Snimka kolabiranja Katy Perry se pojavila u javnosti. Ona je nakon kolabiranja odvučena s pozornice, a insajderi upozoravaju da je ona postavljena da bude najnovija žrtva koju kontroliraju Iluminati i koja će pretrpjeti javni psihički slom

Tijekom live izvedbe svog ranijeg hita “I Kissed A Girl”, Katy Perry je počela kolutati očima i proizvoditi čudne, grlene stenjajuće zvukove prije nego se srušila i bila odvučena sa pozornice od strane člana njezina tima za sigurnost.

Drugačiji video koji je objavljen ovaj tjedan je također postao viralan na društvenim medijima, pokazuje znakove tipične za Monarch kontrou uma i podvojene ličnosti. Ona u videu objašnjava da je ona ošišala svoju kosu tako da ona „ne izgleda više kao Katy Perry„.

Tijekom intervjua, Perry, čije je pravo ime Katheryn Hudson, se slomila u suzama dok je opisivala unutarnji sukob između osobnosti Katy Perry i Katheryn Hudson, piše YNW.

Katy Perry je ideal modernog popa – mlada, lijepa, kontroverzna i potpuno kontrolirana od strane glazbene industrije Iluminata – tako da ne čudi da su njezina glazba i video spotovi potpuno prožeti simbolikom Iluminata.

Perry je napravila javnu uvertiru u Iluminate 2014. godine, kada se i sama pridružila tajnom društvu.

“Poslušajte” rekla je ona u intervjuu za magazine Rolling Stone, “ako Iluminati postoje, željela bih biti pozvana! Vidim sva ta sranja, i ja to volim, pustite me unutra! Želim biti u klubu!”
 

 
Tri godine nakon toga Katy Perry u osnovi pjeva i pleše kako Iluminati kažu. Ona je na čelu Agende elite već godinama, te je završila transakciju njezine duše prema muzičkoj industriji.

Druge zvijezde koje su pretrpjele slične nuspojave u posljednjih nekoliko godina uključuju Amanda Bynes i Britney Spears, koja je imala veliki slom 2007. – također šišajući svoju kosu – i Kanye West, koji je tvrdio da su brisali njegovo pamćenje nakon proglašenja podrške Donald Trumpu.

Prema portalu Vice, “Monarch” kontrola uma je iluminatska praksa koja se široko koristi od strane korporacija Walt Disney Corporation i Teen Nick za stjecanje zarade i seksualiziranje mladih starleta.

Navodno razvijena u svom sadašnjem obliku od strane agencije CIA da bi ukrotili američke građane, Monarch kontrola uma se koristi od strane Hollywoodskog industrijskog kompleksa za mikro-upravljanje dječjim zvijezdama. Žrtve “Monarch” kontrole uma se nazivaju mačićima, a rukovoditelji i menadžeri koji ih kontroliraju su poznati kao “rukovoditelji”.

“Rukovoditelji” upravljaju mačićima, kao u doba serijala “All That” i Amande Bynes, te ih podvrgavaju mentalnom i seksualnom zlostavljanju dok joj se osobnost ne slomi na dva dijela u podvojenu ličnost.

Kada napune 18. godinu, rukovoditelji ponavljaju ove korake kontrole uma da bi osobu transformirali u podanog izvođača (pjevačicu) u vrlo profitabilan objekt fantazije.

Obično – i prilično šokantno – to ide bez problema. No, u nekim slučajevima, mladi izvođač ne može podnijeti zbunjujući prijelaz iz tween zvijezde u odraslu zvijezdu i počinje se kvariti poput robota u kojeg se pretvorio.

To naravno, podsjeća na raspad Britney Spears 2007. godine.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

OPTUŽBE NA RAČUN J. J. ABRAMSA DA JE NOVA EPIZODA “RATOVA ZVIJEZDA” – PLAGIJAT PRETHODNIH, A TO JE OČITO SVAKOME TKO GA JE POGLEDAO

Jedan od najvećih marketinga u posvijesti filma pokazuje samo jedno, a to je da nema veze kakav je film, ukoliko imate para za njegovo reklamiranje.

Producent i režiser novog nastavka filma “Ratovi zvijezda – Buđenje sile” – J.J. Abrams – osumnjičen je da je njegova epizoda te filmske sage “plagijat prethodnih nastavaka”.

The Hollywood Reporter citirao je više optužbi tog tipa. Pa objavio je Abramsovu reakciju:

J.J. Abrams: “Takve optužbe su potpuno neosnovane. Doduše, unaprijed sam znao i ovo: što god mi učinili – naći će se se grupa ljudi koja će naći razlog za osporavanje. Jedino sam se molio da ih bude što manje. Film smo snimali zato što smo vjerovali da će on biti nešto značajno i posebno. Film na čije gledanje ima smisla potrošiti vrijeme”.

Abrams je podvukao da je njegov zadatak bio – koristeći gledateljima “povijest” iz prethodnih epizoda – da u sagu uvede “nove heroje”.

Među kritičarima Abramsovog dijela se našao i tvorac “Ratova zvijezda” George Lucas. The Hollywood Reporter navodi ove njegove kritičke opservacije:

George Lucas: “Oni su odlučili napraviti retro-film. Meni se to ne sviđa. Ja sam se trudio da svaki prethodni nastavak filma bude različit. Zato i jesu bili različiti, s različitim planetima i kosmičkim brodovima “.

Lucas je otkrio da tvrtka Walt Disney, kojoj je prodao franšizu, nije bila zainteresirana da o novom filmu čuti njegovo mišljenje.

Pritom je prethodne epizode (filmove) nazvao “svojom djecom”. Pa s gorčinom priznao da ih je prodao “bijelim robovlasnicima”.

Ukoliko niste pogledali, film možete pogledati online na ovom linku bit.ly/1NO71fK
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Knjiga ‘Disneyjeva velika turneja’ otkriva da su Walt i Roy svoj opus izgradili na njemačkim slikovnicama iz ‘30-ih godina

Bio je ponedjeljak 8. srpnja 1935. kada su braća Walt i Roy Disney, prije točno 80 godina, krenula u pohod po knjižarama u Münchenu i počela masovno kupovati slikovnice i dječje knjige.

Samo u Hugendubelu, koji je i danas jedan od dva najveća distributera knjiga u Njemačkoj, te u Christian Kaiser Verlagu u münchenskoj vijećnici, pokupovali su najmanje 149 svezaka, a prema svjedočenjima iz tog vremena, ukupan broj knjiga na koje su tog dana potrošili brdo novca, bio je i bitno veći.

Iako si je sedam godina nakon rođenja Mickeyja Mousea Walt Disney, inače mason 33. stupnja, bez većeg problema mogao priuštiti takve izdatke, ovaj trošak imao je točno određenu svrhu.

Bila je riječ o terenskom istraživanju za njegov dugometražni crtani film “Snjeguljica i sedam patuljaka” koji će kino dvorane početi puniti dvije godine poslije. Otada sve do danas za epohalni crtić zna praktično svatko živ u zapadnom svijetu.

Manje je poznato, međutim, da su braća Disney na veliku turneju po Europi otišli prvenstveno kako bi prikupili ideje za “Snjeguljicu”, te da je na njeno vizualno oblikovanje presudni utjecaj odigralo Disneyjevo upoznavanje s tradicijom njemačkih priča i bajki te susret s najvišim dužnosnicima kulturnih tijela Hitlerove nacističke Njemačke.

Führer je, uostalom, bio jedan od najvećih Disneyjevih obožavatelja, tako da neki poznavatelji lika i djela njih dvojice otvoreno špekuliraju s time da su se oni tih dana u tajnosti i susreli. Njemačka šira javnost posljednjih je tjedana otkrila najnoviju knjigu Disneyjeva povjesničara Didiera Gheza “Disneyjeva velika turneja: Waltov i Royev europski odmor, ljeto 1935.”.

U njoj je Ghez nakon 23-godišnjeg istraživanja detaljno opisao putovanje Disneyjevih sa suprugama po Europi. Iz New Yorka su najvišom klasom luksuznog kruzera “Normandija” doplovili do Engleske i Škotske gdje su se zabavljali 12 dana.

Deset dana su proveli u Francuskoj gdje je Walt Disney za svog Mickey Mousea primio najviše francusko odlikovanje, orden legije časti. Šest dana po Njemačkoj i Švicarskoj, deset u Italiji, da bi se potom vratili kući.

Roy i Walt Disney suprugama putovanje nisu baš prikazali kao ono što je u osnovi bilo; rad na projektu koji ih je trebao iščupati iz financijskih problema u koje su upali. Prvi razlog, što se gospođa Disney tiče, bio je to što je Walt bio pred svojim drugim po redu slomom živaca uslijed stresa, pa mu je trebao odmor.

Drugi je, pak, bio to što su im putovanje predstavili kao poklon za obljetnice brakova. Ipak, čim su došli u Njemačku, Disneyjevi su imali primanje u Filmskoj komori Reicha, a u Bavarskom filmskom društvu pogledali su i svečanu projekciju zbirke crtića o Mickeyu Mouseu sinkroniziranu na njemački.

Bilo je to vrijeme vrlo intenzivnih priprema za “Snjeguljicu” i ono što je iz Disneyjeva studija izišlo 1937. suštinski je bio njemački cjelovečernji crtić, koji je istog trenutka postao najdraži film Adolfa Hitlera.

Čovjek koji je odvukao cijeli svijet u rat, predvodio Holokaust i pobio milijune, “Snjeguljicu” je u svojoj rezidenciji Berghof na jugu Bavarske odgledao nebrojeno puta. Hitler je i inače opsesivno gledao razne filmove, ponekad i sedam dnevno.

“Nibelunge” Fritza Langa pogledao je, primjerice, 20-ak puta, a Hitlerov glavni arhitekt Albert Speer u svojim je “Sjećanjima” otkrio da je najviše volio ljubavne filmove i drame, nakon kojih je o njima obavezno morao s nekime prodiskutirati.
Snjeguljica Foto: Disney

“Snjeguljica i sedam patuljaka” su, međutim, bili na pijedestalu Hitlerova obožavanja. Njegov ministar propagande Joseph Goebbels zapisao je u svoj dnevnik 22. prosinca 1937. sljedeće: “Führeru sam za Božić poklonio 12 filmova o Mickeyju Mouseu! Jako se tome razveselio. Bio je zbilja vrlo sretan.”

Konačna potvrda oduševljenosti nacističkog vođe svijetom crtanih junaka Walta Disneyja bilo je otkriće Williama Hakvaaga, direktora Ratnog muzeja Lofoten u Norveškoj, iz 2008.

Hakvaag je sasvim slučajno na nekakvoj aukciji za 200 eura izlicitirao neku ne posebno bitnu sliku potpisanu s “A. Hitler”.

Ali kad se vratio u Norvešku i izvadio sliku iz okvira, iz nje su ispala tri skrivena crteža patuljaka iz Disneyjeva crtića iz 1937. kao i crtež Pinokija iz crtanog filma iz 1940., koje je potpisao Hitler osobno.

Naravno da se odmah našao nemali broj onih koji su ga optužili da je podlegao nečijim krivotvorinama, no njegov je argument bio da nitko ne bi išao krivotvoriti takvo što samo zato da bi to poslije skrivao.

To je svakako izrazito uvjerljiv argument jer je Hitler, koliko god bio nemaštovit za smisliti neki originalan motiv, bio dosta vješt s priborom za slikanje. U Beču se, primjerice, od 1908. do 1913. spašavao da ne umre od gladi slikajući razglednice.

A da je Disneyja obožavao, to je nepobitno. Svijet ni do danas nije zaboravio da je njihova ljubav bila obostrana.

Meryl Streep je u siječnju prošle godine na gala večeri u Nacionalnom odboru za recenziju filmova Disneyja opisala kao zadrtog seksista, rasista i antisemita koji je podupirao iste takve lobističke skupine industrijalaca.

I praktično joj nitko nije proturječio zbog niza povijesnih činjenica. Disneyjev biograf Marc Eliot opisao je u knjizi “Holivudski princ tame” da je legendarni tvorac animiranog filma svoje crtače, nakon što su dovršili posao na “Snjeguljici”, isplatio minimalcem iako je odmah bilo jasno da je riječ o megauspješnom remek-djelu.

