Ovo je drugi put da SAD uvodi sankcije Venezueli otkad je Trump predsjednik

Predsjednik Venezuele Nicolas Maduro poručio je u petak svom američkom kolegi po dužnosti da se prestane miješati u unutarnje stvari njegove zemlje, nakon novih sankcija koje su uvele SAD i snažnih osuda koje je Donald Trump izrekao na račun Madurove socijalističke vlade

“Dosta je miješanja.. Dalje od Venezuele”, poručio je Maduro Trumpu u govoru prenošenom na televiziji. “Makni svoje prljave ruke” dalje od Venezuele, rekao je.

Administracija američkog predsjednika uvela je u četvrtak sankcije članovima Vrhovnog suda Venezuele, nakon nekoliko njihovih odluka koje SAD procjenjuju kao doprinos smanjenju moći Kongresa u kojem većinu ima oporba.

SAD sankcijama želi izvršiti pritisak na pristaše ljevičarske vlade predsjednika Madura, jer jača američka zabrinutost zbog represije na masovnim uličnim prosvjedima koji su uslijedili širom Venezuele nakon odluka Vrhovnoga suda.

Ovo je drugi put da SAD uvodi sankcije Venezueli otkad je Trump predsjednik.

“Bit je da je predsjednik Trump jasno pokazao da SAD neće tolerirati ‘loše čimbenike’ koji postoje u Venezueli pod predsjednikom Madurom”, rekao je viši dužnosnik američke vlade za Reuters u povodu novih sankcija.

Maduro je nakon izbora Trumpa u studenom prošle godine rekao kako bi novom američkom predsjedniku trebalo dati šansu. U međuvremenu je radikalno promijenio mišljenje.

“Agresija predsjednika Trumpa na narod Venezuele, na njezinu vladu i njezine institucije prevršila je svaku mjeru”, kaže se u priopćenju vlade u kojem se optužuje Washington da želi destabilizirati Venezuelu i potaknuti stranu intervenciju.

“Ekstremna stajališta (američke) vlade samo potvrđuju diskriminatornu, rasističku, ksenofobnu i genocidnu prirodu američkih elita usmjerenu protiv čovječnosti i protiv njezinog vlastitog naroda, koja je samo pojačana novom administracijom koja ističe anglosaksonsku nadmoć”, dodaje se.

U ožujku je u Venezueli donesena odluka da se Kongresu oduzme moć, što je kasnije opozvano nakon vala kritika širom svijeta.

Ta je odluka izazvala svakodnevne proteste koji se i dalje održavaju širom zemlje i do sada je više od 40 osoba izgubilo život.
 
(vecernji.hr)

Velika inflacija znači da više ljudi preskače obroke, pa brzo raste broj pothranjenih stanovnika Venezuele. Taj je fenomen nazvan dijeta “Maduro”, prema predsjedniku Nicolasu Maduru

Novinar CNN-a Ray Sanchez u nedavnom članku osvrnuo se na porazno gospodarsko stanje u Venezueli.

U nastavku prenosimo dijelove njegovog članka.

“Venezuela je očaravajuća zemlja s karipskim plažama, snježnim Andama i najvećim rezervama nafte na svijetu. Brojni su profesionalci napustili zemlju dolaskom na vlast Huga Chaveza 1999. godine, ali na početku vladavine on je smanjio siromaštvo, povećao broj djece koja se školuju i povećao pristup čistoj vodi.

Danas se pak stanovnici Venezuele bore s najvećom inflacijom na svijetu, krvavim uličnim prosvjedima i općim kaosom. Kamo je nestao onaj raj? Evo nekoliko odgovora:

Pad cijena nafte unazadio je gospodarstvo

Nafta je bila oslonac Chavezova gospodarstva. Kada je cijena nafte bila 100 USD po barelu, milijarde su se kroz državno naftno poduzeće slijevale u socijalne i prehrambene programe. Ali padom cijena nafte ti se veliki projekti više nisu mogli financirati.

Priljev dolara se usporio

Zbog kraha cijena nafte, vlada nema toliko stranih valuta za kupnju robe iz drugih zemalja, a uvoz je pao 50 posto u odnosu na prošlu godinu, prema Ecoanalitici, nacionalnom poduzeću za istraživanja. Sada nedostaje osnovna roba iz uvoza, uključujući i važne lijekove.

Kontrole cijene samo su još jedan problem

Za vrijeme Chaveza cijene osnovnih namirnica bile su pristupačne svima. Vrećica kukuruznoga brašna stoji 639 venecuelanskih bolivara, a to je niže od cijene proizvodnje, pa su ga domaći proizvođači prestali proizvoditi i sada ga se, unatoč niskoj cijeni, više ne može kupiti.

Zemlja je na zadnjih 10 milijardi dolara

Venezuela ima samo 10,5 milijardi dolara u stranim rezervama, prema nedavnim podacima Središnje banke u Venezueli, a do kraja će godine dugovati 7,2 milijarde dolara, tako da ih vrijeme počinje pritiskati.

Dijeta “Maduro”

Velika inflacija znači da više ljudi preskače obroke, pa brzo raste broj pothranjenih stanovnika Venezuele. Taj je fenomen nazvan dijeta “Maduro”, prema predsjedniku Nicolasu Maduru, koji je izjavio da zbog nestašice “ljudi očvrsnu”.

Bol se pretvara u bijes – i prosvjede

Zemlja je puna nasilnih prosvjeda u posljednjih nekoliko tjedana jer se vođe opozicije suočavaju s Madurovim pobornicima.

Protuvladini prosvjednici žele da Maduro odstupi optužujući ga da uništava demokraciju, a on je u međuvremenu poslao vojsku na ulice kako bi uvela red.

Što radi vlada?

