Jaz između trgovaca kojima je bitno jeftino i onih koji paze na kvalitetu sve je veći. Jako je važno čitati deklaracije

Sirova (raw) čokolada (40 g) za 28,80 kuna, kvinoja (500 g) za 65,50 kuna, goji bobice (80 g) za 18,80 kuna, crna riža (500 g) za 38,40 kuna, šećer od agave (250 g) za 36,70 kuna, chia sjemenke (500 g) za 65,90 kuna, bademovo brašno, himalajska sol, amarant, acai bobice, kokosovo ulje…

Za ove namirnice većina hrvatskih potrošača, poglavito starijih, nije ni čula, no upravo takvi proizvodi s predznakom zdravi, bio, ekološki… sve više pune police dućana i ni slaba kupovna moć Hrvata nije zapreka njihovoj prodaji.

Jaz među trgovcima sve veći

U Konzumu kažu kako potaknuti velikim interesom stalno unapređuju asortiman takve zdrave hrane. Trenutačno imaju više od 1500 artikala, od brašna do biljnih napitaka, kojima prodaja zadnjih godina raste 17 do 20 posto godišnje.

To je potvrda sve veće osvještenosti potrošača. Prema zadnjim istraživanjima, čak 80% ispitanika smatra da je prehrana najvažniji faktor u poboljšanju i očuvanju zdravlja – ističu u Konzumu te dodaju kako je to najbolji pokazatelj potencijala i smjera kojim će trgovci ići u budućnosti.

Žana Hinek, članica uprave Biovege, poznate po brendu ekotrgovina Bio&Bio, kaže kako je u svijetu generator potražnje za bioproizvodima mlađa populacija koja pokreće snažne trendove poput veganstva, a u Hrvatskoj urbani kupci iz većih gradova, zrelije životne dobi kojima je zdravlje, briga o tijelu i izgledu veliki prioritet.

Međutim, sa sve većom ponudom dolazi do raslojavanja trgovaca na one kojima je bitna samo niska cijena, dok u Bio&Bio trgovinama na povećanu potražnju odgovaraju povećanim kriterijima kvalitete. Jaz će biti sve veći. Zato je jako važno čitati deklaracije, upozorava Hinek.

Trgovci stoga sve češće razvijaju vlastitu robnu marku ekoloških i sličnih proizvoda koji su danas već dio uobičajene potrošačke košarice većine kupaca.

Zdravo = kvalitetno?

I dm je lani krenuo s prvom vlastitom markom dmBio. Tvrde kako već 10 posto njihova asortimana dolazi iz ekološke proizvodnje, dok u Sparu već 10 godina razvijaju paletu bioproizvoda Natur*pur, u kojoj je danas više od 1000 artikala. No zdrava hrana kakvoj se okreću potrošači je i ona koja je kvalitetnija jer sadrži više vitamina, manje loših masti, šećera…, ističu u Sparu, a oni je stavljaju pod nazivnik Vital, “free from” i Veggie.

Usprkos crnim slutnjama da će prevladati GMO hrana, kupci su se izborili za zdravu i ekološku hranu. Što je za njom veća potražnja, više će se proizvoditi i više će je biti na tržištu, a kad se to dogodi, maknut će se iz zone ekskluzivnih, skupih proizvoda i postati jeftinija i pristupačnija – odgovaraju u Sparu.

No je li danas zdravo samo ono što je lijepo upakirano, egzotično i skupo, o čemu se govori u superlativima i naziva i superhranom, kojom su se hranile i drevne civilizacije? Koliko god bili zdravi, činjenica je da su Azteci prosječno živjeli samo 37 godina. Tko kaže da ne možemo biti zdravi i jesti mrkvu ili piletinu.
 
(vecernji.hr/uredio:NSP)

Jeste li se ikada zapitali zašto su tako skupe kokice u kinu, boca vode u trgovinama u zračnoj luci ili zašto nam se čini da su u nekim supermarketima mlijeko i jaja gotovo skriveni. Ove, ali i neke druge stvari koje susrećemo svakodnevno, a o kojima nismo previše razmišljali, bit će vam manje čudne nakon što pročitate tekst u nastavku

Trgovačkih “caka” je mnogo, a mi vam donosimo šest neobičnih situacija koje su vam sigurno dobro poznate i koje vas znaju jako iznervirati.

