Deutsche Bank izgubio je pola svoje vrijednosti, kao i Unicredit

Premijer Ivo Sanader 23. listopada 2007. pokušao je otkloniti prve znakove zabrinutosti u hrvatskoj javnosti nakon komentara MMF-a da Hrvatskoj prijeti financijska kriza izjavom: “Nema nikakve šanse da upadnemo u financijsku krizu! Isti taj MMF, koji uopće ne želim komentirati, prije godinu dana dao je Hrvatskoj pohvale pri zaključenju stand-by aranžmana i ocijenio kako Hrvatska može potpuno samostalno voditi svoju monetarnu politiku. Uspjeli smo smanjiti proračunski deficit, a ako HDZ ostane na vlasti, do 2010. dovest ćemo deficit na nulu.”

Godinu dana kasnije, kada je financijska kriza već poharala svijet i pretvorila se u Veliku globalnu recesiju, premijer Sanader je na sastanku s predstavnicima sindikalnih središnjica izgovorio neke od svojih antologijskih rečenica: “Bez dramatike, visimo o niti. Kolokvijalno rečeno, u banani smo.”

Što se događalo za vrijeme postizbornih političkih manevara?

Hrvatski parlamentarni izbori održani su prije tri mjeseca. Od tada se prepolovila tržišna vrijednost Deutsche Banka, osme najveće banke na svijetu, a DAX, njemački dionički indeks, izgubio je četvrtinu svoje vrijednosti. Ista sudbina zadesila je i banke vlasnice najvećih hrvatskih banaka.

Tako se tržišna vrijednost Unicredita, vlasnika Zagrebačke banke, u prošla tri mjeseca prepolovila, a tržišne vrijednosti Bance Intese San Paolo, vlasnice PBZ-a i Erste Banke, smanjile su se za četvrtinu. STOXX Europe 600 Banks, dionički indeks europskog bankarskog sektora, izgubio je trećinu svoje vrijednosti za vrijeme hrvatskih postizbornih političkih manevara.

Lloyd Blankfein, predsjednik Uprave najveće američke investicijske banke Goldman Sachs, osjetio je potrebu da u utorak smiruje uspaničene investitore rečenicom: “Europa ima na raspolaganju cijeli niz mehanizama koji omogućuju bankama osiguranje odgovarajuće likvidnosti i mi ćemo nastaviti poslovati s našim europskim partnerima kao i do sada.” Naime, u ponedjeljak i utorak dionice Deutsche Banka izgubile su šestinu svoje dotadašnje vrijednosti.

Financijski svijet je do prosinca 2015. živio u uvjerenju da će nakon prvog dizanja kamatne stope od strane američke središnje banke u proteklih deset godina postupno doći do povećanja cijene novca i stvaranja potrebnog “kamatnog jastuka” za amortiziranje nove moguće recesije

Neposredni uzrok za ovakvu masovnu rasprodaju dionica bankarskog sektora početkom ovog tjedna bio je uzrokovan gubitkom povjerenja u CoCos, Contingent Convertible Bonds. Nakon što je svijet zahvaljujući popularnim knjigama i filmovima naučio što su CDO i CDS, čije je vrijednosno ispuhivanje bilo stvarni okidač krize iz 2008., na europsko tržište stigao je novi tip CoCosa, konvertibilnih obveznica koje su u proteklih tri godine izdavale samo neke europske banke kako bi zadovoljile obveze regulatora o visini vlastitog kapitala.

Novi instrument obvezuje kupce obveznica da ih u određenim slučajevima moraju pretvoriti u dionice izdavatelja, znači samih banaka. Većina europskih država zabranila je prodaju CoCosa individualnim ulagačima, ali su institucionalni investitori pohrlili u kupnju, prvenstveno privučeni iznimno visokim prinosima.

Naime, financijski svijet je do prosinca 2015. živio u uvjerenju da će nakon prvog dizanja kamatne stope od strane američke središnje banke u proteklih deset godina postupno doći do povećanja cijene novca i stvaranja potrebnog “kamatnog jastuka” za amortiziranje nove moguće recesije.

Panične reakcije vezane uz CoCos

Od održavanja hrvatskih parlamentarnih izbora cijena sirove nafte se prepolovila. I dalje je izražena nesposobnost kineskih vlasti da bez obzira na enormna uložena sredstva održe povjerenje investitora u vrijednosti dionica i nekretnina te posljedično i u naplativost danih kredita. Čekao se samo novi okidač za paničnu rasprodaju, a ovaj put ga je dala japanska središnja banka uvođenjem negativne kamatne stope 29. siječnja 2016.

Povećava se broj financijskih analitičara koji vjeruju da je recesija na nekoliko ključnih tržišta izgledna prije kraja 2016., a povećanje kamatnih stopa odgođeno na duži rok

Budući da je isto značilo samo daljnje produbljenje već postojećeg svjetskog valutnog rata te zadržavanje nulte ili negativne kamatne stope kod većine važnijih središnjih banaka na neodređeno vrijeme, postalo je jasno da su ugroženi postojeći poslovni modeli većine poslovnih banaka.

Europske banke koje nikada nisu do kraja očistile svoje bilance od svih loših i nenaplativih kredita iz Velike recesije našle su se prve na udaru, a panične reakcije vezane uz CoCos samo su oslikale svu krhkost povjerenja investitora i veliku trenutačnu nestabilnost tržišta.

Matematički modeli kretanja prinosa na prvoklasne državne obveznice u odnosu na njihove visokorizične pandane počeli su pokazivati vrijednosti koje obično prethode recesiji. Povećava se broj financijskih analitičara koji vjeruju da je recesija na nekoliko ključnih tržišta izgledna prije kraja 2016., a povećanje kamatnih stopa odgođeno na duži rok.

Kaotičan početak mandata nove Vlade

Sve navedeno vjerojatno je zapaženo na Trgu burze i u Katančićevoj ulici, ali HNB i Ministarstvo financija ne mogu ništa sami učiniti bez Banskih dvora. A tamo je upravo u tijeku kratki tečaj iz bavljenja visokom politikom. Premijer Orešković očito nije očekivao da su boravište i krediti Crnoje, Mamić i Lozančić, igre na Pantovčaku i Kaptolu, stranački izbori u HDZ-u, Hasanbegovićeve mladenačke frustracije i neoprostive političke ljubavi te svakodnevno testiranje “točke loma” sporazuma koji nije koalicija, važniji za spread i yield hrvatskih državnih obveznica od svog njegovog financijskog umijeća.

Za nevjerojatno kaotičan početak mandata nove Vlade zaslužni su svi njeni akteri, a razlozi su višestruki. Predsjednik HDZ-a ima pred sobom unutarstranačke izbore i njegova kadrovska križaljka pri formiranju Vlade te osporavanje prava Ranku Ostojiću da preuzme mjesto čelnika Odbora za kontrolu sigurnosnih službi motivirani su jedino željom osiguranja novog mandata. Predsjednica je napokon dočekala preuzimanje kontrole nad vanjskom politikom i obranom, a SOA se pokazala samo kao ostavljeni trag nepotrebnih i za vlastiti ego teško probavljivih trenutaka slabosti. Umjesto da pokaže strpljenje u za sebe win-win situaciji, ponižavajući premijera svojim preranim potpisom na dokumentu razrješenja čelnika SOA-e, predsjednica skreće na sebe odium mislećeg dijela javnosti. Ako sve završi saborskim povjerenstvom dobit će vrlo ozbiljan politički udarac.

U međuvremenu, Božo Petrov je bez ikakva okolišanja na službenoj Facebook stranici Mosta objavio namjeru da njegov politički projekt treba postati najjača politička opcija u Hrvatskoj. Taj cilj sigurno ne može postići prihvaćanjem pozicije podređenog partnera u ovom braku iz čistog interesa, a bez trunke ljubavi i što je najgore, usuglašenog predbračnog ugovora.

Njegov vremenski horizont su lokalni izbori u svibnju 2017. na kojima mora pokazati barem djelić ostvarenja svojih obećanja, a krivnju za sve promašaje i lažne nade prebaciti na većinskog partnera. Zbog toga će javnost stalno biti zabavljana prijetnjom napuštanja broda, ali do kraja ove godine sve će vjerojatno ostati samo na verbalnom junaštvu. Premijer Orešković je u nekoliko javnih nastupa uspio objasniti da kao prvi cilj svog mandata vidi podizanje kreditnog rejtinga za hrvatske državne obveznice i posljedično smanjenje troška kamata te proračunskog deficita u 2017. U privatnim razgovorima nije prikrivao svoju namjeru da će biti na čelu ovakve kompozicije barem do kraja ove godine, ali ako ne uspije ostvariti navedeno, njegovo povlačenje je više nego izvjesno.

Tektonska promjena situacije na globalnim financijskim tržištima, zadržavanje nultih i negativnih kamatnih stopa te recesijska očekivanja dovode u pitanje sve do sada predložene scenarije za rješavanje proračunske neravnoteže.

U ovakvoj konstelaciji odnosa teško je očekivati racionalniji prijedlog proračuna. Tim više što sve dosadašnje najave pojedinih ministara oslikavaju samo isključive i partikularne interese, a sve bez ikakva sagledavanja cjeline. Ova Vlada je prva vlada u hrvatskoj povijesti koja nema potpredsjednika za gospodarstvo. Ako su dva potpredsjednika stvarno mislila da će tu funkciju obavljati premijer, posljednja tri tjedna pokazala su da je to jednostavno nemoguće. Tektonska promjena situacije na globalnim financijskim tržištima, zadržavanje nultih i negativnih kamatnih stopa te recesijska očekivanja dovode u pitanje sve do sada predložene scenarije za rješavanje proračunske neravnoteže. Isto tako projicirane stope gospodarskog rasta više ne izgledaju tako lako ostvarive.

Svako smanjenje proračunskih rashoda koje će izravno utjecati na potrošnju građana uzrokovat će recesiju, tim više što izvoz roba zbog svega navedenog više neće moći rasti po prošlogodišnjim stopama. Ostaje samo turizam koji će i ove godine imati rast zbog loše sigurnosne situacije u konkurentskim zemljama: Turskoj, Grčkoj, Egiptu i Tunisu, ali oslanjanje na njega kao jedinu polugu razvoja je na srednji i dugi rok više nego pogubno. Prijedlog proračuna za 2016. pokazat će svu nemoć i neuvjerljivost vladajuće ekipe.

Ako i krenu s rezanjem dijela troškova sukladno dosadašnjim najavama izazvat će lavinu otpora, nove nepravde i sigurnu recesiju, a za razbijanje snažnih partikularnih interesa na prihodovnoj i rashodovnoj strani nema ni volje ni hrabrosti. Nažalost, mnogo je lakše umanjiti prava pacijenata, plaće zaposlenih u državnoj upravi i javnom sektoru, socijalne transfere ili mirovine nego staviti pod lupu snižene stope PDV-a i provesti politiku ujednačavanja mirovina po različitim osnovama.
 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Analizom najčitanijih ovogodišnjih tekstova došli smo do zaključka da su mnogi naši sugovornici, koji su istraživali uzroke gospodarskog propadanja Hrvatske, neovisno jedan o drugome došli do istih zaključaka: da se Hrvatska već desetljećima uništava planski i da na tome profitiraju malobrojni pripadnici takozvane ‘elite’.

Pri kraju godine iz arhive portala Dnevno izvukli smo najčitanije ovogodišnje tekstove. Pregledavajući ih, zaključili smo da su ponajviše klikova i ‘likova’ skupile teme u kojima smo istraživali i analizirali pozadinu zbivanja, odnosno stvarne uzroke hrvatske gospodarske i demografske nizbrdice.

Prvi u nizu takvih tekstova bio je siječanjski intervju s Krešimirom Mišakom, urednikom i voditeljem HTV-ove emisije ‘Na rubu znanosti’. Tekst pod naslovom ‘Mesić je imao tek dva posto podrške, a Rockefeller je već znao da je on novi predsjednik!’, u kojem Mišak argumentima dokazuje da političari ne predstavljaju volju većine, već se ponašaju kao da oni bolje od građana znaju što je za narod dobro, da mediji u pravilu ne pišu istinu, već nameću čitateljima svoju stvarnost u skladu s onim što odgovara strukturama koje stoje iza tih medija, te da hrvatske predsjednike i premijere ne bira narod već strani centri moći, bio je daleko najčitaniji tekst na portalu Dnevno 2012. godine.

