Deset država do 2115. neće postojati u ovakvom obliku kao danas, a postoje i razlozi za to

Razlog su osim prirodnih katastrofa i politički razlozi. Sama povijest pokazuje da države mogu iz različitih razloga nestati i nastati. I dok je 20. stoljeće donijelo raspad Austro-Ugarske, Sovjetskog Saveza, stručnjaci smatraju da bi se slično moglo dogoditi nekim državama u ovom stoljeću.

Kiribati, Nizozemska, Velika Britanija, Kanada, Južni Sudan, Tajvan, Palestina, Sjeverna Koreja, Haiti, Sealand (mikronacija – samoproglašena imaginarna “država” ) za sto godina više neće postojati, piše portal toptenz.net.

Kiribati, otočna država u Tihom oceanu, zbog povećanja razine mora mogla bi nestati. Predsjednik ove zemlje je već počeo evakuaciju stanovnika s nekih otoka nakon ciklone Pem. Uputio je i zahtjev Australiji, Novom Zelandu i Fidžiju da prihvate njegove državljane kao izbjeglice.

Što se tiče Nizozemske, klimatske promjene tu bi mogle odigrati presudnu ulogu uzme li se u obzir da se ova država većim dijelom nalazi ispod razine mora. Nizozemskoj ne prijeti samo rast nivoa mora, već je pravi problem što neki nasipi koji je čuvaju od mora, spriječavaju otjecanje poplavnih voda.

Kod Velike Britanije, kako se navodi razlog je političke naravi. Češći pozivi na referendum mogli bi biti razloga da Velika Britanija do 2115. godine možda neće postojati u današnjem obliku.

Za Kanadu bi, kako se navodi, gubitak Quebeca gdje živi četvrtina kanadske populacije, uglavnom francuske nacionalnosti, mogao dovesti do raspada preostalog dijela zemlje pod pritiskom regionalnih razlika i separatističkih pokreta.

Što se tiče Tajvana, portal navodi da je samo pitanje vremena kada će biti pripojen Kini.

U slučaju Sjeverne Koreje, neki stručnjaci smatraju da je također pitanje vremena kada će se Sjeverna Koreja urušiti. Kada se to dogodi, navodi portal, nešto prije 2115. godine, Južna Koreja će biti spremna da vrati Sjever u ujedinjenu zemlju.

Dok većina svjetskih sila ne priznaje Palestinu kao državu, više od dvije trećine članica UN su to učinile. Ipak, u kombinaciji s neprijateljskim Izraelom i značajnom nestabilnošću u toj regiji, slabost palestinske uprave će vjerovatno rezultirati time da 2115. godine Palestina vjerovatno neće postojati kao državni entitet.

Najkraće će, kako piše, trajati Južni Sudan, najmlađa država na svijetu. U devet od 10 njegovih provincija traju sukobi, a ukoliko se ne postigne politički dogovor, teško da će ova zemlja opstati.

Haiti su se ranije više suočavali s etničkim čišćenjem i sukobima, a danas veliki utjecaj imaju posljedice klimatskih promjena.
 

 
(net.hr/uredio:NSP)

Puno malih otoka, grebena i sprudova, Južno kinesko more u središtu je teritorijalnog spora koji je više država suočio jedne s drugima

Kina tvrdi da se njene teritorijalne vode prostiru stotinama kilometara južno i istočno od otočne pokrajine Hainan, što je u nekim slučajevima u suprotnosti s tvrdnjama njenih susjeda.

CCN navodi da je napetost u toj regiji je porasla kada je Kina teritorij od nekih 800 hektara morskih sprudova ogromnom operacijom iskopavanja pretvorila u male otoke s pistama za slijetanje aviona, lukama i svjetionicima.

Nedavno je Kina objavila da je njezina vojska upozorila i pratila američki vojni brod-razarač “USS Lasen” koji je prišao preblizu jednom od pet umjetnih otoka u spornim vodama Južnog kineskog mora.

