Kada ste doživjeli alergijsku reakciju, prvo ste pomislili da mora biti povezano s nečim što ste jeli

Iako je istina da su alergije na hranu u porastu, postoji još jedan potencijalni krivac kojeg mnogi ljudi previđaju – to su lijekovi.

Veliki je razlog zbog kojeg mnogi ljudi ne uspijevaju uspostaviti vezu između alergija i lijekova jer nisu svjesni da mnogi lijekovi sadrže neaktivne sastojke koji mogu biti problematični.

Zapravo, nedavno istraživanje koje su proveli istraživači iz Massachusettsa otkrilo je da više od 90 posto lijekova može izazvati alergijske reakcije kod ljudi zbog njihovih neaktivnih sastojaka.

S obzirom na njihov alergijski potencijal, možda se pitate zašto proizvođači te sastojke uopće uključuju u svoje tablete.

Neki su tu kako bi vaše tijelo lakše apsorbiralo lijek ili stabiliziralo spoj koji se koristi za izradu, dok se drugi koriste za postizanje boljeg okusa lijeka ili boljeg izgleda.

Formulacija nekih lijekova sadrži sastojke koji su izvedeni iz pšeničnih proizvoda, što može biti vrlo problematično za ljude koji su alergični na gluten.

U stvari, upravo je osoba koja ima ozbiljnu reakciju celijakije na supresantnu kiselinu omeprazol inspirirala ovu studiju.

Istraživači su otkrili da 93 posto svih lijekova sadrži alergene poput laktoze, kikirikijevog ulja i boja. Gotovo svaka analizirana tableta sadržavala je sastojke koje neki ljudi ne mogu podnijeti, poput laktoze, dok više od polovice također sadrži FODMAP šećere koji mogu uzrokovati probavne probleme kod osoba je sindromom iritabilnog crijeva.

Za neke vrste lijekova postoji nekoliko, ako ih ima, alternativa koje ne sadrže određene neaktivne sastojke koji izazivaju alergiju.

Alergijske reakcije na lijekove mogu uključivati osip, otežano disanje ili anafilaksiju, dok one s netolerancijom mogu imati gastrointestinalne simptome.

Iako ne traba svatko imati razlog za brigu, važno je uvijek pažljivo pregledati popis sastojaka u lijekovima koje uzimate. Liječnici često poreporučuju aktivni spoj koji propisuju i doziranje, ali liječnici i pacijenti rijetko posvećuju puno pažnje ostalim sastojcima koje lijek sadrži.

Ovi sastojci mogu se značajno razlikovati ovisno o proizvođaču. Kako bi ilustrirali opseg ovog pitanja, autori ističu da 43 različite farmaceutske tvrtke prave 140 različitih formulacija lijeka za štitnjaču levotiroksin.

Mala količina škroba ili laktoze možda ne predstavlja opasnost za one koji nisu alergični, ali za one koji jesu, to može biti dovoljno da izazove ozbiljnu reakciju.

Ako znate da imate alergiju na neki od ovih sastojaka, posebno je važno biti oprezan. Često, kemijska imena navedena na pakiranju ne čine očiglednim koje alergene sadrže, zato uvijek pitajte liječnika ili ljekarnika ako niste sigurni.

Istraživači navode da se više od polovice tableta sastoji od neaktivnih sastojaka, a u nekim se slučajevima čak 99 tableta smatra nefarmaceutskim.

Također je važno imati na umu da oni koji uzimaju više lijekova mogu unositi značajne količine ovih naizgled bezopasnih neaktivnih sastojaka. Na primjer, istraživači kažu da pacijent koji dnevno uzima 10 lijekova na recept guta u prosjeku 2,8 grama neaktivnih sastojaka.

Bilo da imate alergije i netolerancije ili ne, ključno je znati što unosite u svoje tijelo, posebno kada je riječ o lijekovima na recept. Uvijek istražite sve sastojke u lijekovima koje uzimate i budite sigurni da provjerite jesu li prirodne alternative održiva opcija.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Opioidi su jedni od najčešće propisanih lijekova protiv bolova u svijetu. Nažalost, ova skupina lijekova je sklona zlouporabi i čak je povezana s mnogim nepoželjnim nuspojavama

Opioidi su lijekovi koji se vežu na opioidne receptore, koji se uglavnom nalaze u središnjem živčanom sustavu i probavnom sustavu.

Nedavna studija liječnika na institutu Northwell Healtha utvrdila je da stariji pacijenti koji su uzimali opijatne lijekove protiv bolova za neoperativne bolesti – su imali negativne nuspojave.

Nuspojave povezane s upotrebom opijata mogu biti u rasponu od blagih do teških. Neke od najčešćih nuspojava uključuju zatvor, pospanost, mučninu, povraćanje, poremećaj razmišljanja, probleme s disanjem i seksualnu disfunkciju.

Tijekom vremena, ljudi koji stalno koriste opioide mogu razviti ovisnost o lijeku, što se očituje u povećanoj toleranciji i simptomima “ovisnosti” nakon prestanka uporabe.

Dugotrajno izlaganje ovim lijekovima uzrokuje da se tijelo prilagodi lijeku što ga čini tolerantnijim tako da normalna doza koja se koristi nije dovoljna za postizanje željenog učinka.

U međuvremenu, simptomi “ovisnosti” mogu uključivati​bol u mišićima i kostima, nesanicu, povraćanje, hladne bljeskove, nenamjerne pokrete nogu, proljev i nemir.

U ovoj studiji, istraživači su željeli istražiti učinke primjene opioida na starije pacijente koji su ih uzimali za neoperativne bolesti.

Da bi to postigli, procijenili su podatke od preko 10.500 ljudi starosti od 64 godine koji su bili hospitalizirani tijekom razdoblja istraživanja.

“Otkrili smo učestalost upotrebe opijata kod kroničnih bolesti, što je faktor o kojem svakodnevno čujemo u vijestima, jer se Amerikanci bore sa epidemijom opijata. Ovo je jedna od prvih studija koja je pokazala da je prepisivanje opijata tijekom hospitalizacije povezano s lošim kratkoročnim ishodima liječenja” – rekao je dr. Maiti sa blničkog instituta Northwell Healthu i prvi autor studije.

Gotovo trideset posto promatranih sudionika primalo je opijate dok su bili hospitalizirani.

Rezultati su pokazali da su ti pacijenti imali veći rizik od negativnih ishoda u usporedbi s onima koji nisu primali opijatne lijekove protiv boli.

Nadalje, pacijenti koji su uzimali opijate ostali su u bolnici dulje od onih koji nisu uzimali i često su morali biti ponovno primljeni.

Sveukupno, ova studija pokazuje da lijekove protiv bolova, zbog opijata u njima – treba izbjegavati, osim ako nisu u potpunosti potrebni, jer mogu uzrokovati kratkotrajne loše ishode liječenja.

Da bi se smanjila uporaba ovih lijekova, autori sugeriraju korištenje alternativnih opcija za ublažavanje bolova kao što su akupunktura, tai chi, terapija toplinom i vježbanje.

Drugi načini ublažavanja boli uključivali su uporabu biljnih lijekova kao što su: đumbir, kurkuma, kapsaicin iz ljute paprike, i korjen valerijane.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Dermatolozi kažu kako je izotretinoin preobrazio živote velikog broja tinejdžera, pokazao se odličnim u liječenju akni pa je potražnja za njim samo rasla

Catherine Henthorn iz Velike Britanije bila je na skijanju sa suprugom i kćerkom kada ju je nazvao 19-godišnji sin Ed koji je u to vrijeme studirao u Manchesteru.

- Nikada to neću zaboraviti. Nazvao je i rekao ‘Mama, želim se ubiti’. Bila sam izvan sebe, posebno jer je oduvijek bio sretan i zdrav dječak koji se veselio svim normalnim stvarima u životu – prisjetila se.

Rekla mu je da odmah sjedne na vlak i krene prema baki i djedu koji će ga čekati na stanici u Oxfordu. U međuvremenu su oni prekinuli odmor i uputili se kući. U to doba nisu znali da je njihov sin dio grupe mladih ljudi koji su burno reagirali na lijek protiv akni – Roaccutane, a taj lijek mu je propisao dermatolog.

Aktivni sastojak tog lijeka, i nekoliko njegovih generičkih verzija, je izotretinoin. Taj sastojak djeluje na smanjivanje proizvodnje ulja ili sebuma u koži i tako smanjuje upalne procese te ubija bakterije. Dermatolozi kažu kako je izotretinoin preobrazio živote velikog broja tinejdžera, pokazao se odličnim u liječenju akni pa je potražnja za njim samo rasla.

Proizvođač je farmaceutska tvrtka Roche, a broj recepata za lijek se povećao sa 6.522, koliko ih je bilo u 2006. godini, na 48.997 u 2016.

