Stanley Kubrick je tvrdio da „svijetom upravljaju pedofili”, u skladu s Nicole Kidman, koja kaže da ju je povučeni redatelj učio „kako svijet funkcionira i tko stvarno ima kontrolu iza scene” dok je snimao film “Oči širom zatvorene”

„Stanley mi je rekao da svijet vode pedofili”, rekla je Nicole Kidman dok je promicala na TV mreži HBO novi serijal “Big Little Lies” u Los Angelesu.

„On je proučavao tajna društava cijeli svoj život, bio je fasciniran njima, te je rekao da je elita i top tajna društva puna ljudi s određenom sklonostima. Oni su vezani zajedno, na neki način vezani kroz pedofiliju.

„Svi znaju mračne tajne jedni drugih. Nema izlaza za bilo koga od njih. To je životna veza. Čak i ako jedan od njih želi izaći, pokajati se, da tako kažemo, on to ne može. Njegovi kolege će ga srušiti i uništiti. Oni su u tome do smrti i pokreću svijet u propast. Na taj način je Stanley to objasnio, ali to je sve vrlo složeno.”

Film iz 1999. godine, u kojem glumi Kidman i njezin tadašnji suprug Tom Cruise bio je Kubrickov zadnji posao kao redatelj prije svoje smrti iste godine. Mnogi ljudi vjeruju da je Kubrick odao daleko previše tajni u filmu o tajnim društvima i globalnoj eliti, što ga je možda stajalo života.

Na pitanje je li Kubrickovo znanje o tajnim društvima i njihovim najmračnijim tajnama ima ikakve veze s njegovom smrću, Kidman je podigla obrvu i rekla: „To nije pitanje na koje mogu odgovoriti ovdje.”

„Iako bih možda i mogla. Nikome od vas u medijima neće biti dopušteno da to objavi, zar ne? Ljudi koji posjeduju vašu medijsku tvrtku neće dopustiti da to izađe u javnost”, rekla je Kidman.

Hrabar govornik istine, Nicole Kidman je dobila otkaz od strane dva holivudskih studija ranije ove godine nakon što se usudila nešto reći protiv trenutne Hollywoodske Agende i nakon što je izjavila: „moramo podržati onoga tko je izabran za predsjednika”.

Usudivši se govoriti o mogućim razlozima smrti Stanley Kubricka ona je riskirala nove napade od strane Hollywooda, piše YNW.

Dok ona bila voljna komentirati uzrok Kubrickove smrti, Kidman je bia spremna reći da samozatajni redatelj nije očekivao da će smrt doći tako brzo.

„Stanleyjev sljedeći film je trebao biti o psihopatskim pedofilima. On je rekao da će kročiti dublje u zečju rupu.”

„Uvijek je imao četiri od pet projekata koji su bili spremni za snimanje. Bio je pedantan istraživač. Vjerovao je da najmoćniji filmovi uvijek imaju tvrde temelje u istini. ”

Kubrick je bio doživotni student koji je služio strukturama moći, a mnogi od njegovih filmova pokazuju genijalca koji razotkriva korupciju, izopačenost i ludilo elitnih institucija.

Bilo da su to bili filmovi iz domene rata i vojske (Dr. Strangelove, Full Metal Jacket), ultranasilja (A Clockwork Orange), psihološkog horora (The Shining) ili psihopatskih pedophila (Lolita, i njegov neimenovani, nedovršeni projekt), Stanley Kubrick je uvijek snimao filmove koji su obrađivali prave stvari.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Sve više ljudi iz redova filmske industrije počinje shvaćati najveću laž u povijesti osvajanja svemira i ljudskog napretka

Moramo vam ukazati na snimku koji se nedavno proširio internetom, u kom filmski redatelj Ron Howard zapravo govori kako je slijetanje na Mjesec izlažirano.

Ljudi već desetljećima raspravljaju o tome da li je slijetanje letjelice Apollo na Mjesec iz 1969. godine bilo stvarno ili ne.

Prema jednoj od najjačih teorija, američki astronauti nikada nisu otišli na Mjesec već je čitav snimak snimljen u filmskom studiju.

Iako su se neke točke ove teorije mijenjale kroz godine, ključne točke su ostale iste:

1.) Amerikanci nikad nisu sletjeli na Mjesec.

2.) Vlada SAD je morala učiniti nešto prikupiti globalnu podršku i pokazati Rusiji da je Amerika također globalna sila.

3.) Smišljen je plan da se iscenira slijetanje na Mjesec (koje je režirao Stanley Kubrick, što je i sam priznao)

4.) Slijetanje na Mjesec je najobičnija prijevara.

Ove ključne točke možete čuti u gotovo svakoj priči koja se bavi ovom temom.

Međutim, moramo vam ukazati na snimku koji se nedavno proširio internetom, a koji prikazuje isječak iz američke komedije “Arrested Development” u kom filmski redatelj Ron Howard zapravo govori kako je slijetanje na Mjesec izlažirano.

Da li je Ron Howard ozbiljan ili se samo poigrava s teoretičarima zavjera?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs)

Trajat će sve dok na zemaljskim satelitima ne budu fotografirali tragove “Apolovaca”

Početkom prosinca, znanstvenici su koristeći američku svemirsku letjelicu “Lunarni orbitalni izviđač» (Lunar Reconnaissance Orbiter – LRO), koja kruži oko Mjeseca, otkrili mjesto pada iskorištenog raketnog nosača, koji je upotrijebljen na Mjesecu u ekspediciji “Apollo 16″.

Na taj način se došlo do još jednog dokaza da program “Apollo” – nije fikcija. Ali, bez obzira na ovaj i ostale dokaze, debate o tome jesu li se Amerikanci spustili na Mjesec ili ne – ne stišavaju se ni danas.

Ne postoji ništa tajno, što neće postati javno. Jednom će objavljivanje dokumenata rasvijetliti tragediju u Dallasu i pomoći da se konačno stavi točka na raspave o atentatu na John Kennedyja, a ljudi koji se budu vratili na Mjesec će (nadam se) naći će na površini tragove prvih astronauta, zajedno s trgovima lunarnog modula i “bagija”, u kojima su se posade “Apolla” 15, 16 i 17 vozile po našem prirodnom satelitu.

Međutim, prvi koraci u tom pravcu su već učinjeni uz pomoć spomenutog LRO. Od 2009. do 2013. godine on je fotografirao mjesta slijetanja svih “Apolla” – počevši od 11-og do 17-og (s izuzetkom, naravno, “Apolla 13″, koji nije sletio na Mjesec).