Kui Tiankai, veleposlanik Kine u Washingtonu, kazao je da je američka patrola bila “vrlo ozbiljna provokacija, politički i vojno”. Bruneji, Malezija, Tajvan i Vijetnam osporavaju kineski suverenitet nad nekoliko otočnih lanaca i međusobno se također prepiru.

Ka sjeveru, u Istočnom kineskom moru, Kina je u teritorijalnom sporu s Japanom i Južnom Korejom. Američki medij navodi da je Kina zapravo relativno kasno počela sa okupacijom teritorija u arhipelagu Spratli, koji Peking naziva otocima Nansi.

Tajvan je prvi okupirao jedno od otoka u tom arhipelagu nakon Drugog svjetskog rata, a slijedili su ga Filipini, Vijetnam i Malezija koji su svi izgradili baze i piste na zauzetim teritorijama – navodi Maira Rep-Hooper, viša suradnica Programa za azijsko-pacifičku sigurnost u Centru za novu američku sigurnost (CNAS).

Filipini, koji se geografski nalaze nalaze najbliže Spratliju, imaju vojne trupe stacionirane u tom području.

Kina je sa zauzimanjem grebena i otoka u tom području počela krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Vijetnam osporava i kinesko pravo nad otocima Parasel, a prošle godine tenzije su porasle sa sjevernim susjedom pošto je Kina počela istraživati ​​naftu u toj regiji.

Kina je 2014. pokrenula ogromne operacije čiji je fokus bio na tri velika grebena u arhipelagu Sprati – Fire Cross kros, Subi i Mischeif. Zauzela je 800 hektara za manje od dvije godine, što je područje veće od devet četvornih kilometara.

U rujnu je, tijekom posjete SAD, kineski predsjednik Xi Jinping kazao da Kina neće “militarizirati” otoke, ali ona ipak gradi tri piste za koje američki analitičari vjeruju da će na njih moći slijetati bombarderi.

To područje potencijalno bogato sirovinama, a za neke dijelove, pogotovo kod malezijske obale i blizu Vijetnama, dokazana su nalazišta plina i nafte, čija je količina procijenjena na milijarde barela.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(b92.net,youtube.com/preveo:NSP)

Za stanovnike Okinawe, otočja koje se nalazi izmedu Japana i Tajvana, nije neobično doživjeti 90. ili 100. godinu života. Ovo područje, gdje je prosječna zivotna dob 82 godine, i sluzbeno je proglaseno svjetskim područjem dugovječnosti

Okinawa ima najvise stogodisnjaka na svijetu. Mnogi znanstvenici proučavali su ovaj svjetski fenomen na najsiromasnijem području Japana, kako bi otkrili čemu stanovnici Okinawe mogu zahvaliti dugovječnost. Studije su donosile različite zaključke, ali neupitno je da je devet dolje nize navedenih činjenica ono sto ih čini kroz cijeli zivot vitalnima i zdravima te zahvaljujući čemu dožive duboku starost.

1. Prihvaćaju ikigai (radost življenja i smisao života)

Ikigai znači živjeti život punim plućima, dosegnuti maksimum u fizičkom i mentalnom smislu. Stanovnici Okinawe radost življenja osjete svakodnevno.

2. Na stolu uvijek imaju puno povrća

Prehrana stanovnika Okinawe u najvećoj mjeri bazira se na namirnicama biljnog porijekla. U velikim količinama jede se slatki krumpir i povrće gorkastog okusa Goya, koje je prebogato antioksidansima i vrlo učinkovito kod snizavanja razine sećera u krvi. Meso, svinjetina koju uzgajaju na otoku i jedu je isključivo kuhanu, rezervirana je samo za specijalne prilike, a i onda se poslužuje u malim količinama.

3. Vrtlare

Gotovo svaki stanovnik Okinawe ima svoj vrt – izvor svakodnevne fizičke aktivnosti koja umanjuje stres. Vrt ima i svoju drugo dobru stranu – izvor je svjezeg povrća iznimno vaznog u prehrani otočana.

