Obožavam u ljudima probuditi sentimente prema najboljim danima koje su proživjeli do sada, rekao je danas Frano Lasić autentična zvijezda jugoslavenske kinematografije

Nakon prošlogodišnjeg koncerta glumac i pjevač se vraća 20. prosinca u beogradski Dom omladine gdje će nastupiti uz pratnju gitariste Nenada Konstatinovića i dalmatinsku klapu “Smrika”.

Koncert nosi naziv “Vremeplov”, jer će Lasić osim svojim pjesama s dva autorska albuma i dalmatinskim standardima, obradovati publiku i svjetskim hitovima koji su bili popularni nekoliko desetljeća unatrag.

“Bit će to glazbeni vremeplov u kojem ćemo se zajedno sjećati divnih nota koje su obilježile naše živote. Potrudit ću se da osim dalmatinskog ugođaja pred beogradskom publikom Muzičku oživim i hitove koji su bili popularni recimo 1969. godine kada je civilizacija poslala astronaute na Mjesec. Potrudit ćemo se da osvijetlimo aktualne glazbene hitove u važnim momentima za čovječanstvo u proteklih nekoliko desetljeća”, kazao je Lasić Tanjugu.

Jedan od najvećih jugoslovenskih šmekera počeo je svoju glazbenu “karijeru” pjevanjem u nekoliko dalmatinskih klapa.

“Rođen sam u Dubrovniku i bio je to lijep način socijalizacije među mladima u doba moje adolescencije. Kasnije sam započeo glumačku karijeru ulogom u filmu Lordana Zafranovića ‘Okupacija u 26 slika’ i nisam imao mnogo vremena za glazbu. Supruga me je nagovorila prošle godine da nastupim s klapom u Beogradu i eto nas na drugom koncertu. Nadam se da će druženje s publikom u Beogradu postati tradicionalno”, rekao je Lasić.

Kaže da nikada ne bi mogao održati koncert u areni ili nekoj velikoj hali, jer mu je vrlo stalo do komornog ugođaja u kojem publika emotivno reagira na glazbu.

“Kada ‘guštamo’ zajedno u sali i kada razmjenjujemo sentimente meni je srce puno i moja glazbeni angažman ima smisla. Uvjeren sam da će ista razmjena emocija s publikom biti iu Londonu gdje imam zakazan koncert pred 1.200 ljudi 2. travnja naredne godine, kao i dva dana kasnije u Dublinu”, kaže Lasić.

Glumac i pjevač priprema novi album za sljedeću godinu. Na stvaranju albuma će također surađivati ​​s klapom.

“Godinama obećavam sebi i drugima da ću ući u studio i snimiti album. Nisam pjevač već glumac i mislio sam stalno šta ću ja pored tih silnih pjevača snimiti CD. Sa druge strane ne bi snimao glazbu koja ne prija mojoj duši i koju sam ne osjećam kao svoju. Imam namjeru da taj CD podijelim posjetiteljima koncerta u Londonu. Želim zajedno s prijateljima organizirati akciju u kojoj ću čist prihod s koncerta u Londonu proslijediti na tri adrese. Novac će otići nezbrinutoj djeci u Zvečanskoj ulici u Beogradu, u Nazorovoj ulici u Zagrebu i sličnim ustanovama tog tipa u Dubrovniku”, kazao je Lasić.

Za njega je postojanje specijalne veze između Beograđana i Dalmacije stvar divnih uspomene iz života provedenog u nekadašnjoj Jugoslaviji.

“U Jugoslaviji se bolje živjelo. Imali su ljudi više novca i veći izbor mogućnosti. Ne govorim ovo kao jugosnostalgičar već iznosim činjenice. Danas je u cijeloj regiji srednja klasa skoro uništena i to je glavni problem novonstalih zemalja s prostora nekadašnje Jugoslavije.

Ljudi su u Jugoslaviji stalno putovali na zimovanja i ljetovanja i neki od najljepših momenata u životu dogodili su im se baš u Dalmaciji na odmorima i školskim praznicima.

Danas imam prijatelje u Beogradu i u ostalim krajevima nekadašnje Jugoslavije koji vole dalmatinske specijalitete, ribu i vino … i Jadran naravno koji je najljepše more na svijetu”, kazao je Lasić.

Prema njegovim riječima jedrenje je za njega predstavlja veliku strast i finu mjeru opuštanja.

“Obožavam kao skiper na jedrilici provoditi ‘gluhe’ dane s prijateljima i obitelji. Nema mobitela, televizije, stresa … samo pomiješani zvuci mora i vjetra. Ne volim biti na brodovima koji imaju motor, jer jedrenje je vrhunska vještina, ali i životni stav”, rekao je Lasić.
 

 
(Tanjug)

SADA SE U EUROPI – KAO POSLIJE PRVOG SVJETSKOG RATA – POVEĆAVA OGORČENJE SREDNJE KLASE

Sada je Europi kao nikad potrebna stabilnost, uključujući i Rusiju gdje se problem ekonomskog rasta našao u centru načelne diskusije na nacionalnoj razini.

Ideja o tome da slobodna trgovina formira prednosti za sve sudionike procesa nastala je u Engleskoj i ubrzo postala popularna na Zapadu. Vremenom se pokazalo da ta teorija stvara prednosti samo i isključivo za industrijski razvijene zemlje.

U Sovjetskom Savezu tijekom prvih godina njegovog postojanja teorija o slobodnoj trgovini nije smatrana za više od buržoaske propagande. Jedno stoljeće prije toga prema toj teoriji isto tako su se ponijele i Sjedinjene države.

Ipak, kao što to često biva, vremenom autori propagande i sami potpadaju pod njen utjecaj. To se dogodilo i sa zapadnim zemljama. Pad Berlinskog zida postao je trijumf tržišne ideje. U tom momentu odjednom je prestalo imati značaja to – što proizvodi ova ili ona zemlja i kakvu politiku vodi. Neizbježni i univerzalni odgovor na svako pitanje postala je riječ “tržište”.

Sada plaćamo tu ludoriju.

Svi problemi s kojima se suočava Europska unija utemeljeni su u sporazumu iz Maastrichta, koji je potpisan svega dvije godine nakon pada Berlinskog zida. Tada su u EU stvarali planove samo računajući na “lijepo vrijeme” i povoljan vjetar i uopće nisu vidjeli probleme s kojima danas moraju boriti. Tržište je izgledalo kao čaroban instrument za stvaranje idealno harmoničnog ekonomskog prostora.

U takvom zanosu donošene su najvažnije odluke. Po povratku u zemlju nakon potpisivanja sporazuma u Maastrichtu, kancelar Helmut Kohl je rekao: “Da bi demonstrirali solidarnost prema siromašnim zemljama na periferiji EU, treba ih uključiti u zonu eura”. To je i učinjeno bez obzira što je na početku eurozona bila zamišljena kao jedinstveno valutno područje koje objedinjava najbogatije europske zemlje. Posljedice tog koraka su poznate …

Ista ta filozofija dovela je do deindustrijalizacije Rusije.

Sada umjesto da priznaju svoje pogreške, da priznaju da su potpali pod utjecaj vlastite propagande, zapadne zemlje zbog svojih neuspjeha se počinju međusobno optuživati. SAD optužuje Kinu zbog valutnih špekulacija, Japan optužuje SAD i tako dalje i tome slično.

Oni ne vide nešto drugo: zbog ekonomskog kaosa povećava se ogorčenost srednje klase, kao što se to dogodilo u Europi nakon Prvog svjetskog rata.

Tada je potpisivanje Versajskog ugovora dovelo do propadanja Njemačke zbog čega je najviše pretrpjela njemačka srednja klasa. Predstavnik britanskog ministarstva financija i glavni ideolog suvremenog kapitalizma, John Maynrad Keynes, upozoravao je na mirovnim pregovorima u Versaillesu da će uvjeti koji se prema tom ugovoru nameću Njemačkoj dovesti Europu do novog rata. Sporazum je, ipak, potpisan, a dvadeset godina kasnije u Europi se razbuktao rat. Jedna od glavnih pokretačkih snaga postala je tadašnja krajnja ogorčenost srednje klase.

