Tretman koji je bio rezerviran za Grčku je pokazao da su EU i MMF postali samo instrument u rukama bogatih za pljačku planete, za Counterpunch je izjavio Paul Craig Roberts

Obzirom da je iskoristila EU da preuzme vlast nad grčkim narodom, te da “ljevičarsku vladu” Syrize pretvori u marionetu njemačkih banaka, Njemačka se sada suočava s međunarodnim monetarnim fondom koji ometa njen plan pljačkanja Grčke sve do njene smrti.

Pravila koja ima MMF sprečavaju tu organizaciju da posudi novac zemljama koje ga nisu u mogućnosti vratiti. MMF je na temelju podataka i analiza zaključio da Grčka neće moći vratiti posuđeni novac. Dakle, MMF ne želi posuditi Grčkoj novac, kojeg zemlja treba isplatiti kreditorima i privatnim bankama.

MMF tvrdi da kreditori Grčke, od kojih mnogi nisu ni originalni vjerovnici, već jednostavno lešinari koji su kupili grčki dug po povoljnoj cijeni, u nadi da će njime moći špekulirati, moraju otpisati dio duga i dovesti ga do iznosa koji je održiv za grčko gospodarstvo.

Banke ne žele da Grčka dođe u situaciju da može vratiti dug, jer one žele koristiti nesposobnost Grčke da vraća dugove kako bi mogle opljačkati njenu imovinu, te uništiti cijelu socijalnu sigurnosnu strukturu izgrađenu tijekom dvadesetog stoljeća.

Neoliberalizam nije ekonomska doktrina koja bi nam trebala omogućiti bolji i lagodniji život, nego je provedba ovog modela zamišljena da svijet vrati u feudalizam u kojem će biti nekoliko plemića i gomila kmetova. Omjer je poznat: 1% prema 99%.

Kako to vidi Njemačka, MMF bi trebao posuditi Grčkoj novac koji će se vratiti njemačkim bankama. Tada će MMF za svoj novac prisiljavati Grčku da smanji ili ukine mirovine, dokine javne službe i otpusti državne službenike, a sav ušteđeni novac će se koristiti za isplatu Međunarodnog monetarnog fonda.

Budući da novca nikada neće biti dovoljno, nametat će se nove mjere štednje, tako da će Grčka biti prisiljena prodati nacionalnu imovinu, kao što su javna društva za upravljanje vodama, zaštićena mjesta i grčki otoci, a sve će po povoljnoj cijeni kupiti strani investitori, uglavnom iste banke koje su stvorile grčki dug ili njihovi najbolji klijenti.

Do sada su se takozvani “vjerovnici” bavili nekim oblikom olakšanja duga, iako nedefinirano, za sljedeće dvije godine. Do tada će mladi Grci pobjeći u druge zemlje EU, a bit će zamijenjeni imigrantima koji bježe od ratova koje je Washington zapalio na Bliskom Istoku i Africi, koji će još više opteretiti grčki sustav socijalne skrbi, ionako već lišen sredstava.

Drugim riječima, Grčka je uništena od strane Europske unije, institucije koju su tako zdušno podržavali i cijenili. Ista stvar se događa u Portugalu i priprema se provesti u Španjolskoj i Italiji ili Hrvatskoj. Pljačkanje već proždire Irsku i Letoniju, kao i dobar broj zemalja Latinske Amerike, a eklatantan primjer u tijeku je Ukrajina.

Aktualni naslovi u medijima izvještavaju o sporazumu postignutom između Međunarodnog monetarnog fonda i Njemačke o smanjenju grčkog duga na održivu razinu, ali su oni lažni. Nijedan “vjerovnik” nije dao suglasnost o otpisu dijela, pa čak ni jednog jedinog centa duga. Sve što je MMF dobio od takozvanih “vjerovnika” je nejasna obveza oko nepoznatog iznosa otpisa duga, “koji će biti poznat za dvije godine”.

Naslovi u medijima nisu ništa više nego fasada za skrivanje činjenice da je MMF popustio pred pritiskom i prekršio svoje sveto pravilo. No, to je učinio i s Ukrajinom, kojoj je također odobrio program pomoći, iako Rusiji nije vratila niti jedan od 3 milijarde dolara posuđenih Kijevu krajem 2013.

Međutim, MMF je u slučaju Grčke otišao korak dalje i ne da je pristao na nejasno obećanje o navodnom otpisu dijela duga, nego će svoj novac posuđivati ​Grčkoj, kako bi Atena mogla podmiriti dugovanja prema privatnim bankama.

Drugim riječima, MMF je postao još jedna u nizu zapadnih institucija čija pravila vrijede manje od američkog Ustava ili riječi vlade u Washingtonu, kaže Paul Craig Roberts.

Mediji i dalje pljačku Grčke nazivaju “programom spašavanja”, ali nazvati pljačku zemlje i njezinih ljudi “štednjom” je dostojno Georgea Orwella.

Ispiranje mozga je toliko uspješno, da su čak i grčki mediji i političari pljačku financijskih imperijalista počeli doživljavati kao “paket pomoći”.

U cijelom zapadnom svijetu veliki broj odluka, kompanija i vlada, dovodi do stagnacije rasta profita. Da bi nastavili ostvarivati profit, mega-banke i multinacionalne kompanije su se posvetile pljački. Sustav socijalne sigurnosti i javne službe su stavili na aukciju i sve se mora privatizirati, a potrebno zaduživanje u provedbi ovog modela je najbolje opisao John Perkins u svojoj knjizi “Ispovijedi ekonomskog ubojice” (Confessions of an Economic Hit Man). Sada je u tijeki implementacija modela kojim se priprema teren za pljačku velikog broja zemalja.

Kapitalizam je ušao u fazu pljačke, a rezultat će biti pustošenje, zaključuje Paul Craig Roberts, dok većinu elemenata grčkog modela prepoznajemo i u politici naše nove, iako trenutno uzdrmane, “reformističke” vlade Tihomira “Tima” Oreškovića, premijera koji je kao zec izvučen iz šešira s posebnom zadaćom da odigra posljednji čin hrvatske drame.

Za bolje razumijevanje koje će zemlje puniti bunar bez dna mega-banaka i multinacionalnih korporacija je potrebno vidjeti omjer njihovog nacionalnog duga i BDP-a. Naravno, ne treba uzimati u obzir zemlje koje zajedno s drugima stvaraju vlastite financijske modele i ne žele imati posla s Wal Streetom, Međunarodnim monetarnim fondom, što su uglavnom zemlje koje nisu dio zapadnog svijeta, a klikom na svaku od njih na stranici National Debt Clocks ćete dobiti kompletan uvid u njihovu financijsku stabilnost.

Hrvatske na ovom popisu nema, ali stranica Hrvatski dug.com i dug od preko 56 milijardi eura govori da ćemo ovakvom politikom, koja je u manjoj ili većoj mjeri sljednica svih prethodnih, teško moći “spasiti strateške kompanije” i zaustaviti daljnje propadanje.

Hrvatski mediji, kao i u Grčkoj, govore kako su reforme nužne, državi ne trebaju kompanije, jer država nije stvorena da gospodari, a zaustavljanje rasta javnog duga jedan je od najvažnijih zadataka nove vlade. Obveze su nam tolike da će do kraja mandata vlada Tihomira Oreškovića morati otplatiti više od 120 milijardi kuna, što je više od trećine ukupnog novca koji se ekonomskim aktivnostima ostvari u jednoj godini. Samo u tekućoj godini treba vratiti 28,14 milijardi kuna, a riječ je o godini kada nema velikih otplata.

Samo jedna obveznica stiže na naplatu, i to ona na domaćem tržištu u iznosu od 3,5 milijarde kuna. Sve ostalo se odnosi na vraćanje kamata i kredita. Država će ove godine bankama vratiti 14,99 milijardi kuna nakon što poplaća sve kamate i glavnice. Samo za kamate će bankama dati 1,6 milijardi kuna. Za obveznice treba dati 8,44 milijarde kuna kamata i 3,5 milijardi kuna glavnice.

Što da se radi? Na ovo je pitanje teško odgovoriti, jer su Grci od 2011. do 2015. imali 27 000 prosvjeda samo u Ateni, referendum, odlučnu ljevičarsku vladu i nisu postigli ništa. Dakle, nesporna je činjenica da nam je potreban novi model suprotstavljanja ovoj grabeži, ali s njim još nitko nije izašao u javnost.

Francuzi ovih dana također prosvjeduju, bilo je i sukoba, a intelektualna elita francuske ljevice želi kanalizirati prosvjede u smjeru da ne štete krupnom kapitalu, piše Gearóid Ó Colmáin za AHTribune.

Val štrajkova diljem Francuske i desetine tisuća prosvjeda u Grčkoj, kao i oni u drugim zemljama Europske unije, pokazuju da je militantnost radničke klase i dalje snažna.

No, radnički pokret prije svega mora prekinuti suradnju sa salonskom ljevicom i socijaldemokracijom, ako želi uspjeti u borbi protiv pljačke i pustošenja, što će, ne pronađu li europski narodi učinkovit oblik klasne borbe, biti neminovan ishod.
 