4. Jedu puno soje

Neki znanstvenici vjeruju da ključ dugovječnosti otočana nije zapisan u genetskom kodu več u prehrani koja uključuje i puno proizvoda od soje poput tofua i miso juhe. Soja je jedan od izvora flavonoida, prirodni polifenola koji mogu pomoći u prevenciji srčanog udara te kod nekih tumora poput raka dojke. Fermentirani proizvodi od soje odrzćavaju zdravom crijevnu mikrofloru i opčenito dobro djeluju na probavni sustav.

Jede se i puno ribe i morskih plodova. Riba osigurava velike količine omega-3 i nezasićenih masnih kiselina.

I sto got jeli otočani se drze metode koju nazivaju hara hachi bu – jesti do 80-postotne popunjenosti želuca.

5. Održavaju Moai

Stanovnici Okinawe drze se tradicije i udružuju se u tzv. Moai, zajednicu koja ima osigurava sigurnu mrežu ljudi, utociste koji će im u slučaju potrebe pruziti financijsku i emocionalnu potporu. Imajući u vidu da ce uvijek u teškim životnim trenucima netko stati uz njih, to im ulijeva povjerenje i sigurnost i u tako postavljenom drustvenom umrežavaju stres je sveden na minimum.

6. Uživaju na suncu

Redovito izlaganje suncu dovodi do stvaranja vitamina D u organizmu sto tijelo održava zdravim i potiče jačanje kostiju. Vitamin D je bitan za kosti jer pomaze tijelu da apsorbira kalcij. S obzirom da svi na Okinawi dio dana prevedu u aktivnostima na otvorenom, organizam je tijekom cijele godine opskrbljen optimalnom razinom vitamina D.

7. Uvijek su aktivni

Stanovnici Okinawe, pa i oni najstariji, aktivni su šetaci i vrtlari. U svojim kućanstvima imaju vrlo malo namjestaja: i tijekom objeda sjede na strunjačama na podu. činjenica da se u taj položaj moraju spustiti i po nekoliko desetaka puta dnevno, pa onda i ustati, osigurava im snagu i ravnotežu tijela, a što ih u poznim godinama štiti od opasnih padova i lomova.

8. Uzgajaju ljekovito bilje

Đumbir, kurkuma i mugwort (Artemisia vulgaris) samo su neke od ljekovitih biljaka koje rastu u svakom vrtu na otoku najdugovječnijih ljudi. Stanovnici ih koriste svakodnevno i time preventivno djeluju na razne bolesti. Liječnicima idu jako rijetko.

9. Imaju stav

život ljudi na Okinawi nije lagodan. Velika većina stanovnistva bavi se poljoprivredom i ribarstvom, no težak i mukotrpan život nikada im ne ugasi životnu radost. Njihov je stav da sve teške trenutke treba pospremiti u ropotarnicu povijesti i uživati u malim i jednostavnim stvarima. I u poznoj životnoj dobi oni znaju kako ostati simpatičan, zanimljiv i zadržati mlade ljude u svom društvu.
 

 
(net.hr)

Intervju koji do detalja secira korake koji jednu zemlju vode u dužničko ropstvo, te pojašnjava zašto je neophodno da se zemlja što prije izvuče iz kandži MMF-a, Svjetske banke i drugih vanjskih izvora financijske pomoći

Na početku iscrpnog intervjua koji je poznati ekonomski analitičar dao za DEPO Portal, profesor Aleksa Milojević citira Johna Adamsa, predsjednika SAD-a od 1797. do 1801. godine, kao šlagvort na priču o ekonomskom porobljavanju “malih” od strane “velikih” i putu u tzv. dužničko ropstvo.

Stoga naš sugovornik u nastavku intervjua detaljnije pojašnjava kako se vrši kolonijalno porobljavanje zemalja koje su “osuđene” na tuđu pomoć:

Prvi put u ljudskoj povijesti zarobljavanje se vrši pomoću bezvrijednog novca. Prirast novca je devet puta veći od prirasta bogatstva i taj novac uglavnom odlazi u dugove i deficite. Svjetski prodavači novca, uglavnom MMF i Svjetska banka, da bi što više prodali novca, odnosno da bi na vlasti što duže zadržavali slabe, nesposobne vlade koje ne znaju proizvoditi nego se zaduživati, izmislili su potpuno neosnovane, neekonomske kriterije mjerenja stupnja zaduženosti.