Kamere LRO uočile su također i američki svemirski brod Surveyor 3, koji “sjedi” na Mjesecu od 1967. godine. Na svim slikama je jasno vidljiva ostavljena oprema na sivim mjesečevim ravnicama.

Detaljnija analiza fotografija dobivenih uz pomoć LRO, omogućila je da se na Mjesecu vide mjesta pada najmanje tri iskorištena nosača raketa “Saturn 5″, koji su služili za pokretanje “Apolla” 13, 14 i 16.

NASA je namjerno “bacila” ove nosače na Mjesec, kako bi – promatrajući kretanje seizmičkih valova od mjesta pada – analizirala strukturu njegovog tla. Mjerenja su vršena uz pomoć seizmičkih senzora, koje je na Mjesecu ostavila prethodna ekspedicija.

Međutim, skeptici mogu sve ovo tretirati kao samo “neizravne” dokaze, jer NASA je mogla i “ostaviti” nekakvu tehniku ​​na Mjesecu, ali gdje su nepobitni dokazi da su ljudi hodali po njemu?

Zato, sve dok profesionalni astronauti, kozmonauti ili kosmički turisti ne fotografiraju na Mjesecu tragove “Apolovaca” – morat ćemo iznositi argumente za i protiv toga, da li su Amerikanci tamo uopće i bili.

I odlučivati ​​- koji od njih su vjerodostojni, a koje možemo odbaciti kao pokušaj nekih ljudi sa bolno neispunjenim ambicijama da privuku pažnju na sebe.

Glasine o tome da je “Apollo” – prijevara, u kojoj je realno, u najboljem slučaju, bilo samo lansiranje nosača-rakete “Saturn 5″, krenule su se još prosinca 1968. godine, u vrijeme ljeta “Apolla 8″ oko Mjeseca.

Nizanje kampanja za demaskiranje “Apolla” počinje 1974. godine, sa izlaskom prve knjige na ovu temu pod nazivom “Mi nikada nismo letjeli na Mjesec: Troškovi prijevare iznose trideset milijardi”, koju su napisali Bill Kaysing i Randy Reid.

Pri čemu je Kaysing radio u tvrtki “Rocketdime”, gdje su proizvedeni motori za “Saturn 5″. Ova činjenica je davala posebnu težinu njegovom mišljenju.

Teorija krivotvorenja lunarnog programa SAD dobila je najživopisniji izraz u umjetničkom filmu “Kozorog-1″, snimljenom u istim tim Sjedinjenim Američkim Državama 1978. godine. On je govorio o tome kako je NASA uz pomoću specijalnih efekata falsificirala let. Istina, ne na Mjesec, već na Mars, ali aluzija je bila očita.

Stanley Kubrick

Malo ulja na vatru ovih pretpostavki dosuo je čuveni američki redatelj Stanley Kubrick – autor “Svemirske Odiseje – 2001″.

On je priznao da je po nalogu NASA imitirao u filmskom studiju neke potencijalne epizode aktivnosti astronauta na Mjesecu. Međutim, ovdje nije bilo nikakve zle namjere: NASA nije bila sigurna da će emisijati s površine Mjeseca imati dovoljno visoku kvalitetu, da bi gledatelji imali čistu predodžbu o tome što zapravo rade astronauti. Zato je agencija snimila na Zemlji ono što bi se trebalo dogoditi na Mjesecu.

U pokušaju da dokažu da je “Apollo” – velika laž, zagovornici ove teorije često prelaze sve granice. Tako je u rujnu 2002. godine neki Amerikanac Bart Sibrel nazvao Buzz Aldrina, drugog čovjeka koji je 21. srpnja 1969. kročio na Mjesecu odmah iza Neil Armstronga, “kukavicom” i “lažovom” u lice, zahtijevajući da se zakune na Bibliju da je zaista bio na Mjesecu. Sibrel je dobio odgovor u obliku izravnog udarac u vilicu, koji mu je kaubojski nanio sedamdesetdvogodišlji astronaut.

Usput budi rečeno, tužiteljstvo u Los Angelesu je odbilo podnijeti protiv Aldrina bilo kakvu optužnicu.

O reprezentativnosti argumenata raskrinkavanja “Apolla” najbolje govore ličnosti “Razotkrivači”. Jedan od njih je – Charles Johnson – predsjednik Međunarodnog istraživačkog društva ravne Zemlje.

Članovi ovog društva, koje postoji u Engleskoj i u Sjedinjenim Državama, ozbiljno tvrde da je naša planeta ravna, i temelje svoje znanstvene i filozofske teorije na ovoj “činjenici”. Svoj doprinos “opovrgavanju” “Apolla” su dali i ruski autori. Od njih je, možda, najpoznatiji Jurij Muhin, koji je napisao knjigu “Anti-Apollo: mjesečeva prijevara SAD”.

Jurij Muhin

U srpnju 2009. godine – u danima kada se obilježavalo četrdeset godina slijetanja “Apolla 11″ na Mjesec – NASA je bila primorana objaviti tužni rezultat trogodišnje potrage za originalnim video-materijalima. Navodno su slučajno izbrisani, kada je NASA reciklirala stare filmove i preko njih snimila telemetrijske podatke koji dolaze sa satelita. Štednja se u ovom slučaju agenciji nije isplatila.

NASA je uspjela samo malo “zasladiti tabletu”, rekavši da je predala na raspolaganje tvrtki koja se bavi restauracijom videozapisa, najbolju kopiju originalnih snimaka prvih koraka Armstronga i Aldrina po površini Mjeseca, kako bi ta tvrtka maksimalno približila ovu kopiju originalu.

Problem primjene ovih teorija na “Apollo” sigurno nije samo retorički. Kao što je primijetio američki povjesničar astronautike Craig Nelson, samo u pokretanju “Apolla” je sudjelovalo 300 stručnjaka, a unutar pilotskog programa NASA 1965. godine – na vrhuncu lunarnog programa – 400.000 ljudi, uključujući i izvođače radova. I to ne računajući 32 astronauta koji su se pripremali za program “Apollo”.

Od tog broja, 24 su letjela na Mjesec, a 12 od njih je izravno izašlo na njegovu površinu.

Istina, 1973. godine, već sljedeće godine, nakon što se na Zemlju s Mjeseca vratila posljednja posada – “Apolla 17″, broj zaposlenih u NASA se spustio na 200.000, ali ovo je i dalje bila vrlo impresivna brojka.

Da bi de tada sakrilo nešto, a onda se nastavilo skrivati do danas – bilo je neophodno natjerati sve te ljude na “zavjet šutnje”, istaknuo je Nelson.

Osim toga, bilo je neophodno “zatvoriti usta” milijunima ljudi, koji su gledali lansiranje. U zemlji kakva je SAD, gdje društvo, s jedne strane, vrši dovoljno strogu kontrolu nad vladom, a sa druge – na prvom mjestu na listi vrijednosti stavlja slobodu, u prvom redu slobodu govora (podsjećam da je upravo tisak faktički prisilio na ostavku predsjednika Richarda Nixona), tako nešto je u principu nemoguće.

Da li je Američka svemirska agencija nekad pokušala opovrgnuti nametljive glasine da je program “Apollo” – fikcija? Izravno – ne, ali je 1977. godine izdala neku vrstu “bijele knjige”, koja je sadržavala sve činjenice u vezi sa “Apolom”, uključujući i opis i analizu uzoraka tla i stijena donesenih s Mjeseca. 2000. godine.

NASA je također objavila statistički zbornik Richarda Orlofa pod nazivom “Apollo u brojkama”. 2004. godine, zbirka je dopunjena i reizdana.

A 2002. godine, agencija je dala čuvenom američkom povjesničaru osvajanja kosmosa Jamesu Öbergu, avans od 15 000 dolara za pisanje knjige – za opovrgavanje svih “antiapolovskih” teorija i spekulacija. Međutim, godinu dana kasnije agencija je povukla avans natrag, jer bi sama priprema takvog demantija značila da se NASA ozbiljno odnosi prema svakakvim apsurdnim fikcijama o programu “Apollo”. Međutim, Oberg je izjavio da će on svakako tu knjigu napisati.

Pobijati tvrdnje da Amerikanci nisu bili na Mjesecu, može se beskonačno dugo i potpuno besplodno. Jer, mnogi od onih koji “razotkrivaju” američki lunarni program, ne rade to zbog ljubavi prema istini, već iz želje da po svaku cijenu privući pažnju.

Da bi to postigli, koriste iskustvo Moskve iz poznate Krilovljeve basne. Stoga će svi argumenti koji idu u prilog realnosti “Apolla” jednostavno proći mimo njihovih ušiju.

Teško da bi takvi čuli i riječi astronauta Alekseja Leonova, koji se pripremao za let na Mjesec unutar sovjetskog lunarnog programa: “Jedan od najvažnijih neosprnih dokaza da su Amerikanci zaista bili na Mjesecu je čestitka koju je sovjetsko rukovodstvo uputilo rukovodstvu SAD povodom ove velike pobjede”.

Jer, da je Kremlj imao i najmanju sumnju da su astronauti NASA zaista sletjeli na Mjesec (a letove “Apolla” je pratio čitav kompleks sovjetskih promatračkih sustava), nema sumnje da bi SSSR učinio sve što je moguće da razotkrije “lažnu prirodu američkog imperijalizma” i na taj način u očima svijeta ostane neprikosnoveni kozmički lider.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(fakti.org/uredio:nsp)

Da li je film Stanley Kubricka “The Shining” iz 1980. godine način priznanja lažnog slijetanja na Mjesec?

Već više od 30 godina gledatelji pokušavaju pronaći pravu istinu koja se krije u jednom od najboljih horor filmova svih vremena.

‘Isijavanje’ (The Shining) izvrstan horor Stanley Kubricka već više od 30 godina izvor je nevjerojatnih teorija zavjere. Gledatelji i dan danas nakon gledanja filma imaju brojna pitanja na koja im nitko ne daje odgovor. Kubrick je preminuo 1999. i mnogi vjeruju kako su mnoge tajne sahranjene zajedno s njim.

Kubrick je film ‘Isijavanje’ snimao čak pet godina, a glavnu je ulogu povjerio neponovljivom Jack Nicholsonu koji je maestralno odglumio ‘poremećenog’ ili samo opsjednutog Jacka Torrancea.

Za vas koji niste pogledali film (to svakako morate učiniti) radnja je smještena u hotel ‘Overlook’ u kojem Jack radi tijekom zime kao kućepazitelj dok je hotel zatvoren. Uz njega su supruga i sin. Nakon nekog vremena u hotelu su počinju događati neobjašnjive stvari, a granica između ovog i onog svijeta se briše.

Teorija

Postoji nekoliko ludih teorija o filmu ‘The Shining’, od kojih su najdetaljnije u izvrsnom dokumentarcu, ‘Soba 237′. ‘The Shining’ je savršen film na kojem se projiciraju takve teorije, jer a) Stanley Kubrick je bio nevjerojatno detaljan i orijentiran i neije ostavio ništa slučajno, i b) Stanley Kubrick je mrtav, dakle ne možete opovrgnuti bilo koju od ekscentrični zavjera koja bih zbacila breme sa njegovih filmova.

Jedna teorija, međutim, nadmašuje sve ostale u smislu ludila: teoretičar Jay Weidner tvrdi da je film Stanley Kubricka ‘The Shining’ pun tragova koji ukazuju da je snimio lažno slijetanja na Mjesec za NASA-u 1969.

Udahnimo malo. To je zavjera zamotana u zagonetku zamotana u enigmu. No, je li to istina?

Dokazi

Weidner vjeruje da je NASA bila toliko očajna da pobijedi Rusiju u svemirskoj utrci, da su oni kontaktirali redatelja Stanley Kubricka da snimi lažno slijetanje na Mjesec, pa su mogli barem glumiti se su potukli Rusiju na površini Mjeseca.

Dokazi za to, kaže Weidner je da postoje očiti znakovi u rasvjetnoj tehnici poznatoj kao ‘prvu projekcija’ u zloglasnom NASA-inom videu slijetanja na Mjesec, koju je Kubrick kao pionir te tehnike upotrijebio u filmovima kao što su “2001: Odiseja u svemiru”.

‘The Shining’ koji je snimljen 11 godina nakon što je Neil Armstrong otišao na ‘Mjesec’, je teški simbolizam koji sugerira da je Kubrick ispovijedao svoju ‘tajnu’. Simbolika kao …

Teoretičari zavjere tvrde da u filmu leži istina o spuštanju na Mjesec

Ipak, oko filma su se isprele razne teorije zavjere, a najpoznatija među njima je ona u kojoj se tvrdi kako je Kubrick film ‘Isijavanje’ iskoristio kako bi priznao da je bio upleten u lažiranje spuštanja na Mjesec.

Teorija o tome kako je Kubrick režirao i lažirao misiju Apolo 11 postoje od lansiranja same misije.

Neki teoretičari tvrde kako je slavni redatelj upravom filmom ‘Isijavanje’ sve priznao. Evo što je Kubrick ‘kodirao’ u sam film kako bi se ispričao za svoju umiješanost u najvećoj prijevari američke vlade.

Simbolizam…

• U ostavi su vidljive velike količine ‘Tang’ soka u prahu koji je korišten u misiji Apolo 11.

• Danny (Jackov sin) nosi džemper sa slikom rakete na kojoj piše Apolo 11.

• Soba 237 (u kojoj se odvija velik dio radnje filma) navodno predstavlja udaljenost Mjeseca od zemlje 237 tisuća milja (iako taj podatak nije u potpunosti ispravan).

• Kada Jack na pisaćoj mašini ispisuje ‘All work and no play’, All izgleda kao A11, što se opet odnosi na misiju Apolo.

• Duhovi blizankinja koje se ukazuju Dennyju prema teoretičarima zavjere predstavljaju NASA-in svemirski program ‘Gemini’…. itd.

• Kao glavni dokaz tome da je Kubrick uistinu dio velike zavjere, navodi se jedan dio teksta u filmu koji je Kubrick navodno uistinu tijekom jedne svađe rekao svojoj ženi: ‘Zar tebi stvarno ništa ne znači to što su mi vlasnici (hotela) ukazali svoje povjerenje i to što sam potpisao ugovor i prihvatio odgovornost’?

Osim referenci na Apolo 11, Kubrick je tijekom snimanja koristio simbole Illuminata koji su ga na kraju i ubili i sve prikazali kao zatajenje srca. Sve zajedno zvuči potpuno suludo ili možda ipak ne…

Čitav film sa titlovima možete pogledati OVDJE
 

 
(dnevnik.hr,conspiracyclub.co,youtube/uredio:nsp)

Rade Šerbedžija je nedavno proslavio 15 godina postojanja kazališta “Ulysses”, a u razgovoru prisjetio se najdražih trenutaka iz tog perioda

Glumac koji iza sebe ima više od 160 filmova, među kojima su i brojne velike holivudske uspješnice, glumio je u sedam epizoda jedne od najpopularnijih svjetskih serija “Downton Abbey”, a nedavno je veliku ulogu ostvario i u prvoj sezoni BBC-jeve serije “The Five” koja bi se na programu trebala naći ujesen.

Očekuje ga i snimanje velikog holivudskog filma “Promise” u režiji Terry Georgea, redatelja hita “Hotel Ruanda”. Uz to, iznenadio nas je viješću da razmišlja o odlasku iz Hrvatske u kojoj se ne osjeća zadovoljnim.

“Stalna sam postava bio dvaput; u “Surfaceu” i “Red Widow”. To se isplati jer je pristojna para, ali u “Downton Abbeyju” sam ‘guest star’ i nisam u svih deset epizoda. To je slab novac, ali je stvar prestiža” – objašnjava.

Šerbedžija se uistinu može pohvaliti brojem i kvalitetom projekata koje je radio vani, no prilično ga smeta što mu se i dalje stavlja etiketa kako stalno igra Ruse.

Kolege u svojim intervjuima kao nepravdu spominju to kako igram samo Ruse, a to nije istina. Naravno, igrao sam i Ruse, ali logično je da u američkom filmu igram strance kad sam stranac. Ne mogu igrati Amerikanca zbog akcenta.

Opet nisam tip glumca poput Schwarzeneggera koji ima europski akcent, ali je na početku igrao uloge u kojima je imao maltene tri rečenice, a ostalo je bila akcija i vožnja auta. Ja igram drugu vrstu uloga, različite uloge, i pozitivce i u psihološkim dramama i snimao sam lijepih filmova s velikim režiserima, dobio mnoge nagrade na festivalima, tako da sam zadovoljan svojom inozemnom karijerom – tvrdi Rade, posebno izdvajajući rad sa Stanley Kubrickom, Guy Ritchiejem i Francesco Rosijem, ali i uloge u filmovima poput “Fugitive Pieces”, “96 Hours”, “Taken 2”, gdje je glumio s Liam Neesonom, te jedan od zadnjih projekata u Italiji “Io sono Li” koji mu je priskrbio i nekoliko nagrada na festivalima.

Sa filmom “Oslobođenje Skoplja” koji je režirao sa sinom Danilom, a u kojem jednu od glavnih uloga igra i njegova kći Lucija tek očekuje ulazak na festivale, a uživa i u obiteljskom, točnije, privatnom kazalištu Ulysses koji vodi zajedno sa suprugom Lenkom Udovički.

No, nakon nekoliko godina života u Rijeci gdje se doselio sa suprugom Lenkom i njihovim trima kćerima, ovaj veliki glumac ponovno razmišlja o preseljenju. Kad nisi blizu Hollywooda, kaže, nema ni toliko ponuda, iako je posljednjih godina ipak dobivao velike i značajne uloge.

“Razmišljam o preseljenju najviše jer u ovom trenutku u Hrvatskoj nisam zadovoljan s mnogim stvarima. Zemlja je rasprodana i teško ima priliku da se ljudski postavi na noge, a toliko je divna i ima potencijala. U tom smislu je i odnos prema kulturi zabrinjavajući. Režu se sve moguće stvari, a na kulturi se ne bi smjelo štedjeti.

Nažalost, u Rijeci nemam gdje raditi sa studentima. Projekt koji smo imali, Studentski kulturni centar u okviru kampusa, čini se da se neće još uvijek početi graditi, a ja sam vjerovao i maštao o tome da će biti završen.

Možda se opet vratim u Los Angeles ili New York ili London. Sad mi sve tri kćeri studiraju vani i to je jedan veliki razlog zašto ne moram biti ovdje.

Rijeka mi je božanstvena, divno mi je tu živjeti i volim biti blizu mora, ali nekako me depresija hvata zbog neimaštine i nema prostora u kojem mogu raditi” – požalio se na kraju razgovora glumac.

(jutarnji.hr/uredio:nsp)

Hollywoodski filmovi krivci su za niz mitova u koje vjerujemo, čak i koji se nalaze u školskim udžbenicima, no činjenice su nešto drugo.

Donosimo deset razloga zašto ne biste trebali vjerovati u sve što vidite na ekranu i zašto je Hollywood tvornica mašte, a ne pravih činjenica, pogledajte u nastavku.

1. U svemiru ćete eksplodirati
Kao i većinu mitova koje ćemo navesti, i ovaj je kreirala filmska industrija. Filmaši se baš i ne zamaraju s činjenicama, već se pozivaju na umjetničku slobodu i scenu učiniti zanimljivijom. Iz filmova smo naučili da je sekunda u kojoj čovjek završi u svemiru bez zaštitnog odijela uglavnom posljednja sekunda njegovog života, jer će eksplodirati i pretvoriti se u mlaz krvi.

Činjenica je da će vas boravak u svemiru ubiti, ali ne iste sekunde i ne na tako brutalan način. Čovjek može u svemiru izdržati pola minute bez trajnih posljedice. Neće biti ugodno doduše, ali neće biti ni fatalno. Fatalan je pak nedostatak kisika.

Samo se jedan redatelj držao činjenica u svom filmu, Stanley Kubrick u 2001: Odiseji u svemiru iz 1968.

2. Venera i Zemlja su identične
Iako se Veneru često naziva blizankom Zemlje, to ne znači da su jednake. Ta ideja potječe iz vremena kad nismo znali kakva je površina tog planeta nevjerojatno guste atmosfere, ali kad smo poslali svemirsko vozilo otkrili smo koliko je površina tog planeta zapravo ubojita.

3. Sunce je vatrena kugla
Sunce zapravo sja, a ne žari. Iako se to ne čini velikom razlikom, vrućina koju Sunce isijava posljedica je nuklearne reakcije, a ne kemijske poput vatre.

4. Sunce je žuto
Još jedan mit o Suncu. Ako zamolite bilo koga da nacrta Sunce, prvo što će učiniti jest posegnuti za žutom bojom. Kako bismo to i dokazali, izaći ćemo, pogledati u Sunce i zaključiti da je definitivno žuto.

No nije. Žutu boju daje mu naša atmosfera. Vidjeli ste žuto Sunce na snimkama iz Svemira? Astronomi često promijene pravu boju Sunca kako bi ga se lakše prepoznalo na snimkama. Prava boja Sunca je bijela, što će vam potvrditi svaki astronaut koji ga je vidio.

Ipak nije potrebno vidjeti sunce kako bismo odredili koje je boje, dovoljno je pogledati temperaturu. Hladno počinje sa smeđom do tamnocrvenom bojom i mijenja se s povećanjem temperature. Na suprotnom kraju spektra je plava boja, a u sredini spektra nalazi se Sunce s temperaturom od 6000 Kelvina, što ga čini bijelim.

5. Zemlja je ljeti bliže Suncu
Iako se ovo na prvi pogled čini logičnim, jer je na našem planetu najtoplije Ljeti, ova ideja je posljedica nerazumijevanja što zapravo dovodi do godišnjih doba. To nije blizina Sunca, već naginjanje osi našeg planeta. Naime, ona je nagnuta na jednu stranu, a kad je nagnuta prema Suncu na toj je polutki ljeto. Kad nije, zima je.

Ipak mit nije ideja da se naš planet približava i udaljava od Sunca. Naš planet je eliptičan poput većine planeta. Udaljenost između Zemlje i Sunca iznosi 150 milijuna kilometara, no pri perihelu, odnosno točki u kojoj je Zemlja najbliža Suncu, udaljenost iznosi 147 milijuna kilometara, dok u najdaljoj točki, afelu, iznosi 152 milijuna kilometara. Dakle, udaljenost Zemlje od Sunca mijenja se za pet milijuna kilometara.

6. Postoji mračna strana Mjeseca
Ideja da Zemljin satelit ima stranu koja je stalno u mraku je pogrešna. Iako je uvijek ista strana Mjeseca okrenuta prema Zemlji, prema Suncu nije pa sve strane Mjeseca upijaju Sunčevu svjetlost u različitim trenutcima.

7. Zvuk u svemiru
Filmovi rijetko vjerno dočaraju zvuk u svemiru. Vjerojatno ako potrošite milijune na snimanje eksplozije ili brutalne smrti u svemiru, želite da je publika čuje, no činjenica je da svemir nema atmosferu u kojoj bi zvuk mogao putovati. Ponovno, samo je Kubrick to točno prikazao. To ipak ne znači da nema zvuka u svemiru uopće, ima ga svuda gdje ima atmosfere.

8. Ne možete putovati kroz pojas asteroida
Ovo nam je svima poznato iz Ratova zvijezda. Han Solo dokazao se kao vrhunski pilot kad je Millenium Falconom prošao kroz smrtonosni pojas asteroida, iako su šanse za to bile ravne nuli. Ono što u filmu ne možemo vidjeti jest da to može napraviti svatko sa svemirskom letjelicom.

Boljka svih filmova je točno prikazivanje veličine raznih tijela u svemiru. Kad prikazali pravu veličinu stvari, sve bi se svelo na veliku prazninu s par točkica. Čak i ako se u pojasu asteroida nalaze milijuni tijela, morali biste biti pravi pehist da pogodite neko od njih. Nije nemoguće, ali šanse su astronomski male.

9. Kineski zid možete vidjeti iz Svemira
Ovo je više puta demantiran mit, pa je čudno da mnogi još vjeruju u njega.

10. Čak četvrtina američkog proračuna ide NASA-i
Iako su Sjedinjene Američke Države najviše uložile u istraživanje svemira, njihovi su se napori smanjili posljednjih godina jer je pala javna podrška. Ljudi su sve manje zainteresirani za istraživanje svemira.

Najveći problem s kojim se NASA susreće jest javna percepcija da “guta” previše novca, no riječ je o preuveličavanju stvarnog iznosa. Prosječni građanin SAD-a vjeruje da čak 25 posto proračuna završi u NASA-i, što u vrijeme ekonomske krize nije baš lako podnijeti. Teško je vjerovati da NASA zapravo dobiva tek 0,5 posto proračuna, a u svoja najbolja vremena 1960-ih zauzimala je 4,4 posto proračuna

I još poneku laž pogledajte u videu…
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(index,youtube.com/uredio:nsp)

Velik broj ljudi i dalje ne vjeruje da je čovjek sletio na Mjesec te za to navode brojne “dokaze”, a najčešće se spominju fotografski nedostaci i sumnjiva rasvjeta

Teorije zavjere oduvijek su zanimale i fascinirale ljude. Sigurno ste čuli nekoliko verzija o ubojstvu Kennedyja, da je slijetanje na Mjesec izrežirano u studiju ili da je Elvis živ, a Hitler nije umro 1945. u berlinskom bunkeru. Za vas smo izdvojili najpoznatije i najzanimljivije teorije zavjere koji su teoretičari razradili u detalje tako da ćete posumnjati u ono u što ste do sada vjerovali. Svaki drugi dan objavit ćemo po jednu priču u specijalu – Teorije zavjere.

Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki skok za čovječanstvo, rekao je Neil Armstrong 1969. godine dok je stupio kao prvi čovjek na površinu Mjeseca. Uz njega je na misiji Apollo 11 po površini Mjeseca hodao i Buzz Aldrin. Nakon njih dvojice, u sljedeće tri godine, još je desetero ljudi hodalo površinom Zemljina satelita.

No, od emitiranja prvog slijetanja javile su se brojne teorije kako je sve lažirano te da ljudi nikad nisu sletjeli na Mjesec. Isti su raspravljali o svakoj fotografiji i videu te tražili nedosljednosti u svakom detalju. Upravo je slijetanje na Mjesec, sudeći po predanosti onih koji tvrde da je sve lažirano, jedna od najsnažnijih teorija zavjere, koja stoji uz bok ubojstvu američkog predsjednika Johna F. Kennedyja.

Oni koji vjeruju u teoriju da je put na Mjesec lažiran najčešće tvrde kako je NASA snimila niz slijetanja na Mjesec u studiju i to korištenjem rekvizita, astronautskih kostima i sofisticirane rasvjete. Također često se tvrdi i da u hladnoratovsko vrijeme SAD nisu imale dovoljno novca da pošalju astronaute na Mjesec te da je lažiranje svega bilo jeftinije.

A ako bi to dovoljno uvjerljivo odradili, Sovjetima bi poslali poruku da imaju bolju tehnologiju. Ali, Sovjeti su imali dovoljno stručne ljude i kvalitetnu opremu da znaju jesu li sve snimke lažirane i je li netko na Mjesecu i nisu upozorili da je slijetanje lažno.

No, tolike “otkrivene” greške i propusti navodnog studijskog snimanja slijetanja na Mjesec postavljaju i drugo pitanje: Zar je NASA puna toliko nesposobnih ljudi da su snimili slijetanje na Mjesec i onda nakon toliko potrošenog novca pustili van snimku punu propusta i nelogičnosti?

Uz 12 astronauta koji su hodali po Mjesecu, njih šestoricu koji su ih pratili u letjelicama te još šestoricu koji su orbitirali oko Mjeseca, na Apollo projektu je radilo i više od 400.000 ljudi. Da bi cijela zavjera uspjela, svi bi oni morali o svemu šutjeti.
Neki od najpopularnijih argumenata zagovornika priče o lažiranom slijetanju su:

Na slikama s Mjeseca nigdje se ne vide zvijezde

Ovo je detalj koji teoretičari zavjere često koriste i navode u prilog svojoj tezi. Nigdje nema zvijezda i sve iza astronauta izgleda kao veliko crnilo. Postavljaju pitanja Pa zar se ne bi trebali vidjeti milijuni zvijezda, ako Mjesec nema atmosfere? Često kao argument za crnilo navode da bi NASA teško mogla mapirati položaj svake zvijezde te da su namjerno ostavili crnu pozadinu, a kao ispriku ponudili lošu kvalitetu fotografija koja ih je isprala.

No, ovaj argument pobija priroda fotografije. Svjetlost koja dolazi od Sunca prejaka je da bi kamera snimila svjetlost zvijezda u daljini, a i sami bi da ste na Mjesecu teško vidjeli baš puno zvijezda. Svjetlosno zagađenje je razlog i zbog kojeg u gradovima teško vidimo zvijezde. U videu koji smo objavili prošle godine, filmaš SG Collins također dodatno objašnjava razlog zbog kojeg fotografije izgledaju tako te kaže jednostavno da je kamera bila postavljena za dnevno snimanje. Isto tako, na ovoj fotografiji možete vidjeti kako Zemlja izgleda kada se s Mjeseca žele fotografirati zvijezde.

Odakle na Mjesecu stijena sa slovom C?

Na jednoj od fotografija s Mjeseca vidi se i stijena na kojoj izgleda kao da je napisano slovo C. Teoretičari zavjere mogu to uzeti u prilog svojim teorijama te tvrditi da se radi o kulisi koja je ostala krivo okrenuta te se oznaka vidi i na kameri. Slovo izgleda i prilično pravilno, pa ne priznaju objašnjenje da bi se moglo raditi o prirodnoj pojavi.

NASA je davala objašnjenja kako bi se moglo raditi o dlačici ili nečemu što je upalo tijekom razvijanja filma, ali i moguće je da se radi o podvali gdje je netko na originalnu fotografiju dodao slovo. Također slovo C se ne vidi na originalnim fotografijama.

Kako to da su sjene na Mjesecu različitih duljina?

Na Mjesecu je Sunce jedini jaki izvor svjetlosti i bilo bi logično da su sve sjene paralelne, no zašto na slikama s Mjeseca vidimo da neke sjene padaju u različitim pravcima, pitaju se brojni zagovornici teorije o lažiranoj misiji. Stoga zaključuju kako to mora značiti da je oko astronauta bilo više izvora svjetla. Što bi značilo da na tom setu i nakon što su sve snimili nisu primijetili te nedosljednosti.

Znanstvenici su to obrazlagali time što su snimke nastale na neravnom terenu te da je normalno da imamo različite sjene. Da je video sniman pod reflektorima, tada bi imali i više sjena, što bi izgledalo otprilike kao u video objašnjenju filmaša S.G. Collinsa.

Zastava na Mjesecu se vijori

Astronauti Armstrong i Aldrin mogu se vidjeti na snimkama slijetanja na Mjesec kako postavljaju američku zastavu. No, ona na videu izgleda kao da vijori, što nije moguće ako nema atmosfere i zraka koji bi zastavu držao uspravnom.

Teoriju o zastavi bezbroj puta su osporili brojni stručnjaci. NASA je objasnila da je zastava bila spremljena u tubi te da je efekt vijorenja nastao kad su je izvukli. Uz to, kad su je i postavljali, astronauti su sami zatresli zastavu. Ona je i posebno konstruirana za Mjesec, a kroz gornji dio prolazi žica kako bi izgledalo kao da je nosi vjetar. Bez toga bi jednostavno pala kao i svaka druga zastava na danu bez povjetarca.

Astronauti su skakutali povezani žicama i sve je bilo pušteno usporeno

Neki su uvjeravali da su astronaute snimili kako skakuću u studiju dok su bili na tankim žicama, a da je NASA usporila video kako bi se dobio dojam da skaču kroz vakuum. Čak je bilo i slučajeva da su ljudi pokušavali ponoviti slične snimke.

Znanstvenici imaju i svoj odgovor, a skriva se u prašini. Da su snimili video na Zemlji prašina bi se skupila u oblak, a ne pala odmah na tlo. Da su ovaj dio išli lažirati, cijeli studio bi trebao biti u vakuumu, što bi i danas bilo teško za izvesti. Usporena snimka također bi bila iznimno težak zadatak za izvesti, osobito zbog problema filma i tadašnjih dostupnih tehnologija za obradu videa.

Gdje je udarni krater?

Da je NASA na Mjesec uistinu sletjela modulom, oko njega bi trebao biti kružni krater kao trag, no na fotografijama ga se ne vidi, već izgleda kao da je modul nježno postavljen. Kako je Mjesec pun sitne prašine, bar bi i ona trebala ostaviti neki trag.

I ova teorija zavjere ima nekoliko objašnjenja. Krater se ne bi trebao ni očekivati jer je potrebno puno manje potiska za slijetanje, nego što bi to bilo na Zemlji. Modul više nije snažno usporavao, tako da je motor trebao podržati samo težinu modula, koja je bila još manja zbog gravitacije Mjeseca. Kratera nema i zbog toga što je Mjesec stijena.

Van Allenovi pojasevi zračenja

Na putu do Mjeseca astronauti su morali proći kroz Van Allenove pojaseve zračenja koji sadrže energetski nabijene čestice koje okružuju Zemlju, a drži ih magnetsko polje Zemlje. Imamo unutarnje i vanjske i uvijek su na istom mjestu. Astronauti u misijama Apollo prvi su ljudi koji su kroz taj pojas prošli, a teoretičari zavjere kažu da je to zračenje toliko jako da bi ih ubilo.

No, letjelica je kroz unutarnji prošla za nekoliko minuta, a vanjski su prošli za sat i pol te su astronauti bili zaštićeni aluminijskom oplatom. Sama putanja odabrana je kako bi se smanjio utjecaj zračenja. Vezano uz ovo zračenje je teorija da bi se filmske vrpce uništile, no sav materijal je bio u metalnim spremnicima koji je štitio vrpce.

NASA je koristila iste pozadine na različitim fotografijama

Fotografije iz misije Apollo 15 izgledaju kao da imaju identičnu pozadinu, iako NASA navodi da su ih snimili u razmaku od više kilometara, a teoretičari lako bi povjerovali da je NASA jednostavno koristila istu kulisu za različite scene. No, objašnjenje bi moglo biti i da pozadina nije identična već slična. Ono što izgleda kao dva brda u blizini u biti su planine udaljene kilometrima. Na Zemlji će nam takvi predmeti biti slabije vidljivi, no na Mjesecu nema atmosfere ili izmaglice koja bi zaklonila udaljene objekte. Zbog toga će izgledati čisto i blizu, a nedostaju nam i dodatni faktori, poput stabala, koji pomažu u određivanju udaljenosti.

Kako su se oznake pojavile iza predmeta?

Astronauti su tijekom fotografiranja na svojim fotoaparatima imali križne oznake koje su im pomagale u preciznijem fotografiranju, no one se zbog toga vide na fotografijama. No, očito je kako su na nekim fotografijama te oznake iza predmeta koji se snimaju, što je teoretičare zavjere nagnalo da vjeruju kako su fotografije bile obrađivane. Kažu kako je moguće da je NASA preko stvarnih fotografija Mjeseca ubacivala ljudske predmete i opremu. No, zar ne bi bilo logičnije da tada uopće nemaju te oznake i izbjegnu sumnju? Dodatno pojašnjenje je u tome što se na originalima ove oznake vide ispravno, a iza predmeta se pojavljuju samo na skeniranim fotografijama i kopijama, a na nekim fotografijama oznake su čudno rotirane zbog toga što su fotografije rotirane.

Teoretičarima zavjere sumnjiva je i visoka kvaliteta fotografija, no stvar je u tome da su astronauti snimili ogroman broj fotografija, a objavljene su samo najbolje koje su snimili Hasselblad 500 EL kamerama s Carl Zeiss optikom. Astronauti su snimali i velik broj fotografija zbog stereo snimanja ili panoramskih fotografija.
 

 
Dodatni sumnjivi element fotografija je i taj što na nekima izgleda kao da su ispod reflektora, no površina Mjeseca drukčije reflektira svjetlost, a i svjetlo koje se reflektira s astronauta koji snima prema sjeni može stvoriti efekt sličan reflektoru. Neke od popularnih fotografija s Mjeseca bile su kopije visokog kontrasta.

Stanley Kubrick teorija

Uz teorije zavjere o slijetanju na Mjesec veže se i priča da je američka vlada angažirala poznatog redatelja Stanleyja Kubricka da im pomogne lažirati prva tri slijetanja. Ova teorija ima dvije verzije. Po jednoj su Kubricku pristupili 1968. dok je film 2001: Odiseja u svemiru bio u post-produkciji te da je NASA bila zapanjena efektima u filmu, dok je po drugoj priči Kubrick angažiran prije toga te da je slavni film bio probni prikaz za sama slijetanja.

Kao dokaz tomu navode i scene iz Isijavanja. Tako se izvlače sličnosti iz uzorka saga s lansirnom rampom, a dječak Danny u filmu ima i majicu na kojoj piše Apollo 11. Dodatni dokaz je i broj hotelske sobe ’237′, koji je u knjizi 217. Ovdje je odabran 237 što predstavlja udaljenost do Mjeseca (237.000 milja). Za održivost ove teorije zasluge bi mogao uzeti lažni dokumentarac Tamna strana Mjeseca, ali i lažni članak koji je bio objavljen kao šala.
 

 
JOP JEDAN DOKAZ ! Neil Armstrong se ne želi zakleti u Bibliju da je bio na Mjesecu!

 
Hollywoodski film snimljen 1977. pod imenom “Capricorn One” odrađuje temu lažnog spuštanja na Mjesec

 
(24sata.hr, youtube.com/uredio:nsp)

Jedna od popularnijih holivudskih zavjera, barem što se tiče skrivenih poruka u filmovima, jest ona o Kubricku i propagandi Iluminata i Masona. Teoretičari zavjera i/ili filmova vole kopati tri desetljeća Kubrickovih radova, tražeći trokute, piramide, Oko Providnosti i druge simbole masonerija. Nadalje, postoji i priča o tome da je NASA, impresionirana “Odisejom” uposlila Kubricka kako bi režirao lažno slijetanje na mjesec 1969. Da, čovjek nije sletio na Mjesec, a Kubrick je snimio “onu laž” sa Neilom Armstrongom i Buzzom Aldrinom.

Ipak, ako analizirate Odiseju, Paklenu Naranču, pa čak i Oči širom zatvorene, naći ćete piramide, trokute, treće oko; doduše, sve se to može objasniti znalačkim kadriranjem scena. Blizanke iz “The Shining” simboliziraju NASA-in projekt Gemini, a citat “All work and no play makes Jack a dull boy” navodno nosi skrivenu poruku “Appolo 11″, gdje “all” simbolizira A-11. Neki bi rekli “nategnuto”.

Predskazanje: Fox i 9/11

Fox je TV kuća koja nam je donijela izvrsne serije poput Bračnih voda, Simpsona i jednog od najvećih hitova devedesetih, Dosjee X. Upravo su Simpsoni i Dosjei X upleteni u jednu veoma popularnu teoriju, a to je, naravno, napad na World Trade Center 11. rujna 2001, iliti 9/11. “The Lone Gunmen” bila je spin-off serija Dosjea X, u kojoj su glavni likovi trojica šmokljanskih prijatelja Foxa Muldera. Iako znatno više humoristična od Dosjea X, serija The Lone Gunmen postala je jezovito realna i to zbog epizode emitirane šest mjeseci prije napada na WTC. Bila je to pilot epizoda u kojoj je organizirana otmica Boeinga 747 sa ciljem da se isti zabije u Twin Towerse. Ono što je jezovito jest prizor otetog aviona, kontroliranog preko kompjutera, kako se približava WTC-u.  Epilog: seriju su ukinuli nakon trinaest epizoda.

Fox tu ne staje, ako kopamo dublje, dolazimo do Simpsona i epizode iz 1997., u kojoj idu na izlet u New York. Ovdje nema nebodera koji padaju, ali tu je scena sa Lisom, koja drži vodič New Yorka, vodič koji košta devet (9) dolara, a do te velike brojke, u pozadini,  stoje Twin Towersi (11).

Čovjek koji misli da zna previše: Fox News i Bill O’Reilly

Dok je Fox zabavni kanal, Fox News je ozbiljniji. Donekle. Bill O’Reilly američki je novinar, politički komentator, voditelj emisije “The O’Reilly Factor” na Fox Newsu, i prema mišljenju mnogih – totalni paranoični luđak. U zemlji slobodnog govora i mišljenja, posve je u redu da O’Reilly ima vlastitu dnevnu emisiju, a budući da je on krcat teorijama zavjere vlastite proizvodnje, zaslužio je posebno mjesto.
 

 
Obama je socijalist, a socijalizam vodi do komunizma, Obama želi odvesti Ameriku u komunizam i tako uvesti vladavinu Kine nad Amerikom. Isti taj Obama nije Amerikanac, on je Kenijac, postavljen za predsjednika od strane komunističkih lobija. Evolucija je teorija, teorija nije nešto dokazano, stoga je i kreacionizam posve opravdan, što znači da je evolucija podjednako validno objašnjenje nastanka svijeta kao i čin Božji. Jedan od O’Reillyjevih najboljih bisera je njegov intervju sa predsjednikom Američkih Ateista, Daveom Silvermanom, kojeg ubija u pojam sa tvrdnjom kako je nemoguće objasniti oseku i plimu – to je očito Božje djelovanje.

Paket glazbenih zavjera: Michael Jackson kastrat, Elvis na zahodu, Rihanna i Sotona

Već je opće poznato da je Paul McCartney umro prije Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Cluba, a Kurt Cobain je živ i skriva se u podrumu Billa Gatesa, ali pogledajmo priče iz svijeta glazbe koje se tretiraju kao teorije zavjere. Jedna o zabavnijih je ona o kemijski kastriranom Michaelu Jacksonu. Na stranu optužbe za zlostavljanje djece, Jacko je bio bijel poput mramora, nosač perike, gubitnik mnogih noseva, vlasnik divovskog imanja po uzoru na Petra Pana, čovjek nježnog, visokog glasa. Upravo zbog ovog posljednjeg, mnogi su tvrdili da je bio kemijski kastriran. Alain Branchereau tvrdi da je Jacksonova kastracija posljedica tretmana akni za vrijeme adolescencije, kad je između ostalog uzimao hormon ciproteron. Iako uspješan protiv akni, ciproteron je sintetički hormon koji zaustavlja pubertet. Zaključak: terapija je kastrirala Jacksona, otuda visok glasić i sve ostale bizarnosti.

Uz Elvisa Presleya vezana je cijela kolekcija zavjera, ali ona o uzroku smrti čak zvuči uvjerljivo. Naime, pred smrt, Elvis je bio debeo, sklon prežderavanju, odrađivao je koncerte u Las Vegasu svake noći, po danu je spavao, a neuredan život u konačnici ga je doveo do konstipacije. Teorija je da je umro na WC školjci, prenaprežući se, dakle bolno i nimalo dostojno Kralja.

Među novijim teorijama, Jay-Z je čest gost, kao “reptil-iluminat-sotonist”. Njegova sljedbenica je Rihanna, za koju određeni paranormalni stručnjaci tvrde da je potomak samog Đavla, te da njene pjesme slave sotonizam. Postoji dokumentarac koji objašnjava kako Rihanna štuje sile zla i širi vražje učenje, svakim videospotom, svakim javnim nastupom.

Ekstremna znanstvena fantastika: Scijentologija

Usprkos činjenici da je scijentologija priznata samo u SAD-u i da postoji Crkva Scijentologije, scijentološko učenje moglo bi se klasificirati kao teorija zavjere, a sve je osmislio SF pisac i osnivač  Scijentologije, L. Ron Hubbard. Osim vjerovanja u besmrtnost ljudske duše, dobrotu ljudi i neograničene sposobnosti ljudskog duha, tu su još i znanstveno-fantastična uvjerenja. Prije 75 milijuna godina, svemirski vođa Xenu vladao je nad 75 planeta naše galaksije, osim nad 76. planetom, zvanim Teegeeack, ili ono što mi danas zovemo Zemlja. Svaki planet imao je u prosjeku 178 milijardi stanovnika, i svi su bili prenapučeni. Kako bi smanjio populaciju i uveo apsolutnu kontrolu, Xenu je sa svojim pristašama pohvatao višak stanovništva, ubrizgao im alkohol i glikol, paralizirao ih, te ih hrpimice natrpao u svemirske letjelice nalik DC8 putničkim avionima, samo sa raketnim pogonom umjesto propelera. Zatim je pobio te drevne vanzemaljce tako što ih je bacio u zemaljske vulkane, nakon čega je u vulkane bacio hidrogenske bombe.
 

 
Mislite da je to sve? Duše vanzemaljaca, ili thetani, otplutali su u nebo, a Xenu ih je pohvatao posebnim električnim napravama, nakon čega je duše otpremio u kina (da, u kina), da gledaju posebne 3D filmove za pranje mozga, gdje su duše naučile zemaljski (pogrešan) koncept života, dobra i zla, Boga i Vraga. Nakon što su puštene iz brojnih kina, duše su dalje plutale i grupirale se, jer su sve pogledale iste filmove pa su se lako međusobno pronašle, te su tražile nove domaćine. Domaćini su bili prvi ljudi, a sve loše što moderan čovjek nosi u sebi rezultat su thetana, dakle zaluđenih vanzemaljskih duša, čije tragove prenosimo sa generacije na generaciju. South Park je to najbolje objasnio.
 
preneseno sa index.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7865"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]