Apsolutno nema načina da takozvane emisije stakleničkih plinova mogu izazvati zagrijavanje ili podići temperaturu Zemlje

To je fikcija koju šire tijela poput IPCC-a, a objavljuju je mainstream mediji poput BBC-a i CNN-a, a čak se podučava i u školama djeci koja u ništa ne sumnjaju.

Daleko je to sve od emisije stakleničkih plinova koji stvaraju toplinu, upravo je suprotno.

Što je u biti staklenički plin?

Vodena para čini 90% svih stakleničkih plinova. Kako nastaje? Odgovor: Kada infracrveno zračenje Sunca udari na površinu oceana, tekuća slana voda se isparavanjem pretvara u plin, vodenu paru. Isparavanje se hladi, a ne zagrijava – to zna svaki učenik 5. razreda osnovne škole.

Taj plin, ta vodena para, tada se konvekcijom podiže u visine i kondenzira u oblake. Oblaci se također hlade dok se raspršuju uslijed solarnog infracrvenog zračenja. Tada pada kiša, snijeg ili susnježica iz tih oblaka. Što je uobičajeno opažanje, ono najistaknutije ljeti?

Temperatura pada, kako se atmosfera brzo hladi. Dakle, ovdje vidimo da princip stakleničkih plinova dovodi do hlađenja na sve strane. Malo je iznenađujuće da ne čujemo izjave u medijima da se emisije vodene pare smanje.

Ono što je još ljepše jest da se slana voda oceana pretvara u slatku vodu da bi napunila naše rezervoare, jezera, rijeke i potoke, koji zauzvrat pronalaze svoj put do mora. Ovo je čudo vodenog ciklusa – zaista čudo pretvaranja vode u vino, slane vode u svježu.

Prijevoz brzo kvarljivih namirnica ovisi o hlađenju, bilo kamionom, zrakoplovom ili što je najvažnije kontejnerskim brodovima na moru. Što je glavno rashladno sredstvo?

To je ugljični dioksid koji ima najveći stupanj štetnosti od svih stakleničkih plinova.

Daleko od zagrijavanja planete, kao što pretpostavljamo da vjerujemo, da bistri bezbojni plin nije samo rashladno sredstvo, već je i vatrootporno sredstvo i rashladno sredstvo.

Ah! kažu neki fizičari, mudro kimnuvši glavom kažu da i ugljični dioksid apsorbira infracrveno zračenje. Na jeziku laika to znači da se ‘zagrijava’. Ali tada sve stvari ispod Sunca apsorbiraju infracrveno zračnje i zagrijavaju se osim tri stvari.

Dva osnovna plina iz atmosfere, dušik i kisik, prozirni su za infracrveno stanje, tako da se ne zagrijavaju infracrvenim zračenjem. Što je treća stavka, ako je netko može nazvati stavkom?

To je vakuum, to je ništa, ne može se ugrijati “ništa”, jer nema što za zagrijavanje.

Apsolutno je loše ne uzeti u obzir Ciklus vode, još je glupo zaboraviti ili pogrešno razumjeti Karbonski ciklus. Ugljični dioksid je hrana za zelene biljke na kopnu i moru.

Ne možemo živjeti bez kisika i zelenih biljaka i oceanskog planktona kojem je potreban ugljični dioksid kao hrana iz koje se kisik stvara kao nusproizvod pomoću fotosinteze.

Tretiranje ugljičnog dioksida kao zagađivača jedna je od najvećih pogrešaka koju je čovječanstvo moglo učiniti i učinilo je u ovih 30 ili više godina.

Doista, sav loš zrak u gradovima mogao bi se riješiti poticanjem zelenih površina, sadnjom više stabala.

Svi moramo razmišljati zeleno, istinski zeleno, a ne histerično i politički zeleno, što je sasvim druga vrsta “životinje”.

Priroda već ima uspostavljene sustave za proizvodnju slatke vode iz morske vode, Vodenog ciklusa.

Priroda već ima uspostavljene sustave za proizvodnju svježeg zraka iz lošeg zraka – Karbonski ciklus kroz fotosintezu. Dakle, ne trebamo spasiti planetu, jer planeta zna bolje od bilo kojeg klimatologa kako se spasiti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

NASA je još u veljači najavila ulaganje 2 milijarde dolara u misiju na Europu. Otkuda prezaduženoj Americi novci? Ili je to zapravo 2 miliona dolara za kompjutorsku animaciju?

Sitni jupiterov mjesec za kojeg se smatra da je nebesko tijelo u Sunčevom sustavu s najvećom vjerojatnošću da na njemu postoji život. Ne računajući Zemlju, naravno

Njihova svemirska letjelica po imenu Europa Multi-Flyby Mission, trebala bi orbitirti oko Jupitera i često prolaziti pored Europe te ju pomno promatrati.

NASA tada nije spomenula nikakav plan o sletanju na potencijalno vrlo zanimljivi mjesec. Ali nedavno je Eric Borger, viši urednik za svemir portala Ars Tehnica, izjavio kako mu je američki kongresmen John Culberson rekao kako se upravo radi na jednom takvom planu.

Spuštanje landera na Europu moglo bi nam omogućiti uvid bez presedana na sastav leda na površini ovog jupiterovog mjeseca, ali što je još važnije, mogli bi proučavati molekule globalnog tekućeg oceana, u kojem možda postoji život.

Znanstvenici pretpostavljaju da Europa sadrži više vode nego svi zemljini oceani zajedno, ali ona se sva nalazi ispod ledenog pokrova koji ju štiti od površine. Zbog te ledene ljuske lander ne bi mogao zaroniti u vodu, ali bi mogao uzimati uzorke parkirajući se pored jedne od otvorenih pukotina u ledu koje povremeno izbacuju mlazove vodene pare.

NASA još nije objavila nikakve detalje o tome kako planiraju poslati sondu na površinu. I ako posjetite službenu stranicu NASA-ine europske misije, nećete pronaći nikakvo spominjanje landera.

Tijekom godina, bile su predložene brojne hipotetske misije za Europu, poput robota-lignje ili sitnih kriobota, ali niti jedna od njih nije bila uzeta u ozbiljno razmatranje za financiranje. Ali sada je Berger dobio podatke od Culbersona, koji je zadužen za financiranje te tajanstvene misije.

Culberson je predsjedatelj podkomiteta za dodjelu novčnih sredstava američkog Kongresa koji nadgleda i NASA-in proračun. I on želi znati ima li života na Europi isto toliko koliko i svaki znanstvenik uključen u Europa Multi-Flyby misiju.

Dodavanje landera u tu misiju znatno bi poboljšalo šanse otkrivanja prisutnosti, ili odsutnosti života, zbog čega Culberson potiče nužno financiranje kako bi se lander pridodao misiji.

“Iskreno, ako ćete već otići skroz tamo da vidite ima li života na drugome svijetu, ne biste li htjeli to detaljnije provjeriti?” rekao je Culberson Bergeru.

Ranije ovog mjeseca, tijekom culbersonovog redovitog kontakta sa znanstvenicima europske misije, kongresmen je saznao najnovije detalje o landeru, koje je podijelio s Bergerom:

– Dodavanje landera odužiti će početak misije za jednu godinu, sa 2022. na 2023.

– Kao i u slučaju slijetanja na komet (ovo nije mogao ni kapetan Jean-Luc Picard) prošle godine, mjesto slijetanja neće biti odabrano dok letjelica pažljivo ne prouči površinu mjeseca

– Lander bi trebao težiti oko 250 kilograma, a na površinu bi trebao biti spušten nebeskom dizalicom, slično kako je i Curiosity Mars rover postavljen na površinu Marsa

– Uključeno u limit od 250 kila, biti će mjesta za do 31 kilogram instrumenata za znanstvenu analizu, koji će uključiti uređaj za identificiranje kompleksnih bioloških molekula koje bi mogle značiti znakove života

– Lander će doći i s rukom za sakupljanje uzoraka opremljenom rotirajućim pilama za plitko bušenje ledene površine kako bi se sakupili uzorci leda

Znanstvenici žele dostaviti lander u blizinu pukotine na ledu koja izbacuje vodena isparavanja iz podzemnog oceana, rekao je Berger. Na taj bi način instrumenti mogli lakše otkriti postoje li znakovi života koji možda pliva ili pluta ispod leda.

NASA tek treba službeno najaviti da šalju lender na Europu.
 

 
(net.hr,youtube/uredio:nsp)

Što reći ako nas netko pita da li je većina stvari zapravo laž? Poznato je da se mnoge stvari prikrivaju, ali da li se zaista moglo slijetanje na Mjesec iscenirati?

Ako ste dosad vjerovali da je slijetanje na Mjesec bilo stvarno, pojavio se dokaz koji to u potpunosti opovrgava, prenosi beforeitsnews.com.

Snimak koji je na YouTubeu postavio Rob Skiba govori o tome kako veličina Zemlje na snimci slijetanja na Mjesec nije realna, kao i da nije bilo moguće snimiti Zemlju na taj način kao što je to preneseno na malim ekranima.

Rob Skiba je dobio brojne nagrade kao filmski snimatelj, tako da je sigurno da zna o čemu govori.

