Jedna Amerikanka doživjela je veliku neugodnost zbog zaposlenika banke u kojoj je inače klijentica, nakon što su zbog predrasuda posumnjali da je njezin ček lažan i da zapravo ne radi u tvrtki koja joj je isplatila plaću

Trish Doolin sve je objavila na Facebooku, a vjeruje da je razlog zašto su se tako ponašali jer je crnkinja, pa im je bilo neobično da je arhitektica s dobrim primanjima.

Opisala je situaciju u kojoj je došla naplatiti ček od poslodavca, no nazvali su je iz banke dok se još nije stigla ni vratiti do automobila.

Direktor banke “KeyBank” zamolio ju je da se vrati jer joj je htio postaviti nekoliko pitanja.

Tad je došla u bizarnu situaciju dokazivanja da se zaista radi o plaći koju je zaradila kao stalna zaposlenica, a 36-godišnjakinja je za BuzzFeed ispričala da je novi posao u jednoj arhitektonskoj tvrtki našla nedavno.

Direktor banke joj je postavljao pitanja poput “Gdje je sjedište tvrtke”, “Zašto je sjedište u Philadelphiji”, “Što točno radi tamo”, a potom je nazvao odjel za ljudske resurse koji je trebao potvrditi da je tamo zaposlena.

Da bi stvar bila gora, u tom odjelu se nisu odmah javili na telefon, pa je banka odlučila isplatu odgoditi za devet dana dok ne budu sigurni da neće oštetiti banku.

Objava je izazvala bijest među korisnicima na društvenim mrežama koji masovno dijele njezinu objavu kako bi širili lošu reklamu za ovu banku kojo je očito nepojmljivo da netko tko ima crnu boju kože može imati ‘pristojan’ posao.
 
(jutarnji.hr)

Sve više ljudi shvaća činjenicu da je 99 posto Zemljine populacije kontrolirano od strane 1 posto vrhuške, no ipak mnogi ne znaju ništa o njihovoj bankovnoj tvrđavi u kojoj se skrivaju

‘Ljudi osvijestite se, živite u feudalizmu, u kojem su sve naše vlade i kompanije te vi sami robovi duga. Ovaj sustav reguliran je od strane središnjih banaka ali i banke za koju nitko ne zna, banke za međunarodna poravnavanja s ciljem uzimanja bogatstva svijeta koje se prenosi u ruke elite. Cilj je moderno robovlasničko društvo i uništenje čovjeka’ – Karen Hudes.

Karen Hudes je diplomirala pravo na Yale-u. Radila je u pravnom odjelu Svjetske banke više od dvadeset godina. Zapravo, u trenutku kada je javnosti dala vrlo važne informacije radila je na položaju višem od savjetnika. Bila je na jedinstvenoj poziciji da vidi točno kako globalna elita vlada svijetom, a informacije koje je do sada dala svijetu i više su nego zapanjujuće. Prema Hudes elita koristi vrlo čvrstu jezgru financijskih institucija i mega korporacija koje dominiraju u svijetu.

Cilj je potpuna kontrola. Žele da smo robovi duga, oni žele da su sve vlade zarobljene dugovima, a da su političari u potpunosti ovisni o ogromnim financijskim doprinosima koji se slijevaju raznim kompanijama. Hudes govori kako je elita unutar medijskog sustava blokirala sve informacije koje bi mogle otkriti kako je ovaj sustav namjerno napravljen da bi porobio sve vlade i ljude ovoga svijeta. “Oni to rade u tišini”, dodala je Hudes i pozvala ljude da se probude iz sna te spoznaju ono što im se skriva, iako im je pred očima.

Riječ je o banci nad bankama u kojoj sjede ljudi koji upravljaju čitavim sistemom. Ljudi koji odlučuju o sudbini svakog čovjeka na planetu, ljudi koji su javno eksponirani a opet vi ništa ne znate o tome. Zanimljivo je zapravo da ljudi nikada nisu čuli za BIS jer je riječ o najjačoj banci na svijetu. Banci za koju ne vrijedi niti jedan zakon na planetu a opet ona upravlja svim ljudima svijeta. Ni jedan statut, ni jedno pravilo ne odnosi se na njih a to je zato jer upravo BIS stvara pravila za čitavi svijet.

Ta banka desteljećima se nalazi u centru globalne mreže novca, moći i tajnog globalnog utjecaja a važnija je i od MMF-a i svih centralnih banaka.

O banci za međunarodna poravnavanja a koja je preživjela i upravljala svim krizama i depresijama pisao je i Adam Lebor u svojoj knjizi “TOWER OF BASEL: The Shadowy History of the Secret Bank that Runs the World,“ a napisao je sljedeće: Najekskluzivniji klub na svijetu ima 18 članova. Oni se okupljaju svakog drugog mjeseca, nedjeljom u sedam navečer u sali za konferencije u kružnom tornju čiji zatamnjeni prozori gledaju na centralnu željezničku stanicu u Baselu u Švicarskoj.

Njihove rasprave traju oko jedan sat do najviše sat i pol. Neki od njih povedu i nekog povjerljivog prijatelja ali njima je zabranjeno govoriti na sastancima. Kad se sastanak završi svi koji su došli s nekim svojim odlaze, a ostali se povlače u salu za večeru na 18. katu gdje uživaju u hrani i vinu. Večera traje do 11 sati a na večeri se razgovara o onome što je zaista bitno te se tamo donose pravila i zaključci. Isti protokol provodi se već više od 80 godina. Sve ono što se dogovori za večerom se i provodi ali je strogo zabranjeno bilo što govoriti ikome.

Svi članovi ove elitne i ekskluzivne skupine većinom su muškarci i svi su centralni bankari. O njima se ne govori puno u medijima namjerno i strateški. Njih 18 sastavni su dio Ekonomskog konzultativnog komiteta (ECC) Banke za međunarodna poravnavanja koja predstavlja banku nad bankama i upravlja svim drugim bankama.

Među trenutnim i najvažnijima članovima elite trenutno su: Ben Bernanke, vodeći čovjek Federalnih rezervi u SAD-u, Sir Mervyn King, guverner Centralne engleske banke; Mario Draghi, guverner Europske centralne banke, Zhou Xiaochuan, guverner Centralne banke u Kini, te guverneri centralnih banka Njemačke, Francuske, Italije, Švedske, Kanade, Indije, Brazila i Španjolske.

Isto tako Lebor piše i o pravilima koje svi sudionici moraju potovati. Sve informacije sa sastanaka strogo su povjerljive a cijeli sustav posložen je u piramidnom smislu. Baš kao i tajno društvo njihova moć mjeri se njihovom funkcijom i položajem u društvu.

Ono što je jako zanimljivo je činjenica da švicarske vlasti nemaju baš nikakvu nadležnost nad prostorijama BIS-a. Oni ne mogu niti s nalogom ući u zgradu. BIS je jedina institucija svijeta koja ima pravo komunicirati u šiframa ali i primati i slati pošiljke u torbama koje ne smiju biti otvarane zbog svoje povjerljivosti. Banka BIS izuzeta je od svih poreza na svijetu a njezini zaposlenici ne plaćaju poreze.

Viši zaposlenici banke imaju status diplomata, što znači da se njihove torbe i osobne stvari ne smiju otvarati i pregledavati, dok su svi zaposlenici banke izuzeti svih švicarskih zakona. Imovina BIS-a ne može biti oduzeta švicarskim zakonima, što god učinili. Transkripti svih sastanaka nikada ne smiju biti javno objavljeni. Ponekad dozvole novinarima konferenciju ali nakon završenih sastanaka.

Postavlja se pitanje zašto bi nas onda to zanimalo? I zašto nešto što se čini na “opće” dobro mora biti tako jako skriveno. Očita je manipulacija ljudstvom.

Centralni bankari sebe smatraju visokim svećenicima financijskog sustava, kao tehnokrate koje nadgledaju monetarne rituale i financijske liturgije. No, zanimljivo je isto tako da tim visokim svećenicima, ne BIS, nego javnost plaća avionske karte, hotelske račune ali i mirovine. Sve to plaćaju građani svijeta a ne BIS kao zasebna instiucija u čemu se očituje prijetvornost ovih ljudi.

Rasprave centralnih bankara na sastancima, informacije koje se razmjenjuju i odluke koje se donose usko su povezane sa politikom. Oni upravljaju novcem nacionalnih ekonomija, uključujući i Hrvatsku.