Police s mlijekom na kraju trgovine

Police i hladnjaci s mlijekom i jajima smješteni na kraju trgovine vrlo su uobičajeni. Tako osmišljenom strategijom slaganja velikih šoping centara kupce se tjera da prođu pored mnoštva polica i bezbroj proizvoda te da posegnu i za ponekim kojeg nisu namjeravali staviti u košaricu. No, to nije jedini razlog zašto su namirnice koja trebamo gotovo svakodnevno “skrivene” na kraju trgovine.

Drugi razlog, mnogo je praktičniji. Naime, paketi s mlijekom koji se prodaju u velikim količinama su veliki i teški. Navodno su u mnogim trgovinama smješteni na ne lako dostupnim mjestima kupcima jer su te pozicije dostupne dostavnim vozilima. Na taj način trgovci smanjuju svoje troškove, a u konačnici onda i cijenu proizvoda.

Voda koja se prodaje ko zlato

Nova sigurnosna pravila u zračnim lukama, koja su uslijedila nakon terorističkih napada, ograničavaju količinu tekućine koju putnik može ponijeti sa sobom u zrakoplov. No, ta pravila ne ograničavaju unos tekućine koju putnici kupuju u trgovinama na aerodromu, a koja se nalaze nakon točke na kojoj se obavlja detaljni pregled putnika. Te su mjere prisilili brojne putnike diljem svijeta da jako skupo plaćaju vodu bez koje ne mogu tijekom leta. Putnici nemaju izbora, a u istoj poziciji su, tvrde i trgovci, i oni sami.

Trgovine u zračnim lukama su male i ograničenih kapaciteta. Dostava je komplicirana zbog ograničenog vremena u kojma se može provoditi, ali i činjenice da sva roba mora proći skeniranje. Sve to, naravno, iziskuje vrijeme ali i troškove, objasnio je jedan od trgovaca za Wall Street Journal prenosi Time.

Zašto su svježi pilići skuplji od pečenih?

Veliki trgovački centri prodaju gotove, pečene piliće čija je cijena u pravilu niža od onih sirovih, friških. S obzirom da postupak pečenja traje i košta, postavlja se pitanje zašto je onda pile pripremljeno za jelo jeftinije od onog kojeg kod kuće moramo kuhati.

Prema nekim tumačenjima trgovci na pečenim pilićima ne zarađuju ili čak gube, ali ih imaju jer kupci koji dođu po ručak inače ne bi ušli u trgovinu taj dan i nešto kupili. Druga pretpostavka je da ih prodaju po povoljnim cijenama onda kada je velika ponuda, a neki kažu da su mnogi pečeni pilići trebali završiti na otpadu, odnosno da ih ispeku prije nego li im istekne rok i budu na putu za smetlište. I onda kada se pečeni pilići ne prodaju, za razliku od sirovih, mogu se iskoristiti za salete od piletine, juhe ili neke druga jela.

Zašto cijene završavaju na 99?

Kupcima bi bilo mnogo jednostavnije da cijene završavaju na okruglo, primjerice, da nešto košta 12 kuna a ne 11,99 kuna. No, takve cijene nisu slučajno formirane, već imaju snažan psihološki utjecaj na potrošače. Na neki način tako formirane cijene obmanjuju kupce. Postoji i druga strana priče o cijenama koje imaju kraj na 99. Trgovci u Hrvatskoj rijetko kada vraćaju lipu ili dvije i taj način na godišnjoj razini zarade i do dva milijuna kuna.

Zašto zlatarnice ne stavljaju cijene?

Cijene u zlatarnicama, draguljarnicama i svim drugim vrstama trgovina u kojima se prodaje skupi nakit vrlo često na proizvodima nemaju istaknute cijene. Nije to slučajno. Riječ je o strategiji kojom se želi doći u razgovor s kupcem, naravno, da upita za cijenu a onda je na prodavaču da mu otkrije sve “tajne i prednosti” određenog komada nakita.

Zašto kokice u kinu koštaju tako puno?

Ekstremno visoke cijene kokica, ali i drugih grickalica i pića, prolaze jer je u kinima “zarobljena” publika trenutke uživanja spremna platiti. Javna je tajna da kino dvorane ne žive od ulaznica koje se teško prodaju danas, već od kokica i pića koje prodaju u kino dvoranama.