On je napravio još jedan snimak, koji je objavio YouTube profilu Conscious Truth, a na kojem se točno vidi na koji način je NASA namontirala slike Zemlje.

Ako usporedite sliku Zemlje iz Google Earth-a i sliku koju je navodno napravila NASA, uočit ćete da je Afrika na NASA-inoj fotografiji mnogo kraća, kao i da veličina Madagaskara nije dobra.

Uz to moramo razmisliti o činjenici da je čitava Zemlja prekrivena vodenom parom i oblacima, i zato nikada nećete vidjeti velika prostranstva plavog oceana kako je prikazano na lažnim slikama NASA-e.

Veoma nam je žao ako mislite da su Apolo misije bile stvarne i realne. Znam da je teško vjerovati, ali skuhajte si kavu uzmite biskvit i pogledajte 2 videa u nastavku.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

“Ispuštanje kemijskih supstanci u atmosferu iz komercijalnih i vojnih zrakoplova najjeftiniji je i najbolji način povećanja refleksije sunčevih zraka radi smanjenja globalnog zatopljenja i klimatskih promjena, ali cijeli projekt treba držati dalje od očiju javnosti”

Posljednjih dana iznad mnogih primorskih i dalmatinskih gradova vidio se isti prizor. Preko sunčanog, čistog, plavog neba u kasne popodnevne sate prelijetali su zrakoplovi ostavljajući iza sebe bijele dimne tragove, na prvi pogled nalik uobičajenim kondenzacijskim tragovima koji u nekim vremenskim uvjetima ostaju iza zrakoplova na mlazni pogon. No, čak i u takvim uvjetima nikad nisu duži od dvadesetak dužina zrakoplova i uglavnom nestaju iza njega, što je i očekivano ponašanje za vodenu paru.

Posve neuobičajeno ponašanje jest da se takvi tragovi prostiru s kraja na kraj horizonta preko više desetaka kilometara, stoje na nebu i pomalo se šire, što svatko može provjeriti golim okom i to, na žalost, vrlo često. I što su ih ovoga puta mnogi ljudi na plažama i uočavali i komentirali, za razliku od vremena prije sedam ili osam godina kad se isti prizor pojavljivao na nebu iznad plaža. No, tada je većina ljudi ipak bila zabavljena kupanjem.

Umjetno stvorena izmaglica

Čak i oni koji ovih dana nisu podizali pogled sa zabave na plažama niti su promatrali nebo i te kako su dobro osjećali učinak „dimnih” tragova. Skoro da je bilo nevjerojatno promatrati koliko se svaki pojedini trag može proširiti u široku zavjesu bijelog dima i u sprezi s drugim tragovima istog ponašanja zastrti sunce do te mjere da oko pola osam ili osam sati – kad je obično još vruće ili barem ugodno toplo na plažama – postane čak prohladno. Pogled na nebo objašnjavao je i zašto: sunčeva svjetlost s do tada vedrog plavog neba sad se teškom mukom probijala kroz umjetno stvorenu maglicu koja je postupno obavijala cijelo nebo.

Ta pojava, zvana „chemtrailsi”, ima doista čudan status. Usprkos tome što je svatko može promatrati čak i laičkim okom, tijekom samo kojih pola sata uočiti njihovo doista bizarno ponašanje koje završava mliječno-bijelom izmaglicom koja zastire cijelo nebo, o njima se nikad ne govori u novinama, na radiju, televiziji – tzv. mainstream medijima. S druge strane, Internet ih je prepun, ali za razliku od drugih čudnih i teže provjerljivih priča, ovu svatko može provjeriti. No, kako nametnuta slika stvarnosti isključuje postojanje te pojave, „ozbiljni” ljudi i mnogi profesionalci (ne svi) jednostavno kao da ne vide što im je pred očima. Ponekad se u pokušaju obezvrjeđivanja legitimnih upita ljudi (koji uvijek ostaju bez odgovora) napuhnuto pozivaju na svoje društvene statuse ili diplome, koje bi im bilo bolje odmah vratiti ako ne shvaćaju čak ni kako se kondenzacijski tragovi zrakoplova – vodena para – prirodno ponašaju.

Ignoranti i klimatski geoinženjering

Potpuno je jasno zašto te intervencije na nebu sustav ignorira i time ih, prilično uspješno, gura u kategoriju nepostojećeg (što pokazuje i do koje mjere je moguće upravljati ljudskom percepcijom). Njihovo priznavanje pokrenulo bi domino-učinak pitanja o tome kako naš svijet zaista funkcionira, ali prepuštamo vam da ih sami sebi postavite. U međuvremenu, bit će zanimljivo promatrati kako će se poricatelji postojanja „chemtrailova” ponašati kad sustav završi s operacijom koju je započeo prije četvrt stoljeća i polako počne „chemtrailovima” priznavati pravo postojanja. Najvjerojatnije će ih obuzeti amnezija na njihovo dosadašnje ponašanje pa će jednakom žestinom početi braniti teze koje će im sustav servirati – da je riječ tek o divovskoj operaciji klimatskog geoinženjeringa s ciljem umanjivanja učinaka globalnog zatopljenja. Koje također ne postoji, a tu ideju moguće je u samo nekoliko minuta „razmontirati” s nekoliko temeljnih fizikalnih zakona i brojki. No, nekad persuazivno, nekad nasilno, a nekad potkupljivačko upravljanje ljudskom percepcijom i na ovom se polju pokazalo uspješnim. O tome nekom drugom prilikom.

Kad isti sustav koji je do sada lagao da ne postoje „chemtrailovi” (mada su bili svima vidljivi) promijeni ploču, teško da će mu biti za vjerovati. Jer s neba se svašta baca na ljude i prirodu, a primarno je riječ o vrlo sofisticiranim transhumanističkim tehnologijama, što nas već odvodi u smjeru scenarija kojeg se može doživljavati znanstveno-fantastičnim, ali to ne znači da je nužno manje točan. Uvijek se potrebno zapitati o podrijetlu vlastitih stavova, uvjerenja i misli i tako uočiti koliko malo toga zapravo znamo iz izravnog iskustva te da skoro cijela slika našeg doživljaja svijeta stiže do nas provučena kroz bezbroj filtera, brižno pročišćena od istine. Ovoga puta vratit ćemo se više od dvadeset godina u prošlost i zaviriti u nimalo skrivene (zapravo javno objavljene) studije kojima se proučavala tehnička izvedivost toga što naše nebo obavije u izmaglicu, ali zapravo – je l’ tako – ne postoji.

Obilje dokaza o planiranju geoinženjerskih pothvata

Uvjerljive dokaze o planu globalnog klimatskog geoinženjeringa nudi veliko istraživanje iz 1992. koje su sponzorirali Nacionalna akademija znanosti (NAS) SAD-a, Nacionalna akademija inženjerstva SAD-a i Institut za medicinu SAD-a po narudžbi Kongresa SAD-a, naslovljeno: “Političke implikacije stakleničkog zatopljenja: Suzbijanje, prilagodba i znanstvena baza”.

Ono pruža obilje dokaza o planiranju geoinženjerskih pothvata, sa zaključkom da je ispuštanje kemijskih supstanci u atmosferu iz komercijalnih i vojnih zrakoplova najjeftiniji i najbolji način povećanja refleksije sunčevih zraka u svrhu pokušaja smanjenja globalnog zatopljenja i klimatskih promjena, te da se zbog raznih zakona i regulativa cijeli projekt treba držati dalje od očiju javnosti.

U toj studiji iz 1992., koja sadrži planove o geoinžnjeringu koji uključuju “chemtrailove”, detaljno se opisuju preferirane metode geoinženjeringa za smanjenje stakleničkih plinova, na sljedeći način: “Nekoliko opcija geoinženjerstva čini se da posjeduju znatan potencijal za neutralizaciju globalnog zagrijavanja i smatramo da su dosta jeftiniji od drugih predstavljenih opcija. (…) Ove će opcije svakako biti potrebne ako dođe do stakleničkog zagrijavanja, do klimatske osjetljivosti na vrhuncu raspona objašnjenog u ovom izvješću te ako svi ostali napori ograničavanja emisije stakleničkih plinova podbace. (…) Prvi skup geoinženjerskih opcija zaklanjao bi nadolazeće sunčevo zračenje česticama prašine ili čađe u orbiti oko Zemlje ili u njenoj atmosferi.

Drugi skup mjera sastojao bi se od mijenjanja količine oblaka povećanjem kondenzacije njihove jezgre putem pažljivo kontroliranih emisija čestica.(…) Pošto samo maleni dio sunčevog zračenja uspije doći do zemljine površine, predloženo povećanje refleksije bilo bi učinkovitije da se obavlja na većim visinama u atmosferi. (…) Postavljanje ovakve zavjese u atmosferu ili nisku zemljinu orbitu (…) moglo bi uključivati mijenjanje količine i karakteristike naoblake, moglo bi zauzeti formu konstantnog prekrivača ili bi moglo biti podijeljeno u mnogo ‘ogledala’, odnosno oblaka prašine. (…) Prašina aerosola u (…) modelu (Ramaswamyjevom i Kiehlovom, op. A.M.) distribuirana je između 10 i 30 km u stratosferu, jednako preko cijelog planeta.”