Mnogi krive Madura za krizu na ulicama nakon što je njegova vlada zabranila vođi opozicije Henriqueu Caprilesu da se 15 godina igdje kandidira.

Vrhovni je sud raspustio parlament i prenio je zakonodavnu moć na sebe. Tako su sve grane vlade došle u vlast Madurove vladajuće Ujedinjene socijalističke stranke. Opozicija je rekla da je to bio puč. Odluka suda je povučena, ali prosvjedi protiv Madura već su se razbuktali.

Kako živjeti u tim uvjetima?

Problemi su očiti većini stanovnika Venezuele, a oni su sljedeći:

- Nedostatak hrane i kućanskih potrepština, poput mlijeka, brašna i toaletnoga papira
– Nedostatak lijekova
– Isključenja struje
– Rast nezaposlenosti
– Jačanje nasilnih zločina
– Čak je i malarija, koju se bilo skoro iskorijenilo, opet u porastu”.
 

(index.hr)

Venezuela je zemlja s najvećim rezervama nafte u svijetu, i umjesto da u njoj vlada blagostanje, zapala je u duboku recesiju i političku krizu

Pored deficita hrane i lijekova, čestih restrikcija električne energije i najveće inflacije u svijetu, ovu zemlju zahvatio je val protuvladinih demonstracija na kojima oporba već više od mjesec dana svakodnevno zahtijeva odlazak predsjednika Nicolasa Madura i raspisivanje prijevremenih predsjedničkih izbora. Krvavi sukobi demonstranata i policije odnijeli su više od 20 života.

Kako je zemlja sa takvim predispozicijama došla do prosjačkog štapa i ruba građanskog rata? Bivši veleposlanik u više zemalja Latinske Amerike i profesor Fakulteta za poslovne studije D. Vasić objašnjava da je nafta, iako najveće bogatstvo Venezuele, istovremeno i njezino najveće prokletstvo.

“Koliko god da je nafta bila dragocjena za tu zemlju, toliko je na neki način i dovela u situaciju da od nje bude ovisna, jer je u posljednjih 50 godina u Venezueli razvijan samo kompleks naftne i plinske industrije, dok su svi drugi sektori zanemareni. Strane kompanije i banke nisu ulagale u druge privredne sektore niti reinvestirali kapital ostvaren u toj zemlji, već su ga iznosile van. Pritom, preko polovice prihoda u proračun ove zemlje sliva se upravo od nafte, dok se 90 posto nafte i plina koja se eksploatira u Venezueli izvozi u SAD “, kaže Vasić.

On dodaje da je Venezuela od 1950. do 1980. godine, u razdoblju dok je eksploatacija nafte bila najveća, imala izuzetno visoke stope rasta. Međutim, pad cijena nafte i plina na svjetskom tržištu doveo je do posljedica koje su se odrazile na cijelo društvo, a višedesetljetni  jednostrani industrijski razvoj Venezuele uzeo je svoj danak.

“Trenutno u Venezueli djeluje preko 500 američkih tvrtki, a one tamo nisu bez razloga. Ogromna inflacija ide naruku velikim poduzećima zbog postojanja crnog tečaja, a s njim i mogućnosti ostvarivanja enormnih zarada. Također, izuzetno nizak standard doveo je do toga da je i radna snaga izuzetno jeftina, što stranim kompanijama koje tamo posluju također omogućuje ogromne zarade”.

Venezuela se nalazi pod velikim pritiskom Sjedinjenih Država i predstavlja posljednju, nesavladivu prepreku za režim u Washingtonu.

“Sa Kubom su se odnosi postupno počeli otopljavati, ali s Venezuelom to nije slučaj. Interesi Amerike su mnogo više vezani za Venezuelu, što potvrđuje i enorman uvoz nafte i plina iz zemlje u SAD. Maduro smeta Washingtonu jer provodi politiku svog prethodnika Huga Chaveza, čiji je prvi potez svojevremeno bio izvršiti nacionalizaciju naftne industrije, čime je pogodio interese vodećih zapadnih tvrtki.

Maduro danas sprečava američke tvrtke da u Venezueli ostvare onoliki profit koji bi željeli, između ostalog i velikim porezima na dobit stranih kompanija”.

Da je Venezuela sustavno uništavana, smatra i Aleksandar Čičin, dekan Fakulteta za ekonomiju i društvene znanosti na Ruskoj privrednoj akademiji. On za Sputnjik kaže da je to politika koja traje mnogo godina.

“Iako Obama nije bio previše ratoboran, ipak su nedobronamjernu i izolacionističku politiku prema Venezueli godinama provodile neke članice Organizacije američkih država. Potpuno je jasno da su zapravo SAD okrenule male države Srednja Amerika protiv Venezuele.

U vrijeme Huga Chaveza, Venezuela je ove države opskrbljivala naftom po vrlo niskim cijenama. Primjerice, Kostarika, Honduras i Salvador su se dobro odnosili prema Venezueli i podržavali je unutar Organizacije američkih država. Ali SAD su stalno radile na tome da se ove male države okrenu protiv Venezuele i to se na kraju i dogodilo”, napominje Čičin.

Očito je, da Amerikanci utječu na situaciju u Venezueli.

“Sjetimo se samo njihovog utjecaja na djelovanje dvije najveće trgovačke organizacije Latinske Amerike – UNASUR i Mercosur. Tržište ovih organizacija čini 75 posto bruto nacionalnog dohotka čitavog južnoameričkog kontinenta. Kada je trebalo da Venezuela postane predsjedavajuća država organizacije Mercosur, to pravo su joj oduzeli, pod izgovorom da vlasti u Venezueli ne poštuju ljudska prava i da joj se zato oduzima predsjedavajuća funkcija. Ovo nije ništa drugo do politika dvostrukih standarda”, ističe Čičin.

