Prehrana puna slatke hrane i pića sadrži loše ugljikohidrate koji vas mogu udebljati i povećati rizik od raznih zdravstvenih problema

Prema studiji, loši ugljikohidrati također promiču rast stanica raka.

Što su to loši ugljikohidrati?

Loši ugljikohidrati su prerađena hrana i slatka pića. Različite studije su utvrdile da su te namirnice povezane s značajno većim rizikom razvoja raka. U međuvremenu, dobri ugljikohidrati u svježem voću i povrću sprječavaju rak.

Ostale namirnice koje dokazano imaju loše ugljikohidrate uključuju:

Kolači, keksi i kolači – Ovi deserti su često puni šećera i rafinirane pšenice.

Slatkiši i čokolade – umjesto mliječne čokolade odaberite visokokvalitetnu tamnu čokoladu.

Voćni sokovi – Voćni sokovi mogu imati slične metaboličke učinke kao i slatka pića.

Sladoled – Većina vrsta sladoleda je puna šećera.

Slatko gazirano piće – Uključuje sokove poput Coca-Cole i Pepsija.

Bijeli kruh – Ova vrsta kruha ima rafinirane ugljikohidrate koji su siromašni hranjivim tvarima.

Izbjegavajte većinu komercijalno dostupnog bijelog kruha.

Vaše tijelo treba dobre ugljikohidrate

Tijelu su potrebni dobri ugljikohidrati jer vaše stanice i tkiva pretvaraju glukozu iz hrane u korisnu energiju. Zdravi ugljikohidrati potiču rad važnih organa i sustava poput mozga, središnjeg živčanog sustava, srca, bubrega i mišića.

Ali za razliku od dobrih ugljikohidrata, loši ugljikohidrati preplavljuju vaše tijelo viškom glukoze koja se pohranjuje kao masnoća. Kada je vaša prehrana puna loših ugljikohidrata, vaše tijelo postaje sve povoljnije tlo za rast stanica raka.

Ova studija, koja je povezivala loše ugljikohidrate s rakom prostate i drugim vrstama raka, upućivala je na zdravstvene podatke istraživanja koje je pratilo više od 3000 ljudi od 1970-ih godina.

Podaci su organizirali hranu koju su sudionici konzumirali prema glikemijskom indeksu i glikemijskom opterećenju, koji mjeri kvalitetu ugljikohidrata na temelju njihovog utjecaja na razinu šećera u krvi.

Hrana koju su sudionici konzumirali zatim je uspoređena s rezultatima pojave raka kod pacijenata. Prema nalazima studije, pojedinci koji su konzumirali najviše hrane sa visokim glikemijskim indeksom su imali nevjerojatnih 88 posto šanse za razvoj raka prostate.

Istraživači su također otkrili da konzumiranje hrane pune nezdravih ugljikohidrata “značajno povećava rizik od raka prostate”, koji je drugi vodeći uzrok smrti kod muškaraca kod stanja povezanih s rakom.

Rezultati istraživanja također su otkrili da su ljudi koji su konzumirali slatka pića, kao što su gazirani sokovi i zaslađeni sokovi, imali tri puta veću vjerojatnost za razvoj raka prostate. Oni koji su konzumirali mnogo prerađene hrane, kao što su sendviči s mesom, pakirani burgeri i pizze, imali su dvostruko veći rizik razvoja raka prostate.

Šećerna pića su potvrđena kao najgora loša hrana sa lošim ugljikohidratima koja je danas povezana s povećanim rizikom od raka, te se smatra glavnim uzrokom epidemije dijabetesa i pretilosti u SAD-u.

U istoj studiji, istraživači su primijetili da su sudionici koji su slijedili prehranu koja sadrži namirnice s niskim glikemijskim indeksom kao što su svježe voće, mahunarke, povrće bez škroba (osim kukuruza i krumpira) i cjelovite žitarice, su imali 67 posto manji rizik od razvoja rak dojke. Potrošnja mahunarki također je bila povezana s prevencijom raka, i 32 posto manjim rizikom od razvoja raka dojke, debelog crijeva i prostate.

Ako želite održati cjelokupno zdravlje i smanjiti rizik od razvoja različitih vrsta raka, redovito vježbajte, izbjegavajte loše ugljikohidrate i slijedite zdravu prehranu punu hranjivih namirnica i dobrih ugljikohidrata.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Jim Morris bio natjecateljski bodybuilder tijekom 30 godina i bio je vegan većinu tog vremena

Na svoj 50. rođendan je posato vegetarijanac i na 65. postao je vegan.

Naše shvaćanje ljudskog zdravlja se i dalje razvija i mijenja tijekom vremena, baš kao i sve drugo, i kao što znanost i dalje rasvijetljava zdravstvene prednosti prehrane povezane s manje mesa i više “zemaljskih” namirnica poput organskog voća i povrća, više ljudi diljem globusa prijelaze na vegetarijansku i/ili vegansku prehranu.

Postoji razlog zašto prehrana na biljnoj bazi može spriječiti više od 60% od kroničnih smrtnih bolesti.

Jim nije jedini. Napisali smo nedavno članak o Franka Medranu, još jednom vegan bodybuilderu koji prikazuje ogromne količine snage. To nije kao da ćeš pitati gorilu otkuda dobiva svoj ​​protein, zar ne?

Istraživanja pokazuju da su stope bolesti srca i nekih vrsta raka čvrsto povezane s životinjskim proteinima. Prehrana bazirana na biljkama, s druge strane, pruža obilje proteina i kalcij, zajedno s daleko većim količinama drugih esencijalnih hranjivih tvari (kao što su antioksidansi i složeni ugljikohidrati) koje jednostavno nećete naći u mesu i mliječnim proizvodima.

“Protein u proizvodima životinjskog podrijetla je ispunjen sa mastima i kemikalijama i svim vrstama tvari koje su štetne za vas. Kad sam se natjecao i punio se sa svim tim stvarima, imao sam puno probavnih problema, bio sam zatvoren i otečen, cijelo vrijeme.

Ne zabrinjavam se više proteinima, jer ih ima dovoljno u onome što jedem. Ja sam ne samo zdrav, već se osjećam bolje i imam bolji odnos s drugim bićima na svijetu.”- Jim

Ako ste znatiželjni u svezi vegetarijanske i veganske prehrane, nadam se da će vas ovaj članak potaknuti da pogledate i malo dalje od svoje trenutne prehrane.

Istraživanja pokazuju da su vegetarijanci i vegani žive u prosjeku od 6 do 10 godina duže od onih koji jedu meso i vjerojatnost je da će patiti manje od kroničnih bolesti.

Naravno, uvijek je važno napraviti vlastito istraživanje, s obzirom na velike prehrambene promjene. Ne samo uzeti moju riječ za to, pronaći neke od informacija koje su vani i vidjeti za sebe.

U nastavku je razgovor s Jimom, u kojem on govori o zdravstvenim problemima koje je proživljavao kad je jeo meso i mliječne proizvode. On objašnjava da je on nastavio jesti nezdrave životinjskih proizvoda, danas ne bi bio više živ.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Istraživanje financirano od strane Nacionalnog instituta za zdravlje donosi značajne dokaze kako se nevjerojatno brzo može poboljšati zdravlje djece i to samo uz smanjenje dodanog šećera u dječjim obrocima

Za potrebe ovog istraživanja uključeno je 43 pretile djece te je otkriveno da je smanjenje unosa šećera, čak i uz zadržavanje istog broja kalorija i nezdrave, ali nezaslađene hrane u prehrani, dovelo do pozitivnih promjena u zdravlju i to u samo deset dana. Djeca koja su odabrana nisu patila samo od pretilosti, nego i od kroničnih poremećaja metabolizma, poput visokog krvnog tlaka ili kolesterola te povišenog šećera u krvi.