Ispuštanje aerosolnih čestica u atmosferu

A evo i kako je zamišljeno da se aerosolne čestice dostavljaju u atmosferu: “Emisije čestica 1 posto mase goriva komercijalne zrakoplovne flote na visinama između 12 – 30 km za vrijeme od 10 godina bi promijenili planetarnu refleksiju dovoljno da neutraliziraju učinke udvostručavanja CO2. Oni predlažu da se podešavanje sustava izgaranja motora komercijalnih letova na način da više sagorijevaju na većim visinama može napraviti sa zanemarivim gubitkom. (…) Ako jedan posto zrakoplova leti iznad 12 km visine i emitira čađu, potrebna će masa čestica biti izbačena u atmosferu tijekom desetogodišnjeg razdoblja. (…)

Međutim, trenutni komercijalni letovi rijetko lete iznad 12 km, a životni vijek čestica na trenutnim operativnim visinama će biti puno kraći od 10 godina. (…) Alternativna mogućnost je jednostavno unajmiti komercijalne zrakoplove da raznose prašinu do svoje maksimalne visine leta, gdje će je potom distribuirati. (…) U 1987. godini, domaće aviokompanije prevele su 4339 milijuna tona po milji tereta, s ukupnim prihodom teretnog prometa od 4904 milijuna dolara (US Bureau of the Census, 1988). To ukazuje na troškove od nešto više od 1 dolara po toni po kilometru za prijevoz tereta. Ako misija distribucije prašine zahtjeva protuvrijednost od 500 milja leta (oko 1,5 sati), cijena za isporuku prašine je 500$/t. Ako je potrebno dostaviti 1010kg prašine svakih 83 dana, biti će potrebno pet puta više ukupnog broja tona po milji od 1987. godine. (…) Možda najveće iznanađenje ove analize su relativno maleni troškovi primjene nekih geoinženjerskih opcija.”

Iz dokumenta je vidljivo da su o metodama geoinženjeringa na tragu onih koje vidimo na nebu iznad sebe znanstvenici raspravljali prije 25 godina, da je opcija izbacivanja kemikalija u atmosferu iz aviona iznenađujuće jeftina te da je potpuna implementacija ovakvih opcija geoinženjeringa moguća kroz najkasnije dvije godine od dana odluke. „Chemtrailovi” su se diljem svijeta počeli pojavljivati krajem 1990-ih, što znači da je bilo dovoljno vremena za razvijanje i usavršavanje tih tehnologija.

Također, autori tvrde da razne regulative, ekološki zakoni i slične prepreke izravno sprječavaju poduzimanje koraka protiv opasnosti koje nam, „zbog klimatskih promjena prijete izravno i neizravno”, a “namjerni geoinženjering, odnosno ljudski vođena manipulacija Zemljinih klimatskih sustava vjerojatno je ta alternativa.“

Stvaranje globalnog atmosferskog štita, ali u tajnosti

Na kraju dokumenta zaključeno je da je najučinkovitiji način borbe protiv globalnog zatopljenja špricanje reflektirajućih smjesa aerosola u atmosferu koristeći komercijalne, vojne i privatne zrakoplove. Tim globalnim atmosferskim štitom, od spojeve aerosola od aluminijevih i barijevih oksida, povećala bi se refleksija planeta, a ta je metoda, zaključeno je, i najisplativija i dala bi najbolje rezultate. Provodila bi se u tajnosti kako bi se izbjegli problemi oko zaštite okoliša i sličnih regulatornih neprilika. Kao što vidite, neki uvijek smatraju da su iznad svakog zakona.

Američki Kongres je tu studiju naručio 1992., intenzivno špricanje atmosfere počelo je krajem 1990-ih, a u studenom 2011. mediji su bili preplavljeni viješću da su „znanstvenici” Bijele kuće priznali kako se atmosfera „tretira solima barija, aluminijevim dioksidom i drugim otrovnim spojevima” u sklopu tajnog projekta kojim se manipulira atmosferom.
 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Zračni promet je osobito štetan za klimu. Mi smo usporedili emisije štetnih plinova i pitali stručnjake: može li se smanjati štetni utjecaj avioprijevoza na klimu?

Zrakoplov je sve popularnije prijevozno sredstvo – za kratke i duge udaljenosti, zbog posla ili tijekom slobodnog vremena. Ako se ovaj trend nastavi, stručnjaci predviđaju da će se tijekom sljedeća dva desetljeća zračni promet u svijetu udvostručiti. Rezultat? Povećanje efekta staklenika.

Utjecaj zrakoplova na klimu dva do pet puta veći

Dok je zračni promet trenutno odgovoran za otprilike 2,5 posto globalne emisije ugljičnog dioksida (CO2), zrakoplovi u visinama proizvode emisije štetnih plinova koje znatno povećavaju efekt staklenika. Jer osim ugljičnog dioksida, u atmosferu se emitiraju i dušikovi i sumporni oksidi, čađa i vodena para. Dušikovi oksidi u atmosferi stvaraju osobito štetne ozone i magličaste tragove vodene pare koji prije svega noću povećavaju efekt staklenika.

Savezna agencija za okoliš (UBA) pretpostavlja da su ti štetni učinci zračnog prometa između dva do pet puta veći nego emisija ugljičnog dioksida. Dakle, udio zračnog prometa na globalni efekt staklenika iznosi najmanje pet posto.

Vlakom umjesto zrakoplovom

U smislu zaštite okoliša, zrakoplovi u odnosu na druga prijevozna sredstva, stoje posebno loše, stoji u izračunima Savezne agencije za okoliš. Emisije u avioprijevozu po osobi i kilometru u prosjeku iznose najmanje 196 grama CO2. Dok promet na velike udaljenosti vlakom uzrokuje samo 11 grama CO2 po osobi i kilometru, prema informacijama Deutsche Bahna. Pojednostavljeno: vožnja vlakom je najmanje 18 puta povoljnija za okoliš.

Zagađivači atmosfere – po osobi/grama po kilometru (željeznica 11, autobusi 30, javni prijevoz 73, osobna vozila 139, zrakoplov 196)

Nedostatak svijesti

Putnici u pravilu nisu svjesni štetnosti zrakoplova na klimu. Kod rezervacije leta, na aerodromima ili tijekom leta o tome nitko ne daje informacije. Korisne su specijalizirane internetske stranice poput , na kojima se na temelju podataka o tipu zrakoplova, liniji leta i najnovijih znanstvenih otkrića, može izračunati utjecaj štetnih plinova.

Tako se, na primjer, može izračunati da jedan povratni let Boeingom 747 od Berlina do New Yorka proizvede 6.530 kilograma CO2. Budući da ovaj zrakoplov veliki dio puta leti i iznad mora, prema izračunu internetskog portala, utjecaj na klimu je osobito velik: 507 grama CO2 po osobi i kilometru.

Savezna agencija za zaštitu okoliša savjetuje da se izbjegavaju putovanja zrakoplovom. Za putovanja srednje udaljenosti preporuča se vožnja autobusom i vlakom. Ako je nemoguće izbjeći let zrakoplovom, najbolje je izabrati najkraću moguću rutu bez presjedanja, budući da polijetanje i slijetanje znače dodatne štetne posljedice za okoliš.

Klimatskim pristojbama protiv zagađenja

Zračni promet je u velikoj mjeri oslobođen poreza na promet i kerozin. Prema podacima Savezne agencije za zaštitu okoliša, u Njemačkoj su zrakoplovne kompanije godišnje subvencionirane s više od 10 milijardi eura. Stručnjaci pozivaju na ukidanje subvencija i na preuzimanje troškova za zaštitu okoliša koje stvara zračni promet. To bi također trebalo rezultirati ravnopravnijim natjecanjem među prijevoznicima.

Predlaže se uvođenje posebne pristojbe za avio-kompanije

Kako bi se promicala zaštita klime u zrakoplovstvu, koalicija njemačkih nevladinih organizacija predlaže uvođenje posebne pristojbe za zrakoplovne kompanije. Tako bi kompanije od 2020. trebale plaćati deset eura po toni emitiranog CO2, a do 2030. bi se ta davanja trebala povećati na 80 eura, jer bi tada u izračune bile uključene i druge za klimu štetne promjene prouzročene zračnim prometom. “Integriranjem i tih čimbenika koji nemaju veze s CO2, zrakoplovne kompanije dobivaju važne poticaje. Mogu promijeniti visinu i rutu leta i tako prouzročiti manje štete za klimu. Klimatske pristojbe bi ih nagnali na to”, objašnjava Werner Reh iz njemačke Udruge za zaštitu okoliša i očuvanje prirode (BUND).

Savez udruga za okoliš, promet i razvoj u svom planu za zračni promet predlaže da se prihodi od tih pristojbi prosljeđuju Zelenom fondu za klimu. “Time bi se mogli financirati programi za smanjivanje emisije štetnih plinova i mjere za zaštitu klime u siromašnijim zemljama”, objašnjava Annegret Zimmermann, referentica za klimatska pitanja.