Rekli su da zaduženost ide ovako: do 40% duga u bruto društvenom proizvodu – niska zaduženost, 40-80% srednja zaduženost, a preko 80% prezaduženost. Naravno da nema ni riječi o kvaliteti bruto društvenog proizvoda i njegovoj strukturi, obujmu izvoza, deficitima i slično.

Umjesto toga, što je, po Vama, stvarno mjerilo stupnja zaduženosti jedne države?

Umjesto ovog krajnje neekonomskog, ekonomsko mjerilo stupnja inozemne zaduženosti je u obimu pritjecanja deviza, odnosno izvoza. Iz izvoza je potrebno podmiriti i inozemni dug i platni deficit.

Kakvi su primjeri drugih zemalja u svijetu koje su se zaduživale i borile sa istim problemima?

Ekonomija je iskustvena znanost, a iskustvo govori da sve zemlje koje su u inozemni dug ušle s većim iznosom od trećine svog izvoza – da su zapale u trajni dug iz kojeg nisu mogle izaći. HRVATSKI JAVNI DUG ĆE DO KRAJA 2014. PREMAŠITI 85 POSTO BDP-a. Zadužili smo svako dijete za 265.000 kuna, a tek do prije par godina je dug po osobi bio 64.000 kuna! Kako to? Kako je Hrvatska uopće došla do 213 milijardi kuna javnog duga koji čini 64 posto BDP-a? Prije nego što rekapituliramo gomilanje duga, podsjetimo da je 60% posto BDP-a svojevrsna crvena linija: kada javni dug preskoči tu liniju, smatra se da država ulazi u dužničke probleme. U posljednjih pet kriznih godina povećan je javni dug u svim članicama EU, osim u Mađarskoj i Švedskoj. Podaci Eurostata govore da je ukupni javni dug zemalja EU povećan sa 74 posto na preko 85 posto BDP-a.

„Postoje samo dva načina da se pokori neka nacija.
Jedan je pomoću mača, a drugi pomoću duga.”
- John Adams –

I sve ovo pod posebnim uvjetima … Da zemlja ima vlastitu centralnu banku i vlastitu monetarnu politiku, kada ima mogućnost da upravljanjem deviznim tečajem upravlja svojim vanjskim dugom. Da postupno devalvacijom potiče izvoz, a ograničava uvoz i tako stječe devize za otplatu. Mi sve to nemamo, tako da je naš položaj znatno teži. Mi nemamo svoju centralnu banku koja ima monetarne nadležnosti. Visoko precijenjena valuta prijeti da se naš inozemni dug uveća i za dva puta koliko je približna precijenjenost valute.

U takvoj, pa skoro mat poziciji, kakva je uloga MMF-a i drugih izvora inozemnih kredita?

Potrebno je primjetiti da MMF u postupku zarobljavanja putem duga ima ulogu završnog udarca. Vrlo moćni narodi su pokleknuli pod tim udarcima. Krene se s humanitarnim pomoćima, savjetima, agencijama za investicije i malim kreditima dugog roka odgode i otplate. Vlast i narod se navikavaju živjeti bez rada. Na tuđem novcu. Kako potreba za stranim novcem raste, humanitarna pomoć se smanjuje, a uvećavaju se iznosi kredita, raznih kreditora.

A onda dolazi MMF sa svojim završnim udarcem. Daju se veliki iznosi kredita s vrlo dugim rokom odgode i vrlo kratkim rokom otplate. Visoke otplatne rate pritišću do nepodnošljivosti. To uglavnom ne preživi ni jedna zemlja. Neće ni naša, ako se ne zaustavimo u zaduživanju.

Pa neke su se, ipak spasile …

Spasile su se samo one zemlje koje su se zahvalile uslugama MMF-a i okrenule se vlastitim izvorima investicija – Koreja, Tajvan, Singapur i slično.