Sada se povijest ponavlja. Srednja klasa u SAD ogorčena je isto kao u Njemačkoj tijekom 1930.-ih godina. Na toj ogorčenosti spretno igraju i Sanders i Trump – obojica “krajnji” kandidati za sudjelovanje u predsjedničkoj utrci. Ali, politički establišment izgleda ne primjećuje porast takvih raspoloženja i nastavlja se igra “globalizacije” i “slobodnog tržišta”.

SAD nisu jedina zemlja u kojoj srednja klasa počinje pokazivati ​​sve veće nezadovoljstvo. U Grčkoj, u Italiji, u drugim europskim zemljama u kojima naglo pada životni standard, narod počinje shvaćati da je euro-zona – projekt od kojeg danas dobiva samo Njemačka. Njemačka ekonomija uspijeva pomoću eura držati niske cijene na izvoznu robu, a to se na najpogubniji način koji se odražava na stanje ekonomija većine europskih zemalja.

Ukrajinska kriza je drugi faktor koji je izazvao napetost u Europi. Kao što su 1968. događaji u Čehoslovačkoj prinudili Europljane da u lošem smjeru promjene odnos prema SSSR-u, tako su i događaji u Ukrajini promijenili njihov odnos prema Rusiji. Ja odlično shvaćam sve argumente Rusije u vezi s Ukrajinom. Međutim, s njima treba usporediti štetu koja je nanijeta imidžu Rusije u inozemstvu.

Ne može se reći da se Europljani loše odnose prema Rusima. Naprotiv. Međutim, njih zbunjuje slika nekakvog medvjeda koji sobom može pritisnuti oponenta. Zapad treba uvjeriti da je najbolji način da se oslobodi straha od Rusije – da doprinosi njenom uspješnom razvoju. A za to je neophodno da sama Rusija obnovi svoj industrijski potencijal.

Zemlja koja je izgubila industrijsku proizvodnju gubi i sposobnost da zadržava stanovništvo. Čak je i relativno uspješna Latvija poslije izlaska iz SSSR-a izgubila 20% svog stanovništva.

Od svih zemalja bivšeg SSSR-a samo je Bjelorusija uspjela sačuvati raniji ekonomski model i dobar gospodarski rast. Njezin primjer potvrđuje jednostavnu i neospornu istinu: bolje je imati i ne baš najučinkovitiju industrijsku proizvodnju, nego uopće nemati industrijsku proizvodnju.

Zato je moj savjet zemljama bivšeg SSSR-a – ne uništavajte svoju industriju, čak i ako nije dovoljno učinkovita.

Ona se može učiniti efikasnom dobro plaćenim radom, iako kod kratkovidnih poduzetnika takvo rješenje izaziva pravi užas. Međutim, mehanizam je jednostavan: visoke zarade stimuliraju mehanizam rada i potražnju potrošača, a to se, sa svoje strane, izražava u porastu BDP. Tako je bilo u Italiji tijekom 1970.-ih i to je jedini način da se poveća učinkovitost industrijske proizvodnje.

U SAD-u sada počinju shvaćati koliko je važno u svojoj zemlji razvijati industriju i štititi svog proizvođača. Ako na izborima pobijedi Trump on će početi podizati trgovinske barijere. A tada će Rusija moći pribjeći istoj takvoj politici. Zapravo, SAD su uvijek štitile korporaciju Boeing od tržišnih potresa, a Airbus je uvijek štitila Europa. Oni tu politiku ne nazivaju protekcionističkom, ali to je upravo ona. Kao odgovor Rusija će u ime pravednosti također moći poduzeti slične korake.
 
(fakti.org/uredio:NoviSvjetskiPoredak.com)

Zapadne države pljačkaju srednju klasu, prebacujući posljedice svojih odluka i odgovornost za neoliberalnu politiku na pleća običnih građana, kaže bivši urugvajski predsjednik Jose Mujica

Prema njegovom mišljenju, inozemni političari su sami izazvali ekonomsku, migracijsku i financijsku krizu.

“Smatram da nekontrolirano širenje ideja neoliberalizma u kapitalističkom svijetu, koji je doveo do krajnosti slijepe vjere u tržište, u konkurenciju i u apsolutnu slobodu za određene ekonomske igrače, koji su pridonijeli visokoj koncentraciji financija i pretvaranju financijskog sektora u virtualnu realnost koja je obuhvatila cijeli svijet – sve je to na kraju dovelo do pojave globalnih afera, čije su posljedice, da budem iskren, nepopravljive”, rekao je Mujica u ekskluzivnom intervjuu za televizijski kanal RT.

Prema njegovim riječima, rezultat ovakvih manipulacija je “potpuno bestidno pljačkanje srednje klase ogromnih razmjera koje se događa posredstvom financijskih mehanizama, te apstraktne vlasti”.

Bivši urugvajski predsjednik je naglasio da najviše stradaju niži slojevi srednje klase. “To su oni koji su ostali bez stanova ili oni koji su prinuđeni uzimati dugoročne kredite na mnogo godina unaprijed kako bi živjeli u vlastitom stanu.

To je zapravo proces eksproprijacije. Države za svoj račun pomažu propalim bankama i, primijetite to, ne propadaju bankari nego banke”, objasnio je Mujica.

Na taj način, prema mišljenju političara, vlast vanjskih zemalja nerazumno raspodjeljuje resurse nakupljene prije krize, “prebacujući čitav teret posljedica na društvo”.

Mujica je podsjetio da je u razdobljima kada je ekonomija pokazivala rast, rasla i društvena nejednakost.

Polovica svjetskog bogatstva “nalazi se u rukama šezdeset i kusur ljudi”, ali ljude su “uvjerili u novu religiju prema kojoj je opterećivanje vrlo bogatih ljudi porezima gotovo grijeh”, zbog čega nema preraspodjele sredstava.

U društvu se propagira nova teorija o potražnji koja ljudima oduzima slobodu i čini ih nesretnim, smatra Mujica.

Prema mišljenju bivšeg urugvajskog predsjednika, ljudi trebaju biti umjereni, da se prema svemu pažljivo se odnositi i uživati ​​u životu. “Ne pozivam sve da žive u pećinama, ali ljudi trebaju manje raditi. Trebaju raditi svi, ali ne mnogo, ne treba da žure, da kupuju i bacaju toliko stvari”, rekao je Muhika.

Jose Pepe Mujica otišao je u mirovinu u ožujku 2015. godine, poslije pet godina obavljanja dužnosti predsjednika države. Tijekom mandata je uspio poljoprivrednu zemlju pretvoriti u državu koja izvozi energiju, razviti ekonomiju, smanjiti državni dug i smanjiti razinu siromaštva.

Neki Mujicu zovu “najsiromašnijim predsjednikom na svijetu”, a drugi “predsjednikom kakvog bi poželjela svaka zemlja”. Ipak, bivši urugvajski lider skromno kaže da u njegovoj zemlji “ima još mnogo toga za učiniti”.

Kada je Mujica stupio na dužnost predsjednika 2010. godine, odbio se preseliti u raskošnu predsjedničku rezidenciju i nastavio živjeti na farmi u okolici Montevidea sa ženom i tronogim psom.

Devedeset posto svoje predsjedničke zarade trošio je u dobrotvorne svrhe, jer mu, kako je rekao, nije potreban sav taj novac.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Hoće milijarderi prisvojiti crveni planet? Vjerovali ili ne, oni to već rade

Ništa ne čudi kada 82 godine stara medijska kompanija Newsweek objavi članak o arogantnim namjerama poput ove.

Članak pod naslovom “Ratovi Zvijezda Klasni Ratovi: Da li je Mars spas za onih 1 posto?” opisuje kako elita već sada planira preuzeti Mars.