A kako su ovi bili organizirani u sindikat, odmah su stupili u štrajk. Walt Disney na to je poludio i izrijekom ih optužio da su “simpatizeri Židova”.

Eliot je napisao i da je u izvornoj verziji “Tri praščića” iz 1933. Walt Disney velikog zlog vuka nacrtao u odjeći stereotipnog židovskog trgovca. I naravno da je to morao izmijeniti puno prije premijere.

Svjedočio je, također, da je Disney bio jedan od onih koji je u Hollywoodu kao agent Odbora za antiameričke aktivnosti prokazivao “komunističke špijune” među glumcima.

A njegovi su desničarski stavovi išli dotle da je nakon ubojstva predsjednika Johna Kennedyja odbio spustiti zastavu na pola koplja u Disneylandu.

Ghez je, pak, u svojoj knjizi, za koju je istraživao čak 23 godine, napisao da su se Disneyjevi tijekom posjeta Italiji na turneji po Europi susreli prvo s ministrom vanjskih poslova fašističke Italije Gianom Galeazzom Cianom, a potom i s Benitom Mussolinijem.

Zbog svega toga je američki dramaturg John Powers 2008. bez kompleksa izveo predstavu “Disney & Deutschland” u kojoj je složio priču po kojoj su se Hitler i Disney doista susreli u Münchenu 1935. i u kojoj je između njih dvojice pronašao identičnu fascinaciju i svijetom fantazija i fašizmom.

Još jedan biograf, Michael Barrier, svojedobno je ustvrdio da su ilustracije iz knjiga koje je Walt Disney donio iz Europe, a on ih je pobrojao čak i nekoliko stotina, na Disneyjevu filmsku produkciju utjecale do kraja njegovog života.

Trnoružičin dvorac iz crtića iz 1959. apsolutno je identičan stvarnom bavarskom dvorcu Neuschweinstein.

Gepettovo mjesto u kojem živi iz filma iz 1940. vjerna je reprodukcija bavarskog očuvanog srednjevjekovnog gradića Rothenburg ob der Tauber, a ogromni demon koji divlja u jednom od segmenata Disneyjeve “Fantazije” iz 1940., identičan je vragu iz nijemog filma “Faust” iz 1926. Friedricha Wilhelma Murnaua.

U takvim okolnostima bilo je jasno da su njemačke filmske tvrtke požurile “Snjeguljicu” čim prije sinkronizirati. Jedini razlog zašto gledatelji u Trećem Reichu nisu među prvima izvan SAD-a imali priliku gledati je u kinima bilo je to što su se dvije filmske tvrtke, Bavaria i UFA, pograbile oko prava na prihod od distribucije.

Izgubili su nešto dragocjenog vremena, a onda je došao listopad 1938. i progon Židova tijekom Kristalne noći, zbog čega je Hollywood jako zahladio odnose s Berlinom.

“Snjeguljica” na njemačkom ostala je privilegija samo Goebbelsova ministarstva i Hitlera. Ironijom sudbine Kurt Gerron, koji je u Amsterdamu u Disneyjevoj podružnici predvodio skupinu prevoditelja, 1944. je ubijen zbog svog židovskog porijekla u Auschwitzu.

To što im je Disneyjeva produkcija zbog politike ostala nedostižna, nacističko je vodstvo ponukalo da pokušaju stvoriti njemačku produkciju animiranog filma koja bi bila u najmanju ruku ravna Disneyjevoj.

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, Goebbelsovo je ministarstvo ogromne novce uložilo u tvrtku Deutschen Zeichenfilm GmbH. Njemački su crtači morali učiti analizirajući “Snjeguljicu” sliku po sliku, što je jako potrajalo.

Tek 1944. godine u kino dvorane je došao 17-minutni crtić u boji “Armer Hansi” o pustolovinama kanarinca koji je pobjegao iz kaveza, da bi se vratio shvativši koliko je vanjski svijet opasan. Na djelu je radio Manfred Schmidt, kojega danas znamo kao tvorca popularnog animiranog lika “Nicka Praskatona”.

U Drugom svjetskom ratu i za Disneyja su se okolnosti jako promijenile. 1943. je morao napraviti propagandni film “Donald Duck in Nutzi Land” o noćnoj mori svog slavnog patka u kojoj je ovaj sanjao da je na prisilnom radu u tvornici oružja u logoru.

Walt Disney je nastavio povremeno raditi filmove u skladu s političkim zahtjevima vremena, no konačni pečat ironiji bio je kad je 1955. izbacio propagandne filmove o letovima u svemir, kako bi se ideja popularizirala kod poreznih obveznika.

Bila je riječ o filmovima “Čovjek u svemiru” i “Čovjek na Mjesecu” u kojima je jedan od naratora bio Wernher von Braun, briljantni aeronautički znanstvenik i tvorac programa svemirskih letova u SAD-u, koji je u vrijeme Trećeg Reicha razvijao vojni raketni program, pa tako i projektile V-2.
 

 

 

 
(express.hr,youtube/uredio:nsp)

Jedini cilj medija je da ljudi ne saznaju istinu!

Godine 1983. oko 50 korporacija je kontroliralo većinu medija koji emitiraju vijesti u SAD-u, koje naknadno postaju vijesti cijelog svijeta. I ta je brojka izuzetno mala s obzirom na to da bi mediji zaista trebali biti neovisni jer upravo o njima ovisi stvarnost našeg življenja.

Danas se taj broj smanjio na, nevjerojatno ali istinito, samo šest izuzetno moćnih korporacija koje kontroliraju većinu onoga što svijet čita, gleda, sluša i prati. Oni posjeduju doslovno sve: TV postaje, filmske studije, novine, internetske portale, blogove itd.

Bez obzira na to što nikada nije postojao veći izbor sadržaja, vlasništvo nikada do sada nije držalo manje ljudi, a to je kada su mediji u pitanju izuzetno opasno i strašno jer u prijevodu to znači da šačica ljudi doslovce određuje što smijemo, a što ne smijemo znati – a znanje je moćno oružje kao i neznanje koje je zapravo glavna alatka manipulacije.

Šest korporacija koje vladaju medijima u SAD su: Time Warner, Walt Disney, Viacom, NewsCorp Rupert Murdocha, CBS i NBC Universal. Ali i ono malo što ne kontrolira ovih šest korporacija se sve više koncentrira u sve manji broj ruku.

Šest korporacija doslovno mogu programirati umove svih Zemljana koji su pod utjecajem njihovih medija. Zato se u osnovi riječ program ne odnosi na sadržaj koji se nudi nego na programiranje uma korisnika.

To potvrđuje i bivša istraživačka novinarka CBS-a Sharly Atkinsson, veteranka istraživačkog novinarstva koja je javno otkrila kako lažni ‘grassroots’ pokreti, financirani od političkih, korporativnih i drugih posebnih interesa veoma učinkovito manipuliraju i iskrivljuju medijske poruke te time lažiraju stvarnost!

Riječ je o programiranju i lažima kojima su izloženi svi ljudi svijeta. Na jednom predavanju na Sveučilištu ona je studentima objašnjavala ‘perverznu’ ideju manipulacije koja vlada u medijima.
 

 
Objasnila je kako ima više načina manipuliranja, ali kako se sve radi na istom principu s ciljem – kako bi se sakrila istina. Uzela je primjer cjepiva i povezanosti s autizmom te objasnila da mediji namjerno plasiraju i jedne i druge studije te šibaju u javnost brojne informacije kako bi naposljetku ljudi digli ruke od istine!

Spomenula je da je riječ o spinovima kojima se mijenja mišljenje čitavog čovječanstva, pogotovo kada su u pitanju teme ili interesi visoke politike koje zapravo mogu promjeniti lice svijeta ako se promijeni mišljenje javnosti. Drugim riječima, objasnila je kako mediji u suradnji s korporacijama i vrhuškom ispiru mozak javnosti kao i da mogu mijenjati mišljenje po njihovoj volji, što je izuzetno opasno, jer mnogi ljudi na svijetu nisu svjesni da su svakodnevno izloženi strateškom manipuliranju njihovih stavova i uvjerenja.

Novinarka CNN-a: Mediji vam sve lažu!

U posljednje vrijeme sve više novinara javno istupa s istinom o medijima koji su zapravo u velikoj mjeri plaćeni da kreiraju javno mnijenje, ako je to potrebno čak i lažima. Na to je upozorila novinarka Amber Lyon koja je radila za CNN i dala otkaz kada je shvatila da se od nje traži samo jedno – pisati laži. Iako je i prije sumnjala, sve je shvatila kada je CNN odbio izvijestiti o sustavnom mučenju i ubijanju mirnih prosvjednika od strane vlade Bahreina, kojemu je sama svjedočila kada ju je 2011. godine CNN poslao na terenski zadatak.

Kako govori, njezino izvještavanje o događajima u Bahreinu zaustavila je Vlada SAD-a u suradnji s Vladom u Bahrainu. Lyon je riskirala svoj život da bi izvještavala u Bahreinu, dok je u isto vrijeme druga CNN-ova novinarka snimala plaćeni propagandni izvještaj o tome kako su lideri Bahraina hrpa prijateljskih prodemokratskih reformatora.

Dobro ste čuli… vlada Bahraina u suradnji s Vladom SAD-a platila je CNN-u da brutalni režim i masakr pretvori u demokraciju i u tom je primjeru shvatila da je riječ o nevjerojatnoj laži koja se plasira kao stvarnost. Shvatila je da to nije novinarstvo, nego da je riječ o vrlo opasnoj manipulativnoj retorici čije su posljedice apsolutno neznanje svijeta o pravim događajima. Kasnije je saznala da i Kina, kao i drugi autoritarni režimi plaćaju CNN, ali i druge medijske kuće da stvaraju laž.

‘Stanje je nevjerojatno, sve je laž’, rekla je Lyon koja je dodala da je CNN oružje masovne destrukcije kojegg nismo svjesni. ‘Oni ponavljaju laž iznova i iznova, i ta laž koliko god besmislena bila tim ponavljanjem postaje istina’, kazala je i uzviknula: “Otvorite oči!”

Njemački novinar: “Morao sam izazvati Treći svjetski rat!”

Da je manipulacija medija izuzetno opasna po čovječanstvo upozorio je njemački novinar dr. Uldo Ulfkotte koji je izašao iz korporativne struje te priznao da je bio plaćen da svojim tekstovima huška narod Europe na rat. Radio je u prestižnim njemačkim medijima, a u jednom je trenutku izašao i ljudima pružio šokantnu istinu o manipulaciji cjelokupnog čovječanstva kojeg se na silu i propagandom želi uvući u III. svjetski rat.

‘Bio sam novinar 25 godina kada su me obučavali kako lagati u tekstovima i kako od istine napraviti laž na način da javnost nikada ne sazna što se zaista dogodilo, rekao je u svom javnom obraćanju svijetu dr. Uldo Ulfkotte, njemački novinar koji je odlučio napisati knjigu u kojoj će detaljno opisati kako funkcioniraju mediji u Europi, a zbog koje bi, kako kaže, mogao nestati s ovog planeta.

‘Posljednjih nekoliko mjeseci odlučio sam raskrinkati laž i javnosti reći kako su američki i njemački/europski mainstream mediji brutalno lagali kako bi izazvali rat s Rusijom. To je poanta svega i povratka nema. Sada svima želim reći kako nije u redu niti ono što sam ja radio u prošlosti, kao ni rad mojih kolega naspram cjelokupnog čovječanstva.

Ja ne želim ponovni rat i to je razlog zbog kojeg sam izašao iz te lažljive propagande. Morate znati da rat nikada ne izbija sam od sebe. Ljude se tajno huška na rat i tu su političari manje bitni. U tome najviše sudjeluju mediji i novinari koji su obučeni za to, koji su obučeni kako laž plasirati kao istinu.
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Za horde djece diljem svijeta koja su odrastala gledajući Disneyeve crtiće, on je nasmijani, brkati animator koji je najmlađima podario neke od najomiljenijih likova

Međutim, otkriveno je da je Walt Disney bio i blizak povjerenik Federalnog istražnog biroa (FBI) koristivši svoje studije u cilju promocije agencija, dok je osoblje besplatno moglo boraviti u Disneylandu.

Papiri koji su objelodanjani pokazuju da je slavni animator obavještavao FBI o “komunistima” među njegovim zaposlenicima, dok je za jednog rekao da je simpatizer Rusije jer “nema religiju i često putuje u Moskvu u kazalište”.