Međutim, BiH, Hrvatska i Srbija nisu usamljene u zaduživanju među zemljama regije; štoviše, njeni susjedi su daleko više zaduženi kod međunarodnih kreditnih institucija i također se nalaze na rubu dužničkog ropstva … Možete li napraviti usporedba zaduženja BiH i onih koje imaju njeni susjedi?

Bosna i Hercegovina je zadužena oko sedam milijardi KM, Srbija oko 60 milijardi KM, Hrvatska oko 100 milijardi KM, a Slovenija oko 120 milijardi KM. Sa ovog stanovišta mi još možemo dišemo. Mogli bismo se osloboditi duga i krenuti u razvoj.

Ovdje je značajno primijetiti i izvore zaduživanja. U povećani dug se ulazi onda kada se ulazi u Europsku uniju ili kada se u nju uđe. Prilikom ulaska u povećani dug se ulazi ispunjavajući onih 35 uvjeta. Zahtijevajući njihovo rješavanje (zaštita okoliša i slično) uglavnom se završi u potrebi novog zaduživanja da bi se problemi riješili.

I onda se završi kao Slovenija ili Grčka …?

Slovenija je imala moćnu ekonomiju s minimalnim vanjskim zaduženjem prije ulaska u EU. A onda, kada je ušla, naglo je upala u ogroman dug, a gospodarstvo joj je oslabilo.

Zanimljivo je da je u Grčkoj dug porastao za 60% posto upravo u vremenu kada su svi “skočili na noge” da joj pomognu, da riješe problem duga Grčke. Rješavanje problema dugova se završilo u povećanju duga. U Grčkoj je objavljena kriza onda kada je dug bio nešto veći od bruto domaćeg proizvoda. A onda su “spasioci” povećali dug za još 60% posto. Izlazi da je cilj ulaska u EU u povećanom zaduživanju.

Slažete li se s tvrdnjama poznatog američkog ekonimist Johna Perkinsa, koje je iznio u knjizi “Prikriveni ekonomski ubojica”, da krediti s Zapada “imaju veliku razornu moć, veću čak i od oružja, upravo za zemlje koje se postave kao potencijalna i poželjna žrtva koju treba odvesti u visoku zaduženost “?

Zarobljavanje putem duga se pokazalo najučinkovitijim i neprekidno se usavršava. Svoj najsavršeniji oblik je dobilo u globalizmu, gdje je gotovo cjelokupan teret zarobljavanja prenesen na domaću vlast. Samo je dovoljno upumpavati neograničenu količinu bezvrijednog novca (bezvrijednog u primanju, a vrlo vrijednog u vraćanju), njime hraniti i održavati slabe vlade na vlasti, a one su onda spremne zbog ostanka na vlasti u potpunosti uništiti vlastiti narod. I nemaju grižnje savjesti. Nemaju moralnog pritiska.

To nije slučaj s Johnom Perkinskom, nekadašnjim djelatnikom MMF-a. Kao zapaženi student Bostonskog sveučilišta brzo se našao u MMF-u, da bi nakon kratke obuke krenuo u misiju zarobljavanja putem duga. Svatko je morao izabrati određenu zemlju koja je po nečemu ekonomski zanimljiva – šume, voda, rude i slično. Kreće se u nerazvijena seoska područja. Oblači se skromno, kao seoski učitelj. Riječnik se spusti, pojednostaviti. Pruža se sitna humanitarna pomoć (popravka krova na školi, WC i slično). Postupno se nastoji približiti vlasti, posebno vladi. To je prvi korak.

Ako se u tome uspije, stvar se iz temelja mijenja. Oblače se najbolja odijela, odlazi “ekipa stručnjaka”, riječnik se diže na najvišu razinu do nerazumljivosti, na stolovima u vladi se šire karte, projekti, komplicirane formule i izračuni o izuzetnom napretku koji se očekuje. Ako se u tome uspije, to je kraj misije. To je Drugi korak.