Međutim, kako se broj pacijenata koji ga koriste povećao, povećao se i broj prijava ozbiljnih psihičkim nuspojava, od anksioznosti i napadaja panike do depresije i samoubojstava. Osim toka, pojavili su se i dokazi da je aktivni sastojak izotretinoin uzrok stalne seksualne disfunkcije kod muškaraca, a posljedice ostaju dugo nakon prestanka uzimanja lijeka.

- Poremećaj erekcije je psihički poražavajući za mlade muškarce i bez sumnje dovodi do samoubojstava – rekao je David Healy, profesor psihijatrije na Sveučilištu Bangor.

- Taj lijek je uništio život mojem sinu i uništio nas sve kao obitelj. Prestao ga je piti prije četiri godine, a posljedice su ostale. On sada ima 23 godine, živi s nama, pati od anksioznosti i depresije, i još ima seksualnu disfunkciju – rekla je Catherine Henthorn.

Smatra kako bi liječnici jasno morali upozoravati na rizike koje uzimanje tog lijeka nosi, a koji su neusporedivo ozbiljniji od samih akni na licu.

Njezin sin Ed je znao da je taj lijek agresivnija opcija kod akni, ali ipak nije mislio da će biti problema. Nuspojave su počele nakon četiri tjedna uzimanja tableta. Kaže da ga je naglo prestao zanimati suprotni spol, a nestala su i buđenja uz erekciju. Bilo mu je to zastrašujuće iskustvo. Odmah je prestao uzimati lijek vjerujući da će se sve vratiti u normalu, ali istina je bila daleko od toga.

Nakon nekoliko mjeseci se vratio na fakultet, ali to je trajalo mjesec dana. Osjećao se previše loše da bi nastavio s učenjem. Odlučio je sa svojom pričom izaći u javnost kako bi upozorio druge na lijek.

- Mnogi ljudi su previše uplašeni da bi javno pričali o tome ili tražili savjet. Razumijem to, doista. Ali, ništa se neće promijeniti ako svi šute o tome. Meni je došlo nekoliko puta da se bacim pod vlak. Moji roditelji su pokušali još 2015. razgovarati s liječnicima o tim strašnim nuspojavama, ali odbijali su prihvatiti povezanost nuspojava s lijekom. Uvjeravali su ih da sam jednostavno depresivan i nudili im antidepresive – rekao je.

U razdoblju od 1985. do rujna 2017. godine Regulatorna agencija za lijekove i medicinske proizvode u Velikoj Britaniji (Medicines and Healthcare products Regulatory Agency – MHRA) zaprimila je 86 izvješća o seksualnim problemima povezanih s lijekom, uključujući erektilnu disfunkciju i gubitak libida. Zaključili su da su takve nuspojave rijetke.

Bilo je još slučajeva problema s erekcijom

U Međunarodnom časopisu za rizik sigurnosti u medicini objavljeni su rezultati istraživanja 300 slučajeva seksualne disfunkcije nakon liječenja sa 14 vrsti lijekova. Oni u kojima je izotretinoin bio aktivni sastojak, imali su daleko najvišu stopu prijavljenih komplikacija, u 14 od 49 slučajeva problemi s erektilnom disfunkcijom potrajali su čak deset do 20 godina.

Koautor studije profesor David Healy smatra da su seksualni problemi izotretinoina ‘samo vrh ledenog brijega’. Vjeruje kako postoji skrivena epidemija muških seksualnih problema povezanih uzimanjem kojekakvih lijekova.

Neimenovani 33-godišnji bankar pati od impotencije otkako je imao 17 godina, a sve je počelo nakon što mu je liječnik propisao šestomjesečnu kuru Roaccutanea. Akne s lica su mu nestale, ali šteta na spolnom organu bila je nepopravljiva – više nikada nije uspio postići erekciju. Uslijedili su anksioznost i depresija jer ne može izgraditi normalni odnos sa ženama. Osim toga, strahuje da nikada neće osnovati obitelj i imati djecu.

- Ne čudi me što se veliki broj mladih ljudi ubije kada se suoče s tim. Bilo je trenutaka kada su i meni kroz glavu prolazile misli da bi se bilo lakše ubiti – rekao je.

Sam Ward je školski tajnik iz Essexa, a ispričao kako se zbog ovog lijeka njegov veseo, sportski orijentiran sin pretvorio u depresivca. Imao je 15 godina kada je pio Roaccutane, a nakon osam mjeseci uzimanja počele su se javljati nuspojave – seksualni problemi i depresija. Danas ima 22 godine i nije se oporavio. Ranjiv je, pati od kroničnog umora, stresa i tjeskobe. Sam svakodnevno strahuje da bi mu se sin mogao ubiti.

Smatra da se ove nuspojave ne prijavljuju toliko često koliko se pojavljuju.

- Morate uzeti u obzir prirodu tih nuspojava i starost pacijenta. To su tinejdžeri koji se previše srame pričati o seksualnim nuspojavama, tako da ne možemo znati pravu brojku – rekao je, a prenosi Daily Mail.

RxISK, nezavisna skupina za sigurnost lijekova sa sjedištem u Kanadi, prošlog je mjeseca pozvala Američku regulatornu agenciju za lijekove da dodaju upozorenje na pakete lijekova čiji aktivni sastojak je izotretinoin – da seksualne nuspojave ponekad mogu trajati neodređeno vrijeme nakon prekida uzimanja lijeka; mogu se pojaviti tijekom liječenja i nakon toga ostati ili se pojaviti ili pogoršati kada se lijek prestane uzimati.

U tvrtki Roche su rekli novinarima Daily Maila da im je žao čuti da netko ima negativna iskustva s njihovim lijekovima te da preporučuju pažljivo pročitati upute i upozorenja.

Mišljenje hrvatskih stručnjaka

- Točno je da mnoge studije zaista potvrđuju navedene nuspojave lijeka izotretinoina. Ja ga propisujem kod težih oblika akne u malim dozama uz redovite kontrole laboratorijskih nalaza i pacijentovog stanja i u mojih 30 godina rada sa tako teškim nuspojavama se nisam susrela – rekla nam je dr. Maja Ceković, spec. dermatovenerolog iz Poliklinike Dermangio u Zagrebu.

Hrvatska agencija za lijekove i i medicinske proizvode (HALMED) zaprimila je prijave nuspojava na Roaccutane, ukupno njih 39, od čega se dvije prijave odnose na psihijatrijske poremećaje, dok za poremećaje reproduktivnog sustava i dojki, kažu, nije zabilježena niti jedna prijava.

- Učestalost nuspojava koje se odnose na poremećaje reproduktivnog sustava i dojki što obuhvaća seksualnu disfunkciju, uključujući erektilnu disfunkciju i smanjen libido, ne može se procijeniti na temelju trenutačno dostupnih podataka – objasnili su nam u HALMED-u.

- Vezano uz izotretinoin, među nuspojavama navedenima u sažetku i uputi ovoga lijeka kao moguće nuspojave nalaze se depresija, pogoršanje depresije, anksioznost, sklonost agresiji, promjene raspoloženja, psihotični simptomi te vrlo rijetko suicidalne misli, pokušaji samoubojstva i samoubojstvo. Stoga se u sažetku kao posebno upozorenje i mjera opreza pri uporabi ovoga lijeka ističe kako je potreban poseban oprez u bolesnika s depresijom u anamnezi, a sve bolesnike treba nadzirati kako bi se uočili mogući znakovi depresije te ih prema potrebi uputiti na odgovarajuće liječenje – dodali su.

- Lijek Roaccutane 10 mg meke kapsule ima odobrenje za stavljanje u promet u Republici Hrvatskoj. Djelatna tvar ovoga lijeka je izotretinoin, a lijek je namijenjen liječenju teških oblika akni koji su otporni na odgovarajuću primjenu standardnih načina liječenja uz pomoć sistemskih antibakterijskih lijekova i lokalne terapije. U Republici Hrvatskoj ovo je jedini odobreni lijek s djelatnom tvari izotretinoin te trenutačno nema odobrenih generičkih verzija ovoga lijeka – kažu u HALMED-u.

Važno je čitati upozorenja! Jer ona opravdavaju farmaceutsku industriju

- U uputi o lijeku nalazi se upozorenje pacijentima da razgovaraju sa svojim liječnikom ili ljekarnikom prije nego što uzmu Roaccutane u slučaju ako su ikada imali bilo kakvih psihičkih tegoba, kao što su depresija, sklonost agresiji ili promjene raspoloženja, što uključuje i razmišljanje o samoranjavanju ili samoubojstvu – napominju u HALDED-u.

Kažu da svi lijekovi moraju zadovoljiti stroge zahtjeve kakvoće, sigurnosti i djelotvornosti.

