Većina stručnjaka savjetuje izbjegavanje slatkiša i zaslađene hrane, ali to u potpunosti nije realistično za mnoge ljude

Srećom, postoji nekoliko prirodnih zamjena za šećer koje čine zadovoljavanje vaših slatkih potreba ukusnom mogućnošću- uz to, mnogi od njih, uz dodatak svom slatkom okusu, imaju i zdravstvene prednosti.

Pokušajte uključiti jedan ili dva od ovih zaslađivača u vašu dijetu i uživajte u prednostima prirodnije zamjene za šećer.

Med

Poklon od pčela i cvijeća, med je dostupan u mnogo različitih sorti, od kojih svaka sorta ima jedinstven okus temeljen na izvoru nektara. Med, osobito tamnija vrsta, sadrži antioksidanse koji pomažu u borbi protiv slobodnih radikala koji oštećuju stanice, kao i jaka antibakterijska svojstva.

Budući da ga tijelo može lako iskoristiti, neka istraživanja su pokazala da konzumiranje meda može poboljšati sportsku aktivnost u odnosu na ostale izvore ugljikohidrata.

Kokosov šećer

Proizveden od soka kokosovog cvijeta, kokosov šećer stekao je mnogo pažnje proteklih godina zahvaljujući rezultatima početnih istraživanja koji pokazuju da bi mogao imati manji glikemijski indeks u odnosu na rafinirani šećer, tako sprječavajući odstupanja u razini šećera u krvi koja mogu ugroziti svladavanje dijabetesa i igrati ključnu ulogu u kontroli težine.

Za dobivanje šećera, od soka kokosovog cvijeta napravi se gusti sirup, koji se potom osuši i melje u prah koji ima okus sličan karameli. Dobiveni šećer sadrži mnoge zdravstvene prednosti kokosa, uključujući nutrijente kao što su željezo, cink, kalcij i kalij.

Šećer od datulja

Dok kokosov šećer dobivamo iz soka, šećer od datulje dolazi iz samog ploda. Ovaj šećer ustvari je plod koji je prvo osušen, a zatim i sameljen. To bi značilo da ima jednaku količinu vlakana kao i samo voće, uključujući i nutrijente kao što su vitamin B6, željezo i magnezij.

Budući da je to ustvari fino usitnjeno voće, ne otapa se dobro u tekućinama kao što su kava ili čaj, ali je odličan kao dodatak drugoj hrani i može biti zamjena smeđem šećeru u odnosu 1:1 u svim receptima koji zahtijevaju korištenje smeđeg šećera.

Melasa

Melasa je nusprodukt pri proizvodnji šećera. Sadrži sve nutrijente koji su uklonjeni prilikom rafiniranja šećerne trske, uključujući visoke razine željeza, kalcija, kalija, magnezija i selena kao i mnogo vitamina B.

Zbog toga, melasa bi se mogla svrstati u broj jedan prirodni zaslađivač koji je bogat nutrijentima. Melasa se godinama koristila primarno kao izvor stočne hrane, ali danas, sve više pažnje se predaje njezinoj uporabi u ljudskoj prehrani. Postoji više vrsta ali šećerna melasa sadrži najviše nutricionističkih kvaliteta.

Javorov sirup

Napravljen od soka javorova stabla koji se svede na gustu, žućkastu tekućinu koja nije samo slatka već je puna kalcija, kalija, mangana, fosfora, magnezija i željeza te vitaminima B2, B5, B6, niacinom, biotinom i folnom kiselinom. Javorov sirup čini 70% šećera i sadrži oko 50 kalorija po žlici – manje od kukuruznog sirupa (HFCS) koji sadrži 60 kalorija po žlici.

Za duže svoj unos vitamina i nutrijenata, odlučite se za tamniju vrstu tipa B, prije nego za laganiju A vrstu koja se pretežno koristi kao preljev za palačinke. Možete kupiti i javorov šećer koji se formira kada tekućina u javorovom sirupu ispari.

Agavin sirup

Agavin sirup je prirodni zaslađivač koji se dobiva iz Južno-američkog kaktusa. Često ga zovu “medena vodica”, jer ima blagi okus i svjetlu boju. Rjeđi je od meda, ali je slađi, pa ga kod kuhanja treba još manje nego meda.

Agava sirup ima neobično niski glikemični indeks i praktički ne utječe na razinu šećera u krvi. Zbog toga je idealan za dijabetičare i preosjetljive na šećer.