U Trećem koraku nastupaju financijeri, banke, MMF. Uglavnom to završi u nemogućnosti vraćanja kredita i općem ekonomskom bankrotu. Ako vlada pruži otpor zaduživanju, kreću sljedeće ekipe zadužene za namještanje izbora i svrgavanje postojeće vlasti. Ako se iu tome ne uspije, pokrene se proces uvlačenja u kriminal, posebno drogu. Ako se i u tome ne uspije, kreću “šakali” koji vrše likvidaciju onih koji pružaju otpor.

Dok je John Perkins bio u misiji MMF-a, ubijeni su predsjednici Allende, Arbenz, Che, Roldes, Torilioni, Masadega. Nije više mogao izdržati. Osjećao je silan moralan pritisak. Dao je ostavku. Osjećao je silnu krivnju za stanje u kojem su se našle zemlje nakon njegove misije u njima. Na početku sasvim solidno ekonomsko i društveno stanje, a na kraju, poslije misije MMF-a, silnih dugova – jad, siromaštvo i beznađe.

Povukao se u sobu da piše “Ispovijesti ekonomskog ubojice”. Ni supruzi ni kćerki nije rekao što radi. Bio je siguran da će ga ubiti. Rukopis je poslao na objavljivanje diljem svijeta. Kada je knjiga izašla, nisu ga ubili. Vjerovatno je, kako sam kaže, da bi šteta bila veća od koristi. Svijet je već ugledao istinu o tolikim prevarama koje se kriju iza projekata o razvoju na osnovi dugova.

I kada sve to sumirati i pogledamo situaciju u kojoj se nalazi naša država, dolazimo do ključnog pitanja – je li uopće moguć gospodarski oporavak u zamljama bivše Jugoslavije?

Naše siromaštvo ne potječe iz oskudnosti prirodnih i radom stvorenih bogatstava. Naše siromaštvo potječe od nesposobne, pogrešne vlade koja neće ili ne zna da ta silna posebno prirodna bogatstva spoji s čestitim, vrijednim i sposobnim ljudima, da ih zaposli i da iz toga ostvari silna materijalna bogatstva.

Siromaštvo potječe od pogrešnog gospodarskog i političkog sustava, prije svega od pogrešnog vlasništva. Ako bi se putem reprivatizacije došlo do masovnog dioničkog vlasništva građana i radnika, prirodna bogatstva, umjesto koncesije, prešla u državne ruke, stvorilo miješano vlasništvo, odnosno u nadzornim odborima u podjednakom broju sudjelovali radnici i vlasnici, te ako bi država bila najveći pojedinačni investitor ( investicijski fondovi) – razvoj bi buknuo.

Sve to zvuči obećavajuće, ali koji je prvi i konkretan korak na putu ka izlazu iz dužničkog ropstva?

Potrebno je zahvaliti se uslugama MMF-a i zaustaviti inozemna investiranja. Kada su nešto slično učinili “Južnoazijski tigrovi”, za dvadeset godina povećali su svoj bruto društveni proizvod za četiri puta. Približno takav razvoj imali smo i mi u prethodnoj Jugoslaviji. U vremenu od 37 godina (1952-1989) društveni proizvod je uvećan za blizu sedam puta (7X). U vremenu od 1952. do 1972. godine razvoj je bio brži od sadašnjih “južnoazijskih tigrova”. A za ovih dvadeset poratnih godina mi idemo silaznom linijom. Sada smo siromašniji nego neposredno poslije rata. Naravno, kada bi se izvršio realan obračun bruto društvenog proizvoda.

Dakle, mogućnosti za razvoj su izuzetne. Samo je potrebno ukloniti sustavna ograničenja. Da bi se izašlo iz krize, potrebno je promijeniti gospodarski i politički sustav.

Na kraju, ekonomisti i političari pričaju godinama o oporavku i boljoj ekonomskoj slici, ali se ništa ne događa, i sve je gore i gore. Izlaz leži u ovome: Promjena razmišljanja građana kao pojedinca! Građanin mora početi štediti na osobnoj razini. Time bi se svijest prenijela na zajednicu u globalu. Kapitalizam živi na potrošnji i rasipništvu, koje vodi ka uništenju društva, ekonomije i čovjeka.
 