Kako kaže, pored objektivnih faktora u urušavanju Venecuele, poput pada cijene nafte, postoji i američko miješanje u unutarnje poslove te zemlje.

“Glavni akter u ovom smislu je Enrique Kapriles, koji se dva puta kandidirao za predsjednika i dva puta izgubio. On ne krije svoju proameričku orijentaciju i to da bi u slučaju njegove pobjede on doveo američke investitore u Venezuelu. Osim njega tu je i Leopold Lopez, koji je sad u zatvoru i njemu je oduzeto pravo sudjelovati u političkom životu zemlje u narednih 15 godina. Ali on je ozbiljna politička figura, jedan od čelnika oporbe, koji također uživa otvorenu potporu Amerike”.

Prije nekoliko dana Nicolas Maduro najavio je da će njegova zemlja istupiti iz Organizacije američkih država, jer je savjet tog tijela odlučio sazvati ministarski sastanak zbog krize u Venecueli. To je još jedan pokazatelj da je Caracas trn u oku Washingtona.

“Kada se tako nešto događalo u Brazilu, s velikim sukobima i žrtvama, a ne tako davno i u Meksiku, Organizacija američkih država nije inicirala nikakav sastanak niti je razmišljala o tome da osudi događaje u tim zemljama. Dakle, očigledna je politika dvostrukih mjerila i jasno je da Venezuela ostaje visoko na meti Sjedinjenih Američkih Država”.
 
(sputniknews.com)

Venecuela ima velika nalazišta nafte koju je bivši predsjednik Chavez čuvao, no on je preminuo i njegov sustav je završio. Čini se da i njima treba malo Američke demokracije. Svi znamo što slijedi dalje

Ponosno lice revolucionarnog heroja Simona Bolivara promatra prolaznike s bunta novčanica koje su strpane u kartonsku kutiju na podu supermarketa, ujedno i mjenjačnice, u malom venezuelanskom gradiću pokraj granice s Brazilom.

Razlog za to leži u činjenici da naprosto nema dovoljno prostora da se sline novčanice spreme na drugo, prikladnije mjesto. Naime, najveći apoen od 100 bolivara danas vrijedi jedva 10 američkih centi, iako bi prema službenom tečaju Narodne banke trebao vrijediti 100 puta više, dakle 10 dolara.

Opisom simbola nekad moćne ekonomije Venezuele novinar Guardiana Jonathan Watts započinje veliku priču o toj državi, koja se danas nalazi na rubu potpunog kolapsa. U grubim crtama ćemo prenijeti tekst koji je napisao nakon obilaska Venezuele.

Venezuela je zemlja s najvećim dokazanim naftnim rezervama na svijetu, koje se procjenjuju na oko 300 milijardi barela (jedan barel je 159 litara), što je za 30 milijardi barela više nego što ima Saudijska Arabija (doduše, venezuelanska sirova nafta je uglavnom teška i nepogodnija za preradu od one saudijske). Logikom ogromnih količina nafte, Venezuela bi trebala biti barem umjereno uspješna, ako ne i izrazito prosperitetna zemlja.

No, to nije slučaj. U prošloj je godini BDP te latinoameričke države iznosio oko 185 milijardi dolara (podaci MMF-a), to jest 8.500 dolara po stanovniku, što ih čini 71. najbogatijom zemljom na svijetu. No, njihova se ekonomija nalazi usred velikog pada, za koji se očekuje da će biti oko 5.7 posto BDP-a ove godine, s još gorim prognozama za budućnost. Štoviše, prema nekim procjenama, gospodarstvo Venezuele sažima se najbrže na svijetu.

Državu također muči druga najviša stopa ubojstava na svijetu, inflacija koja ide prema stopi od čak 1000% te sve alarmantniji nedostaci hrane i lijekova, što je najsiromašnije stanovnike, od njih 31.5 milijuna koliko ih Venezuela ukupno ima, gurnulo na rub humanitarne katastrofe.

Kako bi dobio bolju sliku stanja u državi, novinar Watts je proputovao 1000 kilometara od pograničnih gradova u Amazoni do glavnog grada Caracasa.

Bezvrijedna valuta bolivar

Svoj je put započeo u gradiću Santa Elena de Uairen koji se nekad smatrao nerazvijenim mjestom Bogu iza leđa, ali danas je relativno sigurno i prosperitetno utočište od zločina i kaosa u ostatku države.

Zbog male udaljenosti od Brazila hrane ima sasvim dovoljno, a preko granice se naveliko trguje brašnom. Prije samo dva mjeseca to nije bilo moguće zbog visokih uvoznih carina Venezuele, ali kako ih je vlast u međuvremenu iz očaja uklonila, sada nemali broj ljudi dolazi iz Brazila kako bi kupili rižu ili špagete po niskim cijenama.

Zbog nepouzdanosti telekomunikacijske mreže, u ovom se gradiću kartice ne koriste kao sredstvo plaćanja, nego isključivo gotovina. Također, zbog ogromne hiperinflacije kakva u Južnoj Americi nije viđena od Brazila i Argentine tijekom 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, to predstavlja svojevrsni logistički problem. Da bi obavili šoping, stanovnici ovog kraja svoj novac nose u vrećama ili torbama:

- Kada idem na tržnicu, moram nositi ogromnu torbu punu novaca od koje me bole leđa – kaže upraviteljica lokalnog hotela Carmen Ramirez, dok njezina prijateljica, odvjetnica Wanda Wojtowitcz dodaje:

- Ja nosim putnu torbu punu novaca, jer u moju osobnu torbicu naprosto ne stane. Kad ljudi idu u banku da bi stavili novac u štednju, nose ga u torbama.