Članak navodi za sve naše male skupljene umove da “Dok mnogi sanjaju o bijegu sa Zemlje na Marsu, milijarderi poput Elon Muska i Jeff Bezos rade kako bi to bilo moguće.

Pronalaženju novog doma na crvenom planetu vjerojatno će biti samo za bogate, ostavljajući siromašne da pate kako zemljin okoliš propada i izbija sve više sukoba”, kaže članak.

Neka to bude na znanje ljudima na Zemlji koji rade čitave dane kako bi preživjeli, za njih Mars neće biti na vidiku, on će za njih biti nedodirljiv.

To je budućnost koju nam sprema elita, onih 1% najbogtijih, kako srednja klasa sve više nestaje i razlika između bogatih i siromašnih postaje sve veća.

Novinarski članak je samo razotkrio istinu koju planira elita, grozeći se običnih građana. Elita nas želi napustiti sa povijenim repom, u tišini, ostavljajući Zemlju u kaosu.

Postavlja se pitanje, tko im je dao pravo da svojataju Mars?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:mag.A.B./uredio:nsp)

Amerika Rusiju gura ka savezu sa Pekingom, sa ambicijom da je unište – zajedno sa Kinom

Glavne aktivne snage suvremenog svijeta, koje kombiniraju izuzetnu moć s jasnim strateškim planiranjem su – globalni monopoli i američka država (a SAD su – njihova prioritenta bazična zona).

Sadašnja kriza je izazvana truljenjem globalnih monopola i poslovičnom neodgovornošću globalne upravljačke klase koja zastupa interese ovih monopola: jer, oni su isuviše moćni da bi ovisili od bilo koga osim od samih sebe.

Neposredno se kriza manifestira kao smanjivanje potražnje. Kako bi se izborili sa njom, globalni monopoli i SAD kao njihov omotač nastoje:

• Proširiti svoje tržište protjerujući sa njega korporacije koje im ne pripadaju (profit mora biti isključiva privilegija globalnog biznisa);

• Uništiti ili potčiniti svoje konkurente, prebacujući njihovu imovinu u svoje resurse;
• Prijeći sa ekonomije novca na ekonomiju tehnologije, u kojoj vlast diktira izravno tehnologija;
• Maksimalno smanjiti troškove bez destabilizacije sustava minimuma.

Aktivnosti za postizanje ovih ciljeva su – osnova suvremene povijesti.

U ekonomskom smislu, ovi ciljevi su prvenstveno izraženi kroz želju SAD da zaključe sporazume o trgovini uslugama – Trade in Services Agreement (TISA), pacifičkom partnerstvu i transatlantskoj zoni slobodne trgovine.

Koliko možem vidjeti, bez obzira na tajnost već usvojenog projekta, TISA regulira ne samo komercijalne usluge, već i egzistencijalne usluge (npr. vodoopskrbu) i socijalne usluge (uključujući obrazovanje i zdravstvo).

Pri čemu razina vanjskog utjecaja na gospodarstva zemalja članica umnogome nadilazi pravila WTO, koja obuhvaćaju samo pravila međunarodne nagodbe trgovinskih sporova, uglavnom između tvrtki različitih jurisdikcija.

A TISA izlazi ne samo izvan domene u sporovima u sektoru usluga, već definira i procedure razvoja i korigiranja pravila i njihovu primjenu, uništavajući samim tim nacionalni suverenitet kao takav.

Slična procedura se uvodi iu eknomski odnosima svih država članica Pacifičkog partnerstva: odluke o rješenjima sporova donose vanjski arbitri, koji će, gotovo uvijek, štititi interese globalnih monopola, u prvom redu SAD.

Sloboda određivanja pravila i njihovo tumačenje će im omogućiti da postupno uspostave kontrolu nad gospodarstvima država ovog partnerstva (u okvirnom roku od 5 godina) – protjerujući iz njih krupniji kineski biznis. U zamjenu za ovo, date zemlje će dobiti slobodan pristup američkom tržištu, zamjenjujući na njemu Kinu kao dobavljača jeftine robe.

Sjedinjene Države će i dalje imati pristup jeftinoj robi za široku potrošnju, što će im osigurati socijalnu stabilnost, a istodobno će riješiti problem ovisnosti od Kine (što se doživljava kao egzistencijalna prijetnja: sve njihove unutarelitne skupine se slažu da je oslobađanje od ove ovisnosti – kategorički uvjet za osiguranje suvereniteta SAD).

Štoviše: lišivši Kinu pristupa svom tržištu, oni uništavaju njezinu današnju ekonomiju i, gurajući je u kaos, rješavaju se strateškog konkurenta.

Novi impuls razvoja očekuju da dobiju na račun pojeftinjenja robe koja dolazi iz Pacifičkog partnerstva, a cjenovno se može usporediti s kineskom robom, i što je najvažnije – osvajanjem europskog tržište kroz stvaranje zone slobodne trgovine s Europskom unijom.

Očekuje se da će ovaj sporazum biti konačno postignut već 2016. godine, nakon čega europski biznis, opterećen birokracijom i socijalnim troškova, neće izdržati konkureniciju sa SAD.

SAD će s Europom uraditi isto ono što su uradile s Istočnom Europom: izvršit veliku deindustrijalizaciju i njeno stavljanje pod vanjsku upravu (što su, u suštini, već postigle u odnosima s Europskom unijom) i time će joj ukinuti ne samo perspektive, već i sam identitet.

Ovaj proces bi trebao trajati 5 do 10 godina, tijekom kojih će se Sjedinjene Države ubrzano razvijati zahvaljujući ekspanziji potražnje u Europskoj uniji za američkom high-tech robom.

Oslanjajući se na jeftinu robu široke potrošnje i industrijsku robu iz zemalja p​​acifičkog partnerstva, na besplatne ili krajnje jeftine vlastite kredite, i jeftinu energiju (blagodareći revoluciji škriljevca ili pokušaju Saudijske Arabije da joj parira jeftinom naftom), SAD planiraju pokrenuti reindustrijalizaciju i forisiraju tehnološki napredak, podižući ga na novu razinu, koji je u principu, nedostižan, pa čak i nezamisliv za ostatak čovječanstva.

Širenje tržišta visokotehnoloških proizvoda (uključujući i tehnologije upravljanja – metatehnologije, koje omogućuju kontrolu korisnika) na Europsku uniju, omogućit Americi podržati svoje gospodarstvo i financirati svoj dug novim spekulativnim kapitalom, dobivenim u procesu razaranja Kine i Europe (odmah nakon Sjeverne Afrike i Bliskog istoka), i da značajno odgoditi klizanje u globalnu depresiju.

Istodobno, tehnološki proboj ne samo da će učvrstiti liderstvo SAD u globalnoj konkurenciji, već će ih prevesti u stanje postkapitalizma i postdemokratcije, u kojem će se društvom upravljati na temelju tehnološke i infrastrukturne, a ne finanskijski i političke kontrole.

Srednja klasa, sa svojom potražnjom i političkim djelovanjem više neće biti potrebna i, razorena, sići će s povijesne pozornice.

Ova strategija, naročito tehnološki skok, neće preduprediti globalnu krizu (za to je neophodno gurnuti globalne monopole u konkurentsko okruženje, što je za njih neprihvatljivo), već će samo transformirati suvremeno društvo, na način da kriza prestane ugoržava vlasnike monopola.

Naravno, novi Srednji vijek neće ostati zadugo kompjuterski (jer će lišavanje naroda slobode dovesti ne samo do socijalne, već i do tehnološke degradacije), ali ovaj problem ne dotiče gospodare globalnog biznisa, i oni se njime ne bave.

Lako je primijetiti da Rusije u opisanoj strategiji nema.

Organiziranjem ukrajinske katastrofe SAD su otklonile prijetnju stvaranja novog subjekta globalne konkurencije – kombinacijom europske tehnologije s ruskim resursima, i, gurajući Rusiju ka tijesnom savezu sa Kinom, namjeravaju ih likvidirajti zajedno s njima.

