Trumpa mogu zaustaviti na “stari način” – onako kako su to učinili, na primjer, 1935. ili 1968.

Događaje od 2. prosinca, kada su 14 ljudi ubili musliman rođen u Americi i njegova žena koja je došla iz Saudijske Arabije na temelju bračne vize, Bijela kuća je priznala za teroristički akt tek nekoliko dana kasnije u specijalnom obraćanju Baracka Obame.

Međutim, slučaj terorističkog napada, koji je idućih tjedana mogao postao najviše razmatrani događaj u SAD, već sutradan nakon priznanja B. Obame iznenada se našao u sjeni drugog, mada s njim povezanog događaja.

U središtu pozornosti su se našli Donald Trump i njegovo reagiranje na teroristički napad u San-Bernardinu.

Kandidat za predsjednika iz Republikanske stranke, milijarder Donald Trump, predložio je da se privremeno uvede “opća i potpuna” zabrana za ulazak u SAD migranata-muslimana, budući da sociološke ankete pokazuju da “značajan segment muslimanskog stanovništva osjeća mržnju prema Amerikancima”.

Kao još jednu mjeru Trump je naveo “privremenu izolaciju” muslimana koji dolaze i podsjetio da je to isto bilo učinjeno u odnosu na Japance nakon što je počeo rat s Japanom 1941. Po riječima Trumpa, to je neophodno činiti sve dok čelnici zemlje “ne shvate što se događa”:

“Dok mi ne odredimo i shvatimo taj problem i opasnost koja od njega dolazi, naša zemlja ne može biti žrtva užasnih napada od strane ljudi koji vjeruju samo u džihad, lišeni su razuma i ne poštuju ljudski život”.

Trumpov govor izazvao je uzvratnu buru – odmah je optužen da krši ustav SAD tako što svojim iskazima ide na ruku Islamskoj državi. Uz to, kampanja protiv Trumpa krenula je u čitavom svijetu.

U Londonu je predloženo da mu se zabrani ulazak u Englesku, premijeri Velike Britanije i Francuske osuđuju njegovu izjavu, egipatski vjerski resor naziva njegove riječi “govorom mržnje”, svoju zabrinutost izražava i rukovodstvo vrhovnog povjerenika OUN-a za pitanja izbjeglica.

Članak u “Washington postu” pod naslovom “Svijet reagira na Trumpov prijedlog da se muslimanima zabrani ulazak u SAD” sadrži desetke primjera gnjevne osude retorike ovog milijardera, moglo bi se reći s istom žestinom. I više od toga – kada je na sajtu BBC-ja objavljen članak pod naslovom “Zašto narod smatra američkog biznismena Donalda Trumpa za Lord Voldemorta” (zli čarobnjak iz kultne knjige nekoliko posljednjih generacija djece u čitavom svijetu – nije loš naslov, zar ne?), onda je autorica “Harry Pottera”, Joan Rowling “otpozdravila” Trumpa riječima: “Kakav užas. Voldemor nikada nije bio toliko loš”.

Što se događa? Zašto dojučerašnju zvijezdu šou-biznisa, ekscentričnog milijardera vrlo ozbiljno proglašavaju “đavoljim sjemenom”? Ne proglašavaju George Busha koji je započeo rat u Iraku i otvorio “Pandorinu kutiju” s Islamskom državom, ne ni Netanjahua koji Palestince podvrgava rasnoj segregaciji – ne, već 69-godišnjeg Trumpa, developera i novopečenog političara.

Čini se da Trump nikoga nije ubio, nikakve ratove nije započinjao – on se samo kandidira za predsjednika SAD i pri tom govori ono što misli, a njegova otvorenost nailazi na izuzetno živ odziv ogromnog broja Amerikanaca i upravo zbog toga on je u posljednjih pola godine postao neosporni lider utrke među republikancima.

Da li je Trump politički nekorektan?

Ali, sasvim politički korektna Hillary Clinton mora izazvati mnogo veću mržnju kod muslimana ne samo u SAD, nego i u čitavom svijetu, makar zbog onoga što je učinila u Libiji.