 
(depo,youtube.com/uredio:nsp)

Uslijed navoda visoko pozicioniranog pukovnika u kineskoj vojsci da je SAD otpustila biološko oružje u kontinentalnoj Kini, i povezana je sa povećanom zabrinutosti da se ovogodišnja verzija ptičje gripe H7N9, može pretvoriti u veliku pandemiju.

U posljednjih nekoliko godina došlo je do nekoliko lažnih uzbuna na polju pandemijske gripe. Ni ptičja gripa iz 2004, niti svinjske gripe od 2009-2010 nisu završile velikom zabrinutošću, iako je agencija WHO stvorila dosta publiciteta i zabrinutosti oko obje ove gripe.

H7N9 je već sada pokazala da ima visoku stopu smrtnosti, u stvari veću od Španjolske gripe iz 1918, koja je prouzročila 50 milijuna smrtnih slučajeva u svijetu. Najnoviji podaci pokazuju da H7N9 ima smrtnost od 21-24%. Od 131 prijavljenih slučajeva, trideset jedna osoba je umrla, a većina je ostala na kritičnom popisu. Virus je već skočio sa kontinentalne Kine na Tajvan te broj novinskih članaka o H7N9 je nervozno počeo rasti sa putujući iz Kine na ostatak svijeta, koji pokazuju koliko brzo zaražene osobe ili osobe mogu stvoriti globalnu pandemiju.

Prema gospodinu Keiji Fukuda, pomoćniku generalnog direktora za zdravlje, sigurnost i okoliš, “Ovo je definitivno jedan od najsmrtonosnijih virusa gripe kojeg smo do sada vidjeli.”

Već postoje pitanja o tome da li je H7N9 mutirao i sada je prenesen s čovjeka na čovjeka. Od onih koji su zabilježeni kao zaraženi ovom gripom, ostali su članovi obitelji onih koji su bili zaraženi. Kao što je navedeno u Quartz-u 18. travnja, “Kineska komisija nacionalnog zdravlja i planiranje obitelji priopćila je u četvrtak da ne može isključiti prijenos virusa sa čovjeka na čovjeka u slučaju iz Šangaja – dva brata, barem jedan od njih je imao virus , a njihov 87-godišnji otac, je bio prvi potvrđeni smrtni slučaj H7N9. Muž i žena u Šangaju su također bili zaraženi sa H7N9″.

U pažljivo sročenom priopćenju , WHO je izjavio: “Do sada, nema dokaza kontinuiranog prijenosa virusa H7N9 sa čovjeka na čovjeka”. Dakle, činjenica je da, je možda H7N9 već mutirao i priuštio skok sa čovjeka na čovjeka, ii takav događaj još uvijek nije naveden kao redoviti događaj.

H7N9 se sastoji od četiri soja, koji su naznačena da dolaze od strane ptica selica u istočnoj Aziji, pataka iz delte rijeke Yangtze River, a zatim naknadno pomiješane sa peradi. Njihov genski slijed se već smatra da ima mogućnost prilagodbe ljudskom domaćinu.

H7N9 se smatra otpornim na popularno cjepivo protumjera gripe, lijek-cjepivo Tamiflu.

Nakon što je kineski pukovnik Xu Dai objavio oštar napad na SAD, optuživši primarnu globalnu moć puštanjem virusa H7N9 kao biološkog oružja na kopno Kine, SAD je brzo reagirao, i negirao sve optužbe. Međutim, Dai Xu-ova tužba, izazvala je nezgodno činjenicu. Sjedinjene Države su već dokumentirane za kršenje sporazuma o međunarodnom biološkom oružju, poznatom pod nazivom BWC te je pokrenula tajni program istraživanja ofenzivnog biološkog ratovanja.

Ukoliko SAD namjerava pokrenuti globalnu pandemiju u svrhu smanjenja broja stanovnika i / ili genocid, nije li bolji mehanizam otpuštanja superbakterije ili virusa u dalekoj zemlji, i zamračiti genezu iniciranja događaja i da se čini kao da je pandemija nastala izvan članica koje su pod kontrolom i nadležnosti Amerike?