Na taj način tvrtke koje upravljaju kino dvoranama popravljaju svoje prihode koji, danas kada puno toga za gledanje dostupno na internetu, i nisu baš sjajni.

To je puno prihvatljiviji način za podizanje profitabilnosti od druge mogućnosti – podizanja cijena karata jer bi tada doveli u pitanje njihovu prodaju.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(net.hr,youtube/uredio:nsp)

Što mislite što bi vlasti svijeta rekle kada bi se otkrilo da će za dva mjeseca asteroid zbrisati čitavo čovječanstvo? Kako bi ljudi odreagirali? Pročitajte ovaj prilično realan scenarij

Kada je asteroid prvi put otkriven, znanstvenici su proveli mnogo vremena proučavajući njegovu veličinu, brzinu, azimut, silu, orbitu itd. Kako je postajalo sve jasnije što je u pitanju, informacije su počele curiti.

Prvo su istinu saznali znanstvenici, zatim njihovi tehničari, zatim njihova obitelj i prijatelji. Naravno, vremenom će saznati i vlada, poduzimajući vojne mjere dok je još u mogućnosti. Odmah bi se aktivirala skloništa od bombi jer ako već treba svi umrijeti, onda će oni najvažniji umrijeti posljednji i u relativnoj udobnosti skloništa.

Pretpostavimo da su prošla dva tjedna od prvog otkrića. Do tada se po svim alternativnim sajtovima i novinama već pojavljuju izvještaji, iako vlada još uvijek čeka pravi trenutak za objavu vijesti. Njima odgovara da je uništenje Zemlje samo glasina jer glasine ne uzrokuju kolaps društva. Ipak, kada vlada objavi činjenice, bit će to ključni trenutak koji će potresti čitav svijet.

Vjerojatno će predsjednik UN prvi predstaviti činjenice, objasniti njihovo značenje i što se može uraditi povodom čitave situacije. Ovaj govor će se održati vjerojatno negdje u trećem tjednu od otkrića. Čelnici će vjerojatno poslati svoje izaslanike da obave posao umjesto njih jer će nastati kriza neviđenih razmjera.

Vijest će se ubrzo raširiti kroz sve nacije. Svi će govoriti kako je ostalo samo još pet tjedana do kraja. Prvo će se javiti šok, zatim suze, zatim poricanje. Mnogi lideri će zatražiti pomoć i savjete od svojih najboljih znanstvenika. Međutim, neće se doći ni do kakvog ozbiljnog plana, a molitva će biti najbolje rješenje.

Za par sati, društvo će početi raspadati. Političari, vojnici, policajci, trgovci, radnici, svi će shvatiti da više ništa nema smisla i da će uskoro svi biti mrtvi. Došlo bi do brzog kolapsa svih sustava – ne bi bilo zračnog prometa, niti prijevoza hrane, niti posla, niti potrebe da se brane nuklearni silosi, ili da se čuvaju zatvorenici i psihopate.

Možda će nešto u početku još uvijek funkcionirati po navici, ali to neće dugo trajati. Ako će svijet nestati za pet tjedana, svi će se potruditi provesti što više vremena sa svojom obitelji i voljenima.

Novac, kredit, dugovi, ušteđevina – više ništa od toga neće biti važno. Pošto nema budućnosti, nema ni potrebe za novcem. Cijena stvari će biti samo želja da se do njih dođe.

Mnoge stvari će se dogoditi istovremeno: mnoga samoubojstva, pljačkanja, požari itd. Nebo će biti puno dima. Neboderi će za samo par dana biti uništeni.

Na mnogim mjestima će stvari teći normalno, pošto će infrastruktura moći raditi automatski još neko vrijeme bez ljudskog faktora. Bežični sustavi i internet će nastaviti raditi sporijim tempom.

Na ulicama će doći do nemira, automobili će se sudarati u zgrade, ljudi će napadati jedni druge, zapomažući da im netko pomogne. Svuda će se osjetiti smrat mrtvih tijela koja nitko neće uklanjati.