(altermainstreaminfo.com.hr)

“Iz dana u dan postaje sve očitije da su “imigranti”, “izbjeglice” i “ilegalci” osvajači Grčke.”, kaže grčki mitropolit Amvrosija

“Sa svoje strane, politički sustav ih prihvaća, štiti i stvara im povoljne uvjete! Nitko se ni zbog čega ne sekira …”

Kao što je već puno puta upozoravao mađarski premijer Viktor Orban, pitanje imigranata se još ne riješava, a situacija je još gora. Donosimo vam primjer iz Grčke.

Jedan ministar iz vladajuće stranke SYRIZA je prekjuče rekao otvorenu glupost: “Uz pomoć imigranata riješit će se demografski problem Grčke.” Kao što vidimo, Vlada brani osvajače naše zemlje.

Međutim, osvajači-doseljenici su već započeli svoju razornu djelatnost.

Skidaju ikone sa zidova hramova i kapela i ubacuju ih u vatru kako bi se zagrijali.

Od mitropolita Serafima su u luci Pirej zahtijevali da skine pravoslavni križ.

U gradu Kavala nelegalni imigranti-muslimani su skinuli sa zidova škole ikonu Bogorodice i zahtijevali su da ne zvone crkvena zvona! …

Jučer su u Evkarpiji u Solunskoj regiji muslimanim su dijelili brošure na grčkom sljedećeg sadržaja. «Grci, povjerujte u riječi proroka Muhameda kako biste se spasili. Rat je došao u vašu zemlju. Krv nevjernika će teći kao rijeka. Potpis: ratnici Alaha.»

Na državnoj grčkoj državnoj televiziji već je prikazano izdanje dnevnika na arapskom jeziku!

Probudite se! Ustanite iz letargičnog sna!

Pogledajte što se događa uokolo! Grčka propada!

Polako umiremo. Nestaje naš vjerski i nacionalni identitet! Zar želite da se predate bez bitke? Razmislite!”
 
(Pravoslavie.ru/Iskra/vestinet.rs/NSP)

Protekla 2015. je godina velikih međunarodnih potresa. Terorizam i izbjeglička kriza su uzdrmali europski kontinent i same temelje Europske unije, koji su se pokazali manje solidni nego što je izgledalo. Sukobi na Bliskom istoku učinili su svijet nesigurnijim mjestom i pokazali da rješenje za međunarodne sukobe ne leži u vojnim intervencijama SAD i njenih saveznika već u međunarodnoj suradnji.

Rusija je pokazala da je nezaobilazni akter na međunarodnoj sceni. Devalvacija yuana je izazvala paniku na svjetskom tržištu, a Rusija i Kina su nastavile jačati euroazijsku osovinu i dovode u pitanje američku hegemoniju.

Pregled svijeta koji se mijenja pred našim očima:

Euroazijski zaokret

Sporazum o Euroazijskoj ekonomskoj uniji je stupio na snagu. Nova ekonomska i politička zajednica na političkoj karti svijeta je formirana po ugledu na Europsku uniju, s ciljem da ujedini euroazijske države. Uniju su osnovale Rusija, Bjelorusija i Kazahstan, a pridružile su im se Armenija i Kirgistan. Kandidat za članstvo je i Tadžikistan, a kao mogući kandidati spominju se i Uzbekistan i Turkmenistan. Ugovor o slobodnoj trgovinskoj zoni potpisala je s Vijetnamom, Uzbekistanom i Moldavijom, a želju da se priključe ovoj zoni izrazile su Kina, Egipat, Tunis, Sirija, Indija, Iran, Pakistan, Novi Zeland, Izrael i Mongolija.

EAU broji oko 182 milijuna ljudi na 15 posto svjetske teritorija, koji imaju zajedničku gospodarsku aktivnost vrijednu 4,5 milijardi dolara. Unija predstavlja 3,2 posto svjetskog BDP-a i 3,7 posto globalne industrijske proizvodnje. U njoj su neki od najvećih proizvođača nafte i plina na svijetu.

Napad zbog karikature

Napad u Parizu, u kome su ubijeni novinari lista “Charlie Hebdo” i policajci, označio je početak valova terorizma koji se sa Bliskog istoka i sjevera Afrike prenio na europski kontinent.

Ovi napadi su pokazali snagu radikalne islamističke organizacije ISIS, izrasle iz kaosa koji su izazvale vojne intervencije SAD i njenih saveznika na Bliskom istoku, i razmjere ideološke indoktrinacije političkog islama u Europi. Napad na “Charlie Hebdo” i serija manjih terorističkih akata diljem Europe otkrili su ranjivost Europe i njene obrane.

Uspon i pad Sirize

Pobjeda pokreta nove ljevice koji je poveo četrdesetdvogodišnji Alexis Tsipras na izborima 27. siječnja označila je proboj svježih političkih snaga na umornoj europskoj političkoj sceni. Prvi put je na čelo jedne vlade u Europskoj uniji došla partija koja se otvoreno suprotstavlja njenoj političkoj i ekonomskoj politici.

Grci su rekli “ne” politici štednje i diktatu institucija poput Međunarodnog monetarnog fonda i Europske središnje banke. Njihov pokušaj da se izbore za nezavisnu politiku završio se kapitulacijom pred kreditorima.

Grčka je ostala u eurozoni, ali je pristala na sporazum s europskim institucijama kako bi izbjegla bankrot.

Neuspjeh Grčke nije obeshrabrio snage nove ljevice koje se protive ekonomskoj doktrini Bruxellesa. One su ojačale nakon izbora Jeremyja Korbina na čelu laburističke stranke u Velikoj Britaniji, i prodora lijevih antiliberalnih partija u Portugalu i Španjolskoj, gdje je Podemos, “španjolska Syriza”, ušao u parlament nakon prodora na parlamentarnim izborima.

Kubanska zastava ispred State Departmenta

Kubanska zastava se zavijorila ispred ulaza u američki State Department, prvi put od 1961. godine, čime je okončana višedecenijska politika izolacije koju su SAD provodile prema Kubi. Havana je kao uvjet za potpunu normalizaciju odnosa postavila ukidanje ekonomske blokade i vraćanje nezakonito prisvojene teritorije na kojoj se nalazi vojna baza Guantanamo, kao i da SAD prestanu financirati kubansku opoziciju sa ciljem da sruše režim u Havani. Vođa kubanske revolucije Fidel Castro poručio je da su SAD dužne naknade Kubi višemilijunske gubitke koje je otok pretrpjelo zbog američke politike.

Rusko-kineski savez

Zahvaljujući suradnji dviju zemalja, posljedice ekonomskih sankcija koje je Zapad uveo Rusiji su znatno ublažene. Moskva je udvostručila izvoz plina u Kinu, s kojom je sklopila ugovore u juanima i rubljama, a ne u dolarima.

Strategija dviju zemalja je da se oslobode dolara, a time i američkog pritiska. Suradnja Moskve i Pekinga nadilazi domenu energetike, trgovine i gospodarstva, o čemu svjedoče i koordinirani nastupi u Vijeću sigurnosti UN. Težište svjetske moći se prebacuje u Aziju, gdje se zemlje okreću strateškoj suradnji i izgradnji zajedničkih infrastruktura i financijskih i monetarnih institucija. Rusko-kineski savez brine Washington, zbog čega je težište svoje vanjske politike usmjerio ka azijsko-pacifičkoj regiji.

Iran bez sankcija

Šest velikih sila, uključujući i SAD, postiglo je povijesni sporazum o iranskom nuklearnom programu. Sporazum predviđa postupno ukidanje sankcija (UN, SAD i Europske unije) koje su kočile razvoj zemlje. Teheran, kome je Zapad uveo sankcije optužujući ga da želi da napraviti nuklearnu bombu, pristao je da stavi pod kontrolu svoj nuklearni program.

Sporazum sa Iranom, koji je izazvao oštro protivljenje tradicionalnih američkih saveznika u regiji, Saudijske Arabije i Izraela, svjedoči o promjeni politike Washingtona prema Teheranu, koji je od neprijatelja postao potencijalni saveznik u borbi protiv radikalizovanih islamskih skupina na Bliskom istoku. Uspjehu pregovora doprinijela je Rusija, koja se zalagala za ukidanje embarga.

Izbjeglička kriza i novi zidovi u Europi

Val izbjeglica kakav nije zapamćen od Drugog svjetskog rata uzdrmao je Europsku uniju i pokazao da nije sposobna nađe rješenje. Od svih europskih čelnika dobrodošlicu onima koji bježe od rata ponudila je jedino njemačka kancelarka Angela Merkel, koju je zbog toga američki list “TIME” proglasio za osobu godine. Zbog politike “otvorenih vrata” prema migrantima naišla je, međutim, na oštru osudu unutar Njemačke, ali i od zemalja poput Mađarske, Češke, Poljske.