Mišak: Zašto Linić djeci ne ostavi Croatia osiguranje i HPB?

Nakon tog istinskog internetskog hita, u razgovoru s istim sugovornikom mjesec dana kasnije pokušali smo predvidjeti što bi se u skoroj budućnosti moglo događati u Hrvatskoj.

Bit ćemo još siromašniji, a izgubit ćemo i utjecaj na donošenje zakona. Svjedočit ćemo uništavanju svih javnih institucija koje nisu u privatnom vlasništvu. Za Hrvatske željeznice, brodogradnju, HEP… uskoro u javnosti neće biti puno dobrih riječi.

Novac od prodaje Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke ogromna će crna rupa progutati u sekundi, a mi ćemo se opet morati zaduživati uz kamatu od osam posto. Smiješna je argumentacija kojom Linić pravda prodaju jedine preostale velike hrvatske banke i najstarije osiguravajuće kuće. Kaže da to Hrvatska prodaje da se ne bi morali dodatno zadužiti i djeci ostaviti ogromne dugove.

Pitam se zašto djeci ne ostave Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku, jer će se i ovako i onako morati dodatno zadužiti – primijetio je u veljači Mišak, a kasniji tijek zbivanja njegove je riječi itekako potvrdio.

Jedan od poznatijih hrvatskih analitičara pozadine zbivanja tada je još istaknuo da ćemo i u Hrvatskoj u budućnosti sve češće čuti prijedloge da vlast trebaju preuzeti stručnjaci, odnosno tehnokrati, da trebamo ‘tehničku vladu’, kakvu su u jeku krize dobili Grčka i Italija.

Mišak je pojasnio da se iza privlačnih fraza o vladi stručnjaka u stvari krije namjera postavljanje namjesnika bankarskih centara moći. Valja ovdje primijetiti da se u Hrvatskoj, nakon nedavnog rušenja kreditnoga rejtinga, doista sve češće spominje mogućnost postavljanja tehničke vlade!

Kačinari: Sada kradu dokumente kako bi sakrili trag pljačke Zagrebačke banke

Korak dalje u analizi sveopćeg kaosa, te naglog gospodarskog i financijskog propadanja nekad industrijski najrazvijenije republike bivše Jugoslavije, načinili smo kroz razgovor sa zagrebačkim zlatarom i zviždačem Pašk Kačinarijem.

U tekstu pod naslovom ‘Ako ja ‘odem’, za mnom će i pripadnici bankarskog lobija koji su pokrali Hrvatsku!, Kačinari je na osnovu opsežne dokumentacije i desetogodišnjeg istraživanja detaljno opisao kako je Hrvatska planski opljačkana, kako su banke i poduzeća nelegalno privatizirane, odnosno pokradene… I Kačinarijeve teze, objavljene u ožujku ove godine, i danas stoje jednako čvrsto kao i tada:

Hrvatska je pokradena za oko 47, 5 milijardi eura koliko otprilike iznosi hrvatski dug, što znači da Hrvatska nikome ne duguje ništa. Pljačka je počela još 1976. godine, kada su pojedinci osnovali banke u inozemstvu kako bi tamo, umjesto u Narodnu banku Jugoslavije, mogli pohranjivati devize. Zagrebačka banka tada je također osnovala kćeri banke izvan Hrvatske, uz pomoć kojih su kasnije pokrali Zagrebačku banku i poduzeća koja su osnovala tu banku.

Nakon što su ovladali Zagrebačkom bankom protuzakonito su izmijenili vlasničku strukturu brisanjem iz knjige dioničara dionice pravih vlasnika banke, i to njih preko tisuću i dvije stotine. Ljudi koji su nezakonito preuzeli Zagrebačku banku opljačkali su i Grad Zagreb.

Ta pljačka još traje. Sada kradu dokumente kako bi sakrili trag pljačke. Posjedujem dokumentaciju o tome. To je prijavljeno i DORH-u, no oni šute. Kaznenu prijavu protiv tada čelnih ljudi ZABE Ive Hanžeković – Živković, Marijana Hanžekovića, Jakše Barbića, Franje Lukovića i drugih podnio sam 6. svibnja 2008. zbog zlouporabe položaja i ovlasti.

Ta prijava od tada stoji u USKOK-u, a ista niti je odbačena niti se po njoj radi, što je dokaz da je zaštitnik sveukupnog kriminala u Hrvatskoj upravo Mladen Bajić – kazao je Kačinari te dodao da je otkrio da hrvatske banke nisu unijele svoje nekretnine u osnivački kapital, da ne bi uvukli državu u vlasničku strukturu banke. Upravo zato banke ni danas nisu uknjižene na većinu ‘svojih’ nekretnina – zaključio je zagrebački zlatar i nesuđeni dioničar ZABE.

Tabaković: U Hrvatskoj vlada kontrolirani kaos kojeg su organizirali oni koji su pokrenuli rat

Nakon Kačinarija, o sustavnoj pljački Hrvatske govorio je i Sulejman Tabaković, predsjednik udruge Kulin ban i pravni ekspert za pretvorbu i privatizaciju. U tekstu pod naslovom ‘Oporezivanjem Todorića, Mudrinića, Lukovića…, vlast želi legalizirati pljačku svih pljački’ Tabaković ističe da u Hrvatskoj vlada kontrolirani kaos kojeg su organizirali oni koji su pokrenuli rat kako bi opljačkali svu imovinu.

Rat je bio planiran, a povela ga je ekipa koja je opljačkala građane. Oni su i sada na vlasti, kao što su na vlasti na neki način Luković, Mudrinić i Todorić. Rohatinski je njihov računovođa koji ne štiti kunu, iako mu je to osnovna zadaća. Jer da štiti, Todorića bi zbog protuzakonitog izdavanja bonova isti tren prijavio USKOKU – napomenuo je u svibnju Tabaković, a i njegove tvrdnje i danas imaju težinu.

Hromin Sturm: U kapitalizmu moramo prodati sve što smo u socijalizmu stekli

U tekstu pod naslovom ‘Hrvatska mora prestati plaćati inozemne dugove, a onima koji su nas zadužili trebali bi suditi!’, objavljenom u kolovozu, propitivali smo mogućnost da Hrvatska svoje dugove proglasi ilegalnima i odbije ih otplaćivati baš kao što su narodi Islanda, Ekvadora i još nekih zemalja odbili otplaćivati svoje sumnjivo stvorene dugove.
 

 
U razgovoru s nekoliko hrvatskih i stranih stručnjaka došli smo do zaključka da Hrvatski sabor ni narod na referendumu nisu Vladi odobrili zaduživanje u inozemstvu, što znači da je hrvatski dug nelegitiman i da narod na referendumu može zatražiti prestanak otplate ilegalnih vanjskih dugova.

Glavna državna revizorica Šima Krasić je ustvrdila da je 98 posto hrvatskih tvrtki nezakonito privatizirano, što znači da je tu privatizaciju moguće poništiti, a te tvrtke vratiti narodu. No, umjesto da na taj način riješimo probleme, Slavko Linić nam iz dana u dan poručuje da moramo prodati vikendice, da moramo iseliti iz većih u manje stanove, da moramo napustiti gradove te otići na selo, jer će nam uskoro uvesti nove poreze na imovinu kako bi mogao plaćati kamate na inozemne dugove. Po tim njegovim riječima očito je da Linić već sada dosljedno provodi politiku MMF-a, odnosno da slijedi gotov projekt kojeg su mu dali.

Poznato je, naime, da međunarodna financijska oligarhija skupo plaća rad mnogih instituta, odnosno ljudi koji ni ne znaju za koga rade, a koji donose zaključke i odluke koje toj oligarhiji odgovaraju, a kojima se kasnije koristi Međunarodni monetarni fond. Slavko Linić koristi čak i iste termine poput MMF-a, odnosno ‘Udruženja’ koje je odgovorno za svjetsku krizu i kojem nije u interesu hrvatski gospodarski oporavak.

Perkins pojasnio kako financijska oligarhija uništava male države

A kako moćnici manipuliraju malim državama i narodima opisali smo u istom tekstu kroz autobiografsku priču John Perkinsa, ‘ekonomskog ubojice’ odnosno plaćenog profesionalca koji je države širom svijeta uništavao nagovarajući političare da se zaduže. Perkins je naveo konkretne primjere kad Svjetska banka posudi novac zemlji koju misli porobiti i kad državu žrtvu nakon ‘pomoći’ ostave u ogromnim dugovima koje je nemoguće otplatiti.

U tekstu pod naslovom ‘Srpske obavještajne službe preko ljudi oko Josipovića i danas upravljaju Hrvatskom’, objavljenom početkom rujna, Marko Lukić je opisao načine djelovanja udbaških struktura infiltriranih u Ured predsjednika, u hrvatske političke stranke i u važne institucije, te je otkrio kako su ga agenti bliski bivšem ministru Jarnjaku oblatili kod Tuđmana.

Lukić: Nesposobni hrvatski obavještajni sustav odgovoran je za pljačku i organizirani kaos

Udbaško kosovske strukture i danas vladaju pravosuđem, medijima i bankama. Čak 9000 mikrofilmovanih dokumenata UDBA je odnijela u Beograd i uz pomoću tih dokumenata srpske obavještajne službe upravljaju hrvatskom politikom.

Čine to preko određenih ljudi u Uredu predsjednika, kroz velike političke stranke i kroz druge najvažnije hrvatske institucije, preko ljudi koji su ucijenjeni tim dokumentima, a koji i danas obnašaju najviše javne funkcije.

To se dogodilo zbog nesposobnog hrvatskog obavještajnog sustava, koji je te opasne pojave trebao zaustaviti, ucijenjene dužnosnike izolirati i udaljiti od bitnih položaja. Kroz ozbiljan specijalan rat kojeg srpske obavještajne službe vode u Hrvatskoj, uništava se hrvatsko gospodarstvo, razbija jedinstvo hrvatskih nacionalnih političkih stranaka, ali i stvaraju korumpirane i nesposobne državne institucije koje trebaju stvoriti sliku kriminalne države i nesposobnog naroda – kazao je Lukić, te dodao da političke elite i lijeve i desne imaju istog gazdu, a njemu nije u interesu da se to stanje mijenja.

Političke stranke služe samo za održavanje postojećeg stanja

-Govorim o centrima moći proizašlim iz bankarskih, medijskih i korporativnih lobija, kojima političke stranke služe samo za održavanje postojećeg stanja, odnosno za ugnjetavanje hrvatskog naroda u korist svojih, a ne hrvatskih nacionalnih interesa.

Bivše službe KOS-a i UDBE s umreženim tajnim službama drugih zemalja još prije 1990. su pripremili ovaj scenarij, u kojem je rat samo jedna etapa. Kao potvrdu ovog o čemu pričam preporučam da vidite svjedočenje generala JNA Ace Vasiljevića 2004. godine u Haagu.

U tom svjedočenju protiv Miloševića, Vasiljević kaže: ‘Slobodane bre, sve smo ti ’90. pripremili u Hrvatskoj: i banke i firme i medije, a sve si upropastio’. Nije li današnje stanje u Hrvatskoj, kada su u pitanju banke, mediji i korporacije, pokazatelj da se preko njih hrvatski narod drži podčinjenim, a u isto vrijeme se i dalje isisava hrvatsko nacionalno bogatstvo, odnosno sve ono što još vrijedi – ponovio je Lukić ono o čemu su za naš portal prije njega govorili Pašk Kačinar, Sulejman Tabaković i još neki sugovornici.

Bartulović: Nagodinu će stanovništvu za male novce uzeti svu imovinu

Valja na kraju izdvojiti i najčitaniji prosinački tekst, odnosno intervju s ekonomistom Dinkom Bartulovićem, osnivačem pokreta ‘Zajedno’, koji također tvrdi da je Hrvatska uništena i opljačkana planski i smišljeno.