BUND svojim prijedlozima želi potaknuti njemačku vlast da bolje štiti klimu u zračnom prometu. Ministarstvo prometa planira do početka 2016. godine napraviti sveobuhvatan plan za zračni promet. S druge strane, i nevladine organizacije iščekuju Konferenciju o klimatskim promjenama u Parizu.

Europska unija je htjela za zrakoplovne kompanije uvesti obvezu plaćanja klimatske pristojbe za letove unutar Europe još od 2012. Taj prijedlog je, međutim, propao zbog protivljenja Rusije, Kine i SAD-a.
 
(dw.de/uredio:nsp)

Sve više ljudi počinje shvaćati manipulaciju pomoću nafte! Vijest da Brazilac vozi motor koji kao gorivo koristi isključivo vodu se virusno proširila internetom

Sigurno nije u pitanju nešto novo, ali naftne kompanije obično podmite takve ljude ili takvi pojedinci stradaju pod nerazjašnjenim okolnostima.

Nafta nam kao gorivo nikada nije bila potrebna. Posjedujemo tehnologiju zahvaljujući kojoj možemo putovati gotovo besplatno, koristeći vodu.

Brazilac po imenu Rikardo Azevedo iz Sao Paula, pokazao je svoj ​​čudesni motor cijelom svijetu. Ova magična stroj može prijeći i do 500 kilometara (310 milja) uz samo jednu jedinu litru vode i to iz onačišćene rijeke.

Takozvano “T Power H20″ vozilo pokreću voda i vanjski akumulator, pri čemu se stvara struja i vodik odvaja od molekula kisika, koji zajedno čine vodu.

Proces, koji uključuje sustav cijevi, rezultira sagorijevanjem, i to je ono što stvara energiju potrebnu za napajanje motocikla.

Snimljen na videu, g Azevedo pokazuje genijalnost svojeg izuma, nakon što je prvo popio čistu vodu iz boce da bi dokazao da se doista H20 nalazi u boci, a ne gorivo.

Govoreći o motociklu, g Azevedo je također predložio da njegov izum ima prednosti za okoliš.

On je rekao: “Prednost ovog motocikla, koji radi s vodikom koji dolazi iz vode, kao rezultat koji dolazi iz ispuha je vodena para”.

To je različito od benzina, čiji je rezultat je ugljični monoksid.

Svaki čovjek na ovoj Planeti ima pravo na besplatnu energiju. Ne želimo više biti robovi naftnih i automobilskih kompanija!
 

 
 
(rt.com,youtube/uredio:nsp)

Jeste li primijetili da se ozbiljne suše pojavljuju svuda diljem planeta? Sigurno jeste, ali zašto se to događa?

Mnogi pokušavaju povezati razinu padalina s varijacijama temperature, ali postoji nešto očiglednije što nitko ne uočava. Drveće igra vrlo važnu ulogu u ciklusu kruženja vode, a svake minute se na planeti uništi površina šume veličine 36 nogometnih terena, navodi endoftheamericandream.com

Izvlačenjem vode iz zemlje i otpuštanjem u atmosferu, drveće igra ključnu ulogu u hidrološkom ciklusu od kojeg svi ovisimo. Kada ne bi bilo drveća na planeti, život bi za ljude bio vrlo težak. Mi u stvari uništavamo pluća našeg planeta.

Efekt suše se uočava svuda diljem svijeta, a sigurno ste već čuli da je stanje u Kaliforniji vrlo ozbiljno, s obzirom na to da je 1.900 bunara potpuno presušilo. Kiša tako rijetko pada da ima male djece koja još ne znaju što je kiša.

U Južnoj Americi nije ništa bolje.

Sao Paulo, najveći grad u Brazilu, prolazi kroz najveću sušu u proteklih nekoliko desetljeća. Smatra se da će ovo ljeto biti toliko problematično da će vlasti Sao Paula morati zavesti red pomoću vojske.

Sa preko 11 milijuna stanovnika, Sao Paulo je najnaseljeniji grad u Brazilu i predstavlja ekonomski centar te države. Međutim, viši dužnosnici iz vodovoda Sao Paula navode da bi stanovnike uskoro trebalo evakuirati jer neće biti dovoljno vode za kupanje ili čišćenje domova.

Ovo je najgora kriza u protekle 84 godine, a sezona suša je tek počela.

Naravno, nije pogođen samo Sao Paulo. Čitava regija Južne Amerike je u dugoročnoj krizi vode. Količina kiše koju jugoistočna područje oko Amazona dobiva je od 2000. godine opala za 25%. Potrebno im je više kiše, ali je nema.

U međuvremenu, s druge strane planete na kontinentu Australija, odvija se katastrofalna višegodišnja suša.

Queensland u Australij prolazi kroz najgoru sušu u povijesti te države, pošto je proglašeno stanje suše na 80% teritorija.

Kriza nije zaobišla ni Afriku. Mnogi ljudi znaju da se pustinja Sahara širi ka sjeveru, ali mnogi ne znaju da je užasna suša zahvatila južnu polovicu kontinenta. Zapravo, stvari su već toliko loše da vlast upozorava da bi moglo doći do nestašice hrane ove godine.

Žetve kukuruza su opale u Južnoafričkoj republici, ali iu južnoj Angoli, Namibiji, Zimbabveu, Lesotu, Malaviju i na Madagaskaru.

Da li ste progledali sada?

Suše je oduvijek bilo, ali da li je ikad bilo toliko suša istovremeno u svim područjima na planeti?

Ono što uočavamo nije normalno, a posebno zabrinjava činjenica da smo barem djelomično odgovorni za ono što se događa.

Istina je da uklanjanje drveća (krčenje šuma) ima ogroman utjecaj na ciklus kruženja vode, ali i na klimatske promjene.

Drveće otpušta vodenu paru, stvarajući lokaliziranu vlažnost. Ova vodena para zatim odlazi u atmosferu gdje se nakuplja prije nego padne na Zemlju u obliku kiše, susnježice ili snijega. Krčenje šuma u jednom području može u velikoj mjeri utjecati na klimatske prilike u drugom području jer manje vode dospijeva u atmosferu i samim tim ima manje padalina.

Na lokalnoj razini, zemlja postaje suša i manje stabilna. Oblasti postaju podložnije sušama i poplavama, što utječe na biljke i životinje, ali i ljude.

Procjenjuje se da šume proizvode otprilike 30% svježe vode za našu planetu. Drveće uzima vodu iz zemlje i otpušta je u atmosferu. Kada ima manje drveća, ima i manje padalina.

Upravo zato krčenje šuma predstavlja problem. Bacite samo pogled na ove brojke:

• Prema Organizaciji UN za hranu i poljoprivredu, svake godine se uništi oko 720 milijuna ari šume.
• Svakog minuta uništiti površina šume ekvivalentna površini 36 nogometnih terena.
• U ovom trenutku, uništeno je bar pola svih tropskih šuma na svijetu.

Srećom, mnogi znanstvenici polako shvaćaju kako krčenje šuma utječe na globalnu sušu. Na primjer, znanstvenici u Brazilu krive krčenje šuma za sušu kroz koju ta država trenutno prolazi.

Brazilski znanstvenici tvrde da su desetljeća uništenja u tropskim šumama Amazona krive za sušu. Krčenje šuma suzbija mogućnost džungle da stvara vlagu, što uzrokuje suše diljem Brazila, naveli su oni.
 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Klimatske promjene postoje, ali ne uzrokuju ih ljudi, već je to prirodni proces. I priča o tome da se nalazimo usred zatopljenja ne drži vodu, izvjesnije je da se radi o zahlađenju. A globalnoj samozvanoj Eliti ta je ideja iz nekog razloga očito užasno važna i prijeko potrebna

Da je po pitanju mantre o ‘globalnom zatopljenju’ (pa čak i kad pola svijeta obasipaju snježne mećave, uključujući i Saharu prije koju godinu, koje su također navodno posljedica ‘zatopljenja’) posrijedi medijska manipulacija, dosta je jasno već iz same činjenice o nepostojanju konsenzusa među stručnjacima.

No, u većini glavnih medija tema se predstavlja kao gotova stvar. Jasno je i iz činjenice da je smišljena etiketa koja bi, kao i sve druge, trebala ljude koji žele da ih se ozbiljno shvaća sprječavati da krenu u tom smjeru. Osobno mi se čini da kretanje u smjeru istine nema alternativu. No, danas ipak svatko tko kaže da globalnog zatopljenja nema dobiva smiješnu etiketu „global warming denier”, tj. „poricatelj postojanja globalnog zatopljenja”, bez obzira na to koju znanstvenu titulu ima, s koje ugledne ustanove dolazi ili koliko je stručan. Stoga predlažem da se u praksu uvede etiketa „sljedbenik kulta globalnog zatopljenja”, za aktivne svjetske promicatelje te ideje.

Da ne bi sve ostalo samo na usklicima „Lažu, lažu!”, prođimo radije kroz mehanizme i brojke vezane uz atmosferu kako bismo pokušali saznati kako stvari zaista stoje po pitanju grijanja i hlađenja atmosfere Zemlje.