- Kako bi se osiguralo da se u prometu nalaze samo lijekovi s pozitivnim omjerom koristi i rizika, odobravanjem lijekova nadzor nad njima ne prestaje, već se oni i nakon stavljanja na tržište neprekidno prate kroz niz mehanizama kao što su prikupljanje i analiza prijavljenih sumnji na nuspojave i drugo. U iznimno rijetkim slučajevima kada rizik primjene pojedinog lijeka nadilazi koristi od njegove primjene, lijek se povlači s tržišta – pojasnili su.

(24sata.hr)

Dijetetske suplemente ljudi koriste za jačanje zdravlja. Važno je podsjetiti da to nisu lijekovi, već prirodni dodaci prehrani koji se mogu koristiti kao blagi diuretici, sedativi, sredstva za smanjenje rizika od bolesti, za normalan rad želuca i tako dalje

Oni su vrlo popularni u svijetu, ali koliko su zaista sigurni?

Da li dijetetski suplementi zaista pomažu?

Vjerovatno ponekad. Prilikom bavljenja sportom, pri čemu su potrebni kofein i kreatinin – suplementi pomažu organizmu da izdrži duge i intenzivne napore. Međutim, češće je suprotno.

Recimo, kod popularnih adaptogena djelotvornost nije dokazana. Kao ni kod većine drugih dodataka prehrani. A problem nije što ih uopće nisu proučavali. Sredstvo koje vas interesira možete provjeriti na sajtu američkog Nacionalnog centra za komplementarnu i integrativnu medicinu.

U sastavu dijetetskih suplemenata se mogu, iz kuta efikasnosti, nalaziti potencijalno dobre supstance i nekada takvi dodaci postaju lijekovi – ako se te supstance izdvoje, testiraju na pravi način, sintetiziraju i puste u promet u dovoljnom obimu.

Na primer, od vrbine kore dobijamo aspirin, a od tise paklitaksel, koji se primenjuje na bolesnicima oboljelim od raka.

U nekim slučajevima liječnici propisuju ove suplemente čak i kao terapiju. To je kada u prodaji nema odgovarajućih lijekova, pa se oni daju kao zamjena zbog sličnosti sadržaja. Obično se propisuju uslijed nedostatka nekih vitamina ili mikroelemenata i koriste se uz glavnu terapiju.

Koliko su sigurni za zdravlje?

Nisu uvek ni toliko sigurni. U različitim državama zabilježeni mnogi slučajevi kada su dijetetski suplementi doveli do teških posljedica. Za to postoji nekoliko razloga:

1. Biljke od kojih se prave dodaci prehrani sastoje se iz više komponenti. Čak i ako neka od njih može pomoći čoveku, druge mogu proizvesti neočekivanu reakciju.

2. Koncentracija supstanci se može vrlo razlikovati i zavisi od toga gde je biljka rasla, u kojim uvjetima, koji njeni dijelovi se koriste za pravljenje dodataka prehrani, kada je ubrana.

3. Prilikom registracije i proizvodnje dijetetskih suplemenata manje su strogi zahtjevi nego prilikom proizvodnje lijekova. Čak u razvijenim državama postoji veliki problem sa tim da su dodaci prehrani zagađeni metalima, a proizvođači dodaju u njih prave lijekove i zabranjene supstance (i ne navode ih na pakiranju).

4. Kada se dijetetski suplementi koriste sa drugim lijekovima, mogu smanjiti efikasnost istih i dovesti do različitih neželjenih posljedica.

Međutim, treba priznati da su dijetetski suplementi u većini slučajeva efikasni, ali, uglavnom jer se u njih stavljaju i lijekovi. To se radi u cijelom svetu. Koristi se recimo sibutramin, koji je jaka supstanca.

Ako nemate nedostatak željeza ili nekog vitamina, dodaci prehrani radi jačanja noktiju ili za rast kose nemaju smisla. Bolje je otići kod liječnika da on ustanovi šta je problem i propiše terapiju. U svakom slučaju, nema uvjerljivih dokaza da neki suplementi pomažu i u kojim slučajevima.

Da li treba koristiti multivitamine, omega 3 kiseline, antioksidanse ako vas ništa ne boli?

Očigledno ne. Istraživanjima je ustanovljeno da su neki konkretni proizvodi (na primjer masna riba) povezani sa produženjem života i manjim rizicima oboljevanja (na primjer od bolesti srca).

Međutim, ako se izdvoje iz tih proizvoda posebno dobre supstance, takvi dodaci prehrani nemaju isti efekat.

Na primer, omega 3 kiselina, koja se nalaze u masnoj ribi, sudeći po svemu, kao suplement, ne sprečava bolesti srca.
 
(sputniknews.com)

Unutarnja istraga dolazi u vrijeme kad se ta kompanija sa sjedištem u Izraelu priprema za nagodbu u istrazi američke vlade o navodnom podmićivanju u nekoliko drugih zemalja

Teva Pharmaceutical Industries istražuje tvrdnje anonimnog izvora da je kompanija podmićivala zdravstvene radnike u Rumunjskoj kako bi propisivali njezine lijekove, poručila je glasnogovornica Teve.

Unutarnja istraga, o kojoj ranije nije bilo izvješćivano, dolazi u vrijeme kad se ta kompanija sa sjedištem u Izraelu, inače vlasnica hrvatske Plive, priprema za nagodbu u istrazi američke vlade o navodnom podmićivanju u nekoliko drugih zemalja.

Glasnogovornica je potvrdila da je u tijeku unutarnja istraga, ali je odbila komentirati ostale navode.

Teva je istragu pokrenula u 2015. godini, nakon što je anonimni izvor optužio kompaniju da plaća rumunjskim liječnicima naknade za predavanja i savjetovanja, te im pokriva njihove međunarodne putne troškove.

U zamjenu liječnici preporučuju Tevin lijek za liječenje multiple skleroza Copaxone, “što je moguće većem broju pacijenata“, napisao je izvor u 2015. u e-mailu glavnom izvršnom direktoru Teve i odboru kompanije za reviziju, u koji je Reuters imao uvida.

Prihodi od prodaje Copaxona su u posljednjem tromjesječju iznosili 1,1 milijardu dolara, što predstavlja 19 posto ukupnih prihoda Teve, izvijestila je kompanija u prošlom mjesecu u svom poslovnom izvješću.

Mnogi liječnici u Rumunjskoj zaposleni su u državnoj službi.

Prema američkom zakonu o korupciji u stranim državama, protuzakonitim se smatra podmićivanje stranih državnih dužnosnika sa ciljem dobivanja poslova, bez obzira jesu li plaćanja bila izravna ili na neki drugi način, poput ekstravagantnih zabava ili plaćanja računa za međunarodna putovanja.

Teva ima podružnice u SAD-u, a njenim se dionicama trguje na newyorškoj burzi.
 
(jutarnji.hr)

Strah u vezi sigurnosti starih reaktora preko granice u Belgiji naveo je nizozemsku vladu da naruči 15 milijuna tableta, koje mogu smanjiti nakupljanje radijacije u organizmu

Tablete joda spriječavaju gomilanje radioaktivnih tvari u žlijezdi štitnjači, a prvo bi se podijelile djeci do 18 godina starosti i trudnicama koje žive unutar 100 kilometara od elektrane, izjavila je glasnogovornica Ministarstva zdravstva Edith Schippers.

Nizozemska ima samo jednu nuklearnu elektranu, u Borsseleu, ali je pripremila tablete i za ljude koji žive u graničnom području, u blizini njemačke elektrane u Emslandu i u blizini dvije belgijske, u Doelu i Tihangeu.

I Belgija se priprema za nuklearne nesreće

Nizozemska je svoju odluku donijela samo dan nakon što je Belgija objavila kako planira distribuirati tablete joda svom cijelokupnom stanovništvu od 11 milijuna u slučaju nuklarne nesreće. Nizozemske su vlasti izjavile kako će “pratiti kao Belgijanci provode distribuciju tableta i gdje će se moći nabaviti – hoće li ljudi trebati ići po njih u apoteku ili u lokalni dom zdravlja”.

Nakon što se tablete podijele djeci i trudnicama, ostatak od 15 milijuna dati će se svakome tko se nađe u potencijalnoj nesreći, uključujući “turiste, posjetitelje i radnike”.

Belgijske zastarjele nuklearne elektrane već neko vrijeme stvaraju zabrinutost nakon serije problema, od curenja i napuklina do nerješenih slučajeva sabotaže.

Dadatan razlog za zabrinutost stvorilo je otkriće kako su osobe osumnjičene za terorističke napade u Bruxellesu i Parizu imale u svome stanu nadzorne snimke belgijske elektrane i njenih zaposlenika.

