Bila im je to očito sveta biljka, ona pomoću koje su stupali u dodir sa svijetom duhova. Ako već ne i u nekim drugim prilikama, onda barem pri sahranama svojih ljudi, uzimali bi drvene posude, u njih stavljali užareno kamenje, a ona na njih dijelove svete biljke, odnosno kanabisa.

Sedmero znanstvenika sa Sveučilišta Kineske akademije znanosti i njemačkog Instituta Max Planck dokazali su do sada najstarije korištenje kanabisa kao rekreativne droge, konkretno u ovom slučaju u duhovnom, odnosno vjerskom životu prije najmanje 2500 godina. U članku objavljenom u Science Advances oni objašnjavaju da su do otkrića došli proučavajući predmete s drevnog groblja Jirzankal u dolini rijeke Tashkurgan. To područje danas je krajnji zapad NR Kine, odnosno njene pokrajine Xinjiang.

Znanstvenici iz nekoliko različitih područja, analizirali su, između ostalog, 10 drvenih posuda s kamenjem što su ih pronašli u grobovima nedaleko od tadašnjeg naselja. Posude i kamenje imali su očite tragove gorenja i znanstvenike je zanimalo o čemu je riječ, što su to stanovnici u tom dijelu planina Pamira ritualno spaljivali pri sahranjivanju svojih bližnjih. Prvo što su identificirali bilo je da je riječ o biljci.

Potom su ostatke organskog materijala identificirali kao jednu vrstu kanabisa, a kad su pronađene uzorke organske tvari podvrgnuli kromatografskoj i spektrometrijskoj analizi, došli su do otkrića njihovih života.

Dokazali su CBN (kanabinol), kemijski spoj u koji prelazi tetrahidrokanabinol (THC) nakon što oksidira. Slagalica vjerskih i duhovnih običaja prije 2500 godina u dolini rijeke nedaleko od današnje četveromeđe između Tadžikistana, Pakistana, Afganistana i Kine, počela se sklapati sama od sebe.

CBN su pronašli u devet od 10 analiziranih posuda s kamenjem, a onda još na osnovi drugih pronađenih predmeta, kineski i njemački znanstvenici rekonstruirali su pogreb da je izgledao tako da bi pokojnika položili u široku podzemnu prostoriju na nekoliko debala, potom oko njega naložili vatre, bacali u posude kanabis i uz ritmičnu glazbu svog doba, i sami u halucinogenom transu od kanabisa, ispraćali su svog bližnjeg u svijet duhova.

U kojem su, vjerojatno, vjerovali da su zahvaljujući svetoj biljci i sami privremeno boravili. Situacija na arheološkom lokalitetu groblje Jirzankal pretvorila se u dramatičnu arheološku detektivsku ili forenzičku priču.

“Daljnje analize pokazale su da 10 od 34 osobe čije smo ostatke tamo pronašli, nisu potjecale iz tog kraja, što je pokazalo da su se ti ljudi kretali između različitih zajednica. Ipak, samo jedan od tih 10 sahranjenih došljaka pored sebe je imao drvenu posudu, što upućuje da je moguće da je korištenje kanabisa bio lokalni običaj. Poznavanje psihoaktivnog korištenja kanabisa dugo se povezivalo isključivo s elitama drevnih društava, poput šamana, ali su svojstva mijenjanja svijesti pomoću kanabisa bila snažno sredstvo u ritualnim i rekreacijskim aspektima života”, navode znanstvenici.

Nadalje ističu razliku između kanabisa što su ga pronašli u grobovima na ovom mjestu, te na lokalitetu Pazyryk nešto istočnije u Xinjiangu u Kini.

“Razlike navode na zaključak da se ritualno ‘pušenje’ kanabisa postupno populariziralo iz elitnih klasa prema običnim pripadnicima društva, i to prije najmanje 2500 godina u istočnom Pamiru u današnjoj Kini.”

Otkriće je spektakularno uzbudljivo na nekoliko razina, od kojih je nagla i sve brža legalizacija marihuane posljednjih desetljeća diljem svijeta još i najmanje dramatična. Tu je riječ o pukom priznanju dokazane ekonomske isplativosti kanabisa kao relativno neškodljive rekreativne droge, kao izvora hrane, građevinskog materijala, odjeće, te – najbitnije – ljekovitih svojstava.

Najdramatičniji aspekti ovog otkrića su oni koji se tiču dokazane povezanosti uživanja kanabisa s visokim razinama THC-a, a znanstvenici su u svom radu pokazali i to, odnose se na vrlo vjerojatni utjecaj na razvoj vjerovanja, odnosno religija. O tome je pisao još grčki povjesničar Herodot u svom djelu “Povijesti”, opisivao je uživanje kanabisa.

A kako je riječ o dobu i mjestu razvoja zoroastrijanstva, prve i najstarije postojeće monoteističke religije svijeta, te utjecaja na judaizam, kršćanstvo i islam, pri čemu se ne jednom špekuliralo da je, primjerice, “ulje pomazanja” iz “Postanka” zapravo ulje kanabisa, a ima toga i u svetim tekstovima i kršćanstva i islama, jasno je da je ovakvo otkriće vrlo važno za objašnjavanje kompletne kulture modernog svijeta.

(express.hr)

Održavanje mozga zdravim tijekom cijelog procesa starenja ovih dana je veliki problem i glavna briga kod starih ljudi

Sa porastom stope Alzheimerove bolesti i demencije, nije čudno što istraživači traže nove načine za borbu protiv starenja mozga i održavanje visoke razine kognitivnih funkciju kroz životni vijek.

Nova istraživanja su pokazala da bi kanabis mogao biti odgovor kojeg smo tražili, a znanstvenici su otkrili da ova biljka ima nevjerojatne regeneracijske prednosti za mozak.

Procjene sugeriraju da će oko 14 milijuna Amerikanaca živjeti s nekim oblikom demencije do 2050. godine. Za 2018. godinu očekuje se da će demencija i Alzheimerova bolesti koštati zemlju 227 milijardi dolara.

U narednih trideset godina, stručnjaci smatraju da će troškovi demencije u uAmerici doseći do 1.1 bilijuna dolara. Budući da farmaceutski tretmani kontinuirano ne daju rezultate ozdravljenja, ne čudi da se znanstvenici sada okreću prema prirodnim biljnim lijekovima kao što su kanabis i kurkuma.

Kanabis preokreće starenje mozga

Znanstvenici sa Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu i Sveučilišta u Bonnu udružili su se kako bi ispitali potencijalne prednosti kanabisa za mozak miševa. Ova nevjerojatna studija se već provodi godinama, a istraživači su izgradili snažne dokaze o moždanim prednostima THC-a.

Da bi proveli svoju studiju, istraživači su davali malu količinu THC-a, ekstrahiranu iz kanabisa, miševima starosti 12 do 18 mjeseci – tijekom jednog mjeseca.

Nekim miševima je dan placebo. Kao što izvori objašnjavaju, miševi imaju vrlo kratki životni vijek i pokazuju znatne kognitivne nedostatke već u dobi od samo 12 mjeseci.

Nakon toga, miševi su podvrgnuti nizu testova kako bi se procijenio njihov kapacitet učenja i memorije. Nevjerojatno, tim je utvrdio da su stariji miševi koji su tretirani kanabisom pokazali poboljšanje kognitivnih funkcija kao da su mladi miševi.