Stevija – ekstrakt lišća biljke obitelji Stevia

Stevija je najvjerojatnije najbolja alternativa šećeru. Dokazano je da stevija poboljšava rad štitnjače i cijelog organizma. Stevija ima lagano gorki okus, zbog čega ju neki ne vole. Kod kuhanja, potrebna je vrlo mala količina stevije – od ¼ do 1/32 od količine šećera (ovisi o vrste stevije koju koristite). Stevija je glavni neprijatelj karijesa i ima skoro 0 kalorija.

Goji bobice

Crveni dijamanti Himalaje sadrže složeni šećer, koji prema kliničkim istraživanjima uništava tumorske stanice, poboljšava vid, bori se sa slobodnim radikalima u tijelu, jača jetru i gušteraču.

Polisaharidi, koje sadrže goji bobice djelotvorni su kod mršavljenja, jačaju metabolizam i daju prirodnu slatkoću, koja savršeno zamjenjuje šećer.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(naturalnews/uredio i preveo: nsp)

Dok Hrvatska s obožavanjem uživa u beskrajnom plavom krugu, i u njemu žute zvjezdice, sanjajući da će jednog dana i ona imati ekonomiju poput najrazvijenijih EU zemalja, neke stvari prolaze gotovo neopaženo

Na primjer, da je Hrvatska, između ostalog, potpisala zloglasni CODEX ALIMENTARIUS?

ODGOVOR JE .. DA!

Vlada na čelu s Jadrankom Kosor je 2010. osmijehom potpisala Codex Alimentarius i još jednom je hrvatski narod postao rob neljudskih propisa i nakaza koje kroje živote ljudi s markovog trga i iz EU! Hvala Vam još jednom!!!

Hrvatska je potpisala Codex Alimentarius i zabranila steviju i batat kao dodatke u prehrani, pod izgovorom da učinci ovih biljaka nisu dovoljno istraženi, ali aspartam prolazi bez obzira na njegove poznate iznimno štetne učinke na zdravlje…ovo je samo početak!

Uz ljekovito bilje, vitamini, minerali, dodaci prehrani, tradicionalni prirodni lijekovi, uglavnom sva sredstva alternativne medicine i prirodnog liječenja, morat će osigurati certifikat koji će trebati biti vidljivo istaknut na ambalaži. Da bi se došlo do certifikata trebat će nekoliko godina kontrole i znanstvenog istraživanja. Istraživanje za svaki pojedini proizvod stoji oko 100 000 eura.

Zakon o hrani, tzv. Direktivu 2004/24/EC potpisalo je 120 zemalja svijeta, među kojima je i Hrvatska.

Iz Zelene liste pribojavaju se da će se u Hrvatskoj odluka o zabrani donijeti po hitnom postupku što će biti pogubno za male proizvođače biljnih preparata, koji neće moći plaćati istraživanje da bi dobili certifikat.

“Ovo je udarac na alternativnu medicinu i ustupak farmaceutskim kompanijama koje ulažu milijune u sintetičke lijekove. To znači kraj travara i medara. Budući da je Hrvatska odavno uvrstila Codex alimentarius u svoju pravnu legislativu, može se očekivati da će se brzo donijeti propis u skladu s Direktivom 2004/24/EC, koja oduzima pravo na alternativno liječenje.

Od prije godinu i pol dana, u zemljama članicama Europske unije ne smije se prodavati ljekovito bilje i prirodni lijekovi na bazi trava, što uključuje i čajeve, ali i med. (u Švicarskoj su zabranili koštice od marelice koje sadrže B17, poznati lijek protiv raka)

Naime, prošle godine na snagu je stupio novi zakon koji propisuje da se prirodni lijekovi od bilja prije prodaje moraju istraživati ​​nekoliko godina, a certifikat bez koga se ne može ući na tržište Europske unije košta 100.000 eura. Ove zabrane će morati pridržavati i mnoge zemlje koje nisu članice Europske unije, a odnosi se na države, potpisnice Codex alimentariusa.

To znači da će te države na svojoj teritoriji zabraniti rad travarima i medarima i prodaju njihovih preparata uključujući i čajeve! Možda je nekom smiješno to što će Hrvatska ostati bez nekih vina, bez paškog sira a možda i bez dalmatinske pršute, ali to isto čeka i ostatak Balkana koji čekaju na ulazak u EU.

Codex alimentarius – ugovor sa đavlom

Svjetla europska budućnost, između ostalog, podrazumijeva i bespogovornu poslušnost – Codeks alimentarius se tako ispostavlja kao samo jedna od mnogih faseta Ugovora sa đavlom. Nekadašnji vicevi, već danas izgledaju kao nepodnošljiva realnost – možemo reći zbogom hajdučkoj travi i majčinoj dušici, medu i šljivovici – ako majstor iz Bruxellesa, nakon nekoliko godina ispitivanja zaključi da nisu po standardima EU.

