Glavni urednik istraživačkog centra Gallup, objasnio je da to znači da je svijet kolektivno “sve više pod stresom, zabrinutošću, u tuzi i bolovima danas nego što je to bio ikada prije”

Ako ste mislili da je 2018. godina bila za vas loša godina, izgleda da niste jedini. Prema istraživanju, negativne emocije ljudi su dosegle “rekordnu razinu u 2018. godini”.

2018: Godina negativnih emocija

Tijekom istraživanja, istraživači su tijekom 2018. godine intervjuirali više od 154.000 pojedinaca iz 147 zemalja.

Istraživanje dnevnih emocija ljudi, koje je provela tvrtka za analitiku i savjetovanje Gallup, otkrilo je da su se u 2018. u svijetu izvješća o negativnim emocijama, kao što su tuga, stres i briga, povećala tijekom posljednjeg desetljeća. Izvješća o tim negativnim emocijama došla su na rekordnu razinu tijekom 2018. godine.

Istraživanje je također pokazalo da su se izvješća o pozitivnim emocijama u 2018. godini smanjila u odnosu na 2017. godinu.

Na temelju izvješća o pozitivnim emocijama, „najsretnija“ zemlja 2018. godine bila je Paragvaj. To je treća godina za redom da je južnoamerička zemlja osvojila prvo mjesto. U međuvremenu, Afganistan je proglašen najmanje sretnom zemljom.

U istraživanju su istraživači pitali sudionike jesu li dan ranije imali određene pozitivne ili negativne emocije ili iskustva. Na primjer, kad su mjerili svoja pozitivna iskustva, ljudi su bili upitani jesu li se „osjećali dobro odmareni, da li su bili tretirani s poštovanjem, da li su se mnogo smijali ili uživali“ prethodnog dana.

U međuvremenu, kako bi procijenili negativna iskustva, ljude su pitali „da li su dan ranije osjećali zabrinutost, tugu, stres, ljutnju ili fizičku bol“.

Koristeći ove odgovore, Gallup je razvio “indeksnu ocjenu” pozitivnih i negativnih iskustava za svaku zemlju i za svijet u cjelini. Indeks je imao gornju granicu od 100 bodova.

Podaci iz Gallupovog istraživanja iz 2018. godine pokazali su da su generalno pojedinci diljem svijeta imali negativan rezultat od 30 bodova, što je najveći negativni rezultat mjeren od kada je tvrtka započela sa istraživanjem 2006. godine. – ocjena iskustva je bila 28. U 2006. bila je 24.

Mohamed Younis, glavni urednik Gallupa, objasnio je da to znači da je svijet kolektivno “više pod stresom, zabrinutošću, tugom i bolovima danas nego što je to bio ikada prije”. Sve više izvješća o fizičkoj boli, tuzi, stresu i brizi odgovorno je za blagi trend rasta negativnosti.

Na državnoj razini, većina zemalja s visokim rezultatima negativnih iskustava suočile su se s ratom ili drugim poremećajima 2018. godine. Na primjer, Srednjoafrička Republika (CAR), zemlja s najvišim rezultatom negativnog iskustva, ponovno je doživjela borbu između oružanih skupina. Sukob je prisilio da tisuće ljudi ode iz svojih domova 2018. godine. Gallup je dodijelio 61 bod CAR-u što je najveća ocjena negativnosti zabilježena u posljednjem desetljeću.

Ostale zemlje sa visokim rezultatima negativnog iskustva uključuju Irak (59), Južni Sudan (55) i Čad (54).

SAD je imao negativan rezultat od 32 boda, što je nešto više od globalnog prosjeka. Od zemalja s visokim dohotkom koje pripadaju Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), SAD su bile na četvrtom mjestu po negativnom iskustvu. SAD su također povezane s dvije druge zemlje po rezultatima, Čileom i Turskom.

Najmanje 49 posto Amerikanaca izjavilo je da se osjećalo “pod velikim stresom” prethodnog dana, što je više od 37 posto, koliko iznosi globalni prosjek.

Osim toga, istraživanje je utvrdilo da je globalna ocjena pozitivnih iskustava u 2018. godini bila 69 od 100 bodova, što je nešto manje od 70 bodova u 2016. i 71 boda u 2015. godini.

Na razini zemalja, Paragvaj je bio na prvom mjestu sa ocjenom 85, a slijede ga Kolumbija, El Salvador i Gvatemala, koje su sve povezane ocjenom 82. Prema Gallupu, latinoameričke zemlje često dominiraju listom „najsretnijih“ zemalja zbog “kulturne tendencije u regiji da se usredotoče na pozitivne životne situacije.”

SAD su imale 78 bodova kod pozitivnih rezultata, što je iznad globalnog prosjeka. Ova ocjena svrstava zemlju na četvrto mjesto među članicama OECD-a, u razini Finske. Istraživanje je otkrilo da je nevjerojatnih 82 posto Amerikanaca izjavilo da su se „nasmiješili ili se puno smijeli“ dan prije, dok je 92 posto izjavilo da su tretirani s poštovanjem.

Nasuprot tome, Amerika je zemlja za najvećom potrošnjom lijekova za depresiju na jednog stanovnika, na svijetu. To je valjda razlog zašto su se puno smijeli “dan prije”.

Younis je komentirao da, bez obzira na to gdje se zemlja nalazi u pozitivnim ili negativnim iskustvima, svjetski lideri moraju pratiti “emocionalnu temperaturu” kod ljudi koje vode.

Zaključio je da vođe ne mogu “učinkovito voditi svoja društva, tražiti bolje mogućnosti za svoje građane, te osigurati da buduće generacije žive bolje od prethodnih” ako ne prate kako građani procjenjuju svoje živote i ne pokušaju razumjeti lokalne problema sa kojima se građani redovito susreću.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Pretjerano empatična osoba suosjeća s drugima znatno više nego što je u granicama prosjeka. Ne samo da je spremna saslušati druge, razumjeti ih i pružiti im podršku, već se često ne može zaštititi od tuđih negativnih emocija i energija

Zato suosjećanje, ma koliko u osnovi bilo dobro, može pokazati i drugo lice. Važno je sačuvati svoju energiju.

Sposobnost za empatiju omogućava nam da bolje razumijemo druge, ali i da ih lakše “čitamo” i osjetimo njihovu energiju. Ta nam sposobnost pomaže da život doživimo i iz neke druge perspektive osim svoje. Ipak, ovo je osobina koja može biti i štetna, pa je važno znati kako ne biti podložan tuđim emocijama i energijama.

Većina ljudi voli biti u društvu empatičnih jer se uz njih osjećamo viđeno, priznato i prihvaćeno, osjećamo da je s nama sve kako treba, da smo dobri takvi kakvi jesmo. Međutim, ako prelazi granice normalnog suosjećanja s drugim ljudskim bićima, ova osobina može biti izvor velikih poteškoća. Tuđa nas nevolja može potpuno blokirati, a često nismo u poziciji reagirati i popraviti situaciju koja nas je uznemirila. Zato je važno postaviti granicu između sebe i drugih i prepoznati kad zdravo razumijevanje i prihvaćanje tuđih osjećaja postaje naš problem.

Ako se prepoznajete kao pretjerano empatičnu osobu, bilo bi dobro da nešto poduzmete kako vas više ne bi uznemiravale stvari koje s vama nemaju nikakve veze. Važno je da čuvate energiju za sebe i ljude koje volite te da u svoj sistem ne propuštate one informacije, emocije i energije koje vam štete i crpe snagu. Pokušajte to učiniti kroz ove korake:

1. Objasnite si

Kada vam se dobro raspoloženje iznenada promjeni, kada se podignu emocije poput straha, bola, tuge, ljutnje, zapitajte se s kim ste posljednji put bili u interakciji, koju informaciju ste primili iz okruženja, jeste li prisustvovali nekom neugodnom događaju.

Ako jeste, objasnite si da emocija koju imate nije vaša, nego ste je upili izvana. Ako ste u mogućnosti tuđu situaciju promijeniti, nekome pomoći, utješiti ga i posavjetovati, svakako to učinite, ali ako niste u takvoj poziciji, recite si da ne možete ništa učiniti i koncentrirajte se na sebe.

Oslobodite se negativnih osjećaja tako što ćete si objasniti da nikome ne pomažete time što se loše osjećate, a sebi radite štetu. Nastavite li proživljavati sve tuđe osjećaje, iscrpljujete svoju dragocjenu snagu, umjesto da je uložite u nešto konstruktivno.

2. Pogledajte dublje unutra

Zapitajte se i što je to u vama što vas tjera da se osjećate loše zato što je nekome drugome loše. Jeste li i vi nekada proživjeli nešto slično? Postoje li osjećaji prema nekom koje još potiskujete? Imate li neka pogrešna uvjerenja o sebi i svijetu koja izazivaju određene emocije? Pozabavite se svojim problemima i počnite ih rješavati.

Pogledajte dublje u sebe i počnite iscjeljivati svoje stare povrede. Prihvatite sve potisnute osjećaje, prigrlite ih s nježnošću, dopustite im da budu tu takvi kakvi jesu, izrazite ih i zatim ih otpustite. Važan dio ovog procesa je opraštanje sebi i drugima, odnosno svima koji kod nas izazivaju negativne emocije.

3. Odvojite vrijeme da budete sami

Kada ste sami sa sobom imate se mogućnost preispitati, isplakati ili na drugi način osloboditi negativnih emocija.

4. Zamislite štit oko sebe

Kada ste u kontaktu s osobom koja vam ne odgovara ili se nalazite u sredini koja je prepuna loše energije, vizualizirajte oko sebe bjeličast, proziran štit koji ne propušta negativnu energiju i ne dopušta tuđim negativnim emocijama da dopru do vas.

5. Upotrijebite moć vode

Nakon kontakta s osobom koja je jako negativna, odgovarat će vam da svu tu energiju sperete sa sebe. Ako niste u mogućnosti da se istuširate, onda se bar umijte i operite ruke. Zamišljajte kako se nakupljena negativna energija “skida” s vas.

6. Izrazite svoje emocije

Što god osjećali, važno je da to izrazite. Potiskivanje emocija nikome nije donijelo ništa dobro, naprotiv, to je put u razne bolesti. Dopustite sebi da izrazite zabrinutost, strah, bijes, neslaganje ili bilo što drugo što osjećate.

7. Uzemljite se

Zamislite da vas sa zemljom spaja cijev kroz koju šaljete negativnu energiju u zemlju, i kako zatim upijate hranjivu pozitivnu energiju iz zemlje. Ova vježba povećava protok zdrave energije u nama.

8. Boravite u prirodi

Nema ničeg ljekovitijeg od prirode, empatičnim ljudima ona je naročito ugodna, a najviše uživaju pored vode. Pokušajte često biti u dodiru sa zemljom, vodom, svježim zrakom… Pustite ponekad da vjetar odnese svu negativnu energiju koja se u vama nakupila.
 
(sensaklub.hr/uredio:nsp)

Psiholog tvrdi kako zaista postoji veza između određenih boja i raspoloženja

Nedavno provedena studija objavljena u časopisu Psychological Science pokazala je da zaista postoji povezanost između načina na koji percipiramo određene boje i našeg emocionalnog stanja, prenosi Time.

„Boje su toliko važan dio našeg iskustva“, tvrdi Christopher Thorstenson, psiholog sa Sveučilišta u Rochesteru i voditelj provedene studije, koji sa sigurnošću tvrdi, nakon rezultata koje je dobio svojim eksperimentom, da stvarno postoji veza između određenih boja i određenih vrsta raspoloženja.

Psiholozi već dugo znaju da emocije imaju direktan utjecaj na takozvanu „niskorazinsku vizualnu obradu“, ili jednostavno na percepciju prostora i oblika. To je tako zbog toga što naša vizualna obrada zahtjeva određenu količinu kemijskih ulaganja od strane mozga, što onda može utjecati kako procesuiramo ono što vidimo.

Tuga smanjuje količinu svjetlosti koja ulazi u mrežnicu oka

Tuga, na primjer, smanjuje uzbuđenje, što onda limitira količinu svijetlosti koja ulazi u mrežnicu oka, pa to smanjuje naše vizualne sposobnosti. Sumorno raspoloženje, pak, smanjuje količinu dopamina, što zatim narušava funkcioniranje transmitera u mrežnici oka. Također, depresija je dokazano povezana sa smanjenom mogućnosti razlikovanja boja, što znači da se ljudima koji su tužni i depresivni svijet zaista može činiti manje bistrim i tmurnijim mjestom.

Proveli su isti eksperiment na dvije različite grupe

U provedenom eksperimentu, znanstvenici su slučajnim rasporedom podijelili ljude u dvije različite grupe. Jedna grupa imala je naziv „Tuga“ i njima su pustili tužan video: srcedrapajuću scenu iz filma Kralj lavova. Druga je grupa imala naziv „Zabava“ i oni su gledali stand-up nastup. Zatim su sve ispitanike tražili da gledaju u crvenu, žutu, zelenu i plavu boju, koje su nakon nekog vremena pomiješali s bijelom te ih na kraju pretvorili u potpuno sive tonove.

Ljude su ocjenjivali prema tome koliko su točno percipirali svaku od boja, a nakon toga morali su proći emocionalnu procjenu. U drugom dijelu eksperimenta ispitanici su morali gledati u neutralnu sliku na računalu i riješiti iste zadatke kao i iz prvog dijela.

Tužni pojedinci teže su razlikovali boje u plavo-žutom spektru

Rezultati su sljedeći: tužni pojedinci veoma su teško razlikovali različite nijanse boja kad se radilo o plavo-žutom spektru. S druge strane, isti ti pojedinci nisu imali problema s prepoznavanjem boja u crveno-zelenom spektru, vjerojatno zato što postoji evolucijska potreba viđenja crvene boje kao znaka ljutnje, pretpostavlja Thorstenson.

To što se ovim eksperimentom pokazalo da su se dogodile promjene samo kad je riječ o viđenju boja u plavo – žutom spektru nije samo slučajnost, tvrde Thorstenson i njegov tim. Da je bila riječ o jednostavno kemijskom smanjenju uzbuđenja, došlo bi do promjene percepcije boja u svim spektrima – što se ovdje nije dogodilo.

Također, ovo otkriće naglašava kolika je važnost dopamina kad je riječ o našim očima i vidu, a znanstvenici se trude da tu vezu i dalje nastave proučavati. „Znamo da postoji velika važnost dopamina kod poremećaja raspoloženja, kao što su depresija ili ADHD, ali moguće je da postoji i utjecaj dopamina na to kako percipiramo boje“, objašnjava Thorstenson te dodaje da naše emocionalno stanje zaista „može utjecati na to kako vidimo svijet oko sebe.“
 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Po postotku oboljelih od raka pluća Hrvatska je u europskom vrhu; može li se povezati mržnja i emocije sa teškim bolestima? Naravno da mogu. Poslijeratna Hrvatska, puna mržnje, i puna razočaranosti i tuge u državu koja nije uspjela kako su građanima pričali

U Hrvatskoj se godišnje postavi 20-ak tisuća dijagnoza malignih bolesti (tumora) po čemu smo, s obzirom na broj stanovnika, u okvirima iznad prosjeka, izvijestio je Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ).

Kada netko ima problema sa sinusima, najčešće u njenom okruženju postoji osoba koja je iritira.

Jeste li znali da vaše emocije i te kako imaju veze sa vašim zdravljem? Svi zdravstveni problemi, pa i najteže bolesti, nastaju kao posljedica štetnih emocija koje ne umemo da izrazimo ili poričemo da postoje.

Mislima i emocijama pacijenata ne pridaje se nimalo ili se pridaje sasvim malo pažnje. Liječnici se ne obučavaju za takvu vrstu rada s pacijentima. Psiholozi, psihoterapeuti i “llife couch” nisu dostupni svim pacijentima, kaže prof. dr med. sci. Lelica Todorović, NLP trener, u svojoj knjizi “Čarobna gradionica zdravlja”.

Kroz nekoliko primjera ona navodi koliko zapravo emocije utječu na naš organizam, i kako bolesti mogu biti posljedica naših emocija, koje izražavamo ili potiskujemo.

Tako recimo, kada netko ima problema sa sinusima, najčešće u njenom okruženju postoji osoba koja je iritira. Uzrok, može biti i opterećenje potisnutom tugom koju osoba racionalizira. Nekad je to tuga zbog gubitka drage osobe ili gubitka ljubavi. Ako nije tuga, onda je briga, potreba da se bude oslonac u financijskom smislu prema bližnjima.

Arterijski krvni tlak se povisuje kad ste u stanju napetog iščekivanja, žurbe, straha, bijesa i ljutnje. Ukoliko se ove emocije ne prevedu u aktivnost, već ostaju samo na razini razmišljanja i dugotrajnog emocionalnog opterećenja, dolazi do trajne hipertenzije. Ove osobe su uvijek na rubu izražavanja sukoba, ali se boje da izraze svoje neslaganje zbog mogućih posljedica.

Probleme sa štitnjačom obično imaju osobe koje nemaju osjećaj da upravljaju vlastitim životom, već osjećaju da njime upravlja netko drugi. Oni se tada osjećaju kao žrtve i to dovodi do oboljenja.

Kada netko doživljava nešto što ne može da izbaci iz svog života, a ne može ni probaviti, onda se vremenom pojave želučane tegobe.

Želudac je poligon emocionalnog rata između vlastitih potreba i zahtjeva okoline (kapitalizam)

Jetra je sjedište primitivnih emocija ljutnje i bijesa. Osobe koje neprestano krkaju, samooptužuju se ili optužuju druge, koje u sebi uzgajaju strah, ljutnju i mržnju, često imaju probleme s jetrom i žučnom vrećicom.

Od depresije pati osoba koja potkopava svoje najsnažnije emocije, uništava najveće čežnje i time najveću snagu, skrivajući ih ispod slojeva odgoja, pravila i dužnosti. Kod depresije nije riječ o potisnutoj agresiji, tugi, bolu ili strahu, već o potisnutoj ljubavi, željama, potrebama, veselju, seksualnosti ili ushićenju. Depresija može biti posljedica drugih bolesti ali i ona može biti uzrok mnogim fizičkim oboljenjima. Kako ono najljepše iz mene izađe na površinu, to je pitanje koje depresivne osobe treba sebi da postave.

Rak je bolest koja se javlja kod osoba s dubokom emotivnom povredom ili dubokom ozlojađenošću. Dubinsko i dugotrajno zamjeranje koje osoba nosi u sebi može doslovno izjesti čovjeka. Duboka tajna, tuga ili mržnja, koje dugo traju, također mogu imati iste posljedice.

Problemi s grlom ukazuju na potiskivanje i sputavanje kreativnog izražavanja te osobe. Problemi s grlom nastaju i kada srce želi jednu stvar, a um govori drugo.

Ukočenost mišića simbolizira navlačenje oklopa ili pokušaj da se “nakostresi bodlje” u cilju obrane od nečega. To je karakteristično za ljude koji izgube kontrolu nad svojim emotivnim životom. One naizmjenično ispoljavaju nježnost i agresiju. Ove osobe se žele prepustiti, ali žele i da ostanu postojane.

Problemi s kralježnicom se javljaju kod ljudi koji preuzimaju veliki teret na sebe. Problem lumbalnog dijela kralježnice imaju osobe koje strahuju od neimaštine, problem srednjeg dijela kralježnice imaju osobe koje osjećaju krivnju, imaju nerazrešene probleme i teret na leđima, dok probleme u gornjem dijelu kralježnice imaju osobe kod kojih postoji nedostatak emocionalne podrške.

Osoba se osjeća nevoljeno i uzdržava se od pružanja ljubavi. Poremećaj srčanog ritma se događa kada se unutarnja napetost pojačava do nepodnošljivosti, i javlja se kod osoba koje ne znaju kako kontrolirati svoje emocije.
 
(prirodom4dozdravlja.blogspot.com,youtube/uredio:nsp)

Vaš stari prijatelj mozak ima oko 100 milijardi neurona koji svi zajedno rade kako biste vi mogli da razmišljate, volite, primjećujete stvari i ponekad se nervirate. Često se nervirate! Pored toga što je nevjerovatan rezultat evolucije, uz to je i priličan psihički umarač.

Da, baš tako. Vaš mozak ima običaj da bude vaš najveći neprijatelj! Evo ih – pet načina na koji će vas taj sadistički smarač učiniti što jadnijima čim mu se ukaže prilika.

5. Loše stvari oko vas

Vaš mozak bolje pamti loše stvari, a uz to mnogo bolje prepoznaje ljuta od sretnih lica. Stvar je u tome da mozak traži potencijalne prijetnje oko vas. Nekad davno, to je bila razlika između toga da li ćete biti pojedeni ili ćete uloviti večeru. Sretna okolnost je da se sve mijenja kako starite. Možda će vas boljeti kosti, ali ćete makar pronaći dobrotu u ljudima.

4. Negativne misli

Što se više trudite da potisnete negativne misli, bit će vam još gore. Stvar je u tome što naš mozak nema sistemsko rješenje za brisanje loših misli. Jedini način da provjerite da li o nečemu razmišljate je da razmišljate o tome. A to baš i nije ono što ste htjeli. Otkriveno je i da ljudi koji mnogo brinu imaju značajno aktivniji mozak od onih koji su opušteni. A to će onda potrošiti njihovu energiju i mozak neće moći da se pozabavi problemima i na kraju je zaista veća šansa da se njima i dogode loše stvari. Prokletnik jedan!

3. Tuga je kao droga

Kada nam se nešto loše dogodi, stalno ćemo neko vreme razmišljati o tome i često kroz tužne filmove, knjige i muziku mazohistički uživati u patnji. Naš mozak se iz nekog razloga stalno vraća svojim mračnim mislima. Tajna je u lučenju hormona, na koje je mozak vrlo slab i zapravo se brzo navuče na njih, što nas sve na ovaj ili onaj način čini adrenalinskim ovisnicima.

2. Bolje nesretan nego neizvjestan

Kako starite, mozak će biti sve manje spreman da preuzima rizike. Zamka vašeg mozga je to da će radije odabrati tugu i nesreću nego neizvjesnu situaciju. A onda nećete ni primijetiti i brzo ćete se plašiti svake promjene, pa čak i one koja je sasvim izvjesno dobra za vas. Bizarno? Veoma! Ali mnogi ljudi se suočavaju sa ovakvim izazovima svakodnevno. Razmislite o tome da li ste možda nekad raskinuli zato što ste se plašili šta će biti, a ne zato što je stvarno bilo loše u toj vezi. Eto, vidite…

1. Sreća zahtijeva napor

Još je Sigmund Freud rekao da je nesreća naše uobičajeno stanje. Za sreću se ipak morate potruditi.

Ali niste vi krivi, pazite koliko je lako da upadnete u zamku! Sigurno ste maštali o tome da se odmorite od svega i ne radite baš ništa. Zašto? Zato što često radite stvari koje zapravo ne volite. A šta je suprotno? Da ne radite ništa? Netočno! Suprotno je da radite stvari koje volite i slobodno se zahvalite vašem mozgu na ovoj prijevari.

Sjećate se kada smo rekli da je vaš mozak pravi psihički umarač? E, sad vam je jasno!
 
(radiosarajevo.ba/uredio: nsp)

Industrija moderne psihijatrije je službeno poludila. Gotovo svaka emocija doživljena od strane ljudskog bića – žalost, tuga, tjeskoba, frustracija, nestrpljivost, uzbuđenje – sada se klasificira kao “mentalni poremećaj” te zahtjeva kemijski tretman (s lijekovima na recept, naravno).

Nova, nadolazeća DSM-5 “psihijatrijska biblija”, očekuje se da će biti objavljena za nekoliko mjeseci, se pretvorila iz medicinskog priručnika referenci u testament za dokaz ludila same industrije.

“Mentalni poremećaji” navedeni u DSM-5 uključuju “General anksiozni poremećaj” ili GAP kratko. GAP se može dijagnosticirati samo kod čovjeka koji se osjeća malo uznemiren dok radi nešto poput, recimo,  razgovora s psihijatrom. Dakle, sam čin upuštanja psihijatra u mogućnost donošenja dijagnoze uzrokuju “simptome” koji se magično pojavljuju u dijagnozama.

To se zove šarlatanska znanost i cirkularno zaključivanje, ali to je indikativno kod cijele psihijatrijske industrije koja je postala ismijavana među znanstvenim krugovima da su čak i skeptici znanosti počeli okretati leđa s gađenjem. Psihijatrija danas nije više “znanstvena” negoli astrologija ili čitanje dlana, ali njezini praktikanti se još uvijek nazivaju “liječnicima” psihijatrije kako bi pokušati napraviti da nadriliječništvo zvuči vjerodostojno.

Kako moderna psihijatrija stvarno radi

Evo kako je moderna psihijatrija stvarno djeluje: hrpa važnih samo sebi, preplaćenih intelektualaca koji žele zaraditi puno novca iz izmišljene bolesti koju ću nazvati “Hoogala Boogala poremećaj” ili HBP.

Dizanjem ruku, oni glasuju za postojanje “simptoma” koji se žele povezati s Hoogala Boogala poremećajem. U ovom slučaju, simptomi mogu biti spontano pjevanje ili kopanje nosa s vremena na vrijeme.

Oni tada uvjeravaju nastavnike, novinare i vladine regulatore da je Hoogala Boogala poremećaj stvaran - i što je još važnije da milijuni djece pate od nje. Bilo bi nemilosrdno da se taj tretman ne ponudi djeci, zar ne?

Tako počinje poziv za “liječenje” potpuno izmišljene bolesti. Od tada, to je pobjeda Farmaceutske kompanije koja će izmišljati što god je potrebno znanstvenim podacima kako bi se “dokazali” da su speed, amfetamini, farmaceutski crack ili kakav god otrov žele prodati “smanjuje rizik od Hoogala Boogala poremećaja.”

Psihijatri koji zvuče ozbiljno – ti isti koji se smiju u stražnjoj sobi – zatim “dijagnosticiraju” djecu s Hoogala Boogala poremećajem i “propisuju” recept lijeka koji tvrde da će ga izliječiti. Za ovu akciju, ti psihijatri – koji su, priznajmo, opasni predatori djece – dobivaju mito od Velikih Farmaceutskih Firmi.

Kako bi se povećao njihov mito i Velika Pharma, skupine tih psihijatara svakih nekoliko godina se skupe zajedno na kongresima i izmišljaju još više fiktivnih poremećaja, šireći svoj ​​izmišljeni priručnik pod nazivom DSM-5.

DSM je sada veći nego ikada, a to uključuje i bolesti kao što su “Poremećaj Manjka Poslušnosti” (PAR – Obedience Defiance Disorder), koji se definira kao odbijanje lizanja čizama i slijediti lažni autoritet.

Što je “normalno” u psihijatriji? Biti bezosjećajan zombi

Jedini način biti “normalan” kada vas se promatra ili “dijagnozira” kod psihijatra – proces koji je potpuno subjektivan i potpuno lišen bilo kakve stvarne znanosti – je pokazati se apsolutno bez emocija ili ponašanja uopće.

Osoba u komi je “normalna” osoba, prema DSM-5 priručniku, jer oni ne pokazuju nikakve simptome koji bi mogli ukazati na prisutnost onih bogom strašnih stvari nazvanih emocije ili ponašanje.

Osoba u grobu je isto tako “normalna” prema psihijatriji, uglavnom zato što mrtvi ljudi ne ispunjavaju uvjete za Zdravstveno osiguranje (Medicare) i stoga se ne isplati dijagnosticirati ili liječiti lijekovima. (Ali ako  bi Medicare Zdravstveno osiguranje slučajno pokrivalo preminulog pacijenata, onda bi sigurno vidjeli psihijatre poredane u redove na grobljima kako liječe leševe!)

To je sve tako okrutno, potpuna zavjera. Psihijatrija se treba potpuno ukinuti odmah i sva bi se djeca koja su stavljena na drogu koja mijenja um, se trebaju skinuti sa njih i umjesto taga im dati dobru prehranu.

Sada kada kolaps Amerike dolazi i novo društvo se diže iz nje, treba podržati potpuno ukidanje psihijatrijskog “lijeka” i “liječenja”, ako ga možete tako nazvati. Gotovo cijela psihijatrijska industrija se vodi doista ludim, manijacima gladnih snage koji koriste svoju moć da bi žrtvovali djecu (i odrasle, također). U društvu ne bi smjelo biti mjesta iskrivljenoj psihijatriji na temelju izmišljenih poremećaja. Cijela operacija se treba zatvoriti, raspustiti i izopćiti.

Izgubljeni pojam normalnosti

Ovdje su neke jednostavne istine koje treba ponoviti kad ćemo ukinuti industriju šarlatanske znanost psihijatrije:

Normalnost ne postiže lijekovima. Normalnost nije nepostojanje raspona emocija. Život nužno uključuje emocije, iskustva i ponašanja koje su s vremena na vrijeme, korak izvan granica zemaljskog. To ne znači da ljudi imaju “mentalni poremećaj”. To samo znači da nisu biološki roboti.

Prehrana je lijek, a ne lijekovi !

Nutritivni nedostaci,  su uzrok gotovo svih “duševnih bolesti”. Neravnoteža šećera u krvi uzrokuje moždane smetnje jer mozak radi na razinama šećera u krvi, kao svojeg ​​primarnog izvora energije. Nedostatak cinka, selena, kroma, magnezija i drugih elemenata izaziva neravnotežu šećera u krvi koje uzrokuje naizgled “divlje” emocije ili ponašanja.

Gotovo svatko tko je bio s dijagnozom mentalnog poremećaja u našem suvremenom svijetu, zapravo pati ništa više od prehrambene neravnoteža. Previše obrađena, otrovna junk hrana i nedovoljno zdrava superhrana i prehrana. S vremena na vrijeme, imamo i trovanja od uzimanja previše cjepiva (aluminij i živa) ili jedući previše otrovne hrane (živa u ribi, kadmij, arsena, itd.), nedostatak vitamina D smiješno raširen, posebice u Velikoj Britaniji i Kanadi gdje se sunčeva svjetlost teže dobiva na stalnoj dnevnoj osnovi.

To je jednostavna, očita istina: Naše društvo će biti puno sretnije, zdravije i produktivnije ako cijela farmaceutska industrija i industrija psihijatrije jednostavno nestanu preko noći.

Sa DSM-5 priručnikom, suvremena psihijatrija je napravila sprdnju sebi. Ono što se nekad promatralo da možda ima neke osnove u znanosti sada se naširoko smatra smiješnim šarlatanstvom.

Psihijatrija sama se sada čini potpuno luda.

Izmisli svoje izmišljene bolesti!

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)