Znanstvenici su konstruirali dijetu u kojoj je dodani šećer zamijenjen s drugom vrstom ugljikohidrata. Uklonili su ili smanjili hranu poput zaslađenih žitarica i zamijenili su je primjerice pecivima, dok se ukupna razina masti, proteina, ugljikohidrata i kalorija u njihovoj tipičnoj dnevnoj prehrani nije promijenila. Jednostavno, smanjili su potrošnju šećera s 28% na 10% od ukupnog dnevnog unosa, u skladu s preporukom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Unatoč činjenici da djeca nisu promijenila unos kalorija i druge masne hrane, već je samo dodani šećer smanjen ili uklonjen, uočena su poboljšanja koja uključuju niži krvni tlak, nižu razinu masnoća i šećera u krvi i poboljšanu funkciju jetre i gušterače, a kod nekoliko ispitanika je uočeno i smanjenje težine. Tijekom istraživanja, zamijenili su zaslađene žitarice i kolače sa pecivima, a zaslađena jela poput piletine teriyaki s hamburgerima ili hrenovkama. 42 od 43 ispitanika je zaključilo kako im je ovaj novi način prehrane ukusan i da se osjećaju sito.

Studija podupire dokaze da je dodani šećer štetan sastojak koji treba puno strože regulirati, a pojam dodani šećer se odnosi na zaslađivače koji se dodaju hrani za poboljšanje okusa, produženje roka trajanja ili niže troškove proizvodnje. Zaslađivači su obično izvedeni iz šećerne trske ili repe, kukuruza, sirka, meda, javorovog sirupa ili agave, a dodaju se u veliki broj namirnica. U ovo se naravno ne ubrajaju šećeri koji se prirodno nalaze u hrani, poput voćnog šećera.

Veliku zabrinutost podiže visoko fruktozni kukuruzni sirup (HFCS), jeftin sastojak koji se dodaje brzoj hrani i gaziranim pićima, a šest je puta slađi od šećera dobivenog iz šećerne trske. Korištenje ovog sirupa je povezano s masnom jetrom, dijabetesom i povećanjem pretilosti, no postoje i indikacije da utječe i na rad mozga, što potvrđuje istraživanje provedeno na animalnom modelu. Ova je studija proučavala utjecaj HFCS-a na štakorima, koji imaju sličnu kemiju mozga kao ljudi. Štakori su trenirali u labirintu pet dana prije početka eksperimentalne prehrane. Labirint je imao samo jedan izlaz, a sadržavao je vizualne oznake koje su pomagale štakorima da zapamte put kroz labirint.

Podijeljeni su u dvije skupine, a obje su dobile kukuruzni sirup za piće, no samo jedna skupina je dobila i hranu obogaćenu s omega -3 kiselinama. Štakori su potom testirani u labirintu 6 tjedana nakon perioda treniranja. Utvrđeno je da su se štakori, koji su dobili i omega-3, puno bolje snalazili kroz labirint, što upućuje da su zapamtili put. Međutim, štakori koji su dobili samo HFCS imali su znatno smanjenu sposobnost pronalaženja puta. Pobližom inspekcijom tkiva mozga štakora, utvrđeno je da je inzulin imao mali ili nikakav učinak na moždane stanice kod onih iz skupine koji su dobili samo HFCS. Autori studije zaključuju da je konzumiranje previše HFCS-a moglo blokirati sposobnost inzulina da regulira kako stanice mozga pohranjuju šećer za energiju što je potrebno za obradu misli.

Istraživanja objavljena u vezi dodanog šećera također otkrivaju da se u otprilike od 600.000 ispitanih namirnica u SAD-u, u 74% njih nalazi dodani šećer. To znači da se dnevno u prosjeku konzumira čak 23 žličica šećera dnevno. Polovica tog šećera se nalazi u gaziranom piću, energetskim i voćnim napitcima i čajevima, a gotovo 20% dolazi iz namirnica koje ne služe kao desert, nego se konzumiraju kao redovni obrok. Ostatak šećera nalazi se u grickalicama i desertima.

Rezultati studije dolaze u trenutku kada se predložu promjene u označavanju hrane gdje se od proizvođača hrane traži da navedu količinu dodanog šećera u svojim proizvodima, kao i navođenje preporuka o dnevnoj prosječnoj vrijednosti, u skladu s preporukom WHO. No, naravno, prehrambena se industrija protivi takvim promjenama, navodeći kao razlog nedostatak znanstvenih dokaza koji potvrđuju da šećer uzrokuje mnoge bolesti i poremećaje.

Budući da vam prehrambeni stručnjaci zaposleni u prehrambenoj mafiji neće iznijeti sve činjenice, o šteti koju uzrokuje šećer ćete se morati informirati sami, o čemu možete čitati primjerice u tekstovima: “Šećer izaziva istu ovisnost kao i opojne droge”, “Studija: Šećer ne samo da hrani rak, on ga i uzrokuje” ili “Šećer, a ne sol, uzrokuje visoki krvni tlak”.

Za kraj, o ovom je istraživanju potrebno dobro razmisliti, jer ono upravo na to navodi, da promišljamo o onome čime hranimo našu djecu. Naime, ako se zdravlje može tako brzo popraviti uklanjanjem samo jedne opasne namirnice, zamislite kakvi bi bili rezultati kada bi eliminirali ili bar smanjili nezdravu hranu – junk food, te silne pekarske proizvode prepune glutena i pripazili da jedu organski uzgojene namirnice, ne tretirane bilo kakvim kemikalijama.

Preduvjet za naše zdravlje, a posebno za zdravlje naše djece je svjesnost o potencijalno štetnoj hrani. Ne, nikome neće biti ništa ako tu i tamo pojede nešto nezdravo, no ukoliko će takav način prehrane biti primaran, onda svojoj djeci svjesno činimo zlo.
 
(nexus-svjetlost.com)

Jeste li znali da je sok od ananasa je 500% učinkovitiji u pomaganju da se zaustavi kašalj nego sirup za kašalj?

Da, to je istina, a to je sve zbog činjenice da svježi ananas sadrži tvar poznatu kao Bromelan; specifična vrsta enzima koji ima protuupalna svojstva i koji se može boriti protiv infekcija i iskorjenjivanje bakterija.

Pola dnevne doza vitamina C

Jedna čaša soka od ananasa sadrži gotovo pola količine vitamina C koja vam je potrebna za jedan dan. Vitamin C je bitan jer također omogućava vašem tijelu da metabolizira određene vitalne enzime koji reguliraju metabolizam i upravljaju energijom.

Veliki izvor mangana

Osim što sadrži bromelan i vitamina C, ananasov sok je također dobar izvor mangana, koji pomaže vašem tijelu da bi poveća apsorpciju kalcija, pomaže u metabolizmu ugljikohidrata i masti u energiju, a također i olakšava zdravlje i funkciju živaca.

Bromelan je snažan protuupalni spoj

Također se pretpostavlja da se određena količina bromelaina u soku od ananasa apsorbira u tijelo direktno, a to također umanjuje upale i pomaže u ublažavanju bolesti je artritis. U Njemačkoj je bromelain posebno odobren za liječenje upale i oticanje nosa, obično nakon sinusne kirurgije.

Odabir neprerađenog prirodnog soka od ananasa umjesto umjetnog sirupa za kašalj

Ako vas muči dosadni kašalj koji jednostavno uzrokuje iritacije ili je doveo na prehlade, učiniti sami daleko više koristi uz pomoć prirodnog ananasa nego sirupa protiv kašlja. Uz to je sok od ananasa također i jeftinija opcija; ona koja ne sadrži nikakve neugodne toksične elemente, i ona opcija koja ima odgovarajuće hranjive tvari koje će vam pomoći da biste se oslobodili od prehlade.

Sok od ananasa u borbi protiv sluzi

Uzimajući sok od ananasa ne samo da pomaže u smirivanju iritacije neugodnog kašlja; on također pomaže i u uklanjanju neugodne sluzi. U 2010, neka istraživanja si provedena je u pokušaju da se pronađe tretman protiv posljedica tuberkuloze. Rezultati su objavljeni u listu “Der Pharma Chemica”, a oni uključuju činjenicu da se mješavina prirodnog soka od ananasa, zajedno s medom, soli i paprom, kada se uzima svakodnevno, pomaže da se uloni sluz koja je nakupila u plućima, koja može uzrokovati bolesti kao što su mikobakterijska tuberkuloza.