José Manuel Puente, profesor na Institutu za višu administraciju, procjenjuje da je novac toliko izgubio na vrijednosti da je trošak papira, tinte i tiska oko 20% veći nego što je vrijednost same novčanice:

- Novčanice ne vrijede ni onoliko koliko koštaju. To je smijurija, ali tako stvari stoje – kaže Puente.

Nafta jeftinija od vode

Glavni razlog zbog kojeg je gospodarstvo Venezuele u takvom ponoru je tendencija vlasti da subvencionira prodaju cijelog niza namirnica i drugih proizvoda ispod njihove proizvodne cijene. Takvo ponašanje im je godinama omogućio izvoz nafte o kojem je cijela država ovisna.

Sve je počelo 1999. s dolaskom na vlast Huga Chaveza koji je petrodolarima subvencionirao osnovne namirnice kao što su riža, šećer, lijekovi i toaletni papir. Što se tiče cijene benzina, ona je i prije Chaveza bila na nama nezamislivo malim razinama – npr., Watts navodi da je litru visoko kvalitetnog benzina plaćao manje od jednog centa (oko 7 lipa), a put od 1400 kilometara prešao za trošak od jednog dolara.

Ova se cijena benzina održala usprkos hiperinflaciji, smanjenim prihodima vlasti i globalnom tržištu nafte, ali to ne važi za ostatak privrede. Iako je Chavezov potez bio altruističan u naravi te je omogućio milijunima ljudi da se izdignu iz siromaštva, on je obeshrabrio mnoge proizvođače (koji naprosto nisu mogli zarađivati) i stvorio sustav izuzetno ovisan o proizvodnji i prodaji nafte.

I prije Chavezove smrti 2013. godine crno tržište je bujalo u Venezueli, a dolaskom na vlast njegova nasljednika, bivšeg vozača autobusa Nicolasa Madura, osiguran je i nastavak Chavezove socijalno osjetljive, ali ekonomski pogubne politike. Naime, 2014. godine cijena sirove nafte pala je za gotovo 60 posto, a Venezuela je bila u krizi prije nego što su znali što ih je snašlo.

Taksist iz regije Gran Sabana José Lopez i sam je zbunjen dvojakim posljedicama Chavezove i Madurove politike:

- Svoj Chevrolet kupio sam zahvaljujući povoljnim kreditima koje je vlast omogućila – kaže lojalni chavista, ali priznaje da stvari nisu bajne.

- Sve je krenulo na gore pred kraj Chavezova života, a pod Madurom je stanje tek postalo loše – kaže Lopez.

Polja nafte zjape prazna

Novinar Watts je na svojem putu posjetio i saveznu državu Anzoátegui, u kojoj se nalaze najveće naftne rafinerije i tvornice aluminija u Venezueli. Nekad snažne tvrtke, danas su gotovo sve bankrotirale.

Državna naftna kompanija PDVSA jedva opstaje, budući da je proizvodnju u samo dvije godine smanjila s 2.7 milijuna barela dnevno na sadašnjih 450.000, a mnogi samo čekaju kada će i oni bankrotirati. Kada se tome pridoda činjenica da svaki barel vrijedi znatno manje na svjetskom tržištu nego je to bio slučaj prije dvije godine, sasvim je jasna ogromna rupa u državnim financijama.

Poljoprivreda je pogođena još i gore. Između 2012. i 2015. godine proizvodnja brašna pala je za 80%, mesa za 40% i povrća za 18%. U posljednjih se godinu dana sigurno nije oporavila, što svjedoče i ogromna područja obradive i plodne zemlje s minimalnom količinom zasađenih žitarica ili povrća, piše Watts. Nekad je država petrodolarima mogla nadoknaditi ovaj manjak, ali danas ima jedva da bi otplatila dugove, iz već opisanih razloga pada cijena nafte.

Nije da u supermarketima hrane nema, ali ona je vrlo jednolična – kilometri i kilometri polica na kojima su papirnati ručnici ‘Royal brand’, pivo ‘Zulia’, sardine ‘Lina’ i ‘Heinzov’ umak za špagete. No, brašna ili riže teško će se naći, a špagete ponekad.

- Ako i nađete rižu, ona je brazilska, dakle skuplja. Cijene riže i brašna u proteklim su se mjesecima gotovo udvostručile, ali moja plaća je tek minimalno rasla. Sve nam je teže i teže – rekao je jedan od kupaca u dućanu Anselmo Suárez.

Dijeta Maduro

Upravo to je i najveći problem Venezuele – dok cijene rastu, plaće se jedva pomiču s mjesta pa su proizvodi poput piva postali luksuz – potražnja je manja čak 75 posto nego što je bila prije dvije godine. Hrane u većim količinama ima samo ako plaćate stranom valutom, što je za četvrtinu populacije koja mjesečno ne zarađuje ni državni minimalac od 22.500 bolivara (18 dolara), nemoguće. Oni se i dalje oslanjanju na subvencionirane lijekove, higijenske potrepštine i brašno, ali toga više nema dovoljno za sve.

U gradu Barceloni blizu karipske obale, liječnici iz bolnice Luis Razetti su predočili ozbiljnost situacije:

- Nekada smo o pothranjenosti čitali samo u medicinskim udžbenicima, a sada imamo slučajeve poput onih u Africi. Situacija je mnogo gora nego što je bila prošle godine – rekli su doktori koji su željeli ostati anonimni.

Štoviše, stanovništvo je toliko obuhvaćeno nedostatkom kalorija, da već kruži vic o tome da svi mršave zbog “Madurove dijete”, nazvane po aktualnom čelniku države. Iako situacija nije drastično loša kao u nekim afričkim zemljama ili Sjevernoj Koreji, u Venezueli je prosječan stanovnik u proteklih pet mjeseci izgubio između 5 i 15 kilograma prema podacima fundacije Benoga.