Misterij o udjelu famoznog CO2 i učinak staklenika

Ako pokušate naći podatak koji je zapravo atmosferski udio famoznog CO2, namučit ćete se. A kad jednom nađete tu brojku, ona će biti nevjerojatno mala – tek oko 0,037 posto! Procjene malo osciliraju, ali da stvar bude još bizarnija, najveći dio CO2 proizvod je truljenja cjelokupne biljne mase na planetu i isparavanja svih oceana. Čovjekov udio je čak i u tako malom udjelu od 0,037 posto beznačajno malen. Drugim riječima, čovjekove emisije CO2 nemaju baš nikakav utjecaj na učinak staklenika. Ali smo pomalo zaboravili na to da je najprisutniji staklenički plin u našoj atmosferi – vodena para. Koja pak čini oko 96,5 posto atmosfere. Ako treba spriječiti navodno zagrijavanje Zemlje, svakako, molim, zabranite vodenu paru!

Mjerenja razine ugljičnog dioksida počela su sredinom 1890-ih kemijskim metodama, a tek 1957. je znanstvenik Keeling osmislio novu tehnologiju služeći se infracrvenim detektorom, koja je preciznija i lakše primjenjiva. Švedski kemičar Svante Arrhenius bio je taj koji je početkom 1890-ih shvatio da se s industrijskim razvojem, sagorijevanjem ugljena i nafte, u atmosferi povećava razina CO2 te da ugljični dioksid uzrokuje učinak staklenika. Proveo je neke eksperimente koji su pokazali sljedeće: udvostručite li količinu ugljičnog dioksida u atmosferi, ona će prouzročiti učinak staklenika od 5°C. To je bila alarmantna činjenica, ali njegova je rasprava potom zaboravljena te je ponovno otkrivena 1980-ih kad se s njome izašlo u javnost, usprkos tome što su ponovljeni eksperimenti pokazali da je Arrheius pogriješio u proračunu te da temperatura narasla tek za 0,22 stupnjeva Celzijusovih. Pretpostavlja se da je računao s vlažnim, a ne sa suhim zrakom, a vodena para je ta koja uzrokuje snažan učinak staklenika.

Razina CO2 u atmosferi kontinuirano pada tijekom četiri milijarde godina. Danas je to razina od oko 397 dijelova na milijun, blizu kritične razine kod koje biljke više neće moći preživjeti, a ona je oko 220 dijelova na milijun. Ispod te razine biljke ne bi više mogle obavljati fotosintezu te bi time nestao sav život na Zemlji. Rekao bih da nam je potrebno više CO2, ali ionako na to ne možemo utjecati.

Oceani i CO2

Nevjerojatno je slušati i gledati kako se olako prelazi preko činjenice da oceani hlađenjem apsorbiraju CO2 iz atmosfere, a ispuštaju ga kad se zagrijavaju. Drugim riječima, kada je klima toplija u atmosferi je više ugljičnog dioksida, a ako je klima hladnija, kao što je bila za vrijeme malog ledenog doba, tada je u atmosferi manje ugljičnog dioksida. I još drugim riječima – povećanje CO2 u atmosferi jest POSLJEDICA globalnog zatopljenja. Topivost CO2 u oceanima ovisi o temperaturi vode. U hladnoj vodi apsorbirat će se više ugljičnog dioksida, a ako je voda topla, ugljični dioksid odlazi u atmosferu.

U Zemljinu sustavu kruženja ugljika u prirodi Sunce zagrijava oceane oko ekvatora, pa voda isparava, a i oslobađa se CO2. Tada ga vjetrovi raspuhuju na sjever i na jug. Kada dođe u kontakt s hladnijim vodama sjevernoga Atlantika i sjevernog Pacifika te oko Antarktike, ocean ponovo apsorbira CO2.

Važno je znati i ovo: CO2 apsorbira dva vrlo vrlo uska dijela spektra infracrvenih frekvencija, od 4,2 mikrona te 14 do 16 mikrona. No, vodena para apsorbira vrlo široki pojas širom spektra, količina vodene pare u atmosferi jest 30.000 dijelova na milijun, a količina CO2 samo oko 395 dijelova na milijun.

Dakle, u atmosferi ima gotovo sto puta više vodene pare u atmosferi, a uz to ima jaču moć apsorpcije. Učinak staklenika najvećim dijelom stvara vodena para. Usto, količina CO2 koju je je prouzročio čovjek sagorijevanjem fosilnih goriva iznosi samo 4 posto od ukupne količine CO2 u atmosferi.To znači da je čovjekov utjecaj na klimatske promjene toliko malen da ga ne možete izmjeriti. Podsjetimo još jednom i na to da je taj zloglasni CO2 zaslužan za rast biljaka. Bez njega, kao i bez učinka staklenika za zadržavanje topline, ovaj planet bio bi nepogodan za život.

Učinak zasićenosti, PDO – kruženje vode u Pacifiku

Spomenimo i učinak zasićenosti. Kad bismo udvostručili današnju količinu ugljičnog dioksida u atmosferi – što fizički nije moguće jer nemamo dovoljno ugljena i nafte da to učinimo – većina ugljičnog dioksida bi ionako otišla u oceane. Čak i kada bismo u tomu uspjeli, povećanje temperature bilo bi možda 0,1 ili 0,2 stupnja Celzijusovih, zato što smo dosegli gotovo maksimalnu razinu zasićenosti ugljičnog dioksida. Učinak staklenika nije linearan prema količini plina, nego je to logaritamska krivulja koja sada sve više stagnira. Većina kapaciteta ugljičnog dioksida u smislu učinka staklenika već je iskorištena. Tu činjenicu političko tijelo zvano IPCC (Intergovernmental Panel on Climate Change) gotovo potpuno ignorira.

U Tihom oceanu postoji šezdesetgodišnji ciklus morske struje zvan pacifičkoj dekadnoj oscilaciji ili PDO. Trideset godina cirkulacija Tihog oceana na sjevernoj polovici kreće se u smjeru kazaljki na satu, zatim se kreće u smjeru suprotnom od kazaljki na satu. Razlog topljenja leda na Arktiku nije bio povećanje globalne temperature – jer topli zrak baš i ne topi mnogo leda, već ga topi topla voda.

Od 1977. do 2008. godine u Arktički ocean dopirala je topla voda kroz Beringov prolaz pa se led polako smanjio. No u travnju 2008. PDO se ponovo okrenuo i godinu dana poslije cijeli Arktički ocean imao je led deblji za jedan metar nego što je to bilo u 2007. Godini. No, kad se iz satelita promatra led, vidi se koju površinu zauzima, ali ne i njegova debljina. 2007. su snažni vjetrovi i struje pogurali led prema Kanadi i Grenlandu pa se stvorilo više otvorenog mora, ali led je bio dvostruko deblji nego što je to bilo prije.

Sunce – upravljač klime

Sve navedeno vodi nas do Sunca, koje upravlja našom klimom. Aktivnost Sunca vidljiva je kroz količinu sunčevih pjega. Kada je sunčeva aktivnost visoka, mnogo je sunčevih pjega, što znači da je i solarni vjetar jak, a on predstavlja tok elektromagnetskih čestica koji udara na Zemlju. U zadnjih stotinu godina, zbog povećane aktivnosti Sunca, temperatura oceana se povisila za jedan stupanj. Zbog te je povišene temperature dio CO2 iz oceana otišao u atmosferu te tako povećao razinu CO2 u atmosferi od 290 prije sto godina na 395 dijelova na milijun. To se nije zbilo zbog djelovanja čovjeka, nego zbog povećane temperature oceana.

Kada je Sunce vrlo aktivno ono pojačava snagu magnetosfere oko Zemlje. Magnetosfera tada jače odbija kozmičko zračenje, zbog čega na Zemlji ima manje oblaka. Oblaci zaklanjaju nadolazeću sunčevu svjetlost i time hlade Zemlju. To je važan regulator klime. Ako se količina oblaka poveća za 1 posto, Zemlja će se globalno ohladiti za 1 stupanj i obratno.

Sunce danas pokazuje nizak intenzitet aktivnosti, pa je situacija slična onoj u drugoj polovici 17. stoljeća, kada se zbilo malo ledeno doba. U sljedećih 25-30 godina bit ćemo u vrlo hladnom razdoblju, iz dva razloga – zbog smanjene aktivnosti Sunca i promjene toka struja u Tihom oceanu, pa će se na Arktiku povećati količina leda.

Krivulja temperature – “hokejska palica”

Međuvladina komisija za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change – IPCC), dio UN-a, 2001. je objavila krivulju kretanja temperatura posljednjih tisuću godina. Ta je krivulja pokazivala jednaku razinu do prije stotinjak godina, a tada krivulja skreće ravno prema gore. Zato su je nazvali “palicom za hokej”. No, ona nekim slučajem (na to ćemo se podsjetiti nekom drugom prilikom) ne prikazuje srednjovjekovno toplo razdoblje u doba Vikinga, kao niti malo ledeno doba koje je počelo u drugoj polovici 17. stoljeća i koje je trajalo do 19. stoljeća.

Krivulja globalne temperature kreće se gore i dolje. Od 1880. godine se spušta do 1910. (bez obzira što je tada bio značajan porast emisija CO2), a onda raste do 1940. Bilo je to doba prilično brzog zagrijavanja, kao rezultat PDO-a, tj. vode iz Tihog oceana.