Odgovor Europske unije je dizanje bodljikavih žica – prvu je podigla Mađarska na granici sa Srbijom – i obustava primjene Schengenskog sporazuma o slobodnom kretanju u nizu zemalja. Izbjeglička kriza pokazala je da ne postoji zajednički europski odgovor na krize i produbila tendenciju za obnavljanjem nacionalnog suvereniteta u zemljama poput Velike Britanije, Finske i Danske.

Devalvacija yuana i panika na svjetskim burzama

Odluka kineske vlade da devalvira juan bila je povod za razne interpretacije, od toga da je to znak slabosti kineskog gospodarstva do toga da pokušava pokrenuti monetarni rat. Kineske vlasti su objasnile da je u pitanju reguliranje tržišta. Reakcija na burzama pokazala je koliko je svjetska ekonomija postala ovisna od kineske.

Cilj kineske vlade je da juan postane međunarodna valuta, što bi, smatraju ekonomisti, moglo ugroziti hegemoniju američkog dolara. Kina, druga po veličini ekonomija na svijetu, traži način da se emancipira. Pravo joj je dao Međunarodni monetarni fond, koji je uvrstio juan među rezervne valute, uz dolar, euro, funtu i jen. Ova odluka nije najbolje primljena u Washingtonu. Međunarodne financijske transakcije će se ubuduće sve više odvijati u juanima.

Vojna intervencija Rusije u Siriji

Rusija je pokrenula vojnu intervenciju na poziv sirijskog predsjednika Bashara el Assada, koji je tražio od Moskve da pomogne Damasku u borbi protiv Islamske države. To je prva velika operacija postsovjetske Rusije izvan teritorija bivšeg Sovjetskog Saveza. Avijacije SAD i njihovih saveznika bombardiraju u Siriji od rujna 2014. godine bez odobrenja Vijeća sigurnosti i sirijskih vlasti.

U govoru Vladimira Putina u Ujedinjenim narodima neposredno pred početak intervencije, ruski predsjednik je kritizirao agresivne vanjske intervencije Zapada u svijetu, koje su, umjesto pobjede demokracije, dovele do nasilja, siromaštva, socijalne katastrofe i nepoštivanja temeljnih ljudskih prava. “Da li makar sada shvaćate što ste učinili?” Pitao je Putin tvorce ovakve politike. Prema podacima Ujedinjenih naroda, u ratu u Siriji, koji traje četiri godine, ubijeno je više od 220.000 ljudi, a 12 milijuna se nalazi u teškoj humanitarnoj situaciji.

Ruska intervencija u Siriji pokazala je da sukobi na Bliskom istoku ne mogu rješavati bez Moskve, što je dovelo do zaokreta u poziciji Washingtona i europskih zemalja, poput Francuske. Washington, Pariz i London su priznali da sa Rusijom imaju zajedničke interese. U roku od nekoliko mjeseci prešlo se od hladnoratovskog tona do živih diplomatskih aktivnosti zapadnih diplomata s ruskim kolegama u cilju vojne suradnje.

Obaranje ruskog putničkog aviona

ISIS je preuzeo odgovornost za rušenje ruskog putničkog aviona koji se srušio u središnjem Sinaju, jednom od uporišta terorističke organizacije. Avion se od eksploziva raspao na dva dijela, a svih 217 putnika i sedam članova posade je poginulo.

Teroristički napad je izveden uz pomoć eksplozivne naprave domaće proizvodnje. Bomba, koja se nalazila u limenci “Šveps”, postavljena je ispod sjedala u avionu. Riječ je o najvećoj katastrofi u povijesti ruske avijacije.

Teroristički napad u Parizu

Za razliku od napada na “Charlie Hebdo”, meta terorističkih akata koji su se dogodili 13. studenog u Parizu bili su svi – publika na rok koncertu, gosti u kafićima i na nogometnoj utakmici. U šest koordiniranih napada u ime ISIS-a poginulo je 130 osoba. To su najsmrtonosniji napadi u Francuskoj od Drugog svjetskog rata i drugi po broju žrtava u Europi, poslije onog u Madridu u ožujku 2004. godine. Prvi put su u napadima sudjelovali bombaši-samoubojice, trenirani u Siriji. Teroristi su, međutim, francuske i belgijske nacionalnosti, što je potvrdilo fenomen radikalizacije omladine unutar Europe.

Francuska je nakon napada uvela izvanredno stanje, pojačala kontrolu granica i zatražila međunarodnu koaliciju u borbi protiv Daesu-a u kojoj bi sudjelovala i Rusija.

Šok koji se osjetio nakon atentata doprinio je povijesnim rezultatima Nacionalnog fronta u prvom krugu regionalnih izbora. Partija radikalne desnice koja se zalaže za zatvaranje granica i zaustavljanje migranata uzdrmala je tradicionalni dvostranački sustav i postala treća snaga na francuskoj političkoj sceni.

Turska srušila ruski bombarder “suhoj”

Turske snage su srušile ruski bombarder “suhoj” iznad granice sa Sirijom. Prvi put u pola stoljeća je jedna članica NATO-a oborila ruski avion. Incident, u kome je poginuo ruski pilot, izmijenio je odnose Moskve i Ankare. Rusija je uvela ekonomske sankcije Turskoj i optužila ovu članicu NATO-a da sudjeluje u ilegalnoj trgovini naftom s teroristima u Siriji i da ništa ne čini da zaustavi džihadiste koji nesmetano prolaze kroz njen teritorij.

Produžene sankcije protiv Rusije

Uspostavljeno međusobno razumijevanje Rusije i SAD o rješenju sirijskog problema zasad se ni na koji način nije odrazilo na njihovo konfrotiranje kad je riječ o Ukrajini. SAD ne samo da nisu ukinule sankcije protiv Rusije, nego su i proširile njihov popis. Stopama Washingtona krenula je i EU, produživši sankcije Rusiji, iako je više čelnika zemalja Unije izrazilo neslaganje s takvom politikom.

Problem Ukrajine ostaje otvoren

Zapad uporno inzistira da Rusija provede Minski sporazum, iako je očito da je Kijev taj koji ne provodi dogovoreno. U međuvremenu, Ukrajina je poduzela energetsku blokadu Krima, obnovila pucnjavu na istoku i uvela moratorij na otplatu tri milijarde dolara teškog duga koji ima pred Rusijom, čime je pokazala da je faktički pred bankrotom. U godini pred nama neće više važiti ni zona slobodne trgovine između Ukrajine i Rusije, zbog stupanja na snagu sporazuma o asocijaciji između Kijeva i EU.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Grčka je već 2012. tehničkim bankrotom nadmašila stečaj Argentine iz 2001. godine, a to je najveće dostignuće Grčke do sada. Hrvatska je po nekim pokazateljima čak i gora od Grčke!

O situaciji u Grčkoj sinoć su u emisiji “Otvoreno” raspravljali i Dejan Jović, profesor na FPZ-u, Velimir Šonje, ekonomski analitičar, i Srećko Horvat, filozof i publicist.

Dok je Horvat zastupao tezu da je u pregovorima s Europom Syriza popuštala i kako nije imala drugu opciju nego raspisati referendum, Šonje je mišljenja da je imala drugu opciju i njemu nije jasno zašto je odustala od sporazuma koji joj je nuđen u subotu. Prema onome što je on vidio, Europa je odustala od reforme tržišta rada, baš kao što je Syriza i željela.

Suglasili su se o povećanju stope poreza na dobit s 26 na 28%, uvela bi se progresivnost u oporezivanju dohotka. Stope PDV-a bile bi niže nego u Hrvatskoj, a to znači najviša 23%, međustopa 13 i najniža 6%. Jović je primijetio kako je ova situacija iznenađenje za ljude u EU, jer oni nisu navikli da se ljude ovakve stvari pita na referendumu, već to obično rješavaju političke elite. Stoga su se sada i političari uključili u cijelu situaciju.

Ukoliko na referendumu pobijedi protiv, prema Horvatovom mišljenju, doći će do konsolidacije redova u Syrizi i premijer Tsipras imat će “clean start”. Ako se narod odluči za mjere štednje, doći će do pogoršanja situacije, koja ni sada nije bajna jer je oko 60% mladih bez posla, a tri milijuna ljudi živi na rubu siromaštva.

Najveći stečaj države u povijesti!

Grčka u utorak neće platiti dospjeli kredit Međunarodnom monetarnom fondu MMF) od 1,6 milijardi eura, što je neće svrstati u knjige rekorda, no moglo bi je voditi u bankrot po cijelom dugu od 323 milijarde eura, što bi bio najveći stečaj države u povijesti, poručuje CNNMoney.

Grčka već ionako drži rekord po najvećem bankrotu među državama jer je 2012. godine tehnički bankrotirala i morala restrukturirati 138 milijardi dolara postojećih dugova. Tada su Grčkoj pomogli njezini partneri iz eurozone, no ovoga puta to se vjerojatno neće dogoditi, navodi CNNMoney.

Kako su propali pregovori između Grčke i njezinih kreditora o daljnjoj financijskoj pomoći i kako je Atena poručila da ne može u utorak MMF-u platiti ratu kredita od 1,6 milijardi eura, Grčka će vjerojatno bankrotirati 1. srpnja.