Oni postavljaju kamatne stope i odlučuju kolika će biti vrijednost naše ušteđevine i ulaganja.

Oni odlučuju hoće li se štedjeti ili ne. Njihove odluke oblikuju naše živote.

Oni odlučuju koja će zemlja gladovati, koja će biti u krizi a koja će biti bogata.

Oni odlučuju o svakom segmentu društva.

Oni su bogovi novca preko kojeg upravljaju svijetom.

Zapamtite, to nije teorija zavjere i ovo ne govori neki teoretičar zavjera, ovo je rekla i vrlo obrazovana, Yale odvjetnica koja je radila unutar Svjetske banke više od dva desetljeća i koja je iz prve ruke vidjela kako se upravlja sustavom.

U razgovoru za News American spomenula je istraživanje koje je objavljeno u časopisu Plus One, a koje ukazuje na mrežu globalne kontrole. Istraživanje je napravljeno u Švicarskoj a istraživale su se povezanosti i odnosi između 37 milijuna tvrtki i investitora širom svijeta.

Na kraju došli su do šokantnog broja 147 vrlo čvrsto povezanih mega korporacija koje vladaju svijetom i trenutno kontroliraju više od 50 % svjetskog bogatstva. Hudes navodi kako ove korporacije konstantno mediji prikazuju kao dobronamjerne, a oni su krivci za svo zlo ovoga svijeta. No, ona govori kako nisu samo korporacije uključene u ovu krađu, ovdje dominiraju i sve nevladine organizacije.

MMF, sve središnje banke i Svjetska banka dobili su zadatak od BIS-a kontrolirati sav protok novca i svijetu te ga postepeno činiti nedostupnim. Hudes je prva koja je javno progovorila upravo o Banci za međunarodna poravnjavanja.

To je središnja banka svih banaka! Većina ljudi nikad nije čula za ovu banku, a ona je iznimno važna organizacija. Hudes govori’ To je neizmjerno moćna međunarodna organizacija koja nadzire novac cijelog svijeta.

Ova banka je prala novac za naciste tijekom Drugog svjetskog rata, a ovih dana njezina je svrha voditi i usmjeravati centralno planirani globalni financijski sustav. Danas postoji 58 svjetskih središnjih banaka koje joj pripadaju i ona ima moć upravljati svim ekonomijama svijeta.

Svaka dva mjeseca na globalnom ekonomskom sastanku njih 18 odlučuje o sudbini svakog čovjeka, svake žene, muškarca i djeteta na ovom planetu. I nikad vam nitko to neće reći! Banka za međusobna poravnavanja je banka osnovana od strane globalne svjetske elite da djeluje u korist te elite a namijenjena je temeljnom uništavanju gospodarskog sustava.

Hudes govori : ‘Ljudi osvijestite se, živite u feudalizmu, u kojem su sve naše vlade i kompanije te vi sami robovi duga. Ovaj sustav reguliran je od strane središnjih banaka i banke za međusobna poravnavanja s ciljem uzimanja bogatstva svijeta koje se prenosi u ruke elite. Cilj je, kako kaže Hudes moderno robovlasničko društvo i potpuno uništenje čovjeka!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(dnevno.hr)

NIJEMCI TVRDE DA SU NAJVEĆI PROBLEM BANKE ITALIJE, A RIM UPIRE PRSTOM U – DEUTSCHE BANK! VEĆINA HRVATSKIH BANAKA JE UPRAVO U TALIJANSKOM VLASNIŠTVU!

Svakim danom problemi talijanskih banaka, koji su se povećali poslije Brexit, postaju sve gori.

Ispravka vrijednosti potraživanja (“loši dugovi”) u iznosu 360 milijardi eura mogu izazvati potpuni krah bankarskog sektora.

Ali, sada je već banka Deutsche Bank postala glavni rizik.

Premijer Italije Mateo Renzi je izjavio da je spreman trošiti milijarde eura na pomoć bankarskom sektoru, čak i bez odobrenja Bruxellesa. To teško da će se svidjeti njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, kao i drugim pristašama provođenja strogih pravila eurozone.

Ali, Renzi je također istaknuo da druge europske banke imaju mnogo više problema od talijanskih.

“Ako su problematični krediti problem broj jedan, problem financijskih derivata u drugim bankama je sto puta veći. Međusobni odnos je upravo takav – jedan prema sto” – kazao je on.

Talijanski premijer je, naravno, mislio na desetke bilijuna dolara u derivatima Deutsche Bank.

Treba također istaknuti da se bankarska kriza već opasno približila Njemačkoj. Na rubu bankrota našla se Bremer Landesbank, iako ovdje problematična aktiva iznosi svega 29 milijardi eura.

Glavni ekonomist Deutsche Bank – David Folkerts-Landau – priznao je da postoje problemi i pozvao na realizaciju programa spašavanja europskih banaka čija se vrijednost mjeri milijardama eura.

U intervjuu za “Welt am Sonntag”, ekonomist je rekao da europske financijske institucije moraju dobiti novi kapital da bi provele rekapitalizaciju poslije slične financijske pomoći SAD. Istina, on nije rekao da je u SAD program realiziran prije gotovo 10 godina, a u Europi se u to vrijeme propagirala “oprezna” fiskalna i monetarno-kreditna politika.

Kako ističe ovaj ekonomist, SAD su pomogle svojim bankama potrošivši 475 milijardi dolara, a takav program je neophodan i Europi, osobito za talijanske banke. Drugim riječima, predstavnik Deutsche Bank smatra da Europa mora poći koracima SAD.

“U Europi spašavanje ne bi trebalo biti toliko skupo. Programi vrijedni 150 milijardi dolara trebali bi biti dovoljni za rekapitalizaciju europskih banaka” – kazao je David Folkerts-Landau.

Smanjenje vrijednosti dionica banaka simptom je mnogo većeg problema – fatalne kombinacije niskog rasta, visoke razine zaduženosti i opasne deflacije.

“Europa je ozbiljno bolesna i mora brzo riješiti postojeći problem, ili će se suočiti s bankrotom” – kazao je glavni ekonomist.

Po njegovoj procjeni, za spašavanje talijanskih banaka bit će potrebno najmanje 40 milijardi eura. Problem je toliko akutan, da je ekonomist Deutsche Bank uvjeren da je neophodno kršiti važeća europska pravila.

Pri tome je apsolutno nedopustivo otpisivati ​​depozite i koristiti druge metode koji će udariti po ušteđevinama ljudi, pošto će to paralizirati bankarski sektor u Italiji i na drugim mjestima. Ljudi će jednostavno prestati vjerovati u bankarski sustav.

Zanimljivo je da kada su bili u pitanju Cipar i Grčka, malo tko se brinuo za ušteđevine građana, ekonomisti, analitičari i činovnici su tvrdili da je glavno pitanje očuvanje stabilnosti, a to znači da se nešto mora žrtvovati. Ali, čim su se na nišanu našle Njemačka i Italija, došlo je vrijeme da se “promjene pravila”.

Pitanje je samo da li se David Folkerts-Landau zaista brine zbog talijanskih banaka ili za sudbinu svog poslodavca?

Ako najveća njemačka banka podrži promjenu pravila, otpor Merkelove i Schäublea će najvjerojatnije uskoro biti slomljen. A to znači da će početi sveeuropsko spašavanje banaka, ali će to, kao i uvijek, platiti porezni obveznici.

Teško da će se to svidjeti mnogima, ali će dati dodatni adut nacionalistima, a to znači da će spašavanje banaka produbiti podijeljenost u Europi.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Pitanje je trenutka kada će ogromna “lavina” biti pokrenuta i obični ljudi nemaju mnogo izbora osim da novac ne ostavljaju u bankama.

Wolff otvoreno govori o problemima i izazovima globalnog ekonomskog modela. Bez uljepšavanja i lažne nade Wolff objašnjava trenutne pojave u globalnom financijskom sektoru, njihovo porijeklo i budućnost koja se ne može nazvati ružičastom.

Praktički sve države svijeta su u dugovima “preko glave”. Kako je došlo do toga i kako uopće funkcionira čitav bankarsko-financijski sustav?

Reguliranje se inače provodilo nakon kraha i velike depresije 1929. godine, jer je tada jako mnogo ljudi izgubilo novac i znamo što su sve bile posljedice. Tada su bile uvedene mjere kako bi se kapitalom sigurnije upravljalo.

A velika dugovanja su nastala zbog toga što se cijeli sustav našao potpuno izvan kontrole, što je sve počelo 1971. godine kada je bilo ukinuto fiksiranje dolara prema zlatnom standardu, poslije čega su banke u čitavom svijetu počele se zalažu i da rade na tome da dođe do gašenja sustava regulacije bankarskog sektora. Posljednji ozbiljni korak proveo je Clinton 1999. godne ukinuvši sustav podjele banaka.

Ovi koraci su doveli do toga da danas financijski sektor nadilazi obujme realne ekonomije. Trebalo bi razumjeti i da je posljedica svega toga to da je danas globalni financijski sektor zapravo igra na sreću, casino, rulet … A dalje to dovodi do toga da novac koji središnje banke upumpavaju u ekonomiju, ne dospijeva do realnih sektora gospodarstva, već opet završava na financijskom tržištu i time se ovaj balon od sapunice samo napuhuje …

Ako pojedinac ima lošu kreditnu povijest, on neće dobiti kredit od banke. Pa ipak, zašto je situacija sasvim drugačija s velikim igračima?

Glavni problem je u tome što je čitav sustav zapravo mrtav od 2008. godine i posljednje velike financijske krize. Od onda se globalni sustav umjetno održava u životu periodičnim novčanim injekcijama. Ako ne bi bilo tog upumpavanja novca u financijski sektor, on bi preživio konačni kolaps.

Zato, središnje banke po čitavom svijetu tiskaju novac naveliko. A kao drugo, snižene su referentne kamatne stope, u posljednjih 7-8 godina čak do nula posto, pa i niže …

Što više, banke i imaju probleme upravo zbog tih niskih stopa. Koliko je to opasno?

Upravo ta pojava i “potpiruje” financijski casino. Glavni zadatak banaka je financiranje gospodarstva, ali danas nitko ne kreditira.

Zato su danas banke, i što je još opasnije, mirovinski fondovi su prinuđeni da se bave spekulacijama. I to jeste vrlo opasno, jer ponavljam, cijeli sustav je izvan kontrole.

Kakvu ulogu zapravo igraju središnje banke koje ste spomenuli?

Sve veću ulogu. Ranije su one igrale sekundarnu ulogu, a sada sve više moraju intervenirati. Europska središnja banka poduzima mjere spasiti “Deutsche banku”, a Centralna banka Švicarske čini sve da spasi “Credit Suisse”.

I to je najprije zato što ove banke u svom portfelju imaju financijske derivate, koji nemaju nikakve veze sa realnim ekonomskim sektorom. Opseg derivata “Deutsche banke” je oko 75 trilijuna dolara !!! Ta suma čak 20 puta nadilazi BDP Njemačke. Ovo je bomba za koju ne znamo kada će eksplodirati. Ili drugim riječima, to je lavina koju može pokrenuti i najmanja pahulja.

Pretpostavimo da neka država primjerice želi otplatiti svoje dugove. Da li bi to bilo moguće?

Ne, to je gotovo nemoguće. Jedan od najvećih problema je upravo to što se ovo više ne može riješiti na nacionalnoj, jer je na međunarodnoj razini prevelika isprepletanost banaka i nijedna država sama ne može riješiti svoj problem.

To se najviše tiče upravo tržišta derivata. Ako u Njemačkoj emitirati obligaciju, može je osigurati u SAD ne samo kupac, već i drugi sudionici na tržištu.

Ako se neki potres desi i u sasvim maloj državi, to se može osjetiti u cijelom svijetu i utjecati na svjetski financijski sustav. Na primjer Grčka – ona ima relativno malu ekonomiju, ali je konstantno održavaju u životu različitih mjerama iza kojih stoje velike banke poput “Goldman Sachsa”, “GP Morgana”, “Deutsche banke” i drugih.

Što biste mogli posavjetujete običnim građanima? Što činiti sa svojim ušteđevinama?

Ovdje se malo što može reći. A ljudi bi trebali znati da nas čeka ogromni financijski krah.

Ako pogledate što se dogodilo u Grčkoj i na Cipru, vidjet ćete da su se u vrijeme najjače krize banke zatvarale, a da štediše nisu imale mogućnost uzeti svoj novac.

Zato mislim da nije loše da svako čuva određenu količinu novca kod kuće. Osim toga, nikome ne bih savjetovao da sada podiže kredit.

Ako euro propadne, onda će banke tražiti isplatu kredita u staroj valuti. A ako dođe do devalvacije eura, recimo za 30 posto, svi oni koji su uzeli kredit, morat će isplatiti 30 posto više od sume koju su dobili.
 
(sputniknews.com)

MEĐU ONIMA KOJI NEMAJU NIŠTA ZA “CRNE DANE” – NAJVIŠE JE LJUDI IZMEĐU 35 I 44 GODINE ŽIVOTA

Istraživanje Google Consumer Survey, koje je bilo obavljeno za GOBankingRates.com, pokazalo je da većina Amerikanaca – čak 62 posto – nema u bankama ni 1.000 dolara ušteđevine.

Da sve bude još gore po podanike Baracka Obame, odnosno po pripadnike “Bogom izabrane nacije”, čak 21 posto građana SAD nema nikakvu ušteđevinu.

Analitičar GOBankingRates.com – Cameron Hadlston – situaciju je prokomentirao ovako:

“Ne može ne brinuti činjenica da ovako veliki postotak Amerikanaca ima jedva do 1.000 dolara ušteđevine, ili nikakvu. To znači u slučaju kakvih nepredviđenih rashoda moraju uzimati kredite, tražiti pomoć od rodbine ili prijatelja. Čak i oduzimati od onoga što štede za mirovinu”.

Isto istraživanje je pokazalo da je među onima koji nemaju ništa za “crne dane” najviše ljudi između 35 i 44 godine života.

Slično istraživanje američke središnje banke (Sustava federalnih rezervi) pokazalo je da je 57 posto Amerikanaca koji su imali ušteđevinu do 2008. bez nje ostalo u godinama koje su uslijedile.

Sada zamislite kapitalističku Ameriku i njezine građane čija sigurnost i ovisnost ovisi o novcu, kako se oni osjećaju sigurnima.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Vaše fizičko zlato i srebro neka uvijek bude u vašem posjedu. Ako nije u vašem posjedu, kao da i nije vaše!

Vodeći ekonomski stručnjaci najavili bankrot cijelog sustava krajem rujna/početkom listopada, a naviješten je globalni ekonomski kolaps koji će za zauvijek promijeniti ekonomsku, sociološku i geopolitičku sliku života na Zemlji.

To je jako utjecati na živote običnih malih ljudi.

Poznati američki investitor i kandidat za ministra financija u vladi Richarda Nixona, Jim Sinclair, na svojoj internet stranici jsmineset.com, već godinama piše o nadolazećem kolapsu i o GOTS-u (Get Out of the System).

GOTS je prema Sinclairu plan za ublažavanje posljedica nadolazećeg kolapsa. Između ostalih Sinclair piše o zaštinim mjerama koje bi mali čovjek trebao poduzeti prije kolapsa u nakani da koliko toliko ublaži njegove posljedice.

Da ne tražite po internetu, donosimo vam GOTS listu (“Lista za bijeg iz sistema”)

• Ako već niste, nabavite si malo poljoprivedno imanje sa kućicom i obradivom zemljom za uzgoj voća i povrća
• Nabavite si auto sa dizel motorom ili auto na plin ili na struju. Napravite si što veći spremnik za skladištenje dizel goriva
• Nabavite si solarne panele za proizvodnju struje te agregat sa što većim spremnikom goriva za vaše poljoprivedno imanje
• 33% vaše likvidne imovine (gotovine i sl.) neka bude u fizičkom zlatu i srebru
• Vaše fizičko zlato i srebro neka uvijek bude u vašem posjedu. Ako nije u vašem posjedu, kao da i nije vaše
• Ako ulažete u dionice, imajte potvrdu o vlasništvu u dokumentiranom i ovjerenom obliku
• Ako ulažete u obveznice i slične investicijske instrumente, istog trena povučite vaš novac iz njih
• Držite kod sebe gotovinu za 6 mjeseci tekućih troškova. Kreditne i debitne kartice vam neće biti od velike koristi kad se kolaps dogodi
• Otplatite, koliko god je to moguće, što veći dio vaše hipoteke
• Otplatite što veći dio ili, ukoliko je to moguće, cijele vaše dugove.
• Otplata duga je jako bitna. Iskustva hiperinflacije u Weimarskj republici u Njemačkoj 1920-ih nam govore da čak i propast banaka nije značila nestanak duga/kredita nego su isti jednostavno bila reprogramirani prema vrijednosti zlata NAKON kolapsa. Kupovna/otplatna moć 98-99% stanovništva će biti znatno smanjena

U SLUČAJU KOLAPSA NA VAŠU MIROVINU MOŽETE ZABORAVITI

Po Sinclairu, gore navedene radnje treba učiniti odmah, jer kad se kolaps dogodi, jednostavno nećemo imati vremena. Osobno ne vjerujem, ali u cijelosti niti isključujem kroz kraće razdoblje, stanje društva u stilu Pobješnjelog Maxa.

Duboko vjerujem da se radi o dobro promišljenom i organiziranom kolapsu kojem je cilj prouzročiti kontrolirani kaos kako bi se ljudima što lakše nametnuo paket mjera Novog, konačnog, svjetskog poretka. I ne zaboravite da je krajni cilj tog poretka apsolutna kontrola svih vidova života svakog pojedinca.

Po već stoljećima prokušanom receptu, vladajuće elite stvaraju kaos kako bi napaćene mase tj. mali čovjek vapio za redom.

A koja će biti cijena reda? Gubitak slobode i potpuna kontrola naših života.
 
Za neupućene, ovo se inače zove “Bank Run”, iliti “Potrči u banku po svoje pare zbog straha da ne bi ostao bez njih”

 
 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21925"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Steve Keen, profesor ekonomije i financija na Sveučilištu Zapadni Sydney, ugledni je australski ekonomist, a najpoznatiji je po tome što je predvidio globalnu krizu

Oštar kritičar ekonomije, teorija i metodologije na kojima počiva današnja ekonomska znanost razvio je model u koji je uključio banke, dug i novac i dokazao da prije velike oluje u ekonomiji vlada bonaca u koju se globalne ekonomije uljuljkaju uoči početka katastrofe. Glavni uzrok kolapsa ekonomije su privatni, a ne javni dugovi, smatra Keen.

Privatni dug, a on je rastao desetljećima i prešao je rast BDP u posljednjih četrdeset godina, u američkom slučaju privatni dug rasao je s oko 25 posto BDP pedesetih godina prošlog stoljeća i došao do 150 posto BDP 2005.

Svijet je postao ovisan o dizanja kredita kao gorivo za ekonomsku ekspanziju, a kad je dug prestao rasti, ekonomija je pala – kaže Keen.

Ovaj ekonomist je još 2005. godine počeo držati seriju predavanja po uglednim sveučilištima sa tezom da je slom globalne ekonomije neminovan. Ipak, premda rado viđen gost i zanimljiv govornik, njegove riječi nisu dopirale do vlada. I tada, kao i danas, glavna briga vlada bio je javni, odnosno državni sud, a ne privatni dug kojeg Keen smatra ključnim.

Privatni dug je važan, jer banke kreditiranjem stvaraju novac i novu potražnju. To je glavni izvor širenja ponude novca u našoj ekonomiji, a novčane zalihe će rasti i ekonomija će rasti ako novi krediti prelaze otplatu starih dugova.

Koji su glavni uzroci globalnog financijskog kolapsa?

Glavni uzrok bio je rast privatnog duga, a on je rastao desetljećima i prešao je rast BDP-a u posljednjih četrdeset godina; u američkom slučaju privatni dug rastao je sa oko 25 posto BDP-a pedesetih godina prošlog stoljeća i došao do 150 posto BDP-a 2005. Svijet je postao ovisan o dizanju kredita kao gorivu za ekonomsku ekspanziju, a kad je dug prestao rasti, ekonomija je pala.

Ali to je proces koji ne može ići zauvijek, jer dug ne može postati beskonačno veći od prihoda. Iako je teško uspostaviti maksimalnu razinu, empirijsko istraživanje koje je proveo američki bankar Richard Vegh utvrdilo je da se svaka kriza u posljednjih 150 godina u svijetu dogodila kad je privatni dug premašio BDP za 1,5x puta. (Hrvatsku tek čeka ulazak u krizu?)

Amerika je doista ispunila te kriterije tijekom dvetisućitih godina, a Kina ih je premašila u posljednjih pet godina. Dakle, kriza u SAD bila je predvidiva, a vjerujem da će se kriza dogoditi u Kini u idućih godinu ili dvije – zaključuje Keen.

Kad je riječ o zemljama koje su najefikasnije isplivale iz krize Keen navodi Island.

Tamo su političari htjeli učiniti ono što su činili svi drugi, da spase banke, a ne dužnike, nametnu mjere štednje. Ali ljudi su opkolili Parlament, predsjednik je odbio ugovore s MMF i pobuna je značila da je Island otpisao svoje dugove, podržavajući dužnike, a ne vjerovnike. I osim toga, procesuirali su bankare.

Island je izašao iz krize bolje nego li bilo koja druga zemlja, iako je u jednom trenutku privatni dug u bankama bio oko 1.000 posto njihovog BDP – zaključuje profesor Keen.

Najgore se s krizom nosi eurozona gdje su nametnute mjere štednje zbog lažnih uvjeravanja da je javni dug pravi problem i da će štednja dovesti do rasta. Ove politike su izazvale drugu Veliku depresiju, smatra Keen.

Nepotrebna patnja Grka

“Najgore prošli ljudi u zemljama poput Grčke, Španjolske, Portugala, koji su morali proći kroz nepotrebne patnje programa štednje koji je pogrešno identificirao problem kao posljedicu javnog duga. Mnogi ljudi počinili su samoubojstvo zbog pogrešnih politika. Trebamo političko vodstvo koje može razumjeti složene sustave, od ekonomije do ekologije”, navodi Steve Keen.

Kako ste uspjeli predvidjeti veliku financijsku krizu koja je od 2008. zahvatila svjetsku ekonomiju?

U kasnim 1980-ima čitao sam radove Hymana Minskog i postao uvjeren da je njegovo objašnjenje kapitalizma točno. Izgradio sam matematičke modele njegove hipoteze financijske nestabilnosti za svoj doktorat i ti su modeli pokazali ne samo da će se kriza dogoditi nego da će se dogoditi kad stopa rasta privatnog duga bude usporena, ali i da će krizi prethoditi razdoblje prividne mirnoće. Kad sam vidio da se ova oba obrasca pojavljuju u podacima – dizanje duga i istovremeno pad nezaposlenosti i inflacije – vjerovao sam da je kriza neizbježna. Počeo sam s javnim upozorenjima da će se kriza dogoditi još u prosincu 2005.

Zašto mainstream ekonomija nije predvidjela ovu krizu?

Mainstream ekonomija zanemaruje privatni dug uz argument da je “dug novac koji dugujemo sami sebi” – odnosno da pozajmljivanje povećava dužnikovu potrošačku moć, ali smanjuje vjerovnikovu, međutim uz mali ukupni učinak. To je točno za situacije kad jedna osoba posuđuje novac drugoj jer se onda radi o izmjeni postojeće, stalne količine novca. Ali, to nije istina kod bankovnih kredita, koji stvaraju novi novac i potražnju kad je kredit realiziran, ali uništavaju novac i smanjuju potražnju kad se dug otpla­ćuje. Ignoriranjem ove bitne značajke kredita banaka, ignorirali su i uzroke krize i prividno blagostanje koje se pojavilo uoči krize.

Zašto je privatni dug tako važan za razumijevanje financijskog kolapsa i same financijske sfere?

Privatni dug je važan, jer banke kreditiranjem stvaraju novac i novu potražnju. To je glavni izvor širenja ponude novca u našoj ekonomiji – a novčane zalihe će rasti i ekonomija će rasti ako novi krediti prelaze otplatu starih dugova. To je bio slučaj tijekom šest desetljeća od 1945. do 2008.: svake godine novo kreditiranje prekoračilo je otplatu duga, te je ukupni dug rastao brže od BDP-a za tih 60 godina. Ali to je proces koji ne može ići zauvijek, jer dug ne može postati beskonačno veći od prihoda. Iako je teško uspostaviti maksimalnu razinu, empirijsko istraživanje koje je proveo američki bankar Richard Vague utvrdilo je da se svaka kriza u posljednjih stotinu i pedeset godina u svijetu dogodila kad je privatni dug premašio BDP za 1,5 puta ili kada je omjer porastao za oko 20 posto – na primjer sa 135 posto do 155 posto tijekom pet ili manje godina. Amerika je uistinu ispunila te kriterije tijekom dvijetisućitih, a Kina ih je premašila u posljednjih pet godina. Dakle, kriza u SAD-u bila je predvidljiva, a vjerujem da će se kriza dogoditi u Kini u idućih godinu ili dvije.

Što mislite o studentskim pokretima koji zahtijevaju izučavanje alternativnih ekonomskih znanosti umjesto neoklasične?

Mislim da su zahtjevi studentskih pokreta izvrsni. Alternativne poglede kako kapitalizam funkcionira treba izučavati sve dok ne evoluira pristojna paradigma. To bi moglo trajati desetljećima, a u međuvremenu neoklasična ekonomija nema pravo na monopol nastave na sveučilištima.

Što je rješenje za ovu krizu i stagnaciju?

Moramo drastično smanjiti privatni dug: samo kad se vrati na razine koje smo imali 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, kapitalistička ekonomija će opet snažno rasti – mada se sada, naravno, moramo nositi i s ekološkim ograničenjima rasta. To bi se moglo postići onim što ja nazivam “jubilejem modernog duga”, ili “kvantitativnim olakšavanjem za narod”. Iskoristili bi se kapaciteti vlade – kroz središnju banku – kako bi se stvorila novčana podloga za otpis dugova na način da se ne pravi razlika između štediša i dužnika. Oni koji nemaju dug dobili bi novčanu injekciju, oni koji imaju dug trebali bi ga, uz pomoć, otplatiti; i trebalo bi zaustaviti situaciju da banke kreditiraju kako bi financirale špekulacije, a ne investicije.

Što bi svijet, ili globalna zajednica, trebali naučiti iz ove krize?

Najvažnija je lekcija shvatiti kako se lako stvara privatni dug – stvarno nastaje “ni iz čega” te kako banke lako mogu stvoriti previše duga. Moramo prestati razmišljati o dugu kao o nečemu što se događa između dva pojedinca – u situaciji u kojoj onaj koji je štedio novac može taj novac posuditi, a mogućnost da onaj drugi ne vrati taj novac smatra se krađom – i razmišljati na način da je banka poput tvornice koja teži što više proizvoditi, i mora povremeno otpisati dug koji nikad ne bi trebao biti stvoren. Konačno, neekonomisti moraju naučiti da je konvencionalna ekonomska teorija vrlo loše model kapitalizma jer zanemaruje novac, dug i neravnotežu – a sve ove kategorije definiraju aspekte kapitalizma. Trebamo novu teoriju ekonomije koja uzima pojmove novca i duga vrlo ozbiljno, a vidi ekonomiju kao kompleks koji je daleko od ravnoteže sustava.

Koje su posljedice koje osobno smatrate najgorima? Kako će – i hoće li – promijeniti društva u kojima živimo?

Najgore je pojedincima koji su izgubili prihode te u mnogim slučajevima životne ušteđevine zbog ove krize. Možda su još gore prošli ljudi u zemljama poput Grčke, Španjolske, Portugala, koji su morali proći kroz nepotrebne patnje programa štednje koji je pogrešno identificirao problem kao posljedicu javnog duga. Mnogi ljudi počinili su samoubojstvo zbog pogrešnih politika.

Je li kriza pokazala da postoji potreba za novom vrstom vodstva? Na koji način?

Trebamo političko vodstvo koje može razumjeti složene sustave, od ekonomije do ekologije. Naši politički sustavi su dizajnirani kad smo trebali “plemensko” vodstvo protiv drugog plemena. No, ovih dana najveće prijetnje našem opstanku dolaze iz složenosti prenapučenog svijeta u kojemu živimo i potrebne su nam odluke koje su suprotne od onoga što su plemenske vođe sklone učiniti. Na primjer, da bismo sada riješili ekonomsku krizu, moramo smanjiti privatni dug i mi imamo kapacitete da to učinimo. Javni dug je porastao jer je privatni dug prvo postao prevelik, a onda je prestao rasti – čime je uklonio izvor potražnje iz gospodarstva. Ali naši političari jednostavnog načina razmišljanja primjenjuju uvijek jednostavan lijek pokušaja izravnog smanjivanja javnog duga i time gospodarstvo pati. To je jedini rezultat. Povlačim analogiju između naših političara i onoga što oni rade s amaterskim vozačima automobila koji pokušavaju skrenuti desno na cesti i zbog toga voze automobil u krug. Njihov je refleks da i dalje drže volan udesno, ali zbog toga još više proklizavaju – jer zapravo trebaju okrenuti volan ulijevo kako bi se izravnali.

Možete li navesti nekoliko dobrih i loših primjera kako su različite vlade rješavale krizu?

Vjerojatno je krizu najbolje riješio Island. Način na koji su to oni učinili uključivao je političko djelovanje cijele zajednice – što je lako u zemlji koja ima tako malo stanovnika. Politički lideri htjeli su učiniti ono što su činili svi drugi – spašavati banke, a ne dužnike, nametati mjere štednje… ali ljudi su opkolili Parlament, predsjednik je odbio potpisati ugovore s MMF-om i pobuna je značila da je Island otpisao svoje dugove – podupirući dužnike, a ne vjerovnike. I osim toga, procesuirali su bankare. U konačnici, Island je izašao iz krize bolje nego li bilo koja druga zemlja, iako je u jednom trenutku privatni dug u bankama bio oko 1000 posto njihova BDP-a.

Najgore se sa krizom nosi eurozona gdje su nametnute mjere štednje zbog lažnih uvjeravanja da je javni dug pravi problem i da će štednja dovesti do rasta. Ove su politike izazvale drugu Veliku depresiju.

*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs,jutarnji.hr,youtube.com/uredio:nsp)

• Grci nikada ne mogu isplatiti sve što duguju. To je nemoguće. Zato mogu stalno odgađati rokove isplate. Oni upravo to i rade. I vjerojatno će još neko vrijeme moći nastaviti tako

• SAD sam iskopao sebi jamu, zato što nikako nisu htjeli dijeliti s novim akterima, konkretno s Kinom. Zato je ostatak svijeta odlučio preuzeti stvari u svoje ruke. Za Ameriku je to užasno, a za sve ostale – odlično. Potrebna je protuteža dolaru. Zato se pojavila Azijska banka za infrastrukturne investicije

• U narednih nekoliko godina ona bi mogla postati vrlo ozbiljna konkurencija MMF-u i Svjetskoj banci čije vrijeme prolazi. Ne znam da li ste vidjeli njihove projekte i predviđanja, ali situacija je beznadna. Oni su beskorisni. Sljedeći korak je gašenje Svjetske banke i MMF

• Sada mi je ušteđevina u američkim dolarima, ali kroz deset i čak pet godina ne mogu to ni zamisliti. SAD je najveći dužnik u povijesti, dužna je više nego itko drugi u svijetu. To ne obećava ništa dobro u budućnosti

• Trenutno čuvam sredstva u dolarima, zato što će nastupiti nestabilni period u mnogim regijama i ljudi će kupovati dolare jer ne znaju što drugo raditi. Tečaj dolara će, najvjerojatnije, značajno porasti i pojavit će se financijski mjehur. A što će biti dalje, ne znam

Američki milijarder Jim Rogers u ekskluzivnom intervjuu televiziji RT govorio je o mogućoj sudbini američke valute, a prokomentirao je i rusko-grčke odnose.

Hajdemo govoriti o grčkom “planu B”, ili, točnije, “planu P”, kako ga nazivaju po prvom slovu prezimena ruskog predsjednika. Zar Alexis Tsipras od Rusije treba samo novac?

Jim Rogers: Pare su mu prijeko potrebne! Tako da, naravno, odgovor je potvrdan! Rusija je prelijepa zemlja, ali travanj nije najbolje vrijeme za putovanje po njoj. Tsipras dolazi ovamo upravo zbog toga da bi igrao na kartu sukoba Putina i Zapada u svom interesu. Drugim riječima, on pokušava ostvariti i financijske i političke ciljeve.

Vlada SYRIZA-e je izjavila da neće igrati po pravilima EU, barem otvoreno, ali se složila isplatiti MMF-u dug u iznosu 450 milijuna eura. Koliko znam, prva tranša će biti uplaćena uskoro. Zašto su se Grci odlučili za ustupke?

Rogers: Da bi demonstrirali dobru volju. Oni time kao da govore: vidite, mi poštujemo svoje obveze, činimo sve da isplatimo dugove, zato nam pomozite, a mi ćemo se truditi još više.

A što, zar oni imaju izbora?

Rogers: Razumije se da ne! Shvatite, Grci nikada ne mogu isplatiti sve što duguju. To je nemoguće. Zato mogu stalno odgađaju rokove isplate. Oni upravo to i rade. I vjerojatno će još neko vrijeme moći nastaviti tako.

To znači da oni računaju da će u određenom trenutku ti ​​dugovi jednostavno biti zaboravljeni?

Rogers: Upravo tako. Ili, barem, da će moći zataškavaju taj problem dok se u Grčkoj ponovno ne promijeni vlast.

Od koga još Grci mogu tražiti novac?

Rogers: Od Kine, to je trenutno najbogatija zemlja na svijetu. Ali, kao idealan kandidat djeluje Rusija, zato što se u svjetlu događaja u Ukrajini s njom može udružiti protiv EU i SAD. Međutim, Kina u ovom trenutku ima više novca od svih nas zajedno.

Kažite koliko će aktivna biti nedavno osnovna Azijska banka infrastrukturne investicije na planu stavljanje točke na dominaciju dolara?

Rogers: Počnimo od toga da je SAD sam iskopao sebi jamu, zato što nikako nisu htjeli dijeliti s novim akterima, konkretno s Kinom. Tako da je ostatak svijeta odlučio preuzeti stvari u svoje ruke. Za Ameriku je to užasno, a za sve ostale – odlično. Potrebna je protuteža dolaru, potrebno je nešto pomoću čega se može konkurirati dolaru. To je također dobro. Naravno, oni će morati postići rezultate, ali nitko ne očekuje da će se to dogoditi prvog mjeseca ili godine. Potrebno je vrijeme da proces krene kako treba, i to svi razumiju.

To znači Vi smatrate da ona može konkurirati Svjetskoj banci?

Rogers: Ne ove godine, ali u budućnosti sigurno. U narednih nekoliko godina ona bi mogla postati vrlo ozbiljna konkurencija. Vrijeme Svjetske banke i MMF-a prolazi. Ne znam da li ste vidjeli njihove projekte i predviđanja, ali situacija je beznadna. Oni su beskorisni. Sljedeći korak je gašenje Svjetske banke i MMF-a.

Ja sam mislio da je to odavno bilo jasno. Zašto je banka stvorena tek sada, Kina je sigurno imala sredstva za to i ranije?

Rogers: Sve do ovog trenutka nitko naprosto nije imao izbora. Kinu to nije interesiralo, njezino gospodarstvo raste tek posljednjih nekoliko godina. A sada je Kina pomislila: čekajte, mi možemo raditi bolje od Svjetske banke i MMF. Na tome će i raditi.

Kakav učinak će ta banka imati na multipolarni svijet, čiju evoluciju vidimo u posljednje vrijeme?

Rogers: Do sada je dominantna valuta bio dolar, nikakve druge varijante jednostavno nije bilo. Sada će zemlje moći birati. Da li će to biti kompozitna valuta, ili juan, ili nešto treće, tek, ona će biti konkurencija američkom dolaru. Nažalost – ja sam ipak Amerikanac, zato kažem “nažalost” – to će smanjiti utjecaj SAD.

Znači, Vaše predviđanje o dolaru je pesimistično?

Rogers: Sada mi je ušteđevina u američkim dolarima, ali kroz deset i čak pet godina ne mogu to ni zamisliti. SAD je najveći dužnik u povijesti, dužna je nego itko drugi u svijetu. To ne obećava ništa dobro u budućnosti.

Na koga biste se kladili?

Rogers: Trenutno čuvam sredstva u dolarima, zato što će nastupiti nestabilni period u mnogim regijama i ljudi će kupovati dolare jer ne znaju što drugo raditi. Tečaj dolara će, najvjerojatnije, značajno porasti i pojavit će se financijski mjehur. A što će biti dalje, ne znam. Možda će juan zauzeti vodeće pozicije, a možda će se do tog trenutka oporaviti rublja, tko zna.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)

I vrapci na grani znaju da je ekonomski kolaps neizbežan i da je elita spremna ukrasti što više sredstava prije kolapsa. U ovom članku su predstavljene razumne stvari koje možete učiniti kako biste povećali svoje šanse da preživite veću društvenu katastrofu nastalu zbog ekonomskog kolapsa

Pripremite se za najgore, a nadajte se za najboljem.

1. Potreban je novac za pripremanje

Vrhunac gluposti bi bio da ostavite životnu ušteđevinu u instituciji koja je planira ukrasti od vas. Morate preusmjeriti vaš novac na važnije stvari.

Sve više je postalo jako teško podići životnu ušteđevinu iz banke, onemogućivši ljudima potpuni pristup novcu.

Postoje izvjesni bankarski zakoni na koje morate obratiti pozornost: Izvješće o transakciji novca, Izvještaj o sumnjivoj aktivnosti i strukturiranje.

Izvješće o transakciji novca

Zakon zahtijeva od banaka da podnesu izvješće o bilo kakvom povlačenju novca ili depozita koje prelazi 5.000 eura u jednom danu. Zakon je dizajniran tako da bi se spriječilo pranje novca ili krivotvorenje.

Kako bi sve bilo u skladu sa zakonom, financijske institucije moraju zahtijevati osobne podatke, informacije o transakciji i osobni broj osobe okoja provodi transakciju.

Strukturiranje i Izvješće o sumnjivoj aktivnosti

Sigurno će se pojaviti neki genije koji će podići 8.499 eura, na što banka ne bi trebala reagirati. Međutim, nije to baš tako jednostavno. Banka može pozvati na Izvješće o sumnjivoj aktivnosti koji služi za to da oteža zaobilaženje odredbi prethodnog zakona.

Strukturiranje transakcija podrazumijeva podizanje sume iz više puta kako bi se zaobišao zakon podizanja ograničene sume.

Provedba zakona

Bankarski zakoni su jako strogi. Vlada može konfiscirati vaš račun u banci ako se otkrije da je počinjen prekršaj. Vlada može preuzeti sav vaš novac i bez sudske odluke. Bilo kakvo suđenje s vladom bilo bi uzaludno.

Povlačenje novca iz banke

Najbolji način da vam novac ne ostane zaglavljen u banci jest da ga ni ne stavljate u banku. Koristite cash kad god je to moguće.

Eventualno, ne bi bilo loše da imate više računa u različitim većim bankama, jer ćete tako moći brže podići sav novac u slučaju krize.

U slučaju da postanete meta istrage, ni u kom slučaju nemojte dozvoliti da vas ispituju bez prisutnosti odvjetnika. Često ljudi završe u zatvoru ili plate velike kazne, ali ne zbog zločina, već zato što su ih istražitelji prevarili.

2. Napravite popis

Nabavite hranu, vodu, i poboljšajte sigurnost svog doma. Ako ne posjedujete većeg psa, razmislite o tome da nabavite bar jednog.

Sastavite popis svega što vam je potrebno.

Svu svoju kupnju obavljajte u gotovini. Ne želite da pogrešni ljudi znaju što smjerate.

3. Ruralno protiv urbanog

Moramo živimo u sadašnjosti i često ne možemo se preseliti u ruralnu oblast zbog posla. Međutim, navodi se da je šansa preživljavanja ekonomskog kaosa 10 puta veća u ruralnom području nego u urbanom području. Gledajte da pronađete neko izolirano mjesto i da putujete na posao u međuvremenu.

4. Otplatite hipoteku i auto

Ne bi bilo loše da isplatite svoje dugove. U slučaju ekonomskog kolapsa vjerojatno nećete imati posao, a vaša ušteđevina i mirovinski fond će biti zaplijenjeni. Ako ne otplatite dugove, vi i vaša obitelj biste mogli završiti na ulici jer ne biste mogli otplatiti dugove.

5. Kupujte zlato i srebro dok god to možete priuštiti

Goldman Sachs prodaje zlato. Elita i BRIKS prikupljaju zlato. Ovi postupci samo ukazuju na to što će biti vrijedno kada dođe do kolapsa.

Čuvanje zlata i srebra predstavlja strategiju ekonomskog preživljavanja koja će otplatiti dividende kada se dim krene raščišćavati.

6. Postanite surovi prije nego što netko postane surov prema vama

Ključno je da odmah eliminirati sve nepotrebne troškove. Osigurajte sebi funkcionalni kapital.

Započnite posao kod kuće kako biste povećali priljev novca. Započnite posao koji ne zahtijeva puno ulaganja. Čak i ako ne zarađujete mnogo, uspjet ćete izbjeći porez, pri čemu ćete zaraditi dovoljno novca da osigurate sebi opremu za preživljavanje.

7. Pravite i čuvajte svoju hranu

Što se tiče čuvanja hrane, morate početi s tim odmah. Preporuča se da se čuva hrana za bar dvije godine. Morate usavršite uzgajanje hrane kod kuće. Također, nemojte čuvati svu hranu na jednom mjestu, u slučaju da vas opljačkaju.

Najveća prijetnja po opstanak biće smrt uslijed dehidracije ili gladi. Kontaminirana voda će također predstavljati problem. Postoje mnoga rješenja za filtriranje i pročišćavanje vode. Ne bi bilo loše nabaviti filter za vodu.

8. Osobne zalihe

Naravno, bit će vam potrebne zubne paste, kozmetika, pribor za jelo itd. Mnogi preppersi (ljudi koji su spremni za nevolje i katastrofu) na internetu su već sastavili kompletne liste osobnih predmeta.

9. Lijekovi i medicinska pomagala

Ako netko u vašoj obitelji boluje od kroničnog zdravstvenog stanja, važno je osigurati lijekove za bar 6 mjeseci do godinu dana. Također, potražite prirodne alternative za liječenje ovih zdravstvenih stanja u slučaju da ne možete predati recepte za lijekove. Također nabavite i lijekove za nepredviđene okolnosti.

Nikako nemojte zaboraviti na opremu za hitnu pomoć, kao ni na higijenske zalihe.

Sve to vam djeluje kao puno posla? Moguće, ali sve ovisi koliko snažno želite preživjeti.

10. Pripremite se za preživljavanje i novi način života

Moguće je da ćete naučiti živjeti u surovim uvjetima bez grijanja i klima uređaja. Možda nećete imati struje. Nabavite svjetiljke, mnogo baterija i ručni radio.

Osigurajte odjeću za sve moguće vremenske prilike, nikad ne znate u koje doba može početi kriza.

Bilo bi super da osigurate generator za svoju kuću, međutim, ako budete jedini u ulici sa strujom, to će brzo privući neželjene posjetitelje.

Dovedite se u red. Počnite šetati, džogirati ili trčati.

Ne zaboravite osigurati igračke za djecu za koje nije potrebna struja i edukativni materijal. Pripremajte se za novi način života.

11. Nemojte reći nikome

Nemojte reći čak ni svojim susjedima, osim ako se i oni pripremaju za preživljavanje. Važno je formirati saveznike. Nitko drugi ne mora znati za vaše planove. Gledajte da sve transakcije napravite u kešu. Ne želite da netko otkrije što smjerate.

12. Pomolite se!

Preživljavanje nije zagarantirano, spas jeste.

Zaključak

U naopakom svijetu gdje banke legalno posjeduju vaš novac, ponovno preuzimanje istog može biti problem.

Nije sigurno da ćete uspjeti izvući sav novac, ali ćete svakako izgubiti sve ako ne pokušate ništa izvući.

Napunite kanister s gorivom, podignite novac u cashu i čuvajte hranu. Tko zna što se može dogoditi.

Ako ništa drugo, pripremite se zbog svoje djece!

 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 

 
 
(web-tribune,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

U Rusiji se bilježi nezapamćeni pad rublje, inflacija galopira, a stanovništvo se u panici ubrzano snabdeva i pravi zalihe hrane. Domaći novac vade iz banaka i kupuju sve u trgovinama, a neki su dizali kredite u rubljima

U Rusiji nikad nije dosadno. Pa, mi smo na ovakve krize, udarce i kaos već navikli. Nije ovo prvi put. Naravno da su se ljudi uznemirili, ali ne toliko koliko bi se možda očekivalo – kaže kolega novinar Maksim Jusin iz Moskve.

Mnogo se ljudi, naglašava Jusin, pripremilo za ovakvu situaciju jer se već prije najmanje mjesec, dva mogao iščitati ovakav ishod. Rusi su snalažljivi pa je većina podigla svoje dolare i eure u strahu da se ne zabrani njihovo podizanje s računa, kao što je to u Ukrajini. Jusin napominje da je posljednjih tjedana zabilježen i povećan broj nenamjenskih kredita koji su podizani u rubljima. Neki snalažljiviji su podizali kredite i od deset tisuća dolara u rubljima – za taj iznos kupili bi dolare ili eure i sada bez panike vraćaju te kredite koji su se obezvrijedili. Neki su, pak, kupovali automobile i stanove na kredit u rubljima.

No, Jusin napominje kako sada svi čekaju da se tečaj stabilizira. Čini se da oni koji sada mahnito kupuju dolare i eure možda griješe jer se čeka da država ubrizga svoje devizne rezerve kako bi stabilizirala tečaj na razumnoj mjeri.

Krim je koštao

Kriza i ova situacija s Ukrajinom odavno su natjerale Ruse da se snalaze i vrte, pa je samo naivne romantičare dočekala nespremne – dodaje Jusin. Napominje da sada mnogi oporbenjaci likuju i kažu kako “Krim ipak nije pao – besplatno”.

Vraćamo se u 90-e. Konačno smo postali banana-republika – komentira, pak, stanovnik Moskve Jevgenij kojega smo dobili na mobitel dok je nervozno stajao u redu pred mjenjačnicom na Trgu Majakovskog u središtu ruske metropole.

Jevgenij je pokupio sve rublje koje je imao kod kuće – od žene, brata, šogora i bake koju je trebalo nagovarati da podigne s računa “ono nešto umirovljeničke ušteđevine koju ima” – i sada ih želi promijeniti u dolare ili eure kako bi “spasio što se spasiti dade”. U redu, otkriva, nema velike gužve, ali pred svim moskovskim mjenjačnicama i bankama ljudi čekaju. – Odvikli smo se od redova, ali sada nas ponovno vraćaju u prošlost – ljuti se Jevgenij. Dodaje kako je, srećom, uplatio doček Nove godine u Španjolskoj, u Barceloni, po starim, prihvatljivim cijenama pa je barem za to miran, “ali ako sada ne kupim eure, ne znam kako ću se tamo provesti”.

Velika zbrka

Priča nam kako mnogi njegovi prijatelji žele otkazati putovanja pa od agencija traže povrat u eurima, no one im nude rublje, i to po “ondašnjem tečaju”. – Vlada velika zbrka – priča nam dok se red relativno brzo pomiče, te dodaje kako se neki pribojavaju da bi, kad oni dođu do šaltera, moglo nestati eura i dolara.

Pad cijena nafte i sankcije, koje su uvedene Rusiji zbog ukrajinske krize, doveli su do neviđene inflacije. Rubalj nezadrživo pada. Još početkom rujna euro je bio 40 rubalja, a sada je već prešao granicu od 100 rubalja, iako je tijekom jučerašnjeg dana tečaj bio 84 rublja za euro.

Moskvom je zavladala blaga panika – kaže Jevgenij, a Jusin napominje da su najveći udarac doživjeli turistički operateri jer će se ove godine osjetiti veliki pad broja ruskih turista u Europi.

Ove će godine svjetske metropole prvi put nakon 2000. ostati bez rastrošnih Rusa koji će 2015. dočekati skromnije u ruskim destinacijama. Moskovski restorani trljaju ruke kao nikada dosad – objašnjava Jusin.

Dokad će ovo, kakav užas – gotovo na rubu plača govori žena u redu pred mjenjačnicom, piše portal Medialeaks. – Dok im ne damo Krim – dešperatno joj odgovara mladić koji s prijateljem preko mobitela pokušava doznati koja mjenjačnica u blizini daje najbolji tečaj za otkup.

Rusi su se bacili i na trošenje. – U IKEA-i i trgovinama bijele tehnike stvaraju se redovi. Ljudi kupuju sve što stignu, trebalo im to ili ne – priča nam Galina Kandaurova koja se također rastrčala po velikim moskovskim šoping-centrima. Prodavači spadaju s nogu, a skladišta se prazne brzinom svjetlosti. – Neki kupe dva-tri televizora ili dvije-tri perilice – prenosi gradski moskovski portal riječi prodavačice Nadje, dok njen kolega Dima, koji prodaje aparate za kavu, nemoćno gleda jer kod njega nema reda. Malo tko hoće male jeftine aparate.

Sada se sve prodaje po starim cijenama, a kad se one usklade s dolarom, to će biti kao ljubav u doba kolere – tvrdi Moskovljanka koja je produljenu pauzu za ručak iskoristila da dođe do šoping-centra i potroši “nepotrebni višak obezvrijeđenih rubalja”.

Potrošiti rublje

No, nisu svi u groznici – priča nam Jevgenij. Oni koji nemaju nikakvu ušteđevinu, samo dolaze pred mjenjačnice i sprdaju se s onima u redu. – Neki za ovu situaciju psuju Putina, a neki Obamu – smije se Jevgenij te dodaje kako se prvi put nakon sovjetskih vremena pojavljuju i redovi pred restoranima. – Ljudi žele potrošiti rublje pa ako ne mogu ni na što drugo, onda si makar priušte neku zabavu.

“U bankama uglavnom umirovljenici, kao da smo došli u ambulantu, a ne u banku”, piše na portalu Moskovskog komsomolca. “Oni još uvijek više vjeruju bankama, a svi bankovni šalteri su u pogonu”, prenose ruski portali i napominju da je ovo prednovogodišnje blagdansko vrijeme ipak unijelo određenu uznemirenost i neizvjesnost u napaćene ruske duše.

Ovako nije bilo od 90-tih

Cijene hrane su skočile za 25 posto u 2014. godini, a vjera stanovništva u stabilnost države ozbiljno je poljuljana, navodi “Business Insider”. Neimenovani stanovnik Moskve izjavio je za BI da su police u samoposlugama glavnog grada Rusije sve češće prazne, jer se stanovnici trude nabaviti što više hrane prije novog pada rublje.

On tvrdi da ovako nije bilo ni u vrijeme krize koja se dogodila prije pet godina. Samo cijene svinjenitine i šećera porasle su za 25 posto, a cijene ribe i morskih plodova za 15 posto, navodi “Nezavisnaja gazeta”. Izvješće državnog zavoda za statistiku također pokazuje da su cijene u prosincu nastavile rasti.

Samo za sedam dana cijene heljde, koja se u velikoj mjeri koristi u Rusiji, porasle su za 5,7 posto, dok su cijene jaja, krastavca i kupusa skočile između 4,3 i 6,2 posto. Prema podacima Ruske središnje banke, zbog skoka cijena hrane inflacija je prošlog mjeseca dosegnula 9,4 posto. Razloge ovakve krize valja tražiti u činjenici da Rusija veći dio hrane uvozi iz inozemstva, što u kombinaciji naglog pada rublje u odnosu na dolar i sankcija koje joj je uvela EU, dovodi do inflacije.

Deset razloga zašto je slabljenje valute put u katastrofu

Deprecijacijom bi najviše bili pogođeni građani jer bi im poskupjeli krediti, a inflacija bi im povećala troškove života.

Slabljenje kune, prevalilo bi se prije svega na teret građana. Većina ih je u kreditima vezanima za euro, pa bi slabljenje kune značilo i istodobno veći iznos kredita koji bi trebali otplaćivati. Isto bi značilo i za državu i njezin dug koji bi se također povisio, što bi pak moglo dovesti do nemogućnosti njegova servisiranja.

I inflacija kao jedna od posljedica također bi se prebacila ponajprije na teret građana. Zato se i druga skupina ekonomista, koji podržavaju politiku HNB-a, pita kome je i zašto u interesu slabljenje kune i preokret u monetarnoj politici koja je jedina godinama ekonomiju održavala stabilnom s obzirom na to da fiskalna politika svoju restriktivnost kroz smanjenje državnih rashoda i štednju nije provodila.

Zalaganjem za deprecijaciju mogla bi se nepotrebno stvoriti panika među građanima koji bi mogli pohitati u mjenjačnice da pretvore kune u eure, što bi dodatno oslabilo kunu. Takav scenarij već je viđen. Zasad panike nema, tečaj je upravo na razini od 7,7 kune za euro, no i to je najveća razine eura naspram kune u zadnjih 10 godina.

Mnogo je negativnih učinaka dvoznamenkaste ubrzane deprecijacije sa 7,7 na 8 i više kuna za euro u kratkom razdoblju za Hrvatsku kao malu i otvorenu ekonomiju. Evo najvažnijih deset razloga protiv:

1. Povećava otplatu kredita stanovništva i poduzeća

Ovaj razlog osjećaju svi oni građani i poduzeća koji su podigli kredit uz valutnu klauzulu (u velikoj su većini) kojima iz mjeseca u mjesec raste vrijednost anuiteta koji otplaćuju. Primjerice, mlada obitelj koja je podigla dugoročni stambeni kredit s mjesečnim anuitetom od 500 eura morala bi zbog deprecijacije od 10% platiti 380 kuna više za ratu stambenog kredita.

2. Povećava uvozne cijene, što uzrokuje inflaciju i povećanje troškova poduzeća

Slabljenje domaće valute izravno utječe na porast uvoznih cijena jer je Hrvatska uvozno ovisna (pokrivenost je robnog uvoza izvozom samo 46 %). To znači više cijene na policama trgovina, više troškove repromaterijala za proizvođače, više cijene benzina… scenarij koji nas vodi u spiralu inflacije iz koje je Hrvatska izišla prije 15 godina.

3. Smanjuje 
štednju u kunama

Kuna je u kratkom razdoblju ponovno neatraktivna valuta. Samo je posljednja deprecijacija od 5% u posljednja tri mjeseca donijela ogromnu konverziju štednje stanovništva iz kune u euro. Jedno je od važnih svojstava novca da ga se koristi kao sredstvo štednje, u ovom slučaju kuna je to prestala biti, a pri još bržoj deprecijaciji ponovno bi trebalo čekati deset godina da se vrati povjerenje u kunu (do tada ćemo vjerojatno već uvesti euro).

5. Povećava porezni teret i vodi u inflacijski porez

Kroz povećanu vrijednost uvoza zbog višeg tečaja eura PDV koji se obračunava pri uvozu automatski je veći pa prema tome deprecijacija oporezivanjem dodatno povećava cijene i ubrzava inflacijsku spiralu.

4. Deprecijacija smanjuje realni dohodak stanovništva jer je većina troškova i obveza indeksirana u stranoj valuti

Stanovništvo ima ugovorenu plaću u kunama (najčešće nije indeksirana na promjenu tečaja), a automatski je posljedica manja količina robe i usluga koja se može kupiti zbog deprecijacije jer će većina trgovaca povećati svoje cijene – raste im uvozna cijena. Smanjivanje realnog dohotka znači smanjenje standarda i siromašnije građane.

6. Utječe na neatraktivnost kunskih vrijednosnih papira (dionice/obveznice/komercijalni zapisi) i usporava oporavak burze

Svi vrijednosni papiri koji kotiraju na burzi denominirani su u kunama. Uza znatan pad cijene dionica u posljednjih godinu dana njihova bi vrijednost bila još manja zbog deprecijacije kune.

7. Povećava kunsku protuvrijednost vanjskog duga kao udjela u BDP-u

Vanjski je dug dosegnuo 45 milijardi eura, što bi uz deprecijaciju na 8 kuna pridonijelo povećanju za 31,4 milijarde kuna. Kada se to podijeli s BDP-om, dobivamo vanjski dug veći 9,4%, mjereno udjelom u BDP-u.

8. Deprecijacija smanjuje vrijednost potraživanja poduzeća

Poduzeće koje izda račun u kunama, a neka mu velika kompanija jednostavno ne želi platiti ili ugovori valutu plaćanja za šest mjeseci, ima sve manju realnu vrijednost potraživanja zbog deprecijacije i posljedično inflacije. To se posebno odnosi na mala i srednja poduzeća koja imaju potraživanja od velikih tvrtki i koja sebi zbog svog snažnijeg tržišnog položaja mogu priuštiti da ne plate na vrijeme, odnosno da ugovore valutu plaćanja od šest mjeseci i dulje.

9. Pridonosi nepovjerenju investitora u sposobnost otplate dugova

Inozemni investitori i vjerovnici zbog smanjenja realne vrijednosti domaćeg proizvoda povećat će nepovjerenje u domaću ekonomiju jer je realni domaći proizvod nužan za otplatu dugova.

10. Deprecijacijom svi u konačnici gube i ona vodi u još dublju recesiju

Deprecijacijom se otvara spirala međuovisnosti inflacije, troškova i tečaja, što prema hrvatskom višegodišnjem iskustvu iz 80-ih i 90-ih vodi u recesiju koja bi u ovim međunarodnim okolnostima bila najdublja dosad, a to u konačnici vodi u neželjenu višegodišnju depresiju.
 

 
 
(jutarnji,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19501"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]