Tumor nezaposlenosti i krize mogao bi se proširiti na cijelu eurozonu, strahuju stručnjaci. Informacije koje dolaze iz te zemlje nisu nimalo ohrabrujuće, nezaposlenost raste, građani štrajkaju, a ministri financija eurozone već su povećali krizni fond u strahu da će Španjolsku zadesiti “grčka tragedija”.

Najveći svjetski trgovac dionicama Bill Gross nedavno je na svom Twitter profilu vrlo slikovito opisao situaciju u Španjolskoj, kao i svoja predviđanja kako bi drastični rezovi tamošnje vlade mogli utjecati na tržište dionicama.

“Grčka je bila prišt, Portugal je čir, a Španjolska tumor. Ne možete zaustaviti dužničku krizu s dodatnim rezovima i još većim dugovima”, napisao je Gross.

Gross tvrdi da će novi rezovi u španjolskom gospodarstvu samo dodatno produbiti postojeću krizu, a tvrdi da je samo pitanje vremena kada će “tumor” zahvatiti i druge zemlje eurozone.

S njime se slažu i ostali stručnjaci. Mike Shedlock, jedan od vodećih svjetskih ekonomskih stručnjaka, otkrio je da je čak 57 posto španjolskog budžeta namijenjeno za mirovine i poticaje zaposlenima i to u situaciji kada u Španjolskoj ima čak 24 posto nezaposlenih. U takvoj situaciji, tvrdi Shedlock, investitori neće biti spremni na nova ulaganja, jer zemlja i dalje klizi prema recesiji.

U Europi Hrvatska peta najsiromašnija zemlja: Sve više mladih i visokoobrazovanih siromaha!

U Europskoj Uniji trenutno su od Hrvatske siromašnije samo četiri zemlje: Bugarska, Rumunjska, Litva i Letonija. Naime, prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku [highlight color="yellow"] stopa relativnog siromaštva u 2010. godini u Hrvatskoj iznosila je 20,6 posto! [/highlight]

Drugim riječima petina građana ne može podmirivati osnovne životne troškove. Kako piše Banka magazin u novom broju, prema statistici to je samac s 2100 kuna neto mjesečno te četveročlana obitelj s 4400 kuna neto primanja mjesečno.

U Europskoj Uniji prosječna je stopa siromaštva 16,4 posto, a tek Bugarska s 20,7, Letonija s 21,3, Rumunjska s 21,2 te Litva su siromašnije od Hrvatske.

Stopa materijalne deprivacije iznosi 32,2 posto i ona pokazuje da je trećina stanovnika isključena iz društva. To su svi oni koji si ne mogu priuštiti najmanje tri od devet stavki materijalnog oskudijevanja – jesti meso, piletinu i ribu, održati stan toplim, zamijeniti stari namještaj, kupiti novu odjeću, platiti tjedan dana godišnjeg odmora, pozvati prijatelje na večeru, jednom mjesečno počastiti prijatelje pićem u kafiću.

Kako piše Banka u novom broju novi hrvatski siromasi su mladi, visokoobrazovani i ekonomski aktivni. Kazao je to profesor Zoran Šućur s Pravnog fakulteta te upozorio i na porast dječjeg siromaštva.  U većoj mjeri novi siromasi su muškarci zbog toga što je više žena uglavnom zaposleno u javnom sektoru te su kao zaposlenice zaštićenije.

Trećina građana s kreditima u ‘švicarcima’ očekuje ovrhu

Premda je švicarska središnja banka ljetos zaustavila divljanje valute, franak je i dalje top-tema među nezadovoljnim klijentima koji otplaćuju kredite indeksirane uz tu valutu. Anketa udruge Franak pokazala je da više od trećine ispitanika na otplatu izdvaja između 50 i 75 posto kućnog proračuna te u bankama znaju da neki od klijenta nemaju od čega živjeti.