Grčka vlada najavila je raspisivanje referenduma 5. srpnja kako bi građani pokazali što misle o posljednjem prijedlogu EU-a i MMF-a o uvjetima međunarodne financijske pomoći.

Grčka je već 2012. tehničkim bankrotom nadmašila stečaj Argentine iz 2001. godine, kada je ta južnoamerička država bankrotirala s 95 milijardi dolara dugova. Stručnjaci kažu da bi ovaj bankrot Grčke mogao biti znatno gori.

“Stvari stoje vrlo loše. Zbog političkih razloga, kao i tržišnog povjerenja, oni bi se trebali nositi s dugovima… Nije mi jasno kako se nositi s dugovima, upravljati njima, a da se ne upravlja ukupnim dugovima prema svim kreditorima”, kaže Anna Gelpern, profesorica na Georgetown University.

Doduše, Grčka neće bankrotirati odmah, poručuje CNNMoney, jer MMF obično daje državama mjesec dana od kada nisu platile svoje dospjele obveze prije nego što objavi da je država bankrotirala. Međutim, financijska tržišta presuđuju da će Grčka bankrotirati 1. srpnja.

CNNMoney navodi da grčki ukupni dug iznosi 323 milijarde eura, dok neke agencije, primjerice Reuters, navodi 243 milijarde. Bez obzira koju brojku uzeli u obzir, bio bi to najveći bankrot jedne države u povijesti.

Međutim, to ne bi bio i najveći bankrot dosad, s obzirom da je američka investicijska banka Lehman Brothers 2008. godine bankrotirala s dugovima većim od 600 milijardi dolara. Grčki bankrot bio bi manji i vjerojatno neće uzdrmati globalni financijski sustav kao Lehman, no imat će dugoročne posljedice po Grčku, poručuje CNNMoney.

Što zapravo znači bankrot države?

Međutim, postavlja se pitanje što zapravo znači bankrot države? „Bankrot države“ nije uobičajeni ekonomski termin s opće prihvaćenom definicijom. Premda se s vremena na vrijeme o tome povede stručna rasprava u svjetskim financijskim institucijama, ne postoji međunarodni pravni mehanizam kojim bi se proglasio bankrot države.

Država, dakako, ne može bankrotirati u klasičnom smislu riječi, poput poduzeća. Radi se jednostavno o tome da država proglasi platnu nesposobnost, odnosno da ne može više podmirivati svoje financijske obveze.

To znači da ta država više ne može dobiti nove kredite na financijskim tržištima i otplaćivati kredite i kamate koji dospijevaju na naplatu.

Ne mora to čak ni javno objaviti. Dovoljno je da u pomoć pozove MMF. Riječ je o političkoj odluci vlasti. Međutim, Grčka nema više koga zvati u pomoć jer su pregovori s MMF-om upravo propali.

Kada bankrotiraju, države tada zajedno s vjerovnicima – privatnim sektorom, drugim državama i međunarodnim institucijama – traže način za refinanciranje ili restrukturiranje dugova.

Pritom se ne radi o eventualnoj zaplijeni imovine, kao kod poduzeća. Nitko ne može zaplijeniti imovinu države, primjerice njezina poduzeća, banke ili zemljište. Država sama odlučuje što će napraviti sa svojom imovinom, hoće li je privatizirati ili će nužna sredstva namaknuti na drugi način. No, Grčka je već u nekoliko navrata propustila i tu priliku.

Problem Grčke podsjeća na događaje u Latinskoj Americi krajem prošloga stoljeća kada su mnoge tamošnje države došle u probleme. U pomoću tim zemljama tada su uskočili MMF i banke iz SAD-a, koje su bile vrlo izložene na tom području.

I tada se, kao i sada Grčkoj, tim zemljama pomagalo financijskim paketima, koji su sadržavali, među ostalim, zamjenu problematičnih državnih obveznica za nove ili uz diskont ili s dužim rokovima dospijeća. No, Grčka je već iskoristila i tu mogućnost.

Što upućuje na mogući bankrot države?

Od polovice 19. stoljeća do danas platnu nesposobnost, odnosno bankrot, proglasilo je oko 200 država, uglavnom manje razvijene zemlje Južne Amerike i Afrike. Među novijim je primjerima Argentina 2001., a u Europi Island 2008. godine.

Kako bi se izvukle iz te situacije, države obično smanjuju javnu potrošnju i poduzimaju strukturne reforme kako bi povećale konkurentnost gospodarstva. Posljedice za stanovništvo su bolne: snižava se životni standard, smanjuju plaće u javnom sektoru, mirovine i socijalni transferi, raste nezaposlenost, slabi valuta, jača inflacija, gubi se ušteđevina…

Kako bi se ubuduće spriječili takvi slučajevi, postavlja se pitanje koji su osnovni pokazatelji da nekoj državi prijeti stečaj?

Stručnjaci kažu da ne postoji jedan indikator koji bi pokazao da je neka država u bankrotu, odnosno da ne može refinancirati svoje kreditne obveze na svjetskom tržištu. No, dva su temeljna indikatora koji pokazuju da su neke zemlje rizične.

Prvi je visok udjel javnog duga u bruto domaćem proizvodu (BDP), a drugi je slaba prognoza srednjoročnog gospodarskog rasta, što je obično posljedica niske konkurentnosti gospodarstva.

Udjel javnog duga Grčke u BDP-u iznosi oko 160 posto, dok bi prema kriterijima iz Maastrichta trebao iznositi 60 posto.

Međutim, bilo je slučajeva da su neke zemlje izgubile povjerenje stranih investitora, premda im je javni dug bio na razinama od oko 40 posto BDP-a. Na to, naime, djeluje puno čimbenika, od političkih, primjerice, stabilnost vlade, preko gospodarskih, do povjerenja investitora temeljenog na tradiciji.

U Japanu je, primjerice, javni dug veći od 200 posto BDP-a, no s obzirom na povoljne domaće izvore financiranja, visoku razinu nacionalne štednje, snagu gospodarstva i slično, to ne predstavlja problem ulagačima.

Zbog nedostatka tradicije u fiskalnoj konsolidaciji, koja bi jamčila određenu sigurnost ulagačima, stručnjaci kažu da se tranzicijskim zemljama tolerira puno manji udjel javnog duga u BDP-u, nego najrazvijenijim zemljama.

Zbog toga udjel javnog duga, primjerice, u Japanu za više od 200 posto BDP-a ne izaziva takvu bojazan, kao niže razine javnog duga u nekim drugim zemljama.

Grčki ministar vanjskih poslova kazao Kinezima da Grčka neće iz eurozone

Grčka neće napustiti eurozonu, kazao je grčki ministar vanjskih poslova Nikos Kotzias kineskom veleposlaniku u Grčkoj Zouu Xiaoliju, navelo je u utorak na svojoj internet stranici kinesko ministarstvo vanjskih poslova.

“Grčka neće napustiti eurozonu i želi raditi s Kinom na daljnjem razvoju bilateralnih odnosa i praktičnoj suradnji u svim područjima”, navodi se u priopćenju kineskog ministarstva vanjskih poslova koje se poziva na Kotziasa.

Grčki šef diplomacije izjavio je to prilikom susreta s kineskim veleposlanikom uskoro.
 
 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21859"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

• Grci nikada ne mogu isplatiti sve što duguju. To je nemoguće. Zato mogu stalno odgađati rokove isplate. Oni upravo to i rade. I vjerojatno će još neko vrijeme moći nastaviti tako

• SAD sam iskopao sebi jamu, zato što nikako nisu htjeli dijeliti s novim akterima, konkretno s Kinom. Zato je ostatak svijeta odlučio preuzeti stvari u svoje ruke. Za Ameriku je to užasno, a za sve ostale – odlično. Potrebna je protuteža dolaru. Zato se pojavila Azijska banka za infrastrukturne investicije

• U narednih nekoliko godina ona bi mogla postati vrlo ozbiljna konkurencija MMF-u i Svjetskoj banci čije vrijeme prolazi. Ne znam da li ste vidjeli njihove projekte i predviđanja, ali situacija je beznadna. Oni su beskorisni. Sljedeći korak je gašenje Svjetske banke i MMF

• Sada mi je ušteđevina u američkim dolarima, ali kroz deset i čak pet godina ne mogu to ni zamisliti. SAD je najveći dužnik u povijesti, dužna je više nego itko drugi u svijetu. To ne obećava ništa dobro u budućnosti

• Trenutno čuvam sredstva u dolarima, zato što će nastupiti nestabilni period u mnogim regijama i ljudi će kupovati dolare jer ne znaju što drugo raditi. Tečaj dolara će, najvjerojatnije, značajno porasti i pojavit će se financijski mjehur. A što će biti dalje, ne znam

Američki milijarder Jim Rogers u ekskluzivnom intervjuu televiziji RT govorio je o mogućoj sudbini američke valute, a prokomentirao je i rusko-grčke odnose.

Hajdemo govoriti o grčkom “planu B”, ili, točnije, “planu P”, kako ga nazivaju po prvom slovu prezimena ruskog predsjednika. Zar Alexis Tsipras od Rusije treba samo novac?