“Ništa osobno – samo biznis”: globalna kriza zahtijeva smanjivanje troškova, uključujući i troškove suradnje s državama.

Ako neka zemlja globalnom biznisu potrebna jedino kao dobavljač sirovina, – onda iz te činjenice proizlazi da je dobivanje sirovina od moćnog gospodara ili lokalnog lidera mnogo jeftinije nego dobivanje i od najslabije nacionalne države.

Zato logika smanjenje troškova zahtijeva uništenje državnosti kao takve, – i objektivni zadatak Zapada u odnosu na Rusiju svodi se na razbijanje Rusije na veliki broj malih kvazidržava koje se bore za pravo da isporučuju prirodne resurse Zapadu.

Opasnost od prelaska pod kinesku kontrolu cijele teritorije istočno od Urala oni, izgleda, tretiraju kao prihvatljivi rizik – iako bi za Kinu osvajanje ovih teritorija moglo biti spasonosno ako u slučaju protjerivanja s američkog i europskog tržišta bude primorana da se preorijentira na vlastito unutarnje tržište.

Uz svu, za Kinu, dramatičnost ovog procesa (profitabilnosti na domaćem tržištu je značajno niža od rada na stranim tržištima), određeni broj analitičara ovaj proces vidi kao jedini način da Kina izbjegne klizanje u razdoblje kaosa i raspada (koji, u skladu s ciklusima kineske povijesti treba početi već 2017-2020. godine) u slučaju gubitka stranih tržišta.

Opisana američka strategija ima cijeli niz slabosti, koje ju čine neostvarivom.

Prije svega, stvaranje Pacifičko Partnestvo za sada je samo deklarativno; potpisani sporazum – samo je predizborna izjava o namjerama koja nema obvezujući karakter.

Teško je zamisliti da će Japan, Južna Koreja i Vijetnam (prve dvije – zbog ekonomskog razvoja, treća – iz političko-povijesnih razloga) odustati od nacionalnog suvereniteta u komercijalnim sporovima, predajući njihovo reguliranje, izravno, američkoj kontroli.

Teško da će i Kina tolerirati protjerivanje svog biznisa iz zemalja jugoistočne Azije, gdje čini osnovu ekonomije, i iz Australije, koja joj je vitalni dobavljač sirovina.

Unatoč svoj ​​ništavnosti suvremene europske političke elite, ona može u posljednjem trenutku odustati od ekonomskog uništavanja Europske unije stvaranjem zone slobodne trgovine sa Sjedinjenim Američkim Državama (točnije, sa NAFTA – The North American Free Trade Agreement).

Konačno, osvajanje europskog tržišta neće samo po sebi stimulirati tehnološki napredak SAD.

Popularna teorija, po kojoj ekspanzija prodaje automatski stimulira tehnologiju – zasnovana je na povijesnoj nepismenosti.

SAD su izašle iz stagflacije zbog drastičnog omekšavanja fiskalne politike 1981. godine (kada su zahtjevi za osiguranje kredita smanjeni sa mogućnosti njihovog vraćanja na mogućnost njihovog korištenja s perspektivom skoro garantiranog refinanciranja) i osiguravanjem smanjenja troškova valom jeftine robe široke potrošnje iz Kine.

Tehnološki napredak nije postignut povećanjem potražnje, već “vojnim kejnzijanizmom” Reagana, koji je smanjio socijalne rashode uz odlučno povećanje financiranja vojno-industrijskog kompleksa. Krajem 80-ih i tijekom 90-ih potražnja je kvalitativno proširena zbog raspada Sovjetskog Saveza – i na račun osvajanja postsocijalističkog svijeta.

Tehnološki napredak nije bio postignut uslijed osvajanja novih tržišta, već zbog pljačkanja SSSR-a, što je podsjećalo na novu Konkvistu: s tim što je tada Zapad osvojio zlato za razvoj kapitalizma, a 90-ih – tehnologiju za njegovo prevladavanje.

Ne priznajući, zbog prirodne arogancije, ključni značaj sovjetskih tehnologija za svoj procvat, SAD osuđuju sebe na pogrešnu percepciju realnosti i nedostatak akcije.

Čak i provedbom strategije “Razbiti Kinu, osvojiti Europu”, oni neće nužno provesti tehnološki proboj, i neće izbjeći sve realniju (zbog propadanja globalnih monopola) prijetnju tahnološkog neuspjeha.

Uostalom, novi tehnološki principi su prestali se otkrivaju sa završetkom “hladnog rata”, jer zahtijevaju preveliku koncentraciju resursa i skopčani su s velikim rizicima; sadašnja tehnološka revolucija – je samo komercijalizacija ranije otkrivenih principa, i rezultat prenošenja napora iz sfere otkrića u sferu realizacije.

Ali, unatoč svim ovim slabim i ranjivim mjestima, ova strategija objedinjuje sve kategorije globalnog biznisa i američke elite, koje Ameriku smatraju – ili za najkomforniju teritoriju, ili za prirodni izvor svoje moći, ili za predmet patriotskih osjećanja (od nacionalne birokracije do uvjetne “Rockefellerove grupe “).

Oni će provoditi ovu strategiju energično, sveobuhvatno i inicijativno, formirajući samim tim svjetsku povijest u narednih pet ili čak deset godina.

Suprotstaviće im se stare europske elite, očuvane, unatoč prinudnom povlačenju u drugi plan tijekom dvadesetog stoljeća, kao i grupe globalnog biznisa, koje su orijentirane na raspad globalnih tržišta i kasniju organizaciju interakcije između makro-regije (uvjetna “Rothschild grupa”).

Objektivni zakoni globalnog razvoja čine poziciju posljednjih poželjnijom, čak is obzirom na činjenicu da oni ne raspolažu tako moćnim izvršnim aparatom kakav je moderna američka država. (A vlast u Sjedinjenim Američkim Državama u okviru ove strategije trebalo bi da preuzmu njezini nositelji, to jest predstavnici uvjetne “Rockfellerove grupe”; danas su to lider demokrata Hillary Clinton i republikanski autsajder Jeb Bush).

Za Rusiju bi ovo značilo privremenu osvetu, a zatim potpuni kolaps liberalnog klana, koji se formirao početkom 90-ih godina i koji stoga slijepo i vjerno služi interesima prve skupine, koja je bila globalni hegemon u vrijeme njegovog nastanka.

Osveta će biti započeta vjerojatnom pobjedom predstavnika prve skupine na predsjedničkim izborima u SAD, kolaps – njihovom strateškom neperspektivnošću.

Pored potpune nekompatibilnosti s interesima Rusije, date povijesne okolnosti učinit će domaće liberale “zauvijek bivšim” i totalnim autsajderima, osuđenim na poraz.

Otvoreno ostaje jedino pitanje: hoće li oni uspjeti zbog svoje bezuvjetne energičnosti i učinkovitosti povuku sa sobom u povijesni zaborav cijelu našu civilizaciju – a zajedno s njom i svakog od nas, odnosno – da li ćemo mi uspjeti da im onemogućimo realizaciju ovog scenarija?
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Predsjednik kaže da je kriza gotova! Sistematsko uništavanje američkog načina života se događa svuda oko nas, a ipak većina ljudi nema pojma što se događa. Ovo što ćete pročitati u narednim rečenicama, iznenadit će prosječnog građanina Europe i Svijeta o tome kako Amerikanci loše žive

Ako ste bili odgovorni i vrijedni, mogli ste dobiti dobro plaćen posao koji bi mogao podržati stil života srednje klase za cijelu obitelj, čak i ako ste samo imali srednju školu.

Stvari nisu bile savršene, ali generalno skoro svi u cijeloj zemlji, mogli su se brinuti o sebi bez vladine pomoći. Naporno smo radili, igrali smo naporno, naš naizgled bezgranični prosperitet je izazivao zavist cijele planete.