Prošlog je tjedna i njemačka zatraživa zatvaranje dva belgijska reaktora, “dok se ne razriješe sigurnosni problemi”, a što je Belgija odbila, tvrdeći kako su elektrane “pod najstrožim sigurnosnim nadzorom”.
 
(net.hr/uredio:NSP)

Stvara se psihijatrijska religija, a njena formula glasi: „problem = mentalni poremećaj = dijagnoza = lijekovi”. „Psihofarma“ gradi povjerenje javnosti u stručnost i legitimnost moderne psihijatrije i farmaceutske industrije. Za to su zaduženi PR manipulatori

Interesnu skupinu koju čine moderna psihijatrija, farmaceutska industrija i regulativna tijela koja su u sprezi s njima sve se češće, po uzoru na stari izraz „vojnoindustrijski kompleks“, naziva „psihofarmaceutski kompleks“, a skraćenicom „psihofarma“.

I mada izraz, dakle, nema veze s farmom za uzgoj životinja, na neki način i kroz tu igru riječi dobro oslikava svoju bit, samo što je riječ o farmi za uzgoju i oblikovanje stanja ljudskog duha. „Psihofarma“ se temelji na povjerenju javnosti u njihovu medicinsku i znanstvenu stručnost te legitimnost. No, to povjerenje nije ostvareno znanstvenim dostignućima nego marljivošću marketinških i službi za odnose s javnošću. 

Reklame koje često vidimo na televiziji pokazuju da jača trend da se psihijatrijska pravila ponašanja i protokoli više ne tiču samo bolesnih ljudi, nego se ugrađuju kao smjernice u svakodnevni život. Naravno, u tome imaju pomoć državnih službi, koje su državne samo po nazivu.

Mi smo, srećom, još malo zaostali i kaskamo za suvremenim trendovima, ali kamo se stremi najbolje se vidi u SAD-u u kojem je, ako ne izmišljena, a onda svakako institucionalizirana suvremena psihijatrija.

Ako „ekspert“ kaže da si bolestan, onda si bolestan!

Alati za taj trend su, primjerice, američki Zakon o zdravstvenoj zaštiti, potom notorno prošireno peto izdanje priručnika Američkog psihijatrijskog udruženja za 2013. godinu pod nazivom „Dijagnostika i statistika mentalnih poremećaja“ (engl. kratica DSM-5), potom novi i sveobuhvatniji savezni sustav nadzor zdravlja te biometrijskih tehnologija osobne identifikacije.

Slika ukazuje na zaključak da „psihofarma“ smatra da je nadrasla dosadašnju praksu nagovaranja i stvaranja povjerenju te stremi tome da svoj ideal normalnosti provodi prisilom i propisima. Od 1950-ih pa donedavno prodaja psihoaktivnih lijekova za liječenje mentalnih poremećaja temeljila se na odnosima s javnošću koji su se temeljili na kulturom uvjetovano, odnosno naučeno poštovanje prema profesionalnoj ekspertizi.

Rezultat tih profesionalnih ekspertiza jest da danas čak petina Amerikanaca uzima najmanje jedan lijek za liječenje psihijatrijskih poremećaja. I trend se ubrzava – od 2001. do 2010. udvostručilo se uzimanje „lijekova“ kod žena i djece mlađe od deset godina.

Danas su među najpropisivanijim lijekovima antidepresivi kao Zoloft, Celexa, Effexor i Paxil, koje uzima čak 11 posto Amerikanaca starijih od 12 godina! Stanja koja se njima liječe sve kreativnije opisuje psihijatrijska „Biblija“, priručnik DSM, pa farmaceutske lijekove već prepisuju i liječnici opće prakse.

Taj je priručnik širok raspon obrazaca ponašanja – riječ je o tisućama – nazvao poremećajima ponašanja, a procjena poremećaja se subjektivno tumači, uspoređujući date opise i stavke, no pri tom izbjegava definirati ovisnost o antidepresivima i antipsihoticima kao poremećaj. A to je u većini slučajeva jedini pravi poremećaj. Neke od tih novih „bolesti“ su „umjereni do teški simptomi depresije”.

Uskoro će dvije petine Amerikanaca „piti antidepresive“

Rezultat te sprege, zapravo neke vrsti javno-privatnog partnerstva jest činjenica da je 1988.-1994. i 2005.-2008., potrošnja antidepresiva u SAD-u porasla za gotovo 400 posto, što dovodi do projekcija da bi do ranih 2020-ih samo antidepresive uzimalo dvije petine ljudi. Da se čovjek zapita hoće li jednog dana itko biti proglašen psihički zdravim. 

Društveni fenomen sveopćeg uvođenja zdravstvenih pojmova „depresija” i „antidepresivi” u opću kulturu glavni je alat koji farmaceutskima tvrtkama daje golemu vlast nad diskursom i vjerovanjem ljudi, a rezultat je raznih programa odnosa s javnošću koji po učinkovitosti daleko nadmašuju često beskorisne i opasne proizvode čiju upotrebu promiču. mišljenja.

Bez velikog pretjerivanja može se govoriti o stvaranju psihijatrijske religije, a formula glasi: „problem = mentalni poremećaj = dijagnoza = lijekovi”. Posao odnosa s javnošću je sve to upakirati i dati priči kontekst koji zvuči znanstveno, uz ubacivanje raznih priča o „istraživanjima“. 

Gledamo li to malo šire, izvan okvira profita, riječ je o novoj medicinskoj doktrini, dogmatskoj praksi tj. „religiji za um“, koja je uz sve još i službena i posjeduje dozvolu za medicinsku praksu. Ovo su njeni izrazi: „Nitko drugi nema pojma o umu. Takvo znanje posjeduju samo psihijatri“; „Treba vam stručna pomoć“; „Koristit će vam liječenje“; „Nova važna otkrića“ i slične gluposti. 

Na stvaranju imena lijekova sudjeluju i jezični stručnjaci kako bi ona „aktivirala posebne sinapse u mozgu potencijalnih kupaca: one koje sirove zvukove samoglasnika i suglasnika – foneme – povezuju u određena značenja ili čak emocije”. Tako je primjerice proizvedeno ime arhetipskog antidepresiva, Prozaca. Kako je jedna stručnjak rekao: „Početak imena – Pro – vrlo je uobičajen i ne nosi neke posebnosti, ali zvuk slova p, z, i k u našim umovima odjekuju kvalitetom aktivnosti i odvažnosti.

Ovi pucketavi i zujavi zvukovi mogu subliminalno sugerirati na aktivnost i tako dodatno pojačati djelovanje završnog dijela ak , koji podsjeća na riječ aktivnost.” Metodom lingvističkog inženjeringa dobiveno je i ime bliskoga Prozacova srodnika Zolofta. „Zo na grčkom jeziku znači život, a loft djelovanje tog koncepta dodatno pojačava.“ 

Japanci, gdje se nalazi treće svjetsko tržište farmaceutskih lijekova, dobar su primjer toga korištenja lingvistike u navođenju društva na široku upotrebu određenih psihoaktivnih tvari. U 1980-ima, kada je japanska farmaceutska korporacija Meiji Seika prolazila kroz japanski postupak odobravanja lijeka za liječenje „opsesivno-kompulzivnog poremećaja“, službenici tvrtke shvatili su kako Japan nema standardan način njegove dijagnoze.

Tada je tvrtka počela sastavljati vlastitu definiciju tog poremećaja, temeljenu na američkom modelu. Kad je kasnih 1990-ih Meiji Seika dobila odobrenje da na tržište stavi svoj vlastiti lijek iz skupine SSRI – Luvox – trebalo je navesti javnost da prihvati taj lijek u zemlji u kojoj su se za „poremećaje raspoloženja” najčešće prepisivali samo blagi trankvilizanti.

Meiji Seika je, zajedno s nekoliko zainteresiranih korporativnih partnera krenula u – kako to jedan svjedok opisuje – „ni manje ni više nego temeljitu kulturnu promjenu” . „Jedan od ključnih koraka bio je promjena jezičnih izraza kojima će ljudi govoriti o depresiji.

Japanska riječ za kliničku depresiju – utsu-byo – ima neugodno značenje koje se povezuje s teškom psihijatrijskom bolešću. Zato su tvrtka Meiji i njezini partneri počeli upotrebljavati izraz kokoro no kaze, koji u slobodnom prijevodu znači prehlađena duša. 

Poruka je jasna: uzimate li tablete kako biste si zimi olakšali začepljenje nosa, zašto ne biste isto napravili i kada ste depresivni?” Amerika je u to doba, u smislu prihvaćanja farmaceutskih lijekova kao pomoći kod mentalnih bolesti, bila već mnogo „naprednija“ od Japana. Ideja kako je depresija potencijalno epidemijska bolest koju treba „liječiti” uvedena je u opću svijest nekoliko godina prije uvođenja iznimno popularnog lijeka Prozac (1988). Ipak, tu ideju treba neprestano obnavljati i potkrepljivati.