Jim Rogers: Pare su mu prijeko potrebne! Tako da, naravno, odgovor je potvrdan! Rusija je prelijepa zemlja, ali travanj nije najbolje vrijeme za putovanje po njoj. Tsipras dolazi ovamo upravo zbog toga da bi igrao na kartu sukoba Putina i Zapada u svom interesu. Drugim riječima, on pokušava ostvariti i financijske i političke ciljeve.

Vlada SYRIZA-e je izjavila da neće igrati po pravilima EU, barem otvoreno, ali se složila isplatiti MMF-u dug u iznosu 450 milijuna eura. Koliko znam, prva tranša će biti uplaćena uskoro. Zašto su se Grci odlučili za ustupke?

Rogers: Da bi demonstrirali dobru volju. Oni time kao da govore: vidite, mi poštujemo svoje obveze, činimo sve da isplatimo dugove, zato nam pomozite, a mi ćemo se truditi još više.

A što, zar oni imaju izbora?

Rogers: Razumije se da ne! Shvatite, Grci nikada ne mogu isplatiti sve što duguju. To je nemoguće. Zato mogu stalno odgađaju rokove isplate. Oni upravo to i rade. I vjerojatno će još neko vrijeme moći nastaviti tako.

To znači da oni računaju da će u određenom trenutku ti ​​dugovi jednostavno biti zaboravljeni?

Rogers: Upravo tako. Ili, barem, da će moći zataškavaju taj problem dok se u Grčkoj ponovno ne promijeni vlast.

Od koga još Grci mogu tražiti novac?

Rogers: Od Kine, to je trenutno najbogatija zemlja na svijetu. Ali, kao idealan kandidat djeluje Rusija, zato što se u svjetlu događaja u Ukrajini s njom može udružiti protiv EU i SAD. Međutim, Kina u ovom trenutku ima više novca od svih nas zajedno.

Kažite koliko će aktivna biti nedavno osnovna Azijska banka infrastrukturne investicije na planu stavljanje točke na dominaciju dolara?

Rogers: Počnimo od toga da je SAD sam iskopao sebi jamu, zato što nikako nisu htjeli dijeliti s novim akterima, konkretno s Kinom. Tako da je ostatak svijeta odlučio preuzeti stvari u svoje ruke. Za Ameriku je to užasno, a za sve ostale – odlično. Potrebna je protuteža dolaru, potrebno je nešto pomoću čega se može konkurirati dolaru. To je također dobro. Naravno, oni će morati postići rezultate, ali nitko ne očekuje da će se to dogoditi prvog mjeseca ili godine. Potrebno je vrijeme da proces krene kako treba, i to svi razumiju.

To znači Vi smatrate da ona može konkurirati Svjetskoj banci?

Rogers: Ne ove godine, ali u budućnosti sigurno. U narednih nekoliko godina ona bi mogla postati vrlo ozbiljna konkurencija. Vrijeme Svjetske banke i MMF-a prolazi. Ne znam da li ste vidjeli njihove projekte i predviđanja, ali situacija je beznadna. Oni su beskorisni. Sljedeći korak je gašenje Svjetske banke i MMF-a.

Ja sam mislio da je to odavno bilo jasno. Zašto je banka stvorena tek sada, Kina je sigurno imala sredstva za to i ranije?

Rogers: Sve do ovog trenutka nitko naprosto nije imao izbora. Kinu to nije interesiralo, njezino gospodarstvo raste tek posljednjih nekoliko godina. A sada je Kina pomislila: čekajte, mi možemo raditi bolje od Svjetske banke i MMF. Na tome će i raditi.

Kakav učinak će ta banka imati na multipolarni svijet, čiju evoluciju vidimo u posljednje vrijeme?

Rogers: Do sada je dominantna valuta bio dolar, nikakve druge varijante jednostavno nije bilo. Sada će zemlje moći birati. Da li će to biti kompozitna valuta, ili juan, ili nešto treće, tek, ona će biti konkurencija američkom dolaru. Nažalost – ja sam ipak Amerikanac, zato kažem “nažalost” – to će smanjiti utjecaj SAD.

Znači, Vaše predviđanje o dolaru je pesimistično?

Rogers: Sada mi je ušteđevina u američkim dolarima, ali kroz deset i čak pet godina ne mogu to ni zamisliti. SAD je najveći dužnik u povijesti, dužna je nego itko drugi u svijetu. To ne obećava ništa dobro u budućnosti.

Na koga biste se kladili?

Rogers: Trenutno čuvam sredstva u dolarima, zato što će nastupiti nestabilni period u mnogim regijama i ljudi će kupovati dolare jer ne znaju što drugo raditi. Tečaj dolara će, najvjerojatnije, značajno porasti i pojavit će se financijski mjehur. A što će biti dalje, ne znam. Možda će juan zauzeti vodeće pozicije, a možda će se do tog trenutka oporaviti rublja, tko zna.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)

Grčka nova vlada očito nema interesa za produženjem programa pomoći toj zemlji. U tom slučaju teško da će se moći spriječiti državni bankrot i izbacivanje Grčke iz monetarne unije, tvrde stručnjaci

Donatori ustraju na tome da Grčka prihvati uvjete produženog programa pomoći.

Ali i oni znaju: „To će grčki premijer Tsipras ‘progutati’ samo ako je dobro začinjeno“, smatra glavni ekonomist Commerzbanke Jörg Krämer za DW. “Kompromisom bi moglo biti predviđeno da se produži rok otplate bilateralnih kredita na 50 godina, a da se u prvih deset godina Grke oslobodi plaćanja duga i da se dodatno spusti ionako niska kamatna stopa“, kaže on.

Osim toga bi, dodaje Krämer, kreditori Grčkoj mogli predložiti „trampu“: oni bi mogli odustati od zahtjeva da Grčka, kako je to bilo izvorno planiralo, nastavi s privatizacijom i „kresanjem“ javnog sektora. Ali samo ako se Atena zauzvrat učinkovito obračuna s utajom poreza i korupcijom, „za što se lijevo-radikalna Siriza ionako založila tijekom predizborne kampanje.“ Dio kompromisa bi mogao biti da EU ipak grčkoj isplati posljednju tranšu paketa pomoći u iznosu od 1,8 milijardi eura.

Zavrće se slavina

Propadnu li svi dogovori, vjerojatnost državnog bankrota Grčke I napuštanje eurozone po mišljenju Commerzbanke više ne bi iznosio 25% posto, kao u ovom trenutku. “Morali bi to osjetno povećati”, kaže Krämer. Čim se počne nazirati mogućnost da Grčka više ne može otplaćivati dug, onda će bezvrijednima postati i državne obveznice koje posjeduju grčke banke.

Onda bi Europska središnja banka (ESB), pojednostavljeno govoreći, zavrnuti slavinu preko koje su do sada “curila” likvidna sredstva, tj. krediti. “ESB-u nije dozvoljeno održavanje na životu bankarskog sustava koji više nije solventan.” Grčka bi tako bila odsječena od dotoka novca i time faktički izašla iz monetarne unije.

Na drugoj strani Grčka bi mogla pokušati ponovno uvesti drahmu. Mnogi stručnjaci upravo u tome te u drastičnoj devalvaciji od otprilike 50% vrijednosti drahme, vide najbolju mogućnost ponovne uspostave grčke konkurentnosti. Putovanja u Grčku bi time postala mnogo povoljnija i tako bi se ojačalo turističku industriju koja je važna za tu zemlju. Jeftiniji (grčki) izvozni proizvodi mogli bi potaknuti razvoj domaće privrede. No, osjetno bi poskupile robe i usluge koje Grci uvoze iz inozemstva.

Drahma nije alternativa

Međutim, nova drahma bi već bila stvorena s jednom velikom manom. Bez obzira što se dogodi: grčki dugovi ne bi bili izbrisani, oni bi i dalje postojali u nepromijenjenom obliku, ali u eurima. Zbog devalvacije nove vlastite valute, preuzeti dugovi bi drastično narasli ako bi Grci jeftinom drahmom morali vraćati stare dugove. Vjerovnicima, a to bi pogotovo bilo kobno za grčke banke, time prijeti totalni gubitak svih potraživanja.

Dodatna je opasnost pritom i navala na banke, ukoliko Grci navale isprazniti svoje račune u domaćim bankama kako bi stabilne eure zaštitili od konverzije u slabašne drahme (“Bank Run”). To bi moglo uništiti nacionalne banke i na koncu bi to dovelo do kolapsa cjelokupnog grčkog novčanog krvotoka.

Teška vremena

Bez novih kredita Grčka država vjerojatno ne bi mogla financirati tekuće izdatke. Grci bi se našli pred teškim vremenima. Zemlja bi se morala potruditi da održi funkcioniranje socijalnih sustava i da državnim službenicima i umirovljenicima isplaćuje plaće i mirovine. Rezanje izdataka moglo bi pogoditi i javnu infrastrukturu, bolnice, javni prijevoz, odvoz smeća i obrazovni sustav.