- Nalazimo se između krize i izvanredne situacije. Zbog nedostatka lijekova i hrane te povećanja nasilja, današnja generacija umrijet će mlađa nego njihovi roditelji – kazao je Pablo Hernandez iz spomenute fundacije.

Situacija je vjerojatno najlošija u glavnom gradu Caracasu. Protekle godine Caracas je postao poprište ogromnih redova pred dućanima, pobuna i masovnih demonstracija protiv vlasti i za nju. Oduvijek opasan, prošle je godine postao svjetska prijestolnica zločina, u kojoj je na 100.000 stanovnika ubijeno njih 120. Samo u rujnu ubijene su rekordne 474 osobe u gradu koji broji oko tri i pol milijuna ljudi (oko pet milijuna ako se računa metropolitansko područje).

Prošlog je mjeseca preko milijun ljudi izašlo na ulice tražeći Madurovu ostavku, što će se opet, prema nekim najavama, ponoviti u srijedu. Opozicija je skupila potreban broj potpisa da se raspiše referendum na kojem će se odlučiti o Madurovom opozivu, a ankete pokazuju da je potpora predsjedniku u javnosti jedva 15%. No, on je prošli tjedan jasno naznačio da mu ni provedba referenduma ni lokalni izbori koji bi trebali biti održani u studenom, nisu prioritet.

Teško je vjerovati da je Madurova pozicija dugoročno održiva. Zemlja mu doslovno puca po šavovima, u glavnom gradu je vojni zapovjednik zadužen za raspodjelu hrane, a korupcija, koja dosad jedva da je i spomenuta u ovom tekstu (a prema nekima je zaslužna za epohalnu pljačku zarade od nafte koja se mjeri u desecima milijardi dolara), i dalje parazitski nagriza ono malo što je narodu preostalo.

Kao zadnje poniženje Venezueli, nakon godina poboljšanja uvjeta života pod Chavezom, sada su siromašniji nego su bili kada je osebujni lijevi radikal došao na vlast 1999. godine.
 
(jutarnji.hr)

Milijuni ustali protiv socijalizma

Anti-socijalistički prosvjednici preplavili su gravni grad Venezuele u jednom od najvećih masovnih prosvjeda protiv predsjednika Nicolas Madura u više od deset godina njegove vladavine – i jedan od najvećih prosvjeda u povijesti svijeta.

Stotine tisuće pobornika opozicije izašle su na ulice glavnog grada Venezuele, Caracasa, odjeveni u bijelo i uzvikujući “ova će vlada pasti”, prosvjedujući protiv vladavine predsjednika Nicolasa Madura.

Riječ je o vjerojatno najvećem masovnom prosvjedu protiv vladajućih socijalista u više od jednog desetljeća. Prosvjednici su zauzeli ulice Caracasa od amazonske džungle do zapadnih Anda.

Opozicijska koalicija Demokratsko jedinstvo procijenila da je u demonstracijama na kojima se tražio referendum o opozivu Madura sudjelovalo najmanje milijun ljudi.

“Srušit ćemo Madura”, rekla je pedesetogodišnja Naty Gutierrez, koja je na prosvjed stigla iz 75 kilometara udaljenog Maracaya za što joj je trebalo tri sata duže zbog prometnica koje je blokirala vojska.

“Pobijedit ćemo glad, kriminal, inflaciju i korupciju. Nisu učinili ništa u 17 godina. Njihovo vrijeme je završilo”, dodala je Gutierrez, okružena tisućama ljudi opremljenim zastavama i natpisima.

Opozicija se nada da će ove demonstracije dokazati da su u većini, čime će se stvoriti pritisak na Madura i državno izborno povjerenstvo da dopuste referendum o njegovom vladanju kojeg ustav dopušta nakon što prođe polovica predsjedničkog mandata.
 

Revolution Rising: Colossal Protests Rock Socialist Venezuela https://t.co/wUPWIZZBtW @DRUDGE #tcot #altright @mises pic.twitter.com/ALyNySnKEa

— Kit Daniels (@KitDaniels1776) 2. rujna 2016.

 
(index.hr,infowars.com)

O Venecueli smo već pisali, no kaos se u toj zemlji se nastavlja. Zemlja je upala u najveću recesiju na svijetu, inflacija probije vrhove, a hrana je toliko skupa da ljudi jedu štakore, mačke i pse sa ceste

Venezuelu je potresla potpuna glad, a njeni stanovnici za hranu izdvajaju gotovo cijelu svoju plaću, prenosi Business Insider.

Prosječna plaća u Venezueli iznosi oko 15 tisuća bolivara što je nominalno, na papiru, i dalje oko 1500 američkih dolara ili oko 10 tisuća kuna, ali zbog abnormalne inflacije stanovnici za te novce mogu kupiti praktički 3 kilograma tjestenine, 2 kutije jaja i pola kilograma kave.

Venezuela se trenutno nalazi u jednoj od najgorih situacija od 1989. godine pa je vlada početkom srpnja otvorila pješački granični prijelaz s Kolumbijom na 12 sati kako bi stanovnici Venezuele dobili pristup hrani.

Gospodarski kolaps u posljednjih nekoliko godina uzrokovao je nemogućnost proizvodnje dovoljno hrane ili uvoza iz inozemstva, a stopa inflacije u Venezueli je najveća u svijetu te neki ekonomski analitičari, prema pisanju Voxa, predviđaju da će stopa iznositi 2,200 posto do kraja 2017. godine.

Devalvacija bolivara uzrokuje probleme

Znatna devalvacija bolivara uzrokovala je velike probleme za venezuelansku vladu zbog čega postaje iznimno teško i skupo opskrbiti zemlju hranom, a to uzrokuje težu dostupnost osnovnih namirnica i rast cijena.

