostalih postmodernih reality show-a ove “apokaliptične” predstave dočekati na koljenima sa jezikom do poda, uz vapaj i zapomaganje za tim toliko “očekivanim” mesijom, koji treba da ih konačno izbavi iz ovog njihovog, već sada, učmalog moralnog i duhovnog stanja.

Jer, poznato je “nevidljivoj ruci” Novog svjetskog poretka sa kakvim to “oblicima života” (da ne kažem ljudima, jer je pojam “čovjek” mnogo kompleksnija i sadržajnija kategorija) ima posla, te će kako scenarij tako i čitava scenografija silaska “spasitelja svijeta” biti prilagođena opskurnim duhovnim percepcijama “farmoida” i “big brother robotoida”. Novi ateizam, otvoreno bogoborstvo, luciferijanstvo i vještičarenje ili pak spiritualizam, prema kreatorima Novog svjetskog poretka, trebaju biti zamaskirani učenjem o novoj “naprednoj” religiji na koju će nasjesti svi oni kojima nije dano da “vide”. Ali, netko je rođen samo da postane plijen, i u tome nema ništa spornog, naravno.

Kako se stvari odvijaju danas, sve ovo prethodno iznijeto je sve izvjesnija slika budućeg “vrlog” svijeta koju su skrojili magovi i tehnokrati NWO-a grupirani u trilateralnoj povjerenstvu, Bilderberg grupi, američkom Vijeću za vanjske odnose i drugim tajnim ili polutajnim skupinama koje bi mogle vrlo uskoro, mnogo otvorenije i sadržajnije odlučivati ​​o životu svih nas postmodernih hiberniranih “reality robova”.

Iz tog razloga, potrebno je da se svi vi, bezbrižno uljuljkani, probudite što je prije moguće, iako čak više nisam ni posve siguran da bi buđenje i u ovom trenutku bilo pravovremeno, kako biste “stigli na vlak” koji vozi u kakvu-takvu slobodu.

A možda ste, ipak, samo rođeni da budete plijen? Ili možda robovi?

Biti Jozef K.?

 
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12313"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]