Neznanstveni ‘probiri’ mentalnih bolesti

No, kako navodi liječnik i pisac dr. Peter R. Breggin, „znanost ne posjeduje tehnologiju koja bi mogla izmjeriti biokemijsku neravnotežu u živome mozgu”. „Spekulacije oko biokemijske neravnoteže zapravo su način na koji farmaceutske tvrtke reklamiraju svoje lijekove.

Zbog toga, ‘probirima’ na mentalne bolesti nedostaju objektivna znanstvena mjerila kao i metode ocjenjivanja fizičkih pokazatelja kojima bi se postojanje nekog poremećaja dokazalo. Umjesto toga, stručno se mišljenje temelji na odgovorima ispitanika na niz pitanja.“ 

U nekoliko su se posljednjih godina u kampusima američkih koledža počele ozbiljno uvoditi marketinške metode kojima se nove generacije navikavaju na rutinska probirna ispitivanja na mentalne poremećaje. U ranim 2000-ima proizvođač antidepresiva Effexor – tvrtka Wyeth – na deset kampusa sponzorirala je „obrazovne kampanje o mentalnom zdravlju“. 

Program koji traje 90 minuta bio je naslovljen je „Depresija u koledžu: Stvarnost, stvarni život i stvarni problemi“. Očito je da sa stvarnim životom zapravo nema puno veze, inače se ne bi tako zvao. „Probirima“ povezanima s ovim programom, kakvi su danas najnormalniji dio protokola javne zdravstvene skrbi, davani su poticajni nazivi poput „Pod stresom ste? 

Saznajte koliko točno“ ili „Ispitajte vlastito raspoloženje“. Predstavnici farmaceutske industrije proučavali su koliko više pozornosti potencijalnih sudionika – u usporedbi s uobičajenim probirima na depresiju – zaokupljaju ovakvi, nagovaračko orijentirani probiri.

Poremećaj protivljenja i prkosa

Što zapravo čini i definira neki mentalni poremećaj kojeg treba liječiti? Možemo se poslužiti priručnikom DSM-5. Osoba koja prizna da uživa u povremenoj cigareti dobit će dijagnozu „poremećaj upotrebe duhana”. Osoba koja u društvu popije koju čašicu mogla bi dobiti etiketu „poremećaj upotrebe alkohola”. Osobi koja redovito pije previše kave ili ledenog čaja možda će biti nametnuto „otrovanje kofeinom” ili – još gore – „kofeinom potaknut anksiozni poremećaj”.

Tko provodi previše vremena pregledavajući razne internetske sadržaje, ili ondje posjećuje virtualne kockarnice ili pornografske stranice ili pak prečesto preko interneta kupuje, može dobiti dijagnoze „ovisnost o internetu”, „poremećaj kockanja”, „hiperseksualni poremećaj” odnosno „poremećaj kompulzivnog kupovanja”, a uz te će im se – jasno – prepisati i pripadajući načini liječenja. Ako netko smatra da se utječe na vremenske prilike ili se uključi u raspravu o neobjašnjivom rušenju Svjetskog trgovačkog centra 11. rujna 2001., može mu se pripisati dijagnoza „paranoidni poremećaj”.

Aktivist koji svojim akcijama privlači pozornost na neutemeljene logičke podloge „rata protiv terorizma” ili prevelikih ovlasti policije mogao bi se svrstati među osobe koje pate od neliječenog „poremećaja protivljenja i prkosa”.

Svi su meta – psihofarmaceutskog kompleksa

Uz tako širok raspon bolesti za čiju je dijagnozu dovoljno samo mišljenje liječnika psihijatra (koji ih može tumačiti prema svojoj volji i savjesti), gotovo svi ljudi postaju mogući ciljevi psihofarmaceutskog kompleksa, a osobito kako se njihova nadležnost širi i na mlađe starosne skupine. Sve veća epidemija mentalnih bolesti – ili tvrdnje psihijatrijske profesije kako takva epidemija raste – donosi teške posljedice ne samo u smislu osobne patnje nego i cijelim gospodarskim regijama. 

Bacimo pogled na Europu. Stručnjaci za mentalno zdravlje tvrde kako je gotovo 40 posto Europljana mentalno bolesno, a procjenjuje se kako taj problem svake godine europsko gospodarstvo stoji nekoliko milijarda eura. Jedno istraživanje iz 2011. donosi zaključak kako od nekog oblika mentalne bolesti pati čak 165 milijuna stanovnika Europske unije.

Moš mislit! Glavni autor ovoga rada ustvrđuje kako se „golema praznina u načinima liječenja mentalnih poremećaja mora popuniti”. „Budući da mentalni poremećaji često nastaju u ranoj životnoj dobi, oni imaju snažan štetan utjecaj na kasniji život. Samo će rano započeto liječenje mladih osoba učinkovito spriječiti rizik od sve veće pojavnosti teških bolesti kod pacijenata u budućnosti.“ 

U SAD-u, gdje Zakon o zdravstvenoj zaštiti ističe „važnost objedinjavanja i usklađivanja dostupnosti usluga vezanih za fizičko i mentalno zdravlje i usto pruža poticaj pružateljima usluga za objedinjavanje zdravstvene zaštite”, sve će češće osobe koje možda plaćaju i neko privatno zdravstveno osiguranje, a u bolnicu dođu zbog fizičke bolesti ili ozljede, postati predmetom nadzora i procjene mentalnog zdravlja u skladu sa standardima kakve je postavio DSM. 

Izvješće o nadzoru mentalnih bolesti kojeg su 2011. izdale Središnjice za kontrolu i sprečavanje bolesti ističe kako od neke mentalne bolesti boluje 25 posto Amerikanaca te da će svaki drugi Amerikanac kasnije u svome životu razviti barem jednu mentalnu bolest.

Stoga će program „nadzora javnoga zdravlja”, u kojem sudjeluju „službenici javnog zdravstva, akademici, pružatelji usluga zdravstvene zaštite i interesne skupine” izgraditi „višestruke sustave nadzora” kako bi se njima „smanjila incidencija, prevalencija i težina mentalnih bolesti te njihov utjecaj na gospodarstvo…; zatim će ustanoviti povezanosti između mentalnih bolesti i drugih kroničnih zdravstvenih problema (npr. pretilosti, šećerne bolesti, srčane bolesti te zloupotrebe alkohola i ostalih droga); odrediti koje skupine nose visok rizik za mentalne bolesti i kako u tom slučaju intervenirati, kako ih liječiti i kakve preventivne mjere kod njih primijeniti; i osmisliti načine kojima će se ocijeniti uspjeh mjera poduzetih kod mentalnih bolesti”. Ovaj se projekt kod određivanja i dijagnoze takvih bolesti služi DSM- om.

Opasne budalaštine i duševno zdravlje djece

Postoji i dokument „Healthy People 2020“ (spinovima i zamjenama teza nikad kraja) koji ukazuje na važnost rasta stope liječenja depresije te predstavlja desetogodišnji plan američkog Ministarstva zdravlja i socijalne skrbi koji obuhvaća „nacionalne ciljeve rasta stope liječenja depresije kod odraslih osoba kao i stope liječenja mentalnih zdravstvenih problema djece”. 

Kako bi dala podršku ovom programu, američka je vlada osnovala Radnu skupinu za prevenciju koja upravo preporučuje „probirne testove za mentalno zdravlje” kod djece između 12 i 18 godina starosti. I ova se Radna skupina, jednako kao i program Nadzora mentalnih bolesti, prilikom postavljanja svojih dijagnoza služi opisima iz DSM-a. 

I sad recite – tko je tu zapravo psihički bolestan? Oni koji promoviraju ove opasne budalaštine ili ljudi koji se u svakodnevnom životu susreću s uobičajenim izazovima koje život nosi, i emocionalnim stanjima kroz koja treba proći i proživjeti ih umjesto potiskivati, a od kojih je svako pojedino imenovano kao neka bolest. Ključno je i pitanje, s obzirom na suradnju vlada, industrija zdravstvenog osiguranja i farmaceutske industrije: koliki raspon takav nadzor može doseći?

Ljudi danas još uvijek imaju, barem donekle, utjecaj na to koje medicinske podatke žele otkriti određenim sustavima zdravstvenog nadzora. No sve češća upotreba biometrijske tehnologije i brz napredak prema potpuno elektronskom i bezgotovinskom načinu plaćanja naznačuju kraj i takve, umjerene sfere privatnosti i primicanje stvaranju svevideće mreže kojom će se moći odrediti i locirati privatne ekscentričnosti i stvarati nove kandidati za „intervencije“ i liječenje.