U Venezueli postoje tri tržišta na kojima stanovnici mogu kupovati hranu. Pojedine dućane drži vlada, a hrana se u njima prodaje uz određenu subvenciju te je njena cijena prihvatljiva stanovništvu, no također postoje i određena pravila kupovine, prenosi CNN.

Stanovnici mogu kupovati hranu samo u jednom danu tijekom tjedna i često moraju stajati u redu satima bez ikakve garancije da će uspjeti doći do željenih namirnica.

Crno tržište hrane

Druga opcija su privatne trgovine u kojima su cijene skuplje, ali i one imaju problema s nestašicom namirnica.

Kao posljednja opcija navodi se crno tržište na kojem stanovnici mogu kupovati hranu, no ono je ilegalno, a cijene na njemu iznimno su skupe i pojedine namirnice mogu koštati 15 puta skuplje nego što bi koštale u dućanima pod patronatom venezuelanske vlade, stoga smo odlučili usporediti cijene pojedinih proizvoda na venezuelanskom crnom tržištu s njihovim cijenama kod nas.

1. Mlijeko u prahu

Cijena u Venezueli: 4713,70 kn
Cijena u Hrvatskoj: 52,49 kn

U Venezueli je trenutno praktički nemoguće naći svježe mlijeko, ističe CNN, zbog čega mnogi stanovnici koriste mlijeko u prahu.

Kilogram mlijeka u prahu na crnom tržištu košta oko 4,713.70 kuna, što je gotovo pola plaće koju osoba u Venezueli zaradi. Za usporedbu, kod nas kilogram mlijeka u prahu košta 52,49 kuna.

2. Kukuruzno brašno

Cijena u Venezueli: 2020,05 kn
Cijena u Hrvatskoj: 8 kn

Arepa, lepinja od kukuruznog brašna u koju se stavlja svinjetina, govedina, sir i avokado, popularna je hrana koja se jede diljem Venezuele. S obzirom da je za izradu lepinje potrebno kukuruzno brašno, za jedan kilogram je potrebno izdvojiti 2,020.05 kuna, dok ista količina kukuruznog brašna kod nas u prosjeku košta oko 8 kuna.

3. Tjestenina

Cijena u Venezueli: 2020,05 kn
Cijena u Hrvatskoj: 15,98 kn

Tjestenina je jedna od najpristupačnijih namirnica u svijetu, a kod nas ćemo za kilogram Barilla tjestenine, koja je dostupna i u Venezueli, izdvojiti oko16 kuna. No, na crnom tržištu u Venezueli za jedan kilogram tjestenine, odnosno dva pakiranja po pola kilograma, potrebno je izdvojiti 2.020,05 kuna, prenosi CNN.

4. Jaja

Cijena u Venezueli: 1010 kn
Cijena u Hrvatskoj: 12,99 kn

Pakiranje od 12 jaja na crnom tržištu u Venezueli košta 1.010 kuna, navodi Los Angeles Times. Prosječna cijena pakiranja jaja kod nas košta između 12 i 14 kuna.

5. Lubenica

Cijena u Venezueli: 269,90 kn
Cijena u Hrvatskoj: 40 kn

U ovom trenutku u Venezueli teško je pronaći svjež proizvod, a kada je on dostupan njegova cijena je visoka.

Lubenice u trgovinama koje subvencionira vlada koštaju oko 269,90 kuna i velika je vjerojatnost da su na crnom tržištu skuplje, prenosi Los Angeles Times. Za usporedu cijena čitave lubenice kod nas, koja u prosjeku teži 8 kilograma, ako računamo da je jedan kilogram između 4 i 5 kuna, košta oko četrdesetak kuna.

6. Kava

Cijena u Venezueli: 1346 kn
Cijena u Hrvatskoj: 34 kn

Za pola kilograma kave na crnom tržištu u Venezueli potrebno je izdvojiti oko 1,346 kuna, dok za istu količinu kave kod nas u prosjeku treba izdvojiti oko 34 kune.
 
(telegram.hr)

Nakon što je Washington krenuo u jednu od najvećih vojnih ekspanzija, vrijeme je i da Rusija napravi “simboličnu gestu” u američkom susjedstvu

Američki novinar Robert Bridge, koji se nalazi u Moskvi, u tekstu za “Russia Today” piše da svatko tko misli da je Rusija bezbrižna zbog novih američkih “ratnih igrica” ​​- griješi.

On je u tekstu naveo da dok NATO kuca, vrijeme je za ruske ratne igre u Latinskoj Americi.

“Provokacije na ruskom pragu su izravno odgovorne za dovođenje odnosa između Rusije i SAD na najgori razinu, možda ikada”, napisao je Bridge.

Prošlog mjeseca, ruski predsjednik Vladimir Putin komentirao je aktiviranje proturaketnog štita u Rumunjskoj.

“U ovom trenutku taj niz raketnih presretača dug je oko 500 kilometara, uskoro će dosegnuti 1.000, i još gore, može aktivirati i sa udaljenosti od 2.400 kilometara jednostavnim prebacivanjem softvera, tako da čak ni sami Rumunji ne znaju”, rekao je Putin u Grčkoj.

On je dodao da Rusija posjeduje kapacitet da odgovori, kao i da su Poljska i Rumunjske, uz američku zahvalnost, na izravnom udaru ruskih raketa.

Međutim, Bridge u tekstu navodi da postoje drugi razlozi zbog kojih širenje vojne moći NATO treba da zabrinjava.

Kako se NATO, koji predvodi SAD, kreće ka istoku, ne bi trebalo predstavljati iznenađenje ukoliko dođu u kontakt sa ruskom vojskom.