Konstantno će se odigravati orgije, konzumirati droga i alkohol, ali većina hrane i pića će nestati do sedmog tjedna uz još tjedan dana do kraja. Ulice će biti neprohodne, pune divljih pasa i štakora koji jedu leševe.

Nebo će biti puno smoga, dima i smrada goreće plastike i trulećih leševa. Struja će raditi s vremena na vrijeme, a telefonski signal će biti nepouzdan.

Gomile ljudi će se moliti u crkvama, hramovima i džamijama da sve to stane, a onda će shvatiti da su prevareni i da Bog nikada nije ni postojao. Da je stvarno postojao, on ne bi dozvolio da čitavo čovječanstvo umre. Neke religiozne skupine će vidjeti kraj svijeta kao znak da ubijaju druge ljude.

Oni koji su se sakrili u svojim domovima ili utekli pljačkašima i napadačima će uskoro prihvatiti da je kraj neminovan. Oni će jesti ostatke iz konzervi pod svjetlom svijeće, možda voditi ljubav po posljednji put ili se moliti za oproštaj. Možda će šmrkati posljednje lajne metha ili kokaina i odbrojavati preostale sate.

Možda će se nebo na kraju zamračiti, možda će se čuti glasna buka kako se asteroid bude približavao. Kada udari u Zemlju, nastat će ogromni zemljotresi, a valovi plime će pogoditi obale uništavajući svaku zgradu i desetkujući stanovništvo.

Neće mnogo značiti postupci vlasti, jer će posljedice svuda biti iste. Bogate nacije neće moći platiti kako bi sve prošlo, a ljudi će posljednje trenutke provesti u borbi za hranom ili bijegu od kanibalizma.

Vlasti će vjerojatno skrivati ​​informacije što duže budu mogle jer će shvatiti da bi istog trenutka došlo do kolapsa i katastrofe koja je opisana. Ne treba ih kriviti zbog takvog pristupa, pogotovo ako je kraj neizbježan.

Svakako ne bi imali što izgubiti. Čekanje do posljednjeg trenutka bi bila najplemenitija stvar koju bi vlast mogla učiniti za svoj narod.
 

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Svjedoci smo svakodnevnom zatvaranju trgovina u trgovačkim centrima, no u Hrvatskoj, kao da su oni otporni na krizu i depresiju. Otkuda Hrvatima toliko novaca kojima održavaju trgovačke centre na životu, kad znamo da se još 2010. godine u Mađarskoj čak 30% trgovačkih centara pretvorilo u skladišta.

Što će se u Hrvatskoj dogoditi s trgovačkim centrima u idućim godinama? Slijedi li im sudbina američkih? Hoće li male trgovine, koje se teško nose sa konkurencijom supermarketa, biti zatvorene sve do jedne, bez „pokreta otpora” kao u Liverpoolu?

Iz anglosaksonskog svijeta nam posljednjih mjeseci stižu vijesti o dva vrlo zanimljiva trenda. „Gdje idem? Pa u ‘mall’!” tipičan je odgovor mladog Amerikanca na roditeljsko pitanje kud je krenuo. Barem je bio do prije nekoliko godina. Trgovački centri, nekad žile kucavice društvenih događanja u SAD-u, umiru. U isto vrijeme, Britanci su smislili način kako da poticanjem lokalne ekonomije ukrote lance supermarketa i pomognu malim trgovcima i poduzetnicima.

SAD: Opstaju samo usmjereni na bogatu klijentelu

Konzultantska tvrtka Piper Jaffray je u travnju iznijela podatak da je u posljednjih 10 godina broj mladih Amerikanaca koji posjećuju velike trgovačke centre pao za 30 posto. Business insider je u siječnju izvijestio o „polaganoj, ružnoj smrti” trgovačkih centara.

Oni su, diljem SAD-a, zatvoreni i propadaju. Dok trgovine koje su privlačile najviše kupaca, poput lanca odjeće JCPenney i trgovačkog lanca Sears, otkazuju najmove prostora, vlasnici trgovačkih centara muku muče s njihovim ponovnim iznajmljivanjem.

Tvrtka koja se bavi analizom nekretnina, Green Street Advisors, predviđa da će u idućih 10 godina još 15 posto trgovačkih centara propasti ili doživjeti prenamjenu. „Rizik propasti se dramatično povećava čim vidite novo zatvaranje vodeće trgovine”, rekao je za BI Cedric Lachance, direktor tvrtke. Howard Davidowitz, stručnjak za maloprodaju, predviđa da će u idućih 15 do 20 godina propasti polovica trgovačkih centara. Opstat će samo oni usmjereni na kupce s dubljim džepom. Svoje riječi argumentira podatkom da je od 1000 trgovačkih centara diljem SAD-a oko 400 usmjereno na bogatije kupce, a oni ne da propadaju već – rastu.

Nezavisni Liverpool: Princip se širi brzinom svjetlosti

S druge strane oceana, iz Velike Britanije, ovih dana stiže zanimljiva priča o dvojici poduzetnih mladića iz Liverpoola. Kada su načuli da se u njihovoj blizini otvara već četvrti supermarket, dok mali poduzetnici, trgovci i obrtnici propadaju, odlučili su djelovati.

Na pamet im je pala ideja o „nezavisnom Liverpoolu”. Riječ je o kartici lojalnosti kojom se nude popusti u malim privatnim trgovinama i obrtima diljem grada. Građani karticu mogu kupiti na internetu za 10 funti (oko 90 kn). Time dobivaju popust i raznorazne pogodnosti u trgovinama, kafićima… U nekoliko mjeseci čak 5000 stanovnika Liverpoola odlučilo se kupiti kartu, a akciji je pristupilo 60 poduzetnika.

Princip se nakon uspjeha u ovom gradu širi brzinom svjetlosti – slično se događa u Birminghamu, Cardiffu, Chesteru, Leedsu, Sheffieldu, Manchesteru…

Povratna informacija poduzenika i stanovnika je bila nevjerojatna, ali mi nismo ništa posebno. Samo volimo svoj grad, imamo ideju i teško smo radili da je ostvarimo – rekao je David Williams, jedan od dvojice poduzetnih mladića.

Dojam je da u Hrvatskoj nema krize za velike trgovačke centre i većinu supermarketa. U Zagrebu je nedavno otvoren trgovački centar Supernova, a Zagrepčani su navalili kao pčele na med. Zagrebačku Arenu prošle je godine posjetilo 8,5 milijuna ljudi, a dva City Centra njih 12 milijuna. Izgleda kako Hrvate ni ogromna nezaposlenost niti katastrofalna ekonomska situacija ne mogu odvratiti od šopinga.

S druge strane, mnogi u ovim centrima pokušavaju pronaći povoljniju robu kako bi nešto i uštedjeli. Slično je i sa supermarketima koji uglavnom nude jeftiniju robu od malih trgovina. Iako je miješanje supermarketa i velikih trgovačkih lanaca miješanje krušaka i jabuka, zanimljivo bi bilo znati odgovor na neka pitanja:

Što će se u Hrvatskoj dogoditi s trgovačkim centrima u idućim godinama? Slijedi li im sudbina američkih? Hoće li male trgovine, koje se teško nose sa konkurencijom supermarketa, biti zatvorene sve do jedne, bez „pokreta otpora” kao u Liverpoolu? Vrijeme će pokazati…

Hrvatska je nova Mađarska

Ekonomski stručnjaci kažu da se Hrvatskoj događa Mađarska, gdje su se trgovački centri gradili punom parom, da bi se onda počeli pretvarati u skladišta. Podsjeća, u Zagrebu i okolici zatvoren je centar Mandi, koji se pretvara u skladište, ne zna se što će biti s centrom Cascade u Tkalčićevoj, a ključ u bravu stavio je i Outlet u Svetoj Heleni.

Unatoč svemu tome, u Hrvatskoj, maloj zemlji u velikim gospodarskim problemima, u kojoj je u protekle gotovo četiri godine izgubljeno od 100 do 150 tisuća radnih mjesta, a plaće onih koji ih primaju nagrizaju poskupljenja, u kojoj je domaća proizvodnja na koljenima i rijetki očekuju rast BDP-a – ove i iduće godine investitori planiraju otvoriti još desetak novih trgovačkih centara. Trgovački centri u Hrvatskoj su moderne “crkve” današnjih Hrvata, no uskoro će i vlasnici shopping centara morati kazati: “tako nam Bog pomogao”.

 
(dnevno.rs/uredio: nsp)