U tekstu pod naslovom ‘Znamo da ‘elite’ 2013. kreću u akciju preuzimanja sve imovine hrvatskog stanovništva’ Bartulović ističe da po projekcijama stručnjaka u periodu od 2013. do 2019. godine kreće akcija da se stanovništvu za male novce preuzme sva njihova imovina, Na to ih, rekao je, upozoravaju kretanje kamata na obveznice, porezni zakon, ovršni zakon, broj nezaposlenih i broj blokiranih građana!

I što zaključiti kada više ljudi različitih struka na temelju različitih informacija dođu do istog ili sličnog zaključka, kada utvrde ‘da je rat u Hrvatskoj namjerno izazvan kako bi se planski opljačkala hrvatska poduzeća i banke, te da strukture koje su pljačku isplanirale i provele i danas preko svojih marioneta vladaju Hrvatskom’?

A to da su iste strukture tek kotačić bankarsko iluminatske ‘elite’ koja sve neskrivenije vlada svijetom može se zaključiti i iz analize pozadine globalnih događaja, o čemu smo ove godine također puno pisali.

No, jesu li naši zaključci doista točni, ili smo tek na putu da otkrijemo cjelovitu istinu, istraživat ćemo i dalje. Pogotovo stoga što se drugi mediji istraživanjem srži problema neprirodno naglog hrvatskog propadanja i vrtoglavo brzog osiromašenja, nimalo ne bave.
 

 

 
(dnevno.hr)

Hrvatski znanstvenik sa Švicarskom adresom upozorava kako se zbog raznih interesnih skupina, iluminata, masona i kako ih naziva ‘bankaroida’ civilizacija nalazi na pragu uništenja. Hrvatskoj istovremeno prijeti nestanak jer su sve njene vlade i ministri manipulirane od strane iluminatskih i masonskih ‘igrača’ te vode neoliberalnu politiku.

Ugledni fizičar Dr. Davor Pavuna od 1986. godine radi u Lausanneu u Švicarskoj kao sveučilišni profesor fizike, kemije kondenzirane materije te mikro i optoelektronike.

Objavio je preko 150 znanstvenih radova. Održao je stotinjak predavanja na uvaženim svjetskim sveučilištima. Kao savjetnika na području energetike ga je angažirao američki predsjednik Barack Obama. U intervjuu za Dnevno.hr i Radio Pulu sa znanstvenog aspekta objašnjava svijet u kojem živimo te upozorava da se zbog raznih interesnih skupina, iluminata, masona i kako ih naziva ‘bankaroida’ civilizacija nalazi na pragu uništenja. Razotkriva funkcioniranje Europske unije te načine kako ona dodjeljuje novac iz svojih fondova na koje Hrvatska ozbiljno računa.

Nedavno ste na HRT-u izjavili da postoji drugačiji način vođenja hrvatske države i društva. Nakon toga vas više nema na HRT-u. Na što ste pritom mislili?

Isto sam rekao u sam osvit referenduma oko ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Doduše malo brutalnije od drugih jer imam znanstveni uvid u cijelu stvar. Da budemo precizni, i ova a i prijašnja vlada vode neoliberalnu politiku. O tome ću govoriti kao fizičar a ne kao ekonomist jer smatram da je ekonomija prevaziđena znanost.

Napravljena je prije 50 -100 godina kada su u svijetu postojale potpuno druge relacije. Novac je tada bio realna, vezan za zlato ili u najmanju ruku garantiran od ozbiljnih vlada. Između ljudi i država izmjenjivala se roba, a banke su bile vjerodostojne. Danas 1 posto para-equestrian.com najbogatijih upravlja cijelim svijetom. Živimo u jednom visoko reguliranom sustavu gdje se jedna mala država poput Hrvatske ne može ponašati neoliberalno jer će nam stranci pokupovati sve. Hrvatske će sada već postala tako jeftina da najbogatiji čovjek u primjerice Meksiku, magnat Carlos Slim, de facto može kupiti cijelu našu zemlju.

Ali tko regulira sustav, nije li tržište potpuno otvoreno?

- Poznato je kako cijelim svijetom upravlja i manipulira manje od 32 tisuće ljudi. Neki ih nazivaju Iluminati, Bilderberzi, Masoni…Ja ih nazivam ‘bankaroidi’. Magazin Time je nedavno objavio imena petnaestorice glavnih igrača. Prije dva tjedan u istom je časopisu objavljena interesantna priča koja opisuje kako oni u Londonu u 9 ujutro sjednu i dogovaraju vrijednost Libora, razmjene kamata među bankama. Umjesto da to određuje tržište to rade nekakva tri tipa koji se međusobno dogovaraju.

Zašto to rade?

- Da bi nas i dalje pokradali. To nisu bankari već lopovi su nas dokazano kolektivno pokrali-bankaroidi. Dogodila se ne samo globalizacija već i financijski imperijalizam i porobljavanje čovječanstva.

Kad je to sve počelo?

- Mnogo ranije nego ljudi misle, odmah nakon Francuske revolucije. Sasvim je sigurno da se povijest zadnjih 300 ili 400 godina nije događala onako kako smo učili u školi. Spontanih revolucija nikada nije bilo. Nedvojbeno živimo u manipulativnom svijetu. Govorim to kao fizičar, znanstvenik.

Cijela naša civilizacija mogla se od početka napraviti da bude ‘održiva’ i u skladu s prirodom. No, to nije odgovaralo onih 1 posto privilegiranih koji su svoje interese vidjeli u primjerice eksploataciji nafte i sl. Još je Nikola Tesla bio protiv toga jer energije u prirodi ima dovoljno za sve . Ali ako ljude uvjerite da to nije tako, onda od njih možete napraviti robove koji trče za novcem. Jasno je da su današnje Vlade i ministri manipulirani iluminatskim i masonskim igračima posve neadekvatni. Problem je u tome da ovakav planet uopće ne može preživjeti.

Kakva nam je onda perspektiva?

- Postoje dva scenarija. Ili će pobijediti ljudi ljubavi koji su za održivu energiju, koje u prirodi ima dovoljno, te će naš planet živjeti u harmoniji, nazovimo tu civilizaciju ‘postteslina’ ili ‘postkvantna’, ili će i dalje vladati ovi ‘majmunoidi’, ‘bankaroidi’ i financijski manipulatori, a onda će s ovom civilizacijom biti gotovo.

Ali kako se tome oduprijeti, ima li uopće načina?

- Ljudi na žalost uvijek žele biti vođeni poput ovce. Često me zaustavljaju i predlažu mi da osnujem stranku i sl. Ne razumiju da je to prevaziđen koncept u kome smo se organizirali kao majmunoidi, gdje smo morali imati vođu čopora, orangutana. To su iskorištavali ljudi poput Tita ili kasnije Sanadera. Međutim, neće zavladati reda ako na vlast dođe Pepek, Štefek ili Pavuna. Sada je drugo vrijeme. Ljudi se sami moraju probuditi. Neće ih nitko spasiti ako to ne učine oni sami. Svatko od nas mora postati svjestan da je fenomenalan i jedinstven, ništa lošiji od mene ili od bilo kog drugog. I nakon toga krenuti u akciju.

Kako ocjenjujete trenutnu hrvatsku vladu ali i bivše vlade?

- Nema tu neke razlike. I jedni i drugi i treći vode liberalnu politiku pod utjecajem stranih centara moći. Ne samo da su zanemarili znanost već i proizvodnju što se može smatrati čak i kriminalnim aktom. Mislim da bi se sve vlade od 1999. do danas trebalo pitati šta su radili? Imali su 12 godina da ovu zemlju nakon rata postave na noge. A pritom je obrazovanje najvažnija kategorija. Da su manje ulagali u autoceste, a više u obrazovanje danas bi već imali stasalu generaciju koja bi mogla voditi ovu zemlju.

Vidite li put hrvatskog izlaska iz krize?

- Ja bih odmah nacionalizirao sve banke u Hrvatskoj. Predsjednik Uprave Zagrebačke banke Franjo Luković još je prije dvije godine u medijima izjavio da u bankama ima oko 20 milijardi kuna ušteđevine hrvatskih građana. Od toga 10 do 12 posto godišnje šaljemo u inozemstvo na račun kamata. Radi se o 2 do 3 milijarde kuna koje bi odmah riješile sva socijalna pitanja u Hrvatskoj. Ali ne, mi našim novcem, našom ušteđevinom, financiramo tuđe banke i države.

Da Hrvatska nacionalizira banke osudile bi je sve strane zemlje a ponajprije EU u čijim su državama nalaze njihove matice?

- To bi se svakako dogodilo. Zato cijeli postupak treba napraviti mudro. Dogovoriti ga s još nekoliko zemalja koje bi napravile isto. Pogledajte Island i Argentinu. Uz banke trebamo nacionalizirati i sve prirodne resurse. Zašto? Jer smo mala zemlja. Tu se ne mogu primjenjivati zakoni velikih brojeva, liberalizam. One vrijede za velike ekonomije. Ako u Hrvatskoj neki ‘gazda’ malo jače razvije posao, automatski ima monopol.

Poput Ivice Todorića?

- Sve to je rezultat privatizacije koja je dokazano bila kriminalna. Iz kakvog takvog sustava prešli smo u nešto što se uopće ne može definirati. Udbaši i bivši partijski rukovoditelji pritom su imali privilegiju da im banke daju jeftine kredite kojima su pokupovali društveno, odnosno naše vlasništvo. Svi mi ostali za to nismo imali novaca. To se uistinu može smatrati genocidom nad hrvatskim narodom.

Može li ulazak u EU to ispraviti?

- Ne može niti neće. Hrvati imaju iluzija o Europskoj uniji. To sam rekao i predsjedniku Ivi Josipoviću i nekim članovima Vlade koje znam. Mislite da su Europa, SAD ili druge zemlje tzv. zapada ‘demokratske’? Reći ću vam precizno, živim i radim već 34 godine na zapadu i svuda je Balkan i još gore od Balkana! Globalno se veliki sustavi poput Europske unije ponašaju ‘balkanoidno’. U sve odluke su uključene veće ili manje interesne skupine, lopovi, mafijaši, iluminati, masoni, bankaroidi, naftaši itd.

Imate li dokaz za to?

- Želite dokaz? Dok Hrvatska ime jednog ili dva lobista u Bruxellesu, samo kompanija Siemens ih ima preko 200! Pitam se što će ih toliko tamo ako sve pošteno funkcionira?

Što u tom svijetlu mislite o europskim fondovima na čiji novac ozbiljno računa hrvatska vlada?

- Ma nemojte biti smiješni. Pa ja nisam nikad dobio novac iz EU fondova samo na temelju znanstvenih dostignuća. Za to morate imati silne kontakte i poznanstva.

Tko može riješiti ovu duboku financijsku krizu u koju je Hrvatska upala?

- U Hrvatskoj ali i planetarno postoje znalci koji znaju riješiti ovu financijsku krizu. Ali to nije štednja i dodvoravanje stranim centrima moči. Ministar Linić se ponaša kao Drakula, iz mrtvaca siše krv. Zadnjih nekoliko godina se jasno vidi da u Hrvatskoj nedostaje ‘krvi’. Bilo je i lopovluka i manipulacija i svega ali bez krvi ne ide. Govore da će autoceste dati u koncesiju. Pa zašto to ne bi učinili s cijelom državom? To je smiješno.

Više možete poslušati ovdje…
 

 
 
(dnevno.hr, youtube.com/priredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10351"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Je li slučaj “Pašk Kačinari” iskra koja će U Hrvatskoj zapaliti revoluciju protiv bankarske mafije? Kačinari naime tvrdi da banke građane kamatare novcem čije je porijeklo više nego zapanjujuće, vjerovali ili ne – novcem kojeg su prethodno ukrale od tih istih građana.

Pašk Kačinarij uspio se probiti i do samog predsjednika ove zemlje – na sastanku ‘zviždača’ s Ivom Josipovićem, iznio je dokaze da Republika Hrvatska nikome ni lipu nije dužna. Posljedice pljačke Hrvatske tijekom pretvorbe i privatizacije u velikoj mjeri utječu na današnju financijsku impotenciju zemlje. Nije teško pretpostaviti, cijela ova priča navodi na to da su Hrvatska narodna banka i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske generatori kako ekonomske krize, tako i one moralnog karaktera, no koliko je i kakvih dokaza o kriminalnim aktivnostima bankstera uopće moguće prikupiti?