“CNN se čak zapitao što da SAD uradi pošto ruski avioni stalno zuje iznad američkih brodova i zrakoplova. Pa, za početak prestanite izvodite vježbe blizu ruske granice. Štoviše, ne treba biti genij da biste shvatili da ovakvi susreti potencijalno mogu dovesti do katastrofe “, napisao je novinar.

“Zamislite geopolitiku kao šahovsku ploču koja se iznenada prevrnula i Rusija se sada nalazi u blizini američke granice, primjerice u Latinskoj Americi. Ali zašto stati tu? Hajde da bacimo kockice i vidimo kakva bi bila rekacija Washingtona ako bi Rusija dopremila tri bombardera u Južnu Ameriku sudjelovati u vojnim vježbama s Kubom, Venecuelom i Brazilom. Zamislite da SAD moraju progutati ove provokacije. U baš takvoj situaciji se nalazi Rusija “, dodao je on.

Novinar se dalje osvrnuo i napade u SAD 11. rujna.

“Tko je prvi telefonirao Georgeu Bushu nakon napada na New York i Washington? London? Pariz? Ne. Taj poziv je došao iz Moskve”, naglasio je Bridge.

Unatoč tome što su SAD i ostale NATO članice na ruskoj granici, organiziraju masivne vojne vježbe, Rusija je ta koja se doživljava kao agresor.

Bridge je dalje naveo da su veliku ulogu u stvaranju te slike odigrali mediji koji su širili propagandu, pogotovo nakon aneksije Krima 2014. godine.

“Čak je i Forbes objavio da su mnogi stanovnici Krima, bili oni Ukrajinci, Rusi ili Tatari, naveli da žive bolje od kada su pod vlašću Rusije”, dodao je on.
 
(B92)

Alan Greenspan je donio grozno upozorenje američkom gospodarstvu tijekom intervjua na Fox Newsu

Greenspan je rekao da se Venecuela spušta u izvanredno stanje (prijeki sud), SAD ide u istom smjeru.

Greenspan je upozorio da SAD ima “globalni problem nedostatka rasta produktivnosti”, koja vodi u predstojeću katastrofu.

(Wikipedia) Prijeki sud ili “vojni zakon” (Military law) je poseban pravni režim u cijeloj zemlji, ili u dijelu za vrijeme izvanrednog stanja, u cilju borbe protiv kriminalnih operacija kada je se operacija civilne vlasti smatra nedovoljnim.

Odlikuje se strogim kaznama za kaznena djela (obično smrtna kazna), ubrzanje kaznenog postupka i suspenzijom nekih građanskih prava i sloboda.

Vojni zakon ili prijeki sud se uvodi u slučaju neposredne ugroženosti države ili sigurnosti građana, odnosno, kada je građanski rat (ili ogromni građanski nemiri) ili osporavanje zakona.

Foxbusiness.com izvještava:

“Ono što FED radi na ovom stupnju je manje važno od onoga što su tržišta rade. A što tržišta počinju pokazivati nam je ubrzanje ponude novca po prvi put u dugo vremena … imamo globalni problem nedostatka rasta produktivnosti i to ne samo u Sjedinjenim Državama, ali to je prilično čest primjer u svijetu i to je bilo uzrokovano činjenicom da se populacija svugdje u zapadnom svijetu, stari, a mi ne potičemo dovoljno naših resursa za financiranje”, rekao je on.

Greenspan je rekao, glavna stvar s kojom se suočava naša zemlja i globalna ekonomija je dugoročni gospodarski rast.

“Naš problem nije recesija koja je kratkoročni ekonomski problem. Mislim da imamo vrlo dubok dugoročni problem gospodarskog rasta u vrijeme kada je zapadni svijet pogodio vrlo veliki val migracija.”

Sve više ljudi dobiva socijalnu pomoć, i to je zakonski propisano u svim našim zemljama. Veličina nema nikakve veze sa stopom rasta gospodarske aktivnosti, ali ako ostanemo na dnu gospodarskog rasta od dva posto u SAD-u i drugdje, nećemo biti u stanju financirati ono što smo već zakonski obvezno proveli”, rekao je on.

Bivši proračunski direktor Reagan David nedavno je rekao da bi Amerika mogla biti na rubu tržišnog ekonomskog kolapsa, ali Greenspan kaže: “ne trebamo ići tako daleko.”

“Od 1975. godine, zbroj bruto domaće štednje i prava kao postotak BDP-a je bio izuzetno ravan i što nam to govori je da smo na putu natrag u 1965. godinu u suštini kada je bio zlatni dolar u igri.”, rekao je on.

Greenspan, koji “nije baš” ljubitelj Donald Trumpa i Hillary Clinton razgovarao je njihovom protivljenju trgovanjem ponudama i zašto je to ključno za gospodarski rast.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Venecuela ima više nafte nego Saudijska Arabija, no ovaj scenario na se čini poznatim od prije. Kako zemlju prožima čisti očaj, kriminal postaje neizbježan

Tijekom posljednjih nekoliko godina dokumentirali smo pakleni kolaps u Venezueli u neuspjeli državni status koji se zacementirao prije nekoliko tjedana, kada je zemlju pogodila vijest da je “Venecueli službeno ponestalo novca za printanje novog novca.”

U tom trenutku najbolje što je pojedinac mogao učiniti bilo je da napravi samo korak unatrag i gleda kako su se lokalno društvo i civilizacija okrenula protiv sebe, otkrivajući ono što bi se u konačnici moglo pretvoriti u vlastitu, tužnu apokalipsu.

Nekidan smo pokazali kako Caracas, izgleda ovaj tjedan: prosvjedi, sukobi sa policijom, gladni narod na ulicama.

Kao što smo pisali, gladni građani Venecuele su protestirali dok su im djeca umirala od nedostatka hrane i lijekova, te da oni nemaju dovoljno vode i električne energije.