Ali u posljednjih nekoliko desetljeća stvari su se potpuno promijenile. Trošimo dobra daleko više nego što smo proizveli, lansirali smo milijune dobro plaćenih poslova u inozemstvo, nagomilali smo najveći dug u povijesti svijeta i držimo izabrane političare koji nemaju apsolutno nikakvu brigu za dugoročnu budućnost ovog naroda, uopće.

Tako su sada dobri poslovi u vrlo malom broju, srednja klasa se brzo osipa i ovisnost od vlade sve vrijeme je visoka.

Iako stojimo na litici sljedeće velike ekonomske krize, mi nastavljamo praviti iste greške. Na kraju, svi mi ćemo platiti vrlo veliku cijenu desetljećima zbog nevjerojatno glupih odluka. Naravno ogroman iznos štete je već učinjen.

Brojevi koje sam riješio podijeliti s vama su zapanjujući. Slijede 19 znakova da su američke obitelji ekonomski uništene …

1. Najsiromašniji, 40 posto svih Amerikanaca, sada troše više od 50 posto svojih prihoda samo na hranu i stanovanje.

2. Za one Amerikance koji ne posjeduju kuću, 50 posto njih troši više od trećine svojih prihoda samo na iznajmljivanje mjesta za stanovanje.

3. Cijena školskog obroka porasla na 3 dolara u mnogim javnim školama diljem zemlje.

4. McDonalds “Dolar Izbornik & More” sada obuhvaća proizvode koji koštaju i do 5 dolara.

5. Cijena uzgajane govedine je udvostručena od 2009. godine.

6. 1986 godine, troškovi za brigu o djeci za obitelji sa zaposlenim majkama porasli su za 6.3 posto od cijelog prihoda. Danas, ta brojka je skočila do 7,2 posto.

7. Prihod je pao na dno 80 posto svih prihoda koji zarađuju u SAD tijekom 12 mjeseci koji su prethodili lipnju 2014.

8. U ovom trenutku, više od 50 posto svih američkih radnika donijet će kući manje od 30.000 dolara godišnje u plaćama.

9. Nakon usklađivanja s inflacijom, srednji prihod kućanstva je opao za skoro 5000 $ od 2007.

10. Kako navodi New York Times, “tipično američko kućanstvo” sada vrijedi 36 posto manje nego što je bilo vrijedno prije jednog desetljeća.

11. 47 posto svih Amerikanaca ne stavi ni dolar od svoje plaće u štednju.

12. Jedno istraživanje je utvrdilo da 62 posto svih Amerikanaca trenutno živi od plaće do plaće.

13. Prema izvješću američkog ministarstva prosvjete, 33 posto svih Amerikanaca sa studentskim kreditima su trenutno u svojim studentskim otplatama duga kredita.

14. Prema jednom nedavnom izvješću, 43 milijuna Amerikanaca trenutno ima neplaćena liječnička dugovanja na svojim kreditnim izvješćima.

15. Stopa podizanja vlastitog kućanstva u SAD opada već sedam godina za redom, a sada je najniža u posljednjih 20 godina.

16. Za svaku od proteklih šest godina, više poduzeća u SAD zatvoreno nego što je otvoreno. Prije 2008. godine, ovako nešto nikada ranije se nije dogodilo u cijeloj povijesti SAD.

17. Prema popisu, 65 posto sve djece u SAD, žive u domu koji prima neki oblik pomoći od federalne vlade.

18. Ako nemate dug uopće, a imate i 10 dolara u novčaniku, bogatiji ste od 25 posto svih Amerikanaca.

19. Povrh svega, prosječan Amerikanac mora raditi od 1. siječnja do 24. travnja samo platiti sve federalne, državne i lokalne poreze.

Svi mi znamo da su ljudi nekada radili veoma dobro, ali da se sada samo bore za svoj opstanak iz mjeseca u mjesec.

Ovo se može dogoditi svakome

Ako ste ikada bili u toj poziciji, vjerojatno se sjećate kakav je osjećaj kada ljudi gledaju prema vama dolje. Nažalost, u našem društvu vrijednost koju imamo kao pojedinci ima ogromnu vezu s količinom novca kojim raspolažemo.

Dakle, ako nemate mnogo novca, dosta ljudi će vas tretirati kao prljavštinu. Sljedeći dokaz dolazi iz Washington Posta u članku pod naslovom “siromašni se tretiraju kao kriminalci posvuda, čak i u prodavaonici” …

Želite vidjeti pogled čiste mržnje? Izvucite EBT karticu u trgovini

Sada kada su moja djeca porasla i otišla, moja kartica socijalnog osiguranja je dovoljna da me kvalificira za vladine beneficije za hranu. Ali ja se dobro sjećam kad smo se kvalificirali za mjesečni EBT depozit, nevjerojatnih 22 $ – i to je bilo prije nego što će kongres smanjiti SNAP prednosti u studenom 2013.

Kao i 70 posto ljudi koji primaju SNAP naknadu, tim iznosom nisam mogao hraniti svoju obitelj. Ali ja se sjećam komentara srednje klase ljudi, pretpostavke o meni, mom invaliditetu i na što siromašni treba trošiti, a na što ne treba trošiti novac.

Ovih dana, većina ljudi na bonovima za hranu nije u toj situaciji jer želi tu biti. Umjesto toga, oni su žrtve našeg dugoročnog ekonomskog kolapsa.

I ovo je samo početak. Kada budemo pogođeni sljedećom velikom ekonomskom krizom, patnja u ovoj zemlji će ići do razine bez presedana.

Kako ulazimo u to vrijeme, mi ćemo trebati mnogo više ljubavi i suosjećanja nego što smo izlaženi sada.

Kao nacija, desetljećima donosimo nevjerojatno loše odluke. Kao rezultat toga, mi doživljavamo loše posljedice koje će postati sve ozbiljnije.

Brojevi koje sam upravo podijelio s vama nisu dobri. Ali u narednih nekoliko godina će oni biti mnogo gori.

Sve što može biti uzdrmano biće uzdrmano, a život u Americi će se drastično promijeniti.

Michael Snyder (Economic Collapse)
 
(vestinet/uredio i preveo:nsp)

U Kopenhagenu počinje godišnji skup kontroverzne Bilderberg grupe na kome se očekuje prisustvo oko 140 sudionika iz cijelog svijeta, među kojima su i ljudi na ključnim pozicijama u diplomaciji, politici i biznisu, prenijeli su danski mediji.

Povodom skupa tajnovite organizacije koju prate mnogobrojne teorije zavjere, pa i ona da se radi o “svjetskoj vladi u sjeni”, poduzete su opsežne sigurnosne mjere

Najavljuje se prisustvo osnivača Googlea (Google) Eric Schmidt-a, ministra vanjskih poslova Švedske Carl Bildta, generalnog tajnika NATO, inače Danca, Anders Fogh Rasmussen-a, bivšeg američkog državnog tajnika Henry Kissinger-a i drugih.

Kako navode ovdašnji mediji, na skupu, koji se po prvi put održava u Danskoj, razmatrati će se između ostalog kriza u Ukrajini, načini prevladavanja svjetske ekonomske krize, a očekuje se i diskusija o pravu na privatnost osobnosti.

Povodom skupa svjetskih moćnika iz tajnovite organizacije koju prate mnogobrojne teorije zavjere, pa i ona da se radi o “svjetskoj vladi u sjeni”, poduzete su opsežne sigurnosne mjere, a oko ulaza u hotel Marriott gdje se skup održava čak je podignuta i žičana ograda preko koje je razvučeno neprozirno platno.

Zakupljen je Marriott International koji će tako biti središte 62. konferencije po redu dok ovogodišnji ‘topic’ možete pogledati niže. Ukoliko pogledamo neke od tema posljednjih desetljeća jasno je kako se radi o događanjima koja će tek uzeti maha. Tako se raspravljalo o možebitnom balkanskom sukobu 1989., a o Kosovu 1996. Najpoznatiji analitičar sastanaka poznati je autor Daniel Estulin, a renomirani kritičari uključuju i talijanskog parlamentarca Marija Borghezija koji niti ovog tjedna nije propustio javno optužiti Bilderbergovce za ‘korijenje svog zla’.