Inače, pljačka svih pljački u kojoj je sudjelovao i on – Marijan Hanžeković, tvrdnja je zbog koje je potonji podigao tužbu protiv Pašk Kačinarija. U sudnici u kojoj će na kraju pravdu proglasiti sudac Zorislav Kaleb, konačno ćemo ugledati rasplet velike bankarske pljačke Hrvatske, ili će bankarski lobi pljačku nad pljačkama uspjeti još dublje zataškati?

Po Kačinariju, istina je ta da su Marijan Hanžeković, Franjo Luković i Jakša Barbić dio same vrhuške bankarskog lobija koja umjesto pravne države i neovisnog sudstva iz sjene u potaji vlada Lijepom našom. Svoje tumačenje da su rat u bivšoj Jugoslaviji namjestili bankari kako bi pokrali narodnu imovinu, te da su Marijan Hanžeković, Franjo Luković i Jakša Barbić sastavni dio bande kojoj je ta pljačka nažalost i pošla za rukom – Kačinari potkrepljuje brojnim dokumentima.

Jurica Žitko, osnivač organizacije “Inicijativa 9″, jedan je od onih koji se trudi Pašku Kačinariju pružiti što veću potporu, između ostalog i pokretanjem prosvjeda. Uvjeren da velika pljačka Balkana i Hrvatske nije teorija zavjere već afera u kojoj za sve ono što tvrdi da se dogodilo Kačinari ima i pismeni dokaz, Jurica Žitko je izjavio da se ne boji Hanžekovića te da će i on osobno na sudu ponoviti Paškove tvrdnje da je taj čovjek učestvovao u pljački nad svim pljačkama Hrvatske.

No tko je uopće Pašk Kačinari? Opširnije u intervjuu na temu “pretvorba – privatizacija – bankarska mafija” kojeg je taj zagrebački zlatar dao za medij Dnevno.hr.

Vaša tvrdnja da Hrvatska nikome ne duguje ni kune, već da je lopovi kamatare ukradenim novcem, izazvala je dosta pozornosti. Možete li tu tezu pojasniti?

Već jedanaest godina istražujem način na koji su ‘privatizirane’ hrvatske banke i hrvatska poduzeća. Za to vrijeme prikupio sam cjelovitu dokumentaciju iz koje se vidi da je Hrvatska doista pokradena za oko 47, 5 milijardi eura koliko otprilike iznosi hrvatski dug, što znači da Hrvatska nikome ne duguje ništa. Hrvatska se počela pljačkati još 1976. godine, kada su pojedinci osnovali banke u inozemstvu kako bi tamo, umjesto u Narodnu banku Jugoslavije, mogli pohranjivati devize. Zagrebačka banka tada je također osnovala kćeri banke (LHB International Handelsbank AG Frankfurt; Banque Franco Yugoslavie, Paris; Adria Bank AG, Wien; Anglo Yugoslav Ltd., London; The Development Bank of Zambia, Lusaka) izvan Hrvatske, uz pomoć kojih su kasnije pokrali Zagrebačku banku i poduzeća koja su osnovala tu banku. Nakon što su ovladali Zagrebačkom bankom protuzakonito su izmijenili vlasničku strukturu brisanjem iz knjige dioničara dionice pravih vlasnika banke, i to njih preko tisuću i dvije stotine. Ljudi koji su nezakonito preuzeli Zagrebačku banku opljačkali su i Grad Zagreb. Ta pljačka još traje. Sada kradu dokumente kako bi sakrili trag pljačke. Posjedujem dokumentaciju o tome. Pokraden je i spis koji je držala Ninoslava Zeković, koja je zadužena za imovinu Grada Zagreba. Pred Gradskim uredom za imovinsko-pravne poslove sam pokrenuo postupak ukazavši na činjenice da je Grad Zagreb temeljni osnivač Zagrebačke banke, jer je osnivač Gradske Štedionice od 1914. god., pa samim tim Gradu pripadaju dionice ZABE. To je prijavljeno i DORH-u, no oni šute. Kaznenu prijavu protiv tada čelnih ljudi ZABE Ive Hanžeković – Živković, Marijana Hanžekovića, Jakše Barbića, Franje Lukovića i drugih podnio sam 6. svibnja 2008. zbog zlouporabe položaja i ovlasti. Ta prijava od tada stoji u USKOK-u, a ista niti je odbačena niti se po njoj radi, što je dokaz da je zaštitnik sveukupnog kriminala u Hrvatskoj upravo Mladen Bajić, zajedno s Dinkom Cvitanom.

Govorite li o slučaju u kojem je sud presudio da je Zagrebačka banka u vlasništvu države Hrvatske, da bi se DORH, suprotno svakoj logici i zdravom razumu, kasnije žalio na tu presudu?

Točno. Pričamo, dakle, o državi koja će ući u EU, a u kojoj se događaju ovakvi skandali. Primjerice sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Amira Hadžić presudila je da je Republika Hrvatska suvlasnik ZABE, a sve na osnovu dokumentacije koju je imala u spisu. Međutim DORH protivno svojoj osnovnoj zadaći da zastupa interese Republike Hrvatske, protiv spomenute presude ulaže žalbu i time šteti nacionalnim i državnim interesima Republike Hrvatske, a što je dokaz da Hrvatskom ne vlada pravna država i neovisnost sudstva, već bankarski lobi na čelu kojeg su Franjo Luković, Marijan Hanžeković, Jakša Barbić i ljudi koji su pokrali 1300 poduzeća koja su bila osnivači Zagrebačke banke, no kojima su dionice ukradene. Kako? Oni su bili čelni ljudi u tim poduzećima i oni su prikrili dionice. Zato govorim da se Hrvatska kamatari novcem koji je ukraden i koji se sada nalazi u Deutsche trust bank u Albanian street u New Yorku. Ta je banka kupovala dionice Zagrebačke banke za nekoga odavde, a sve to imam dokumentirano.

Tko sprječava raspetljavanje tog slučaja?

Kada se netko u Hrvatskoj počne raspitivati o tome, onda se pojavljuje Franjo Luković, predsjednik Uprave Zagrebačke banke, s najavom da će kupiti državne obveznice koje se prodaju po enormnoj cijeni. Na taj način on kontrolira i drži u šaci hrvatsku državu. Imam ovdje potpise ljudi koji su tražili raščišćavanje te situacije. To je Stjepan Mesić koji je to činio kontinuirano od 2002. godine, to je Luka Bebić, a to je i Ivo Sanader. On je nastradao upravo zato jer je tražio da se ispita kriminal u Zagrebačkoj banci i zato se tako zamjerio Franji Lukoviću i ljudima koji su opljačkali Hrvatsku. Ne kažem da Sanader nema učešća u pljački, jer to nisam istraživao. No dokumenti koje posjedujem potvrđuju da je u dva navrata 2004. godine poslao DORH-u i na druge adrese zahtjev da se ispitaju nezakonitosti u Zagrebačkoj banci i da se pokrenu kazneni postupci protiv pojedinih djelatnika ZABE, no nitko nije reagirao. Sanader je zbog toga postao smetnja.

Zašto hrvatska javnost o tome vrlo malo zna?

Bankari su zakupili medijske prostore, pa su građani koji plaćaju RTV pretplatu osuđeni na ono što im se servira. A servira im se ZABA devedeset sekundi. Zagrebačka banka je zakupila medijski prostor, vjerojatno uz pomoć odvjetnika Hanžekovića koji ujedno nad tisućama građana pokreće ovrhe radi neplaćanja HRT pretplate. Zbog te silne nepravde hrvatski građani ne mogu čuti istinu na javnoj televizi koja se tiče ZABE i kriminalnih radnji unutar bankarskog lobija. Ovdje živim od 1959. godine pa sve to shvaćam i vidim jer gledam s druge pozicije – pomalo sa strane. Hrvatskom je građaninu najteže jer se počeo razočaravati u naciju i u domoljublje. Kada bude progledao, bojim se da će biti kasno, jer ja i meni slični ne mogu doprijeti do medijskog prostora na HRT-u.

Koliko dugo već upozoravate na mutne radnje oko privatizacije Zagrebačke i ostalih banaka?

Jedanaest godina to istražujem, a prvi je o tome pisao Gordan Malić u Globusu, no on je tada bio spriječen da napiše objektivan tekst. U to vrijeme bio sam u Italiji i predavao papire u Unicreditu. Zagrebačka banka nije u vlasništvu Unicredita. Jer da jest, onda bi Unicredito dao garanciju za ZABU da podupre gradnju autoceste u Crnoj Gori. S obzirom da nisu mogli dati tu garanciju te da Jadranka Kosor također nije pristala dati garanciju, propao je posao od tri milijarde, a što nitko u medijima do danas ne problematizira.

Je li moguće danas poništiti pretvorbu i privatizaciju Zagrebačke banke kao i 95 posto protuzakonito privatiziranih hrvatskih tvrtki? Kako bi se to moglo učiniti?

Naravno da je moguće, ali uz odgovornu i savjesnu vlast i vladavinu prava, koja neće štititi bankarski lobi i voditi se ciljevima interesnih skupina. Važno je otvoriti medije jer medijski prostor ne smije biti blokiran zbog istine i ljudi koji žele ovom društvu dobro.

Zašto glavni državni odvjetnik, prema vašem mišljenju, štiti pretvorbenu pljačku? Ima li i on svoje prste u tome?

Mladen Bajić ima sve poluge kojima može razriješiti kriminal, a ja i drugi koji imamo dokumentaciju i želimo pripomoći smo marginalizirani. U više navrata osobno sam i preko odvjetnika podnosio prijave Državnom odvjetništvu, no na žalost po njima nije postupano. Na Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, u predmetu K-DO-2303/04 koji je adaktiran još 8. lipnja 2004. godine, u njega i nadalje ulažu sve novopristigle kaznene prijave u vezi sa Zagrebačkom bankom d. d., te se ne donose nikakve državnoodvjetničke odluke koje je to tijelo dužno donijeti, već se po predmetima ne radi ništa.

Kaznena prijava protiv Franje Lukovića, Jakše Barbića, Ive Hanžeković – Živković, Igora Tepšića i drugih zbog više kaznenih djela podnesena je 6. svibnja 2008. godine, a zavedena je u USKOK–ovom predmetu pod poslovnim brojem UKR-759/08, da bi iz potpuno nepoznatih razloga 15. svibnja 2008. predmet bio ustupljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku pod poslovnim brojem KR-DO- 326/08, a u kojem do danas nije ništa učinjeno usprkos mnogobrojnim požurnicama i traženjima. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, u predmetu KR-DO- 909/09, povodom prijave da je pronađena neuknjižena imovina Republike Hrvatske, odnosno da je protupravno prisvojena imovina Republike Hrvatske u kapital Zagrebačke banke d.d. prilikom usklađivanja banke iz društvenog vlasništva u dioničko društvo, do danas nije učinjeno ništa! Sami onda zaključite kakva je uloga Bajića u svemu tome! Moram ovdje istaknuti da sam njemu osobno dostavljao požurnice i molbe da se po tim predmetima radi, no on očito ne misli da su ti predmeti važni ili iz nekih drugih pobuda ništa ne čini.

Zbog čega Bajića onda podržavaju baš sve političke opcije?

Zato što on podržava sve opcije i štiti ih, jer je očito osoba koja se ne želi uhvatiti u koštac sa spornim situacijama. Čini mi se da jedino Ranko Ostojić ide na sve opcije i treba ga pustiti da radi. Policija je tražila od Državnog odvjetništva da im odobri da idu istraživati pronađenu imovinu Zagrebačke banke, no DORH nije dao suglasnost. Ništa se ne može raditi bez suglasnosti Mladena Bajića. Nakon svega, pitam se štiti li ga bankarski lobi.

Štiti li bankarski lobi i Ivu Josipovića?

Njega ne štiti jer im je on glavna smetnja. Josipović je inicirao donošenje promjena Ustava koje ne idu na ruku bankarskom lobiju. Donio je Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela iz pretvorbe i privatizacije te o oduzimanju nezakonito stečene imovine. Zbog toga je postao smetnja tom lobiju. Prisjetit ću vas na televizijsku emisiju u kojoj su se oštro sukobili Josipović i Hanžeković, a u kojoj je na vidjelo izašlo da upravo Josipović želi problematizirati krupni kriminal i nezastarijevanje istog, dok se Hanžeković tome oštro protivio.

Kakva je u svemu tome uloga guvernera Rohatinskog?

Mislim da je pod snažnim utjecajem bankarskog lobija koji vlada Hrvatskom te da je Hrvatsku narodnu banku pretvorio u instituciju koja ne izvršava svoje zakonske ovlasti. To govorim zato jer o tome posjedujem dokumente, a tiču se upravo HNB-a koji nije izvršio nadzor nad Zagrebačkom bankom iako je to od njega traženo. Kad su početkom devedesetih tiskani prvi hrvatski dinari, nisu dovezeni i deponirani u Hrvatsku narodnu banku, već u Zagrebačku banku. Hrvatska narodna banka nije se ni razdužila kod Jugoslavije s jugo dinarima, zbog čega nije teško zaključiti da je bankarski lobi Jugoslavije, odnosno jugo-tehno menadžerski sloj, zajedno s hrvatskim tehno menadžerima itekako umiješan u brojne kriminalne radnje.

Tvrdite da su rat izazvali bankari i tehnokrati kako bi mogli opljačkati bivšu društvenu imovinu. Možete li tu tvrdnju rastumačiti?

Poznato je da je Tito htio napraviti radničko dioničarstvo, no to nije svidjelo Rusima, zbog čega je napravio kompromis pa je dao tvornice radnicima. A to što oni nisu znali to iskoristiti, već su usmjereni u nacionalizam, drugo je pitanje. Ciljano usmjeravanje na nacionalizam počelo je još 1981. godine. Velik natalitet Albanaca smetao je nekom i netko je to iskoristio kao povod za dogovoreni rat iza kojeg se dogodila pljačka društvenog bogatstva o kojoj govorim. Ni mnogi Albanci nisu svjesni da i među njima ima učesnika u ovoj dogovorenoj pljački. Do danas nisu raščišćeni svi računi. Jugobanka je nestala u čitavoj Jugoslaviji i van Europe postoji samo jedno njezino sjedište koje se nalazi u New Yorku, gdje je prema procjenama skriveno četiri milijarde dolara. Rat su, dakle, izazvale tehnomenadžerske strukture. Jer nije jednako voditi politiku ili biti navođen da vodiš takvu politiku. Žalosno je da su ljudi koji su krvarili i patili danas opljačkani i obespravljeni.

Što ste vi sve, u kratkim crtama, pronašli istražujući kriminal oko Zagrebačke banke?

Otkrio sam da hrvatske banke nisu unijele svoje nekretnine u osnivački kapital i prikazale to da ne bi uvukli državu u vlasničku strukturu. To je najvažnije otkriće, a mislim da su to napravile sve banke u Jugoslaviji. Drugo, kad su usklađivali banke, nisu unijeli dopunu osnivačkog kapitala koju su trebali prijaviti Trgovačkom sudu. U Hrvatskoj je osim Zagrebačke banke na taj način pokradena i Pliva, T-mobile, Tvornice duhana, jer su oni sjedili u povezanim društvima. Zagrebačka banka, osim toga, ima vlasništvo nad zgradama i stanovima koji su imali hipoteke od Gradske štedionice do 1958. godine, ali je Sabor 2008. godine donio odluku da sve to ne postoji i da se briše…

Kakav je konkretno vaš interes oko ZABE?

Dioničar sam kojemu nisu dali pripadajuće dionice već su ih uništili, a ja sam im ušao u trag kroz cjelovitu dokumentaciju koju posjedujem i koja je dokaz da mi duguju preko stotinu milijuna eura. Pitanje nalaznine tih dionica se tiče i Srbije i Kosova, no najviše Hrvatske i Grada Zagreba. Hrvatska s tom nalazninom i procesuiranjem te nalaznine dolazi do situacije da više nije dužna nikome ništa! Ali Hrvatska se još krade. To vam je kao kad netko provali u ogroman prostor pa mu treba dugo vremena da sve ukrade. Plijen se još uvijek iznosi van.

Hoćete li ostati aktivni u politici te kako objašnjavate slab rezultat Saveza za promjene na proteklim izborima?

Marinko Filipović, koji poznaje Ivana Pernara, zamolio me da se uključim u Savez za promjene. U posljednja tri tjedna kampanje uključio sam se ispred nacionalnih manjina. Na moju odluku utjecalo je i to što je u Italiji pao Berlusconi, koji je bio vanjski čep koji nije dozvoljavao raščišćavanje kriminala oko Zagrebačke banke, dok je unutarnji čep svo vrijeme Mladen Bajić. Kad ga hrvatski narod smijeni, kriminal će se moći istražiti i tada će se vidjeti da Hrvatska nikome ništa ne duguje. Spreman sam odgovarati ako mi netko dokaže suprotno. Podastrijet ću dokumente koji to dokazuju. Kroz politiku ću pokušati iznjedriti ove interese.

Zašto vas, Ivana Pernara, Sulejmana Tabakovića, profesora Slavka Kulića, kao i sve ostale koji govore o pogrešnoj monetarnoj politici i velikoj bankarskoj pljački, mediji baš i ne vole?

Bankarski lobi kontrolira medije jer se boji revolta i bunta naroda. Zato svaku od spomenutih osoba pokušavaju u javnosti diskreditirati i prema svakom destruktivno djeluju. Prema Pernaru su nastupili vrlo agresivno. Meni ne mogu ništa jer sa 62 godine i s iskustvom koje imam u trgovini, bankarstvu i ekonomiji, ne nasjedam na provokacije i ne obazirem se na diskreditacije.

Je li moguće bez podrške medija preokrenuti stvari u Hrvatskoj?

Nije moguće jer su sindikati kao i braniteljske udruge razjedinjeni. Spremam se, stoga, nazvati Ninoslava Pavića, vlasnika Europa press holdinga i pitati ga hoće li otvarati prave teme, a pritom mislim hoće li otvoriti prostor u kojem će se čuti i druga strana koja će prozvati kriminal i kriminalce.

Je li opasno govoriti to što vi govorite, odnosno upirati prstom u ljude u koje vi upirete?

Naravno da je opasno. Ali govoriti istinu ili ogovarati nekoga nije jedno te isto. Vjernik sam (rimokatolik) i radi istine sam spreman i umrijeti. No, za one koji bi eventualno naručili moju likvidaciju, takav rasplet ne bi bio dobar. Zna se tko bi imao prste u tome…

Na što ste mislili kada ste rekli da postoji spisak onih koji trebaju ‘otići’ ako vi ‘odete’?

Neće valjda morati ‘otići’ ovaj što čisti ulicu, ako ja ‘odem’. Znam tko stoji iza svega i tko je imao prste u krađi koju želim rasvijetliti jer je svatko ostavio svoj otisak u tome. Odvjetnik Marijan Hanžeković je ostavio otisak, njegova bivša supruga Iva Hanžeković – Živković je ostavila otisak, akademik Jakša Barbić je ostavio otisak, Franjo Luković također. Nisam napao Crkvu ni Hrvatsku, već ljude koji su ukrali. Da sam Hrvat i s ovakvom glavom i sa svojim stavom, to bih riješio u roku od dva tjedna. Onda ne bih bio etiketiran. Za sve što govorim imam argumente i pisane dokumente. Ako kažem da je Sanader tražio da se raščisti pitanje Zagrebačke banke, onda znači da imam argumente za tu tvrdnju. Je li on igrao dvostruku igru, to ne znam, ali znam da se drugi put sukobio s Lukovićem kada ga je tijekom 2008. godine pozvao da smanji kamatu te kada je zaprijetio da će u suprotnom u Zagrebačku banku poslati inspekciju. Imam razloga vjerovati da ga je to stajalo političke karijere. Uvjeren sam da je progon protiv njega inicirao bankarski lobi. Nije isto je li netko ukrao deset milijuna ili 47 milijardi. Pitam vas, stoga, što je tu veći problem i koga bi prvo trebalo istražiti?

Tko stoji iza vas, odnosno tko vas podupire i štiti, kada se usuđujete ovakve stvari javno govoriti?

Štiti me najprije Bog, a ima i drugih koji me štite. Bilo bi suludo kada bih javno rekao tko me sve štiti. Za mene se zna da nisam lopov niti prevarant, da sam poduzetnik i obrtnik od 1972. godine, da imam 62 godine, da sam tvrdoglav i da se ne bojim reći istinu. Ali kad nešto pričam, uvijek za to imam argumente. Svjestan sam da činjenice koje iznosim otvaraju mnoge probleme. No Hrvatska se mora suočiti s istinom, a ova istina će mnoge zaboljeti.
 

 
izvor:cromalternativemoney.org
 
povezani članci: Luković i ZABA na tajne račune prebacili milijarde maraka stare devizne štednje
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9579"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Jugoslaviju je trebalo podijeliti kako bi imperija Rothschild i ostale mulinacionalne kompanije u raznim oblicima i pod imenina raznih kompanija mogle “kupiti”, instalirati i kontrolirati sve profitabilne poslove na cijelom ovom prostoru.

Marksizam, globalizam, mondijalizam, novi svjetski poredak, liberalizam…sve su to eufemizmi za pojam koji predstavlja nevidljivu imperiju familije Rothschild.

Da bi otkrili pozadinu i uzroke ovih zbivanja, nužno je zaviriti u mračnu povijest hazarske dinastije Rothschild, identificirati agente, sive kardinale, polakomljene političare, kao i mehanizme njihovog djelovanja. Krenimo od Rothschilda, glavnih igrača. Oni su ti koji koji se nalaze na vrhu piramide.

TKO JE DANAŠNJI ROTHSCHILD?

Iako se još od Drugog svjetskog rata, od strane Rothschildovih odjeljenja za formiranje javnog mnijenja, širi uvjerenje da je njihova moć danas beznačajna i da će ostati upamćeni po vinarijama u Francuskoj ili vrtovima i kao filantropi u Velikoj Britaniji, stvarnost nam projicira potpuno dijametralnu sliku. Oslanjajući se na temelje koje su postavili djedovi i očevi, današnji potomci dovršavaju misiju koja traje više stoljeća. Rothschildi predstavljaju danas lokomotivu hazarskog vlaka koji ide ka Rusiji i ogromnim sibirskim prostranstvima.

Taj vlak, koji prolazi i preko Balkana, treba napuniti armijama novoprimljenih članica NATO pakta, koje će se boriti za imperiju Rothschild. Malo je poznato da su Rothschildi skriveni vlasnici američkih Federalnih rezervi, Pariškog kluba, Londonskog kluba, te kontrolori Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

1) Lord Jacob de Rothschild.
2) sin Nathaniel
3) Baron David de Rothschild,
4) Sir Evelyn de Rothschild
5) David Rockefeller, Sr. čiji je sin Nick (dok mu je nudio guvernersko mjesto Nevade) rekao filmskom režiseru Aaron Russo-u o 9/11, prije nego što se i desilo.
6) Nathan Warburg,
7) Herr Heinz (Henry) Kissinger,
8 ) George Soros, financijator i manipulator
9) Paul Volcker, globalist i ekonomski savjetnik Zbigniew-u Brzezinski-om
10) Larry Summers, Obamin ekonomski savjetnik
11) Lloyd Blankfein, CEO, Goldman Sachs
12) Ben Shalom Bernanke, šef Federalnih Rezervi,  bankster

CRVENI ŠTIT IZ FRANKFURTA

Da bi bolje upoznali novog kralja i njegove vojvode, pogledajmo osobnu kartu i kronologiju ove dinastije. Sve je počelo krajem 18. st.. od Meyer Amschel-a (negdje Mozes Bauer) Rothschilda.

Rothschildi (Rothschild u prijevodu znači “crveni štit”) su porijeklom iz Frankfurta, ne slučajno, najvećeg financijskog centra u EU. Ono što je vrlo indikativno, je, da se u Frankfurtu nalazi sjedište Centralne Europske Banke i svih vodećih europskih i američkih banaka, koje su većinom pod kontrolom dinastije. Frankfurtska burza (jedna od najznačajnijih u svijetu) je dio “Deutsche Börse” koja je u vlasništvu Rothschilda preko “Childrens Investment Trust” i “Atticus Capital” s jedne strane i svojih podružnica “Merrill Lynch” i “Fidelity Investments”.

O tome tko su Hazari, pisac Dejan Lučić kaže:
Od današnjih Židova 0,90% su porijeklom Hazari. To je jedno tursko-azijsko pleme, koje je primilo židovsku vjeru sredinom 8. st.. Kada im se carstvo u 10. st.. raspalo, naselili su se diljem Rusije i Europe, a kasnije i na američkom kontinentu. Oni su konvertiti i uopće nemaju semitsko porijeklo. Semitski Židovi potječu iz Palestine i njih je otprilike 7 do 10 posto.

Amschel je imao pet sinova, koje je rasporedio diljem Europe. Salomon je otišao u Beč, Karl u Napulj, Nathan u London, James u Pariz a peti sin Amschel je ostao u Frankfurtu.

Sinovi i njihovi potomci su za nepunih dvjesto godina u potpunosti pokorili i podjarmili zapad. Tako su postavljeni temelji “Pax Judaica”. Glavnu riječ vodi englesko-francuski tim Rothschilda na čelu sa Nathanom, sinom Jacoba Rothschilda. Engleski tim predvode vremešni Edmund i Evelyn sa mladim Nathanom, a francuski, Guy Rothschild sa sinovima Davidom i Eduardom.

MAYER SINOVI, ENGLESKI ROTHSCHILD

Engleski ogranak Rothschilda je osnovao Nathan Meyer, treći Amschelov sin. Tijekom 19. i 20. st.. je uspostavljeno jedinstvo britanske krune i ove familije, tako da je novija povijest Britanije neraskidivo vezana za hazarsku dinastiju. Danas, hazarski trijumfijat čine spomenuti Evelyn, Edmund i Nathan.

Edmund Rothschild (1916)
Karijeru je gradio forsiranjem britansko-hazarskih interesa u posljeratnom Japanu. U suradnji sa Winstonom Churchillom je osnovao BRINCO (British Newfoundland Development Corporation) korporaciju u Kanadi.
Edmundova kćer Katrin je žena Marcusa Agiusa, predsjednika “Barclays” globalne financijske grupe (nakon kupnje ABN-AMRO, nizozemske bankarske grupe, ove dvije Rothschildove grupacije su postale jedno tijelo). Marcus se nalazi i na čelu BBC-a.

Evelyn Rothschild (1931)
Kum Crnog plemstva, desna ruka kraljice, vođa Illuminata, vođa internacionalnih cionista, vlasnik Izraela, glavni bankar Vatikana, i kontrolor svjetske opskrbe novcem. Prema Benu Fulford nedavno je ovlasti prenio na Davida Renea De Rothschilda. Sir Evelyn De Rothschild And The Unholy Trinity …
Nakon ujedinjenja engleske i francuske Rothschild financijsko-bankarske grupacije, i ustupanju vodećih pozicija u istim, ostao je na čelu ogromne NM Rothschild & Sons, investicijske banke iz Londona.
Pod kontrolom Evelyn se nalazi štampa (list Economist, Daily Telegraph …)

Osnovao je Asocijaciju za proučavanje povijesti bankarstva i financija sa sjedištem u Frankfurtu.
Posjeduje međunarodnu korporaciju De Beers, jednu od vodećih u oblasti eksploatacije, obrade i distribucije dijamanata.

Sa suprugom Lynn Forester kontrolira “First Mark Communications International LLC”, i “Field Fresh Foods” s indijskom familijom Mittal, koja zapravo ima ulogu zastupnika Rothschildovih interesa i kapitala (velika “Bharti” grupa).

U području politike Evelyn glavni agenti (uključujući i Soroša) su Norman Lamont, Peter Mendelson, Oliver Letwin i Vernon Jordan (svi Hazari!). Lamont utječe na Konzervativnu stranku i potencijalnog premijera Michaela Howarda (Hazar). Bio je ministar financija za vrijeme mandata Margaret Tacher. Sudjelovao je na regionalnim konferencijama zajedno sa Stjepanom Mesićem i Borisom Tadićem. Peter Mendelson je aktualni ministar V.Britanije u EU i blizak je laburistima i Tonyju Blairu.

S druge strane, Vernon Jordan (Lazard banka) je veoma utjecajan u Demokratskoj stranci u SAD (bio je savjetnik Billa Clintona, vodio kampanju za Johna Kerrya 2004. godine). Supruga Lin je financirala predsjedničke kampanje Billa Clintona a takođe je bliska prijateljica Hillary Clinton. Kako Clinton uklanja protivnike …

Također, Evelyn je vrlo blizak sa Vojvodom od Yorka, princom Eduardom (sin kraljice Elizabete), što otkriva samo dio dugogodišnje sprege britanske kraljevske dinastije i familije Rothschild.

Nathan Filip Rothschild (1971)
Otac Jacob Rothschild

Mlađani Nathan je sin Jacoba Rothschilda, od koga je naslijedio bezbroj poslovođa, agenata, utjecaj na vitalne političke, ekonomske, medijske i vojne institucije diljem svijeta, pa čak i Butrint arheološko nalazište u Albaniji …

Kompanije i korporacije “RIT Capital”, “Atticus Capital”, “JNR Limited”, “NM Rothschild”, “Vanco”, “Trigranit”, “British Petroleum”, Rio Tinto su samo dio sredstava koje stoje Nathanu na raspolaganju novom kralju u pohodu na istok. Za tu svrhu, na usluzi su mu, pored zapadne nomenklature u okviru EU, NATO-a, Britanije, brojni financijski i politički operativci diljem Euroazije (Soroš, Berezovski, Đukanović, Mittala …)

FRANCUSKI ROTHSCHILD

David Rene Rothschild (1942)
Francuska dinastija Rothschild, koju je osnovao James Meyer, predstavlja bočnu podršku britanskom trijumviratu. U tom smislu, pojavljuju se David Rene i Eduard Rothschild, sinovi Guya Rothschilda. David se nalazi na čelu NM Rothschild grupacije, koja je podijeljena između engleskih i francuskih Rothschilda. Nalazi se na čelu “Rothschild & Cie Banque”, uticajne investicijske banke u Zapadnoj Europi.

Eduard Rothschild (1957)
Davidov polubrat Eduard je također član investicijske banke. Pored toga, kontrolira ugledni francuski list “Liberation”. Nalazi se na čelu “Imerys”, metalurške kompanije koja je u vlasništvu Rothschilda od 1880. godine.

Rothschild u Srbiji

Novi kralj u Srbiji nastupa u više traka, pomoću kojih nastoji zauzeti rudarske bazene, energetiku, prehrambenu industriju, medijsko tržište … U prvoj traci se nalazi, već duže vrijeme usidreni, George Soros, koji predstavlja krucijalnu polugu ekspanzije Rothschildovih ka istoku i prvi eksponent Nathana Rothschilda u Srbiji.

Rothschildi nikada ne rade bez posrednka: Ministar za infrastrukturu Velimir Ilić, Veleposlanici Kanade i Mađarske, Sandor Pap i Robert McDougal, Kanadski ekonomski savjetnik, Đurđevka Čeremić, Predsjednik TriGranit korporacije Šandor Damian, Potpredsjednik za vanjske poslove TriGranit-a Peter Lorincze, Predsjednik Upravnog odbora Srpski željeznica Pavao Popović, Generalni direktor Srpski željeznica Milanko Šarančić, Direktor CIP-a Milutin Ignjatović.

George (Schwartz) Soros, glavni agent Rothschilda

George Soroš je mađarski Židov (Hazar), rođen u Budimpešti 1930. godine kao György Schwartz (roditelji su 1936 promijenili prezime u Soros). Školovao se u Londonu i pedesetih godina odlazi u SAD. Značajnu ulogu u njegovom razvoju imao je čuveni Hazar Karl Popper, koji je amenovao projekte Soroša i bio njegov guru.

U svijetu se ovaj “sivi kardinal” prikazuje kao “Robin Hood kompjuterskog doba”, zato što, tobože, uzima novac od bogatih država i srdačno ih dijeli istočnoj Europi i Rusiji, preko svojih fondacija. Na taj način instalira “demokraciju” i “građansko društvo” u zemlje koje su napaćene i iscrpljene u komunizmu, a taj komunizam su ove zemlje ugurali upravo ti isti Rothschildi.

Karijeru je gradio financijskim špekulacijama širom svijeta, i to najviše zahvaljujući svojoj familiji investicijskih fondova “Quantum Fond”, u kome su direktori, istovremeno i njegovi agenti, talijanski i švicarski financijeri.
Veza Soroša i Rothschilda se ostvaruje preko mreže povjerljivih ljudi iz koji sjede u upravnim odborima fondova, trustova, kompanija, banaka … Jedan od takvih je bio izvjesni Richard Katch (također Hazar), član odbora “Quantum Fonda”. U isto vrijeme je bio na čelu “Rothschild Italija SpA” iu odboru komercijalne banke “NM Rothschild & Sinovi” u Londonu. Drugi bitan igrač je Niles O. Taube, također član Quantum i partner investicijske grupe “St.. James Park Capital”, koja sada pripada Nathaniel Rothschild.

Veza se ostvaruje i preko Societe Generale Banke, u kojoj se nalazi direktor Michael Cicurel, predsjedavajući menadžmenta Edmunda Rothschilda i član savjeta Rothschild & Cie Banque.Također, čest partner Soroša je bio i James Goldsmit (Hazar), rođak dinastije Rothschild.

Soroševa mreža u Srbiji

U Srbiji, ovaj sivi kardinal vrši pripremu terena za Nathaniela Rothschilda i predstavlja značajnog kreatora političke, pravne, privredno-financijske, kulturne, medijsko-informativne slike društva. Na tom putu nastoji da istisne crkvu, jezik, pismo, povijest, nacionalizam … Svoju mrežu utjecaja izgradio još tijekom devedesetih godina preko “Fonda za otvoreno društvo”, “Fonda za humanitarno pravo”, “Helsinškog odbora”, “Beogradskog kruga”, “Europskog pokreta”, “Centra za antiratnu akciju”, “NUNS-a” , “ANEM-a”, “OTPOR-a” …

Danas, sve vodeće nevladine organizacije jesu istureno odjeljenje Rothschilda, i zadužene su, ne samo da ostvare što veći politički utjecaj, već i za psihološko oblikovanje nacije. Putem permanentnog inputiranja genocidnosti, zločinačke naravi i kolektivne krivnje, ove fantomske organizacije žele stvoriti strah i sramotu u narodu, koja treba da se materijalizira u vidu indiferentnosti prema komadanju zemlje, rasrbljavanju ili bolje rečeno, kolonizaciji. To se provodi i u formi liberalizma, koji treba da metastazira u institucijama države, u obitelji, naciji, tradiciji, kulturi … te na taj način treba osigurati nesmetan prodor Rothschildovoj imperiji.

Soroš manipulira razne nevladine udruge i udruge za ljudska prava u cilju nametanja kolektivne krivnje.
Kolektivne krivnja je dijelom opravdana – gledajući na rat u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, ali motivi Soroša i klike nisu humanitarne i humanističke prirode, već se radi o luciferijancima koje motivira jedino pohlepa.

Pored elektronskih medija, na Soroševom spisku se nalaze dnevni listovi i časopisi, izdavačke kuće. Pod istom kontrolom se nalaze info agencija Sense i dvije vodeće informativne agencije u zemlji, Beta i Fonet. Ove agencije su istovremeno i podružnice AP (Asociated press) i Reutersa, koje su u vlasništvu Rothschilda još od 19. st.. Soroš je ostvario infiltraciju iu kulturne i obrazovne institucije, kazališta, Narodnu biblioteku, Povijesni arhiv, SANU … Oko sebe je okupio veliku grupu glumaca, redatelja, dramskih pisaca, glazbenika, književnika, znanstvenika, analitičara, bivših diplomata … pomoću kojih radi na animiranju što većeg broja pristalica.

Preko dva Gorana, Markovića (čiji je mentor Bernard Levy, veliki prijatelj Bernarda Kouchnera) i Paskaljevića se vrši sotaniziranje Srba na filmskim festivalima. Valja spomenuti i sljedeće obrazovne organizacije Soroša: Univerzitet Union, Alternativna akademska obrazovna mreža (AAOM), Beogradska otvorena škola, Centar za ženske studije (nastao iz feminističke grupe “žena i društvo”) … U njima se vrši regrutacija budućih Soroševih najamnika. Centar za unapređivanje pravnih studija Human Rights Watch (HRW) je također prisutan. U istom taboru se nalazi CESID i ostale organizacije koje se bave ispitivanjem javnog mnijenja.

Politička akvizicija Rothschilda

Pored “nevladinog” sektora, Soroševe ruke se nalaze na financijama, koje se kontroliraju preko raznih “eksperata” financiranih posredstvom “Otvorenog društva”. Pored ovoga treba i istaknuti da Soroš ima učešće u “Societe Generale” banci, koja zauzima značajan prostor na financijskom tržištu. Haški tribunal je također financiran od strane Soroševih fondova.

Kakvi su interesi Rothschilda na Kosovu i u Vojvodini

Značajna poduzeća Rothschilda na ovim prostorima su “Carlyle Group” i Međunarodna krizna skupina (ICG) koja je na čelu sa Sorošem, vodi višegodišnju kampanju za neovisno Kosovo. Grupu, pored Soroša, financiraju i Rupert Murdock (Sky medijska kuća), Goldman Sachs, JP Morgan … Među članovima ove grupe se nalaze ili su se nalazili Martti Ahtisaari, James Layon, Morton Abramović, Luis Arbour, Zbigniew Brzezinski, Wesley Clark, Mihail Hodorkovski, Torwald Stoltenberg ….

Martti Ahtisaari, jedan od Rothschildovih zastupnika

Neovisnost Kosova je i interes Rothschilda, jer ono ima ogromne rezerve olova, cinka, zlata, ugljena … Neovisnost je od suštinskog interesa za Rothschildove rudarske i metalurške kompanije, koje bi u takvoj situaciji imale čist prostor za preuzimanje deficitarnog rudnog blaga i energetskih resursa.

Pored požrtvovanog zalaganja za otimanje Kosova, Soroš i MKG pažnju usmjeravaju k Vojvodini, koju, u suradnji s pokrajinskom upravom, želi staviti na stol za kojim sjede Hrvatska, Mađarska i Rumunjska kao punomoćnici Rothschildovih. U tom smislu se forsira “pandunavski projekt” iza kojeg stoje Njemačka i Austrija. Vojvodina bi se, prema toj zamisli, trebala ugurati u takvu podunavsku konfederaciju u formi “Europske regije”. Njemački veleposlanik Zobel je nedavno, ne slučajno, skrenuo pozornost na to. Na terenu se projekt provodi kupnjom poljoprivrednih kombinata, šećerana, mljekara, uljara, banaka …

Poljoprivredna zemljišta u sve većem broju kupuju Hrvati, koji su već kupili nekoliko važnih prehrambenih poduzeća. Agrokor je preuzeo Dijamant iz Zrenjanina, Frikom … Nexe Grupa je kupila Polet IGK, “Stražilovo”, ima udio u tvrtki građevinskog materijala “Toza Marković”, (također posjeduje i tvornicu za proizvodnju vapna i kamena “Jelen Do”), kupljen je Somboled …

S druge strane i Austrija i Njemačka pozicioniraju svoje kompanije u pokrajni. Njemačka kompanija “Nordzucker” je kupila šećerane u Vojvodini. Sa MK komercom je osnovala kompaniju Sunoko, i na taj način došla do desetine tisuća hektara zemljišta. “Stada” je kupila Hemofarm. VAC je kupio novosadski Dnevnik … Austrijska Erste banka je za sjedište izabrala Novi Sad, gdje su se također smjestile OTP bankarska grupa i Metals banka. Sa ovim koincidira i sve intenzivniji ulazak Mađarskih kompanija u Srbiju i regiju zajedno s političkim utjecajem mađarske vlade, iza kojih stoji Nathaniel Rothschild.

Treba reći i da su Srbi u Austriji dobili status nacionalne manjine, tako da bi to bio i položaj u budućoj konfederaciji, koja bi predstavljala realizaciju projekta “Alpe-adria”, inkarnaciju Habsburške Monarhije.

Investicioni fondovi

Drugu traku u kojoj nastupa Nathaniel Rothschild čine investicijski fondovi s Djevičanskih i drugih egzotičnih otoka, koji su u prividnom vlasništvu “ruskih Židova” (zapravo Hazara). Najmoćniji među njima je “Salford” sa Djevičanskih otoka, iza kojeg stoji Boris Berezovski (Hazar) sa kapitalom Rothschilda. Fond je osnovan 2001. godine u Londonu i danas posjeduje skoro cjelokupnu mljekarsku industriju u Srbiji (Imlek, Novosadska mljekara, Mljekara Subotica, Impaz, Zemun), Bambi koncern, Knjaz Miloš … Osnivač Salforda je Eugen Jeffy, Hazar iz Rusije, koji je karijeru gradio u Alfa banci iz Rusije koja je vezana za Borisa Berezovskog i Fridmana.

Boris Berezovski

Agent Rothschilda, zadužen za rušenje Putina član u odboru Salforda je Lord Tim Bel, nekadašnji savjetnik Margaret Thatcher, koji je vrlo blizak sa Berezovskim, Rupert Murdock, Viktorom Juščenkom, bio je u dobrim odnosima s Jeljcinom …

Osim toga, predsjednik ovog fonda je Klaus Mangel koji je sa Borisom Berezovskim vršio prodaju Mercedesovih automobila u Rusiji.

Pored Salforda, svoju poziciju jača “Ashmore” investicijski fond, koji je nedavno preuzeo “Carnex” od Midland Risorsiza. Ashmore se nalazi pod kontrolom Rothschildovog Atikusa. Naime, vlasnik Ashmorea je Michael Benson, nekadašnji član “Amvescap Plc”, kompanije u kojoj se nalazi kapital Atikusa.
“Midland Resources” je treći značajan investicioni fond kojim upravljaju Alexandar Snajder i Eduard Schifrin (obojica Hazari!). Midland grupa je vlasnik hotela Park i Kasina (najstariji beogradski hotel), te luke Pančevo.

Kraljevski nastup

Treću traku kolonizacije čine kompanije u oblasti građevinarstva, rudarstva, metalne industrije, financija, bankarstva, izdavaštva od kojih je većina izravno vezana za mlađahnog Rothschilda. Jedna od njih i istovremeno najaktivnija u regiji je “Trigranit”, sa sjedištem u Budimpešti, koja je za posljednjih nekoliko godina izrasla u regionalnog giganta i lidera u krupnim Rothschild i Trigranit investicijskim projektima.

Izgradila je niz poslovno-financijskih centara u Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Rumunjskoj, Bugarskoj …

U Hrvatskoj će graditi sportsku arenu od 20000 mjesta sa poslovnim kompleksima. U Srbiji,Trigranit-u je povjerena izgradnja željezničke stanice “Prokop” (za sada nije započeta).

Podružnica “Riotinto” (jedna od najvećih svjetskih rudarskih kompanija) je dobila koncesije da eksploatira rudu bora (koje ima još jedino u Kini i Turskoj) u okolici Baljevca na Ibru.

Prisutne su i ostale rudarske kompanije, Glencore koju kontrolira preko svog agenta Marca Richa (Hazar), Phelps Dodge u kojoj se nalazi kapital “Atikusa” (Rothschildov investicijski fond). Ove dvije kompanije konkuriraju za preostale rudarske bazene.

Preko indijske kompanije “Mittal” je kupljen Magnohrom iz Kraljeva. Inače porodica Mittal je dugogodišnji zastupnik dinastije Rothschild.

U upravi Mittala mjesto zauzima Wilbur Ross, dugogodišnji bankar Rothschilda. Pored Mittala, sa istoimenom obitelji, Rothschildi drže i “Field Fresh Foods”, kompaniju koja se bavi proizvodnjom i izvozom hrane iz Indije.

Bankarski i financijski sektor se također nalazi pod dominacijom dinastije. Vodeće banke, poput Banca Intesa, Credit Agricole, Unicredit group, Societe Generale su pod kontrolom Rothschilda.

Poluga kojom se osigurava kontrola je Anton Bernheim (Hazar), koji se nalazi na čelu Delta Generale grupe. Grčke banke “Piraeus” i “Laiki”, se nalaze pod kontrolom Marfin financijske grupe, u kojoj se nalazi Rothschildov kapital. Šandor Ganyo, jedan od “suvlasnika” Trigranita, omogućuje Rothschild širenje u oblasti bankarstva sa OTP bankarskom grupom.

OTP je u Srbiji kupio tri banke: Kulsku, Nišku i Zepter banku. Metals banka iz Novog Sada je kupljena posredstvom Rothschildovog “JNR Limited-a” (Jacob and Nathaniel Rothschild), investicijskog fonda.

Mladi Rothschild kontrolira i mađarsku naftnu kompaniju MOL, također preko Ganyia.

Anton Bernheim MOL je na srpski tržištu prisutan od 2005. godine i ozbiljan je kandidat za sudjelovanje u privatizaciji naftne industrije.

Treba reći i da jr NM Rothschild financijski savjetnik NLB Continental, slovenske bankarske grupe. Rothschildi su sudjelovali i prilikom privatizacije Mobtela. U izdavaštvu su prisutni preko slovenske “Mladinske knjige”, koja je dio “Reader ‘digest”, američke kompanije čiji je dio nedavno kupljen od strane Rothschilda Šandor Ganyo

Crna Gora, Terra Rothschildiana

Dolazak delegacije Rothschilda, neposredno po okončanju referenduma (koji je proveden u režiji istih), označio je udaranje pečata “colonized” na jednu od najstarijih srpski zemalja. Jacob Rothschild i Nathaniel Rothschild su na taj način dobili još jednu koloniju. Crna Gora je danas potpuno kupljena od hazarskih kompanija koje predvode Rothschildi. Obrazac je identičan. Kolonizaciju, kao iu regiji, predvode Rothschildi, pored njih su “ruski” biznismeni, Soros …

Treba prisvojiti luke, resurse, metalurške kombinate, turističke kapacitete …

Kao u Srbiji i ostalim državama regije, Soroš je je prethodno izgradio mrežu nevladinih organizacija. CEDEM, Helsinški komitet za ljudska prava, “Human rights action” i “Hominem querum” su samo neke od njih. Na to se nadovezuju kontrolirani mediji (ANEM), preko kojih je vodio, ispostavilo se, uspješno, antisrpsku kampanju. U suradnji sa Europskim organizacijama i venecijanskom komisijom (u kojoj je član i Vojin Dimitrijević) aktivno je pomogao projekt nezavisnosti.

Republika Srpska

U Republiku Srpsku, koja se nalazi pod konstantnim pritiskom u cilju njenog potpunog nestajanja, Rothschildi su ušli, putem Soroševih zaklada, Mittal Steel korporacije, Salforda ….

Soroš je, po ustaljenom običaju, osnovao više nevladinih organizacija sa istovjetnim ciljem kao iu Srbiji (Helsinški komitet za ljudska prava, “Lex international” …). Soroševi mediji su okupljeni oko međunarodne organizacije “Press Now” i Soroš medija centra iz Sarajeva. Neki od tih medija su “Nezavisne novine”, Alternativna televizija Banja Luka, Net novinar …

U oblasti gospodarstva, Salford je kupio banjalučku mljekaru, najveću u Republici Srpskoj. Tvrtka Stabag (Deripaska) je dobila koncesije za izgradnju mreže autoputeva.