Kako je dodao AgainstCronyCapitalism, ovo zemlja ima više nafte nego Saudijska Arabija, a vlada je ukrala sav novac, a sada prijete mirnim prosvjednicima nasiljem i bombama (ili da će građane odvući u tamnicu i mučiti ih).

Kako ovaj instalirani očaj postaje sve očitiji, kriminal postaje neizbježan.

Čovjeka optuženog za prevaru ljudi na ulicama Caracasa koji je bio okružen gomilom prosvjednika, tukli su i zapalili. Mafijaškai pravde je danas vrhovni arbitar koji određuje tko će živjeti, a tko umrijeti:

“Roberto Fuentes Bernal, 42, navodno je uhvaćen pokušavajući pokrasti prolaznike u venecuelanskom glavnom gradu, a prije nego je policija stigla na mjesto događaja, masa je uzela zakon u svoje ruke.”

Danas, u posljednjem šokantnom razvoju, Venezuelu je pogodio novi val pljačke ovaj tjedan koji je imao za posljedicu najmanje dvije smrti, bezbroj ranjenih, te milijuni dolara gubitaka i štete.

Prema Panampostu, u srijedu ujutro, gomila je nasrnula na veletržnicu Maracay u središnjem dijelu Venezuele. Prema svjedočenju trgovaca, beskrajni redovi za hranu u kojima su čekali građani, taj dan nisu organizirani.

Kako je vrijeme prolazilo, očajni građani su bili zabrinuti zbog nemogućnosti kupovine hrane. Tada su počeli skakati preko vrata i ušli su u supermarket.

“Oni su uzimali mlijeko, tjesteninu, brašno, ulje i mlijeko u prahu. Bilo je 5.000 ljudi”, jedan svjedok je rekao za časopis El Estímulo.
 

.@antenax2 Saquean mercado mayorista de #maracay v/@youtube pic.twitter.com/cqQk1lr5CH

— Libertario (@venezolanodecen) 11. svibnja 2016.

 
Kao rezultat golemog kaosa, vlasti nisu bile u stanju očuvati mir.

Ostali prehrambeni lanci koje također drži vlada su opljačkani od strane ljudi.

Tijekom posljednja dva tjedna, nekoliko provincija u Venecueli su bili poprište scena pljački u ljekarnama, trgovačkim centrima, supermarketima i kamiona dostave hrane.

Na nekoliko tržišta, mogli su se čuti povici “mi smo gladni!” .

“Nema riže, nema tjestenine, nema brašna”, rekao je stanovnik grada Glerimar Yohan La Costa, samo glad.”

Socijalni kolaps je neizbježan

“Što se tiče ožujka, došlo je do povećanja cijena na godišnjoj razini zbog inflacije – povećanje od 582,9 posto za hranu, dok je razina nedostatka osnovnih proizvoda na 41.37 posto.”

“Mi smo službeno proglasili svibnj kao mjesec kada je počela glad u Venezueli”, kaže nevladina organizacija koja mjeri inflaciju i oskudnost.

Okidač za krizu je nedostatak kruha i drugih namirnica dobivenih od pšenice.

“Cijene su tako visoke da se ne može kupiti ništa, tako da ljudi ne kupuju kruh, oni ne kupuju brašno … ručak košta oko 1.500 bolivara ili 150 dolara ili 133 eura … ljudi su obično nosili hranu od kuće na posao, ali sada ne mogu više, jer nemate hranu kod kuće.”

Evo zašto, Español Ramón Muchacho, gradonačelnik Chacao u Caracasu, izjavio je da su ulice glavnog grada Venezuele su pune ljudi koji ubijaju životinje za hranu. “Muchacho izvijestio da je to za Venezuelu  “bolna stvarnost “, da ljudi love mačke, pse i golubove “za ublažavanje njihove gladi.”

“Kao se glad produbljuje, mogli bismo vidjeti sve više građana kako bježe kopnom ili morem do otoka”, rekao je Muchacho.

A to je, kako sve socijalističke utopije uvijek izgledaju na kraju.

* * *

U međuvremenu, građanski rat se čini neizbježnim, kao što smo izvijestili, postoje stranake koje žele smijeniti pretsjednika Madura.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

“I Rusija i Kina poznaju svjetske probleme mnogo bolje od Sjedinjenih Američkih Država, a razlog je to što su te zemlje morale proći kroz strašne ratove koje im je nametnuo slijepi egoizam fašizma”, istaknuo je Castro, objavio je kubanski list “Granma”.

Zato je na Rusiji i Kini, imajući u vidu njihovu tradiciju i revolucionarno iskustvo, poduzeti najveći napor da se izbjegne rat i doprinese mirnodopskom razvoju Venezuele, Latinske Amerike, Azije i Afrike”, istakao je vođa kubanske revolucije.

Castro je upozorio da nitko danas više nije siguran i objasnio da je to zato što devet zemalja posjeduje nuklearno oružje, a samo jedna od njih – SAD – ih zaista i koristi, “kao kad je bacila dvije atomske bombe na Japan 1945. godine, koje su ubile stotine tisuća ljudi u samo tri dana “.

U pismu Fidel Castro također hvali predsjednika Madura, koji je priznao rezultate parlamentarnih izbora održanih u Venezueli prošlog tjedna, prema kojima je oporba osvojila dvotrećinsku većinu, prenio je sajt RT.

Odnosi između Kube i Venezuele su posljednjih godina su sve bolji, pa Caracas prodaje Havani naftu po povoljnoj cijeni i ulaže u kubansku naftnu industriju, dok Kuba zauzvrat pomaže venecuelanskom zdravstvu slanjem svojih liječnika.
 
(Tanjug)