Brzo djelujući lijek protiv kašlja

Novije studije su pronašle da ekstrakt iz prirodnog soka od ananasa oslobađa tijelo od sluzi pet puta brže od drugih lijekova i sirupa za kašalj koji se prodaju u ljekarnama, a time pomaže ljudima koji pate od nakupljanja sluzi, da se oporave 4,8 puta brže od onih koji su uzimali konvencionalne lijekove.

Zašto ne piti kupovni sok?

Neki sokovi od ananasa koji se prodaju mogu sadržavati dodani šećer, pa ako pazite na svoju svoju težinu, najbolji je sok koji se prodaje svježe iscjeđen u supermarketima, ili ako ako imaš sokovnik u kući, zašto ne kupiti svježi ananas i napraviti svoj vlastiti sok?

Brz i jednostavan lijek protiv kašlja -  sok od ananasa

Evo recepta koji će vam pomoći da napravite vlastitu u potpunosti prirodnu smjesu sok od ananasa za kašalj.

- 1 šalica svježeg soka od ananasa
– 1/4 šalice svježeg limunova soka
– 7 cm dug komad đumbira
– 1 žlica neprerađenih meda
– pola žličice ljute crvene paprike
Dodati sve sastojke u vaš sokovnik! I vaša sluz i vaš kašalj će nestati u trenu.

Podijelite ovo sa dragim vam osobama, jer tko zna kome treba vaša pomoć…
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NSP)

Mnogi ljudi su čuli za “čudesni pH plan” za obnovu i očuvanje zdravlja, ali im je nejasno na što se točno misli i koje namirnice smatraju “kiselima”, a koji se smatraju “alkalnima”

“pH čudo” je ideja koju je razvio istraživač Robert O. Young, i predstavio u svojoj knjizi istog imena 2002.

Young je sugerirao da je prirodni tjelesni pH blago alkalan, ali da moderna prehrana bogata namirnicama ima tendenciju da se dobije kiseli učinak u tijelu.

Namirnice, kao što su prerađeni šećer, mliječni proizvodi, meso, junk food, alkohol i kofein, pomiču tjelesni pH prema kiselom.

Takve namirnice uzrokuju da se kiseli otpad počne skladištiti u tjelesnim organima, proizvodeći razne bolesti, uključujući i rak.

“Fokus u sprečavanju i zaustavljanju razvoja raka mora biti u održavanju alkalnog pH tjelesnih tekućina, i priznanje da je rak sustavno kiselo stanje organizma”, Young je napisao.

Top pet alkalnih supernamirnica

Ne čudi stoga za svakoga tko prati najnovije savjete o prehrani, da najviše alkalnih namirnica su zapravo voće, povrće i uljna hrana, poput avokada, orašastih plodova i maslina. Ove namirnice, bez slučajnosti, također imaju tendenciju da pružaju brojne druge zdravstvene beneficije. Sljedećih pet namirnica se smatraju među najalkalnijim za preporučiti:

KUPUS, osim njegove alkalne prirode, pokazano je da dobar u borbi protiv infekcija i raka. Ako kuhate kupus, obavezno sačuvajte vodu u kojoj ste ga kuhali i koristite ju za juhe, umake, ili čak kao napitak. Za dodatni zdravstveni poticaj, jedite kupus fermentirani u obliku kiselog kupusa (napravite ga kod kuće, ili ga kupite u rashladnom dijelu trgovine).

MASLINOVO ULJE, koje je proslavljeno od strane zagovornika mediteranske prehrane, poznato je da je visoko bogato mononezasićenim masnim kiselinama koje su dobre za srce. Također je visoko bogato vitaminom E, koji je dobar za smanjenje simptoma valunga i može imati koristi za zdravlje srca isto tako.

LANENO SJEME I LANENO ULJE, također je dobilo puno pažnje, uglavnom zbog visokog sadržaja omega 3 masnih kiselina. Omega-3 masne kiseline, za koje se misli da su previše rijetke u zapadnoj prehrani, su povezane sa smanjenjem kolesterola i krvnog tlaka, među ostalim pogodnostima. Laneno sjeme također sadrži puno lignana, koje pomaže u borbi protiv raka i poboljšava funkciju bubrega. Laneno sjeme može jesti cijelo ili samljeveno, no ovo drugo je bolje jer se najbolje absorbiraju hranjive tvari.

DINJE, su nevjerojatno bogate hranjivim tvarima, sadrže visoke razine dijetalnih vlakana, kalija, folne kiseline i vitamina A, B6 i C. One su pokazale da sprječavaju srčani udar i moždani udar, možda pomažući razrijediti krv. Lubenica se također smatra alkalnom hranom.

HELJDA, je relativno rijetka u zapadnoj prehrani, ali djeluje kao vrlo učinkovita zamjena za pšenicu kod onih koji pokušavaju smanjiti njezin unos. Heljda se pokazala da je dobra u spriječavanju infarkta i olakšati nelagodu zbog hemoroida i proširenih vena.

Više savjeta za alkalnu dijetu

Ostali alkalne namirnice uključuju: alfalfa-klice, avokado, brokula, prokulice, cvjetača, celer, luk vlasac, krastavac, češnjak, grejp, mahune, grašak, poriluk, limuna i limete, zelena salata, proso, luk, peršin, kruške, bundeva, rotkvice, sjemenke sezama i zalijepite (tahini), soja (grah, klice i proizvodi), špinat, rajčica, divlja riža i tikvice.

Prema Youngu, prosječna osobna prehrana se treba sastojati od 80 posto alkalne hrane, poput onih gore navedenih, a samo oko 20 posto kiselih namirnica, kao što su meso, mliječni proizvodi i rafinirani ugljikohidrati. Young također preporučuje potrošnju alkalne vode s pH između 9 i 11, kako bi se otopile kisele otpadne tvari koje su se uskladištile u tijelu tijekom godina prehrane kiselim namirnicama.
 
(preveo:NSP)

O prehrani sirovim voćem i povrćem nikada kraja. U najkraćem: prehrana sirovim voćem i povrćem siguran je put prema zdravlju i dugovječnosti

Sve dok nije otkrio vatru, čovjek je zajedno s ostalim životinjskim carstvom slijedio razvojni put jedući prirodnu, sirovu hranu. Međutim, nakon otkrića vatre ljudi su, bez mnogo razmišljanja, počeli stavljati prirodnu hranu na vatru uništavajući njezine bitne sastojke, upropaštavajući je, da bi nakon toga njome hranili svoja tijela. Odatle su kao izravna posljedica nastale sve bolesti koje danas muče čovječanstvo.

Bolesti – zatrovanost tijela

Protiv tisuću bolesti proizvode se nebrojene tisuća lijekova. U stvarnosti postoji jedna bolest i samo jedan lijek. Nijedno liječenje, ni jedna terapija, nijedan lijek, ne može otkloniti uzrok neke bolesti, a budući da oni ne uklanjaju uzrok, znači da ni ne liječe. Uzrok bolesti je samo jedan; zatrovanost tijela. Postoji samo jedan način liječenja – odstranjivanje otrova.

Trovanje ljudi osiguravaju kuhanjem hrane, koja na razne načine šteti organizmu. Čitava se plemena u nekim narodima prehranjuju sirovom biljnom hranom. Oni su zdravi, veseli i dobronamjerni.

Danas ljudi masovno jedu masne slana jela, masne kolače, preko 100 vrsta kruha premazanog maslacem, margarinom, obloženog masnim nareskom, šunkom, sirom, medom, marmeladom i drugim. I sve to ˝ispiru˝kafom i crnim čajem, pivom, vinom, i rakijom. Zatim još čokolada, praline i cigarete. Preobilna prehrana jednostranom, nepotpunom kuhanom hranom is premalo kretanja uzroci su svih akutnih i kroničnih bolesti. 99% ljudi se hrani nezdravo na ovaj ili onaj način.