Riječ je o razvoju farmakološke tehnokracije u kojoj će, zahvaljujući nastavku masovnih uvjeravanja i vladinim regulativama, tobožnji lijekovi ispuniti prazan prostor u protraćenim i neispunjenim životima, kakvih je suvremeno korporatističko društvo prava tvornica.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Svi smo mi imali one nemirne noći u kojima smo se trzali i okretali, zurili u strop, i nismo mogli sklopiti oči po par sati

Što se više brinete o tome što ne možete zaspati, to više vaš mozak radi, a sljedeća stvar koju znate, je da je sunce provirilo kroz prozor.

Ja sam proveo previše noći na taj način i potrebno je stati na kraj takvim lošim obrascima spavanja. Ja sam došao do ukusnog recepta za čaj i poboljšao svoj ciklus spavanja u potpunosti.

Nepravilno spavanja ili čak i nesanica može proizlaziti iz nekoliko različitih stvari kao što su depresija, stres i anksioznost. Gotovo svake noći, ja bih išao u krevet i moje misli su se počele utrkivati.

Razmišljao sam o poslu, obitelji, ili jednostavno stvarima koje sam trebao učiniti sutradan, i jednostavno si nisam mogao dopustiti da se opustim. Ako je vaš um aktivan, šanse da ćete zaspati su vrlo male.

Određeni lijekovi mogu uzrokovati nesanicu. Lijekovi protiv bolova, antihistaminici, lijekovi za srce i krvni tlak, su među mnogima koji pridonose gubitku dobrog sna. Da, neki lijekovi zapravo mogu učiniti da smo pospani u početku, ali oni također mogu izazvati česte odlaske na toalet tijekom spavanja ili anksioznost koja može dodatno poremetiti vaš odmor.

Čaj od banane

Koristeći samo par stvari koje su vjerojatno već u vašoj kuhinji, možete napraviti čaj od banane u bilo kojem trenutku!

Ovaj organski, banana lijek za san radi čuda i jako dobrog je okusa. Kako on pomaže?

Banana, pogotovo kora je puna kalija i magnezija. Dok magnezij pomaže u sprečavanju poremećaja spavanja, i magnezij i kalij zajedno pomažu opustiti mišiće. U stvari, magnezij je jedan od najboljih minerala za opuštanje!

Imajte na umu, ovaj recept zahtijeva 100% organske banane. Banane koje nisu organske i špricane su štetnim pesticidima, preporučamo da ne jedete kuhanu koru, jer ona mora biti bez kemikalija.

Za ovaj čaj vam je potrebna priprema koja traje manje od 10 minuta i može taj čaj uživati ​​svake večeri prije spavanja.

Sastojci

• 1 organska banana

• 1 mali lonac vode

• malo cimeta (po izboru, u štapiću ili u prahu)

Sve što trebate napraviti je odrezati oba kraja na banani i smjestiti, sa korom i svim, u kipuću vodu. Kuhajte ju oko 10 minuta. Koristite cjedilo i prelijte vodu u šalicu. Ako ste željni avanture, dodajte cimet u čaj. Pijte ga jedan sat prije spavanja.

Ako ste zabrinuti da ukoliko bacite bananu ćete biti rasipni, vi sigurno očito nikad niste jeli kuhana bananu prije! Nakon što je banana kuhana, pospite je cimetom. Toplo, gnjecavo voće i njegova kora uz čaj će povećati njegove umirujuće učinke … a da ne spominjem to kao ukusan desert!

Zašto su tablete za spavanje loše

Od očaja, mnogi od nas posežu za tabletama za spavanje i gotovo polovice američke populacije pati od nesanice ili loše spava, to nije ni čudo. No, ovdje leži odgovor na vaše probleme… tablete za spavanje ne može pomoći dugoročno. One pružaju kratkoročni učinak.

Većina tableta za spavanje su specifična vrsta droge koja izaziva i održava san. One su klasificirane kao nešto što se zove sedativ hipnotici. Među ostalim sedativima hipnotičkih lijekova su benzodiazepini i barbiturati.

Benzodiazepini – kao što su Xanax i Valium – mogu poticati ovisnost i koriste se za liječenje anksioznih poremećaja povećanjem pospanosti. Barbiturati pritišću središnji živčani sustav, a koriste se i kao anestetici i sedativi.

Tablete za spavanje također uzrokuju usporeni ritam disanja i znatno olakšnje. To znači da ako već patite od plućnih bolesti poput KOPB ili čak astme, ovi lijekovi mogu biti opasni, pa čak i smrtonosni.

Kako nedostatak sna utječe na tijelo

Dobivanje manje od osam sati sna je loše za vaše tijelo. Kad sam saznao koje posljedice nanosim svojem tijelu, bio sam u panici!

Kada vaše tijelo ne dobiva dovoljno odmora, obično manje od osam sati, ono pati. Kognitivne funkcije i vaša dugoročna i kratkoročna memorije su ozbiljno pogođene. Jeste li se ikada pokušali usredotočiti na zadatak dok ste bili umorni?

Znam i ja da je to jednostavno nemoguće. Obrada čak i najjednostavnije stvari izgleda izazovno i vaše emocionalne reakcije na stvari postanu potpuno iskrivljene. Najstrašniji dio je da je nedostatak sna povezan s ozbiljnim zdravstvenim problemima, uključujući pretilost, dijabetes i rak.

Ukoliko ste se našli u gore spomenutim problemima, nadamo se da će vam čaj od banane malo pomoći u dobivanju vašeg tjelesnog goriva tijekom noći.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Dugoročno liraglutid (Victoza), analog GLP-1, može povisiti razinu šećera u krvi kod dijabetičara tipa 2, tvrde švedski znanstvenici s Karolinska instituta

Riječ je o lijeku koji se inače koristi za snižavanje šećera u krvi kod dijabetesa tipa 2, poglavito kad pacijentu treba brzo smanjiti tjelesnu težinu, ali studija objavljena u časopisu Cell Metabolism otkriva da liraglutid može iscrpiti proizvodnju inzulina u beta stanicama, što onda povećava glukozu u krvi.

Ima vijek trajanja

Ovo otkriće može imati važne implikacije na bolesnike kojima je liraglutid propisan nakon što nisu reagirali na druge dijabetičke lijekove. To ne znači da je lijek neučinkovit već da ima ograničeni “vijek trajanja”.

Inače, liraglutid je odobrio FDA za liječenje dijabetesa tipa 2 prije pet godina, a daje se jedanput dnevno injekcijom uz dodatnu terapiju prehranom i pojačanu tjelesnu aktivnost kako bi se snizila razina šećera u krvi. Inače, na Victozi je u Hrvatskoj oko 2500 dijabetičara.

Učinak na miševima

Lijek pripada tzv. inkretin mimeticima, a stimulira djelovanje glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1) koji stimulira beta stanice gušterače da povećaju izlučivanje inzulina. Među njima su osim Victoze i Bydureon, Byetta, Lyxumia. Ukupno na toj vrsti lijekova u Hrvatskoj je oko 3500 dijabetičara tipa 2.

Švedski stručnjaci kažu da postoje snažni dokazi učinkovitosti liraglutida na dijabetes tipa 2 u početnoj terapiji. No, Per-Olof Berggren i kolege koje su radile studiju kažu kako lijek smanjuje izlučivanje inzulina kod miševa nakon duljeg korištenja.

Istraživači su analizirali učinak liraglutida kod miševa kojima su transplantirane ljudske beta stanice. Miševi su 250 dana dobivali dnevnu dozu liraglutida, a stručnjaci su pratili kako lijek utječe na transplantirane beta stanice. S vremenom lijek je iscrpio beta stanice, što je smanjilo lučenje inzulina, a što onda može prouzročiti porast razine šećera u krvi. Istraživači tvrde da je to vrlo važno otkriće za liječnike i pacijente, pa i farmaceutsku industriju. Berggren drži da bi ovi rezultati trebali uzeti u obzir kod propisivanja GLP-1 analoga.

Promijeniti terapiju

“Nema dvojbe da je Victoza dobar lijek za pretile dijabetičare tipa 2 jer će s njim brže gubiti višak kilograma, no moglo se uočiti i ranije da lijek više nije toliko učinkovit. I inače je problem s dijabetesom to da se stalno mora pratiti kako pacijent reagira na terapiju, odnosno koliko je bolest napredovala i tome prilagoditi liječenje”, kaže dijabetolog velikog iskustva, prof. dr. Željko Metelko. Naglašava kako je koncentracija analoga GLP-1 puno viša od one koja se prirodno nalazi u organizmu, što sigurno ne može opstati na duge staze pa onda treba promijeniti terapiju.