Uopće, Sjedinjene Države su veoma mnogo učinile za to da ih u islamskom svijetu mrze. A Trump, u principu, govori samo o posljedicama te američke politike predlažući da se zatvore da ne bi Ameriku izlagali riziku od uzvratnih djelovanjaa, od mržnje i terorističkih napada.

Da li on predlaže suviše surove mjere?

A zar reakcija Washingtona na 11. rujna nije bila daleko žešća? Ne radi se čak o unutar-američkim posljedicama sa svim ograničenjima sloboda, nego o reakciji vani – zauzeli su dvije zemlje, otpočeli ratove u kojima su već poginuli milijuni ljudi. Ali, “Povelju o pravima” krši, naravno, “nesistemski” Trump, a ne vašingtonski vladajući krugovi.

Treba razumjeti prave razloge gnjeva američke elite. Razumije se, to uopće nije briga o političkoj korektnosti, već strah pred Trumpom. Istina, dojučerašnji “klaun” (kako su ga prikazivali liberalni američki mediji) pretvorio se u realnu prijetnju. I, da ga ne bi pustili u Bijelu kuću, isprobati će najrazličitije metode.

Pored ostalog pokušat će protiv njega okrenu sve njegove iskaze, iako pola godine pokušaja da se Trump demonizuje praktično ništa nisu dali, naprotiv, doveli su do potpuno suprotnih rezultata. Jasno je da Trump namjerno govori krajnje oštro, ali i tako je situacija u svijetu i u Sjedinjenim Državama nespokojna.

A od uglađenih, bezizražajnih, ispraznih i korumpiranih političara Amerikanci nisu manje umorni od Europljana i “vanpartijski”, otvoreni Trump, koji se nikada nije bavio politikom, predstavlja oličenje bunta protiv dvostranačkih “washingtonskih strojeva”.

Posljednje ankete pokazuju da Trumpa podržava 27 do 36 posto Republikanaca, pri tom razlika od njegovih najbližih konkurenata iznosi od 10 do 20 posto. Bivši glavni kandidat republikanskog establišmenta, Jeb Bush, konačno je “pao” – ima svega 3-4 posto i više nitko ne vjeruje da će se moći podići.

Za manje od tjedan dana, u sljedeći utorak, održat će se pete republikanske debate. Jasno je da će poslije terorističkog napada u San Bernardinu pozicije Trumpa koji se dosljedno zalaže za ograničenje migracije postati još dobitnije. Dakle, do 1. veljače kada počnu interni izbori republikanaca – ništa se u raspredu snaga principijelno neće promijeniti. Trump sigurno ide na pobjedu na tim izborima, znači, i na nominiranje u srpnju na kongresu republikanaca.

U republikanskom establišmentu to već mnogi shvaćaju, ali nemaju jedinstvenu strategiju u odnosu na Trumpa.

Da se pokušaju dogovoriti ili, pak, učiniti sve da se osujeti njegovo nominiranje? Sada je glavni naglasak na insinuacijama i slabljenju pozicija Trumpa, ali, vremena je sve manje i već sad se pokušavaju s njim dogovoriti.

Glavni problem nisu – stavovi Trumpa, već njegova “neupravljivost i netipičnost”.

Za “vašingtonski stroj” – on je strani čovjek i ne smije biti na političkom Olimpu, na mjestu šefa SAD.

Postoje dva tipa političara: prihvatljivi za establišment – oni koji su za svoju karijeru dužni “vašingtonskom stroju”, i oni koji nasljedno pripadaju njenim vladarima. Prva varijanta su – Clintonovi, Obama, druga – Bushovi. Iznimke su krajnje nepoželjne, nepreciznije, nedopustive.

Skorojeviću, tim prije s nekoliko milijardi dolara (odnosno, neovisnom, što je još gore) nije mjesto u Bijeloj kući. Trump ne prihvaća, što je još gore, javno ismijava pravila igre, a sve to stavlja se na ukupan rast nepovjerenja Amerikanaca u političku elitu, čiji je jasan izraz postao republikanski pokret “čajanka”.

Dva predstavnika tog pokreta sudjeluju u sadašnjoj kampanji, senatori Ted Cruz i Rand Paul, ali je upravo Trump umio privući simpatije većeg dijela običnih sudionika “čajanke”.

Uz to, Trump na račun svoje netipičnosti i otvorenosti može računati na mobilizaciju pristalica među onim Amerikancima koji nikada ne idu na izbore, a to je ogromna rezerva, i što je osnovno, slabo “obrađena” od strane sociologa.

Ako tijekom čitave druge polovice 2015. problem Trumpa bio osnovna glavobolja republikanske elite, ona sada već postaje nevolja za čitav američki establišment.

Uzimajući u obzir “bezalternativno” nominiranje Hillary Clinton, demokrati su bili spremni za izbor bilo kojeg potencijalnog para: Clinton-Bush, Clinton-Rubio, Clinton-Cruz. Ankete medija bliskih demokratima obećavale su pobjedu protiv svakog suparnika, ankete republikanskih medija govorile su da nije sve tako neosporno.

Ipak, tijekom posljednjih tjedana, H. Clinton, koja je i tako imala veliki antirejting, počinje sve vidljivije gubiti prednosti. Osim toga, nju stavlja niže od svih republikanaca ne samo konzervativni Fox nego i CNN pokazuje kako je izgubila u odnosu na Rubija i Carsona i minimalnu razliku s Cruiseom i Bushom.

Prema podacima CNN-a, H. Clinton pobjeđuje Trumpa s rezultatom 49:46, ali to je još prije svih izravnih duela. Ako se za deset mjeseci oni sretnu u tv-debatama kao kandidati za predsjednika, bivša državna tajnica sigurno će izgubiti.

Kako zaustaviti Trumpa – to je sada za čitav “vašingtonski stroj” pitanje broj jedan.

Naravno, mogu se pomiriti s njegovim predsjednikovanjem i pokušati se o svemu dogovoriti. Trumpu mogu dodati pouzdanog potpredsjednika, na primjer, Rubija ili čak Busha, prenoseći na njega veći dio vanjskopolitičkih odluka i da od Trumpa traži jamstva da će odustati od pokušaja da – oslanjajući se na radikalne sudionike “čajanki” – slomi “vašingtonsku mašinu”.

Samo, čak i ako pristane, Trump neće dati nikakva jamstva o poštivanju usmenih dogovora (a oni ne mogu biti u pisanoj formi) i bit će potpuno u pravu. Zbog toga će i establišment samo u krajnjem slučaju pribjeći varijanti “dogovora”, a prije toga isprobati će sve moguće metode.

Kao prvo, nastavit će se pokušaji da se spusti ocjena Trumpa. Ali, korištenje protiv njega prijevara “istih kao što je on”, odnosno, neprofesionalnih političara nalik na tamnoputog Carsona ili na damu Fiorini, pokazalo je da anti-Trumpi daju samo privremeni učinak, elektorat se brzo okreće od njih.

Za nekoliko mjeseci – koliko je preostalo do internih izbora – praktično nije moguće “podići” do razine Trumpa, Rubija ili Cruisea, koji su – posljednji sistemski političari koji odgovaraju establišmentu i imaju dvoznamenkasti rejting.

To će svakako pokušati uraditi radeći paralelno i na drugim varijantama.

Jedna od njih može biti zabrana nominovanja Trumpa od strane republikanaca – to je varijanta broj dva. Pored ostalog na to ukazuje i priopćenje Bijele kuće. Press tajnik B. Obame, Josh Ernest, izjavio je da Trumpov prijedlog da se muslimanima privremeno zabrani ulazak njega lišava prava da bude na dužnosti predsjednika SAD.

Ernest je upotrijebio riječ “diskvalificira” i pozvao republikance da odmah odustanu od podrške kandidaturi Trumpa.

“Ja znam da su republikanski kandidati već položili zakletvu da će podržati bilo koga od njih, uključujući i Trumpa, kao svog kandidata za predsjednika SAD u slučaju da on pobijedi na unutarstranačkom glasovanju. Ali, činjenica je da je predsjednik dužan kada stupa na dužnost položiti prisegu da će čuvati i braniti ustav SAD. A ono što je Donald Trump jučer rekao lišava ga prava da postane predsjednik”.

Po mišljenju Ernesta, drugi potencijalni republikanski pretendenti na dužnost predsjednika nisu dužni podržavati Trumpa u slučaju njegove pobjede na internim izborima, inače će stradati sama partija: “pitanje je u tome da li će sav ostali dio Republikanske stranke zajedno s njim otići na smetljište povijesti”.

Ovo je, naravno, prije svega propagandna izjava koja ima za cilj oslabiti poziciju republikanaca u borbi za Bijelu kuću i jasno je da oni sada neće poduzeti takav korak – rukovodstvo partije ograničilo se osudom Trumpa u stilu: “naravno, mi moramo agresivno se boriti s islamskim radikalizmom, ali ne po cijenu američkih vrijednosti”.

Međutim, važan je sam tijek misli – Trumpa treba izolirati i ne dopustiti mu da pobijedi na kongresu u srpnju. To se može učiniti samo na jedan način – ako Trump sakupi samo relativnu većinu glasova izbornog tijela (ta varijanta je sasvim moguća), a svi ostali kandidati se objedine oko nekog od njegovih suparnika i predaju mu glasove svojih izaslanika. Ali, to je izuzetno kompliciran i skandalozan način.

Treća varijanta je najjednostavnija – skloniti Trumpa iz predizborne utrke. Nije moguće uspjeti u tome da on dobrovoljno ode (novac ga ne interesira, ambicija ima napretek, kompromitujuće podatke nema, a djeca se ne mogu uzimati kao taoci), ostaje varijanta fizičkog uklanjanja. Trumpa može “zadesiti” srčani napad – jer, životno doba od 69 godina, naporna kampanja, mnogo putuje po čitavoj zemlji.

Ova varijanta bi mnogim odgovarala i zato Trump mora biti oprezan. Utoliko prije što se on i tako već nalazi pod zaštitom tajne službe SAD – one koja se brine o sigurnosti predsjednika. U krajnjem slučaju, Trumpa mogu zaustaviti na “stari način” – onako kako su to učinili, na primjer, 1935. ili 1968.

Uoči izbora 1936. predsjednik Franklin Roosevelt imao je vrlo popularnog suparnika, ekscentričnog senatora Hugh Longa. Oni su u početku bili saveznici, a onda se sin farmera, običan momak, Long, razočarao u Roosevelta koji je pripadao američkoj aristokraciji. Long se borio s korporacijama, zalagao se za “podjelu bogatstava” milijardera, bio zvijezda na radiju. Uopće, kao što vole da kažu liberalni mediji – radikalan, demagog, populist, samo što nije bio “fašista”.

A onda, godinu dana prije predsjedničkih izbora u njega je pucaa neki doktor kojeg odmah ubija osiguranje Longa. A možda je i samo osiguranje pucalo u senatora – tko će to znati? Istina, do tada u SAD nikada nisu ubijali senatore, a poslije toga bio je samo jedan slučaj, pri tome, isto takav.

Trideset tri godine kasnije, Robert Kennedyja, neospornog favorita predsjedničke kampanje i brata ubijenog predsjednika, ubio je pet mjeseci prije izbora neki Palestinac, navodno, iz osvete zbog podrške Izraela od strane Sjedinjenih Država.

To što su i Long i Kennedy bili demokrati, kao i to da od tada u SAD nisu ubijali kandidate za predsjednika, teško da može umiriti Trumpa.

Bilo bi najjednostavnije objasniti njegovo stradanje kao samostalnu inicijativu nekog uvrijeđenog emigranta-muslimana. Čak i Voldemorta na kraju ubiju, a Trump je u njegovoj ulozi već sankcioniran.
 
(fakti.org/uredio:nsp)