Što bi grčki bankrot značio za Njemačku i EU?

„Grčki stečaj njemačku bi državu koštao 80 milijardi eura. Izlazak iz euro-zone ne bi koštao ništa, sasvim suprotno od toga“, napisao je predsjednik Ifo-instituta Hans-Werner Sinn, nedavno za gospodarski tjednik “Wirtschaftswoche”. „Samo kad Grčka napusti euro-zonu ona može provesti devalvaciju, postati konkurentnom i uopće otplatiti nešto dugova. Nužne gubitke prilikom napuštanja eura ne treba brkati sa stvaranjem troškova.”

Njemačka vlada u međuvremenu smatra grčki izlazak iz monetarne kao nešto što bi se moglo podnijeti. Ponajprije zato što su druge krizne zemlje poput Španjolske, Portugala i Irske na gospodarskom putu oporavka. Osim toga su EU i ESB donijeli mjere kojima se treba spriječiti širenje krize iz Grčke na druge članice monetarne unije. S jedne strane je to ESM, fond iz kojeg se u slučaju nužde zemljama članicama može pomoći i kreditima koji sežu do 500 milijardi eura. A s druge strane zahvaljujući izuzetno labavoj monetarnoj politici ESB-a Europa se polako, ali sigurno gospodarski oporavlja.
 

 
 
(dw.de/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=20010"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Syriza je puno promišljeniji projekt nego što svi misle!

Nekakav čudni pokret nekakve nove revolucije širi se planetom. Grčka u stanju euforije zbog Syrize – ultraljevičarske strančice koja obećaje kaos, a nakon kaosa i spas, naravno, Španjolska na nogama zbog istog tog kaosa, a s istima se solidarizira i hrvatski Živi Zid – strančica, po svemu slična Syrizu pa čak i po “eksplozivnom” utjecaju na sve siromašniju javnost, koja nije siromašnija zbog pukog slučaja baš kao što ni kvazi spasitelji od siromaštva nisu slučajni.

Zaista, bilo bi dobro da je Syriza zaista neka zdrava opozicija ovom, u propast galopirajućem sustavu, no nakon što je otkriveno tko to zapravo upravlja ovom “revolucijom” i Syrizom u sjeni postaje jasnije glavno masonsko načelo.

“Stvori kaos pa ćeš uvesti novi red”! Isto je tako bilo i s pariškim Charlie Hebdom za koji se naknadno saznalo da iza svega stoji najmračnija iluminatska obitelj svijeta Rothchildi, a tako je i sada postalo jasno da je Syrizu na vlast doveo George Soroš, također jedan od jačih masonskih izdanaka svijeta.

Prvi put je svjetsku javnost zaintrigrirala Syriza kad je u njemačkom “Handelsblattu” i srodnom “Wirtschaftswoche” izašla cijela serija napisa o novčarskom magu i mutikaši George Sorošu. Naime, u jeku grčke krize, on je 2012. u Bruxellessu osnovao “Council of the euro zone Crisis” gdje je okupio dvadesetak uglednih ekonomista sa svih strana svijeta s namjerom da ponude svoje rješenje politici štednje koja, po njima, uništava euro, Grčku i masu europskih ekonomija.

Tekstovi o Sorošu, njegovim poslovima, namjerama i suradnicima počeli su izlaziti 2013. nakon što je primjećeno da Soroš sufinancira INET (Institute for new Economic Thinking), a koji je uz veliku pompu i čuđenje liberalnog svijeta održao panel diskusiju na “Columbia University” za Valentinovo 2013. godine gdje je glavna zvijezda bila tadašnja grčka oporbena ultraljevičarska strana Syriza.

Zvijezda panela bio je naravno mladi Tsipraz koji se obrušio na politiku Angele Merkel, optužio ju za sve zlo što je zateklo njegovu zemlju, povukao paralele sa Hitlerovom Njemačkom 1931., i stanjem privrede pred uzlet fašizma. Vijest je široko odjeknula, svijet je obratio pažnju na Syrizu, a nikom nije bilo jasno što jedna marksističko – populistička strančica znači jednom Sorošu i kakve će posljedice imati ta sprega grčkog “Chegevare” i debelog američkog kapitala.

Ali, nakon objave članaka u redakciju su se sa protestnim pismima počeli javljati Soroševi “ugledni” ekonomisti osobno, kao npr. dr. Ferguson, koji je osobno predstavio Tsiprasa na spomenutom panelu, ali i Peter Bofinger, sve ekonomisti od formata na Soroševoj platnoj listi, žestoko su stali u obranu Soroša i njegova INETA i svoje reputacije neovisnih znanstvenika tvrdeći da su im bili plaćeni samo troškovi putovanja u Ameriku.

Njihovo osobno zauzimanje za svog sponzora preraslo je u pravu aferu prepucavanja preko novina ali, do tužbe nije došlo. Cilj je bio postignut, svi su već onda govorili o Syrizi. Kako je nova zvijezda rasla čini se da je druga zvijezda, ona gospođe Merkel, počela tamniti. Je li to bila osveta Soroša osobno jer, navodno, unatoč svim njegovim nastojanjima da ga ona primi u svoj ured, svaki put je dobio odbijenicu i mogao je svoje teorije o spasu Eura razlagati samo u predvorju njenog zamka.

U međuvremenu (isto slučajno) se pojavila Pegida i odmah zatim Egida, pokret protiv Pegide koji navodno vodi, opet od Soroša financirani AVAAZ – pokret koji je u stanju za par sati okupiti na desetke i stotine tisuća prosvjednika i tako svemu udariti kontru s ciljem raslojavanja društva.

Preko Pegide i Egide njemačko društvo se počelo grubo svjetonazorski dijeliti, klin je zabijen i Angela Merkel osim Ukrajine u svom susjedstvu ima sad revoluciju i u vlastitom dvorištu. Ako je Sorošev cilj skinuti Angelu Merkel pitanje je tko s tim dobiva i koji je pravi cilj svega?

Naravno da je Syriza samo magla u ovom oceanu za financijske orke. Ne sumnjamo da je Tsipras pravi ljevičar koji uistinu ljubi proletere pa će proleteri zauvijek i ostati proleteri, tj, vječna pobuna masa bez igdje ičega osim vapaja za pravdom, tu nije ništa sporno (ako njemu nije sporno da ga financira lik poput Soroša dok se navodno bori protiv takvih), sporan je njegov ministar financija Yanis Varoufakis.

On je ubačeni Trojanski konj u novu grčku vladu. To je čovjek sa dvojnim državljanstvom, australac školovan u Velikoj Britaniji, profesor na Sveučilištu u Texasu, radio je u jednoj video kompaniji od Microsofta kojom je upravljao Bill Gates, dobar je prijatelj sa sinom sive eminencije američke privrede Jamesom Galbraithom sa kojim je napisao i knjigu “A modest Proposal”. Osim toga, bio je i savjetnik u bivšoj vladi Papandreousa koja je i nametnula Grčkoj taj strašni teret štednje. Njegove veze sa globalistima i londonskim Cytijem su tako očite; njegov prvi službeni odlazak, dva dana nakon pobjede bio je odlazak u London City i ne sumnjamo da je tamo dočekan širokih ruku.

Za to vrijeme Soroš i Zbigniew Brzezinski udaraju bubnjeve rata tvrdeći da nije vrijeme za štednju već da se svaki Euro mora odvajati za pripreme za veliki treći svjetski rat za pomoć Ukrajini protiv Rusije! A u isto vrijeme Barack Obama pred očima čitavog svijeta za CNN daje intervju na koji nitko ne obraća pažnju, a u kojemu otvoreno priznaje kako su Amerikanci napravili “dogovor” s Ukrajinom i kako su pripremili sveopći puč puno prije izazvanog kaosa. “Iznenadili smo Putina dogovorenim transferom vlasti u Ukrajini”, rekao je Obama i pritom naglasio da će i dalje uništavati Rusiju sankcijama do neslućenih razmjera.

Obama je dakle otvoreno rekao “Putin nije napao Krim jer je veliki strateg nego zato što je bio iznenađen, tj. zatečen događajima na Maidanu i bjegom Yanukovycha nakon našeg dogovora o preuzimanju vlasti “. Ovim izjavama Obama je jasno svima dao do znanja da Amerika izaziva rat, a dimna zavijesa koja je trebala prikriti totalitarizam koji nam dolazi polako se diže.

Pred vašim očima stvara se kaos i to je opće vidljivo. Dok Tsipras (kojeg plaća Soroš) prima Ruse na audijenciju, protiv kojih Soroš na sav glas bubnja, dotle njegov ministar financija trči u London City a Obama otvoreno izjavljuje kako je sve čemu svjedočimo dogovorio on, i tako svatko ide svome, a odgovor na pitanje tko je veliki arhitekt cijelog ovog igrokaza postaje sve jasniji. Riječ je o arhitektu sa smislom za nevjerojatnu sintezu nakon koje ćemo opet postati siromašniji i gluplji, točno onakvi kakvi smo im potrebni u tom novom svjetskom poretku.
 