Ovaj tekst je namijenjen onima koji teže ka tome da se oslobode (ne samo sadašnjih oboljenja) već prevenira i zauvijek se izliječe svih budućih eventualnih bolesti i starenja i to se odnosi I na starije ljude, srednjovječne i mlade. Raw food (sirova hrana) je jedan od sigurnih putova ka izlječenju, kojemu se okreće sve više i više ljudi, te ono postaje sve učestalija tema mnogih autora knjiga te prehrambenih stručnjaka.

Rak – stvarni potomak kuhane hrane

Mnogi će vjerovati da čovjek, budući da vijekovima jede kuhanu hranu, na kraju se tomu i prilagodio, te bi sada imao poteškoća ako bi počeo opet jesti sirovo. Istina jest da se naš organizam po zakonu evolucije nastoji prilagoditi hrani koju prima, ali ne na način kako to ljudi zamišljaju. Vatra ubrzo uništiti hranjive sastojke što su bitni za zamršene i specijalizirane funkcije stanica. Prema tome jelo koje se smatra hranjivim nema tih sastojaka, nego umjesto njih puno je bjelančevina, masnoća i ugljikohidrata, nekoliko puta više od onoga što je stanicama potrebno.

Zato, civiliziran čovjek je žrtva raznih bolesti češće nego bilo koja druga životinja, a bolesti kao skleroza, dijabetes, srčani udari i rak rastu uznemirujućom brzinom. Stanice raka su izravna posljedica degenerirane hrane.

Vatra i hrana životinjskog podrijetla dovode do gomilanja bjelančevina i masnoće u tijelu, dok istovremeno zatiru tvari velikih hranjivih vrijednosti. Znanost je do sada uspjela prepoznati samo zanemarivi broj tih tvari koje su nazvane vitaminima i bez kojih život ne može opstati. Bolest nastaje krajnje polako i potajno, i sve dok ne prijeđe u završnu fazu, bolesna osoba sebe smatra zdravom.

Budući da im trajno nedostaju ti hranjivi elementi koji su bitni za pokretanje njihovih viših funkcija, stanice ili ne dosegnu puni razvoj i specijalnost, ili ako to i postignu, s vremenom gube sposobnost obavljanja tih funkcija. Nakon više godina uskraćivanja i naprezanja dođe dan, kada neke od više milijardi stanica bivaju lišene preostalih sposobnosti i konačno se oslobode mehanizma koji ograničuje rast stanica.

Te se stanice odvoje od zajedničkog života, postanu nezavisne i lakomo žderu građu tkiva što pluta međustanične tekućinama u velikim količinama, budući da tu građu odbacuju normalne stanice, jer je ima daleko više nego što je potrebno, a ta građa sadrži tvari što ih sladokusni biolozi hvale; bjelančevine (posebno one životinjskog porijekla), masnoće i svi dušni spojevi.

Neposlušne i prkosne stanice potom rastu zastrašujućom brzinom i umnožavanjem stvaraju nekakvu užasnu masu, novo živo biće što rastući osvaja i uništava sve oko sebe, te konačno jednoga dana obori prekrasnu građevinu, ljudsko tijelo. Te novo stvorenje zove se rak, stvarni potomak kuhane hrane, živi dokaz čovjekova ne prilagođenosti građi hrane koju on danas konzumira.

Građevinski materijal za naše tijelo

Ljudski je organizam remek djelo prirode, ono je najzamršenije tvornica izgrađena tijekom milijarde i pol godina. Istovremeno, priroda nam je podarila na korištenje sunčeve zrake za stvaranje sirovina potrebnih za usklađivanje tisuća zamršenih djelovanja u našem organizmu kako bi se osigurala odgovarajuća proizvodnja.

Kada je živi oblik nastao na našem planetu, prirodi je bio na raspolaganju samo bjelančevine, ugljikohidrati i masnoće, kojim je uspjela stvoriti prve jednostanične organizme. Pa kao što dodajući razne materijale, inženjer osposobljava svoju tvornicu za neku novu proizvodnju, tako i priroda naknadnim dodavanjem novih sastojaka (iz biljnih tijela) svome građevnom materijalu dodaje nove značajke životinjskog organizma.

Ovom zadaćom priroda je tijekom milijardu i pol godina proizvodila svoje sirovine, od obične bakterije do voća kojeg danas poznajemo, te njihovom evolucijom stvorila je i jednostanične životinjske organizme, pražive, iz kojih su nakon toga nastala čuda. Na nesreću, kako govore prehrambeni stručnjaci koji zagovaraju sirovo, nakon otkrića vatre, prestala je čovjekova priroda evolucija, ona ide unatrag divovskim koracima.

Ovisnost o kuhanoj hrani – najgori od svih poroka

Mnogi će se vjerujem zapitati; zašto ni jedan od brojnih znanstvenika i profesora ne uviđa ove jednostavne istine, te zašto nam nitko ne govori da je navika jedenja kuhanog neprirodna i opasna? Razlog toga jest to što je cijelo čovječanstvo ovisnik o hrani i ta ovisnost je sve zaslijepila. Nitko ne shvaća da je jedenje kuhanog loš porok, zapravo najopasniji od svih poroka.

To nije samo ovisnost za samo jednom tvari nego konačan zbir proždrljivih zahtjeva za tisuću stvari. Osim toga kratkovidni potrošači kuhanoga vidjeće bogatstvo i raznovrsnost u mnogostrukosti načina na koji se hrana upropaštava, a upravo ta mnogostrukost umnožava štetnost.

Čovjek je ovisnik o otrovima poput alkohola, čaju, kavi, kakau, duhanu, itd, jak osjećaj potrebe za tim stvarima potječu njima odgovarajući otrovi, nakupljeni u ljudskom organizmu unosom masti, šećera, aditiva, konzervansa … Kuhana hrana proizvodi velik broj raznih otrova, koji se s vremenom talože u stjenkama krvnih žila i žilica, između zglobova, u središtima masnih stanica i crijevima. Uzroci oboljenja (od najobičnije prehlade, gripe, tuberkuloze pa na dalje) jest sluzna supstanca, koja se stvara na stjenkama našeg želudca. Dobiva se kuhanjem krumpira, jela od žitarica, životinjskog mesa, itd. i tim nastaje želatinasto škrob (sluz) iliti pasta kakvu koriste stolari i knjigoveža za lijepljenje.

Te otpadne sluzne tvari se zatim nagomilavaju u našem organizmu godinama, s obzirom da ono nije u mogućnosti probaviti tešku građu mesa, ono se također taloži u crijevima gotovo cijeli život. Svatko tko se odluči na detoksikaciju ili klistiranje sam će posvjedočiti velikim količinama nečistoća i sluzi koje mogu izaći iz tijela u obliku gnoja.

Naravno da svaki organizam već sadrži sluz (npr.limfu, sluzavu tvar u crijevima), no ova toksična sluz, nastala od hrane jest problem s kojime se organi za izlučivanje ne mogu nositi i potom ona ulazi u krv, uzrokuje pregrijavanje, upale, bolove , temperature, prejako hlađenje (prehlade) itd. Sirova hrana, je prevencija da se takva sluz, i takve štetne tvari, nikada iznova ne stvore u vašem probavnom sustavu.

Upravo ova sluz, i toksini koje tijekom dugog niza godina unosimo u tijelo stvaraju ovisnost o njima. I kao što žudnja ovisnika za heroinom ne izvire iz normalnih fizioloških potreba njegovog tijela, tako ni želja potrošača kuhane hrane, njegov osjećaj gladi, nije normalni zahtjev njegova organizma. Radi se o zahtjevu njegove ovisnosti, o očitovanju poriva koji su potaknuti otrovima, nataložene u ljudskom organizmu.

Sirova hrana – čovjekova jedina hrana

Čovjek bi se mogao osloboditi svih bolesti, ukoliko se na to odluči, uzdržavajući se potpuno od kuhane hrane. Tada bi se tada mogao posvetiti samo proučavanju problema dugovječnosti. Pod uvjetom da su sve potrebe zadovoljene po zakonima prirode, ljudski organizam može živjeti u izvrsnom zdravlju od najmanje 150 do najviše 200 – 250 godina!