PDO se okrenuo 1910. godine, a onda opet 1940. godine kada je zahladilo, pa je od 1940. do 1977. bilo hladnije razdoblje. Pisale su se knjige o nadolazećem ledenom dobu. No, 1977. godine PDO se opet okrenuo i nastupilo je novo razdoblje zagrijavanja. Trajalo je do 2008. kad se PDO opet okrenuo. No, razdoblje globalnog zagrijavanja završilo je već i prije, jer je Sunce imalo svoj maksimum 2002. godine. Zato od 2002. temperatura polagano pada.

Problem mjerenja prosječne globalne temperature

Izmjeriti prosječnu globalnu temperature Zemlje nije nimalo jednostavno, a prisutne su i pogreške.

Kao prvo, broj postaja koje su korištene za izračun globalnog zagrijavanja značajno se promijenio. 1970-ih bio ih je petnaest tisuća, a oko 1988.-1990. broj je naglo pao na šest tisuća. Danas ih je oko tisuću i petsto. Naime, krajem 1990-ih raspao se SSSR pa je većina meteoroloških postaja u hladnim područjima Sibira zatvorena. Tako je ravnoteža između meteoroloških postaja u hladnim i toplim krajevima u svijetu dramatično izmijenjena, pa se prosječna temperatura odjednom vinula u nebo.

Drugo, meteorološke postaje su obično u blizini velikih gradova, počesto i usred njih, a gradovi imaju veću temperaturu nego što je ona u prirodi. 54 posto svih stanica za globalna mjerenja su zračne luke. No, ti podaci pak nisu objektivni jer se asfalt na aerodromima mnogo više zagrijava nego što bi to bilo drugdje, a zrakoplovni ispušni plinovi također zagrijavaju okolinu.

Treće, 90 posto mjernih stanica nalaze se na kopnu, koje čini samo 30 posto Zemljine površine. Sateliti su pouzdani jer stalno skeniraju cijelu Zemljinu površinu i računaju temperature, ali njihovi podaci sežu samo do 1979. godine.

Globalno zatopljenje u prošlosti

Na Antarktiku, u ruskoj bazi Vostok, bušili su kroz slojeve leda stare 600.000 godina i uz pomoć izotopa kisika 18 rekonstruirali izmjenu ledenih i međuledenih razdoblja i temperatura. Za vrijeme prethodna tri međuledena razdoblja u rasponu od 400.000 godina, globalna je temperatura bila viša za nekoliko stupnjeva nego što je danas. Dakle, ovo što se danas događa nije ni po čemu različito od onoga što se događalo prije. Ako se vratimo otprilike 800 godina u prošlost, u doba koje se u znanosti naziva „toplo srednjovjekovno doba”, vidjet ćemo da je temperatura tada bila znatno viša nego što je danas. Od tada zapravo neprekidno pada. A gdje su u srednjem vijeku bile velike tvornice, kamioni i vozila, i drugi izvori CO2? Ako je temperatura tada bila viša nego što je danas, očito za porast temperature nije zaslužan CO2. Uz to, toplo srednjovjekovno doba bilo je razdoblje obilja, a ne katastrofe za koju nas uvjeravaju da je donosi ovo zatopljenje.

Potom je Zemlja ušla u razdoblje koje se naziva malim ledenim dobom – od 17. do 19. stoljeća. To nije bilo doba obilja, nego doba velikih iskušenja i siromaštva. Završetkom malog ledenog doba, prema početku 20. stoljeća, temperatura je opet počela rasti.

UN-ovo izvješće iz 1996. sadržavao je dijagram razdoblja od 1000 godina koji je pokazivao da su temperature u srednjem vijeku bile više nego danas. No, u izvješću iz 2001. nalazio se novi dijagram bez srednjovjekovnog toplog razdoblja. U njemu se reklo da je 20. stoljeće najtoplije u posljednjih 1000 godina. Dijagram je izgledao poput palice za hokej na ledu – pogrešno ravna linija temperatura od 1000. – 1900. godine bila je drška, a porast od 1900. do 2000. bio je glava palice. UN je “hokejsku palicu” obilno koristio za zastrašivanje naroda. Odbili su je povući ili se ispričati čak i onda kad je razotkrivena kao apsurdna. Britanski pisac Christopher Booker, autor knjige „The Real Global Warming Disaster” opisao ju je kao „jedan od najtemeljitije diskreditiranih artefakata u povijesti znanosti”. Brojni su znanstveni radovi da je srednjovjekovno toplo razdoblje bilo i do 3° C toplije od današnjeg. Tada nije bilo ledenjaka u tropskim Andama: danas su tamo. Bilo je vikinških farmi na Grenlandu: sada su na trajno zaleđenom tlu. Bilo je malo leda na Sjevernom polu: kineska brodska eskadra oplovila je ravno oko Arktika 1421. i nije ga uopće našla.

Olof Palme i svijet za 25 godina…

Klimatske promjene postoje, ali njih ne uzrokuju ljudi, već je to prirodni proces. A svakako se ne nalazimo usred zatopljenja, izvjesnije je da se radi o zahlađenju. Globalnoj samozvanoj Eliti ta je ideja iz nekog razloga očito užasno važna i prijeko potrebna. Neki kažu – možda za uvođenje svjetske vlade, a ne bih potcjenjivao ni nagađanja o sasvim novoj vrsti elektronskog novca koja će sa sobom dovesti potpunu kontrolu svakodnevice pojedinca. Obratite u bliskoj budućnosti pažnju na pojmove “energetska valuta” ili “karbonski novac”.

Riječ je o dugoročnom planu, o čemu svjedoči sljedeća anegdota. Švedskog premijera Olofa Palmea su novinari 1976. godine pitali kako će svijet izgledati za 25 godina. Između ostalog, Palme je rekao da će oko 2000. godine najveća prijetnja u svijetu biti globalno zagrijavanje. U to vrijeme globalno zagrijavanje nije postojalo jer je počelo tek 1977., svi su govorili da se temperatura spušta i da se krećemo prema ledenom dobu, pa čak i The Clash je u pjesmi London Calling pjevao “Ice age is coming”, kao refleksija općeg mnijenja. Možda je Palme ponešto o tome načuo na sastancima operativnih skupina kao što je grupa Bilderberg, koje je pohađao…
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Nikola Aleksić, predsjednik ekološkog pokreta Srbije jasno i nedvosmisleno upozorava narod na chemtrailse kojima se ubija njihov narod. On javno proziva vladu Srbije na zataškavanje istine koja je svima javno dostupna

Cijeli svijet bruji dok naši vladajući zombiji apsolutno šute o otrovima koji se prosipaju po našem narodu. Naime nevjerojatno da se u cijelom svijetu priča o chemtrailsima, da o njima govore sve vlade svijeta pa i organizacije kao što su UN I NASA, a naši političari se ponašaju kao da ništa ne znaju, kao da je sve to velika zavjera apsolutno ignorirajući potencijalan eugeničarski napad na hrvatskog čovjeka.

Chemtrails tragovi postali su toliko svakodnevni da više nema čovjeka koji bi mogao reći da te tragove ne vidi, a još luđe je kada ih pokušavaju poistovjetiti s contrailsima, tj. običnim kondezacijskim tragovima koji nestaju za nekoliko trenutaka.

Jutros smo dobili poruku čitatelja koji kaže već duže vrijeme promatra nebo iznad Zagreba i da je nevjerojatno kako odmah nakon kiše avioni dolaze učiniti svoj posao. Naime, otkada je stala kiša nebo u Zagrebu se ne vidi. Rano ujutro počinje se raspršivati otrov koji već oko podneva postaje “novo zagrebačko nebo” u obliku vidljivo umjetnih oblaka. Kada su također naši čitatelji nazvali odjel za klimatske aktivnosti pri ministarstvu zaštite okoliša dobili su nevjerojatan odgovor: “mi se bavimo klima uređajima” što samo pokazuje koliko su naši ljudi neupućeni kada je u pitanju poimanje stvarnosti.

O chemtrailsima glasno se razgovara svuda u svijetu

UN priznaje da je riječ o geoinžinjeringu kao i neki NASA-ni znanstvenici. Istraživanja o chemtrailsima i dokazi kao i službeni dokumenti o njihovoj štetnosti postoje, no u Hrvata nije moguće dobiti službenu informaciju iako je javna tajna da je upravo Vlada Jadranke Kosor dala hrvatski zračni prostor u korist geoinžinjeringa te da su Hrvati već dugi niz godina podrvrgnuti pravom klimatskom napadu.

Poznati meterolozi za hrvatske medije chemtrailse objašnjavaju već prozirnim objašnjenjem: kako je riječ o vrlo ograničenoj pojavi pretvorbe nevidljive vodene pare u vidljive ledene kristaliće na jezgricama sublimacije koje ispuštaju mlaznice zrakoplova u nestabilnim atmosferskim uvjetima. Kao da ne vide istinu, kao da su slijepi pored zdravih očiju jer velika je razlika u chemtrailsima i contrailsima koje dotični meterolozi spominju. Te razlike su nevjerojatne, a još je nevjerojatnije koliko ljudi poslušno sluša lažljive i vjerojatno plaćene navode.