 
(dnevno/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19930"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Cionistički zakulisni redatelj političkih tokova u euroatlantskim okvirima, uslijed iscrpljenosti i istrošenosti vladajućih neoliberalnih i kapitalističkih struktura, sve više preko medija pod svojom kontrolom protežira lažnu političku alternativu oličenu u tzv. “Novoj modernoj euroskeptičnoj ljevici”

Nju po pravilu čine “novi, mladi i neokaljani ljudi”, koji su navodno protivnici kapitalizma i globalizacije, a čiji su najizrazitiji predstavnici partija Podemos u Španjolskoj i nova vladajuća stranka Grčke – Syriza, kao uvjerljivi pobjednik nedavnih izbora za grčki parlament.

Pobjednik, koga su u takvom svojstvu mondijalistički mediji, kao svoje nove heroje, ustoličili odavno prije izbora, izdjelovanih tempiranom političkom krizom.

Za ovu partiju glasala je četvrtina ukupnog biračkog tijela Grčke, i to uglavnom najneprosvećeniji dio grčkog naroda koji je nasjeo na nerealnu priču Alexis Tsiprasa i njegovih demagoga kako će oni po pitanju duga i mjera štednje “muški odbrusiti” Bruxellesu, a da pritom ne dođe ni do kakvih protumjera.

Uopće po pitanju Syrize kao navodno antiglobalističke opcije, riječ je naravno o podvali, a sve u cilju sabotaže istinske alternative globalizaciji, mondijalizma, neoliberalizmu i kapitalizmu.

Nacionalistička i narodno-socijalistička alternativa je prokazana od strane medija i progonjena od strane Sustava. Za razliku od nje, Syriza je miljenik cionističkih medija i borac protiv vrijednosti tradicije grčkog naroda.

Ova antinacionalna partija koja, iako se populistički i taktički poziva na “slobodarski grčki narod”, pod istim tim narodom podrazumijeva ne grčku naciju, već skup svih stanovnika Grčke, uključujući i tuđince – ilegalne imigrante iz Afrike i Azije. Zapravo, Syriza čak kritizira prethodne vlasti za “nedovoljno dobar odnos prema imigrantima”.

Dalje, po pitanju zdravlja nacije, Syriza je potpuno na desetruktivnim pozicijama sa svojim pro-narkomanskim i pro-gayevskim stavovima, vezanim za pitanja legalizacije “lakih” droga i homoseksualnih “brakova”.

Time je potpuno uklopljena u globalističke idejne postavke tzv. otvorenog društva. Zastave homoseksualnih grupa, pomiješane s Syrizinim partijskim zastavama prilikom proslave izborne pobjede, prikladno odslikavaju idejnu suštinu ovog antigrčkog pokreta.

Uopće, stavovi Syrize prema kršćanstvu i Pravoslavnoj Crkvi, slični su poziciji boljševika ili mondijalističkih ekstremista. Naime, Syriza je otvoreni neprijatelj svake javne manifestacije Pravoslavlja i zalaže se za potpunu sekularizaciju i afirmaciju ateizma.

Također, javno se zalaže i za oporezivanje Grčke Crkve kao i za oduzimanje dijela crkvene imovine kako bi se u manastire i parohijske domove uselili beskućnici (zanimljivo je da se ovi antikršćanski licemjeri ne zalažu i za to da se u iste svrhe, primjerice, konfiscirati imovina njihovih kapitalističkih medijskih pokrovitelja).

Iako je neposredno pred polaganje premijerske zakletve vođa Syrize posjetio poglavara Atenske arhiepiskopije Jeronima i uputio mu lijepe riječi, cilj ove posjete bio je čisto diplomatski.

Tsipras je svjestan da je pravoslavna tradicija duboko ukorijenjena u grčkom narodu i da bi bilo kontraproduktivno ukoliko bi odmah počeo s provedbom svih antikršćanskih stavki iz Syrizinog programa. Naime, Tsipras je posjetio arhiepiskopa Jeronima kako bi izbjegao da čin premijerske prisege položi pred križem i Evanđeljem.

Po grčkim propisima, polaganje prisege je religiozni čin, pa je Tsipras morao izdjelovati suglasnost Crkve kako bi položio sekularnu prisegu. Dakle, njegova posjeta je diplomatska, kao što je diplomatsko (što ne znači i da je ispravno) držanje vrha Grčke Crkve, vjerojatno s ciljem da se predupredi provođenje anticrkvenog dijela Sirizinog programa.

Bitno je naglasiti da Syriza uopće nije pristalica izlaska Grčke iz EU, već je samo zagovornik neprihvaćanja mjera štednje nametnutih od Bruxellesa. A i to je – vrijeme će pokazati – samo deklarativno zalaganje, jer se svakim pažljivijim sagledavanjem situacije neumitno dolazi do zaključka da je negativno nastrojenje ove stranke prema globalizaciji sasvim prividno, ograničeno i dozirano.

Uostalom, s ideološkog stajališta gledano, jasno je da je deklarativni antikapitalizam Syrize potpuno jalov, jer se ova stranka zalaže za obračun s nacionalnim i duhovnim identitetom grčkog naroda, a upravo ta borba predstavlja rušenje organske i prirodne zaštite zajednice od kapitalističke eksploatacije.

Dakle, Syriza je po svim ključnim čimbenicima svoje ideoligija, po svojim djelima i po karakteru medija koji je promiču, najobičniji cionistički i kapitalistički privjesak, kao i perjanica antikršćanskih snaga u Grčkoj.

Ona je izabrana kao nova pritajena uzdanica cionista, koja će uz masku antikapitalizma i medijsku promociju, nastaviti djelo svojih prethodnika, uz otvoreniju antikršćansku kampanju. No ne znamo da li vam je poznato, ali vjerni sinovi i kćeri grčke nacije, okupljeni u pokretu grčkog preporoda – Zlatnoj Zori, koji su unatoč izloženosti histeričnoj kampanji i progonu opstali kao treća politička snaga u zemlji, su jedini ušli u koaliciju sa Syrizom, što je zaista čudno kada se malo razmisli.

Vjerujemo da će to uslijediti ubrzo, čim spadnu maske svih lažnim borcima protiv kapitalizma i lažnim kritičarima Europske unije, koji zagovaraju još veći antikršćanski mrak od onoga koji postoji u EU tamnici.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
 
(webtribune,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19871"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Europa mora Ciprasu dati šansu da završi noćnu moru Grčke. Da li su ljevičari i socijalisti jedini koji mogu izvući zemlje iz kriza? Da li desničarski kapitalizam gubi na snazi? Ili su samo bankari izgubili kontrolu nad Vladom…

Aleksis Cipras, predsjednik Syrize, novi je premijer Grčke. Bit će prvi europski vođa koji je izabran zbog eksplicitnog obećanja da će promijeniti politiku štednje koja je na snazi od 2010. Naravno, mnogi će ga upozoravati da zaboravi na obećanja i ponaša se “odgovorno”.

Grčka je, naime, 2010. sklopila sporazum s Međunarodnim monetarnim fondom kojim je dobila zajam koji će je spasiti od bankrota, a zauzvrat je pristala na asketizam i reforme. To je nevjerojatan dokument, u najgorem mogućem smislu, piše kolumnist New York Timesa Paul Krugman.

EU Trojka pod geslom praktičnosti i realističnosti Grke je bacila na koljena i oni su posljednjih godina skupo plaćali zablude elite. Već kad je potpisala ugovor Grčka je bila u recesiji, projekcije su pokazivale da je ugovor gotovo beznačajan i da će se država već 2012. oporaviti. Čak se predviđalo i smanjivanje nezaposlenosti.

Nezaposlenost 28 posto

No, kad se sporazum počeo provoditi on je postao ekonomska i ljudska noćna mora. Svake godine Grčka je sve dublje tonula, a dno je dosegla u 2014.

Nezaposlenost je 28 posto, a u državi je nezaposlenih mladih čak 60 posto.

Što je pošlo po zlu, objašnjava Krugman. Često se govori da Atena nije ispunila obećanja i nije smanjila troškove. Ništa ne može biti dalje od istine. Država je napravila strašne rezove u javnim službama, ukinula brojne državne službe i ukinula socijalne olakšice. Ipak, to Grcima nije ništa pomoglo.

Originalne projekcije su bile tako optimistične jer su se tvrdoglavi dužnosnici zanosili fantastičnim brojkama. I Europska komisija i Europska centralna banka su htjele vjerovati u bajku tvrdeći da će uništavanje radnih mjesta i smanjivanje troškova potaknuti privatni sektor. MMF je bio oprezniji, ali je isto podcijenio štetu koju štednja radi, piše New York Times.

Na kraju, da je Trojka stvarno bila realna, trebala je reagirati nakon dvije godine kad je vidjela da traži nemoguće. MMF nema niti jedan povijesni primjer sličan grčkom u kojem je s namjerom da se otplati kredit putem štednje država prošla bez golemog duga i inflacije.