Dijabetes u Hrvatskoj

Ukupno ima oko 400.000 dijabetičara, od toga 234.000 odraslih, ili 90 na 1000 stanovnika

12,5 posto dijabetičara puši

84 posto ima ITM (indeks tjelesne mase) veći od 25

53 posto pacijenata je na tabletama

25 posto samo na inzulinu

21 posto uzima tablete i inzulin
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

Captagon, tableta na bazi amfetamina, koja ISIL-ovce vodi u luđačke zločine, kreirana je u američkim laboratorijima

Kad ih vidiš mrtve ili, još bolje, kad zarobljeni cvile i plaću, shvatiš da nisu nepobjedivi. To je ona psihološka barijera koju naši borci svakodnevno probijaju i zato smo sve uspješniji, objašnjavao nam je kurdski ratnik nakon bitke za grad Al Hawl u sirijskom Kurdistanu stojeći pokraj ubijenog borca ISIL-a.

Po svoj prilici postavljen tako da ispod starog kauča na kojem je ležao, ako se leš pomakne, detonira nekoliko kilograma eksploziva, mrtvi ISIL-ovac nije više izgledao opasno. Tim više što je na sebi imao desetak ulaznih rana od metaka.

“Normalan čovjek bi pao nakon dva, tri pogotka. Ali ovi su toliko nadrogirani da moraš u njega sprašiti rafal prije nego što ga sruši”, govori istinski zgroženi Kurd.

Tada nam je spomen o narkoticima zvučao sporedno, no ponovno smo se s pričom o drogiranim ratnicima susreli nakon nekoliko dana u Kobaniju…

“Nakon borbi, kad su naši napokon očistili grad od Daeša, kod mnogih poginulih su u džepovima pronašli desetke tih njihovih tableta”, rekao nam je Mustafa, naš prevoditelj u tom gradu.

Ni tada nam se još potpuno nije upalila ona novinarska “crvena lampica” za uzbunu, no punim je sjajem zasvijetlila nakon vijesti da je u Libanonu uhićen saudijski princ Abdel Mohsen Bin Walid Bin Abdulaziz.

U njegovu privatnom mlažnjaku otkriveno je čak dvije tone tabletica Captagona – kako se popularno zove sintetički spoj na bazi amfetamina. Kopajući dalje, priča o Captagonu ili, kako ga neki zovu, “ISIL-ovoj drogi”, počela se otvarati kao Alibabina pećina.

Jer dvije tone sintetičke droge hiperbogati saudijski princ posve sigurno nije namjeravao “dilati” u mračnim ulicama Ryada, a teško da ih je nabavio baš za vlastitu upotrebu.

Captagon – sintetička droga na bazi amfetamina u obliku koji se posljednjih godina koristi na Bliskom istoku, prema brojnim izvorima, “dizajnirana” je u jednom laboratoriju NATO-a u Sofiji u Bugarskoj još 2011. godine, a među prvima su njezine učinke koristili pobunjenici u Libiji prilikom svrgavanja pukovnika Gadafija.

No Captagon, temeljno, stvoren je kao lijek još početkom 60-ih godina u SAD-u za liječenje ADHD-a – poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje.

Ali od lijeka do otrova nije bio dalek put. Danas se milijuni tih tabletica ilegalno proizvode u tajnim laboratorijima, uglavnom u istočnoj Europi i Turskoj, a masovno se koriste upravo u ratu na Bliskom istoku.

Povijest korištenja metamfetamina i amfetamina u raznim varijantama ipak seže puno dalje od “Arapskog proljeća”.

“Piloti! Previše borbenih misija? Ne možete ostati budni u zraku? Uzmite amfetamin!”, poruka je s plakata američkog ratnog zrakoplovstva s početka 2 svjetskog rata.

Svojim su vojnicima psihostimulanse davali saveznici – Britanci i Amerikanci, no svakako u blažem obliku, ciljano, kako bi ljudi bez sna mogli funkcionirati što dulje.

No prava zloupotreba pripisuje se nacistima i njihovim saveznicima Japancima u 2. svjetskom ratu. Nijemci su razvili metamfetamin pod tvorničkim imenom Pervitin, koji je masovno davan njihovim trupama na Istočnom frontu.

Stvorene su inačice – posebno za pješaštvo, posebno za zračne snage, a posebno za oklopne jedinice.

Stimulansi su se prvo ispitivali na zatočenicima koncentracijskih logora – jedno svjedočenje govori kako su zatočenike logora natovarili s 30-ak kilograma teškim naprtnjačama s kojima bi ovi na leđima, bez odmora, danima i noćima marširali unutar logora pod utjecajem posebno dizajniranog metamfetamina.

Za vojnike je Pervitin miješan sa slatkišima te pakiran u posebno dizajnirane i brendirane kutije poput, primjerice, tenkovske “Panzerschokolade”.
Pod utjecajem tih “čokolada”, tableta ili nakon što bi si izravno ubrizgavali otopinu Pervitina u venu, vojnici su danima marširali pod punom spremom, lakše podnosili ljutu rusku zimu i bezumno jurišali u smrt pred Staljingradom. Japanske varijante sličnih svojstava koristili su vojnici “Zemlje izlazećeg Sunca” čineći zvjerstva na pacifičkim otocima, a kamikaze, koji su se zrakoplovima zalijetali u samoubilačke napade na savezničke brodove, posve sigurno nisu prije polijetanja nazdravljali zelenim čajem ili čašicom sakea.

“To je sredstvo koje u pravilu koriste agresivne, osvajačke vojske, kad u vojniku treba ‘ubiti’ savjest, izbrisati granicu osjećaja zla”, objasnio nam je prof. dr. Slavko Sakoman, bez sumnje najveći autoritet za liječenje ovisnika o opijatima.

Šezdesetak godina od 2. svjetskog rata u vojnim su se laboratorijima, dakle, “prisjetili” Hitlerove taktike. S početkom kopnenih borbi na libijskom tlu prilikom svrgavanja Gaddafijeva režima, nakon što su Britanci i Francuzi odradili posao iz zraka, pobunjeničke frakcije su na kopnu jurišale, vrlo često upravo pod utjecajem Captagona.

Slično se zbivalo i prilikom svrgavanja Mubaraka u Egiptu, u Tunisu… Ali postoje i nama zemljopisno bliži primjeri.

“Imali smo zapovijed da ne smijemo koristiti bojevo streljivo u suzbijanju demonstranata koji su postajali sve agresivniji. Najjače što smo imali bili su gumeni meci. No od toga je bila slaba pomoć”, pričao nam je još prošle godine bivši pripadnik ukrajinske specijalne policije Berkut koji je bio angažiran na Maidanu u Kijevu u vrijeme kad su se prosvjedi iz mirnih pretvorili u izrazito nasilne.

Bilo je to u veljači 2014. Razgovarali smo u Donjecku, gdje su se sklonili mnogi pripadnici te postrojbe koja je nakon državnog udara u Ukrajini raspuštena, a oni stavljeni na javne liste za odstrel.

“Svjedočio sam situacijama kad su prosvjednici s palicama ili mačetama u rukama jurišali na nas. Iako bi bili pogođeni s gumenim metkom, nastavljali bi zakrvavljenih očiju. Padali bi, dizali se i nastavljali jurišati. Kao hipnotizirani, kao da nisu osjećali nikakvu bol”, objašnjavao je ovaj specijalac.

No prosvjednici nisu svjesno uzimali “ratničke tabletice”, metamfetaminski su pripravci bivali servirani, doznali smo, na svakom uglu, otopljeni u velikim loncima toplog čaja ili zdjelama s borščom koji se dijelio.

O tome nam je svoje iskustvo ispričao Dmitriy Steshin, čuveni ruski ratni izvjestitelj Komsomolske Pravde, koji je u Rusiji proglašen i za najboljeg novinara godine. U to vrijeme izvještavao je iz Kijeva.

“Bilo je jako hladno, oko minus 25 stupnjeva Celzijevih. Izvještavao sam o sukobima demonstranata i policije na kijevskim ulicama i cijelo vrijeme, kad je bila prilika, krijepio sam se tim besplatnim vrućim čajem. Bio sam u prvim redovima kad su demonstranti krenuli u izravan juriš na policiju. Nisam osjećao nikakav strah, naprotiv, euforično sam fotografirao. Po toj su nas hladnoći zalijevali vodenim topovima, no nije mi uopće smetalo. Nakon cijelog dana i cijele noći, oko 6 sati ujutro, vratio sam se u hotelsku sobu te krenuo onako promrzao i mokar pisati tekst i slati fotografije redakciji”, prisjetio se i nastavio:
“Sljedećih nekoliko dana bilo je isto, uopće nisam oka sklopio, no nije mi se ni spavalo. Pripisao sam to adrenalinu koji te puca u takvim situacijama, no po povratku kući osjećao sam se isto. Tri dana i tri noći bez trenutka sna uz finalno bunilo u kojem sam, ispričala mi je supruga, trgao i grizao jastuke. Tek nakon tjedan dana, došavši k sebi, shvatio sam da je riječ o amfetaminu ili metamfetaminu koji sam nesvjesno uzeo pijući ‘besplatni’ čaj”, zaključio je.