U Srbiji se barem otvoreno priča o chemtrailsima

Za razliku od Hrvatske u Srbiji se otvoreno priča o chemtrailsima i ljudi se o tome usude govoriti. Nikola Aleksić, predsjednik ekološkog pokreta Srbije jasno i nedvosmisleno upozorava narod na chemtrailse kojima se ubija njihov narod. On javno proziva vladu Srbije na zataškavanje istine koja je svima javno dostupna.

I talijanski senator Domenico Scilipoti je najavio da će otpečatiti istinu o chemtrailsima skrivenu u tajnim dokumentima i ugovorima Talijana s SAD-om. Naime, ovaj senator javno je pozvao premijera da objavi dokumente o “tajnom američkom oružju za kontrolu vremena i goinžinjering” – chemtrailsima.

I Švedska je odlučna saznati istinu pa su građani Švedske prvog travnja ove godine podnjeli tužbu protiv švedske vlade i njene tri agencije nacionalnom Kancelaru za pravosuđe za rasprostranjeno i sustavno kršenje „načela javnosti”. Do povreda je došlo nakon što je vlada odbila odgovoriti na preko 4.000 zahtjeva građana za informaciju povezanu sa sveprisutnim špricanjem aerosola diljem čitave zemlje iz zrakoplova, a koje se odvija unazad zadnjih nekoliko godina. Istina će se morati otkriti na sudu.

No, u Hrvatskoj ništa. Svojevremeno je hrvatska zelena darkerica Holy valjda u potrazi za glasovima i samopromocijom postavila neugodno pitanje Jadranki Kosor o chemtrailsima na koje je ova odgovorila, da rezimiramo:

1. Vlada do sada nije bila upoznata sa fenomenom chemtrailsa
2. Vlada za sada ne raspolaže s rezultatima učinka ovog uznemiravajućeg fenomena
3. Vlada za sada niti nema namjeru ispitati o čemu se radi

Koliko se iz odgovora Jadranke Kosor može shvatiti, da bi se na razini državnih vlasti u tom pogledu nešto pokrenulo, građani koji nešto sumnjaju dužni su sami dojaviti informaciju o točnom vremenu prelijetanja sumnjivog zrakoplova i donijeti u Banske dvore uzorak s analizom vode, zemlje i zraka koji ima sve potrebne certifikate.

Baš nakon što smo mislili kako bi bivša ministrica Mirela Holy napokon mogla zakotrljati tu priču i konačno hrabro razobličiti laži, Holy se ubrzo povlači govoreći još kao ministrica kako chemtrailsi ipak nisu i njenom opisu posla te drugim riječima da ju nije briga.

No koga je onda briga? Imaju li Hrvati pravo na odgovor ili će se i dalje skrivati mučna istina o trovanju čovječanstva jer u više navrata znanstveno je dokazano da chemtrailsi obiluju aluminijem barijem i drugim teškim metalima a koji se talože u našoj zemlji i u ljudskim tijelima. Taloženje aluminija u našem sustavu iznimno je toksično po život čovjeka, a rezultira autizmom, Parkinsovom bolesti, neplodnosti, TLS sindromom i drugim teškim oboljenjima od kojih, gle čuda, oboljeva nevjerojatan broj ljudi posljednjih nekoliko godina.

Skepticima koji se prave da ne vide pored zdravih očiju ili jednostavno slijepo vjeruju mainstream “znanosti” koja je podložna manipulaciji preporučamo da prouče sljedeći dokument o geoinžinjeringu. Ako ni nakon toga ne shvatite što se događa nad našim glavama donosimo vam popis patenata koji svi do jednoga pripadaju SAD-u, a na kojima se nalaze instrumenti za stvaranje umjetnih oblaka, stvaranje umjetne magle, za prskanje aerosola, avionske prskalice, avionska sprej oprema, procesi proizvodnje umjetnog dima i umjetnih oblaka, postupci za suzbijanje vremena, zračni insekticidi, načini zasijavanja oblaka, kontrola nad lebdećim česticama i još čitav niz patenata s kojim SAD vrši masovno ubojstvo. Jer čemu avionske prskalice ako je riječ samo o contrailsima iliti kondezacijskim tragovima.

Sve o patentima pogledajte ovdje, a popis provjerite u nastavku – PATENTI:

1338343 – 27. travnja 1920 – Proces i aparatura za proizvodnju intenzivnih umjetnih oblaka, magle, ili sumaglice

1619183 – 1 ožujka 1927 – Proces proizvodnje oblaka uz od strane  pokretnog zrakoplova

1631753 – 7. lipnja 1927 – Alektrični Grijač (atmosfere) – Citiranje u 3990987

1665267 – 10. travnja 1928 – Proces proizvodnje umjetne magle

1892132 – 27. prosinca 1932 – Priključak za Atomiziranje Za Ispuhe Motore Aviona

1928963 – 3. listopada 1933 – Električni sustav i metoda

1957075 – 1. svibnja 1934 – Sprej oprema za zrakoplove

2097581 – 2. studenoga 1937 – Električni generator struje – Citiranje u 3990987

2409201 – 15. listopada 1946 – Aparat za proizvodnju mješavine dima

2476171 – 18. srpnja 1945 – Generator dimne zavjese

2480967 – 6. rujna 1949 – Antena za pražnjenje

2550324 – 24. travnja 1951 – Postupak za Kontrolu Vremena

2582678 – 15. lipnja 1952 – Materijal za rastavljanje uređaja za avione

2591988 – 8. travnja 1952 – Proizvodnja TiO2 Pigmenta – Citiranje u 3899144

2614083 – 14. listopada 1952 – Proizvodnja Dimne zavjese smjese metalnog klorida

2633455 – 31. ožujka 1953 – Generator dima

2688069 – 31. kolovoz 1954 – Generator pare – Citiranje u 3990987

2721495 – 25. listopada 1955 – Metodu i uređaj za otkrivanje formiranja čestica kristala suspendiranih u plinovitoj atmosferi

2730402 – 10 siječanj 1956 – Kontrolirani Uređaj za Raspršivanje

2801322 – 30. srpnja 1957 – Komora za dekompoziciju monopropellant goriva – Citiranje u 3990987

2881335 – 7. travnja 1959 – Generacija električnog polja

2908442 – 13. listopada 1959 – Metoda za raspršivanje prirodne atmosfere magle i oblaka

2986360 – 30. svibnja 1962 – Uređaj za Zračno Raspršivanje Insekticida

2963975 – 13. prosinca 1960 – Metak za Sijanje Oblaka uz pomoć CO2

3126155 – 24. ožujka 1964 – Geenrator Oblaka pomoću Srebrnog-jodida – Citiranje u 3990987

3127107 – 31 ožujka 1964 – Generacija kristala leda iz središta kristalizacije

3131131 – 28. travnja 1964 – Elektrostatičko miješanje u mikrobnim pretvorbama

3174150 – 16. ožujka 1965 – Antenski sustav sa samo-fokusiranjem

3234357 – 8 veljače 1966 – Uređaj za proizvodnju električno grijanog dima

3274035 – 20. rujna 1966 – Metalik Sastav za proizvodnju hidroskopnog dima (magle)

3300721 ​​- 24 siječanj 1967 – Sredstva za komunikaciju kroz sloj ioniziranih plinova

3313487 – 11. travnja 1967 – Uređaj za sijanje oblaka

3338476 – 29. kolovoz 1967 – Uređaja za grijanje sa korištenjem aerosola – Citiranje u 3.990.987

3410489 – 12. studenog 1968 – Automatski podesiv aerodinamički sprej sustav s pumpom

3429507 – 25 veljače 1969 – Uređaj za proizvodnju kiše

3432208 – 7. studenoga 1967 – Raspršivač fluidiziranigh čestica

3441214 – 29. travnja 1969 – Metodu i uređaj za sjetvu oblaka

3445844 – 20. svibnja 1969 – Komunikacijski sustav za hvatanje elektromagnetske radijacije

3456880 – 22. srpnja 1969 – Metoda za dobivanje oborina iz atmosfere

3518670 30. lipanj 1970 – Umjetni ionizirani oblak

3534906 – 20. listopada 1970 – Kontrola lebdećim česticama

3545677 – 8. prosinac 1970 – Način zasijavanja oblaka

3564253 – 16 veljače 1971 – Sustav i postupak za ozračivanje površina planeta

3587966 – 28. lipnja 1971 – Nukleacija Zamrzavanja

3601312 – 24. kolovoz 1971 – Metode povećava vjerojatnost precipatacije umjetnim uvodom morske vodene pare u atmosferu

3608810 – 28. rujna 1971 – Metode postupanja atmosferskim uvjetima

3608820- 20. rujna 1971 – Upravljanje atmosferskim uvjetima uz povremene disperziranje materijala u njima

3613992 – 19. listopada 1971 – Metoda izmjene vremena

3630950 – 28. prosinac 1971 – Zapaljivi Preparati za generiranje aerosola, posebno pogodan za sijanje oblaka i vremenske kontrole i procesa raspršivanja

USRE29142 – Ovaj patent je ponovno izdavanje patenta US3630950 – Zapaljivi Sastavi za generiranje aerosola, posebno pogodan za sijanje oblaka i vremenske kontrole i procesa raspršivanja