Stolisnik, to sa sigurnošću možemo reći, sigurno nije, a možda će biti, ukoliko promijeni ime. A o pečenim odojcima da i ne govorimo – nagrabusili smo ako PETA sazna da se ovdje peku cijeli praščići. Što tek reći o mogućnosti da nam jednog dana jave da nije sigurno da pijemo vodu iz vodovoda, da kopar mora imati certifikat iz Bruxellesa, i da ozbiljno ugrožavaju jedinstvenu politiku poljoprivrede Europske unije?

A da i ne govorimo o mogućnosti da se netko dosjeti da nam javi kako kuhanje u metalnom posuđu nije sigurno, pa se može dogoditi da nam zabrane da jedemo po kućama?

Još kad se tome doda činjenica da se u Europi sve teže mogu naći žarulje od sto vata, te da je kampanja oko takozvanih štedljivih žarulja već nekoliko godina u jeku – naša svjetla europska budućnost biće nekako kontrolirana i štedljiva.

Da i ne govorimo o alternativnoj medicini koja je, već sada, bačena na smetište povijesti. Farmaceutske tvrtke su te koje će nas i razboljevati i liječiti, a svaka saksija na terasi biće potencijalni izvor političke nekorektnosti. Uopće, uzgoj začinskih i ljekovitih biljaka, biti će stvar Centralnog komiteta, a ono čemu se veselimo kao mala djeca, sve više liči na strogo kontrolirane vlakove novog kopernikanskog obrta liberalnog kapitalizma, koji svakoga dana, sve više, i u svakom pogledu, postaje projekt super kontrole.

Ulazak u Europu u stvari znači pristajanje i na pravila koja nam se ne sviđaju. Prvo pravilo smo već naučili – koga treba moliti – ne smije ga se ljutiti. Drugo pravilo je da o našim životima, našem zdravlju, našoj hrani, našoj zemlji više ne odlučujemo mi – nego oni koji znaju što je za nas najbolje.

A sve ostalo, možemo kako želimo.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet, youtube.com/uredio: nsp)

U našem suvremenom svijetu, poruke da četkamo zube, čistimo koncem i ispiremo grlo nas obasipaju od strane medija i stomatologa podjednako, pružajući poruku da iako naši životi ne mogu ovisiti o našoj predanosti oralnoj higijeni, naši zubi svakako moraju.

Dakle, mnogi od nas imaju stomatološke rutinu koju obavljaju savjesno, često nekoliko puta dnevno, bez razmišljanja o učinkovitosti ili sigurnosti proizvoda koje koriste. No, ono što mnogi ne shvaćaju je da se u našim nastojanjima da se borimo protiv karijesa i lošeg zadaha, mi zapravo koristimo stomatološke proizvode koji ne samo da ne žive od svojih obećanja za zdravije zube, već oni također možgu biti opasni za naš zdravlje.

Zajednički, upitni sintetički sastojci koji se mogu naći u mnogim zubnim pastama su:

Natrijev lauril sulfat (SLS) je sredstvo za stvaranje pjene poznato iritirant tkiva. SLS povećava propusnost kože omogućavajući drugim kemikalijama da se lakše apsorbiraju u tijelo.

Natrijev lauril-sulfat je natrijeva sol estera sumporne kiseline i alkohola dodekanola:

Spoj je poznatiji pod nazivom natrijev dodecil-sulfat i akronimom SDS (sodium dodecyl sulfate). Ponekad se naziv ‘lauril’ koristi ako se želi naglasiti da je spoj dobiven iz prirodnih izvora (akronim SLS), ali se u stvari radi o istom spoju. SLES (sodium lauryl ether sulfate ili sodium laureth sulfate) je sličan SLS-u, ali s ubačenim etilenglikolskim jedinicama:

Usput, po Internetu kruže priče o tome kako su SLS i SLES vrlo štetni – iritiraju kožu, izazivaju bolesti očiju, uzrokuju rak… – a velike kompanije ih ne žele povući iz upotrebe zbog golemog profita koji izvlače. Osim iritiranja kože i sluznice (kako i kod svih ostalih sredstva za pranje), ništa od toga nije dokazano.

Natrijev lauret sulfat (SLES) obično kontaminiran dioksinom i reagira s drugim sastojcima stvarajući nitrozamin.

Triklosan (Triclosan) je izvorno registriran kao pesticid i povezan s rakom, narušavnjem hormona štitnjače i utječe na rad srca.

Fluor je povezan s rakom, on sustavno truje i šteti štitnjaču.

Postoje također i drugi potencijalno štetni sastojci koji vrebaju unutar zubne paste, kao što su umjetne arome, boje i sladila.

Problem ne završava s pastom za zube, međutim, proizvodi za njegu zubi kao što su voda za ispiranje usta i zubni konac su potencijalno opasni za vaše zdravlje. Vodica za ispiranje usta je povezana s oralnim karcinomom, a zubni konac je obložen kancerogenim voskom.

Zar postoji bolji način da se brinete o svojim zubima?

Stomatološke proizvode, kao što su zubne paste i tekućine za ispiranje usta, koristi većina ljudi barem jednom dnevno (češće nekoliko puta), a sastojci u ovim proizvodima mogu se lako transportirati u tijelo kroz sluznicu, pa je poželjno da se osigura da proizvodi koje koristimo su sigurni po zdravlje.

Međutim, u nekim zemljama ne postoji zahtjev za otkrivanje svih sastojaka na deklaracijama u stomatološkim proizvodima jer su klasificirani kao “lijekovi”, a ne kozmetika.

To čini teško, ako ne i nemoguće, onima kojima je stalo da znaju sastav onoga što koriste u svojim ustima, ustima svoje djece, kako bi se izbjegli nesigurne sastojke.

Dobra vijest je da postoji sigurna opcija dostupna za čišćenje zubi: sigurni i zdravi proizvodi koji imaju popis sastojaka i koji su proizvedeni od strane etičkih tvrtki. Sve više u ponudi ima organskih pasta za zube i vodica za ispiranje usta koji se nude na raspolaganje zdravstveno svjesnim potrošačima.

I na kraju, ako uzmemo u obzir istraživanje učinjeno od strane Zaklade Weston A Price na zdravlje zuba ljudi koji jedu tradicionalnu cjelovite hranu, neprerađenu hranu, onda postaje jasno da postoje jaki dokazi da četkanje, čišćenje zubnim koncem i grgljanje može zapravo biti ukupni gubitak vremena.

NEKOLIKO PRIRODNIH RECEPATA: Prirodna paste za zube

Pojam “prirodna pasta za zube” znači da ta pasta sadrži prirodne namirnice poput dolje nabrojanih. Sve su to uobičajene namirnice koje blagotvorno djeluju u usnoj šupljini i učinkovite su u otklanjanju bakterija. Radi se o prirodnim antibakterijskim svojstvima pojedinih biljki i ulja.

soda bikarbona: čisti, dezinficira zube i zubno meso te uklanja mrlje sa zuba
prirodna sol: prepuna je prirodnih minerala koji pogoduju zubnom mesu, također ima i snagu čišćenja
stevia: protiv karijesa, antibakterijska svojstva
kadulja: blagotvorno djeluje i liječi zubno meso, antibakterijska svojstva, djeluje kao izbjeljivač zubi
menta, ružmarin: osvježivač daha, antibakterijska svojstva
limun: antibakterijska svojstva, izbjeljuje i čisti zube

Svi navedeni recepti su dobri i na vama je da izaberete najprikladniji vašem ukusu i navikama. Ne možete pogriješiti jer su svi sastojci prirodni i ne mogu nikome naškoditi. Internet je prepun sličnih recepata i ideja kako napraviti svoju pastu za zube. Možete slijediti tuđe ideje, ali ima puno prostora i za vlastite ideje i kreacije.

Biljne sastojke morate imati sasušene da bi ste iz lišća dobili prah. Lišće sušite u pećnici 20-ak minuta, a zatim sameljete u blenderu.

Brzinski recept

• soda bikarbona
• kap eteričnog ulja od kadulje, peperminta, limuna ili sl.
• malo vode

Smočite pastu za zube, posolite malo sode bikarbone i kapnete kap ulja. Ostalo isto kao i sa konvencionalnom pastom. Ovo je najbrži recept i potrebno vam je kupiti omiljeno eterično ulje. Preferira se ulje kadulje, ali korisno je mijenjati ulja…

Pasta za zube

• 2 žlice soda bikarbone
• 2 žlice praha listova metvice
• 2 – 3 žlice destilirane vode
• 6 kapi eteričnog ulja metvice

Soda bikarbonu i prah listova metvice pomiješati, dodati eterično ulje i destiliranu vodu, te miješati dok se ne dobije kremasta smjesa. Pastu čuvati u tamnoj posudici.

Pasta za zube od zelenog čaja

• 100 g zelenog čaja
• žličica sode bikarbone

100 g zelenog čaja prelijte šalicom ključale vode, pustite neka stoji 30 minuta, te procijeđenu tekućinu pomiješajte s žličicom sode bikarbone.
 
(preveo: mag.Alfred Bošković/recept:gazdarica.com/uredio:nsp)