EU izgubila kredibilitet

Sad je kad Cipras pobijedio, europskim dužnosnicima će biti savjetovano da preskoče lekcije tražeći od njega odgovornost i provedbu sporazuma. Činjenica je da su oni izgubili svoj kredibilitet, program koji su nametnuli Grčkoj nikad nije imao smisla i nije bilo šanse da uspije.

Najveći problem sa Syrizom može biti da ona nije dovoljno radikalna. Oslobođenje duga i smanjenje štednje možda neće biti dovoljni za oporavak. Nejasno je što grčka Vlada uopće može napraviti osim da napusti euro, što građani još nisu spremni.

Američki kolumnist zaključuje da je Cipras tražeći promjenu puno realističniji od dužnosnika koji žele nastavak agonije. Ostatak Europe mora Ciprasu dati šansu da završi noćnu moru svoje države.

Zapadni mediji ocijenili su večeras u prvim reagiranjima da će pobjeda ljevičarske stranke Syriza u Grčkoj uzdrmati Europu do korijena, ali potresti i globalna tržišta

Pobjeda Syriza predstavlja odluku naroda odbaciti stroge mjere štednje, koju treba poštivati, navodi britanski The Guardian i ocjenjuje da će ta pobjeda uzdrmati do korijena Europu.

Podsjetivši da su Grci šest godina prosvjedovali protiv krute discipline eurozone, londonski dnevnik ističe da su građani, posebno srednja klasa, konačno izgubili strpljenje i odbacili politiku strogih mjera štednje vlade premijera Antonisa Samarasa i opredijelili se za ljevicu.

“Posljedica toga jest da prošlost više ne može služiti kao pokazatelj budućnosti, bar ne u Grčkoj, a možda ni u drugim dijelovima Europe”, piše u uvodniku.

Budući premijer Aleksis Cipras, čelnik Syrize, dobio je mandat provesti ogromne promjene i ublaži dosadašnje mjere.

“Pitanje i za Grčku i za Europu jeste što će se sada dogoditi. Nitko još nema odgovor na to “, piše u tekstu.

Prema The Guardian, glavno pitanje biti će da li nova vlada u Ateni i međunarodni vjerovnici mogu naći zajednički interes za postizanje dogovora koji će zadovoljiti i Grke i ostatak eurozone, posebno Njemačku, a da pri tom ne izazove efekt domina diljem zone eura ako i druge zemlje potraže slična rješenja.

Takav ishod najviše će ovisiti od Njemačke, koja se i dalje pretvara da eurozona može uspjeti jedino ako nastavi s fiskalnom ispravnošću, koja je zapravo i izazvala politički potres u Grčkoj, ocjenjuje list.

Za njemačku kancelarku Angelu Merkel to neće biti nimalo lako, ali ako u Grčkoj i ostatku eurozone ne dođe do porasta potrošnje, cijela Europa mogla bi se sučeliti s ovakvim ili još gorim izazovima, upozorava The Guardian.

“Novi početak nije potreban samo Grčkoj, već cijeloj zoni eura. Vrijeme je da sjever počne slušati poruke koje stižu s juga”, zaključuje dnevnik u uvodniku.

I zapadne agencije ukazuju na to da je pobjeda Syrize zabrinula međunarodne kreditore pošto bi mogla označiti preokret u Europi, gdje populističke stranke i u nekim drugim zemljama najavljuju kampanje protiv mjera štednje, kao i dovesti u pitanje opstanak Grčke u zoni eura.

Reuters navodi da će Cipras biti prvi premijer neke članice eurozone koji se otvoreno protivi uvjetima koje su EU i MMF nametih tijekom ekonomske krize.

“Njegova očekivana pobjeda povećava izglede i za skori ulazak u klinč s vladom njemačke kancelarke Angele Merkel, a mogla bi dovesti u pitanje i distribuciju naredne tranše više od sedam milijardi eura međunarodne pomoći Grčkoj”, ocjenjuje britanska agencija.

Slogan Cipras kampanje “Nada se vraća!” Očito je privukao birače, iznurene od mjera štednje poslije šest godina krize koja je rezultirala porastom stope nezaposlenosti na 25 posto i straha milijuna Grka od siromaštva.

Associated Press (AP) ocjenjuje da bi pobjeda Syrize mogla izazvati potrese na globalnim tržištima i dovesti u pitanje ostanak Grčke u eurozoni. Cipras je, kako podsjeća američka agencija, obećao pregovore o uvjetima pomoći Grčkoj i najavio da će tražiti otpis velikog dijela duga od 240 milijardi eura.

On je u predizbornoj kampanji rekao i da će odbaciti mnoge reforme koje su tražili kreditori, uključujući smanjenje mirovina i minimalnih plaća, kao i da će preispitati neke privatizacije i otpuštanja u javnom sektoru.

Ukoliko nova vlada u Ateni ne nađe rješenje u dogovoru s kreditorima, Grčka bi mogla suočiti s bankrotom, ocjenjuje AP.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 

 
 
(vestinet,index,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19838"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

2015. mogla bi u Europi ostati upamćena kao godina velikih političkih potresa…

Uspon populističkih stranki mogao bi dovesti do pobjede populista na izborima te donedavno nezamislivih koalicija tradicionalnih stranki koje su se zadnjih desetljeća izmjenjivale na vlasti.

Istraživanje koje je Economist Intelligence Unit (EIU) proveo za BBC pokazuje da je sve veći jaz između elite i glasača glavni uzrok ‘krize demokracije’.

Postoji ‘duboka rupa tamo gdje bi trebale biti velike ideje u srcu europske politike’, navodi se u izvješću. Sve niži odziv glasača na izborima i oštar pad u broju članova tradicionalnih stranaka ključni su pokazatelji ovog fenomena.

Veliku Britaniju parlamentarni izbori čekaju u svibnju, a prema istraživanju Economistovih stručnjaka, ta zemlja je ‘na rubu potencijalno dugog perioda političke nestabilnosti’.

Tvrde kako su velike šanse da predstojeći izboru dovedu do nestabilne vlade, jer bi populistički UKIP mogao oduzeti velik broj glasova konzervativcima i laburistima.

Fragmentacija glasača, u kombinaciji s britanskim izbornim sustavom, čine sve težim formiranje jednostranačke vlade koja će imati i parlamentarnu većinu.

No, najveći politički izazov i svojevrsni test popularnosti populizma u Europi odigrat će se na grčkim izborima. Izvanredni izbori održavaju se u ovu nedjelju, a ankete pokazuju da bi pobjedu mogla odnijeti Syriza – populistička stranka s ekstremne ljevice.

Uspije li Syriza formirati vladu nakon izbora, to će uzrokovati šok diljem kontinenta i poslužiti kao katalizator za političke preokrete u drugim državama.

‘Syriza bi u izvršnoj vlasti bila itekako destabilizirajuća, i kod kuće, i u regiji. Skoro sigurno bi došlo do krize u odnosima između Grčke i stranih kreditora, jer se program Syrize bazira na otpisu dugova’, navodi se u izvješću EIU-a.

‘Utjecaj produženog meteža u Grčkoj mogao bi utjecati na ostale države u kojima se ove godine održavaju opći izbori, a gdje je utjecaj sličnih stranaka sve veći.’

EIU navodi da bi u Danskoj, Finskoj, Španjolskoj, Francuskoj, Švedskoj, Njemačkoj i Irskoj na slijedećim izborima moglo doći do nepredvidivih rezultata, a na tu listu slobodno možemo dodati i Hrvatsku gdje nezavisne liste, Živi zid, Most i slični pokreti otimaju sve više glasača etabliranim strankama.

‘Zajednički nazivnik u tim državama je rast populističkih stranaka. Sve je veće nezadovoljstvo prema državnim institucijama u eurozoni, a rizik od političkih poremećaja i potencijalne krize sve je veći’, tvrdi EIU.

Njihova analiza ‘pokazuje da se populističke stranke i pokreti s cijelog političkog spektra guraju u prostor nastao odmicanjem tradicionalnih stranki i njihove baze u društvu’.

Otpor administraciji u Bruxellesu, te protivljenje imigraciji i mjerama štednje glavne su teme bojnih pokliča novih stranki i pokreta. Istovremeno, uspon populističkih pokreta prati i strelovit porast demonstracija pa i revolucija širom svijeta.

EIU procjenjuje kako su se u zadnjih pet godina značajni, protestni pokreti pojavili u više od 90 država širom svijeta. Uglavnom ih predvode mladi, obrazovani, pripadnici srednje klase, ljudi koji preziru političke vođe i više vole društvene mreže od tradicionalnih političkih mehanizama.

Svi ti čimbenici, prvenstveno porast populizma i sve više prosvjeda, dovode do pitanja – je li demokracija u opasnosti ili su upravo ti čimbenici dokaz da demokracija savršeno funkcionira?

Zasad, nepredvidiva sudbina ‘starih’ demokracija u Europi bit će pod budnim okom vlada i političkih aktivista iz cijelog svijeta. Uostalom, povijest nas uči da promjene u Europi uvijek imaju itekako velike posljedice na sve, od Australije do Aljaske.
 
*stisnite Titlovi radi prijevoda*

 
 
(jutarnji,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19801"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]