Skeptici smatraju kako je riječ o posve normalnim sastancima političara, tajkuna i medijskih magnata gdje se dogovaraju budući planovi i kroji prikladan medijski PR dok kritičari tvrde slične teze, no pod domenom zavjere i društvenog inženjeringa. Posljednjih godina se priča o euru, dolaru i možebitnoj digitalnoj valuti, kao i situaciji u Ukrajini, Maliju i drugim ratom pogođenim područjima. Analizom gostiju također se može izvući podatak kako sve više jača tzv. euroazijski blok jer je nazočno sve više Turaka dok su Indonežani, Indijci i Filipinci isto tako dobili pozivnice. Nakon objave ćemo prenijeti i konkretan popis polaznika uz topic.

Politički lideri, stručnjaci u industriji, financijski lideri i vladini medijski lideri su pozvani.

Bilderberg grupa nedavno je objavio svoj ​​popis ključnih tema o kojima će se raspravljati na svom 62. po redu političkom sastanku ….

• Je li gospodarski oporavak održiv?
• Tko će platiti za demografiju?
• Postoji li privatnost?
• Kako je poseban odnos u dijeljenju povjeriljivih informacija?
• Velike promjene u tehnologiji i radnim mjestima
• Budućnost demokracije i zamka srednje klase
• Kina – politički i gospodarski izgledi
• Nova arhitektura na Bliskom istoku
• Ukrajina
• Što je sljedeće za Europu?
• Događanja u tijeku

Dodatne informacije o temama koje će se obrađivati na Bilderberg koje su procurile na Infowars.com:
1. Kako skrenti globalno političko buđenje koje sprječava Bilderbergov dugogodišnji plan centralizirati vlast u jednom svjetskom političkom savezu
2. Provedbena “svjetske trgovine” ustoličenjem transatlantske trgovine i partnerstva (TTIP).
3. Kriza u Ukrajni i odnos između Rusije i NATO-a

Zemlje sudionici:

AUT Austria
BEL Belgija
CAN Kanada
CHE Švicarska
CHN Kina
DEU Njemačka
DNK Danska
ESP Španjolska
FIN Finska
FRA Francuska
GBR Velika Britanija
GRC Grčka
HUN Mađarska
INT Internacional
IRL Irska
ITA Italija
NLD Nizozemska
NOR Norveška
PRT Portugal
SWE Švedska
TUR Turska

Kako su objavljeni i svi sudionici sastanka, možete provjeriti tko je sve u ekipi…

PREDSJEDATELJ: FRA Castries, Henri de Chairman and CEO, AXA Group

PRISUTNI ĆE BITI SLIJEDEĆI:

DEU Achleitner, Paul M. Chairman of the Supervisory Board, Deutsche Bank AG
DEU Ackermann, Josef Former CEO, Deutsche Bank AG
GBR Agius, Marcus Non-Executive Chairman, PA Consulting Group
FIN Alahuhta, Matti Member of the Board, KONE; Chairman, Aalto University Foundation
GBR Alexander, Helen Chairman, UBM plc
USA Alexander, Keith B. Former Commander, U.S. Cyber Command; Former Director, National Security Agency
USA Altman, Roger C. Executive Chairman, Evercore
FIN Apunen, Matti Director, Finnish Business and Policy Forum EVA
DEU Asmussen, Jörg State Secretary of Labour and Social Affairs
HUN Bajnai, Gordon Former Prime Minister; Party Leader, Together 2014
GBR Balls, Edward M. Shadow Chancellor of the Exchequer
PRT Balsemão, Francisco Pinto Chairman, Impresa SGPS
FRA Baroin, François Member of Parliament (UMP); Mayor of Troyes
FRA Baverez, Nicolas Partner, Gibson, Dunn & Crutcher LLP
USA Berggruen, Nicolas Chairman, Berggruen Institute on Governance
ITA Bernabè, Franco Chairman, FB Group SRL
DNK Besenbacher, Flemming Chairman, The Carlsberg Group
NLD Beurden, Ben van CEO, Royal Dutch Shell plc
SWE Bildt, Carl Minister for Foreign Affairs
NOR Brandtzæg, Svein Richard President and CEO, Norsk Hydro ASA
INT Breedlove, Philip M. Supreme Allied Commander Europe
AUT Bronner, Oscar Publisher, Der STANDARD Verlagsgesellschaft m.b.H.
SWE Buskhe, Håkan President and CEO, Saab AB
TUR Çandar, Cengiz Senior Columnist, Al Monitor and Radikal
ESP Cebrián, Juan Luis Executive Chairman, Grupo PRISA
FRA Chalendar, Pierre-André de Chairman and CEO, Saint-Gobain
CAN Clark, W. Edmund Group President and CEO, TD Bank Group
INT Coeuré, Benoît Member of the Executive Board, European Central Bank
IRL Coveney, Simon Minister for Agriculture, Food and the Marine
GBR Cowper-Coles, Sherard Senior Adviser to the Group Chairman and Group CEO, HSBC Holdings plc
BEL Davignon, Etienne Minister of State
USA Donilon, Thomas E. Senior Partner, O’Melveny and Myers; Former U.S. National Security Advisor
DEU Döpfner, Mathias CEO, Axel Springer SE
GBR Dudley, Robert Group Chief Executive, BP plc
FIN Ehrnrooth, Henrik Chairman, Caverion Corporation, Otava and Pöyry PLC
ITA Elkann, John Chairman, Fiat S.p.A.
DEU Enders, Thomas CEO, Airbus Group
DNK Federspiel, Ulrik Executive Vice President, Haldor Topsøe A/S
USA Feldstein, Martin S. Professor of Economics, Harvard University; President Emeritus, NBER
CAN Ferguson, Brian President and CEO, Cenovus Energy Inc.
GBR Flint, Douglas J. Group Chairman, HSBC Holdings plc
ESP García-Margallo, José Manuel Minister of Foreign Affairs and Cooperation
USA Gfoeller, Michael Independent Consultant
TUR Göle, Nilüfer Professor of Sociology, École des Hautes Études en Sciences Sociales
USA Greenberg, Evan G. Chairman and CEO, ACE Group
GBR Greening, Justine Secretary of State for International Development
NLD Halberstadt, Victor Professor of Economics, Leiden University
USA Hockfield, Susan President Emerita, Massachusetts Institute of Technology
NOR Høegh, Leif O. Chairman, Höegh Autoliners AS
NOR Høegh, Westye Senior Advisor, Höegh Autoliners AS
USA Hoffman, Reid Co-Founder and Executive Chairman, LinkedIn
CHN Huang, Yiping Professor of Economics, National School of Development, Peking University
USA Jackson, Shirley Ann President, Rensselaer Polytechnic Institute
USA Jacobs, Kenneth M. Chairman and CEO, Lazard
USA Johnson, James A. Chairman, Johnson Capital Partners
USA Karp, Alex CEO, Palantir Technologies
USA Katz, Bruce J. Vice President and Co-Director, Metropolitan Policy Program, The Brookings Institution
CAN Kenney, Jason T. Minister of Employment and Social Development
GBR Kerr, John Deputy Chairman, Scottish Power
USA Kissinger, Henry A. Chairman, Kissinger Associates, Inc.
USA Kleinfeld, Klaus Chairman and CEO, Alcoa
TUR Koç, Mustafa Chairman, Koç Holding A.S.
DNK Kragh, Steffen President and CEO, Egmont
USA Kravis, Henry R. Co-Chairman and Co-CEO, Kohlberg Kravis Roberts & Co.
USA Kravis, Marie-Josée Senior Fellow and Vice Chair, Hudson Institute
CHE Kudelski, André Chairman and CEO, Kudelski Group
INT Lagarde, Christine Managing Director, International Monetary Fund
BEL Leysen, Thomas Chairman of the Board of Directors, KBC Group
USA Li, Cheng Director, John L.Thornton China Center,The Brookings Institution
SWE Lifvendahl, Tove Political Editor in Chief, Svenska Dagbladet
CHN Liu, He Minister, Office of the Central Leading Group on Financial and Economic Affairs
PRT Macedo, Paulo Minister of Health
FRA Macron, Emmanuel Deputy Secretary General of the Presidency
ITA Maggioni, Monica Editor-in-Chief, Rainews24, RAI TV
GBR Mandelson, Peter Chairman, Global Counsel LLP
USA McAfee, Andrew Principal Research Scientist, Massachusetts Institute of Technology
PRT Medeiros, Inês de Member of Parliament, Socialist Party
GBR Micklethwait, John Editor-in-Chief, The Economist
GRC Mitsotaki, Alexandra Chair, ActionAid Hellas
ITA Monti, Mario Senator-for-life; President, Bocconi University
USA Mundie, Craig J. Senior Advisor to the CEO, Microsoft Corporation
CAN Munroe-Blum, Heather Professor of Medicine and Principal (President) Emerita, McGill University
USA Murray, Charles A. W.H. Brady Scholar, American Enterprise Institute for Public Policy Research
NLD Netherlands, H.R.H. Princess Beatrix of the
ESP Nin Génova, Juan María Deputy Chairman and CEO, CaixaBank
FRA Nougayrède, Natalie Director and Executive Editor, Le Monde
DNK Olesen, Søren-Peter Professor; Member of the Board of Directors, The Carlsberg Foundation
FIN Ollila, Jorma Chairman, Royal Dutch Shell, plc; Chairman, Outokumpu Plc
TUR Oran, Umut Deputy Chairman, Republican People’s Party (CHP)
GBR Osborne, George Chancellor of the Exchequer
FRA Pellerin, Fleur State Secretary for Foreign Trade
USA Perle, Richard N. Resident Fellow, American Enterprise Institute
USA Petraeus, David H. Chairman, KKR Global Institute
CAN Poloz, Stephen S. Governor, Bank of Canada
INT Rasmussen, Anders Fogh Secretary General, NATO
DNK Rasmussen, Jørgen Huno Chairman of the Board of Trustees, The Lundbeck Foundation
INT Reding, Viviane Vice President and Commissioner for Justice, Fundamental Rights and Citizenship, European Commission
USA Reed, Kasim Mayor of Atlanta
CAN Reisman, Heather M. Chair and CEO, Indigo Books & Music Inc.
NOR Reiten, Eivind Chairman, Klaveness Marine Holding AS
DEU Röttgen, Norbert Chairman, Foreign Affairs Committee, German Bundestag
USA Rubin, Robert E. Co-Chair, Council on Foreign Relations; Former Secretary of the Treasury
USA Rumer, Eugene Senior Associate and Director, Russia and Eurasia Program, Carnegie Endowment for International Peace
NOR Rynning-Tønnesen, Christian President and CEO, Statkraft AS
NLD Samsom, Diederik M. Parliamentary Leader PvdA (Labour Party)
GBR Sawers, John Chief, Secret Intelligence Service
NLD Scheffer, Paul J. Author; Professor of European Studies, Tilburg University
NLD Schippers, Edith Minister of Health, Welfare and Sport
USA Schmidt, Eric E. Executive Chairman, Google Inc.
AUT Scholten, Rudolf CEO, Oesterreichische Kontrollbank AG
USA Shih, Clara CEO and Founder, Hearsay Social
FIN Siilasmaa, Risto K. Chairman of the Board of Directors and Interim CEO, Nokia Corporation
ESP Spain, H.M. the Queen of
USA Spence, A. Michael Professor of Economics, New York University
FIN Stadigh, Kari President and CEO, Sampo plc
USA Summers, Lawrence H. Charles W. Eliot University Professor, Harvard University
IRL Sutherland, Peter D. Chairman, Goldman Sachs International; UN Special Representative for Migration
SWE Svanberg, Carl-Henric Chairman, Volvo AB and BP plc
TUR Taftalı, A. Ümit Member of the Board, Suna and Inan Kiraç Foundation
USA Thiel, Peter A. President, Thiel Capital
DNK Topsøe, Henrik Chairman, Haldor Topsøe A/S
GRC Tsoukalis, Loukas President, Hellenic Foundation for European and Foreign Policy
NOR Ulltveit-Moe, Jens Founder and CEO, Umoe AS
INT Üzümcü, Ahmet Director-General, Organisation for the Prohibition of Chemical Weapons
CHE Vasella, Daniel L. Honorary Chairman, Novartis International
FIN Wahlroos, Björn Chairman, Sampo plc
SWE Wallenberg, Jacob Chairman, Investor AB
SWE Wallenberg, Marcus Chairman of the Board of Directors, Skandinaviska Enskilda Banken AB
USA Warsh, Kevin M. Distinguished Visiting Fellow and Lecturer, Stanford University
GBR Wolf, Martin H. Chief Economics Commentator, The Financial Times
USA Wolfensohn, James D. Chairman and CEO, Wolfensohn and Company
NLD Zalm, Gerrit Chairman of the Managing Board, ABN-AMRO Bank N.V.
GRC Zanias, George Chairman of the Board, National Bank of Greece
USA Zoellick, Robert B. Chairman, Board of International Advisors, The Goldman Sachs Group
 

 

 
 
kurir, index, nexus, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17676"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Srednja klasa se danas sustavno briše iz postojanja u Americi, Europi i Svijetu. Amerika je zemlja s vrlo sitnom elitom koja brzo postaje sve više bogatija dok svi ostali postaju siromašniji. Pa zašto se to događa?

Pa, to je zapravo vrlo jednostavno. Institucije su dizajnirane da koncentriraju bogatstvo u rukama vrlo ograničenog broja ljudi. Tijekom ljudske povijesti, gotovo sva društva su imala veliku centraliziranu vladu i imala vrlo visoku koncentraciju bogatstva u rukama elite. Tijekom ljudske povijesti, gotovo sva društva su dopuštala da veliki poslovi ili velike korporacije dominiraju u gospodarstvu koje također je imao vrlo visoku koncentraciju bogatstva u rukama elite.

Amerika dozvoljava i velike vlade i velike korporacije da rastu divlje izvan kontrole. To su ogromne greške. Naše oci su pokušali uspostaviti naciju u kojoj bi savezna vlada bila uvelike ograničena i gdje će korporacije biti uvelike ograničene. Nažalost, mi smo okrenuli leđa na tim načelima, a sada plaćamo cijenu. Kada imate veliku koncentraciju bogatstva i moći, ekonomske nagrade društva imaju tendenciju da idu samo nekolicini. U Sjedinjenim Američkim Državama danas, velike tvrtke i bogati pojedinci financiraju kampanje naših političara, a zauzvrat naši političari donose zakone koji igraju u njihovu korist. To je simbioza i odnos koji je vrlo loš za svaku vladu i društveni poredak.

Nažalost, većina konzervativca ima tendenciju da navija za velike korporacije, ali to nije kako su naši praoci zamislili da naš kapitalistički sustav radi. Naši praoci su zamislili da se veliki broj sličnih poduzeća međusobno natječu za kupce. Oni nisu predvidjeli da vrlo mali broj divovskih korporacija preuzima sve svoje konkurenate ili ih razbija u zaborav svojim velikim hrpama novca.

Pravi konzervativci bi željeli vidjeti više konkurencije umjesto manje konkurencije. Konkurencija pomaže da se zemlja razvije, i moramo se vratiti na to.

Umjesto gospodarskog krajolika,  vidimo društvo u kojem dominiraju monolitni predatori – korporacije, no nama treba ekonomsko okruženje gdje milijuni malih poduzeća mogu napredovati i natjecati se izravno jedan s drugim.