Kao što je izvijestilo Hebrejsko sveučilište u Jeruzalemu:

Miševi koji su dobili samo placebo lijek pokazali su prirodni gubitak memorije. Nasuprot tome, kognitivne funkcije kod miševa tretiranih kanabisom bile su jednako dobre kao i kod mladih dvomjesečnih miševa.

“Liječenje je potpuno preokrenulo gubitak kognitivnih sposobnosti kod starih životinja”, izjavio je prof. Andreas Zimmer s Instituta za molekularnu psihijatriju na Sveučilištu u Bonnu i član klastera izvrsnosti ImmunoSensation.

U prošlim istraživanjima, tim je ustanovio da se starenje mozga ubrzava kad su receptori THC-a odsutni. U mozgu, THC djeluje vrlo slično kanabinoidima koje prirodno proizvodi tijelo.

“U odrasloj dobi, količina kanabinoida koja se prirodno stvara u mozgu se smanjuje. Kada aktivnost kanabinoidnog sustava opada, događa se brzo starenje mozga” – komentirao je prof. Zimmer.

Tretiranje miševa THC-om uzrokovalo je nevjerojatno impresivne epigenetske promjene u mozgu, a broj veza između neurona dramatično se povećao. “Izgledalo je kao da je tretman THC-om okrenuo molekularni bioritam” – komentirao je Zimmer.

Doista, postaje sve jasnije da THC jedini specifični spoj koji čini ljekovitost kanabisa. Ranije ove godine, 52-godišnja žena šokirala je mainstream medicinske stručnjake izliječivši svoj terminalni rak jedino sa uljem kanabisa.

Novi-Svjetski-Poredak.com

ONA SE SADA BAVI LEGALIZACIJOM MEDICINSKOG KANABISA U VELIKOJ BRITANIJI, REKAVŠI: “NE BIH BILA OVDJE BEZ NJEGA”

52-godišnja žena koja je dobila samo šest tjedana života tvrdi da je ‘izliječila’ svoj terminalni rak uporabom kanabisovog ulja.

Joy Smith iz Coventryja u Velikoj Britaniji je jednog dana u kolovozu 2016. dobila šokantnu vijest – da ima samo nekoliko tjedana života nakon što joj je dijagnosticiran neoperabilni rak želuca i crijeva.

Smith tvrdi da su male doze ulja kanabisa koje sadrže THC, koje su ilegalne u Ujedinjenom Kraljevstvu, uništile njezine neoperabilne tumore, te da su je “zapanjeni” liječnici prozvali “Wonder Woman”.

Ona sada kaže da ‘ulje kanabisa treba legalizirati u medicinske svrhe – ljudi umiru i kemoterapija ih ne liječi’.

Gotovo dvije godine liječnici, koji su opisali gospođu Smith kao “najsretniju ženu na svijetu”, su zbunjeni dok gledaju njezine slike skeniranja koje pokazuju da je samo mala količina bolesti ostala u trbuhu, i ona je uvjerena da će nestati uz nastavak korištenja kanabisa.

Osim što se približava čarobnoj remisiji, gospođa Smith je nedavno osvojila 84.000 funti nakon ulaska u TV natjecanje dok je bila pod utjecajem kanabisovog ulja.

Govori kako bi potaknula zakonodavstvo o legalizaciji kanabisa za medicinsku uporabu, te je rekla: “Ja sam čudo čuda. Liječnici me zovu Wonder Woman.

‘Ulje kanabisa treba legalizirati u medicinske svrhe – ljudi umiru, a kemoterapija ih ne liječi’.

Gđa. Smith uzima dodatak prehrani u obliku kanabidiola, koji je ekstrahiran iz kanabisa i legalan je u Ujedinjenom Kraljevstvu, međutim njezin lijek također sadrži THC, što djeluje opuštajuće na pacjente i nije dopuštenu Velikoj Britaniji.

Govoreći o uzimanju ulja kanabisa, kojeg opisuje kao da jede “gusti crni katran” pomiješan s maslinovim uljem, gospođa Smith je rekla: “Kada vam je rečeno da imate šest tjedana života, pokušat ćete sve, vjerujte mi.”

“Na početku sam bila malo skeptična u svezi ulja jer nisam nikada uzimala droge ili bilo što slično, ali znam da nisam mogla danas biti ovdje da nije bilo njega. Želim to reći svima. “

Nakon što joj je diagnosticirana terminalna faza raka, gospođi Smith su liječnici rekli da će kemoterapija samo kupiti više vremena.

Počela je s tretmanom svaka dva tjedna po tri dana, ali morala dobiti liječničku skrb jer je dobila sepsu zbog kemoterapije.

Gđa. Smith nije bila svjestna da su njezini prijatelji istraživali alternativne lijekove na internetu za liječenje raka dok joj nisu ‘iz vedrog neba’ predali tableta na bazi kanabisa.

Ona je rekla: “Nisam to željela uzeti; Nisam znala što je to.”

“Nakon toga sam se osjećala pijano, sve me sestre gledale i pokušavala sam se normalno ponašati. Nisam mogla govoriti, jezik mi se petljao.”

Smith je potom počela istraživati​ulje kanabisa na internetu i radila za druge bolesnike.

Rekla je: “Tražila sam sigurnost. Htjela sam znati da li je ikada itko bio izliječen.”

“Ja sam ga stalno uzimala. No, kad sam ga uzimala tri do pet puta tjedno, skeniranja u bolnici su bila sve bolja i bolja, i onda kad sam prestala ići na skeniranje jer nije bilo nikakvih promjena.”

“Isprva sam uzimala sićušnu kap veličine oko pola zrna riže.”"

“Ponekad je potrebno nekoliko sati da počne djelovati, a ponekad i odmah. Vi tada postajete opijeni jako ste umorni. Ono me uvijek tjera na spavanje, tako da ja jednostavno ostanem u krevetu kad ga uzmem. (DailyMail)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

“Drakonska kazna od dvije godine zatvora za posjedovanje marihuane za mog teško bolesnog sina smrtna je presuda”, kaže Zlata Luksetić, majka Huanita Luksetića koji je na Općinskom sudu u Rijeci tvrdio da je marihuanu uzgajao za vlastite potrebe, za proizvodnju ulja koje mu pomaže da se nosi s multiplom sklerozom

“Nakon nedavne presude sutkinje Tatjane Čargonje, Huanito je izjavio: ‘Hvala vam, ali upravo sam dobio smrtnu presudu’. Mene kao majku to strašno pogađa. Borit ću se svim silama protiv takve presude”, poručila je u razgovoru za Index ogorčena Zlata.

Ističe da u Hrvatskoj ubojice prolaze bez ikakve kazne, šverceri heroina odrađuju društveno koristan rad, sudionici u milijunskim prijevarama gule krumpire, dok njezin sin, koji nikome nije naudio, kojem nije dokazano da je ikada ikome prodao ili darovao makar i jedan gram marihuane, mora u zatvor.

“Tijekom presude sutkinja je rekla da je za takvo djelo inače predviđena minimalna kazna od godinu dana, a ona mu je ipak dodijelila dvije. Objasnila je da se od 15 kg marihuane može dobiti oko 2 kg ulja, što nije točno, da bi pretpostavila kako Huanitu ne treba toliko pa je zaključila da je višak namijenio prodaji. Dakle, ona ga je osudila na dvije godine zatvora na temelju pretpostavke. Unatoč olakotnim okolnostima da je teško bolestan i da je nezaposlen, dobio je dvostruko veću kaznu od minimalne. Pa gdje je toj sutkinji pamet? Ima li je uopće?” pita se majka 39-godišnjaka iz Brega kraj Rijeke.

Glas protiv apsurdno visoke kazne posljednjih dana digli su mnogi, među ostalima i Tanja Malbaša iz Saveza društava oboljelih od multiple skleroze. Ona je u medijima najavila da će se zalagati da se teško oboljelima dozvoli vlastiti uzgoj marihuane za medicinske potrebe jer je uvozna preskupa.

Opasna poruka suda

Dr. sc. Ognjen Brborović, predsjednik Povjerenstva za medicinsku marihuanu, kaže da ga je presuda iznenadila te da ona šalje vrlo opasnu poruku.

“Huanito je postao simbolom borbe za legalizaciju medicinske marihuane u Hrvatskoj. On je svojim otporom pokrenuo priču i osvijestio mnoge da to pitanje trebamo riješiti. Presuda bi kod hrvatskih liječnika mogla stvoriti dojam da je medicinska marihuana ponovno ilegalna, čime bismo se mogli vratiti na početak”, tumači naš stručnjak s Katedre za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite.

Kaže da je Huanito 2015. uspio ujediniti sve političke snage – i lijeve i desne jer nitko nije htio u javnosti stvoriti dojam da se protivi nečemu što pomaže oboljelima od raka, HIV-a, multiple skleroze i sličnih teških bolesti. A to je ionako naša realnost jer tisuće pacijenata već konzumiraju marihuanu.

“Čak se i Željko Reiner iz HDZ-a, koji je tada bio u opoziciji, založio da se medicinska marihuana dekriminalizira. Prije nego što se 2014. pojavio Huanito sa svojim problemima, svi su to pitanje izbjegavali. On ga je svojom borbom za svoja prava zakotrljao. Stvoreno je povjerenstvo i stvari su se konačno počele micati s mjesta. Ovom presudom sada je sve ponovno ugroženo”, upozorava Brborović.

Inače Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nedavno je objavila izviješće prema kojem kanabidiol, ključni sastojak medicinske marihuane, nema štetnih posljedica za zdravlje i ne izaziva ovisnost. Ujedinjeni narodi o tome bi trebali raspravljati u svibnju 2018.

Čemu toliko puno marihuane?

U sudskoj presudi ključan argument za drakonsku kaznu bila je činjenica da je kod Huanita policija pronašla 15 kg marihuane. Toksikološki vještak utvrdio je da je to dovoljno materijala za ekstrakciju oko litre i pol ulja, što je Huanitu trebalo biti dovoljno za oko četiri godine konzumacije. Sutkinja je zaključila da je to previše da bi se mogla opravdati osobna upotreba. Zanimljivo je da je u zemljama koje su liberalno regulirale medicinsku marihuanu uglavnom dozvoljen uzgoj od pet do 12 stabljika za osobne potrebe pacijenata. Huanito ih je imao 11.

Međutim, Huanito i njegova majka imaju jake argumente protiv takvog zaključivanja. Ukratko, cijenu lijeka iz uvoza iz Kanade HZZO ne pokriva. On je preskup, među ostalim zato što ne postoji tržišna konkurencija. Mjesečne količine mogu stajati više od 3.000 kuna, što je Huanitu previše jer je nezaposlen. Konačno, ponuda je vrlo ograničena pa nema raznovrsnih proizvoda među kojima bi pacijenti mogli birati neke koji im najviše odgovaraju.

“Policija je Huanitu zaplijenila 11 stabljika marihuane koje su ukupno, zajedno s neiskoristivim dijelovima poput korijenja i stapki, težile oko 22 kg. U to je bio uključen čak i neki kompost od lišća koji je imao iz prijašnjih godina. Kada smo se pobunili, vještaci su smanjili količinu na 15 kg, no još uvijek su ostale uključene grančice na kojima su bili cvjetovi, a ni oni još nisu bili potpuno osušeni pa je težina bila veća od stvarne. Po Huanitovoj računici iskoristivo je bilo oko 10 kg. Od toga se moglo dobiti oko kilogram ulja”, tumači Zlata.

Huanito kaže da je u početku bio neiskusan jer nikada nije bio zainteresiran ni za pušenje cigareta, a kamoli za droge za koje je naučio da oštećuju mozak. Bio je sportaš, bavio se atletikom, a prve simptome osjetio je na školovanju u Americi.

Nakon što je saznao da bi mu ulje kanabisa moglo pomoći, nabavio je deset sjemenki od kojih je izraslo sedam biljaka. No kako nije puno znao o tome, posadio ih je u voćnjaku u sjeni drveća pa su bile kržljave tako da nije dobio puno ulja. Količina mu nije bila dovoljna za cijelu godinu jer je konzumirao više od grama dnevno.

Brborović tumači da je to dosta velika dnevna količina, ali ne za iskusne konzumente koji su već stekli određenu toleranciju.

“U kućnoj radinosti gram ulja sadržavat će uglavnom manje od 50% THC-a koji Huanitu odgovara. Za početnike je to dosta, ali ne i za višegodišnje korisnike. Marihuana ne stvara neku jaku ovisnost, ali se stvara određena tolerancija tako da su iskusnim korisnicima potrebne veće doze”, kaže Brborović.

Zlata ističe da Huanito nije znao koliko će mu stabljika niknuti, ali i da je htio imati izbor i zalihe za duže razdoblje.

“On je posadio više različitih vrsta jer nije znao koja će mu najbolje djelovati. Znanstvenici koje je kontaktirao savjetovali su mu da isproba različite vrste pa i da ih križa. Također je posadio više jer mu je bilo previše stresno da svake godine iznova sadi. Uvozno, kanadsko ulje koje se u Hrvatskoj može dobiti na recept, bilo mu je previše skupo. HZZO to ne pokriva, a mjesečna doza za njegove potrebe može koštati više od 3000 kuna. Huanito to nije mogao plaćati jer je nezaposlen.

Tko bi ga uopće zaposlio tako bolesnog? Osim toga uvozno ulje nije imalo kvalitetu koja bi njemu pomogla. Njemu je trebalo ulje s više THC-a i drugih kanabinoida. To je farmakolog objasnio na sudu”, kaže majka.
Huanito nam je u srijedu javio da će se u petak, 15. 12. 2017. u 14:00 sati na Općinskom sudu u Rijeci održati ročište radi odlučivanja o njegovu jamstvu. Naime, Zlata je teškom mukom uspjela skupiti 70.000 kuna kako bi se Huanito mogao braniti sa slobode.

Gdje je laboratorij?

Na suđenju se također, među argumentima optužbe, moglo čuti da u Huanitovoj kući nije bila pronađena nikakva oprema ili laboratorij za proizvodnju ulja. To je moglo baciti sumnju na njegovu priču da mu je trebalo toliko marihuane da bi mogao dobiti dovoljno ulja. Međutim, majka Zlata tumači da mu nikakva posebna oprema nije ni trebala.

“Ulje iz cvjetova izvlačio je uz pomoć benzina za čišćenje kao otapala. Počeo je s alkoholom, no on mu je bio previše skup. Tehniku je saznao od Ricka Simpsona. Ništa mu nije trebalo osim jedne plastične bačve u kakvima ljudi obično kisele kupus. U nju bi stavio cvjetove i prelio ih benzinom. Tukao ih je palicom koja je dolje bila proširena sve dok nije nastala smjesa koja se mogla kuhati. Kupio je posudu za kuhanje riže u kojoj je smjesu kuhao na otvorenom jer je imala snažan miris, a bila je i zapaljiva. Sve je to radio otvoreno. Ništa nije skrivao. Grančice je sušio na mreži koju je napravio od špage”, priča nam majka.

“Kada ga je prvi puta radio, Rick nije bio tu da provjeri kako mu ide. Drugi put ga je posjetio i dao mu neke savjete kako da poveća kvalitetu ulja. Kada je konzumirao to kvalitetnije ulje, bilo mu je još bolje. Stanje mu se poboljšalo, tako da je prestao vući jednu nogu, što je bio jedan od simptoma”, dodaje.

Nikada nije bio sklon drogama

Huanito ističe da nikada nije bio zainteresiran za pušenje cigareta ni za alkohol, a osobito ne za droge. Bio je sportaš, bavio se atletikom i živio zdravo. No prvi simptomi bolesti pojavili su se već u 16. godini života za njegova školovanja u Americi. Kada je podizao teške stvari, osjećao bi trnce u nogama. Zbog sve učestalijih tegoba, 2000. godine vratio se u Hrvatsku. U to vrijeme ih je još skrivao. Već tada izgubio je fini osjećaj u rukama koji mu se nikada nije povratio. S vremenom u ruci nije mogao držati papir pa čak ni čašu, žlicu ili neki drugi predmet, ako nije bio koncentriran. Imao je grčeve i zatezanja u listovima, trnce u stopalima i bolove od grčeva.

“Govorio je da ima osjećaj da u svakoj nozi nosi 10-ak kila. Slično je osjećao u grudima. Znao je reći da ne osjeća ništa kada prođe rukama po licu. Također je vidio dvostruku sliku i imao vrtoglavice. Liječnici su mu postavljali razne dijagnoze i isprobavali različita liječenja, no ništa nije djelovalo. Nažalost, nitko mu nije napravio snimanje magnetskom rezonancijom MRI, pa mu nisu otkrili lezije u mozgu. Multipla skleroza dijagnosticirana mu je tek u kolovozu 2008. Njegovo je oštećenje procijenjeno na oko 80%”, priča nam majka.

Otkriće kanabisa kao lijeka

Isprobao je sve i svašta – od vitamina, bioenergije i kozjeg mlijeka, preko ekstrakata kaktusa i uboda pčela do terapije za cerebrospinalnu vensku insuficijenciju koja je neke oboljele od MS-a digla iz kolica. No ništa mu nije pomagalo, barem ne za duže. Stanje mu se, uz prolazna poboljšanja, generalno pogoršavalo.

Za mogućnost liječenja, odnosno ublažavanja simptoma kanabisom, doznao je u proljeće 2011. Iz Društva multiple skleroze Primorsko-goranske županije dobio je informativni e-mail da krajem svibnja dolazi Rick Simpson koji će u Opatiji održati seminar o medicinskoj upotrebi konoplje.

Nakon što je odslušao predavanje, kupio je deset sjemenki u Sloveniji. U uzgoju su mu pomagali prijatelji i obitelj jer nije imao dovoljno snage. Nekim čudom, kaže, niknulo mu je sedam biljaka. Kada je od njih napravio ulje i disciplinirano ga počeo piti tri puta dnevno, prvi put je osjetio da mu nestaju simptomi – grčevi, težina u nogama, problemi s mokrenjem i sl. No nažalost, razvijao je toleranciju tako da mu je uskoro trebalo dva do tri grama ulja dnevno.

Kroz nekoliko mjeseci ostao je bez ulja pa je 2012. zasadio više biljaka. Do kraja veljače 2013. godine konzumirao je preko 100 g ekstrakta. Osjećao se odlično i fizički i psihički. Mogao je sve što ranije nije mogao – potpuno samostalno i bez teškoća jesti, odijevati se, hodati, mokriti, raditi u vrtu itd. Te godine, zbog prevelikog stresa, donio je odluku da će preskočiti uzgoj jer je imao dovoljne količine ulja sve do listopada 2014. godine. Godine 2014. ponovno je posadio marihuanu, no 23. listopada ujutro na vrata su mu pokucala dvojica mladih policajaca. Bili su ljubazni, ali je od tog trenutka počela njegova teška borba sa sustavom.

“Često razmišljam o Hipokratovoj zakletvi kojom su naši liječnici svečano prisegnuli. Dozvoljena je sadnja loze, duhana i proizvodnja vina i rakije koji prema znanstvenim studijama uništavaju mozak i tijelo. U posljednjih par tisuća godina nije zabilježen niti jedan slučaj smrti od kanabisa. Osudili su me na zatvor zbog biljke koju nam je Bog dao kao i sve ostale na ovoj Zemlji. Dok u svijetu jedni ratuju, a drugi razmišljaju o turističkom putovanju na Mjesec, ja razmišljam i želim samo jedno, a to je da budem zdrav”, poručuje Huanito.

Pismo predsjednici

Huanito i njegov odvjetnik planiraju se žaliti na drakonsku presudu. Njegova majka kaže da je također razmišljala da napiše pismo predsjednici Kolindi Grabar Kitarović koja bi ga mogla i pomilovati.

“Ivan Pernar mu je pisao i predložio da napiše pismo koje bi on potom pročitao u saboru. Međutim on je u šoku, pod velikim je stresom. Nakon presude postao je drugi čovjek. Oronuo je gotovo kao starac. Nema volje govoriti, a simptomi bolesti su mu se pojačali. Stoga nastoji što manje razmišljati o situaciji u kojoj se našao. Ulja za liječenje više nema, sve su mu oduzeli. Njegovo psihofizičko stanje je nula. Što bi mu se moglo dogoditi ako ode u zatvor na dvije godine, ne želim ni misliti.

Najvjerojatnije bi završio u kolicima, a bez ikakve terapije, znamo kako završava multipla skleroza. Po završetku suđenja je izjavio: ‘Hvala vam, ali upravo sam dobio smrtnu presudu’. Mene kao majku to strašno pogađa. Borit ću se svim silama protiv takve presude. No odgodila sam pisanje predsjednici jer čekam da se tema dovoljno aktualizira u medijima”, priča majka Zlata.

“Dr. Ognjen Brborović koji dobro poznaje Huanita, sinoć je na televiziji rekao da povjerenstvo kojeg je on član čeka da ih pozove ministar, no ni Nakić ni Kujundžić to očito ne smatraju dovoljno važnim. Nijedan od njih nije ništa napravio. Da je SDP ostao na vlasti, vjerujem da bi taj problem već bio riješen. Meni nije naročito važno koja je stranka na vlasti, no mislim da je dolaskom HDZ-a sve stalo. Njemačka je do prije nekoliko godina bila iza nas, a sada je sve regulirala i odmakla daleko od nas. Živim u nadi, no podsvjesno se bojim da smo prestali biti ljudi”, poručila je Huanitova majka.

Multipla skleroza i kanabis

Multipla skleroza je neurodegenerativno oboljenje i autoimuna bolest koja uglavnom napada bijelu masu središnjeg živčanog sustava. Pogađa produžetke stanica neurona na kojima uzrokuje upalno propadanje mijelinske ovojnice. Ono izaziva poremećaje, usporavanje pa i prekide u prijenosu impulsa kroz neurone.

Razvoj bolesti je teško predvidljiv, a očituje se kroz brojne simptome, od blage ukočenosti i otežanog hodanja, preko grčeva i spazama, do potpune paralize i sljepoće. Oboljeli prosječno žive pet do deset godina kraće. U Hrvatskoj je 2015. godine bila dijagnosticirana kod 6500 osoba.

Marihuana sadrži oko 110 kanabinoida, a neki od njih imaju protuupalno djelovanje. Također ublažava spazme i bolove. U zemljama u kojima je medicinska marihuana legalizirana, nerijetko je konzumira više od 60% oboljelih. U Hrvatskoj je odobrena njezina upotreba za oboljele od MS-a.
 
(index.hr)

Svestrana glazbenica Anđa Marić koja boluje od multiple skleroze za Deutsche Welle odlučila je otvoreno progovoriti o alternativnim lijekovima koje koristi i koji joj pomažu pri ublažavanju simptoma iako su početne proznoze koji su joj davali liječnici bile vrlo loše

Naime, multipla skleroza dijagnosticirana joj je prije pet godina, prema prognozama je u roku od dvije godine trebala završiti u kolicima, a preporučivali su joj i da razmisli o kupnji grobnog mjesta dok je vrijeme.

Pjevačica kaže kako joj je sintetički pripravak koji je dostupan u ljekarnama preskup, ali i nedovoljno kvalitetan pa se i dalje oslanja na marihuanu koju nabavlja na međunarodnom ilegalnom tržištu.

“Od svojih 30-tih koristim marihuanu jer je to bilo sredstvo koje nije uništavalo moje bubrege i jetru, probavni sustav i nije bilo nuspojava. Pomagalo mi je da se smirim i da dobro spavam, da se lakše nosim sa svakodnevnim stresom na radnom mjestu i stresom s kojim se suočavaju mlade majke. Mnogi su mi govorili da uzmem lijekove za smirenje, ali kad sam shvatila koje su nuspojave tableta za smirenje, krenula sam se educirati o prirodnim pripravcima koji mi mogu pomoći.

Tako sam otkrila indijsku konoplju. Od prijatelja u Sloveniji nabavljala sam ulje od indijske konoplje i moram reći da su marihuana i svi njezini pripravci puno kvalitetniji u Sloveniji nego u Hrvatskoj. Tu se trguje niskim, ‘uličnim’ klasama marihuane ‘koja vonja na urin i benzin’” – kaže Marić.

Danas koristi sve pripravke od indijske konoplje, čak i ulje za hranu, CBD ulje (ulje bez psihoaktivnih supstanci jer joj pomaže bolje od ulja koje sadrži THC).

Kad sam prvi put došla u toplice, dali su mi šaku tableta koju sam morala piti svaki dan. Multiplu sklerozu obilježavaju kroničan strah, nesigurnost, sumnja u sebe i da bi nam olakšali ta anksiozna stanja, propisuju mnogo lijekova za smirenje. No, ta sredstva u konačnici samo pogoršavaju stanje i motoriku.

To mi je bilo neprihvatljivo: prije nego sam se razboljela, nisam pila čak ni uobičajene lijekove protiv glavobolje. Jer me bol tjerala da razmislim zbog čega se pojavila, a nerijetko je bila riječ o dehidraciji ili gladi pa bi i nestala čim bih popila dovoljno vode ili nešto pojela. Zahvaljujući korištenju indijske konoplje i njezinih pripravaka, nemam tremor koji je karakterističan za oboljele od multiple skleroze, imam savršeno mirne ruke.

Ne patim od nesanice, koja je također klasičan simptom neuroloških problema, nemam grčeve, odlično spavam i imam odličan tek te se i osjećam sjajno. Doista ne razumijem ljude koji još uvijek taj lijek ne koriste – naglašava Anđa Marić no, upozorava i da je marihuana samo sredstvo pomoći te da je za liječenje (teških) bolesti potrebna potpuna posvećenost i stalno osluškivanje vlastitog tijela te potpuna posvećenost i pozornost prema onom što se u tijelo unosi.

Stalno mi se događa da su ljudi iz zdravstvenog sustava iznenađeni mojim stanjem kad vide stare nalaze jer sam prema njima već nakon dvije godine od dijagnoze trebala biti paraplegičarka u kolicima. Najviše možemo sami sebi pomoći. To ne znači da ne trebamo slušati liječnike, ali moramo prije svega slušati sebe i svoje tijelo.

Svakom lijeku koji su mi prepisali sam dala šansu, svakom tipu liječenja dala sam šansu barem tri mjeseca da bih mogla reći što kod mene od toga funkcionira, a što ne – objašnjava Anđa koja trenutačno ne koristi lijekove konvencionalne medicine već samo prirodne pripravke.

Dva puta sam uzimala kortikosteroide koji su mi trebali pomoći da mi se vrati vid, ali se to nije dogodilo. Tek kad sam prestala uzimati hranu s glutenom, prestala piti mlijeko, a počela uzimati ogromne količine vitamina B i D i meditirati, vratili su mi se govor i vid. Naše je tijelo stroj u koji ne možemo bilo što unositi, moramo osluškivati kako na što reagira.

Marihuana i njeni pripravci je jedna od tvari koja mi pomaže, ali stvar je u ukupnoj promjeni odnosa prema svom duhu i tijelu. Trebamo naučiti kako se smiriti, kako promijeniti način razmišljanja i voditi računa što unosimo u svoj organizam – poručuje Marić
 

(jutarnji.hr)

Prvo dijete kojem je propisana medicinska marihuana u Irskoj je izliječeno od osobito opasnog oblika epilepsije, samo pet mjeseci nakon uzimanja

11-godišnji Billy Caldwell iz sjeverne Irske je rođen sa teškim oblikom epilepsije – oblik epilepsije koji ne reagira dobro na tradicionalne tretmane liječenja.

Njegovo stanje je bilo nepromijenjeno nakon uzimanja medicinske terapije i promjene prehrane, te ga je jedan od napadaja mogao vrlo lako ubiti.

Njegova 49-godišnja majka, Charlotte, je morala zbog toga postati kućanica sa punim radnim vremenom. Ona kaže da je on prevario smrt tisuće puta. Nazvala je njegov brz oporavak „nevjerojatnim”.

Billy je bio velika vijest u travnju, jer je on bio prva osoba u Irskoj i Velikoj Britaniji kojoj je bila pripisana medicinska marihuana za liječenje. Nakon toga Billy nije imao više napadaja!

Prije nego što mu je medicinska marihuana mogla biti propisana u Velikoj Britaniji, morao se liječiti prvo u Los Angelesu mu je situacija bila strašno komplicirana. Prvo je primio CBD ulje, a zatim bočice različitih ulja kanabisa (po 0,6 ml).

Trebala su mu oba kanabidiola – CBD i THC iz marihuane. CBD ulje smije biti propisane od strane liječnika u Velikoj Britaniji, piše Naturalblaze.com.

No, nakon tri mjeseca liječenja u SAD-u, Billy i Charlotte su se vratili u svoj dom, i kad im je ponestalo ulja, njegova majka je „molila” njegovog liječnika za ulje kanabisa.

… Billy je također uzimao tetrahidrokanabinoličnu kiselinu (THCA), koja se, kada je izložena toplini, pretvarala u psihoaktivne komponente kanabisa.

THCA je, strogo govoreći, ilegalan u Velikoj Britaniji. On je kategoriziran kao droga klase B uz amfetamine i barbiturate.

Međutim, kada se daje u ljekovitom obliku – i čuva od topline – THCA nema opojnih učinak kakav ima pušenje kanabisa.

Billy Caldwell je napravio zapanjujući oporavak od začaranog kruga napadaja potencijalno fatalnog oblika epilepsije. Čovjek bi pomislio da bi to moglo uvjeriti vlasti u Velikoj Britaniji da popuste zabrani konzumacije ulja kanabisa, zar ne?

Pogrešno. Velika Britanija ima samo toliki smrtni stisak na medicinsku marihuanu kao i SAD.

Zaštita rata protiv droge ujedno štiti lijekove na recept, odnosno, u Billyjevom slučaju, je to pogubno za njega. Dok, Španjolska, Južna Afrika, Urugvaj i neke američki države su legalizirale kanabis za rekreacijsku uporabu, a kanabis u medicinske svrhe još uvijek zabranjen u mnogim dijelovima Velike Britanije i SAD-a
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Za one koji sumnjaju da je kanabis lijek, evo kako on djeluje na životinje

Tijekom proteklih nekoliko godina, vidjeli smo sve više i više videa koji pokazuju čudotvornu sposobnost marihuane da se zaustavi napade. Od ekstrakta ulja do sprejeva za nos, dokaz je sada nepobitan da je kanabis lijek i nudi prava rješenja za one koji pate od iscrpljujućih napada.

I to ne samo za ljude. Čovjekov najbolji prijatelj može također imati napadaje, i oni također mogu biti zaustavljen uz pomoć ekstrakta kanabisa.

Nedavno je postavljen video na Facebooku koji pokazuje kako CBD (kanabidiol) ulje zaustavlja napadaj kod psa u manje od minute. Kevin Spitler iz Toledo konoplja centra u Toledo, objavio je video koji ima više od 440.000 pogleda u vrijeme pisanja ovog teksta.

Na početku videa, pas je usred onoga što se naziva napadajem u kojem mu se glava nekontrolirano tresla. Vlasnik pokazuje bocu CBD ulja ispred kamere neposredno prije davanja ulja svojem psu psa.

„Samo sam mu dao dva šprica, u usta”, kaže vlasnik.

Pas se počeo oblizivati, te nakon 30 sekundi rezultati su postali vidljivi. Glava mu se prestala tresti i on je postajao sve sretniji.

„Da, ti si dobar sada, zar ne?”, rekao je vlasnik psu nakon davanja ulja kanabisa.

Za milijune ljudi, kućni ljubimci su dio obitelji, te ih se voli kao sinove i kćeri. Gledajući kako njihovi ljubimci pate od napadaja može biti srceparajuće i remetiti svakodnevni život. Za psa u ovom videu, ekstrakt kanabisa kanabidiola (CBD) je značio lijek.

CBD (kanabidiol) može biti ekstrahiran isključivo od konoplje, koja je vrste Cannabis sativa biljka sa samo malim tragovima THC-a (tetrahidrokanabinola).

Pogledajte video:
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nakon što su farmaceutske opcije zakazale i nakon što je namjerno stavljena u medicinski induciranu komu, kanabis je bio lijek koji je spasio život ove djevojčice stare samo 12 godina

Ipak, međutim, savezna vlada drži marihuanu drogom 1. reda, tvrdeći da nema nikakvu medicinsku vrijednost.

12-godišnja djevojčica iz Arizone je postala najnoviji primjer ljekovite moći marihuane, nakon što joj je obitelj otkrila da je CBD (kanabidiol) kanabis odgovor na suzbijanje rijetkog sindroma bolesti mozga.

Annalisi Lujan je u travnju dijagnosticirana epilepsija koju je uzrokovala infekcija. Rijedak poremećaj došao je iznenada, i izazvao kontinuirane napade.

Stanje, koje je poznato po tome da može dovesti do ozljede mozga ili čak i smrti, primoralo je liječnike da stavi Lujan u medicinski induciranu komu dok ne pronađu način kako bi se spriječili napadaja.

„Jednog dana, ona je bila zdrava mlada dama, koja ide u školu, sudjelovanje u svojoj zajednici i trenira gimnastiku, a sljedeći dan ona se bori za život”, rekla je Annalisina mama, Maryann Luján, za NBC.

Nakon 18 dana na respiratoru u lokalnoj bolnici, Annalise je prebačena zračnim putem u Dječju bolnicu u gradu Phoenix gdje su liječnici predložili upotrebu kanabidiola, ne-psihoaktivnog ekstrakta kanabisa, za liječenje njezinih napadaja.

„CBD ulje je spasilo njezin život”, rekla je Maryann Lujan, uz napomenu da u manje od 48 sati nakon prvog tretmana, Annalisini napadaji su prestali.

Kanabis je legaliziran za medicinsku upotrebu u Arizoni u 2010. mjerom koja nastoji legalizirati rekreacijsku uporabu kroz Prijedlog zakona 205, stavljenog je na glasovanje u studenom 2016., koji je poražen za samo 1 posto glasova koji su bili protiv.

Iako je medicinska marihuana legalna u državi, i nalazi se na 1. mjestu najtežih kriminalnih droga u Americi, liječnici koji rade s Annalise Lujan su morali prvo dobiti hitno odobrenje i od Uprave za hranu i lijekove i Uprave za suzbijanje droga prije nego što su mogli započeti liječenje.

Lujan je imala sreću jer je jedan od liječnika koji radi na njezinom slučaju, dr Angus Wilfong, bio dio tima liječnika koji su prošle godine objavili studiju o učinkovitost korištenja kanabidiola u liječenju epilepsije.

Drugi liječnik koji je koautor studije, dr Eric Marsh, rekao je za Arizona Daily Star da je studija zaključila da je upotreba CBD ulja pomogla da se smanji učestalost i trajanja napadaja, a i pomaže pacijentima u apstinenciji od drugih lijekova.

Iako je FDA spriječila uporabu ove biljke držeći je na listi najopasnijih droga u zemlji, studije koje su testirale kanabis pokazale su njegovu vrijednost u liječenju brojnih bolesti.

Nakon svjedočenja nevjerojatne učinkovitosti CBD ulja u liječenju rijetkih bolesti svoje kćeri, majka Maryann Lujan je rakla za Arizona Daily Star da je postala zastupnik za medicinsku marihuanu, i ona se nada da će Annalisina priča dati nadu drugim obiteljima koji se nađu u sličnoj situaciji.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Tradicionalni medicinski tretmani nisu davali očekivane rezultate. Naprotiv, stanje mu se pogoršavalo sve dok nije postao praktički nepokretan i dok nije ostao bez vida, onda sam počeo uzimati ulje marihuane

Student sarajevske Akademije scenskih umjetnosti Irfan Ribić od života nije htio ništa više od onoga što nude “daske koje život znače”. Uskraćeno mu je to prije dvije godine kad mu je dijagnosticirana multipla skleroza, piše Klix.ba koji je s mladićem i popričao, a tekst prenosimo u cijelosti.

Tradicionalni medicinski tretmani nisu davali očekivane rezultate. Naprotiv, stanje mu se pogoršavalo sve dok nije postao praktički nepokretan i dok nije ostao bez vida. Nova spoznaja vratila ga je ponovo u život. Ulje kanabisa pomoglo mu je da ponovo živi svoje snove, da glumi u kazalištu, snima filmove…

Lako je Irfana Ribića bilo prepoznati na dogovorenom mjestu susreta. Majica s natpisom “Bolje ilegalno živ, nego legalno mrtav” puno nam je pomogla u tome. Na prvu ostavlja dojam nadasve bistrog i veselog dvadesetjednogodišnjaka. Usto, djeluje živahno, kako i priliči njegovoj mladosti.

A i tvrdi da je ponovo zdrav i snažan. Cjelodnevne obaveze na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti ne ostavljaju mu puno prostora za neplanirane izlete. Ali, važno mu je da ispriča svoju priču.

Posvećen je borbi za medicinsku legalizaciju ulja kanabisa, iako je svoju životnu dramu ostavio iza sebe. Važno mu je prvenstveno zbog onih koji tek trebaju proći kroz ono što je on prošao. Svaki dan je, kaže, vrlo bitan, jer bolestan čovjek ne može čekati.

Prvi susreti

Daleko od rodnih Zavidovića, 2014. godine se upisuje na sarajevsku Akademiju scenskih umjetnosti. Nakon okončane prve godine fakulteta, točnije maja 2015. godine, suočava se s prvim problemima multiple skleroze. Iako je na početku sve ličilo samo na prehladu, sezonsku gripu, već je 1. lipnja 2015. spoznao ozbiljnost svog zdravstvenog problema.

“Otprilike nekih petnaestak dana je trajala ta agonija. Multipla skleroza dijagnosticirana mi je točno 1. lipnja. S obzirom na to da sam iz Zavidovića, Zeničko-dobojski kanton, suočio sam se s određenim zakonskim preprekama pa se nisam mogao liječiti u Kantonu Sarajevo.

Prebacili su me u Zenicu. Ležao sam nekih dvadesetak dana u bolnici. Uzeo neke terapije, prošao preglede i sve što je trebalo proći… Nakon toga sam se malo oporavio. Ne treba griješiti dušu, to je u tom trenutku dosta dobro izgledalo”, prisjeća se Irfan.

Poslije kratke traume oporavak je išao svojim tijekom. Vraća se opet fakultetskim obavezama, završnim ispitima iz glume… Vrlo uspješno polaže sve ispite, bez ikakvih propusta. Potom dolaze praznici koji su mu, prema osobnim tvrdnjama, dobrodošli da se odmori.

Provodi ih s roditeljima u Zavidovićima. Naravno, opet uz stalno posjećivanje doktora. Od bolnice do bolnice, od kontrole do kontrole… Na Akademiju se opet vraća u rujnu, zbog predstave. U listopadu počinje nova akademska godina…

“Sve je to, iskren da budem, dobro izgledalo. Nisam imao nikakvih problema, osim nekih simptoma koji su donekle bili ‘normalni’. Trnjenje ruku, nogu. Nekad malo zamagljen vid. Trebalo se pomiriti s tim i živjeti. Nažalost, do kraja života. Sve je super bilo do prosinca 2015. godine.

Primjećivao sam da se moje tijelo brže umara. Bio sam funkcionalan nekih četiri do pet sati. Ostajao sam ja na Akademiji, i radio. Ali to nije bilo kao prije. Jednostavno sebe nisam prepoznavao”, tvrdi Irfan.

Novi relaps

Studij na Akademiji iziskivao je cjelodnevne obaveze, a to za njega više nije bilo moguće. Bolest mu je ostavljala sve manje prostora za dodatne životne aktivnosti. U prosincu 2015. godine mu se dogodio novi napad, odnosno novi relaps.

“Relaps je naziv za napredovanje bolesti. Kad se dogodi relaps to zapravo znači, da tako prevedem, vraćanje određenih simptoma. Vi tad ne možete ništa. Sad sve ovisi od čovjeka do čovjeka. Netko izgubi vid, netko ne može hodati. Netko otežano diše. Meni su se u tom periodu pojavili problemi s hodanjem, bio sam privezan samo za krevet.

Počela mi je otkazivati kompletna lijeva strana. Imao sam problema sa srcem. Počeo sam otežano disati. Vid mi je pao na tri posto. Znači, gotovo slijep sam bio. Kasnije, u bolnici, služio sam se kolicima”, prisjeća se ogorčeno Irfan.

Poslije oporavka, svakodnevicu je morao kombinirati oslanjajući se malo na svoje noge, a malo na kolica. Sve mu je otežavalo to što se opet vratio fakultetskim obavezama. Taj novi napad, novi relaps, bio mi je alarm upozorenja za nešto što bi dalje trebao uraditi po pitanju svog zdravlja.

Vidio sam da tradicionalni medicinski tretmani nisu bili rješenje. U to vrijeme počinjem istraživati o nekim alternativnim metodama liječenja, gledam kako se ljudi liječe u svijetu, što koriste…

Siječanj je opet bio vrijeme mojih semestralnih ispita. Radio sam opet jednu predstavu u kinu Bosna. Jednu noć sam došao kući, onako mrtav-umoran s probe, legao da spavam… A na TV-u emisija o mojoj bolesti. Ono što mi je bilo zanimljivo u toj emisiji je da su gosti bili žena koja je farmaceut, žena koja je oboljela od multiple skleroze i krim inspektor. Zapitao sam se što će krim inspektor u emisiji o mojoj bolesti”, kaže Ribić.

Prekretnica u životu

Tvrdi da do tog trenutka o kanabisu ništa nije znao osim da je to droga, odnosno da je riječ o “opasnoj psihoaktivnoj supstanci od koje možeš zaglaviti u zatvoru i ništa drugo”. “Dotad nisam neki značaj pridavao tome… Ali ono što se dogodilo u toj emisiji bila mi je životna prekretnica.

Pričali su o multiploj sklerozi i o načinima liječenja, da bi ta žena koja je bila u studiju, koja boluje od MS-a, u jednom trenutku rekla kako se njoj relaps smiri kad zapali džoint. Naravno, krim inspektor se protivio… No, onda se Skype linkom u emisiju javio čovjek iz Hrvatske, koji je bolovao od MS-a nekih osam-devet godina.

Huanito Luksetić nastupio je tako trijumfalno, kazavši javno da je ulje kanabisa lijek za multiple sklerozu. Svi su ga gledali s nevjericom, u nekom čudu. Mene je sve to dodatno zaintrigiralo. Uvijek ponavljam, sudbina je čudo. Ja sam tad u glavi osjetio nešto što me je toliko upućivalo na to”, priča Irfan.

Dodaje da je Luksetića odmah našao na Facebooku, te da su počeli razmjenjivati određena iskustva koja su njemu umnogome pomogla, ali i učvrstila njegovu vjeru za izlječenjem. “Prva prepreka bila je kako reći roditeljima za sve to.

Trebalo mi je skoro tjedan dana da skupim hrabrosti i da kažem ocu da ja to hoću. Ono što mi je bilo u glavi je da ću to probati, bez obzira na sve. Otac mi je rekao da je i on također gledao emisiju i da se slaže da vrijedi pokušati.

Zamislite koliko stvari se moralo posložiti da su i roditelji bili za to. Zaista su mi bili podrška od početka. I otac, i majka, i brat. Svi su čvrsto vjerovali u mene, što mislim da je najbitnije. Konstantno se vraćam na to koliko je temelj porodice najvažniji…

Zamislite da sam bio sam u tome, sto i nešto kilometara udaljen od rodnog grada i od roditelja. Ne ide, zaista. Mora biti neka čvrsta veza. Neki čvrst bedem, stub, koji će to zajedno izgraditi”, kategoričan je Irfan.

Otac na (ne)službenom putu

Ribići tvrde da nisu “grlom u jagode” ušli u cijelu priču, da su se temeljito pripremili i štošta iščitali o kanabisu, napominjući da je najvažnije što su shvatili da zapravo ima različitih vrsta kanabisa, i dobrog i lošeg. Upozorava da treba biti vrlo oprezan, jer pogrešan korak olako može odvesti u stranputicu. “Ako se pristupi na loš način, to može biti vrlo kobno.

Sumnjam da itko u Bosni i Hercegovini to radi i prodaje. Ja se još nisam susreo s tim. Volio bih da jesam, jer bi mi to olakšalo mnoge stvari. Slovenci prednjače u regiji kad je riječ o tome, tako da sam spas tražio u Sloveniji. Međutim, to ni tamo nije legalno na pravi način, kako bi trebalo biti.

Trebalo se ‘spakirati’ i otići u Sloveniju, na crnom tržištu kupiti ulje i donijeti ga u Bosnu i Hercegovinu. Otac je doslovno riskirao sve u životu; posao, obitelj…

Sjeo je u autobus, otišao u Sloveniju i kupio meni ulje. Naravno, prije toga smo stupili u kontakt s čovjekom, provjerili tko je i što prodaje…Ljudi moraju znati – jedno ulje ne liječi sve bolesti. Postoji ulje za moju bolest, postoji ulje za karcinom sa visokim postocima THC-a… Tako da je sve to trebalo znati prije”.

Ističe da čovjek od kojeg su kupili ulje nije nikakav ljekar, nikakav medicinski radnik, ali da se proučavanjem kanabisa bavi petnaestak godina. “Čovjek od kojeg sam kupio ulje mi je detaljno objasnio kako se to koristi. Ta terapija koju sam ja potrošio trajala je tri mjeseca.

Za ta tri mjeseca sam potrošio 60 mililitara ulja. Odlične rezultate sam imao još nakon nekoliko dana. A onda se to samo nizalo jedno za drugim. Poslije te tromjesečne terapije uradio sam magnetnu rezonancu i niz nekih drugih nalaza koji su pokazali fantastične rezultate.

Ali, ono što mi je najbitnije u svemu tome jeste kako sam se ja osjećao. Ta tri mjeseca, kad sam koristio to ulje, kao da sam se ponovo rađao. Ali doslovno. To je jedan od najljepših perioda u mom životu. Sve ono što dotad nisam mogao, što mi je bolest uskraćivala, ja sam uz to korištenje ulja potpuno savladao, apsolvirao i krenuo dalje”, kazao je Ribić.

Reakcije liječnika

Prema Irfanovim tvrdnjama, doktori nisu mogli vjerovati kad su pregledali njegov nalaz, kazavši mu da je znanstveni fenomen. No, osim toga, nisu smjeli ništa više reći, da opovrgnu ili potvrde, ili da napišu bilo što je izvan njihove domena. A ulje kanabisa je svakako bilo izvan njihove domene.

“Legalizacija je zapravo veliki problem koji nas vraća unazad. To je problem koji dodatno usporava ovu priču. Zamislite kad bi poslije mene počeli ljekari o tome pričati, kad bi ljekari počeli podizati svijest kod pacijenata o tome, zamislite kako bi mi napredovali na tom polju.

Ali, nažalost, to nije tako. Siguran sam da će doći dan kad će od nas oboljelih, koji koristimo ulje kanabisa, tražiti informaciju više. Ali ne bih volio da do toga dođe, ne bih volio da se ponavlja priča kao u Makedoniji. U Makedoniji pacijenti koji su oboljeli od nekih teških bolesti i koji su koristili ulje, kao što sam ja, sad drže predavanja ljekarima. To je za mene potpuno poražavajuće”, ističe Ribić.

Irfan Ribić ustrajan je u svojoj borbi za legalizaciju medicinskog kanabisa, iako nije član bilo kakve grupe za legalizaciju. Na pitanje plaši li se zakonskih prepreka, on ističe da ga mogu uhititi, ali da često sebi postavlja pitanje što će s tim dobiti. “

Uhapse li jednog studenta od 21 godinu, koji studira na Akademiji i koji u životu želi samo biti glumac, bit će to poražavajuće za BiH. Ako sam ja problem u ovoj državi, neka me sutra uhapse. Ali to bi tako sramotno bilo. Kamo sreće da je Irfan Ribić najveći problem u ovoj zemlji”, zaključio je.
 
(index.hr)

Odobrenja za istraživanja čekaju se i do 6 mjeseci, zato jer ih koče farmaceutske kompanije i vlada

Rana istraživanja pokazala su da kemikalije u kanabisu mogu pomoći u liječenju demencije, ali daljnja istraživanja sprečavaju restriktivni zakoni o narkoticima, prenosi Independent.

Kanabinoidi poput THC-a mogu pomoći u otklanjanju opasnih proteina demencije iz moždanih stanica, izjavili su znanstvenici poznatog biomedicinskog kalifornijskog instituta Salk Institute.

“Toliko je očito da ovu biljku treba detaljno proučiti”

Iako su prvi rezultati pokazali da bi neki spojevi kanabisa jednog dana mogli postati temelj novog lijeka za Alzheimerovu bolest, istraživanje ne može brzo napredovati.

Voditelj istraživanja, profesor David Schubert, rekao je za CNBC da su najveći problem pravna pitanja.

“Toliko je očito da bi ovu biljku trebalo detaljnije proučavati. Dovoljno je teško doći do potrebnih financija, a moramo se brinuti i oko zakonskih prepreka”, rekao je Schubert.

Čekaju odgovor agencije DEA još od prosinca

Institut je od američke Agencije za suzbijanje droge (DEA) još u prosincu zatražio dopuštenje za korištenje ekstrakata kanabisa u testiranju na miševima, ali još uvijek nisu dobili odgovor.

Znanstvenici su u prvom istraživanju koristili malu količinu sintetički proizvedenih kanabinoida te su uspjeli otkloniti otrovni plak koji se zbog demencije stvara u mozgu.

Demencija pogađa 47,5 milijuna ljudi diljem svijeta

Demencija uglavnom pogađa starije ljude i uzrokuje pogoršanje pamćenja, razmišljanja i ponašanja te može oduzeti sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti.

Pogađa 47,5 milijuna ljudi diljem svijeta, a najčešći tip demencije je Alzheimerova bolest.

Odobrenja za istraživanja čekaju se i do 6 mjeseci, zato jer ih koče farmaceutske kompanije

U institutu Salk trenutno rade tri nobelovca, a među znanstvenicima koji su tamo radili, ukupno je 11 dobitnika Nobelove nagrade.

Institut financira američka vlada i zabranjena im je upotreba kanabisa bez službenog odobrenja. A odobrenja se čekaju i do 6 mjeseci.

Američka Udruga za Alzheimerovu bolest izjavila je da je “marihuana legitimno područje istraživanja kao mogući lijek za ovu bolest”.
 

(index.hr)