Rezultati ankete pokazuju da neki troše i puno više: gotovo 22 posto na otplatu duga banci platit će više od tri četvrtine mjesečnih primanja, a desetak posto ispitanih za otplate dugova nema dostatna primanja. Čak 34 posto ispitanih izjasnilo se da im je barem jednom iznos rate bio veći od mjesečnih primanja. ‘S obzirom na to da je temeljni uvjet procjene kreditne sposobnosti prilikom podizanja kredita bio da rate ne prelaze trećinu mjesečnih primanja, podaci ukazuju da je većina ispitanika prema istim kriterijima danas kreditno nesposobna’, ističu u udruzi Franak. Budući da je za izmjenu ugovornih uvjeta (poput promjene valute) nužna ponovna ocjena kreditne sposobnosti, zaključuju da ‘ljudima jedino preostaje do daljnjega plaćati kredite prema sadašnjim uvjetima’.

Prodaja nekretnine, zatvaranje kredita i pakiranje u podstanarstvo nije rješenje, objašnjava voditeljica istraživanja Petra Rodik sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. ‘Zahvaljujući rastu kamatnih stopa i tečaja, glavnica kredita je veća nego što je bila na početku otplate (u prosjeku 1.675 kuna mjesečno) pa kredit nije moguće prebaciti u drugu valutu ili promijeniti banku. Čak i da klijent proda nekretninu, ne bi imao dovoljno za zatvaranje cjelokupnoga kredita, što je dužan učiniti, jer prodajom nekretnine banka za kredit više nema hipotekarno pokriće’, kaže Rodik.

U 29 posto slučajeva anketirani nisu imali mogućnost izbora banke, jer ju je uvjetovao poslodavac ili investitor. Također trećina ispitanih (31 posto) nije mogla birati valutu jer je uvjet da najviše trećina plaće može poslužiti za otplatu kredita zadovoljavao jedino zajam u francima koje su banke 2005. i 2006. plasirale uz najnižu cijenu.

‘Zato je bilo moguće da kreditno nesposobna osoba u eurima bude kreditno sposobna za kredit u franku, što ukazuje da su banke svjesno velikom broju građana plasirale iznimno rizične kreditne proizvode’, stoji u istraživanju.

Anketa Udruge ponovno je ukazala koliko je ugovorni odnos banke i klijenta pomaknut u korist kreditora. Samo šest posto dužnika uspjelo je u pregovorima s bankom izmijeniti neki od ugovornih uvjeta u svoju korist, uglavnom poček ili smanjenje kamate.

‘Očekujemo da će se ovim istraživanjem povećati svijest o razmjerima problema te da će konačno reagirati HNB, a Vlada napraviti bolji zakonodavni okvir poput Zakona o bankrotu, koji bi omogućio da građani više ne budu taoci banaka’, poručila je.

Sto tisuća Hrvata radi bez plaće

Zaposlene u nas zakon ne štiti, odluče li ne doći na posao jer nisu plaćeni – dobili bi otkaz !

Šest mjeseci nisu primili plaću, ali bez obzira na to, radnici Diokija ili osoblje dječjeg vrtića u Kostajnici dolazili su na posao svaki dan, kao što su to činili i čine i tisuće drugih. Od naših se radnika očekuje i traži da rade bez obzira na kašnjenje plaća.

Divlji štrajk

U listopadu prošle godine Porezna je uprava izračunala da od 15.000 do 16.000 radnika u Hrvatskoj u tom trenutku nije primilo plaću jedan ili više mjeseci, a nova vlast sada spominje brojku i od 100.000. Točnih evidencija još nemaju, ali ministar rada Mirando Mrsić tvrdi da tvrtke nisu dostavile obrasce o plaćenim doprinosima za približno sto tisuća radnika. Jesu li im isplaćene barem plaće ako već nisu doprinosi, ne zna se.

Deutsche Welle navodi da se i u Njemačkoj dogodi, istina rijetko, da radnici ne prime plaću, ali njihovi su propisi predvidjeli rješenja i za takve situacije. Ako radnik ne dobije najmanje dvije mjesečne plaće, mora pismeno upozoriti poslodavca da će prestati raditi ako mu ovaj ne isplati dug. Poslodavac mu ne smije dati otkaz jer odbija besplatno raditi, a plaća se sudskim putem naplati za tri tjedna do najviše četiri mjeseca. Kod nas stvari nisu tako jednostavne.

Sindikat ne može organizirati štrajk dok ne prođe 30 dana od dana kašnjenja, a i tada mora poštovati proceduru, najaviti štrajk, organizirati mirenje tako da do legalnog štrajka ne može doći prije mjesec i pol dana od dana kašnjenja. Krene li pak radnik u naplatu plaće sudskim putem, za to će mu trebati najmanje šest mjeseci do godine dana. Radnik jedino može dati izvanredni otkaz i prijaviti se na burzu rada, a ako dokaže da je to učinio zato što mu nije isplaćena plaća, država će mu priznati pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Rijetki su koji to čine.

Ovršna isprava

– Ljudi su bez posla, teško je naći drugi. Poneki uruče izvanredni otkaz i ode raditi na crno kako bi preživjeli i prehranili obitelj, snalaze se kako mogu, ali većina ostaje na poslu i čeka neki povoljni ishod – kaže Jasenka Vukšić, pravna savjetnica Sindikata graditeljstva.

Kada kojim slučajem ne bi došli na posao, doveli bi se u situaciju da ih poslodavac otpusti zbog razloga koji su sami skrivili.

– Radnici mogu dobiti otkaz i zbog stupanja u divlji štrajk, zbog čega mi u sindikatima jako pazimo da ljudi ne krenu u štrajk prije nego što prođu zakonom predviđeni rokovi i ispoštuje se procedura. Vezane su nam ruke i ne možemo takvim radnicima efikasno i pravodobno pomoći – kaže J. Vukšić.

U zakonima istina postoji odredba o neispunjenju obveza, na temelju koje bi se moglo ići u sudski spor, ali sve to dugo traje. Radniku je na raspolaganju i mogućnost naplate neisplaćene plaće u ovršnom postupku jer poslodavac mora izdati potvrdu o plaći s naznakom da ona nije isplaćena.

– Potvrda služi kao ovršna isprava, ali u praksi postupak naplate traje od najmanje šest mjeseci pa i do godinu dana ako tvrtka uloži prigovor – objašnjava pravnica Vukšić. Ovršna isprava ne znači ništa ako je tvrtka u blokadi i nema novca na računu, što je i najčešći slučaj kod problematičnih poduzeća. Sindikati su tražili od države da se osnuje poseban fond za takve slučajeve iz kojega bi se radnicima isplaćivale plaće, ali prijedlog nije prošao, jer bi to bio velik financijski teret za državu.

 

 

 
preneseno i uređeno – jutarnji.hr, večernji.hr, dnevno.hr, index.hr
 
Čitaj također:
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 2.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 1.dio
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8095"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Državna služba - nerad, spavanje, pušenje, lijenost, velike plaće...

Nove mjere premijera Zorana Milanovića za oporavak gospodarstva i kuna ponovno će ‘udariti’ po onome što bi trebao biti srednji sloj jer ga se proglašava bogatim. No analitičari smatraju da je najveći problem raslojavanje društva na one koji rade u privatnom i na one koji rade u državnom sektoru

Mjere koje je za sada najavio premijer Zoran Milanović neće biti dovoljne da se srede javne financije i osigura kreditni rejting te pokrene gospodarstvo koje već godinama tone. U to su uvjereni hrvatski analitičari i gospodarstvenici.

Dvije kaste

– Ako se provedu najavljene promjene u poreznom sustavu, one neće dati doprinos glavnom cilju, a to je stabilizacija na međunarodnom tržištu i očuvanje kreditnog rejtinga te pokretanje gospodarske aktivnosti jačanjem domaće potrošnje u kućanstvima i poduzećima – kazao je neovisni analitičar Damir Novotny.

Istodobno, građani sve više vjeruju da se naše društvo počelo opasno raslojavati u dvije kaste – jednu koja uvijek dobiva “mrkve” i drugu koja uvijek dobiva “batine”.

[highlight color="yellow"] Prvu kastu čini većina od 466 tisuća zaposlenih u državnim i lokalnim službama, javnim i državnim tvrtkama, [/highlight] a drugu čine ostali – oko 700 tisuća zaposlenih u realnom sektoru.

[highlight color="yellow"] Prvi imaju prosječnu plaću od 6000 kuna i maksimalnu sigurnost radnog mjesta [/highlight] , a [highlight color="green"] drugi imaju prosječnu plaću od 4269 kuna [/highlight] i malu ili nikakvu sigurnost radnog mjesta.

Prvi su financijsku krizu “platili” s novih pet tisuća radnih mjesta, a drugi su ceh platili gubitkom 150 tisuća radnih mjesta.

Malo više od prosjeka

Najupitniji su veći PDV, preraspodjela novca iz državnog proračuna i veći pritisak na prosječne plaće.

Srednji sloj koji je gotovo nestao pokušava se novim mjerama proglasiti višom klasom. Tako će oni koji zarađuju više od 6000 kuna, a to je tek malo više od prosječne hrvatske plaće (5729 kuna), najviše pridonijeti pokušaju ispravljanja negativne socijalne slike.

– Porezni pritisak na plaće mora se smanjiti. Oni sa 6000 kuna postali su izgleda bogati jer ne moraju kopati po smeću – kazao je Vladimir Ferdelji, bivši direktor Elektrokontakta, a danas pomoćnik ministra mora, prometa i infrastrukture. Ferdelji smatra da ideja o višem PDV-u “nije dobro pripremljena” i da je treba doraditi.

I Novotny smatra da se plaće trebaju rasteretiti, jer cilj mora biti jačanje srednjeg sloja – kategorije koja najviše troši i mora biti generator domaće potrošnje, a samim tim i proizvodnje. Također, zalaže se i za povećanje mirovina, jer umirovljenici troše za osnovne potrebe, i to većinom hrvatsku robu.

– Nije točna izjava ministra financija da Hrvatska s tri tisuće eura godišnje ima najveći neoporezivi dio na plaće. U Europi ima država u kojima je neoporezivo 5000 eura, a u Sloveniji je to 8000 eura. Treba povećati i mirovine, jer smo najveću ekonomsku aktivnost imali kada smo umirovljenicima vratili dug. Tada smo imali fantastičan rast jer umirovljenici ne kupuju automobile već ono nužno za dnevnu potrošnju – kazao je Novotny.

Danima se već raspravlja o procjeni Vlade da bi u javnim poduzećima oko 5.000 ljudi trebalo završiti na cesti jer su, smatraju u Banskim dvorima, višak. Sindikati će se teško složiti s tom ocjenom, no podaci o broju zaposlenih u tim tvrtkama, kao i njihovim prosječnim plaćama govore da će promjene biti nužne.

[highlight color="yellow"]U hrvatskim javnim tvrtkama radi oko 67.000 ljudi, [/highlight] a toj kategoriji, prema klasifikaciji Instituta za javne financije, pripada 25 tvrtki. [highlight color="red"] U tim tvrtkama, prema podacima iz 2010. godine, prosječna plaća iznosi 7.630 kuna, što je čak 1.600 kuna više od prosječne hrvatske plaće. [/highlight] Prema najavama iz Vlade, broj zaposlenih u javnim poduzećima trebao bi se smanjiti za oko 5.000 ljudi.

[highlight color="red"] U javnim poduzećima, među kojima su i Hrvatske željeznice, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatska pošta, Narodne novine, Hrvatska radiotelevizija, Croatia osiguranje, Hrvatske ceste i Hrvatske vode, prema podacima iz 2010. godine, prosječna plaća iznosi 7.630 kuna, što je čak 1.600 kuna više od prosječne hrvatske plaće, piše Večernji list. [/highlight]

Najveći iznos prosječne plaće je u Središnjem klirinškom depozitnom društvu i iznosi čak 11.152 kune! Druga javna tvrtka na listi najvećih plaća je Hrvatska narodna banka, u kojoj je prosječna plaća 9.500 kuna. Zanimljivo je da je prosječna plaća 9.054 kune i u velikom gubitašu Croatia Airlinesu. Slično je i u Hrvatskim cestama, Janafu, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Odašiljačima i vezama te Plinacru.

Pitanje je da li  je Grčka gora od nas?

[highlight color="orange"]U Hrvatskim vodama prosječna plaća iznosila je oko 11.000 kuna, ali sada tvrde da je ona smanjena i da iznosi 7.336 kuna. [/highlight]U HŽ-u je prosječna plaća oko 7.500 kuna. No, u toj su tvrtki najavili rezanje broja radnika. HŽ je, primjerice, u 2010. godini samo za plaće svojih radnika potrošio oko 2,3 milijarde kuna, a godišnje ta tvrtka zaradi oko 1,19 milijardi kuna! Dakle, ni polovicu iznosa potrebnog za isplatu plaća. Tu razliku, naravno, pokriva državni proračun.

U Hrvatskoj je udio zaposlenih u javnim tvrtkama u ukupnoj zaposlenosti čak 13,4 posto, pa tako svaki sedmi zaposleni u Hrvatskoj radi u javnom poduzeću. Od Hrvatske su po tome gore samo Grčka i Poljska.

Prosječne plaće u javnim tvrtkama

HŽ Holding 7.486 kuna
HEP 7.869 kuna
Hrvatske šume 5.554 kuna
Jadrolinija 4.852 kuna
Hrvatska pošta 5.975 kuna
Narodne novine 5.975 kuna
HRT 6.883 kuna
Croatia Airlines 9.054 kuna
HAC 7.141 kuna
Hrvatske ceste 8.692 kuna
Autocesta Rijeka Zagreb 7.806 kuna
Hrvatske vode 7.336 kuna
JANAF 8.072 kuna
Hrvatska lutrija 5.598 kuna
Fina 5.724 kuna
HNB 9.528 kuna
HPB 8.862 kuna
Croatia osiguranje 6.292 kuna

 

Ostat će bez stotinjak kn

Povišenje PDV-a nije mjera oporavka, jer tri milijarde kuna, drži Novotny, neće ništa pomoći, a poslat će loš signal potrošačima i izazvati negativan psihološki efekt pa će se smanjiti potrošnja.

– Socijalna politika ne može se voditi preko PDV-a i nije mi jasno što vlada time želi postići. To je više prorecesijska mjera jer prijeti smanjenjem potrošnje – smatra analitičar Damir Novotny.

Ekonomisti upozoravaju Vladu da se ne igra još većom poreznom presijom i nepravednom preraspodjelom poreza na dohodak tako što će oni koji zarađuju šest tisuća kuna ostati bez stotinjak kuna koje će potom završiti u džepu onih koji zarađuju, primjerice, četiri tisuće ili manje.

Za to što netko zarađuje tri tisuće kuna nije kriv onaj tko zarađuje šest ili sedam tisuća kuna, upozoravaju ekonomisti i savjetuju Vladi da se usredotoči na smanjenje neodržive proračunske potrošnje.

– Na prihodovnoj strani ne bih dirao ništa. Zemlje koje su, kao sada Hrvatska, pokušavale povećanjem poreznih prihoda riješiti problem nisu uspjele. Štoviše, došlo je do daljeg smanjenja osobne potrošnje. U takvoj situaciji jedini amortizer mogu biti investicije javnih poduzeća, ali kod nas javne tvrtke nisu rješenje nego generator problema, uništene korupcijom i viškom radnika kao posljedicom političkog uhljebljivanja – kaže Željko Lovrinčević, ekonomski stručnjak i bivši savjetnik premijerke Jadranke Kosor. Bez imalo okolišanja, upro je prstom u, kako kaže, središte problema – neučinkovite i preskupe javne tvrtke.

Konkretna rješenja

– Vlada mora smanjiti potrošnju u javnom sektoru, a umjesto toga Vlada će, čini se, pokušati očuvati neodrživa radna mjesta, a cijenu će opet platiti građani i privatni sektor – tvrdi Lovrinčević.

Na pitanje hoće li građani moći još jednom platiti neodrživu javnu potrošnju, Lovrinčević kaže: – To je dobro pitanje. Kako god bilo, morat će! Iznio je i konkretne prijedloge.

– U javnim poduzećima treba promijeniti neodržive kolektivne ugovore, a to se ne može bez promjene Zakona o radu. U javnim tvrtkama treba otpustiti između 20.000 i 25.000 ljudi koji su višak. Ali Vlada, nažalost, ide linijom manjeg otpora, nema političke volje, a to je opasno. Nema se više što čekati. Referendum je prošao, Vlada je na početku mandata, ima većinu u Saboru i veliku potporu javnosti. Može činiti što joj je volja. Bolje ići s tim stvarima nego “roštati” poreze – smatra Lovrinčević.

Do siječnja će doći do velikih promjena koje bi dugoročno mogle imati utjecaj i na život eurozone. Nitko, pa ni Njemačka, neće biti pošteđen posljedica svega onoga što se sada događa. Poruka je švicarskih bankara da će se trebati okrenuti racionalnom ponašanju i u bankarskom sektoru. Saznajmo malo masonski plan, iako je dolar precjenjeniji od eura, pogledajmo šta se događa.

»Ovo su zadnji dani eura kakvog znamo«, procjena je analitičara švicarske banke Credit Suisse. No, analitičari snažnog financijskog švicarskog carstva ne tvrde da to znači i raspad eurozone, pogotovo ne Europske unije.

Ali, sigurno je, barem kako tvrde Švicarci, da će do siječnja doći do velikih promjena koje bi dugoročno mogle imati utjecaj i na život eurozone. Nitko, pa ni Njemačka, neće biti pošteđen posljedica svega onoga što se sada događa. Poruka je švicarskih bankara da će se trebati okrenuti racionalnom ponašanju i u bankarskom sektoru.

Dramatična situacija bit će potencirana kada se na financijskom tržištu osjete sve posljedice krize u Italiji, Španjolskoj, Portugalu. Nije isključeno da će i Francuska vrlo skoro početi jače osjećati posljedice sadašnje krize, a ni njemački podaci o stanju gospodarstva na kraju godine neće biti posve uspješni. Zato će europski političari sljedećih tjedana morati donijeti značajne odluke koje će odrediti i budućnost europskog zajedništva i ujedinjenja.

Napetost i dalje vlada na burzama, ali i u centrima političkog odlučivanja. Olli Rehn tako poručuje da će Bruxelles intenzivno pratiti što se događa u Italiji, uz svo zadovoljstvo što je Monti preuzeo vladu. Rehn ima i težak zadatak uvjeriti Nijemce da su euroobveznice najbolji izbor koji osigurava sigurnost eurozone. Njemačka vlada je skeptična, ali će odluku trebati donijeti vrlo brzo.

Rehn je u Berlinu kazao da će europska gospodarstva stagnirati ako se što prije ne nađe rješenje, »sustavni odgovor«.

Njemačka je stvarnost takva da CDU odbacuje takva rješenje, a i raspoloženje nekih drugih stranaka zasad nije naklonjeno obveznicama. Rehn opet kaže da nema mnogo mogućnosti kako da se postigne financijska stabilnost, pa iako se o tome barem javno nije govorilo, u Berlinu je iznad glava lebdjela opasnost da i Francuskoj krene loše.

»Ovo je put do uništenja Europe«, opet poručuju neki njemački političari i poduzetnici, reagirajući na prijedloge o obveznicama. Iznose se brojke koje, barem kako su ih posložili Nijemci, pokazuju negativni učinak. Berlin, zasad, pokazuje više simpatija za preuređenje Lisabonskog ugovora koje bi omogućilo striktnije kontrole i sankcije onima koji krše pravila. Tu je uključena i tužba europskom sudu u Luxembourgu.

Merkel stalno govori o reformama koje vode »novoj Europi«. Bez reformi, tvrdi Merkel, Europa ne može uspjeti i biti konkurentna. Na stolu je niz prijedloga, a vremena je sve manje. Stječe se dojam da događaji idu brže od razmišljanja politike, pogotovo od konkretne realizacije onoga što je dogovoreno. Političari sve više gase vatru, a kada ni u tome ne uspiju, poput Italije i Grčke, prinudni upravitelji postaju tehnokrati. To je u neku ruku i suspenzija demokratskog života, jer su političke stranke kapitulirale, priznale nemoć i sve prepustile stručnjacima kojima je prioritetni cilj sačuvati sustav koji je bio do sada.

Sve ostale priče, pa i ona koja se sada tako često čuje u Njemačkoj o »više ili manje Europe«, postaju deplasirane. Podaci s burza su sve lošiji, politički interesi velikih članica Unije sve različitiji. Njemačko-francuski dvojac još uvijek vuče u jednom smjeru, Britanci su davno otišli u drugom, novopridošle članice šute, zemlje-uzori postale su zemlje velikih problema.

Kada bankari u Švicarskoj šalju alarmantne podatke, stanje je sigurno još gore nego što se na prvi pogled čini.

»Njemačka mora biti stup stabilnosti«

BERLIN – Predsjednik njemačke središnje banke Jens Weidmann pozvao je u utorak svoju zemlju da preuzme ulogu »stupa stabilnosti« u borbi s dužničkom krizom i da se zauzima za očuvanje neovisne monetarne politike.

Najveće europsko gospodarstvo nosi »posebnu odgovornost« koja premašuje njezinu ulogu glavnog financijaša programa pomoći i jamstava koji se pripremaju u zadnjih godinu dana, rekao je čelnik Bundesbanke u govoru u Berlinu na skupu njemačkih poslodavaca. »Njemačka mora ispuniti svoju zadaću stupa stabilnosti pružajući dobar primjer u vođenju javnih financija, ali i zauzimajući se za stabilnu europsku monetarnu politiku«, naglasio je.

Weidmann, bivši savjetnik Angele Merkel koji je na vodeću dužnost u Bundesbanci došao prije nekoliko mjeseci, pozvao je kancelarku da ne skrene sa svog pravca, usprkos sve brojnijim pozivima da se ECB jače uključi u borbu s krizom.

 Obama i Sarkozy složni oko krize eura

Krizu eurozone potrebno je hitno riješiti te početi strategiju za jačanje svjetskoga gospodarskog rasta, suglasili su se u četvrtak prije početka sastanka G20 u Cannesu američki predsjednik Barack Obama i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy.

Krizu eurozone potrebno je hitno riješiti te početi strategiju za jačanje svjetskoga gospodarskog rasta, suglasili su se u četvrtak prije početka sastanka G20 u Cannesu američki predsjednik Barack Obama i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy.

“Najvažniji dio naše zadaće u ova dva dana summita je riješiti financijsku krizu ovdje u Europi”, rekao je Obama.

Europska unija predvođena Sarkozyjem i njemačkom kancelarkom Angelom Merkel pokušava riješiti krizu izazvanu odlukom Grčke da raspiše referendum o planu spašavanja grčkog duga koji je u korist Atene EU donio mukotrpnim pregovorima.

Glavnina razgovora vodila se, međutim, oko jačanja svjetskog gospodarskog rasta potrebnog za “stvaranje radnih mjesta” i “stabiliziranje svjetskih financijskih tržišta”, rekao je Obama.

Sarkozy je pohvalio razumijevanje američkog predsjednika za zamisao uvođenja “poreza na financijske transakcije” iako mu se SAD protivi.

Prema tom prijedlogu svaka bi se financijska transakcija oporezivala takozvanim Tobinovim porezom, ili porezom solidarnosti. Tim bi se novcem, procijenjenim između 100 i 250 milijarda dolara godišnje, mogao financirati razvoj.

Tobinovom porezu sklone su Francuska i Njemačka, zagovaraju ga Ujedinjeni narodi, filantropi poput Billa Gatesa, nevladine udruge i Vatikan. Unatoč njihovim apelima G20 da prihvati ideju, malo je vjerojatno da će porez zaživjeti jer mu se odlučno opiru SAD i Velika Britanija, ali i druge zemlje poput Kanade, Kine, Rusije.

Zamisao o uvođenju poreza solidarnosti potječe iz “Tobinova poreza” 70-ih godina kojim se željela onemogućiti svaka spekulacija devizama.
 
autor nsp, preneseno sa nacional.hr, vjesnik.hr, youtube.com