Kako se navodi, odnos je započet 1947. godine, otprilike u isto vrijeme kada je Disney postao blizak prijatelj J. Edgar Hoovera. Te godine je Disney je ispričao američkom komitetu detalje štrajka u svom studiju 1941. za što je okrivio komunizam.

On je čak otišao toliko daleko da je jednog animatora idetifikciraopo imenu – David Hilbermana, za kojeg je rekao da je komunist i “mozak štrajka”.

Kako je veza s FBI postajala sve bliskija 1956. je otišao i korak dalje te agentima ponudio Disneyland na korištenje.

Prema FBI-u, “gospodin Disney je dobrovoljno dozvolio bespatan pristup svim objektima Disneylanda u službene i rekreativne svrhe”.

Dječji heroj se ni tu nije zaustavio već je ponudio i da na svojoj izložbi djeci i mladima predstavi rad agencija.

On (Disney) je pitao da bi bilo moguće pripremiti neku prezentaciju ili demonstraciju od strane FBI o tome kako agencija funkcionira – napisali su agenti.

Disneyjeve emisije promovirale FBI

Tvorac nekih od omiljenih dječjih likova također je ponudio i da sam napravi tri emisije koje su na kraju i emitirane 1958. godine, a promovirale su FBI kroz “Mickey Mouse Club”.

Emisija je uključivala dječaka reportera od 13 godina Dirka Metzegra, inače sina mornaričkog pukovnika, koji je napravio turu kroz FBI, a gledatelji su mogli vidjeti agente kako pucaju u mete, borilačke vještine, pa i da upoznaju Disneyevog bliskog prijatelja Edgar Hoovera.

Disney je prvotno htio prikazati kako dijete rukuje napunjenim pištoljem na mjestu zločina, ali su iz FBI tražili da se ta scena izbaci.

Možda i srećom, FBI je kasnije ipak odustao sudjelovati na izložbi, ali ne zbog toga što je Disney prestao inzistira. Walt Disney je inače mason 33. – najvišeg reda, studirao je studij manipulacije medijima, a u svojim animiranim filmovima je stalno prikazivao subliminarne skrivene poruke. Cinkao je ateiste i štrajkače koji nisu možda imali ni veze sa komunizmom, ail to njega nije bilo briga. Što reći nego… kakav lik, kao iz crtića!
 

 
(blic.rs)

Masovni mediji su pojam koji je ušao u upotrebu 1920-ih godina sa pojavom radija, tiska i kasnije TV-a. Pod njima se podrazumjevaju svi mediji koji su dizajnirani tako da ih “konzumira” široka publika, za koju se smatra da imaju zajednički interes.

Masovni mediji su ujedno i podskup jednog šireg pojma, masovne komunikacije. Njihove osnovne odlike su da snažno utiču na formiranje „masovnog konzumentskog društva” koje je uglavnom u kontrastu sa samostalnim odlučivanjem.

Masovni-globalni mediji nastali su dugo nakon pojave lokalnih i nacionalnih. U Europi prvi masovni mediji bile su novine koje su dominirale tijekom devetnaestoga stoljeća. Na samim početcima, razvoj masovnih medija je bio kolebljiv, novine i časopisi su bili pisani isključivo za domaće čitaoce, što je bilo kombinirano sa jezičnom barijerom uskraćivalo mogućnost izvoza.

U suštini mediji funkcioniraju na način na koji je odraz udruženih interesa moćnih društveni grupa koje su u položaju da vrše raspodjelu društvenih resursa. Uprkos ovim ograničenjima mediji igraju ključnu ulogu u svim modernim društvima.

Štoviše ako je društvo otvorenije za svačiji glas to je uloga medija važnija da bi ta otvorenost bila dugotrajnija. Danas se u masovne medije ubrajaju tisak, radio, TV, muzika i video zapisi, film, štampani mediji, internet i kompjuterski softver.

Jeste li se ikada pitali zašto mediji prikazuju “kozmopolitizam”, “multietničnost” i “multikulturalnost” kao nešto napredno i poželjno, a nacionalizam i težnju za etnički homogenim društvom kao nešto negativno i nazadno? Jeste li se ikada pitali zašto mediji svako iskazivanje domoljublja prikazuju kao “fašizam”? Jeste li se ikada pitali zašto mediji stalno prikazuju homoseksualnost (i druge slične izopačenosti) kao društveno prihvatljivo, da ne kažem poželjno, ponašanje, kao samo jednu od “seksualnih orijentacija”?

Slika svijeta prema kojoj je multietničnost vrhunac napretka društva, svako jače iskazivanje ljubavi prema svom narodu “fašizam”, “mržnja” i “netolerancija”, a spolne izopačenosti kao homoseksualizm jedna od “seksualnih orijentacija”, nije ništa drugo nego proizvod medija, to jest medijskih gospodara. A tko su ti gospodari medija?

Odgovor je – Židovi!
A da Židovi doista kontroliraju medije nije teško otkriti. Napravimo kratku analizu najvažnijih medija u Americi, Kanadi, Europi i Hrvatskoj:

AMERIČKI MEDIJI

Televizija
Time Warner – najveći medijski konglomerat današnjice. Glavni izvršni direktor je Židov Gerald Levin. Time Warner je vlasnik televizijske mreže HBO, Cinmax i mnogih drugih televizijskih postaja diljem SAD-a. Time Warner je vlasnik velikih proizvođača filmova Warner Brothers Studio (osnovala židovska braća Warner), Castle Rock Entertainment i New Line Cinema.

Levin je 1996. kupio Turner Broadcasting System (koji ukljućuje globalnu i televizijsku mrežu CNN) i postavio Židova Waltera Isaacsona na mjesto predsjednika CNN-a u srpnju 2001. godine.

Urednik izdavačkog odjela Time Warnera je Židov Norman Pearlstine. On ima nadzor nad 50 magazina, među kojima su Time, Life, Sports Illustrated, People…

Disney – drugi veliki medijski konglomerat je Walt Disney Company. Direktor je Židov Michael Eisner.

Walt Disney Company drži Walt Disney Television, Touchstone Television i Buena Vista Television, a Walt Disney Motion pictures uključuje Walt Disney Pictures, Touchstone Pictures, Hollywood Pictures i Caravan Pictures.

Walt Disney Company je vlasnik Miramax Filmsa, koji vode židovska braća Bob i Harvey Weinstein.

Dok je obitelj Disney bila vlasnik, kompanija je bila poznata po crtanim filmovima i obiteljskoj zabavi. Međutim, čim je kompanija prešla u židovske ruke (Eisner je preuzeo Walt Disney Company 1984. godine) počela je proizvoditi bolesne i proste filmove kao Kids, The Crying Game, Priest…

Eisner je vlasnik i Capital Cities/ABC koja drži televizijsku mrežu ABC (vlasnik sportske mreže ESPN, njezin predsjednik je Židov George Bodenheimer)

Iako prvenstveno telekomunikacijska kompanija, ABC/Disney zarađuje milijarde u izdavaštvu – vlasnik je Walt Disney Company Book Publishinga, Hyperon Booksa, Miramax Booksa i Disney Publishing Worldwidea. Disney posjeduje šest dnevnih novina i 20 magazina.

Viacom – vlasnik je Židov Sumner Redstone (pravo ime Murray Rothstein). Druge ključne položaje zauzimaju Židovi Melvin A. Karmazin, Leslie Moonves (nećak Davida Ben-Guriona, prvog izraelskog premijera), Tom Freston…

Viacom proizvodi TV programe za tri najveće televizijske mreže, vlasnik je 39 televizijskih postaja i 185 radio postaja.

Vlasnik je Paramaunt Pictures-a (na čelu je Židovka Sherry Lansing) i televizijske mreže CBS, MTV, Showtime i Nickleodeon.
Kako Sumner Redstone koristi svoje medije kako bi širio nastrane ideje, najbolje nam pokazuje činjenica da je potaknuo Toma Frestona da stvori homoseksualnu televizijsku mrežu, a zatim je dodao svojem medijskom carstvu.

NBC Universal – potpredsjednik je Židov Edgar Bronfman, Jr. (njegov otac je bio predsjednik Svjetskog židovskog kongresa). NBC Universal je vlasnik Universal Picturesa, Interscope Recordsa, USA Networka, Universal Televisiona… Židov Ron Meyer je predsjednik i izvršni direktor Universal Studiosa. Židov Stacey Snider je predsjednik Universal Picturesa. Židov Jeff Zucker je predsjednik NBC Universal Television Groupa.

News Corporation – vlasnik Fox Television Networka, Fox Newsa, FX Channela, 20th Century Fox Filmsa, Fox 2000, Harper Collinsa…

Vlasnik News Corporationa je polužidov Rupert Murdoch. Murdoch je uvijek naglašavao svoju “vjeru u vrijednosti cionizma, vjeru u budućnost Izraela i ciljeve međunarodne židovske zajednice”.

Židovi drže sve ključne položaje u News Corporationu. Židov Peter Chernin je predsjednik i glavni izvršni direktor, Židov Gail Berman kontrolira Fox Entertainment, Židov Mitchell Stern satelitsku televiziju Direc TV, Židovka Jane Friedman je predsjednica Harper Collinsa, Židov Thomas Rothman je predsjednik Fox Filmed Entertainmenta… News Corporation je vlasnik novina New York Post, TV Guide, The Weekly Standard…

Spyglass – proizvodi filmove za velike kompanije. Osnovali su ga Židovi Gary Barber i Roger Birnbaum. Židov Jonathan Glickman je predsjednik, a Židov Paul Neinstein izvršni podpredsjednik.

Dream Works SKG - najpoznatija od manjih medijskih kompanija. Osnovali i vode Židovi David Geffen, Steven Spielberg i Jeffrey Katzenberg.

Columbia Pictures – jedan od većih studija. Iako je u vlasništvu japanske multinacionalne kompanije Sony, predsjednica je Židovka Amy Pascal, Židov Andrew Lack je direktor Sony BMG Music Entertainmenta, a Židov Howard Stringer nadgleda Sonyeve američke operacije.

95% filmova i serija koje gledamo na televiziji dolaze iz židovskog Hollywooda!!!

Tisak
Associated Press – opskrbljuje vijestima gotovo sve američke medije. Predsjednik je Židov Jonathan Wolman. Potpredsjednik i glavni urednik je Židov Michael Silverman. Židovka Ann Levin je urednica nacionalnih vijesti.

Advance Publications – vlasnik je židovska obitelj Newhouse. Ona posjeduje 31 dnevne novine, uključujući velike i značajne novine poput Cleveland Plain Dealer, Star Ledger, Times-Picayune, magazine The New Yorker, Vogue, Wired, Glamour, Vanity Fair, Brides, Gentlemens Quarterly, Self, House&Garden i sve druge časopise Conde Nast Grupe.

New York Times – vlasnik je Židov Arthur Sulzberger. Židov Russell Lewis je predsjednik i izvršni direktor, a Židov Michael Golden potpredsjednik New York Times Company.
Preko New York Times Co. obitelj Sulzberger je vlasnik 33 drugih novina, uključujući Boston Globe i International Herald Tribune, osam televizijskih i dvije radio postaje.

Washington Post – u rukama Židova Donalda Grahama (unuk Eugenea Meyera). Vlasnik je i popularnog tjednika Newsweek i velikog broja raznih drugih medija.

Wall Street Journal – vlasnik je Dow Jones&Company koji posjeduje i tridesetak drugih novina (između ostalog i Barrons)
Predsjednik i izvršni direktor Dow Jonesa je Židov Peter R. Kann. Kann je istovremeno i predsjednik Wall Street Journala.

U.S. News and World Report – izdavač i glavni urednik je Židov Mortimer B. Zuckerman. Zuckerman je također vlasnik Daily Newsa.

Time - glavni i odgovorni urednik čuvenog časopisa je Židov Norman Pearlstine.

KANADSKI MEDIJI

Židovska obitelj Asper je vlasnik CanWesta, kompanije koja je vlasnik više od 60% svih kanadskih novina. Vlasnik je 128 novina, uključujući Vancouver Sun, Vancouver Province, Calgary Herald, Montreal Gazette, National Post…

CanWest je vlasnik Global Television Networka, televizijske mreže koja obuhvaća 94% anglofonskog stanovništva u Kanadi.

Osnivač CanWest-a je Židov Israel (Izzy) Asper. Nakon njegove smrti 2003. godine, kompaniju su naslijedili njegovi sinovi Leonard i David i kćer Gail. Israel Asper je cijeli život podupirao Liberalnu stranku u Kanadi (1970. je bio predsjednik Liberalne stranke), dok je Izraelu podupirao ekstremno desnu stranku Likud.

Asper je poznat po tome što u medijima pod svojim vlasništvom nije dopuštao nikakvu kritiku države Izrael i Liberalne stranke u Kanadi. U srpnju 2001. novinar Lawrence Martin je dobio otkaz samo zato što je kritizirao politiku Liberalne stranke. Zbog istog razloga je i Russell Millis, novinar Ottawa Citizena, dobio otkaz u lipnju 2002. Dugogodišnji izvjestitelj Montreal Gazettea, Bill Marsden, se našao u grdnim problemima nakon što je javno rekao da Asper ne dopušta da se u novinama pojavljuju tekstovi u kojima ima bilo kakve, pa i najmanje, kritike prema politici Izraela na Bliskom istoku.

BRITANSKI MEDIJI

TELEVIZIJA I RADIO
ITV – Independent Television (ITV) mreža je podijeljena u 14 područja – sva su pod kontrolom kompanija u vlasništvu Židova: Carlton Communications i Granada plc. Carlton drži Central, London, West Country i HTV Wales and West, dok Granada drži Angliju, Border, Granadu, London, Weekend, Meridian, Tyne Tees i Yorkshire.

Židov Michael Green je na čelu Carlton Communicationsa, a Židov Steve Morrison je na čelu Granada plc. Carlton Channels također drži 50% London News Networka, 25% GMTV-a i 29% Independent Television Newsa (ITN). Green je direktor ITN-a (koji opskrbljuje vijestima ITV mrežu), GMTV-a i Thomson multimedije u Francuskoj i predsjednik Medija Trusta.

Granada plc. drži 20% ITN-a, 25% GMTV-a, 50% London News Networka i 18.1% Scottish Media Groupa.

BBC TV – glavni direktor je Židov Tony Cohen. Židov Alan Yentob je direktor drame, zabave i dječjih programa za BBC. Yentob je bio direktor televizije od 1997. do 2000. godine. Prije toga je bio direktor programa.
Židovski ateist, Alan Bookbinder, je voditelj BBC-evog odjela za religiju i etiku od srpnja 2001. godine.

BBC Radio – direktorica je Židovka Jenny Abramsky. Abramsky je guverner British Film Industry od veljače 2000. godine.

BSkyB (British Sky Broadcasting) – dio globalnog medijskog carstva News Corporation. Vlasnik je polužidov Rupert Murdoch. Njegova kćer je izvršna direktorica BSkyB-a.

Pinewood-Shepperton – rezultat spajanja dvaju vodećih britanskih filmskih i televizijskih studija, Pinewooda i Sheppertona. Kontrolira ga Židov Michael Grade (nećak Židova Lewa Gradea, jednog od osnivača ITV mreže). Michael Grade je bio direktor BBC Programsa u 1986. i glavni izvršni direktor Channel 4 od 1988. do 1997. godine.

NOVINE
Express Newspapers – Express Newspapers je vlasnik Daily Expressa, Sunday Expressa i Daily Stara.
Židov Richard Desmond (koji je svoje bogatstvo stekao u pornografiji) je kupio Express Newspapers u studenom 2000. godine.

News International – izdaje The Sun, The Times, The Sunday Times i News of the World. Vlasnik je već spomenuti Rupert Murdoch (polužidov)

The Telegraph Group – izdaje Daily Telegraph, Sunday Telegraph, Weekly Telegraph, Saturday Telegraph i magazin The Spectator. Vlasnik je Hollinger International Inc., koji je vlasnik i mnoštva novina u Izraelu. Hollinger International je u vlasništvu Conrada Blacka (nije Židov), koji je oženjen za Židovku Brabaru Amiel. Black je postao poznat po vrijeđanju Palestinaca u svojim novinama; 1993. u Jerusalem Postu ih je nazvao “gadnima i primitivnima”, dok ih je Barbara usporedila sa životinjama u Telegraphu 7. studenog 2000. Conrad Black je uvijek naglašavao da je on taj “koji odlučuje što će pisati u njegovim novinama”.

Associated Newspapers – glavne nacionalne novine Daily Mail. Generalni direktor je Židov Guy Zitter.

EUROPA

Bonnier Grupa je privatna švedska medijska grupa, sastoji se od 150 kompanija koje djeluju u 21 zemlji. Vlasnik je židovska obitelj Bonnier. Operacije tvrtke Bonnier podijeljene su u šest ključnih segmenata: poslovno izdavaštvo (Business Press), novine, magazini, knjige, zabava i poslovne informacije.

Bonnier grupa je najutjecajnija medijska grupa u Švedskoj i Finskoj. U njihovom vlasništvu su četiri najveće švedske dnevne novine (Degens Nyheter, Expressen, Sydsvenska Dagbladet i Dagens Industri), najveća švedska televizijska postaja TV4, finska medijska kompanija Alma media preko koje kontroliraju MTV3, najpopularniju TV postaju u Finskoj, i Subtv, jednu od najvećih finskih komercijalnih televizija.

Bonnier je vlasnik Lehdentekijata, koji izdaje 40 magazina u Finskoj, a kontrolira i vodeće dnevne novine Iltalehti i Kauppaleti. Bonnier grupa je također vlasnik Baltic News Servicea. U Hrvatskoj je Bonnier pokrenuo Business.hr, vodeće poslovne novine.
Osim Bonniera, i drugi Židovi su utjecajni u švedskim medijima.

Židov Peter Hjorne (Kaplan) je vlasnik i glavni urednik Goteborgs-Postena (najveće novine u Gothenburgu). Hjorne je vlasnik i manjih lokalnih novina kao što su Bohuslanningen, Stromstads tidning, Nerike Allehanda, Motala tidning, Bergslagsposten, Nya Ludvika tidning, Hallandsposten…

Najveće novine u Švedskoj su Alftonbladet. Glavna urednica je Židovka Helle Klein. Njezin otac Ernst Klein je bio glavni urednik Ostgota Correspondentena i predsjednik Svensk Presshistorisk Foreninga.
Kao što smo vidjeli, svi važniji mediji u Švedskoj i Finskoj su u rukama Židova, s time da na području tih zemalja Židovi čine jedva 0.2% stanovništva.

U Njemačkoj ista priča. Izraelski milijarder Haim Saban je vlasnik televizijske kuće Pro Sieben, SAT 1, RTL Grupa, koju čine 34 TV postaje u 11 zemalja, širi židovsku propagandu po cijeloj Europi.

Axel Springer AG izdaje preko 150 novina i časopisa u 30 zemalja, posebno su istaknuti Die Welt, Bild, Auto Bild, Computer Bild, Sport Bild, Hamburger Abendblatt, Berliner Morgenpost, Horzu… Glavni izvršni direktor Axel Springer AG-a je Mathias Dopfner (član američkog židovskog kongresa i žestoki pobornik izraelske politike na Bliskom istoku).

Pogledajmo situaciju u srednjoj i istočnoj Europi.

Central European Media Enterprises (CME) je vodeća televizijska grupacija u srednjoj i istočnoj Europi. Vlasnik je Židov Ronald Lauder (trenutni predsjednik Svjetskog židovskog kongresa). CME grupa drži u Rumunjskoj MTV Romania, Pro Cinema, Pro TV, Sport. Ro, u Bugarskoj TV2 i Ring TV, u Hrvatskoj Nova TV, u Češkoj Galaxie Sport, Nova Cinema, TV Nova, u Slovačkoj Galaxie Sport i Markiza, u Sloveniji Kanal A i Pop TV, u Ukrajini Studio 1+1, Kino, Citi…

Osim Laudera, u Ukrajini su i drugi bogati Židovi preuzeli medije. Lauderov partner Židov Vadim Rabinovič je vlasnik novina Stolička, Stoličnie Novosti, Vek, Mig i Zerkalo. Židov Jed Sands je vlasnik Korespondenta i Kiev Posta. Židov Gregorij Surkis je vlasnik Kievskie Vedomosti i televizijskih postaja Alternativa TV i Inter TV. Židov Viktor Pinčuk je vlasnik televizija STB TV, ICTV i Novi Kanal TV.

HRVATSKA

U Hrvatskoj je ovaj problem višestruk. Čak i oni mediji koji nisu u židovskom vlasništvu, uzore gledaju u zapadnim medijima koji su u židovskim rukama – mediji u Hrvatskoj oponašaju njihov rad, način izvještavanja i, što je najgore, preuzimaju njihove izokrenute “vrijednosti”. Osim toga, gotovo sve vijesti iz svijeta koje se pojavljuju u “hrvatskim” medijima su preuzete iz zapadnih (židovskih) medija. Tako da građani Hrvatske uvelike ne znaju što se doista sve događa u svijetu, nego tek ono što uspije proći kroz cijev židovske cenzure.

Još od samih početaka hrvatske državne samostalnosti, Židovi su se počeli petljati u hrvatsku medijsku scenu. Dobro je poznato da su devedesetih mnogi, posebno protuvladini, mediji djelovali uz financijsku podršku Židova George Soros-a – Feral Tribune, Novi list, Radio 101…

Danas je situacija takva da su, uglavnom, bogati Židovi iz inozemstva vlasnici medija u Hrvatskoj.

Europa Press Holding (EPH) je u rukama njemačkih Židova, tj. WAZ Media Grupe (Westdeutsche Allgemeine Zeitung). EPH izdaje Jutarnji list, Slobodnu Dalmaciju, Sportske novosti, Globus, Gloriju, Cosmopolitan, Graziju, Arenu, Vita, Doktor u kući, OK!, Teen… Svakako, najvažniji od njih je Jutarnji list u kojem je glavni urednik Židov Tomislav Wruss. Židov Tomislav Wruss nije samo urednik Jutarnjeg lista, nego je sad na čelu svih EPH medija.

Židov Ronald Lauder je vlasnik Nove TV.
Bonnier grupa (u vlasništvu istoimene židovske obitelji) je pokrenula Business.hr, vodeće poslovne novine u Hrvatskoj.

Pornografija
Za pornografiju se može reći da je u potpunosti židovski izum. Smatra se da su u pornografskim filmovima, snimljenim u Americi tijekom 20. stoljeća, 90% glumaca bili Židovi. Od Reubena Sturmana do Stevena Hirscha, proizvodnja porno-filmova je uvijek bila židovska djelatnost.

Jedan od najvećih boraca za legalizaciju pornografije i “liberalizaciju ljudske seksualnosti” je Židov Hugh Hefner, osnivač magazina Playboy. Hefnerovo židovsko podrijetlo je dugo bilo skrivano (slično kao i kod Johna Kerryja, Madeliene Albright, Weslya Clarka…) sve dok nedavno nije otkriveno u njegovoj novoj biografiji.

Zašto su Židovi toliko prisutni u pornografskoj “industriji”? Je li im cilj samo profit? Odgovore na ova pitanja dali su sami Židovi.
Židov Alvin (Al) Goldstein, osnivač pornografskog magazina Screw, je priznao da je “jedini razlog zašto su Židovi u pornografskom biznisu mržnja prema Kristu i mržnja prema Katoličkoj crkvi”.

Židov Nathan Abrams (profesor na sveučilištu Aberdeen) je u članku pod nazivom “Triple-exthnics” u američkom židovskom magazinu Jewish Quarterly (zima 2004.) opisao židovsku ulogu u pornografiji. Abrams piše da Židovi pornografiju koriste kao oruđe za potkopavanje kršćanske kulture i da je ona rezultat njihove, uvijek prisutne, mržnje prema kršćanstvu. Na kraju članka dodaje da se Židovi nemaju čega sramiti i da bi se njihova pornografija trebala više isticati.

Da Židovi koriste pornografiju kao oružje u borbi protiv nežidova, pokazala je u više navrata i židovska država Izrael. Dok je 2002. izraelska vojska okupirala Ramallah, zauzela je tri lokalne televizijske postaje. Već prvog dana okupacije, izraelska je vojska počela puštati pornografske filmove preko zauzetih postaja u palestinske domove. Naravno, odmah su uslijedili prosvjedi Palestinaca protiv židovskog porno-terora.

ZAKLJUČAK
Moć medija je ogromna. Ona ulazi u svaku kuću i dopire do svake obitelji i pojedinca. Sve što vidimo i čujemo utječe na naš način razmišljanja. A koliko vremena svakodnevno provedemo ispred televizije ili uz novine? Nitko se ne može sakriti ispod staklenog zvona. Svi smo izloženi židovskoj medijskoj propagandi.

Mediji utječu na politiku. Koliko je to opasno najbolje pokazuje katastrofalni rat u Iraku. Da nije bilo huškanja ratobornih židovskih medija (koji su u Iraku vidjel prijetnju za Izrael), vjerojatno nikada ne bi došlo do rata u Iraku.

Zahvaljujući medijima, većina ljudi nema pravu sliku o svijetu. Na primjer, ljudi većinom uopće ne znaju o pravom karakteru ekstremističkog režima u Izraelu. Većina ljudi (posebice na Zapadu) ne zna da u Izraelu djeluje niz radikalnih židovskih organizacija koje, uz potporu države Izrael, šire mržnju prema svim nežidovima. Takve organizacije su u više navrata organizirale javno spaljivanje Novog zavjeta. Zašto gotovo nitko na Zapadu takvih stvari nije svjestan? Zbog židovske medijske blokade! Zbog židovske cenzure!

Svakako, najbolji primjer te cenzure su Asperovi mediji u Kanadi. Već smo spomenuli da je Asperov CanWest svakom novinaru koji se usudio kritizirati politiku Izraela na Bliskom istoku dao otkaz. Naravno, takav teror dovodi do pojave autocenzure kod drugih novinara. Novinari diljem svijeta znaju da mogu sve kritizirati, ali Izrael i međunarodno Židovstvo ne smiju dirati.

Postoji i problem koji smo spomenuli na početko: Mediji u židovskim rukama promiču naopake “vrijednosti”.

Sve tradicionalne obiteljske vrijednosti proglašavaju zastarjelima i nazadnima, a uzdižu bolesne pederske ideje koje nazivaju “seksualnim orijentacijama”. Sve to prati medijska mržnja prema domoljublju i pokušaji svaranja umjetnih podjela u istim narodu.

To se može vidjeti ne samo u Hrvatskoj, nego diljem Europe, od Portugala do Rusije. Židovski mediji u Njemačkoj svako isticanje rodoljublja proglašavaju “nacizmom”, u Ukrajini uporno pokušavaju podijeliti ukrajinski narod i potaknuti mržnju između zapadnih i istočnih dijelova te zemlje. Na sličan način kod nas pokušavaju stvoriti animozitet prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Zahvaljujući židovskim medijima, danas na Zapadu raste jedna nova generacija ljudi. Ta nova generacija ne zna ništa o pokoljima koje je počinila izraelska vojska nad civilima u Dier Yassinu, Qani, Kibyai i tolikim drugim mjestima u Palestini.

Raste nova generacija koja ne zna za Sabru i Šatilu. Nova generacija koja misli da je pederstvo (homoseksualizam) samo jedna od “seksualnih manjina”, koja je zatrovana židovskom pornografijom i misli da je pobačaj (ubojstvo nerođene djece) pravo i izbor žena, a ljubav prema domovini fašizam…

Uzrok toga je činjenica da naše medije kontrolira jedan strani narod čiji su interesti potpuno suprotni od naših interesa.
 

 
(stormfront, youtube.com/uredio: nsp)

Mnogi svjetski bogataši poznati su po altruizmu i brizi za one koji nisu bili toliko sretni da tijekom života steknu ogromno bogatstvo, no postoje i oni koji su svoj novac namijenili samo sebi.

Potrošit će novac na skupe automobile, privatne zrakoplove, vile i jahte, a svojim potomcima poručuju da se u životu moraju sami snaći i svoj imetak steći vlastitim radom, ali ima i onih koji će svoje milijune ili milijarde razdijeliti humanitarnim organizacijama prije no što umru ili oporučno.

Business Insider je sastavio listu od 15 tajkuna čija djeca neće naslijediti njihov veliki imetak. Da vidimo kome će novce i imetak ostaviti NWO elita.

1. Poslovni magnat Warren Buffett se zarekao da će donirati 99 posto svog bogatstva tijekom života ili oporučno nakon smrti. U svom pismu zakladi Gates Foundation napisao je: “Svojoj ću djeci ostaviti dovoljno da mogu raditi što žele, ali ne dovoljno da ne bi radili ništa”.

2. Osnivač eBay-a Pierre Omidyar postao je milijarder kad mu je bila 31 godina, no svoj je život posvetio davanju onima koji nemaju ništa umjesto svojoj djeci. Prije tri godine obvezao se davati sredstva humanitarnim zakladama, a kontinuirano ulaže i u Omidyar Network, svoju filantropsku investicijsku tvrtku. Pierre i njegova žena Pam ujedno su najveći pojedinačni privatni donatori u borbi protiv industrije trgovine ljudima.

3. Gradonačelnik New Yorka, Michael Bloomberg, godišnje za obnašanje svoje gradske dužnosti prima plaću od jednog dolara, no egzistencija mu je osigurana budući da ima 19,5 milijardi dolara. On je također istaknuti filantrop koji je donirao milijune sveučilištu John Hopkins, korporaciji Carnegie i mnogim drugim neprofitnim ustanovama, a najavio je i kako će svo njegovo bogatstvo u narednim godinama biti razdijeljeno ili dodijeljeno njegovoj zakladi. Jednom je rekao kako “najbolje financijsko planiranje završava time da nemaš dovoljno novaca da isplatiš pogrebnika”.

4. Rock legenda Gene Simmons stekao je bogatstvo počevši od nule. Rodio se u Izraelu, a zatim se s majkom preselio i Queens te zatim osnovao jedan od najuspješnijih bendova svih vremena, Kiss. Basist Simmons želi da i njegova djeca, Nick i Sophie, to dožive izjavivši prije nekoliko godina kako će oni “biti zbrinuti, no nikad neće biti bogati od njegovog novca jer će se uvijek morati ustati iz kreveta i zaraditi svoj novac”. Ne zna se gdje će završiti njegovih 300 milijuna dolara, no čini se ne na računu njegove djece.

5. Najbogatija žena Australije, Gina Rinehart, također ne želi svojoj djeci ostaviti svoje bogatstvo iako je ona uspješnu tvrtku naslijedila od oca, Langa Hancocka. Njena su djeca također bila navedena u oporuci svog djeda, no Gina ne smatra kako su njih četvero sposobni upravljati obiteljskim nasljeđem.

6. Osnivač Microsofta Bill Gates je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, no on i njegova supruga Melinda ne planiraju svo bogatstvo zadržati za sebe i svoje troje djece. Za The Sun je prije tri godine rekao kako zna da nije dobra ideja ostaviti sav novac svojoj djeci. Umjesto toga, Bill i Melinda osnovali su još 1994. godine zakladu Gates Foundation koja danas raspolaže s nevjerojatnih 37 milijardi dolara. Oni su također pokrenuli i program The Giving Pledge koji poziva druge imućne pojedince da polovicu svog imetka doniraju u dobrotvorne svrhe.

7. Glumac Jackie Chan izjavio je 2011. godine da će pola svog imetka donirati u dobrotvorne svrhe nakon smrti. Dodao je kako svom sinu Jayceeju neće ostaviti ništa od svojih zarađenih milijuna: “Ako je sposoban, zaradit će svoj novac. Ako nije, onda će samo trošiti moj”.

8. Suosnivač Home Depota, Bernard Marcus, “težak” je 1,5 milijardi dolara. Financirao je Georgia Aquarium i osnovao zakladu Marcus Foundation, a tamo će i sav njegov novac na kraju završiti. Milijune ne želi ostaviti svojoj djeci jer tvrdi da je tako najbolje za njih.

9. Biznismen Chuck Feeney je osnivač Duty-Free Shoppers Groupa i bio je milijarder u kasnim 1980.-im godina, sve dok nije svo svoje bogatstvo prebacio u svoju zakladu Atlantic Philanthropies. Prije no što ih je “razbaštinio”, svoju je djecu naučio kako da se odgovorno odnose prema novcu, poticao ih da rade tijekom praznika i zarađuju svoj džeparac te da rade tijekom studiranja. Vjeruje se kako danas Feeney ne posjeduje čak ni vlastitu kuću i automobil, a jednom je prilikom za New York Times rekao kako želi da zadnji ček koji će napisati bude bez pokrića.

10. Britanska kuharica Nigella Lawson autorica je bestsellera i poznato televizijsko lice, a to joj je omogućilo da postane milijunašica i prije no što se udala za tajkuna Charlesa Saatchija. Iako je odrastala u bogatoj obitelji, ona to ne želi priuštiti svojoj djeci tvrdeći kako ljudi postanu iskvareni ako ne moraju zarađivati novac.

11. Medijski mogul Ted Turner je jednako poznat zarađivanju kao i po dijeljenju novca. Nakon što se obogatio osnivanjem CNN-a i TBS-a, Turner je milijarde dolara donirao zakladama poput one Ujedinjenih naroda. Iz tri braka ima petero djece, no oni se ne bi trebali nadati velikom nasljedstvu; Turner je 2010. izjavio kako je na rubu siromaštva i samo želi imati dovoljno novca da pokrije troškove svog sprovoda.

12. Ulagač John Arnold ima samo 40 godina, no prošlog je listopada otišao u mirovinu s četiri milijarde dolara koje je skupio u proteklih deset godina. On i njegova supruga Laura posvetili su ostatak svojih života doniranju novca njihovoj zakladi koja financira inovativne ideje, umjesto da novcem zasipaju svoju djecu. “Zbog našeg obiteljskog zaleđa i iskustva jednostavno ne vjerujemo u “dinastijsko” bogatstvo”, izjavila je Laura u jednom intervjuu.

13. Britanska kazališna ličnost Andrew Lloyd Weber skupio je nekoliko stotina milijuna dolara svojim radom, a tim novcem želi potaknuti razvoj umjetnosti. Njegovih će petero djece biti zbrinuto, no većina će novca otići na razne umjetničke programe.

14. Redatelj i producent George Lucas obećao je do smrti donirati barem polovicu svog bogatstva, većinom u obrazovne svrhe. Lucas, otac četvero djece, odlučio je donirati u dobrotvorne svrhe i četiri milijarde dolara koje je dobio od Walt Disney-a za Lucas Films.

15. Naftaški magnat T. Boone Pickens ima bogatstvo od 1,4 milijarde dolara. On se također obvezao da će barem polovica tog imetka završiti u rukama humanitarnih zaklada i organizacija. Na pitanje hoće li ostaviti nešto svojoj djeci, odgovorio je: “Volim zarađivati novac i volim ga davati… Nisam veliki ljubitelj naslijeđenog bogatstva jer ono više šteti no što koristi”.
 
(index.hr/uredio: nsp)

Ovih dana svjedoci smo senzacionalističkih tekstova u svim dnevnim novinama o tome kako je Državna sigurnost manipulirala javnom scenom “u višem interesu”. Iako umirovljeni udbaš, koji tvrdi da se bavio manipulacijom poznatih glazbenika i pop i rok grupa, zadnjih dvadeset godina s otkrićem ovih “istina”, kao i da ne ulijeva povjerenje svojim općim intelektualnim kapacitetom i načinom prezentacije ove priče, ostaje neugodan dojam “već viđenog”.

Naime iz brojnih objavljenih dokumenata temeljem Zakona o slobodi informiranja u SAD, poznato je da je MK-ULTRA program kontrole uma stvarnost i da su psihijatri koji su radili za CIA i mornaričku obavještajnu službu, koristeći morbidne tehnike, čiji je tvorac bio zloglasni Josef Mengele u nacističkoj Njemačkoj, protiv volje uključenih u ove eksperimente, stvorili ljudske robote čije su ponašanje kontrolirali i usmjeravali u razne svrhe. Iako su ovi programi, započeti u vrijeme hladnog rata, tobože okončani sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ovaj mračni dio američke povijesti nije završen. On traje danas, pod drugim kodiranim imenima i na moderniji način. Matrica je ostala ista pa je zato moguće prepoznati aktere ovih “modela” ponašanja.

Koincidencija ili nešto jače?

Činjenica je da je omiljeno polje djelovanja glazbena i filmska industrija, a vrhunski umjetnici, njihovi menadžeri i producenti, često su umiješani u organizirani kriminal, trgovinu drogom, ubojstva, prostituciju, dječju pornografiju, crnu magiju … Interesantno je da su mnogi potjecali iz vojnih obitelji i imali veze sa vojnom obavještajnom službom. Upravo od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća ovih primjera je bilo više nego što bi se smatralo koincidencijom.

Jim Morrison, kultni pjevač grupe “Doors”, bio je sin admirala američke mornarice Georgea Stephena Morrisona. Jim je uglavnom odrastao po američkim bazama i u djetinjstvu ga je otac konstantno maltretirao.

Frank Zappa, sin Francisa Zape, matematičara i kemičara koji je radio u vojnim tvornicama, iako je bio slavan glazbenik, ikona hipi pokreta, zapravo je bio konzervativan čovjek, simpatizer američke politike u Vijetnamskom ratu. Frank se oženio Adelaide Gail Slotman, iz familije u kojoj je tradicionalno bilo dosta pomorskih časnika, uključujući njenog oca koji je cijeli radni vijek proveo na tajnim istraživačkim projektima nuklearnog oružja.

John Phillips, osnivač grupe “Mamas and Papas” bio je sin umirovljenog časnika marinaca, kapetana Andrew Phillipsa. Kao dijete bio je učenik elitnih vojnih škola u Washingtonu, a kasnije se upisao u prestižnu Pomorsku akademiju u Annapolisu. Interesantno je da je u srednjoj školi za djecu vojnih osoba u gradu Aleksandriji, Virginiji, upoznao buduću članicu svoje skupine, Cass Elliot, “Mamu Kes”. U tu istu školu samo kasnije, išao je i Jim Morrison, što je samo koincidencija. Ako mislite da se ovdje koincidencija iscrpljuju, čitajte dalje …

Robovi programa “Monarh”

Jedna od najvećih tajni Iluminata jeste način i moć da istraže i iskoriste genealošle linije robova na programima kontrole uma. Opsežna dokumentacija o svakoj osobi u programu brižljivo se čuva i pristup ovim dosjeima je privilegija samo malog broja vrhunskih “upravljača”. Razlozi su višestruki. Prvi i najočigledniji jeste da se traumom i programiranjem robovi kontrole uma odvajaju od svog pravog podrijetla, stvarnog života, pravih sadržaja, i programiraju za zadatke i poslove koje su im namijenili njihovi programeri. Svaki rob iz programa Monarh postoji u novostvorenoj realnosti, a kako se kroz nju kreće ovisi od programera.

Ono čemu svaki (normalan) čovjek teži, robu iz programa je uskraćeno. Ako je programirana osoba ocijenjena kao netko tko želi moć, ona joj je prvo oduzeta do točke raspada, a onda joj je data nad drugim osobama, robovima kojima će upravljati. Rob se premješta iz svoje prave obitelji još kao beba ili malo dijete, i daju mu se lažni roditelji, obično višegeneracijska okultna loza i obitelji koje će ih formirati u ono što im je namijenjeno.

Da bi rob ispunjavao zadatke za koje je programiran, potpuno mu se ograničava sloboda kretanja (otuda su djeca vojnih lica koja žive u bazama idealna za programiranje), uskraćuje im se obavljanje najprostijih aktivnosti kako bi u potpunosti bili zavisni od svojih kontrolora.

Poznati su slučajevi da mnogi robovi iz programa nikada nisu napisali nijedan ček, što je u Americi gotovo nezamislivo. Mnogi nisu vozili kola, nisu gledali televiziju, ukoliko nije na programu neki film Walt Disneya koji je inače korišten za programiranje. Nekim robovima je dozvoljeno da voze automobil, ali samo u ograničenim uvjetima jer im je osjećah za pravac i prostor skinut iz uma tijekom programiranja. Robovi programa Monarh, kao što su bile Marilyn Monroe i Loretta Lynn, vodile su strogo kontroliran život i nije im bilo dozvoljeno da voze automobile. Loretti je to bilo dozvoljeno samo ponekad, i to na ranču na kojem je živjela.

U sjeni glamura

Lena Pepitone objavila je 1979. svoja sjećanja na rad u kući Marilyn Monroe, gdje je angažirana listopada mjeseca 1957. i upravo zato što nije bila jedan od kontrolora robova, njen iskaz je koliko potresan, toliko i vjerodostojan. Iz ove knjige donosimo nekoliko ulomaka kako biste shvatili kakav je život programiranog roba iz programa Monarh…

Marilyn Monroe bila je siroče i tijekom djetinjstva postala je žrtva programa koji su provodili Iluminati / CIA i njihovi partneri iz vrhova vlasti, koji su istovremeno bili i korisnici robova. Prije nego što je postala glumica, Marilyn je bila striptizeta, a jedan od njenih poznatih programera – kontrolora bio je Anton Szandor LaVey, osnivač crkve Sotone u Americi. Kada su programeri i sustav stvoren u Hollywoodu od nje napravili zvijezdu, pomislili biste da je Marilyn Monroe živjela glamurozno, kako se pretpostavlja da zvijezde žive.

To nije točno. Živjela je u New Yorku, na 13. katu u zgradi 13E Saton Place. To jeste bogataški kraj, ali rob živi drugačije. Evo nekoliko ulomaka iz knjige Lene Pepitone koji će vam sve pojasniti:

“Ogledala od poda do stropa su bila posvuda. Čak i stol za ručanje u blagovaonici, u produžetku dnevne sobe, je imao ploču koja je bila ogledalo “. (Str. 16)

U programiranju robova programa Monarh, ogledala se veoma često koriste. U mozgu programirane osobe stvorene su nebrojene slike i rob ih u svom umu vidi kao tisuće ogledala. Pošto Marilyn kao rob nije imala osobni identitet, dekorirala je stan onako kako je njen um izgledao iznutra – kao tisuće ogledala.

“Merilyn-kina spavaća soba definitivno nije bila kraljičina odaja … Bila je to mala, kvadratna soba, prepuna namještaja. Na zidovima nije bilo slika, samo ogledala. Njezini kontrolori bili su nemilosrdni. Iako je bila slavna, živjela je kao rob. Nije joj bio dozvoljen ni minimum samopouzdanja izvan onoga za što je bila programirana. “(Str.25)”

“May je konačno uspjela pozvati vozača kako bi odvezao Marilyn … Bila je zatočenik, nije nigdje išla po svojoj volji, uvijek ju je netko morao odvesti. “(str. 29)

“Prije svega, njezin život bio je nevjerojatno monoton. Sastanci s doktorom (kasnije sam saznala da su to bili psihijatri) i lekcije glume bile su sve aktivnosti o kojima je trebalo voditi računa. Većinu vremena provodila je u svojoj maloj spavaćoj sobi … Marilyn je izlazila iz kuće samo da bi se program obnavljao. Za ostale stvari, bila je zakopana u stanu kao stvar. “(Str. 32)

“Nije imala čak ni televizor, nikada nije slušala radio. Bilo joj je uskraćeno sve što bi predstavljalo kontakt s vanjskim svijetom kako program kontrole ne bi bio narušen. Bila je prvi “predsjednički model” kome je stvoren javni život i nije smjelo biti propusta. “(Str. 33)” Pošto Merilin nije imala prave prijatelje, skoncentrirala se na sebe. Nije imala prave prijatelje oko nje su uglavnom bili programeri i oni koji su je koristili kroz program. Iz toga se nije mogla sama otrgnuti. “(Str.43)

“Smiju mi ​​se. Što sam ja? … Ništa … prostitutka. Negdje u trenucima lucidnosti shvaćala je da nikome nije stalo do nje, da je njen život nevažan, da je samo stvar koju koriste. “(Str.71)” Ne uzimajte mi bebu! Tako su mi oduzeli bebu … nikada je više nisam vidjela. “(Str.77)

Pošto je rodila zdravu bebu, ona joj je oduzeta i nikada je više nije vidjela. Moguće je da je žrtvovana u nekom ritualu, koji su se dešavali po Marilyninom saznanju ali je bila previše uplašena da pita. Marilyn je ostala bez bebe upravo u bolnici gdje je dio njenog programiranja obavljen. Vidi se iz pitanja da je njen bol bio upravo samo gubitak djeteta a ne neki drugi. Žrtve programiranja proživljavaju strašne fizičke torture kako bi se kroz programiranje izazvao sindrom višestruke ličnosti i svaka će biti programirana za drugačiju aktivnost.

Otpornost i neosjetljivost na fizički bol je također dio programiranja. “Našla sam Marilyn u maloj sobi bez lijepog pogleda na okolinu. Djelovalo je vrlo depresivno, posebno što nije bilo nijednog cvijeta ili nekog znaka u sobi da su je posjetili prijatelji koji su mislili na nju. “(Str 135)

Komentar nije potreban, rob nema pravo na radost ili bilo koji znak topline. “Marilyn skoro svakodnevno posjećuje psihijatre … Bila je pod strogom kontrolom iz nekog razloga.” (Str. 137) “Frank … je stavio dvije predivne smaragdne naušnice na njene uši.” (Str. 202). Frank Sinatra je bio jedan od mnogih kontrolora korisnih robova iz programa MONARH. Smaragdno zelena boja, i svi predmeti te boje, često se koriste u programiranju preko “Čarobnjaka iz Oza”, koja je jedna od temeljnih knjiga za programiranje djece.

Iz ovog kuta, sudbina Marilyn Monroe zaista je bila tragična. Da li je pripadala krugu Crnih udovica, smrtonosnih, neodoljivih zavodnica na programu Monarh? Vjerojatno. Njezina volja nije postojala, nije mogla oduprijeti onima koji su je programirali, ni onima koji su je koristili. A o metodama ucjena, ugrožavanja života kako bi se prihvatilo sve što se od roba traži … saznat ćete više čitajući dalje…

Robovi Programa MONARH 2 dio.

Seksualne usluge, šverc droge, ubojstva i vrbovanje – samo su mali dio razrađenih “tehnika” koje, u pokušaju da dođu do prevlasti na globalnoj razini, koriste najmoćnije špijunske organizacije.

Pedesetih godina prošlog stoljeća, CIA je kroz program “MKUltra Mind Control” izazvala veliko zanimanje za prostitutke, ne samo kroz obuku i pripreme za seksualne robove, već i za špijunske aktivnosti, prijenos droge i raznih informacija koje se nisu smjele slati već prenijeti isključivo usmeno , kompromitiranje uglednih osoba radi daljeg ucjenjivanja, zaključno sa obukom za atentate.

Oformljeni su stručni timovi koji su na znanstvenoj osnovi morali odgovoriti što ih “stavlja u funkciju”, kako ih obučiti u zavođenju i špijunaži, na koji način ih kontrolirati, kako se zaštititi da informacije “kasnije” ne procure na pogrešnom mjestu i, na kraju, kako “umiroviti” osobe kojima je “rok upotrebe” istekao.

Najsurovije ucjene

Iako zvuči surovo, CIA je bez dileme, kao i FBI i Edgar Hoover, ušla u ovu “znanstvenu djelatnost” i vodila detaljna dosjea o seksualnim sklonostima poželjnih ciljeva, ljudi koje je trebalo uplesti u mrežu “crnih udovica”, kako su kodirano nazivali obučene “seksualne operativke”. Ova prljava vještina dovedena je do razine rafinirane vještine, skoro umjetnosti, kako se vidi u brojnim filmovima od kojih su najtipičniji oni o James Bondu, agentu 007.

U njima se britanski agent bavi zavođenjem kako bi došao do onoga što mu treba i to je postao dio njegovog “šarma”. A da ne govorimo kako protivnička stana pokušava isto, međutim, Bondov seksualni šarm je jači, pa on po pravilu “pobjeđuje”.

Naravno da je na prvom mjestu ucenjena buduća operativka. Robinji iz programa Monarh se dozvoljava da ima djecu kako bi kasnije bila učinkovito ucjenjena pa joj se prijeti da će njezina djeca postati dio programa, ili biti prodana sotonističkim sektama i psihopatama njihovih rituala. Ovo je ucjena koja uvijek daje željeni rezultat jer se robinjama vrlo plastično prikazati što se događa s onima koji ne surađuju i kako prolaze njihova djeca.

Većinu sekti za kontrolu uma vode opasni programeri “gurui” i u takvim uvjetima programiranje djece počinje u trećoj godini njihovog života u vrijeme kad je moguća verbalna komunikacija. Njima se kaže da im je u tijelo usađena bomba i da će je, ukoliko ne budu slušali naređenja, programer aktivirati.

Alter umjesto pokojnika

Takozvani Monarh Beta, model seksualne robinje, vrhunski je obučena zavodnica ali postoji i “dodatak”: njezin kontrolor može aktivirati i jednu od “alternativnih” osoba iz njenog programiranog uma i taj “alter” kako ih nazivaju, savršeno imitiraju mrtvu osobu, ali su joj vitalne funkcije svedene na minimum. Uspaničenoj “žrtvi” se pomogne da se “leša” oslobodi, ali je krug ucjene otvoren. Opasnija faza je da se žrtva uvuče u seksualne aktivnosti koje se snimaju, što je naročito učinkovito, ako je riječ o uglednoj, javnoj ličnosti na javnoj funkciji u politici, biznisu, sportu.

Porno filmska industrija se skoro isključivo bazira na “glumcima i glumicama” koje su na programu Monarh. S jedne strane, njihov rad je besplatan, djeluju “stručno” i uvjerljivo, postaju poznati u kontekstu onih koji su zainteresirani za ove teme i filmove, ubacuju ih u svijet poznatih ličnosti iz glazbe, filma i sporta što otvara mogućnosti za ucjenjivanje umiješanih ličnosti.

Tipičan primjer je poznati glumac romantičnih komedija Hugh Grant kome se “slučajno” desila prostitutka u automobilu, a pošto je odbio platiti “njenu” ucjenu, slučaj je dospio u medije kao svojevrsna kazna i opomena drugima koji se budu našli u sličnoj situaciji.

Medicinski logori smrti

Jedna od najučinkovitijih prijetnji seksualnim robovima jeste da će ih poslati u psihijatrijske klinike ukoliko budu pravili probleme svojim kontrolorima ili pokušaju da se otrgnu iz programa. Poznati su mnogi slučajevi “pacijenata” sa klinika koje vode obavještajne službe; oni su ostavljeni na milost i nemilost medicinskom osoblju. Tu nema vanjske kontrole, ni zakonske ni medicinske; “pacijenti” su u “medicinskom logoru” najstrašnijeg tipa, a discipliniranje bolesnika, reprogramiranje, tortura i smrt se primjenjuju na njima a da se za to nikome ne odgovara.

Davanje opasnih medikamenata melarila, torazina ili stelazina uobičajena je stvar. Medicinska sestra Nadin Skola, koja je radila u jednoj ovakvoj bolnici, u svojoj knjizi “Čuvar ključeva” (“Keeper of the Keys”, F & J Publishing Corp 1976) opisuje strahote kojima je bila svjedok.

Robovi na dopunskoj obuci se traumatiziraju do krajnjih granica kako bi im se um otvorio i “produbljeni” program se spustio u netaknute dijelove mozga gdje se stvaraju novi “alteri” za nove funkcije. Robovi se ili potapaju u kade pune leda i tu drže do granice smrti, ili im se na “stari” način daju elektrošokovi dok se mentalno potpuno ne rastroje.

Oni koji ne izdrže i umru, sahranjuju se tajnim bolničkim grobljima bez ikakvih oznaka u dosjeima iz kojih bi se pronašlo tko su bili. Po riječima medicinske sestre Nadin, polovica pacijenata u mentalnim institucijama su šizofrenici.

Veliki postotak ovih “šizofreničara” su u stvari bili robovi čiji je program završio, “pukao” i koji su eliminirani i ostavljeni da traju do svog fizičkog kraja. Koliko je ljudi – ne zna se, ali se zna da ih je mnogo; neki eksperti tvrde da je riječ o tisućama njih. Ovo je čak prihvatljivija varijanta od fizičke likvidacije koja je namijenjena većini robova.

To je bio slučaj sa Cathleen O’Brien, seksualnom robinjom najviše klase, “predsjedničkim modelom”, koja je svoje usluge pružala u Bijeloj kući i ostalim državnim institucijama. U posljednjoj fazi rada, kada je došla u tridesete godine života – a tada se “radni vijek” robova bliži kraju – prebacili su je na poslove prenošenja droge za CIA. U jednoj takvoj isporuci, kada je ruksak s drogom donijela na određeno mjesto, u napušteni luna-park vođena intuicijom koja joj je spasila život, ostavila je ruksak i sakrila se u labirintu parka.

U zakazano vrijeme, pojavio se helikopter iz kojeg je izašla “veza”, agent CIA koji je trebao preuzeti drogu. Iz helikoptera je izašao naoružan puškom, uzeo ruksak, dozivao Caty da se s njom “vidi”, ali pošto ona nije izlazila iz svog skrovišta, helikopter je uskoro odletio. Ovo je bio jasan signal Cathleen O’Brien da se mora spasiti i ona je jedan od rijetkih bjegunaca iz programa Monarh koja je poslije deprogramiranja i po povratku sjećanja opisala je svoj strašni život robinje.
Mnoge moderne glazbene zvijezde proizvode video spotove sa aluzijama na Monarh kontrolu uma, uključujući Miss Monroe, Lady Gaga, Jessie J., Britney Spears, Christina Aguilera itd.
 
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12210"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Kada u New Orleans-u uđete u supermarket, osim namirnica, možete “kupiti” i poštenje. Na pultu se nalazi mala, skrivena, crna kutija koja vam nudi baš to – poštenje.

Iz nje se čuje neprestani šapat, koji je toliko tih da mnogi kupci ni ne primećuju. “Ja sam pošten i neću krasti”, šapuće kutijica. Da li je zbog toga ili ne, u svakom slučaju, poslovođe tvrde da je poruka ostvarila cilj. Samo u jednom lancu prodavnica, kupci i prodavci su krali hrane za više od sto tisuća dolara godišnje. Sada to više nije slučaj, zahvaljujući nesvjesnoj percepciji. Čak ni djevojke koje pomažu na kasama više ne kradu po neki dolar od svakog računa.

Kako danas izgleda jedna od vrsta sublimiranih  poruka, najbolji je primjer naslovna strana danas sveprisutnog Facebook-a.

Mislite da se “Coca cola” slučajno našla na prstenu iz “Gospodara prstenova” na naslovnoj slici?

Kandidat za švedskog vojnog pilota mora gledati u sliku koja se mijenja svakih 0,004 sekundi. Mada teško može išta primjetiti, on odmah mora interpretirati značenje slike. To što je kandidat vidio od velike je važnosti da li će postati pilot. Ukoliko njegova podsvjest nije sposobna da sliku registrira i prenese njen smisao, onda nije podoban za letelje. Šveđani smatraju da će tako sačuvati mnogo života i opreme, pa takvo ispitivanje podsvjesti u Švedskoj polako postaje rutinski dio kandidacijskog postupka.

U Sauthemptonu u Engleskoj, postoji filmska sala  gde se prikazuju filmovi koje obična publika ne može  vidjeti. Gledatelji su bolesnici od agorafobije, straha od otvorenog prostora, a takvo gledanje je dio njihovog liječenja. Pojedini studenti matematike u Izraelu su pokazali mnogo bolje rezultate na testovima pošto su im, tajno, pokazivane velikom brzinom poruke dizajnirane tako da se osjete lijepo i sigurno. Na Univerzitetskoj bolnici u New York-u je na isti način efikasno vršeno mršavljenje kod žena.

Kako nešto može biti ostvareno pomoću šaputanja u ljudsko uho ili treptaja u ljudsko oko? Poslovni ljudi, vlade i naučnici pokušavaju uspostaviti direktnu vezu sa našom posvješću dodirujući rub naše svijesti. Namjera im je prenijeti sublimirane poruke, toliko brzo i nečujno da i ne osjetimo da nam se neko uvukao u mozak. U nedobronamjernim rukama ovakva tehnologija se može manipulirati diskutabilnim sugestijama i komandama u mozak drugih, a da to niko ne primjeti. Naučnici su, kao i obično, prilično sumnjičavi prema uspjesima takvih metoda. Istovremeno, vjerojatno da nema razvijene zemlje gde se takva mogućnost ozbiljnije ne proučava.

Prva primjena sublimirane percepcije je sredinom pedesetih godina u Americi. Vlasnik kino mreže, Forg Li, iz New Jersey-a je u munjevitom blicu preko prelepe Kim Novak, za vreme prikazivanja filma “Piknik”, pustio natpis: “Pijte Coca-Colu”. Inicijator takve reklame bio je James Vikari, stručnjak za prodaju coca-cole. Samo ta reklama sa Kim Novak donijela je povećanje prodaje za čak 58%. Ipak, vrlo brzo digla se velika prašina – čak je jedan kongresmen zahtjevao saveznu istragu. Raznorazna ženska udruženja žestoko su osudila takav postupak plašeći se za mladi naraštaj. Svi su se bojali da bi političari mogli utjecati na birače. Istražujući takvu bojazan, list “Saturday review” je u uvodniku pisao da sublimirana tehnika može biti “umješana u sam centar kontrole nuklearnog oružja u svrhu testiranja, ali i da izazove nekontroliranu upotrebu istog oružja”.

Mnogi psiholozi, u ime etike, napali su istraživanje o podsvjesnoj percepciji i tražili uvođenje moratorijuma na dalje naučno proučavanje. Njihova kampanja je uspjela pa su fondovi za dalja istraživanja presušili. Međutim, odmah poslije toga, malo po malo, raste interesiranje za sublimiranu percepciju i njenu praktičnu primenu.
Istraživanja psihologa i neurologa su osnažila “teoriju pažnje” – modele preko kojih mozak prihvaća količinu upotrebljivih informacija kao i one informacije koje se, nepotrebne ili tuđe, stalno ubacuju u slobodan prostor. U stvari, mozak sortira stimulativno i selektivno važne elemente informacija prema svjesti za “specijalnu pažnju”. Istina, i ostale informacije mozak sortira, ali ih odlaže u posebne rafove podsvjesti.

Pomoću posebnih osobnih šifri, osoba može prizvati u svjest poneku od tih informacija duboko sortiranu u podsvjesti. Koliko je kompletno to “sortiranje” pokazuje slijedeća usporedba: ako ste na bučnom koktelu, može vam se desiti da čujete neko interesantno ime ili dio razgovora vođenog na drugoj strani prostorije. Kod takvih slučajeva, znate i sami, broj decibela određenog zvuka ne igra važnu ulogu u tome da li ćete to čuti i razumjeti.

Mogu li sublimirane kontrole natjerati nekoga da postane dobrovoljni rob? Zašto da ne, ukoliko određenu osobu dovoljno dugo “bombardirate” sa određenom porukom. U neku ruku, danas ima mnogo takvih “robova” koji, na primer, kupuju ono što im se servira sublimiranim porukama, a da oni o tome nemaju pojma.

Doktor Hall Baker je predsednik Korporacije Behavioral Engineering iz Melarija u Luisiani, u Americi. Ova kompanija pokušava dizajnirati bilo čije ponašanje. Travnja 1979. godine on je ponudio tržištu proizvod poznat kao “Bekerova crna kutija”: to je traka sa lijepom muzikom u koju je umetnuta sublimirana poruka. Prve trake su bile za “poštenjačine”, kao što sam rekla na početku ovog članka. Kasnije je napravio 35 različitih crnih kutija, uz ukupnu zaradu od nekoliko miliona dolara. Baker je tada tvrdio da će kazete sa ovakvim porukama biti sastavni dio svakog odgojnog procesa. Jer, tamo gdje obitelji, škole i crkve nisu uspjele, sublimirana komunikacija je spremna da preuzme odgojna zadatke. Slušajući Bakerove trake izgleda vrlo jednostavno biti uspješan i sretan.
Kako na primeru izgledaju sublimirane poruke u oglasima, možete vidjeti na primjeru slika dole.

Beker je tada govorio: “Kada budemo koristili trake po tvornicama, profit će biti povećan. To će, takođe, pomoći zaposlenima da shvate koliko su važni, ne samo za sebe već i za svoje poslodavce. Kad bismo koristili sublimirane poruke na televiziji, mogli bismo da reduciramo broj žrtava na autoputevima tako što bi sugerirali ljudima da pažljivije voze.”
Međutim, nisu svi Bakerovi potencijalni klijenti imali iste želje. Susretao je on pohlepne političare i religiozne fanatike koji su željeli potlačiti svet. Zbog toga je govorio: “Ne jurim ja da napravim traku čim mi to neko naruči. Biram one čiji je kredibilitet i integritet takav da ja u njih imam povjerenja. Uvjek se trudim da shvatim kako će određena aplikacija djelovati, jer dobro znam koliko je ovo moćno oružje”.
Interesantno je da mnogi kupci njegovih traka ne žele publicitet jer se boje da bi ih njihovi klijenti bojkotovali kada bi znali za ove “trikove”. Najveći broj poslodavaca “zaboravlja” objasniti svojih zaposlenim radnicima i službenicima da su pod uticajem “sublimiranih poruka”.

Naravno, danas sve televizije prešućuju kakvom bombardiranju sublimiranim porukama su izloženi njihovi gledatelji.
Tabu koji je bio prešućen vezan za “čeprkanje” po mozgu počeo je nestajati, bar kad je komercijalna upotreba u pitanju. Prva takva poruka, u vidu reklamnog spota, bila je emitirana na američkoj televiziji 1973. godine. Radilo se o igrački pod nazivom “Huster – Do” i sublimiranoj komandi “Get It” – Uzmite je. Godine 1978. na američkoj televiziji pokušali su, u okviru reportaže o ubojstvu, poslati poruku ubojici: “Javi se policiji”. Ubojica to nije učinio. Normalno, moglo se desiti da ubojica taj program uopće i ne gleda!
Hollywood se takođe bavi takvim porukama: u filmu “Egzorcist” prikazuje se sublimirani snimak “mrtvačke maske” u snu starog svećenika. Interesantno je da je kompanija “Warner Bros”, poslije tog filma priznala da se koristi podsvjesnom manipulacijom. Sublimirane poruke u filmovima strave i užasa mogu biti vrlo efikasne. To je zbog toga što gledatelji dolaze da bi bili uplašeni i što je tada podsvest mnogo osetljivija i prihvaća sve što se preporučuje kao obrana od straha.
Kada su filmovi u pitanju i sublimirane poruke u njima, nezaobilazno je ime Walt Disney, Da, da, baš toga Walt Disney-a čije smo filmove obožavali gledati i čitati stripove sa njegovim junacima, a i danas ih ljudi preporučuju kao nešto izvanredno za djecu, čisto i bezopasno. Kakva zabluda! Danas se zna da je Walt Disney obožavao umetati svakojake sublimirane poruke u svoje filmove, pogotovo one “nastrane”, a danas sa tom praksom nastavljaju njegovi nasljednici u njegovim studijima.

Da li su te poruke djelotvorne? Apsolutno da jesu! Uvek je postojala neizvesnost da li možete promjeniti ljudski stav. Teoretski, vi to ne možete uraditi. Ali, poruke su ipak djelotvorne i dugotrajno djelovanje, mada nedovoljno ispitano, može na neki način izmeniti predispozicije i eventualno, posredno, čak promeniti stav.
Čudni su efekti sublimiranih poruka. Poznat je slučaj u Americi lansirane sublimirane poruke “Jedi govedinu” koja nije povećala potrošnju govedine, ali je znatno uvećala potrošnju svih vrsta sendviča. Efekti sublimiranih poruka se obično proširuju na sve slične produkte.

Sublimirani inženjering, poput mnogih tehnologija, opasan je onoliko koliko je opasna osoba koja ga pusti u pogon. Neke ideje o načinu upotrebe te tehnologije došle su, kao što se moglo i očekivati, od vojska raznih zemalja. Oficiri se smatraju vrlo konzervativnim prema novim idejama i tu, na primjer, ni Švedska nije izuzetak, ali je ipak takav inženjering kod njih stekao pravo građanstva. Psiholog Ulf Krauf je sublimirani test za selekciju pilota predložio još 1960. godine, a prihvaćen je tek deset godina kasnije. Test se sastoji od brze izmjene slika na ekranu. Jedna, na primer, pokazuje dječaka koji svira violinu, a njega vreba čovek sa luđačkom facom. U istom momentu kada je slika prikazana, kandidatova podsvjest transformira sliku u cilju da zaštiti dečaka.

Njegova reakcija odaje informacije o vlastitom obrambenom mehanizmu. Ironija je u tome da dobar obrambeni mehanizam predstavlja, u stvari, lošu ocjenu. Naime, kako je Krauf otkrio, upravo oni koji demonstriraju visoki stupanj obrambenog mehanizma padaju na kasnijim ispitima, ruše avione i ginu!
Prema Loyd Silverman-u, profesoru psihologije na Univerzitetu New York, pomoću sublimiranih poruka se efikasno liječi strah od otvorenog prostora, pušenje, prekomjerna težina, a ponekad i razni oblici šizofrenije. Istovremeno, on ističe i probleme jer se nikad ne zna kako će pojedinac reagirati, čak i kad je poruka sasvim neutralna. U Rusiji se mnogo radi na sublimiranim testovima i porukama za svemirski program, ali nema informacija o stupnju njihove uspješnosti.
A da li smo mi opsjednuti seksom, pa ga svuda vidimo, ili smo toliko bombardirani porukama da smo zbog toga postali opsjednuti, pitanje je za diskusiju.

Skoro svaka propagandna poruka ima pažljivo isplanirani cilj. Izuzetno je teško povući liniju između prikrivenih poruka u reklamama i sublimiranih poruka, jer su oba tipa vješto prikrivena i izmiču svesti. U stvari, bili mi svesni toga ili ne, poruke nam svakodnevno utiču na ponašanje i raspoloženje. One se ponavljaju sve dok suština tih poruka neosjetno ne sklizne u svjesni dio našeg mozga. Kad se to desi, pitanje da li se može uticati na ljude, izgleda sasvim deplasirano.
Očigledno, to nam se sve vrijeme dešava.
 
/stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”/

 

 
(uslikaj.wordpress.com)

Izvješće Jeremy Scahill-a u The Nation otkrilo je da je najveća plaćenička vojska na svijetu, Blackwater tajna obavještajna služba (sada se zove Xe Services), prodana multinacionalnoj kompaniji Monsanto.

Blackwater je preimenovan 2009. u nakon što je postao poznat u svijetu, s brojnim izvješćima o zlostavljanja u Iraku, uključujući masakra civila. On ostaje najveći privatni poduzetnik od strane “sigurnosnih službi” US Ministarstva, koji prakticira državni terorizam dajući Vladi priliku da ga opovrgava.

Mnogi vojni i bivši CIA službenici rade za Blackwater ili slične kompanije koje su nastale da bi odvratile pozornost od svoje loše reputacije i stvarajući profit prodajom svojih zločinačkih usluga u rasponu od informacija i špijuniranja do infiltracije, političkog lobiranja i paravojnih treninga – za druge vlade, banke i multinacionalne korporacije.

Prema Scahill-u, poslovanje s multinacionalkama poput Monsanta, Chevrona, tvrtke Walt Disney i financijskih divova, kao što su Barclays i Deutsche Bank, su kanalizirane kroz dvije tvrtke u vlasništvu Erik Prince-a, vlasnika Blackwatera: “Total Intelligence Solutions” i “Terrorism Research Center”. Ti službenici i direktori dijele Blackwater.

Jedan od njih, Cofer Black, poznat po svojoj brutalnosti kao jedan od direktora CIA-e, bio je onaj koji je napravio kontakt s Monsantom u 2008. kao direktor Total Intelligence-a, sklapajući ugovor s tvrtkom da špijunira  i da se infiltrira među aktiviste organizacija za prava životinja, anti-GM i druge grupe koje su svojim aktivnostima protiv biotehnološkog diva.

Scahill je bio kontaktiran od strane Monsantovog izvršnog direktora Kevin Wilson-a koji  je odbio komentirati, ali je kasnije potvrdio da je Monsanto unajmio Total Intelligence u 2008. i 2009. godini, a razlog unajmljivanja prema Monsantu je samo da bi se pratila “javna razotkrivanja” njegovih protivnika. On je također rekao da je Total Intelligence” potpuno odvojen entitet od Blackwater-a”.

Međutim, Scahill ima kopije e-pošte iz Cofer Black-a nakon sastanka s Wilsonom za Monsanto, gdje on objašnjava drugim bivšim agentima CIA-e, koristeći svoje Blackwater e-mailove, da je rasprava s Wilsonom bila o tome da je Total Intelligence postala “Monsantova špijunska ruka” špijunirajući aktiviste i druge akcije, uključujući da njihovi ljudi se legalno integriraju ove grupe. “Monsanto je Total Intelligence-u platio 127.000 dolara u 2008. i 105.000 dolara u 2009. godini.”

Scahill je rekao da je kanadska vojska platila Blackwater-u preko 1,6 milijuna dolara za obuku, koji je osigurana kroz Blackwater je podružnicu, Centra za istraživanje terorizma. (Terrorism Research Center)

Blackwater je povrijedio neke američke zakone kontrole izvoza, izvijestio je Yahoo News 2010., povreda koja uključuje i pružanje obuke kanadskoj vojsci. Ministarstvo SAD-a je navelo da je kršenje zakona Blackwater-a opsežno, tvrtka je kažnjena 42 milijuna dolara kazni. Naziv tvrtke “Blackwater” promijenjeno je tada je u Xe (izgovara se ‘zee’) u 2009., koji je nazvan kao “napor re-brandinga”

Nije ni čudo da je tvrtka, koja se bavi “znanošću smrti” kao Monsanto, koja je posvećena od početka proizvodnji toksičnih otrova kao što su Agent Orange za PCB (poliklorirani bifenili), pesticidi, hormoni i genetski modificirane sjemenke, povezana s drugim kompanijama nasilnika i ubojica.

Gotovo istodobno s objavom ovog članka u The Nation, Via Campesina je objavila kupnju 500.000 dionica Monsanta, za više od 23 milijuna dolara od strane Fondacije Billa i Melinde Gates, koji su tom akcijom završili izlazak iza maske “filantropije”.

To je brak između dvaju najbrutalnijih monopola u povijesti industrijalizma: Bill Gates kontrolira više od 90 posto tržišnog vlasničkog udjela računalstva, a Monsanto kontrolira oko 90 posto globalnog transgenog sjemena na tržištu i većinu globalnog komercijalnog sjemena. Naime, ne postoji u drugim industrijskim sektorima monopola tako ogromnih razmjera, čije postojanje je negacija hvaljenog principa “tržišnog natjecanja” kapitalizma. Oba Gatesa i Monsanto su vrlo agresivni u obrani svojeg nezakonito stečenog monopola.

Iako Bill Gates možda pokušava reći da zaklada nije povezana s njegovim poslom, dokazuje se suprotno: većina njihovih donacija završiti favorizirajući komercijalna ulaganja u tajkune, a ne stvarnim “donacijama”, ali umjesto plaćanja poreza državnoj blagajni, on ulaže svoje profite u ono što je povoljno za njega ekonomski, uključujući i propagandu da bi izreklamirao svoje pretpostavljene “dobre namjere”.

Naprotiv, njihova “donacije” financira projekte koji su destruktivni kao geoinženjerstvo ili zamjenu prirodnih lijekova za high-tech patentirane lijekove u najsiromašnijim područjima u svijetu. Ono što je “slučajnost”, bivši tajnik za zdravstvo Julio Frenk i Ernesta Zedillo su savjetnici Zaklade.

Kao Monsanto, Gates je također angažiran u pokušaju da uništi ruralno poljodjelstvo u svijetu, uglavnom kroz “Alijansu za Zelenu revoluciju u Africi” (AGRA). Djeluje kao trojanski konj koji želi uskratiti siromašne afričke poljoprivrednike od svojeg tradicionalnog sjemena, zamjenjujući ih sa sjemenom svojih tvrtki, i u konačnici genetski modificiranim sjemenom (GM). U tu svrhu, Zaklada je angažirala Robert Horsch-a u 2006., direktora Monsanta. Sada je Gates, stvarajući velike profite, otišao ravno do izvora.

Blackwater, Monsanto i Gates su tri strane iste figure: ratni stroj na planeti i većina ljudi koji ga nastanjuju su seljaci, autohtone zajednice, ljudi koji žele dijeliti informacije i znanja, te ne žele bit pod okriljem dobiti i destruktivnosti kapitalizma.
 

 
 
(digitaljournal.com,naturalsociety.com,thenation.com)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10905"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]