Neki izvori donose i priče kako je nakon kijevskih zbivanja mnogo ljudi koji su sudjelovali u protestima završilo u klinikama za odvikavanje od droga na koje su se, ne znajući što uzimaju, navukli.

No o tome u medijima nije bilo previše riječi. Što je, zapravo, bilo otopljeno u čaju neće se zacijelo nikad ni saznati.

Kao ni to pod utjecajem čega su bili demonstranti u Odesi koji su zapalili zgradu u koju su se sklonili njihovi protivnici i tako ih žive zapalili, a one koji su uspijevali pobjeći iz buktinje zatukli su čeličnim šipkama.

Bešćutnost, krvoločnost, bez sumnje je kod nekog stanje svijesti bez ikakvog kemijskog stimulansa. No takvi su pojedinci ipak rijetki, jer kako bi svijet u protivnom izgledao?

Ali uz “dobru psihičku pripremu”, začinjenu obilato kemijom, ljudi koji bi u normalnim okolnostima bili normalni pretvaraju se u monstrume.

Djelovanje Captagona je, ovisno o doziranju, kao izmišljeno za stvaranje “super ratnika” – nedostatak potrebe za snom, “beskrajna energija”, euforija i ubijanje bilo kakve empatije, radikalno podizanje tolerancije na bol…

Svi ti efekti u kombinaciji s radikaliziranošću, vjerskim fanatizmom, mržnjom prema svima koji “nisu s nama”, oružjem u rukama i bezakonju – rezultiraju prizorima na kakve smo, nažalost, već gotovo oguglali: ritualna ubojstva, odsjecanje glava, ubijanje djece, žena, mučenja, razapinjanja…

Iscurio je podatak i da su tablete Captagona pronađene u stanu jednog od pariških terorista. Koliko ih je ljetos preneseno u naprtnjačama na leđima izbjeglica koje su prolazile i kroz našu zemlju možemo samo nagađati.

No da bi netko odsjekao glavu nedužnom čovjeku ili ubio dijete nije dovoljno samo popiti tu tabletu. Mora postojati predispozicija.

Kao što ni svaki onaj koji popije bocu, dvije vina neće doći kući te izmlatiti ženu i dijete ili ubiti susjeda, nego zapjevati veselo s društvom ili naprosto zaspati.

Sakoman: On doslovce gasi dio mozga za rasuđivanje

O Captagonu – ISIL-ovu tajnom oružju, ali i općenito o korištenju kemijskih pripravaka na bazi amfetamina, razgovarali smo s prof. dr. Slavkom Sakomanom, našim najvećim autoritetom kad je u pitanju liječenje ovisnika o drogama.

Što je, zapravo, Captagon?

“Captagon je sintetička droga kojoj je baza amfetamin, a spada u grupu psihostimulatora središnjeg živčanog sustava. Stvorena je početkom šezdesetih godina u svrhu liječenja ADHD-a.”

No formula tog ‘lijeka’ je očigledno evoluirala u neželjenom pravcu. Postao je jedno od glavnih oružja fanatika ISIL-a, koji svoj Kalifat šire neviđenim terorom, bestijalnim zločinima, mučenjem i ubijanjem civila.
“Riječ je, kao što rekoh, o kombinaciji stvorenoj s namjerom, a ovisno o dozi koja se unosi u organizam, učestalosti te o kemijskom ‘dizajnu’, odnosno kombinacijom komponenti, kod konzumenta se izazivaju ovakvi efekti. No, naravno, osoba mora biti i predispozicionirana za to. Ima indicija da se pojavljuje metamfetamin koji je puno snažniji od amfetamina i, po svemu viđenom, prisutan je u tim ratnim zonama. Na sličan je način Hitler koristio metamfetamin na svojim vojnicima u 2. svjetskom ratu, a koristili su ga i Japanci. Bile su to tzv. Desoxyn tablete, odnosno komercijalnog naziva – Pervitin.”

No koliko znam, psihostimulanse koristili su i saveznički vojnici, Britanci i Amerikanci, zar ne?

“Gdje god se očekuju situacije nužne budnosti, koriste se određene vrste takvih stimulansa. Piloti, tenkisti… Doziranje i sastav je u domeni vojne tajne, no nije tajna da takvi pripravci postoje u legalnom setu za opskrbljivanje operativaca na terenu, kad je nužno biti budan i usredotočen dan, dva u kontinuitetu.”

No ove kombinacije ipak su nešto drugo…

“Da, kemičari u laboratorijima kombiniranjem amfetamina, metamfetamina i još nekih kemikalija mogu, s velikom vjerojatnošću, ‘gađati’ učinak na konzumenta. Budnost, energija, osjećaj moći, snage, izdržljivost, hrabrost, izostanak straha od smrti, neosjećaj gladi, pa i žeđi, lako podnošenje fizičke boli, euforija, usredotočenost cilju… Takve kombinacije mogu konzumenta toliko fiksirati na zadani cilj i u mozgu stvoriti reakciju da fizičku bol gotovo ignorira.”

Dakle, uz dobru tjelesnu pripremu, vojnu obuku, religijsku isfanatiziranost, s većim dozama takve kemije dobivamo, zapravo, gotovo savršeni, nemilosrdni ljudski stroj za ubijanje? Oni, možemo to vidjeti na brojnim snimkama na internetu, ubijaju, kolju, s osmijehom na licu, s uživanjem. Hoće li svatko tko se naguta tih tableta postati takav?

“Ne. Uvjeren sam da među njima postoje velike razlike, da ima i onih koji, bez obzira na dozu, ne bi uzeli mačetu u ruke i sjekli glave. No fanatizam se s tom drogom pojačava, a među njima posve sigurno ima psihopata kojima se one najgore crte ličnosti još više aktiviraju. Oni najgori moraju imati predispoziciju, izostanak empatije, a takvi se i sami guraju u takve situacije. Posve sigurno i njihovi vođe prepoznaju takve tipove među svojim ljudima i daju im takve zadatke u kojima ovi uživaju.”

Možemo, dakle, u laboratoriju, ‘igrajući’ se s omjerima i vrstama supstanci, stvoriti pripravke koji će ciljano djelovati – posebne tablete za nemilosrdne egzekutore, posebne za bombaše samoubojice, posebne za neumorne ratnike…?

“Da, može se laboratorijski manipulirati s kombinacijom molekula same tablete. Kemičari kombinacijom u omjerima supstanci mogu s velikom vjerojatnošću kemijski manipulirati ponašanje ljudi. Metamfetamin, za razliku od amfetamina, djeluje na više sustava, uz adrenalin, aktivniji je u mozgu i izaziva jače reakcije – uz silnu energiju i nekritičku euforiju te osjećaj užitka.”

“Kakve su posljedice korištenja?

“Strašne. Te su supstance neurotoksične, oštećuju sivu tvar, mozak atrofira…, oni koji su malo predispozicionirani za psihoze odlaze u totalno ludilo. Dakle, s paranojom u glavi, nabrijan si, vidiš neprijatelja i gdje ga nema…”

No metamfetamin nije samo ‘ratnička droga’, koriste ga i ‘civili’ za zabavu…

“U Americi je, po zapljenama, metamfetamin na prvome mjestu. Svojedobno je bio jedan od glavnih razloga i za širenje AIDS-a. Bio je glavna droga u gay klubovima i pod njegovim utjecajem konzumenti su gubili osjećaj za kritičnost prema vlastitom ponašanju, nisu uopće vodili brigu o zaštiti. No kad pričamo o korištenju u ratu, efekti su eliminiranje savjesti, takvi ljudi postaju sami oružje, ne samo nositelji oružja.”

No sama činjenica da pod utjecajem, primjerice Captagona ili neke njegove inačice, ISIL-ovci rade zvjerstva, ne opravdava njihove postupke.

“Ne, riječ je uglavnom o ljudima manipuliranim religijom i njezinim ekstremnim tumačenjem, ideologijom, a uglavnom je riječ i o neobrazovanim, primitivnijim osobama i kao takvi su idealni instrument za ostvarenje određenih ciljeva. Kad im daju takvu drogu, i ono malo razumnosti i savjesti – nestaje. Te droge utječu na deaktivaciju frontalnog režnja mozga zaduženog da razmišlja o posljedicama, da kontrolira ponašanje. To se eliminira i nagonske strasti izlaze na vidjelo.”
 
(express.hr/uredio:nsp)