Silicijska dolina više nije što je nekada bila i mladi poduzetnici u njoj više ne vide svoju priliku kao nekad

Prije gotovo osamdeset godina Bill Hewlett i David Packard u jednoj su garaži pokrenuli tehnološku revoluciju. Garaža, danas muzej, nalazi se u Silicijskoj dolini, u južnome dijelu Zaljevskog područja San Francisca u sjevernoj Kaliforniji.

Ime je dobila upravo po tome što se tijekom desetljeća razvila u žarište tehnoloških start upova, i onda dom najjačih kompanija svijeta. Na samom početku interneta bila je poznata i kao “dolina smrti” jer su se ljudi bojali kako će im osobna računala preoteti poslove.

Tamo su nastali ili su “kod kuće” titani poput Applea, Facebooka, Googlea, Netflixa, Ubera i Tesle. Samo područje, gledano zasebno, ima 19 po redu najjaču ekonomiju na svijetu, kojom nadmašuje Švicarsku i Saudijsku Arabiju, piše The Economist.

Apple i Alphabet su “pravi domaći”, rođeni u garažama Los Altosa i Menlo Parka, Facebook je u dolinu došao još u pelenama, piše Economist, a dom je i 57 start upova koji vrijede više od milijardu dolara poput Airbnb-ja i Ubera, takozvani jednorozi.

“Dolina nije samo mjesto, ona je i ideja. Još od Hewletta i Packarda bila je sinonim za inovacije i ideje. “Rodila” je čipove, osobna računala, software i niz servisa koji definiraju naš današnji život. Iako su neke inovacije bile naprosto sulude – poput čajnika povezanih na internet, do aplikacija koje prodaju kovanice za veš-mašine – velika većina bila je istinski revolucionarna.

Mikroprocesori, baze podataka i pametni telefoni stvoreni su u Silicijskoj dolini”, piše Economist. Na svijetu, barem za sada, ne postoji druga kopija atmosfere, umrežavanja, kapitala, dobrih škola i poduzetničke kulture kakva je nastala na tom malenom području. No kako sve mijena jest, čini se kako svjedočimo i početku kraja silicijske renesanse.

Samo po sebi, kaže Economist, to ne bi bio problem kada bi to bio signal da se negdje drugdje “rađa” nova dolina, s nekim novim idejama, no čini se da to nije slučaj. Prošle je godine više ljudi napustilo regiju, no što ih je došlo, a 46 posto malih poduzetnika kaže kako planiraju dignuti sidro – među njima i Peter Thiel, veteran ulagač koji je, kažu neki mediji, baš uvijek znao prepoznati i “nanjušiti” dobru priliku.

Veliki dio onih koji preostaju, piše Economist, planiraju više ulagati u kompanije van doline, outsourceati zaposlenike i, počesto, negdje drugdje preseliti barem jedan dio poslovanja.

Problem broj jedan, čak i među najbogatijima, jest cijena života u Silicijskoj dolini. Od plaćanja rente za neki radni prostor, preko cijena stanovanja do običnog izlaska u restoran – dolina je mjesto gdje i nekadašnji menadžeri iznajmljuju kamp kućice jer nisu u mogućnosti platiti više. Cijena prosječnog kvadrata je 25.386 dolara (ili 161 tisuću po kvadratu).

Prosječni, skromni dom, košta četiri i pol puta više no prosjek cijele zemlje kada je o nekretninama riječ. Teško je, inovacijskoj kulturi, ambijentu i povijesti usprkos, imati start-up u garaži ako ta garaža košta milijun dolara.

Economist piše kako su se nedavno na godišnjem sastanku hakera i poduzetnika brojni uspješni pojedinci okupili na predavanju imena “Trebamo li napustiti Silicijsku dolinu”. Mnogi su, iako iz tog biznisa, često puta spomenuli frazu “toksična kultura opsjednuta novcem”.

“Jedan osnivač tvrtke kaže kako mladim kompanijama i start-upovima treba barem četiri puta više novca za rad i razvoj nego u bilo kojem drugom gradu u SAD-u. Nove tehnologije, od kvantnih računala, preko inovacije u biologiji, imaju manju maržu od internetskih servisa, što znači da im je mnogo važnije da imaju pristup određenoj količini casha.

Sada tome treba nadodati i ružnije osobine života u Zaljevu – nevjerojatan promet, zagađenje i brutalnu nejednakost”, piše Economist. Ako je nešto pozitivno u relativno lošim vijestima, to je onda da se, po pitanju start-upova i tehnologije, počinju razvijati i drugi američki gradovi koji se do sada nisu mogli dočepati “komada kolača”.

Economist navodi primjer kako The Kauffman fondacija, neprofitna organizacija koja prati poduzetništvo, sada na prvo mjesto za poduzetnike i inovatore navodi Miami-Fort Lauderdale područje u saveznoj državi Floridi.

“Mnogi sele u Los Angeles gdje postoji vrlo vibrantna tech scena, Phoenix i Pittsburgh postali su centri za razvoj autonomnih vozila, New York za medijske start-upove, London za “fintech”, Shenzen za hardver. Naravno, razlika je u tome što je do sada sve to zajedno bilo koncentrirano na području gdje živi tri milijuna ljudi”, piše The Economist i upućuje na to da će svijet inovacija uskoro biti vrlo policentričan, što je, samo po sebi, pozitivna pojava.

Uspjeti sada, u teoriji, mogu i oni koji nemaju novaca (ili želje) dati stotine tisuća dolara kako bi se preselili u Silicijsku dolinu. Iskre ingenioznosti i kapital “okreću” se svugdje, a ne samo na jednom mjestu, a sve je lakše raditi u timovima koji su razasuti diljem svijeta, a “u teoriji” bazirani u prestižnoj dolini. Uz to, napominje Economist, Silicijska dolina postala je monokultura bijelih muških “štrebera”.

Kompanije koje su osnovale žene dobile su samo dva posto sveukupnog financiranja. “No problem je dominacija već postojećih tehnoloških giganata. Nove kompanije, posebno one koje na bilo koji način imaju veze s internetom, teško “privlače” kapital u sjeni Alphabeta, Applea, Facebooka i drugih.

Oni i tako dobro plaćaju zaposlenike da je postalo gotovo nemoguće privući radnu snagu (prosječna je godišnja plaća u Facebooku bila 240.000 tisuća dolara)”, piše Economist.

“Ne vidim scenarij u kojem se u tim sjenama uspije razviti nešto što će doseći tu veličinu”, kaže Jeremy Stoppelman, šef Yelpa.

Dinamika koja je još do prije pet, a pogotovo deset godina bila plodno tlo za inovacije i uspjeh sada se usporila, atrofirala i preokrenula. Dodatan su problem, piše Economist, neprijateljske politike i zakoni.

Trumpov vizni režim i prezir prema imigrantima ima posljedice na čitavu ekonomiju ako se uzme u obzir da čak 25 posto novih kompanija u SAD-u stvore stranci (kao na primjer Elon Musk). Nakon krize srozala se i količina novca koju država upumpava u fakultete i financiranja istraživanja, i to čak za trećinu. Neki pak ipak smatraju kako nema šanse da s postojećom kombinacijom talenta, ideja i kapitala Silicijska dolina može usporiti, a kamoli propasti.

“Možda se sada malo zahuktalo, ali recesija bi mogla potjerati loše vođene kompanije i smanjiti cijene za one koji prežive. Firenca, dom renesanse, bila je ono što je bila punih 200 godina, što znači i da Silicijska dolina ima još mnogo toga ispred sebe”, kaže Mike Volpi iz Index Venturesa, koji se bave ulaganjem u start-upove.

“Kada bi početak pada važnosti i snage Silicijske doline bio znak uspona globalne mreže zdravih i uspješnih start-upa i kompanija, to je nešto što bi trebalo slaviti i poticati. Međutim, silicijski vrhunac zapravo je upozorenje da je inovacije svugdje sve teže ostvariti.
 
(express.hr)

Izreka da nada dolazi do vječnosti kao hvalospjev pozitivnom razmišljanju se pokazala istinitom

Ideja da će stvari na kraju ispasti dobro, bez obzira koliko sve izgledalo turobno je napravila šampione od gubitnika i milijardere od vječnih studenata.

To je čarobni sastojak koji imao Thomas Edison sve dok nije konačno izumio žarulju nakon 1001 pokušaja da bi napravi sve kako valja.

Walt Disney nikada nije izgubio nadu u izgradnji svojeg animacijskog carstva, čak i kada ga je njegov urednik u Kansas City Staru otpustio jer mu je “nedostajalo mašte i nije imao dobre ideje”.

Popis bi mogao ići dalje.

Nada protiv straha

Znanost je sama došla do čvrstih dokaza o snazi​nade kako bi život išao dalje, za razliku od ubacivanja straha.

Izvanredna profesorica komunikacija Jessica Myrick kaže da kada je riječ o zdravstvenim kampanjama, svijesnost o problemima nije dovoljna. Morate tjerati ljude da rade stvari pozivajući se na njihove emocije.

“Često razmišljamo o emocijama kao iracionalnim, no ono što naša istraživanja ukazuju jest da nam emocije mogu pomoći da činimo stvari koje će nas održati zdravima i sigurnima, stoga je važno razumjeti širok opseg emocionalnih odgovora na različite vrste poruka i komponente poruka” – objašnjava ona.

Istraživači su otkrili da strah o zdravstvenom problemu može zgrabiti pozornost o opasnostima koje leže u budućnosti. To može učiniti ljude svjesnima potencijalne štete i navući prijetnje.

Strah ne može učiniti ljude proaktivnim. Myrick je objasnila da je bolje predložiti rješenja koja će vam pokazati izlaz. Bolje je pokazati ljudima da ne moraju zaglaviti, da mogu pokupiti komade, učiti iz iskustva i krenuti dalje.

Robin Nabi, profesor medijskih efekata i zdravstvene komunikacije na Kalifornijskom sveučilištu, Santa Barbara, smatra kako postoji bolja opcija. On kaže da stvaranje poruka koje izazivaju oboje, i strah i nadu – ima snažniji učinak.

Jedna studija koja je uključivala 341 osoba u dobi od 17 do 72 godina posebno je relevantna za ovo pitanje.

Sudionici su pročitali online članak o raku kože. Istraživači su rekli da članak sadrži uvjerljive činjenice o osjetljivosti na rak kože, težini stanja i vjerovanje da je rješenje na vidiku.

Pokazalo se da se samo-učinkovitost i nada mogu predvidjeti hoće li sudionici poduzeti mjere za sigurnost izlaganju suncu.

Još jedna studija, ovoga puta na 382 studenata, testirala je njihove reakcije na melanomsku svijest. Istraživači su nakon tjedan dana dali anketu sudionicima kako bi saznali jesu li oni usvojili sigurnosne mjere.

“Ne želite samo ostaviti ljude u stanju straha” – rekao je Myrick.

Nalazi su podržali rezultate prve studije. Sudionici su nakon tjedan dana usvojili mjere sigurnosti na suncu.

Ovime su istraživači zaključili da se poruke ne bi trebale usmjeriti samo na jednu stvar. Također treba razmotriti kako mediji izvještavaju i rješavaju strahove o zdravlju.

Myrick opisuje tu studiju kao ravnotežu između “različitih vrsta emocija i spoznaja” kako bi se javno zdravlje istaknulo u prvi plan.

Ona misli da bi kampanje u budućnosti trebale nositi poruke nade. Ljude treba podsjetiti da peru ruke i da ne odlaze u školu kada su bolesni.

Drugim riječima, zdravstvene kampanje ne bi trebale samo ubacivati riječi​straha. Trebale bi se i nadati.

Kultiviranje nade

Ipak, nada se ne događa preko noći. Morate ju vježbati sve dok ne vjerujete u bolje sutra koje će postati dio vas.

Evo kako:

• Zamislite sebe da postane zdraviji. Pogledajte se u ogledalo, osmijehnite se i recite: “Ja pucam od zdravlja.”
• Pišite vesele poruke samima sebi. Ništa ne može pobijediti snagu stvari napisane crno na bijelo. Napišite sami sebi poruke pune nade kad se osjećate depresivno i gledajte kako podižu vaše raspoloženje.
• Okružite se sa simbolima nade. To može biti latica ruže, fotografija voljene osobe, čak i molitvena krunica. Držite ih pri ruci, pogotovo kada se osjećate loše.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nikola Borić (39), jedan od najboljih svjetskih atletskih trenera došao je u šumu iznad sela Kokočak i počeo graditi svoj dom. Ne želi internet, struju, vodu, TV…

Selo Kokočak u Parku prirode Papuk , nedaleko Orahovice , gotovo i ne postoji na zemljopisnim kartama. U Kokočaku je do prije dva mjeseca živjelo tek petero ljudi. I onda, na čuđenje svih, u šumu iznad sela došao je i počeo graditi svoj dom Nikola Borić (39), jedan od najboljih svjetskih atletskih trenera .

Ne treba mu ništa – ni ljudi

Dodatno čuđenje mještana izazvao je najavom da ne namjerava uvoditi ni struju te da mu ne trebaju ni voda ni internet ni televizija ni radio ni drugi – ljudi. No, najviše je sve iznenadio kad je obznanio da je sve materijalno što je do tada imao u životu podijelio prijateljima.

Sebi je ostavio tek 10.000 eura kojima je kupio 50.000 četvornih metara zemljišta ponad Kokočaka na kojem kani izgraditi brvnaru od prirodnih materijala i “uživati u svom duševnom miru”.

‘Odluku nisam donio preko noći. Želim biti čoban’

Moja filozofija se svodi na život u skladu s prirodom, bez ikakvog otpada, ne proizvoditi nikakvo smeće, pomoći lokalnoj zajednici i sebi naći neki mir. To sam sve pronašao u Kokočaku i moj dolazak ovdje, koliko god to vama zvučalo i izgledalo radikalno, nije bila odluka koju sam donio preko noći.

Novac me nikada nije previše zanimao, premda se lijepio za mene, i u njemu nije nikakav problem. Jednostavno, htio bih se sad malo više posvetiti prirod i i promijeniti kompletan način života. Želim biti čoban – priča Nikola.

Ovo je njegov raj

Prije tri godine, kad je u potrazi za duševnim mirom nabasao na neki oglas i tragom njega došao u Kokočak, Nikola je već na prvi pogled znao da će to mjesto biti njegov raj. Kaže, obišao je cijeli svijet, svugdje je sa svojim vrhunskim atletičarima dočekivan kao kralj i imao najbolji mogući smještaj, ali – nigdje nije doživio da može piti vodu iz potoka.

Poklonio tvrtku vrijednu milijune eura, poklonit će i luksuzan stan

Pregledavajući golemu parcelu koja se nudila za prodaju, između stabala je bio raširio mrežu za spavanje i na njoj spavao danima. Znao je da će se tamo vratiti.

Po povratku u Tursku, u kojoj je tada bio glavni trener atletske reprezentacije te zemlje, svom poslovnom partneru je doslovno poklonio tvrtku vrijednu milijune eura i rekao da ga to više – ne zanima.

Tako i danas kaže da će za mjesec dana, ako se slučajno ne predomisli, isto napraviti s golemim luksuzno opremljenim stanom u Adis Abebi u Etiopij i i darovati ga svom tamošnjem prijatelju.

“Meni materijalne stvari uistinu ništa ne predstavljaju u životu. Za mene je život u Kokočaku postao dosad moj najveći životni izazov. Nemam nikakvih planova, sve mi je svejedno, sad mi može pasti na pamet upaliti auto i odvesti se na Sjeverni pol. Znam da za sutra jedino moram pripremiti drva, jer sam ostao bez njih, i to je sve” – tvrdi Nikola.

U poslu je dosegao vrh i došao do zida

U poslu u kojem se bavio Nikola Borić je uistinu dosegnuo vrh. Kaže, u atletici se “popeo na Mount Everest , iznad toga nema ništa, a svi ponovni usponi nisu mu bili više zanimljivi”.

Nakon što je trenirao plivačicu Anu Sršen i s njom uzeo dvije srebrne medalje na paraolimpijskim igrama u Sydneyu i Ateni, sa Stjepanom Božićem radio šest godina i s njim uzeo svjetsku titulu, s Gordanom Kožuljem osvajao zlatne medalje, Dire Tune doveo do pobjede na bostonskom maratonu, sa Elvan Abeyleggese uzeo zlato na Europskom prvenstvu 2010., atletske momčadi Turske i Azerbajdžana vodio 2012. na Olimpijske igre, Marokanca Aminea Laaloua trenirao za pobjede u utrkama na 1.500 metara u Dijamantnoj ligi…, Nikola je došao do zida.

“Volim, obožavam svoj trenerski posao, ali, jednostavno, izgubio sam motivaciju za raditi i sve te uspjehe ponoviti . Evo, neki dan me zvao moj prijatelj Stjepan Božić, htio bi da ga pripremam za još jedan profesionalni boksački meč” – priča Nikola.

Jede tek jednom tjedno

Svoju asketsku životnu filozofiju, teško shvatljivu drugima, Nikola je počeo primjenjivati na svojoj prehrani prije osam godina. Sad je došao do razine da jede “tek jednom tjedno, za vikend, kad mu dođu prijatelji” i, eventualno, dan poslije obroka s prijateljima, kad pojede neko voće.

“Priuštim si ponekad neku kavu. Meni to odgovara, tako živim već godinama i nije mi nikakav problem biti danima bez hrane” – priča Nikola.

Spava na balama sijena

Od “tekovina civilizacije” Nikola je u Kokočak ponio tek Ladu Nivu , bez koje se nemoguće dovesti do njegove brvnare, poluraspadajući mobitel, kojeg uskoro kani “šibnuti u potok” i motornu pilu, kojom je raskrčio šumu.

Bio je unajmio i bager kojim je u brdu izdubio trap (hladnjak) i nasuo podest za brvnaru koja će biti gotova tek na proljeće. Dotad, spava na balama sijena pored goleme bačve koju je pretvorio u peć.

“Kad je pao snijeg, sedam dana se nisam spuštao u selo. Prijatelji su me pokušavali dobiti na mobitel, ali baterije su mi otišle. Kad su konačno u panici došli do mene, našli su me kako sjedim u kratkim rukavima pored tople bačve u brvnari. Samo sam im se nasmijao i začudio se zašto su se uplašili” – priča Nikola.

Posjećuju ga divlje svinje, jeleni, srnjaci, jazavci…

Prostor oko brvnare u izgradnji premrežen je tragovima divljih životinja koje se bez straha približavaju Nikoli i kojima on ostavlja hranu. Posjećuju ga divlje svinje, jeleni, srnjaci, jazavci, a sprijateljio se s lisicom kojoj ostavlja voće.

U divljinu nije ponio nikakvu knjigu, kaže: “Uživam što mi je glava prazna”!

“Ništa mi ne nedostaje i o ničemu ne razmišljam, sve mi je svejedno” – priča Nikola.

Mobitel punim kod susjeda’

‘Društvo mu pravi tek udomljena maca koju zove’ – Maca.

“Sve ovdje je moje , zemlja, drvo, hrastove grede sam dobio s jedne kuće stare 120 godina, cigle od susjeda, televizor nemam, radio nemam, internet nemam, mobitel punim kod susjeda” – priča Nikola.
 

 

 
(24sata.hr)

U razbijanju stereotipa lijenog pušača “trave”, nova istraživanja su pokazala da su konzumenti kanabisa zapravo zadovoljniji, uspješniji i još vjerojatnije je da će volontirati u svojim zajednicama za razliku od njihovih prijatelja koji ne konzmiraju ovu biljku

Prošli tjedan je portal Independenta svojim čitateljima opisao kako su istraživanja provedena:

“Istraživanje koje su proveli istraživači tržišta tvrtke “BDS Analytics”, anketiralo je konzumente i nekonzumente marihuane kroz razne mentalne, socijalne i financijske čimbenike. To je uključivalo i razinu zadovoljstva životom, stavove prema roditeljskim i zaposleničkim obavezama.

“Istraživanje je analiziralo opsežne podatke dviju američkih država koje su glasale za legalizaciju prodaje kanabisa – Kalifornije i Colorada.”

Među ostalim iznenađujućim otkrićima, istraživači su otkrili da potrošači “trave” zarađuju znatno više novca od onih koji ne konzumiraju, a kalifornijci koji koriste ovu biljku godišnje zarade gotovo 24.000 dolara više.

To bi se moglo povezati s činjenicom da 20 posto potrošača u Kaliforniji ima sveučilišni stupanj obrazovanja, dok samo 12 posto nekonzumanata marihuane ima isti.

Istraživači su otkrili sličnu situaciju u Coloradu, gdje 64 posto konzumenata kanabisa ima puno radno vrijeme u odnosu na 54 posto nekonzumenata. S obzirom na te brojeve, možda ne čudi da se potrošači “trave” u ovoj državi uglavnom osjećaju bolje u svojim životima od nepušača.

Potrošnja marihuane također je povezana sa zdravijim navikama i aktivnijim društvenim životom, pronašli su istraživači BDS Analyticsa.

Na primjer, u Coloradu, 36 posto pušača opisuje sebe kao “vrlo društvene ljude”, u usporedbi sa 28 posto onih koji izbjegavaju pušenje kanabisa. Osim toga, u Coloradu i Kaliforniji, oni koji konzumiraju kanabis uživaju u rekreaciji na otvorenom pri znatno višim stopama.

Možda je najočekivanije otkriće, međutim – s obzirom na isklesanu društvenu sliku lijenčina na kauču koji jede čips i gleda reprize serije “Family Guy” – jest da korisnici imaju tendenciju da budu više darežljivi što se tiče njihovog vremena.

Gotovo 40 posto kalifornijskih građana koji puše kanabis je volontiralo je u njihovim zajednicama, otkrili su istraživači, dok je samo 25 posto apstinenata odlučilo učiniti isto.

U priopćenju, voditelj istraživanja potrošača za BDS, Linda Gilbert, kaže da sve te podatkovne činjenice dovode do vrlo realnog i sve očiglednijeg zaključka:

“Konzumentni kanabisa daleko su od karikatura koje nam nameće društvo i mainstream mediji kako bi nam ih opisali.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Mihail Litvak je liječnik, psihoterapeut i jedan od najpriznatijih psihologa na međunarodnoj razini. On je također prvi čovjek koji je razvio sustav zvani “Psihološki aikido” i prvi koji ga je upotrijebio

Sljedećih 20 savjeta dr. Litvaka će vam pomoći u rješavanju mnogih životnih situacija:

#1. Ako čovjek ne može ništa dobro reći o sebi, a želi nešto kazati, on počinje govoriti loše o drugima.

#2. Grizi znanje i nauku, a ne grlo svom bližnjem, ako zaista želiš nešto zagristi.

#3. Depresivno stanje je dato čovjeku da bi razmišljao o sebi.

#4. Nitko nikoga ne odbacuje, samo netko ide naprijed. Onaj tko je zastao smatra da je odbačen.

#5. Ako dobro mislite o sebi, zašto je potrebno da još netko dobro misli o vama.

#6. Radi što želiš, i ne pitaj za dozvolu. Nećeš je dobiti.

#7. Sposobnost da se voli i dobro podnosi samoća pokazatelj je duhovne zrelosti. Sve najbolje radimo kada smo usamljeni.

#8. Nezrela osoba često zna, ali ne umije. Zrela ne samo da zna, već i umije. Stoga, nezrela ličnost kritizira, a zrela djeluje.

#9. Ja ne znam put do uspjeha. Ali znam put do neuspjeha – to je želja da se svidimo svima.

#10. Nema muške ili ženske logike, postoji sposobnost ili nesposobnost da se mudro misli.

#11. Želiš saznati svog glavnog neprijatelja? Pogledaj u ogledalo. Izbori se s njim i ostali će se razbježati.

#12. Postigni uspjeh – proći će uvrede.

#13. S prijateljima je prijatno razgovarati, s neprijateljima korisno.

#14. Postoji samo jedan valjan razlog za prekid veze i prestanak radnog odnosa – nemogućnost osobnog rasta u datim okolnostima.

#15. Treba dijeliti samo radost i s prijateljima i s neprijateljima. Prijatelj će se obradovati, a neprijatelj uzrujati.

#16. Ne žuri za srećom i naći ćeš mjesto gdje ona obitava. I sreća će te sama naći. Mogu da ti kažem mjesto gdje obitava tvoja sreća – u tebi samome. A put do nje je maksimalan razvoj svih svojih sposobnosti.

#17. Sreća je “nusproizvod” pravilno organiziranog djelovanja.

#18. Ako nekom nešto želiš dokazati znači da živiš zbog toga kome želiš to dokazati. Ako živiš zbog sebe, onda nema potrebe da nekome nešto dokazuješ.

#19. Mašta – to je glas naših sposobnosti. Tako ja ne maštam da pjevam u operi. Nemam ni glas, ni sluh. A ako bih maštao, u skladu s tim mašta bi podgrijavala moje sposobnosti. Zbog toga, bih se trudio da dospijem u operu. Samo treba razmišljati kako taj san ostvariti. Ovdje je glavno ne žuriti, tada se snovi ostvaruju relativno brzo. Dobro je kada čovjek može kazati o sebi sljedeće: “Ja se bavim samo pokušajima da ostvarim svoje snove.”

#20. Bolje je komunicirati sa dobrom knjigom, nego s praznim čovjekom.
 
(in-portal.hr)

Mihail Litvak je jedan od najpriznatijih svjetskih psihologa današnjice. Ovih 20 savjeta, iako su kratki, ako ih zaista razumijete i primijenite u životu, postat će moćno oružje u vašim rukama

Dr. Litvak je razvio sustav koji je nazvao “psihološki aikido” i prvi ga sam upotrijebio. Ovih 20 stvari, ako ih proučite i primijenite u svom životu, postat će moćno psihološko oružje u vašim rukama.

1. Ako čovjek nema što dobro za reći o sebi, a želi nešto reći, on će početi pričati loše o drugim ljudima.

2. Zagrizite u znanost (znanje) koja je od granita, a ne vrat svoga bližnjega, ako već želite gristi.

3. Depresija je dana čovjeku da bi se zamislio nad sobom.

4. Nitko nikoga ne odbacuje, samo neki ljudi idu naprijed, a drugi zaostaju. Oni koji zaostanu misle da su odbačeni.

5. Ako mislite dobro o sebi, zašto je potrebno da i drugi misle dobro o vama?

6. Ako želite nešto, ne tražite dozvolu. Nećete je dobiti!

7. Sposobnost da volite i dobro podnosite samoću pokazatelj je duhovne zrelosti. Zapravo, najbolje funkcioniramo kad smo sami.

8. Nezrela osoba često ima znanje, ali ga ne zna primijeniti, dok zrela osoba ima znanje i zna ga primijeniti. Zato nezreli ljudi kritiziraju druge, dok zreli djeluju.

9. Ne znam koji je put do uspjeha, ali znam koji je put do neuspjeha – to je želja da se svidimo svima.

10. Ne postoji muška ili ženska logika, samo sposobnost ili nesposobnost da mudro promišljamo.

11. Ako želite upoznati svoga najvećeg neprijatelja – pogledajte u ogledalo. Kad se suočite s njim, sve ostale ćete lako pobijediti.

12. Postigni uspjeh i sve uvrede će proći.

13. Ugodno je razgovarati s prijateljima, ali korisno je razgovarati i s neprijateljima.

14. Postoji samo jedan valjan razlog da prekinete vezu s nekim ili da prekinete radni odnos – nemogućnost osobog rasta u tim uvjetima.

15. Svoju radost trebate dijeliti i s prijateljima i s neprijateljima. Prijatelji će se radovati s vama, a neprijatelji uznemiriti.

16. Ne juri za srećom i naći ćeš mjesto gdje ona obitava. Sreća će naći tebe. Mogu vam reći za jedno mjesto gdje se ona nalazi – u vama. Put do tog mjesta je razvoj vaših sposobnosti do maksimuma.

17. Sreća je nusproizvod dobro organiziranog djelovanja.

18. Ako želite nešto nekome dokazati, to znači da živite za tu osobu. Ali, ako živite za sebe, onda ne morate nikome ništa dokazivati.

19. Mašta je glas naših sposobnosti. Na primjer, ja maštam da pjevam u operi, a nemam ni glas ni sluh, teško ću dospjeti u operu. Ali, ako maštam o nečemu što je više u skladu s mojim sposobnostima, ostvarit ću svoje snove prilično brzo. Dobro je kad čovjek može sebi reći – bavim se samo pokušajima da ostvarim svoje snove.

20. Bolje je komunicirati s dobrom knjigom nego s praznim čovjekom.
 
(hr.n1info.com)

Početkom novog tisućljeća Dalaj Lama je objavio osamnaest pravila za uspješan i sretan život, koja u svojoj svakodnevnici mogu primjenjivati ​​svi ljudi dobre volje, neovisno od religijske ili političke pripadnosti

Evo koja su to pravila:

1. Imajte na umu da velika ljubav i veliki uspjesi nužno u sebi uključuju i veliki rizik.

2. U životu ne možete pobijediti svaki put, ali vrlo je važno da iu porazu naučite lekciju.

3. Slijedite pravilo ’3P’: Poštujte sebe, poštujte druge, preuzimajte odgovornost za svoja djela.

4. Ponekad je najbolja stvar koja vam se može dogoditi ta da ne dobijete ono što želite.

5. Dobro naučite pravila kako biste ih znali dobro i prekršiti.

6. Ne dopustite da male nesuglasice naude velikom prijateljstvu.

7. Kad shvatite da ste pogriješili, odmah učinite sve da bi ispravili grešku.

8. Svaki dan odvojite barem malo vremena da budete sami sa sobom.

9. Ne bojte se probati nešto novo, ali ne napuštajte svoje vrijednosti.

10. Tišina je ponekad najglasniji odgovor.

11. Živite dobar i častan život. Na taj ćete način, kad ostarite i počeli razmišljati o svom životu, moći u njemu uživati ​​i po drugi put.

12. Atmosfera prepuna ljubavi u vašem domu temelj je vašeg života.

13. Kod nesuglasica s voljenim osobama, bavite se isključivo sadašnjom situacijom. Nikada ne prizivajte prošlost.

14. Učite i dijelite svoje znanje s drugima. To je jedini način da postanete zaista besmrtni.

15. Čuvajte Majku prirodu.

16. Idite jednom godišnje na mjesto gdje nikada prije niste bili.

17. Zapamtite da je najbolja veza ona u kojoj je vaša ljubav jednoga prema drugom jača od potrebe jednoga za drugim.

18. Prosuđujte svoj uspjeh prema onome čega ste se morali odreći da ga taj uspjeh postići.
 

 
(b92,youtube/uredio:nsp)

Ne tako slavni Apple svoj dizajn je bazirao i danas bazira na Braun-ovim uređajima iz 1950.-ih i 1960.-tih godina.

Appleov ogroman uspjeh u posljednjih 15-ak godina u velikoj mjeri pripisivao se i njihovom ikoničkom dizajnu. Svi se sjećaju iMaca ili prvog iPhonea, koji su bili toliko prepoznatljivi da su ušli u kolektivnu svijest.

No, kako prenosi Daily Mail, očito je da su Steve Jobs i šef dizajna Jonathan Ive, negdje potražili inspiraciju. Izgleda da je na njih snažno utjecao njemački Braun sa svojim proizvodima iz ’50-ih i ’60-ih godina prošlog stoljeća.
Sjajne primjere očitog dizajnerskog poklapanja objavio je Cult of mac gdje se vide prvi iPod i Braunov džepni radio, koji dijele mnogo sličnosti. Kao uzor u dizajniranju Mac Pro računala poslužio je Braunov T1000 radio, dok su za iMac inspiraciju pronašli u Braun LE1 zvučniku. Čak je i aplikacija za kalkulator na iPhoneu slična Braunovu kalkulatoru. 
Jonathan Ive često je govorio da je na njega snažno utjecao rad Dietera Ramsa, Braunova dugogodišnjeg šefa dizajna, a lani mu je napisao i predgovor za knjigu.

- Dieter Rams i njegov tim u Braunu proizveli su stotine sjajno zamišljenih i dizajniranih predmeta, koji su bili prekrasni i široko dostupni – napisao je Ive. 

Iako su ove fotografije objavljene i prije nekoliko godina, zanimljivo je sada, u jeku tužbi za kopiranje dizajna i patentnih prava postaviti pitanje: Zašto se drugi ne smiju ugledati u Apple kao inspiraciju za dizajn, kad oni to isto čine prilično očito?

Braun T3 Džepni radio vs. iPod.

Braun T1000 radio (blizina) vs. PC Mac Pro.

I opet…

Braun LE1 zvučnik vs. PC iMac.

Braun ET44 kalculator vs. iPhone kalkulator aplikacija

Čitaj više:
Steve Jobs,vaš idol – varalica i izdajica ?! FBI detaljni izvještaj o njegovom životu
VELIKI BRAT: Apple želi napraviti arhivu vaših otisaka prstiju !
Apple je odobrio patent koji će gasiti iPhone kameru prema lokaciji

(dailymail.co.uk,cultofmac.com,index.hr,24sata.hr/uredio:nsp)