Kuhana i pečena hrana prisiljava ljudske organe da rade daleko preko svog normalnog kapaciteta, prerano ih zamara, uzrokuje razne bolesti i skraćuje ljudski život na samo dio njegova normalnog vijeka. Naravno, uz prirodnu hranu čovjek, mora istovremeno biti siguran da su zadovoljeni i ostali prirodni zahtjevi; rano spavanje, rano ustajanje, fizički rad, izbjegavanje umjetnog zagrijavanja, čistoća, itd.
 
(cafe.ba/uredio:nsp)

Ovaj kruh stimulira proizvodnju crvenih krvnih zrnaca i hemoglobina, olakšava izbacivanje kancerogenih i toksičnih tvari iz organizma, kao i viška kolesterola, i preporučuje se za prevenciju dijabetesa, arterioskleroze i celulita

Ovaj kruh se pravi od proklijalih pšeničnih zrna, s minimalnim dodatkom kvasca i soli, bez aditiva, konzervansa i sličnih tvari, piše healthylifetricks.com.

Sve ostale vrste kruha se razlikuju od ovog, prije svega jer sadrže brašno niske biološke vrijednosti, s osobinama koje ne odgovaraju ljudskom tijelu.

Ovaj kruh bez brašna je hranjiv kao i svi ostali pekarski proizvodi, ali i bogat proteinima, vitaminima, aminokiselinama, mastima, ugljikohidratima i mineralima. Samo sadržaj hranjivih vlakana je dvadeset puta veći nego u kruhu od bijelog brašna.

Kako napraviti ovaj kruh u udobnosti svog doma:

SASTOJCI:

• 300 g pšenice

• 100 g ječmenih pahuljica (pšenične, zobene)
  
• 2 žlice sezama
• 2 žlice sjemenki lana
• 2 žlice suncokretovih sjemenki
• 1 žličica soli
• 1/2 svježeg kvasca + 50 ml vode

PRIPREMA:

Proces izrade ovog neobičnog kruha je pomalo dug, ali nije zahtjevan. Počnite tako da pšenicu prelijete vodom. Pšenica bi trebala ostati u vodi tri dana, dok ne počne klijati. Voda se treba periodično mijenjati kako bi se spriječilo kvarenje pšenice.

Poslije tri dana procijedite žito i izmiksajte ga u blenderu. Dobit ćete masu sličnu tijestu.

U tu masu dodajte ječmene pahuljice ili ako ih nemate možete dodati pšenične. Pahuljice prije toga treba preliti mlakom vodom da bi omekšale.

Zatim treba dodati sjemenke suncokreta, sjeme lana i sezama, koje su prethodno blago zapečene na suhoj tavi.

U 50 ml vode umiješajte pola svježeg kvasca (može se staviti i cijeli kvasac) sa žlicom šećera. Kada kvasac malo naraste, dodajte ga u smjesu i zamijesite kruh rukama. Nije potrebno dodavati vodu jer je sama pšenica dovoljno vlažna.

Dodajte žličicu soli, dobro izmijesite smjesu i ostavite da odstoji najmanje 30 minuta.

Zagrijte pećnicu na 220 stupnjeva. Prije pečenja, ubacite par kockica leda u pećnicu da se stvori para koja omogućuje da kruh naraste malo više. Pecite kruh oko 45-50 minuta. Probajte da li je kruh pečen uz pomoć drvenog štapa ili kuhače.

Čestitamo! Upravo ste napravili najzdraviji kruh na svijetu. Dobar tek!
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Svinjska mast je godinama nepravedno bila zanemarivana, a ugled su joj umanjile tvrdnje kako njen sastav narušava ljudsko zdravlje

Ali, posljednja istraživanja idu u prilog masti. Štoviše, smatra se da je čak i zdrava za tijelo. Naravno, kao i sa svim ostalim, s mašću ne treba pretjerivati, ali svakako zaslužuje biti dijelom svakog kućanstva baš kao u vremenima naših baka i djedova.

Ovo su prednosti masti:

Po svom sastavu svinjska mast je 40% zasićena masnoća dok je, primjerice, kokosovo ulje 85% zasićena mast. Većinu monozasićenih masti u svinjskoj masti čini oleinska kiselina, zdrava masna kiselina koja koristi radu srca i koja je povezana s nižom razinom lošeg kolesterola.

U svinjskoj masti ima dvostruko više oleinske kiseline nego u maslacu.

Svinjska mast ima visoku točku vrenja. Točnije, svoju strukturu ne mijenja prilikom zagrijavanja iznad 250 stupnjeva Celzijusa.

Stoga, namirnice pržene u svinjskoj masti apsorbiraju manje štetnih radikala koji se u slučaju drugih topljivih namirnica, poput maslaca, povećavaju prženjem.

Naravno, konzumacija pržene hrane u većim količinama se ne preporuča, ali kada to i činite posegnite za dobrom starom masti.

Masnoće iz masti imaju sve prednosti te je dokazano kako su tijelu potrebne za obavljanje svakodnevnih funkcija, ali u manjoj količini nego što se kroz prošlost koristila.

Mast sadrži kalorije, ali istraživanja potvrđuju kako je riječ o zasitnoj namirnici koja stvara duži osjećaj sitosti. Prednost je što se masnoće iz masti pretvaraju u energiju te pomažu apsorpciji vitamina.

Svinjska mast sadrži kolesterol koji se u tijelu, pod utjecajem UV zraka pretvara u vitamin D značajan za apsorpciju kalcija.

Izgleda da su naše bake i djedovi, ipak, znali što rade.

Svinjska mast opet u igri! 

Na listi “opasne” hrane sada su šećeri, bijela brašna i sol. Doručkujete li voće bez masti koje će razgraditi vitamine, niste na dobitku

Zdravlje srca i krvnih žila nije povezano s mastima koje konzumiramo! Koliko vam god to nevjerojatno zvučalo, tabue o uzročno-posljedičnoj vezi između koronarnih bolesti i masne hrane ruši nova studija Britanske zaklade za srce koja je objedinila čak 72 istraživanja provedena na uzorku od 600 tisuća ispitanika.

Masti i proteini polako, ali sigurno vraćaju reputaciju zdrave hrane, a glavni krivci za bolesti postaju – ugljikohidrati.

Brašna i šećeri neželjeni

Dr. Rajiv Chowdhury voditelj je dosad najopširnijeg istraživanja, prenosi Business Insider. On objašnjava da su glavni neprijatelji zdravlja bijeli kruh, bijela riža, krumpir, rafinirani šećeri i industrijski obrađene soli…

Apsolutni hit u gastronomiji, uz nedodirljivo mjesto koje na tronu poželjnih masti drži ekstradjevičansko maslinovo ulje, jest svinjska mast. Gledate li na masne kiseline koje sadrži, svinjska mast bolja je od maslaca. Sadrži 60 posto mononezasićenih masti, a te masti povezane su s niskim rizikom od srčanih bolesti. Maslac, za usporedbu, sadrži 45 posto mononezasićenih masti.

Većinu mononezasićenih masti u svinjskoj masti čini oleinska kiselina, vrlo zdrava masna kiselina koja pomaže radu srca i koja je povezana s manjim razinama lošeg LDL kolesterola.

Masti koristimo u svakodnevnoj prehrani i one su, nakon ugljikohidrata, najvažniji izvor energije za organizam i važan izvor vitamina A, D, E i K jer su to vitamini topivi u mastima.

Među tabue također svrstava podjelu na dobre i loše masti

Postoji dobar i loš unos masti. Loš je ako nam se glavnina prehrane temelji na zasićenim mastima poput masnog mesa, maslaca, hidrogeniziranih masti i slično, dok su puno prihvatljivija maslinova ulja, biljna ulja bogata omega-3 masnim kiselinama te masti iz plave ribe i orašastog voća. Uravnotežimo li unos dobrih i loših masti i ako one ne prelaze 30 posto dnevne energije dobivene kroz masnoću, postižemo prehrambenu ravnotežu unosa masti..

Želimo li konzumirati samo namirnice iz kojih se dobivaju dobre masti, moramo paziti da koristimo što je više moguće biljne namirnice bogate nezasićenim masnim kiselinama, kao što su to maslinovo, suncokretovo, repičino i sojino ulje, avokado, masline i orašasto voće.

Također, barem tri puta tjedno trebalo bi konzumirati ribu zbog izvora omega-3 masnih kiselina. Smanjimo li ukupne masnoće i životinjske masti koje jedemo – masno meso, svinjetinu, punomasne mliječne proizvode i drugo – regulirat ćemo kolesterol. Nutricionistica objašnjava da pravilan odabir masti mjesto u prehrani ima već u prvom dnevnom obroku.
 
(dnevno.rs,vecernji.hr/uredio:nsp)

Španjolska studija je pokazala da sjemenke bundeve sadrže spojeve koje se uspješno bore protiv kancerogenih stanica, ali su također dobre u borbi protiv lošeg raspoloženja

One su bogate proteinima, manganom, vlaknima, magnezijem i fosforom. Ove sjemenke sadrže visok postotak cinka, što je vrlo važno za imunitet, pomažu u razvoju i pravilnoj podjeli stanica u organizmu, utječu na san i popravljaju vid, kožu i stvaraju dobro raspoloženje.

Sjemenke bundeve sadrže spojeve koja se uspješno bore protiv kancerogenih stanica. Naime, sjemenke bundeve su učinkovite protiv raznih tipova raka i imaju antiupalna djelovanja. Njemačka studija pokazuje da žene koje prolaze kroz menopauzu i jedu sjemenke od bundeve svakodnevno, imaju za 23% manji rizik od raka dojke.

Sjemenke suncokreta su jednako učinkovite. Ulje iz sjemena bundeve je učinkovito i korisno kada se koristi kod problema povećane prostate. Ulje sadrži fitokemikalije i antioksidanse koji se bore protiv slobodnih radikala u organizmu i sprječavaju nastanak stanica raka .

Sjemenke bundeve su odličan izvor proteina koji su ključni za smanjenje težine. Trideset grama sjemenki bundeve sadrži pet grama proteina koji će vam pomoći da ostanete siti. Međutim, budite oprezni i umjereni pri konzumiraju ovih sjemenki jer jedna šalica sadrži oko 285 kalorija. One su također odlične i za fizičko i za mentalno zdravlje.

Uz sve to, predstavljamo vam još dodatnih 9 TOP Zdravstvenih prednosti sjemenki bundeve

1. Magnezij za zdravo srce

Jedna četvrtina šalice sjemenki bundeve sadrži gotovo polovicu preporučene dnevne količine magnezija, koji sudjeluje u širokom rasponu od vitalne važnosti fizioloških funkcija, uključujući stvaranje ATP (adenozin trifosfat, energetskih molekula tijela), sintezu RNK i DNK, pumpanje srca, pravilan kosti i formacije zubi, opuštanje krvnih žila i pravilan rad crijeva.

Magnezij je pokazao da koristi krvnom tlaku i spriječava iznenadne srčane udare, moždani udar, a procjenjuje se da 80 posto Amerikanaca su manjkavi u ovom važnom mineralu.

2. Cink za imunitet

Sjemenke bundeve su bogat izvor cinka (30 grama sadrži više od 2 mg tog korisnog minerala). Cink je važan za vaše tijelo na mnoge načine, uključujući i imunitet, rast stanica i njihovu diobu, spavanje, raspoloženje, za osjetila okusa i mirisa, oči i zdravlje kože, regulacije inzulina, i muške seksualne funkcije.

3. Biljne Omega-3 masti

Orah i sjemenke, uključujući i sjemenke bundeve, su jedan od najboljih izvora biljnih omega-3 masnih kiselina (alfa-linolenska kiselina i ALA). Bitno je i da su neke vaše omega-3 masti i iz životinjskih izvora, isto tako.

4. Zdravlje prostate

Sjemenke bundeve su odavno cijenjene kao važna prirodna hrana za zdravlje muškaraca. To je dijelom zbog visokog sadržaja cinka, što je važno za zdravlje prostate (gdje se nalazi u najvišim koncentracijama u tijelu), a i zbog ekstrakta sjemenki bundeve i ulje koji mogu igrati ulogu u liječenju benigne hiperplazije prostate (BPH ili povećane prostate).

5. Antidijabetički efekt

Studije na životinjama pokazuju da sjemenke bundeve mgu poboljšati regulaciju inzulina i spriječiti komplikacije povezanih s dijabetesom smanjujući oksidativni stres.

6. Prednosti za žene u postmenopauzi

Bučino ulje je bogato prirodnim fitoestrogenima i studije pokazuju da može dovesti do značajnog povećanja dobrog “HDL kolesterola” zajedno s padom krvnog tlaka, valunga, glavobolja, bolove u zglobovima i druge simptome menopauze kod žena u postmenopauzi.

7. Zdravlje srca i jetre

Sjemenke bundeve, bogate zdravim mastima, antioksidansima i vlaknima, mogu pružiti pogodnosti za srce i zdravlje jetre, osobito kada je pomiješana s lanenim sjemenom.

8. Triptofan za miran san

Sjemenke bundeve su bogat izvor triptofana, aminokiseline (gradivni proteinski blok) koju vaše tijelo pretvara u serotonin, koji je pak pretvara u melatonin, u “hormona sna”. Ako pojedete sjemenke bundeve nekoliko sati prije spavanja, uz ugljikohidrate poput malog komada voća, može biti osobito korisno za pružanje vašem tijelu doze triptofana potrebnog za proizvodnju vašeg melatonina i serotoninaa kako bi promovirali ugodan noćni san.

9. Protuupalne prednosti

Ulje bundeve je pokazalo protuupalne učinke. Jednno istraživanje na životinjma je pronašlo da radi kao i protu-upalni lijek indometacin u liječenju artritisa, ali bez nuspojava.

Koji je najbolji način da se konzumiraju sjemenke bundeve?

U cilju očuvanja zdrave masti prisutne u sjemenkama, sjemenke bundeve treba jesti sirove. Sjemenke moraju izgledati svježe – ne pljesnive, ustajale, što bi moglo ukazivati ​​užeglost ili prisutnost gljivičnih mikotoksina. Organski sjemenke bundeve su poželjne, jer one neće biti kontaminirane pesticidima ili drugim štetnim kemikalijama.

Ako želite jesti sjeme pržene, učinite to sami, tako da možete kontrolirati temperaturu za pečenje i vremena. Sirove sjemenke bundeve može peči na niskoj toplini u vašoj pećnici (ne više od 170 stupnjeva F ili 75 stupnjeva Celzija), sa malo Himalajske ili druge prirodne soli, oko 15-20 minuta.
 
 
(mercola.com,webtribune.rs/uredio:nsp)

Ketogena prehrana može biti snažan alat kojim možete promijeniti vaš život. Prebacivanje na prehranu s vrlo malo ugljikohidrata, u kojoj se masnoće pretvaraju u energiju, može vam pomoći da smanjite visoki krvni pritisak, osloboditi vas žgaravice i bolova u zglobovima, zaustaviti pred-dijabetičko stanje, te liječiti epilepsiju, rak i autizam i niz drugih neuroloških i neurodegenerativnih bolesti

Ketogena dijeta sadrži visoke udjele masnoća, umjerenu količinu proteina te vrlo malo ugljikohidrata, a koristila se u medicini prvenstveno za liječenje teško kontolirajuće epilepsije kod djece.

Ovaj način prehrane oponaša aspekte gladi prisiljavajući tijelo da sagorijeva masti umjesto ugljikohidrata. U običajenim okolnostima, ugljikohidrati sadržani u hrani se pretvaraju u glukozu, koja se potom prenosi kroz tijelo, a to je posebno važno u poticanju funkcije mozga.

Međutim, ako postoji vrlo malo ugljikohidrata u prehrani, jetra pretvara masnoće u masne kiseline i ketonska tijela. Oni ulaze u mozak i zamjenjuju glukozu kao izvor energije. Povišena razina ketona u krvi, stanje poznato kao ketoza, dovodi do smanjenja učestalosti epileptičnih napadaja.

Ova metoda se koristila od 1920. godine i kroz sljedeće desetljeće kada joj je popularnost pala uvođenjem antikonvulzivnih lijekova, što je tipična situacija kako se farmaceutska industrija nameće umjesto prirodnih načina rješavanja problema.

Kakva je to ketogena prehrana?

Kada se započne sa ketogenim načinom prehrane, tijelo prolazi kroz više prilagodbi. Otprilike nakon dva dana od početka ovog načina prehrane, organizam počinje koristiti ketone. Na ovaj način tijelo ubrzano gubi na težini, prvenstveno na masnoći. Mišićna masa ostaje relativno nepromijenjena jer ova prehrana sadrži, kako je navedeno, i umjerene količine proteina.

U ovom načinu prehrane prevladava hrana poput sira, jaja, mesa i ribe, koja većinom sadrži vrlo malo ugljikohidrata. Uz navedeno, vrlo je važno jesti i dovoljne količine povrća, zbog unosa vlakana, vitamina te drugih esencijalnih tvari u organizam. Neko povrće sadrži veće količine ugljikohidrata pa takve namirnice treba izbjegavati, na primjer krumpir, riža, grah, grašak i slično, a konzumirati treba krastavce, kupus, zelenu salatu i ostalo slično povrće.

Ketogena dijeta potpuno je različita od drugih stilova prehrane i ruši sve ono što smo mislili da znamo o prehrambenoj piramidi.

Stanice tumora mozga i drugih čvrstih tumora ovisne su o glukozi, što je potvrđeno u nekoliko studija.

Cilj je da se stanice raka izgladne ukidanjem glukoze, koja dolazi iz ugljikohidrata, te da tijelo uđe u ketozu, stanje u kojem tijelo crpi energiju iz ketona – nusproizvoda masti.

Pri tome se mijenja čitava kemija tijela i stabilizira razina glukoze u krvi.

Glavne značajke ketogene dijete:

• dnevni unos masnoća iznosi 70%
• dnevni unos proteina čini 25%
• dnevni unos ugljikohidrata je samo 5%, najviše 50 g dnevno, a kod inzulinske rezistencije ili dijabetesa najviše 25 g dnevno.
• dnevni unos kalorija je 10-20% manji od potrošnje bazalnog metabolizma.

Mehanizam ketogene dijete

Ketoni su savršeno gorivo za naše tijelo, za razliku od glukoze koja je štetna, manje stabilna, ekscitatorna i zapravo skraćuje životni vijek.

Ketoni nemaju učinak glikacije, tj. karameliziranja ili ubrzavanja procesa starenja tijela, kao što to ima glukoza. Zdrava ketoza također pomaže izgladnjivanju stanica raka jer one ne mogu koristiti ketone kao izvor energije nego se za rast i razvoj oslanjaju isključivo na glukozu kao izvor energije.

Tvornice energije u stanicama našeg tijela – mitohondriji – puno bolje rade pri ketogenoj prehrani jer mogu podići razinu energije na stabilan, dugotrajan, učinkovit i uravnotežen način. Uz to, ketogena prehrana uzrokuje epigenetičke promjene koje povećavaju razinu energije koju mitohondriji proizvode, smanjuju stvaranje štetnih slobodnih radikala i potiču proizvodnju gama-aminomaslačne kiseline (GABA), najvažnijeg inhibitornog spoja u mozgu.

GABA ima ključno djelovanje u opuštanju te njena proizvodnja u ketozi također smanjuje toksične učinke ekscitacijskih putova u mozgu. Nadalje, najnoviji podaci ukazuju na to da ketoza ublažava bolove, osim što ima općenit protuupalni učinak.

Ketogena prehrana djeluje na više razina odjednom, što dosad niti jedan lijek nije uspio napraviti. To je stoga što su mitohondriji građeni specifično za korištenje masnoća za dobivanje energije. Kad mitohondriji koriste masnoće kao izvor energije smanjuje se proizvodnja toksina, povećava se ekspresija gena za podizanje energije kao i sama razina energije, te se smanjuje proizvodnja nusprodukata koji imaju upalno djelovanje.

Ključ tih čudesnih iscjeljujućih učinaka je u činjenici da se metabolizam masnoća i stvaranje ketonskih tijela (beta-hidroksibutirata i acetoacetata) u jetri može odvijati isključivo unutar mitohondrija, što znači da oni ostaju unutar stanice ali izvan mitohondrija su dostupni kako bi potaknuli snažne protuupalne antioksidanse. Stanje naših mitohondrija je ultimativni ključ optimalnog zdravlja i dok je istina da neki od nas trebaju dodatnu potporu u vidu nekih suplemenata kako bi popravili tvornice energije, ipak je prehrana najbitnija za pravu ravnotežu.

U suvremenom je svijetu glavni izvor energije šećer koji se prvo mora obraditi u staničnoj tekućini prije nego uđe u energetske tvornice – mitohondrije. Energetski izvori iz masnoća ne trebaju takvu obradu; oni izravno idu u mitohondriej za energetske potrebe. Dakle, zahtjevnije je proizvesti energiju iz šećera nego iz masnoća. U knjizi Život bez kruha (Life without bread) dr.sc. Christian B. Allan i dr.med. Wolfgang Lutz pišu:

Ugljikohidrati nisu potrebni za dobivanje energije. Masnoća proizvodi puno više energije nego ista količina ugljikohidrata, pa prehrana s malo ugljikohidrata čini vaš sustav proizvodnje energije učinkovitijim. Nadalje, mnogi organi preferiraju masnoće kao izvor energije.

Činjenica je da dobivamo VIŠE energije po molekuli masnoće nego šećera. Koliko kroničnih i autoimunih bolesti ima kao simptom i manjak energije? Kronični umor? Fibromijalgija? Reumatoidni artritis? Multipla skleroza? Rak? Allan i Lutzu kažu:

Mitohondriji su energetske centrale stanice. Obzirom da oni proizvode većinu energije u tijelu, razina energije koja je dostupna ovisi o tome koliko dobro mitohondriji rade. Kad god pomislite na energiju, zamislite sve te mitohondrije koji stvaraju ATP (adenozin-trifosfat) kako bi cijelo tijelo funkcioniralo optimalno. Broj mitohondrija po stanici varira no oni mogu zauzimati i do 50% volumena same stanice. Kada se umorite, nemojte misliti da vam treba više ugljikohidrata, umjesto toga razmislite kako maksimizirati proizvodnju energije u mitohondrijima…

Kad biste se mogli smanjiti toliko da uđete u mitohondrij, što biste vidjeli? Prvo što biste spoznali jest da su mitohondriji načinjeni tako da prvenstveno koriste energiju iz masnoća!

Provođenje dijete

Za postizanje ketoze potrebno je od jednog do tri tjedna, ovisno o stanju organizma. To prijelazno razdoblje može biti slično kao i kod čišćenja organizma, pa možete osjećati slabost i imati miris daha po acetonu.

Ketozu ne treba miješati sa štetnom ketoacidozom koja može biti jako opasna za dijabetičare. Ketoza je prirodno i potpuno neškodljivo stanje tijela. Prakticiranje ketogene dijete s vremenom smanjuje apetit, jača koncentraciju i olakšava mršavljenje bez gubljenja mišićne mase.

Kod provođenja ove dijete morate uzimati i kvalitetne suplemente – MCT ulje, probiotike i multivitamine. Oni mogu ublažiti nuspojave, pojačati i ubrzati ulazak u ketozu i sniziti razinu glukoze u krvi.

Započnite ketogenu dijetu isključivo uz nadzor stručnjaka koji će izračunati potrebe vašeg tijela i poučiti vas odabiru namirnica. Razina ketona u tijelu može se mjeriti i kod kuće s indikatorima ketona u urinu.

Ketogena dijeta može se provoditi samostalno ili istovremeno s drugim terapijama.

Osim što se koristi kao zdravi životni stil, ketogena se dijeta koristi i kao terapija kod raznih stanja poput grčeva u djece, padavice, autizma, tumora na mozgu, Azheimerove bolesti, Lou Gehrigove bolesti, depresije, moždanog udara, ozljeda glave, Parkinsonove bolesti, migrena, poremećaja spavanja, šizofrenije, tjeskobe (anksioznosti), poremećaja pažnje (ADHD), razdražljivosti, policističnih jajnika (PCOS), sindroma iritabilnih crijeva, želučanog refluksa, pretilosti, kardiovaskularnih bolesti, akni, dijabetesa tipa 2, tremora, problema zastoja disanja i praktički bilo kojeg neurološkog problema, ali i kod raka, te u slučajevima gdje se tkiva moraju oporaviti od nedostatka kisika.

Ketogena dijeta i rak

Neka od najuzbudljivijih istraživanja u vezi s ketogenom prehranom odnose se na njenu uporabu protiv raka. Tako neka ukazuju i na veliku učinkovitost ove dijete u liječenju Glioblastoma, tumora mozga koji se smatra najzloćudnijim oblikom raka mozga. Istraživanja ukazuju da prehrana s visokim udjelom masnoća i s niskim udjelom ugljikohidrata izgladnjuje stanice raka čime se sprječava njihov rast i daljnji napredak, a evidentne su i činjenice o potpunim izlječenjima.

Učinkovitost ove prehrane je optimalna kada je omjer prehrambenih masnoća u odnosu na ugljikohidrate / proteine u omjeru 4:1. To zahtijeva posebnu pozornost u izračunu. Kada se primjenjuje u ograničenim količinama, koje ne premašuju individualne ukupne energetske potrebe, ketogena dijeta također može djelovati terapeutski protiv zloćudnih tumora mozga kod miševa i kod ljudi.

Neki od dostupnih slučajeva kliničkih ispitivanja za liječenje Glioblastoma multiforme (GBM)

Godine 1995., Nebeling i suradnici proveli su prvu prehrambenu metaboličku terapiju ljudskih zloćudnih tumora na mozgu pomoću ketogene dijete. Cilj studije bio je prebacivanje primarne podloge za metabolizam energije s glukoze na ketonska tijela u cilju ometanja metabolizma tumora zadržavajući uhranjenost bolesnika. Ispitivane su dvije djevojčice s tumorima mozga u uznapredovalom stadiju koje nije bilo moguće u potpunosti ukloniti operacijom (anaplastični astrocitom IV stadij i cerebralni astrocitom III stadij).

Ostaci tumora u oba slučaja podvrgnuti su opsežnom zračenju i kemoterapiji. Bez obzira na teške i po život opasne učinke ovih tretmana, djeca su odgovorila iznimno dobro na ketogenu dijetu i doživjela su dugoročno upravljanje tumorima bez daljnje kemoterapije ili radioterapije. Pozitronska emisijska tomografija s fluro-dezoksi-glukozom (FDG-PET) je pokazala smanjenje za 21,8% u uzimanju glukoze na mjestu tumora kod oba ova slučaja na ketogenoj dijeti. Ovi nalazi ukazuju na to da ova prehrana, koji smanjuje glukozu i povećava ketonska tijela, može smanjiti glikolitički energetski metabolizam kod tumora mozga.

Istraživanje iz 2010. navodi slučaj 65-to godišnje žene kojoj je dijagnosticiran GBM. Prije početka standardne terapije, kod pacijentice je proveden terapijski post i ograničena ketogena dijeta u omjeru 04:01 koja osigurava oko 600 kcal / dan. Također je i tijekom standardnog liječenja bila podvrgnuta istodobno i ketogenoj dijeti, te su joj dodavani i vitamini i minerali. Steroidni lijek (deksametazon) je uklonjen tijekom liječenja. Njezino liječenje je praćeno pomoću MRI i FDG-PET.

Nakon dva mjeseca tretmana, tjelesna težina pacijentice je smanjena za oko 20% i nije primijećeno tumorsko tkivo mozga. Biomarkerske promjene su pokazale smanjenje razine glukoze u krvi i povišene razine mokraćnih ketona. MRI dokaz recidiva tumora pronađen je 10 tjedana nakon obustave stroge dijete.

Ovo je prvo izvješće o liječenju GBM-a standardnom terapijom zajedno s ketogenom dijetom. Istražitelji zaključuju da ovi rezultati mogu dijelom potjecati i od ovog načina prehrane, no naglašavaju da su potrebna daljnja ispitivanja kako posebno za ketogenu dijetu, tako i u kombinaciji sa standardnim načinima liječenja.

Unatoč dokumentiranoj učinkovitosti ograničene ketogene ishrane kao netoksične metaboličke terapije za slučajeve raka mozga, do danas nisu pokrenute značajne kliničke studije ove terapije. Kliničko ispitivanje za neograničenu ketogenu dijetu za rekurentni glioblastom je pokrenuto u Njemačkoj pod vodstvom J. Rieger sa Sveučilišta u Tübingenu. Izvješeno je umjereno poboljšanje bez štetnih učinaka, ali nisu dostupne informacije o glukozi u krvi ili razinama ketona kod tretiranih pacijenata. Ove informacije će biti potrebne kako bi se ocijenio stupanj energetskog stresa na preživjele tumorske stanice, jer je razina glukoze u krvi prediktor terapijske učinkovitosti. Dakle, pažljiva dokumentacija glukoze u krvi i razine ketona će biti neophodne za predviđanje terapijske učinkovitosti.

Na temelju prethodnih kliničkih studija na miševima i na ljudima, očito je da ketogenu dijetu treba ispitati zbog svog terapeutskog potencijala kod liječenja tumora na mozgu. Sreća je da je broj studija koje ispituju učinak ketogene dijete u porastu, nadajmo se da će ih biti sve više, kao i da će se jednom, zbog svojih dobrih rezultata i ne štetnog djelovanja, uvesti kao standarno liječenje za razne poremećaje, stanja i bolesti.

Zaključak

Nepobitno je da ketogena prehrana ima zaštitnu ulogu za naš mozak. Uza sve dokaze o učinkovitosti pri mitohondrijskoj disfunkciji, može se primijeniti na sve nas koji živimo u stresnom i toksičnom okolišu. Ketonska tijela su iscjeljujuća tijela koja su nam pomogla da evoluiramo i danas su naši mitohondriji uvijek nečim ugroženi budući su toksični čimbenici u okolišu protiv nas.

Naravno, bit će ljudi kojima je mtDNA jako oštećena ili imaju genetske mutacije s kojima su rođeni pa ne mogu modificirati svoj sustav (primjerice problemi u metabolizmu L-karnitina), no čak i u nekim od tih slučajeva moguće je zaustaviti ili usporiti daljnju štetu. Naši zdravi preci nisu se nikada morali nositi s tolikom razinom štetnih tvari kao mi danas, pa ipak su jeli optimalno. Uzevši u obzir trenutno vrijeme i okoliš, najmanje što možemo učiniti jest da se hranimo optimalno u skladu sa vlastitom fiziologijom.

Način na koji možemo imati iscjeljujuće ketone u svom krvotoku jest prehrana s puno masnoća, minimalno ugljikohidrata i umjereno bjelančevina. Zajedno s povremenim postom koji potiče stvaranje ketona i vježbama otpornosti koje će stvoriti mitohondrije sa zdravijom mtDNA, možemo pobijediti u svijetu gdje su čimbenici protiv nas.

To što se danas smatra ”normalnom prehranom” zapravo je aberacija nastala zlouporabom i iskrivljavanjem znanstvenih istraživanja u korist farmaceutskih i poljoprivrednih korporacija (”Big Agra” i ”Big Pharma”). Odemo li u vrijeme prije nego je suvremena prehrana postala norma posredstvom korporacija i poljoprivrednih interesa, vidjet ćemo da je ketoza bilo normalno stanje metabolizma. Današnje stanje ljudskog organizma je nenormalno. Vrijeme je da se to izmijeni.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(naturalnews, nexus, alternativa, istineilaziohrani.blogspot,youtube.com/uredio:nsp)