Kompanija Mittal Steel Zenica je kupila RZR Ljubija, kompleks rudnika s velikim zalihama željezne rude. Treba napomenuti da su prisutne i ruske državne tvrtke “Južuralzoloto”, koja je postala strateški partner rudarskom kombinatu Sase iz Srebrenice, i “Zarubežnjeft”, koja je kupila rafinerije nafte i ulja (Modriča, Petrol). Na taj način je osujećen daljnji prodor MOL-a i Mittala.

Federacija BiH

U muslimansko-hrvatskom entitetu, u oblasti rudarstva i metalurgije prednjači Mittal grupa, koja je zauzela Zeničku čeličanu, jednu od najvećih na Balkanu. Mittal-u je pripojen i rudarski kompleks Ljubija iz Republike Srpska.

Oblast energetike je rezervirana za MOL, koji je kupio državnu naftnu kompaniju Energopetrol. Investicijski fond Borisa Berezovskog, Salford, je preuzeo industriju mlijeka (Mlekoprodukt – K.Dubica, Campomil – Sarajevo). Očekuje se i preuzimanje ljubljanskih mljekara koje obuhvaćaju tuzlansku mljekaru. Sektorom bankarstva i financija su zagospodarile Rothschildove banke Unicredit, Intesa …

U Federaciji je, još od 1993, prisutan Soroš sa mrežom nevladinih organizacija. Ta mreža je, kao iu ostalim državama, izrazito antisrpski nastrojena. Među viđenim članovima Soroševog otvorenog društva su bili Jakob Finci i Ivan Straus (Hazari). Pored Otvorenog društva, mogu se spomenuti “Obrazovanje gradi”, Centar Sarajevo, Helsinški komitet, “Žene Bosne” i druge nevladine organizacije. Od medija kontrolira dnevni list “Oslobođenje”, magazin “Start”, televiziju NTV Hajat, novinsku agenciju “ONASA” ..

Hrvatska

Za razliku od ostalih država Balkana, Hrvatsku Rothschildi okupiraju pretežno iz Mađarske, koja predstavlja bazu širenja hazarske dinastije. Preko Unicredit i Intesa banke preuzeli su Zagrebačku i Privrednu banku.
U Hrvatskoj je Soroš manje prisutan nego u ostalim zemljama. Najači adut iz nevladinog sektora je Žarko Puhovski.

Pored MOL-a koji je preuzeo naftnu kompaniju Inu, druga značajna Rothschildova tvrtka u hrvatskom gospodarstvu je Trigranit. Osnovan je konzorcij Ingra – Trigranit ( Ingra – na čelu je Igor Oppenheim, Hazar). Konzorcij je sagradio sportsku arenu u Zagrebu, kapaciteta 20000 mjesta. Trigranit, također, ima ambiciozne planove na hrvatskom primorju.
U području telekomunikacija je prisutan T-Mobile.

Makedonija

Bivša republika, nakon razbijanja Jugoslavije, dijeli sudbinu ostalih kolonija regije. Drugim riječima, suverenitet i neovisnost su ostali na razini teorije dok se s druge strane provodi tiho okupiranje gospodarstva i resursa uz obećanje “svijetle budućnosti” u EU. Istovremeno se forsira proalbanska opcija koja treba da zaokruži projekt Velike Albanije.

Centralno mjesto u Makedoniji zauzima Mittal Steel Skopje, dio Mittal korporacije, koji je kupio metalurški kombinat u Skopju, čime je osigurao dominaciju u regiji. U oblasti bankarstva, Ohridsku banku je preuzeo Societe Generale.

S druge strane, Soros se otvoreno zalaže za albanske interese. U tu svrhu koristi brojne utjecajne organizacije – Helsinški komitet, Centar za multikulturno razumijevanje, Asocijacija za demokratske inicijative, u kojima dominiraju Albanci. Isti je slučaj is medijima. Pod Soroševom kontrolom su televizija “Shutel”, radio stanice Vati, Life …
Soros je također kreditirao makedonsku vladu tijekom 1994. godine sa 25 milijuna dolara. Tijekom istog razdoblja ostvario veliki utjecaj na, tadašnjeg premijera, i sadašnjeg predsjednika Makedonije Branka Crvenkovskog. Branko Crvenkovski je otvoreno podržao plan Marttija Ahtisaarija za Kosovo ..

Branko Crvenkovski, Soroševa marioneta

Soros ima učešća u makedonskom mobilnom operateru MT preko “preko” Stonebridge Communications “kompanije u kojoj ima dionice. Inače, MT indirektno kontroliraju Rothschildi preko” Blackstone Group “, ogromne financijsko-investicijske grupe koju su 1985 osnovali njihovi agenti Peter George Peterson i Stefan Schwartzman (Hazar). Obojica su prethodno izgradili karijere u Rothschildovim podružnicama “Lehman Brothers” i “Kuhn Loeb Inc.” Blackstone grupa je vodeći dioničar “Deutsche Telekom” (T-Mobile), u čijem sastavu se nalazi Mađarski mobilni operater Matav, koji je vlasnik makedonskog mobilnog operatera MT. “T-Mobile” je drugi mobilni operater u Makedoniji.

Na putu do cilja Rothschildi koriste sredstva u vidu reformi, tranzicija, šok terapija, izbora, referenduma, secesija, revolucija, građanskih ratova, vojnih intervencija …

Narodima se nudi “sloboda”, “demokracija” i dobrovoljno ropstvo u zamjenu za njihovu nezavisnost i resurse!
Alternative su sankcije, izolacija i bombardiranje!

Bivša Jugoslavija je bila samo etapa u pohodu Rothschildove imperije k istoku …

 
 
(izvor: skajvok3r.blogspot.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9280"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Sporazumom o sukcesiji bivših jugoslavenskih republika, potpisanim 2001. godine, države se obvezuju da će riješiti ovo pitanje. Međutim, ni nakon 11 godina se ništa nije promijenilo. Milijuni maraka “leže” deponirani u bankama u Sloveniji ali i Srbiji, kao depozit bivše “Invest banke”. Građani svoja prava traže na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Štediše očekuju da će do kraja godine konačno biti riješena njihova višegodišnja agonija.

Kurušić je jedan od milijun i 116 tisuća građana BiH koji su svoj novac štedjeli u bankama zemalja biše Jugoslavije, a do kojeg sada ne mogu doći jer svi peru ruke od odgovornosti. Današnja Nova ljubljanska banka iako tvrdi da nije pravni nasljednik bivše Ljubljanske banke, nastala je na njezinoj aktivi, dijelom i deponiranom štednjom deviznih štediša. U odgovoru koji su nam poslali iz Nove ljubljanske banke se između ostalog navodi: “Stara devizna štednja štediša BiH, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Makedonije ostala je u Narodnoj banci Jugoslavije nakon njezinog raspada, što je vidljivo iz Sporazuma o sukcesiji kojeg su 2001. godine potpisale države nasljednice.”

Iz Nove Ljubljanske banke također navode da pitanje stare devizne štednje moraju riješiti države nasljednice kroz Sporazum o sukcesiji te da je Republika Slovenija isplatila sredstva po osnovu stare devizne štednje svim građanima koji su imali devizne knjižice, bez obzira na njihovu nacionalnost.

Državna ili privatna imovina?

Međutim, Sporazum o sukcesiji definira imovinu bivših država, što znači da se to ne odnosi na staru deviznu štednju, jer se radi o privatnoj imovini. Na ovo ukazuje i zamjenik ministra financija BiH Fuad Kasumović koji kaže da BiH već 11 godina nije uradila ništa da bi zaštitila svoje građane: “Sukcesija se radi na državnoj imovini, a ovo je lična imovina građana kao i da ima kuću ili stan… Građani BiH su trebali iskoristiti i druge varijante ako su vidjeli da njihova vlada ne radi u ime njih nego u ime slovenske vlade. Trebali su krenuti s privatnim tužbama”.

Kako im ništa drugo nije preostalo, štediše su krenule u privatne tužbe. Predsjednica Upravnog odbora Udruženja za zaštitu štediša BiH Amila Omersoftić kaže da su sudovi u Sloveniji presudili u nekoliko predmeta da je novac štediša iz BiH zaista prebačen u tadašnju Narodnu banku Slovenije i da je pravni teret vraćanja novca na Novoj ljubljanskoj banci: “I to smo proslijedili Sudu u Strasbourgu s obzirom da tamo teče za nas bitan predmet na osnovu kojeg se potražuje novac od Ljubljanske banke.”

Za razliku od Hrvatske koja je na sebe preuzela isplatu štednje svojih građana a sada potražuje ta sredstva od Slovenije, BiH nikada nije preuzela te obveze. S druge strane, Udruženje građana za povrat stare devizne štednje u BiH i dijaspori angažiralo je jednu njemačku agenciju koja će u svim europskim institucijama pokrenuti pitanje povrata stare devizne štednje, kaže predsjednik udruženja Svetozar Nišić: “Tražili smo da mi izgradimo autoput Prnjavor-Doboj, besplatno, da ne dižu kredit od 150 milijuna. Da ovom narodu poklonimo autoput. Nema šanse. Bolje dići kredit da svi vraćate. Ali im dolazi kraj. Mi smo se sada prebacili u Europu.“ Nišić najavljuje i proteste i blokade ambasada BiH, Srbije i Slovenije u Europi kako bi se kako kaže, stalo u kraj lopovima koji su pokrali građane.

Verificirana ušteđevina u ratama ili obveznicama

Činjenica je da su entitetske vlade preuzele na sebe isplatu preostalog dijela stare devizne štednje građana BiH kroz proces verifikacije koji za Nišića predstavlja pljačku. „Federacija BiH isplaćuje do 500 eura, dok u RS isplaćuju 1.000 eura, s tim da se preostali dio isplaćuje o obveznicama s kojima se može trgovati na burzi ili ukoliko se radi o manjem iznosu u deset rata, dva puta godišnje“, kaže Siniša Vukelić, urednik poslovnog portala Capital.ba: “Tako da će građani ovdje biti najviše oštećeni jer iako RS skraćuje rokove, ne isplaćuje kamate koje pripadaju građanima po zakonu”.

Prema raspoloživim podacima u BiH je 1.116.000 devinih štediša koji imaju oko tri milijarde i 200 milijuna maraka štednje. Od toga iznosa preko 300 milijuna maraka odnosi se na štednju u Ljubljanskoj banci, a 200 milijuna na Invest banku, Beograd. Štediše se nadaju da će presuda u Strasbourgu u slučaju Ljubljanske banke biti dobra osnova za tužbu protiv Invest banke, odnosno države Srbije.

Slovenija zasad šuti, Hrvatska povukla odluku o nastavku procesa protiv Ljubljanske banke

HRVATSKA Vlada je u četvrtak, 10.5.2012. godine povukla svoj zaključak od 19. travnja kada je odobrila nastavak sudskih postupaka Zagrebačke banke i PBZ-a protiv Ljubljanske banke, odnosno Nove ljubljanske banke.

Ljubljana je zatim zatražila službeno objašnjenje, a u javnosti se opet počelo govoriti o mogućnosti blokade ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora.

Istoga dana kada je Vlada povukla svoju odluku, danas, stiglo je i hrvatsko objašnjenje u Ljubljanu. Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec potvrdio je da je dobio pismo hrvatske kolegice Vesne Pusić. Rekao je da se novonastala situacija proučava te da će svoj eventualni komentar o tome dati sutra, javlja HRT.

Podsjećamo, štediše Ljubljanske banke u Hrvatskoj još nisu dobili svoj novac. Njihova potraživanja država je početkom devedesetih pretvorila u javni dug, a zatim svoja potraživanja prema Ljubljanskoj banci ustupila hratskim bankama, čime su one postale novi vjerovnici Ljubljanske banke. I dalje se ne zna tko će isplatiti dug – slovenska država, Nova ljubljanska banka ili netko treći.

Na pitanje bi li Slovenija blokirala ulazak Hrvatske u EU ako o pitanju devizne štednje hrvatskih građana u Ljubljanskoj banci ne bi došlo do dogovora, Erjavec je rekao da je o tome prerano govoriti.
 

 

 
preneseno sa dw.de,index.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8908"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]