3659785 – 8. prosinca 1971 – Kontrola vremenskih uvjeta koristeći mikrokapsuliran materijal

3666176 – 3 ožujak 1972 – Uređaj solarne temperaturne inverzije

3677840 – 18. srpnja 1972 – Pirotehnika koja upotrebljava oksid srebra za modificiranje vremena

3722183 – 27 ožujka 1973 – Uređaj za brisanje nečistoće iz atmosfere

3769107 – 30. listopada 1973 – Pirotehničke Sastav za modifikaciju vremena na temelju srebrnog oksida

3784099 – 8 siječanj 1974 – Kontrola zračnog onečišćenja

3785557 – 15 siječanj 1974 – Sustav sjetve oblaka

3795626 – 5 ožujak 1974 – Proces izmjene vremena

3808595 – 30. travnja 1974 – Pljevni dozirni sustav

3813875 – 4. lipnja 1974 – Raketa sa barijem – sustav za stvaranje ionskih oblaka u gornjoj atmosferi

3835059 – 10. rujna 1974 – Metode Generiranje jezgri čestica leda u oblacima

3835293 – 10. rujna 1974 – Električni aparati za grijanje za generiranje pregrijane pare

3877642 – 15. travnja 1975 – Zamrzavanje jezgre leda

3882393 – 6. svibnja 1975 – Komunikacijski sustav koji koristi modulacije karakterističnih polarizacija ionosfere

3896993 – 29. srpnja 1975 – Proces za lokalnu izmjenu magle i oblaka za okidanje njihovih padalina, a za kočenje razvoja oblaka koji proizvode tuču

3899129 – 12. kolovoz 1975 – Uređaj za stvaranje čestica ledenih jezgri oblaka i vremenske modifikacije

3899144 – 12. kolovoz 1975 – Generacija contraila uz pomoć praha

3940059 – 24 veljače 1976 – metoda za raspršivanje magle

3940060 – 24 veljače 1976 – Vortex Prsten Generator

3990987 – 9. studenoga 1976 – Generator dima

3992628 – 16. studenog 1976 – Sustav protumjera za lasersko zračenje

3994437 – 30. studenog 1976 – širenje Prijenos tragovima količine biološki aktivnih kemikalija

4096005 – 20. lipanj 1978 – Pirotehnička svjetva oblaka

4129252 – 12. prosinca 1978 – Metoda i aparati za proizvodnju materijala za sijanje oblaka

4141274 – 27. veljače 1979 – Vrijemenska modifikacija sa automatskim dozatorom

4347284 – 31. kolovoz 1982 – Bijela materijal sposoban odbijanje ultraljubičastih zraka

4362271 – 7 prosinca 1982 – Postupak za umjetno modificiranje atmosfere taloženjem, spojevima s dimetil sulfoksidom

4402480 – 6. rujna 1983 – Satelit za atmosfersku modifikaciju

4412654 – 1. studenoga 1983 – Laminarni microjet raspršivač i tekućina za zračno prskanje

4415265 – 15. studenog 1983 – Metoda i aparati za aerosol apsorpcijsku spektroskopiju čestica

4470544 – 11. rujna 1984 – Način i sredstva za modificiranja vremena

4475927 – 1984 October 9 – Bipolarni sustav za uklananje Magle

4600147 – 15. srpnja 1986 – Tekući propan generator za zasijavanje oblaka

4633714 – 6 siječanj 1987 – Analizator naboja čestica i veličine

4643355 – 17 veljače 1987 – Metoda i aparati za promjenu klimatskih uvjeta

4653690 – 31 ožujka 1987 – Način proizvodnje kumulusa

4684063 – 4 kolovoz 1987 -  Generacija i uklanjanje čestica

4686605 – 11. kolovoz 1987 – HAARP patente / EASTLUND PATENT – Metoda i aparati za promjenu regija u Zemljinoj atmosferi, ionosferi i / ili magnetosfero

4704942 – 10. studenoga 1987 – Nabijeni aerosoli

4712155 – 8. prosinac 1987 – Metodi i uređaj za stvaranje umjetnog ciklotrona elektrona za grijanje plazme

4744919 – 17. svibnja 1988 – Način raspršivanje čestica aerosola

4766725 – 30. kolovoz 1988 – Način suzbijanja formiranja contrailsa i rješenja za njih

4829838 – 16. svibnja 1989 – Metode i uređaji za mjerenje veličine čestica koje se nalaze u plinu

4836086 – 6 lipnja 1989 – Aparati i metoda za miješanje i širenje toplog i hladnog zraka za otapanje maglu

4873928 – 17. listopada 1989 – Nuklearne velike eksplozije bez zračenja

1338343- 14. kolovoz 1990 – Proces i aparati za proizvodnju intenzivne umjetne magle

4999637 – 12. ožujka 1991 – Stvaranje umjetno ioniziranih oblaka iznad zemlje

5003186 – 26 ožujka 1991 – Stratosferska sjetva za smanjenje globalnog zatopljenja

5005355 – 9. travnja 1991 – Način suzbijanja formiranje contrails i rješenja za njih

5038664 – 13. kolovoz 1991 – Metoda za proizvodnju relativističkih čestica na nadmorskoj visini iznad površine zemlje

5041760 – 20. kolovoz 1991 – Metode i uređaji za proizvodnju i korištenje konfiguracije plazme

5041834 – 20. kolovoz 1991 – Umjetno ionosfersko ogledalo koje se sastoji od plazmenog sloja koji se može nagnuti

5056357 – 15. listopada 1991. – Akustična metoda za mjerenje svojstava mobilnih medija

5059909 – 22. listopada 1991 – Određivanje veličine čestica i električnog naboja

5104069 – 14. travnja 1992 – Aparati i metoda za izbacivanje tvari iz zrakoplova

5156802 – 20. listopada 1992 – Inspekcija čestica goriva sa akustikom

5174498 – 29. prosinac 1992 – Sjetva oblaka

5148173 – 15. rujna 1992 – Milimetarski screening oblaka

5245290 – 14. rujna 1993 – Uređaj za određivanje veličine i naboja koloidnih čestica mjerenjem elektroakustičkih učinaka

5286979 – 15. veljače 1994 – Postupak za apsorbciju UV zračenja pomoću raspršenog melanina

5296910 – 22 ožujka 1994 – Metoda i aparati za analizu čestica

5357865 – 25. listopada 1994 – Način zasijavanja oblaka

5360162 – 1. studenoga 1994 – Metoda i sastav za taloženje atmosferske vode

5383024 – 17 siječanj 1995 – Optičkimonitor mokre pare

5425413 – 20. lipanj 1995 – Metoda ometanja, stvaranja i raspad režijske atmosferske inverzije, poboljšanje razine podzemnih cirkulaciju zraka i poboljšanja kvaliteta zraka u urbanim područjima

5441200 – 15. kolovoz 1995 – Raspršivanje tropskog ciklona

5556029 – 17. rujna 1996 – Metode rapršivanja oblaka

5628455 – 13. svibnja 1997 – Metoda i aparati za modifikaciju superhladne magle

5631414 – 20. svibnja 1997 – Metoda i uređaj daljinske dijagnoze stanja ocean-atmosfera sustava

5639441 – 17. lipanj 1997 – Metode za fino formiranje čestica

5800481 – 1. rujna 1998 – Toplinska uzbuda senzorne rezonancije

5912396 – 15. lipanj 1999 – Sustav i metoda za sanaciju odabranih atmosferskih uvjeta

5922976 – 13. srpnja 1999 – Način mjerenja čestica aerosola pomoću automatiziranih aerosol detektora

5949001 – 7. rujna 1999 – Metoda za analizu veličine aerodinamičkih čestica

5984239 – 16 studeni 1999 – Izmjena vremena sa umjetnim satelitom

6025402 – 15. veljače 2000 – Kemijski sastav za ostvarivanja smanjenje vidljivosti mračnog razdoblja

6045089 – 4. travnja 2000 – Solarni zrakoplov

6056203 – 2. svibnja 2000 – Metoda i aparati za modificiranje superhladnih oblaka

6281972 – 28. kolovoz 2001 – Metoda i aparati za mjerenje distribucije veličine čestica

6315213 – 13 studeni 2001 – Metoda modificiranja vremena

6382526 – 7 svibnja 2002 – Postupak i uređaj za proizvodnju nanovlakna

6408704 – 25. lipnja 2002 – Mjerenje tehničke veličine čestica metodom i aparatima za analizu

6520425 – 18 veljače 2003 – Proces i aparati za proizvodnju nanovlakna

6539812 – 1. travnja 2003. – Sustav za mjerenje protoka plina koji pomoću ultrazvuka

6553849 – 29. travnja 2003 – Elektrodinamički analizator veličine čestica

6569393 – 27. svibnja 2003 – Metoda i uređaj za čišćenje atmosfere

0056705 A1 – 17. ožujka 2005 -  Tehnologija modifikacije vremena za stvaranje kiše

7645326 – 12 siječanj 2010 – RFID manipulacija okoliša
 

 
 
(geoengineeringwatch.org,dnevno, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=18722"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]