Činjenica da se nekoliko selektivnih isporuka sustava za biološko / kemijsko ratovanje već zabilježilo unutar granica Sjedinjenih Američkih Država, dajući vjeru u percepciju da gripa koja je otpuštena u drugoj državi može biti korištena kao paravan za selektivnog uništavanja određenih demografskih skupina unutar država Prvog Svijeta.

Izjava o globalnoj pandemije daje moć WHO (Svjetska Zdravstvena Organizacija) da proglasi mandat za cijepljenje, preskakanjem suverenih nacionalnih zakona kojie se odnose na pravo na odbijanje cijepljenja.

Cjepiva, farmaceutske varalice, “vodeni sustav dvostruke linije” – bilo koji od svih tih mehanizama može se koristiti za pokretanje biološkog / kemijska napada pod krinkom globalne pandemije. Govoreći u uvjetima anonimnosti u nedavnom intervjuu, dobro povezan američki mikrobiolog izjavio je kako vjeruje da su Sjedinjene Države pokrenule tajni program biološkog ratovanja koji će selektivno utjecati na određene ciljne skupine. On je također naveo zabrinutost da je H7N9 kao jedan od alata koji se mogu koristiti kako bi ostvarili genocidni plan.

Broj upućenih osoba, uključujući i dr. Daniel Gerstein Odjela domovinske sigurnosti, bivšeg senatora Bill Talenta i Bob Grahama – Centra oružja za masovno uništenje u Washingtonu DC i proizvođača cjepiva – dr. Josip J. Kim iz kompanije Inovio Pharmaceuticals, su izjavili je da je vrlo vjerojatno da će se H7N9 globalna pandemija dogoditi prije kraja 2013.

Svjetska zdravstvena organizacija: Virus H7N9 jedan od najsmrtonosnijih

Agencija Reuters prenosi da se 53-godišnji poslovni čovjek s Tajvana zarazio virusom H7N9 dok je bio na putu u Kini, što je prvi prijavljeni slučaj zaraze izvan Kine.

HONG KONG  Dok je broj žrtava virusa ptičje gripe u srijedu dosegnuo 22 uz vijesti o novoj žrtvi u istočnoj kineskoj provinciji Zhejiang, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorila je da je virus H7N9 jedan od najsmrtonosnijih virusa s kojima su se liječnici susreli posljednjih nekoliko godina, prenosi u srijedu CNN.

»Ovo je neobično opasan virus za ljude«, rekao je Keiji Fukuda, pomoćnih generalnog direktora WHO-a za zdravstvo, sigurnost i okoliš na konferenciji za novinare u Pekingu. »Mislimo da se taj virus lakše prenosi s peradi na ljude od virusa H5N1«, dodao je misleći na epidemiju ptičje gripe između 2004. i 2007. koja je odnijela 332 života.

»Ovo je definitivno jedan od najsmrtonosnijih virusa gripe koje smo dosad vidjeli«, istaknuo je Fekuda. Dok istražitelji pokušavaju otkriti moguće izvore zaraze, Fukuda je upozorio da vlasti još uvijek pokušavaju razumjeti ponašanje virusa.

U WHO-u ističu da se Kina mora pripremiti za nastavak epidemije. Zasad nema dokaza o prijenosu virusa s jednog čovjeka na drugog, kažu vlasti, a navodi CNN.

Istovremeno, agencija Reuters prenosi da se 53-godišnji poslovni čovjek s Tajvana zarazio virusom H7N9 dok je bio na putu u Kini, što je prvi prijavljeni slučaj zaraze izvan Kine. Muškarac je hospitaliziran nakon što je bolovao tri dana po povratku iz Suzhoua 9. travnja, rekao je na konferenciji za novinare tajvanski ministar zdravstva Wen-Ta Chiu.

Dodao je da je u njegovom tijelu potvrđena prisutnost virusa H7N9 i da je pacijent u ozbiljnom stanju.
 

 

 
 
izvor: activistpost.com, youtube.com/uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=13588"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata