Sudac Andrew Napolitano se pojavio na državnoj televiziji i rekao da službeni FBI transkript masakra u Orlandu pokazuje da nitko u Pulse noćnom klubu nije umro do 05:13 ujutro, poništavajući službenu verziju iz mainstream medija

Prema službenoj priči, Omar Mateen je ušao u klub oko 02:00 sati, i započeo je ubilački pohod.

Međutim, kako sudac Andrew Napolitano ističe u videu ispod, ta priča ne “drži vodu” s onim što je FBI ima u svom službenom sažetku transkripta.

“Evo što je novost u sažetku – nitko nije poginuo dok 05:13 ujutro, kada je SWAT tim ušao. Prije toga nitko nije bio ubijen.”

53 ozlijeđena, i 49 ubijena su se svi sastali sa svojim sudbinama u trenutku kada je policija ušla u zgradu”, rekao je sudac Napolitano.

To bi mogao biti presedan koji otkriva cijelu ovu tajnu. Zašto je FBI izdao zabranu izvješćivanja lokalnoj policiji, vatrogascima i hitnoj medicinskoj službi?

Zašto su audio Mateenovog poziva policiji i arhiv skenera hitne službe u vremenu od 12:00 sati i 03:00 sati – izbrisan ili fizički oduzeta od strane FBI?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Sugerirano je da je 5:13 sati ujutro bilo službeno vrijeme smrti – no nisu proglašeni mrtvima dok policija nije ušla unutra i vidjela tijela.

Međutim ova teorija ne drži vodu, jer je utvrđeno da je grupa od pet-šest policajaca bila u klubu 15 do 20 minuta – ne mogavši biti više – prije nego je SWAT tim uletio unutra.

Da li je Omar Mateen odjednom početi ubijati ljude kada je SWAT tim je ušao u 5:13 sati? Ili je li SWAT tim ubio 49 ljudi u 5:13 sati?

Poslušajte ulaz SWAT tima u klub “Pulse” u videu ispod:
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Još jedna zavjera je pala! Ruski zastupnik je pokrenuo tužbu protiv Gorbačova za veleizdaju zbog transkripta dva najvažnija telefonska razgovora modernog vremena

Zastupnik Državne Dume Ruske Federacije, Georgij Fjodorov, uputio je zahtjev tužitelju Juriju Čajki da provjeri sadržaj razgovora između bivših visokih ruskih dužnosnika i predsjednika bivšeg Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država i utvrdi ima li u njima elemenata kaznenog djela kao što su “izdaja” i “odavanje državne tajne”, a ako jest tako, da ih se službeno progoni.

Tužbu je pokrenuo zbog nekada tajnih transkripata telefonskih razgovora u kojima političko vodstvo i vrh Sovjetskog Saveza, prije svega Mihail Gorbačov i Boris Jeljcin, razgovaraju s George W. Bushem o uništavanju SSSR-a.

Transkripte telefonskih razgovora održanih 8. prosinca i 25. prosinca 1991. godine su objavili svi ruski mediji, osobito Komsomolskaja Pravda.

Kako piše Konsomolskaja Pravda, Boris Jeljcin je, odmah nakon potpisivanja sporazuma o stvaranju Zajednice Nezavisnih Država 8. prosinca 1991. godine, pozvao američkog predsjednika Busha i s njim razgovarao duže od 28 minuta.

Dva tjedna kasnije, 25. prosinca, posljednji predsjednik Sovjetskog Saveza, Mihail Gorbačov, nazvao je Georgea W. Busha, a razgovor je trajao 22 minute.

Za pojedinosti o tim razgovorima se dugo vremena moglo samo nagađati, a ruske tajne službe ih nisu mogle snimiti.

Amerikanci su to učinili, ali su dokumenti bili klasificirani. Držani su u Teksasu u predsjedničkoj knjižnici. 2008. je mlađi Bush skinuo oznaku “tajne” i kopije dokumenata su sada u novootvorenom “Centru Jeljcin” u Ekaterinburgu.

“U pripremnom planiranju ovog muzeja smo pronašli ove transkripte u katalogu predsjedničke knjižnice Georgea Busha. Poslali smo zahtjev i dobili elektroničke kopije istih. Često se kaže da su Jeljcin i Gorbačov ažurirali američkog predsjednika o raspada Sovjetskog Saveza, ali to nije bilo to. Zapravo, situacija je komplicirana. Sovjetski Savez je propao, ali je bilo potrebno obavijestiti predsjednika Sjedinjenih Država da je nuklearni arsenal Sovjetskog Saveza bio pod kontrolom”, rekao je Dmitrij Pušmin, voditelj arhive “Centra Jeljcin”.

Georgij Fjodorov smatra da je sadržaj tih razgovora izravan dokaz da su Jeljcin i Gorbačov svjesno radili za SAD i na uništenju SSSR-a i da su ti ljudi izdajnici. U tom smislu se obratio Glavnom Tužiteljstvu da istraži navode i da na temelju zakona podnese kaznenu prijavu za “izdaju države” i “odavanje državne tajne”.

“Ako postoje povijesne ličnosti prema kojima gajim iskrenu i duboku mržnju, to su Jeljcin i Gorbačov. Uvijek sam bio uvjeren da je uništenje SSSR-a bilo rezultat izdaje od strane elite, uključujući izravno i šefove države. Ali, sve do nedavno, moje mišljenje se temeljilo samo na općim zapažanjima i neformalnim informacijama. Ali sada, kada su transkripti tih razgovora predstavljeni javnosti, sve se uklapa. Ti ljudi su izdajnici i trebali bi biti suđeni prema zakonu”, rekao je Georgij Fjodorov u intervjuu za ruski Planet.

DONOSIMO VAM TRANSKRIPT OVIH RAZGOVORA:

“Želim vas obavijestiti osobno, gospodine predsjedniče”

Telefonski razgovor Georga W. Busha, predsjednika SAD-a, s tadašnjim predsjednikom Ruske Republike, Borisom Jeljcinom.

8. prosinca 1991. 13.08 – 13:36 – Ovalni ured

Predsjednik Bush: Pozdrav, Boris. Kako si?

Predsjednik Jeljcin: Poštovani gospodine predsjedniče. Vrlo sam zadovoljan što vas mogu pozdraviti. Gospodine predsjedniče, mi smo se složili da ćemo u slučaju događaja od iznimne važnosti obavijestiti jedan drugog. Ja vas, a vi mene. Danas se u našoj zemlji dogodio vrlo važan događaj, a ja bih vas želio osobno obavijestiti, prije nego što to saznate iz medija.

Predsjednik Bush: Naravno, hvala.

Predsjednik Jeljcin: Okupili smo se danas ovdje, gospodine predsjedniče, čelnici triju republika – Bjelorusije, Ukrajine i Rusije. Sastali smo se i nakon mnogo dugih razgovora, koji su trajali gotovo dva dana, došli do zaključka da postojeći sustav i Ugovor Zajednice, kojeg nas potiču da potpišemo, nisu adekvatni.

Tako smo prije nekoliko minuta potpisali zajednički sporazum. Gospodine predsjedniče, mi, čelnici triju republika – Bjelorusije, Ukrajine i Rusije, uz napomenu da su pregovori o novom Ugovor Zajednice ušli u slijepu ulicu – priznajemo da ne postoje objektivni razlozi da stvaranje neovisnih država ne postane stvarnost.

Osim toga, uz napomenu da nas je kratkovidna politika središnjih vlasti dovela do ekonomske i političke krize, koja je pogodila sve sfere proizvodnje i različite segmente stanovništva, mi, Zajednica Neovisnih Država Bjelorusije, Ukrajine i Rusije potpisali smo sporazum. Ovaj sporazum, koji se sastoji od 16 točaka, u stvari, dovodi do stvaranja Commonwealtha ili skupine nezavisnih država.

Predsjednik Bush: Razumijem.

Predsjednik Jeljcin: Članovi Zajednice imaju za cilj jačanje međunarodnog mira i sigurnosti. Oni također jamče poštivanje svih obveza iz međunarodnih sporazuma i ugovora potpisanih od strane bivšeg Sovjetskog Saveza, uključujući i vanjski dug.

Mi smo također u korist jedinstvenog nadzora nad nuklearnim oružjem i njegovog neširenja. Ovaj sporazum su potpisali čelnici svih zemalja koje su bile uključene u pregovore – Bjelorusije, Ukrajine i Rusije.

Predsjednik Bush: Dobro.

Predsjednik Jeljcin: Predsjednik i predsjednik Vrhovnog sovjeta Bjelorusije je sa mnom u sobi iz koje zovem. Također sam upravo završio razgovor s predsjednikom Kazahstana Nazarbajevom. Pročitao sam mu cijeli ugovor, uključujući i svih 16 točaka. On u potpunosti podržava sve naše akcije i spreman je potpisati sporazum. On je odmah leti do zračne luke u Minsk na potpisivanje.

Predsjednik Bush: Razumijem.

Predsjednik Bush: Boris, zahvalan sam za ti ovaj poziv i tvoju otvorenosti. Mi ćemo pregledati svih 16 točaka odmah. Što mislite, kakva će biti reakcija centra?

Predsjednik Jeljcin: Prvo, razgovarao sam s ministrom obrane Šapošnikovim. Želim pročitati članak 6. ugovora. Šapošnikov se zapravo u potpunosti slaže i podržat će naš stav. Sad sam mu pročitao članak 6. … [...]

Predsjednik Bush: Mi, naravno, želimo da ih sve pažljivo ispitate. Jasno nam je da ta pitanja trebaju biti riješena od sudionika, a ne od treće strane, kao što su Sjedinjene Države.

Predsjednik Jeljcin: To možemo jamčiti, gospodine predsjedniče.

Predsjednik Bush: Pa, sretno, i hvala vam na pozivu. Mi ćemo čekati na reakciju centra i drugih republika. Mislim da će vrijeme pokazati.

Predsjednik Jeljcin: Uvjeren sam da će nas ostatak republika razumjeti i vrlo brzo će nam se pridružiti.

Predsjednik Bush: Hvala vam još jednom za vaš poziv nakon takvog povijesnog događaja.

Predsjednik Jeljcin: Zbogom.

“Na kraju sam odlučio to učiniti danas”

Telefonski razgovor Georga W. Busha, predsjednika SAD-a, s Mihailom Gorbačovom, predsjednikom Sovjetskog Saveza.

25. prosinca 1991. od 10:03 do 10:25, Camp David

Predsjednik Bush: Pozdrav, Mihail.

Predsjednik Gorbačov: George, moj dragi prijatelju. Drago mi je čuti tvoj glas.

Predsjednik Bush: Drago mi je da te mogu pozdraviti na takav veliki dan, povijesni dan. Hvala što ste zvali.

Predsjednik Gorbačov: Počnimo s ugodnim: Želim tebi, Barbari i cijeloj obitelji sretan Božić. Mislio sam o tome kada trebao dati svoj iskaz – utorak ili danas. Kao rezultat toga, odlučio sam to učiniti danas, u kasnim popodnevnim satima. I tako ti prvo želim čestitati sretan Božić i najbolje želje.

I sad moram reći da ću u dva sata govoriti na televiziji u Moskvi i dati kratku izjavu o odluci koju sam donio. Poslao sam ti pismo, George. Nadam se da ćeš ga uskoro dobiti. U pismu sam precizirao najvažnije stvari.

Sada bih želio ponoviti koliko cijenim ono što smo učinili u vrijeme našeg zajedničkog rada – kada ste bili potpredsjednik, a kasnije, kada ste postali i predsjednik Sjedinjenih Država.

Nadam se da svi čelnici Zajednice Nezavisnih Država, a posebno Rusija, razumiju vrijednost dijeljenja lekcija koje smo naučili kao lideri naših dviju zemalja. Nadam se da razumiju svoju odgovornost zbog očuvanja i povećanja ovog važnog resursa.

U našoj zajednici se vode rasprave u kakvom je stanju formirati i nisu otišle u pravom smjeru, pa sam mislio da sam bio u pravu. Ali želim vas uvjeriti da ću koristiti sav moj politički utjecaj i vjerodostojnost tako da je nova zajednica stupi na snagu.

Drago mi je da su čelnici ZND u Alma-Ati već postigli sporazume o važnim nuklearnim i strateškim pitanjima. Nadam se da će se Minsku uzeti u obzir i druga pitanja, koja će osigurati mehanizme za suradnju između republika.

George, dopustite mi da vam kažem ono što mislim da je izuzetno važno.

Predsjednik Bush: Slušam.

Predsjednik Gorbačov: Naravno, morate to pratiti kroz priznavanje svih tih zemalja. Ali ja bih da uzmete u obzir koliko je važno za budućnost ZND da se spriječi bilo kakvo pogoršanje procesa, raspad i razaranja. Dakle, to je naša zajednička dužnost – da pomognemo u procesu suradnje između republika. Želim naglasiti ovu točku.

Sada, o Rusiji – to je druga najvažnija tema naših razgovora. Ispred mene na stolu je dekret predsjednika SSSR-a o mojoj ostavci. Također sam se razriješio odgovornosti vrhovnog zapovjednika i ovlasti za korištenje nuklearnog oružja dao predsjedniku Ruske Federacije.

To jest, pokrenuo sam stvari do okončanja ustavnog procesa. Uvjeravam vas da je sve pod strogom kontrolom. Čim objavim svoju ostavku, uredba stupa na snagu.

Neće biti neslaganja. Možete provesti miran Božić. Vratimo se na temu Rusije, želim još jednom reći da moramo učiniti sve što možemo da je podržimo. Učinit ću sve što je u mojoj moći da podržim Rusiju. No, naši partneri također moraju probati odigrati svoju ulogu u brizi i podršci Rusije.

Što se mene tiče, neću ići i sakriti se u šumi. Ja ću ostati politički aktivan i voditi politički život. Moj glavni cilj je pomoći u procesu koji je započeo s perestrojkom i novim razmišljanjem u vanjskoj politici.

Vaši predstavnici ovdje su me često pitali o našem osobnom odnosu. U ovom povijesnom trenutku, želim da znaš koliko cijenim naše suradnju, partnerstvu i prijateljstvo. Naše uloge se mogu mijenjati, ali ja vas uvjeravam da se ono što smo postigli neće promijeniti. Raisa i ja tebi i Barbari želimo sve najbolje.

Predsjednik Bush: Mihail, prije svega želim izraziti svoju zahvalnost za tvoj poziv. Slušao sam vaše poruke s velikim zanimanjem. Mi ćemo i dalje biti uključeni, pogotovo u odnosu s Ruskom Republikom i zbog ogromnih poteškoća koje bi mogle biti još gore ove zime.

Jako mi je drago da se nećeš morati skrivati ​​u šumama, te što ćeš nastaviti političku aktivnost. Apsolutno sam siguran da će od toka koristi imati novi Commonwealth.

Zahvalan sam za tvoje pojašnjenje o nuklearnom oružju. To je vitalno pitanje od međunarodnog značaja, a ja sam zahvalan vama i čelnicima republika za izvrstan proces organizacije i provedbe. Primio sam na znanje da ustavna odgovornost o ovom pitanju prelazi na Borisa Jeljcina. Uvjeravam vas da ćemo na tom planu nastaviti blisku suradnju… [...]

Predsjednik Gorbačov: Hvala, George. Bilo mi je drago sve to čuti danas. Kažem zbogom. Rekao si mi puno važnih stvari i ja sam ti zahvalan za to.

Predsjednik Bush: Sve najbolje, Mihail.

Predsjednik Gorbačov: Zbogom.

FOTO – Kopija tužbe zastupnika Ruske Federacije, Georgija Fjodorova, protiv bivšeg predsjednika SSSR-a Mihaila Gorbačova:

 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Bilderberg Grupa, tajna i kompleksna organizacija koja obuhvaća elite, vođe država i CEO najvećih svjetskih kompanija, sagledava mogućnost da postavi još jednog člana u Obaminu administraciju.

Priča se da će John Kerry, Bilderberg član i američki Senator iz Massachsetts-a, postati slijedeći američki Državni Tajnik.

Ova vijest koja dolazi ne začuđuje s obzirom da Bilderberg Grupa ima dokazanu povijesnu uspješnost utjecaja na Vlade da imenuju njihove članove na utjecajnim pozicijama unutar raznih vladinih odjela i agencija.

Nedavno su Mark Carney (novoimenovani guverner Bank of England) i Mario Monti (premijer Italije), članovi grupe Bilderberg, imenovani na pozicije u vladi koja je u konačnici dala Bilderberg grupi znatan politički utjecaj.

Najnoviji sastanak grupe Bilderberg koju je senator John Kerry pohađao je 2012 sastanak Bilderberg Grupe  (Chantilly, Virginia, SAD)

Na sastanku Bilderberg Grupe u 2012., senator Kerry se sastao u tajnosti sa ljudima poput: Eric Schmidt (izvršni predsjednik, Google – špijuniranje), Robert Zoellick, (predsjednik, Svjetska Banka – bankarstvo), Jorma Ollila (predsjednik, Nizozemski Royal Shell – energetika) i globalist Henry Kissinger ( predsjednik Kissinger Associates).
Rasprava gore navedenih globalista i ostalih članova grupe Bilderberg je održana u totalnoj tajnosti, bez snimanja, transkripta ili sažetka onoga što su razgovori povlačili za sobom.

U stvari, ne postoji zapis o tome šta je bio rezultat, ishod i zaključak iz rasprave.

Međutim, čak i više uznemirujuće od same činjenice da su se političari i globalna elita sastali u tajnosti je činjenica da većina europske moćne elite sada imaju pristup utjecaju na jednu od američkih najmoćnijih pozicija.

Peter Sutherland , predsjednik Goldman Sachs International-a, jedan je od najutjecajnijih članova grupe Bilderberg. Danas, Goldman Sachs i Bilderberg Grupa imaju svoje predstavnike u gornjim ešalonima Vlada u Italiji, Irskoj, Francuskoj, Grčkoj, Njemačkoj i Belgiji.

Nesumnjivo, tajnovit odnos između grupe Bilderberg i vlade diljem svijeta doveo je do kompromisa i korupcije koji utječu na građane koje bi vlade trebale predstavljati.

To je naročito istinito kada obje stranke spavaju jedni s drugima.

Ako se senator Kerry imenuje kao američki sljedeći državni tajnik, ozbiljna pitanja se trebaju postaviti o tome kako senator sposobnost da predstavlja Ameriku bez utjecaja i prejudiciranja iz grupe Bilderberg.
 

 
 
izvor: www.activistpost.com, youtube.com/uredio; nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12003"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

U svom obraćanju pred Udrugom američkih novinskih izdavača, John F. Kennedy je govorio o “monolitnoj i nemilosrdnoj zavjeri” koja vlada svijetom. Taj govor je bio očito onaj koji zapečatio njegovu sudbinu.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

Ispod se nalazi transkript govora Johna F. Kennedyja
Govor je održan pred Udrugom američkih novinskih izdavača, 27. travnja 1961:

“Sama riječ “tajnovitost” je odbojna u slobodnom i otvorenom društvu, i nama je kao narodu urođeno i povijesno da smo protivni tajnim društvima, tajnim zakletvama i tajnim postupcima. Zaključili smo davno da opasnosti od prekomjernog i neopravdanog prikrivanja relevantnih činjenica daleko nadmašuje opasnosti koje su navedene da ga opravdavaju. Čak i danas, mala je vrijednost u protivljenju prijetnji zatvorenog društva imitirajući svoja proizvoljna ograničenja.

“Čak i danas, mala je vrijednost u osiguranju opstanka našeg naroda ako naša tradicija ne preživi s njim. I ta vrlo ozbiljna opasnost, koja je najavila potrebu za povećanom sigurnosti, će se zgrabiti od onih zabrinutih da bi proširila svoj smisao samih granica službene cenzure i skrivanja. To ja ne namjeravam dopustiti u onoj mjeri u kojoj je to u mojoj kontroli. I nema službenika moje uprave, bilo da je njegov čin visoki ili niski, civilni ili vojni, koji treba tumačiti moje riječi ovdje večeras kao opravdanje da se cenzuriraju vijesti, da obuzdaju neslaganje, da prikriju svoje pogreške ili uskratiti iz tiska javne činjenice koje oni zaslužuju znati.”

“Jer smo suprotstavljeni širom svijeta od strane monolitne i nemilosrdne urote koja se oslanja na tajna sredstva i širi svoju sferu utjecaja – na infiltraciju umjesto invazije, na subverziju umjesto izbora, na zastrašivanje umjesto slobodnog izbora, na gerilace po noći umjesto vojske po danu. To je sustav koji ima regrutirane ogromne ljudske i materijalne resurse u izgradnji čvrstog pletiva, vrlo učinkovitog stroja koji kombinira vojne, diplomatske, obavještajne, ekonomske, znanstvene i političke operacije. Njegova priprema je u tajnosti, i nije objavljena. Njegove pogreške su zakopane, a ne istaknute. Njegovi disidenti su ušutkani, a ne hvaljeni. Njegovi troškovi i izdaci se ne dovode u pitanje, glasina se ne printa, niti jedna tajna nije razotkrivena.”

“Bez rasprave, bez kritike, bez uprave i nijedna zemlja ne može uspjeti – i nijedna republika ne može preživjeti. To je razlog zašto atenski zakonodavac Solon odredio zločin za svakog građanina koji bježi od rasprave i polemike. I to je razlog zašto je naš tisak zaštićen od strane Prvog (naglašeno) amandmana – jedini posao u Americi koji je posebno zaštićen Ustavom – ne prvenstveno da zabavlja i uveseljava, ne da naglašava trivijalnost i osjećajanost, ne zato da “daje javno ono što želi” – već da informira, pobuđuje, da odbija, da izrazi naše opasnosti i naše mogućnosti, da pokaže naše krize i naše izbore, da vodi, da educira, a ponekad čak i pobudi bijes javnog mnijenja.”

“To znači veću pokrivenost i analizu međunarodnih vijesti – to više nije daleko i strano, već nadohvat ruke i na lokalnoj razini. To znači veću pozornost na poboljšanju razumijevanja vijesti, kao i poboljšani prijenos. A to znači, konačno, da vlada na svim razinama, mora ispuniti svoju obvezu da nam omogući najveće moguće informacije izvan granica najuže nacionalne sigurnosti …”

“I to je tako sve do tiskarskog stroja – do rekordera u čovjekovim djelima, čuvar svoje savjesti, kurir njegovih vijesti – da ćemo tražiti snage i pomoći, uvjeren da ćemo uz vašu pomoć čovjeku biti ono za što je bio rođen: slobodan i nezavisan “.

Oliver Stone pokazuje u filmu “JFK” skupinu koja je ubila predsjednika. To je onda kad se nađu u parku uz Washington Memorial i pitaju se “tko bi imao moć učiniti sve ovo”, i vraćaju se natrag i njih dvojica postaju dvije male točkice na klupi u parku. Od vrha do dna zaslona, ​​na lijevoj strani možete vidjeti cijeli simbol spomenika, obelisk pravog tajnog društva nadasve mala masonska institucija vanjskog trijema na dnu. Pravi dječaci.

Pravi dječaci su ustanova kako vidite. To su oni koji su ga ubili. Nakon toga će uslijediti govor koji je dao JFK u Waldorf Astoria hotelu u New Yorku 27. travnja 1961. On je dao ovaj govor pred Udrugom američkih novinskih izdavača. Trajanje je oko 19 minuta ili približno tako. Uvijek ste ga imali.

Oni su još uvijek ovdje danas i govor je bio taj koji zapečatio njegovu sudbinu. To je bio pravi razlog zašto je ubijen JAVNO. Javno pogubljen s lukavstvu kako su rekli Visoki masoni. To je učinjeno vješto na otvorenom dok se vozio na suncu i njegova glava je bila tamo na čistini.

 
(knowledgeoftoday.org)