Naši praoci nikada nisu namjeravali sagraditi takav sustav kakav imamo danas. Sljedi kako je autor Stephen Foster D. Jr. opisao stav prema korporacijama u ranim godinama u Sjedinjenim Američkim Državama.

Tvrtka kompanija East India je najveća korporacija svog vremena i njezina dominacija trgovinom je ljutila kolonisti naveliko, da su istresali sav čaj koji su imali na brodu u Boston Harbor-u koja je danas univerzalno poznata kao stranka Bostonskog Čaja (Boston Tea Party). U to vrijeme, u Velikoj Britaniji, velike korporacije su velikodušno financirale izbore,a njihove dionica su bile u vlasništvu gotovo svih ljudi u parlamentu. Očevi osnivači nisu puno mislili o tim korporacijama koje su imale veliko bogatstvo i velik utjecaj u vlasti. I upravo je to razlog zašto su stavili ograničenja na njih nakon što je vlada organizirana prema Ustavu.
Nakon osnutka nacije, korporacijama su dodijeljene povelje od strane države kao što su danas. Međutim, za razliku od danas, korporacijama je bilo dozvoljeno postojati 20 ili 30 godina, a mogle su samo trgovati u jednoj robi, nisu mogle držati dionice u drugim tvrtkama, a njihova imovina je bila ograničena samo na ono što im je potrebno kako bi ostvarili svoje poslovne ciljeve. A možda i najvažniji aspekt svega ovoga je da je većina država u ranim danima nacije imala zakone u knjigama koje su bile politički doprinos od strane korporacija.

Divovska središnja država koja troši više od 20 posto našeg BDP je kolektivistička institucija.
Ogromne grabežljive korporacije koje se stalno sišu ​​još više novca i moći su kolektivističke institucije.
Naši praoci nisu namjeravali da našim društvom dominira kolektivističke institucije.
Vrlo velike institucije imaju tendenciju da nagrađuju ljude koje posjeduju te ih upravalju novcem na štetu svih ostalih.
I znate što?
Mnoge od tih divovskih korporacija su shvatile da im ne treba ni američki radnici više.
Umjesto toga, mnogi od njih su otpremili radnih mjesta na drugu stranu svijeta gdje je legalnodavati plaće robovskom radu. To znači veći profit za njih, ali manje radnih mjesta za nas ostale.
U Americi danas, bogati su sve bogatiji, a siromašni su sve siromašniji, a velika vlada i velike korporacije su mehanizmi preko kojih se to događa.

-37% svih prihoda i dobitaka je otišlo prema 0,01% ljudi u americi

-56% svih prihoda dobitaka je otišlo prema ostatku gornjeg 1% ljudi u americi

-7% svih prihoda dobitaka je otišlo prema 99 % ljudi u americi

# 2 Vratimo se u 70-te, kad je vrh 1% ljudi zaradio oko 8 posto svih prihoda. Danas, oni zarađuju oko 21 posto svih prihoda.

# 3 Najbogatijih 1% svih Amerikanaca posjeduju više bogatstva nego što posjeduje 95%  u kombinaciji .

# 4 Prema Forbesu, 400 najbogatijih Amerikanaca ima više bogatstva nego 150 milijuna Amerikanaca u kombinaciji .

# 5 najsiromašnijih 50% svih Amerikanaca zajedno posjeduju samo 2,5 posto bogatstva u Sjedinjenim Američkim Državama.

# 6 Srednji dohodak kućanstva u SAD-u je pao 7,8 posto od prosinca 2007, nakon usklađivanja s inflacijom.

# 7 Vrh od 0,01% svih Amerikanaca zarađuje u prosjeku 27.342.212 dolara. Dno od 90% građana zarade u prosjeku  31.244 dolara .

# 8 Prema Zavodu za ekonomsku politiku , između 1979. i 2007.  rast dohotka za vrh 1% posto svih američkih primanjima je zapanjujuć i iznosi 390 posto . Donjih 90% – rast prihoda je bio samo 5 posto više od istog razdoblja.

# 9 Prema jednoj studiji, između 1969. i 2009. godine, srednja plaća američkih muškaraca ostvarena  u dobi između 30 i 50 godina je pala za 27 posto nakon što izračuna iinflacija.

# 10 U 2010. godini, 2,6 milijun Amerikanaca se spustilo u siromaštvo . To je najveće povećanje koje smo vidjeli otkada je američka vlada počela vođenje statističkih podataka o ovome, još od davne 1959. godine.

# 11 Prema New York Timesu , oko 100 milijuna Amerikanaca žive u siromaštvu ili u “osjetljivoj zoni neposredno iznad njega.”

# 12 Prema Heidi Shierholzu, ekonomisti s Ekonomskog instituta za politiku, 53 posto svih prihoda je otišlo na leđa srednje klase u 1970-ima, ali danas samo ide oko 46 posto svih prihoda.

# 13 Kada pogledamo odnos zaposlenika i naknade u BDP-u, ona je najniža u 50 godina .

# 14 U 1970. godini, 65 posto svih Amerikanaca je živjelo u “susjedstvu srednje klase “. Do 2007, samo 44 posto svih Amerikanaca je živjelo u “susjedstvu srednje klase “.

# 15 Natrag u 2000. godini, 11,3% svih Amerikanaca je živjelo u siromaštvu. Danas, 15,1% svih Amerikanaca živi u siromaštvu.

# 16 stopa siromaštva za djecu koja žive u SAD-u je povećana na 22 posto u 2010.

# 17 Prema US popisu, 6,7% svih Amerikanaca živi u “krajnjem siromaštvu”, te je najviša razina ikad zabilježena.

# 18 Prema US popisu, postotak “vrlo siromašnih” je porastao u 300 od ukupno 360 najvećih metropolitanskih područja tijekom 2010.

# 19 Natrag u 1950. godini, više od 80 posto svih muškaraca u Sjedinjenim Državama je imalo posao. Danas, manje od 65 posto svih muškaraca u Sjedinjenim Državama ima posao.

# 20 Prosječno trajanje nezaposlenosti danas u SAD-u je gotovo tri puta veće nego u 2000. godini.

# 21 U Sjedinjenim Državama danas je 240 milijuna radno sposobnih ljudi. Samo oko 140 milijuna njih zapravo radi.

# 22 Natrag u 2001.godini, udio plaća u BDP-u je bio oko 49 posto . Danas je pao na 44 posto .

# 23 Polovica svih američkih radnika sada zarađuje 505 $ ili manje tjedno.

# 24 Natrag u 1980. godini, manje od 30% svih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama su bila radna mjesta s niskim prihodima. Danas, više od 40% svih radnih mjesta u SAD-u su radna mjesta s niskim prihodima.

# 25 U 2010. godini, 19,7% svih američkih odraslih radnika koja su imala posao koji ne bi bio dovoljan gurnuti četveročlanu obitelj preko granice siromaštva, čak i ako su radili s punim radnim vremenom za vrijeme cijele godine.

# 26 Računi za struju u SAD-u porasli su brže od ukupne stope inflacije pet godina za redom .

# 27 Prosječno Američko kućanstvo troši nevjerojatnih 4.155 dolara na benzin tijekom 2011. godine

# 28 Ako se inflacija mjeri na isti način na koji je izmjerena davne 1980, stopa inflacije u SAD-u je danas i više od 10 posto .

# 29 Prema nedavnom izvješću od strane Pew Charitable Trust-a , otprilike jednom na svakih tri Amerikanaca koji je odrastao u kućanstvu srednje klase je skliznuo dohodak prema dolje.

# 30 Ukupno studentski dug u Americi sada je prošao 1 bilijun dolara, i oko 270 milijarde dolara od tih kredita su najmanje 30 dana neplatiše. Ti dugovi apsolutno uništavaju mlade obitelji srednje klase.

# 31 Danas, oko 25 milijuna američkih odraslih osoba živi s roditeljima.

# 32 Prema uredu za popis stanovništva, 49 posto svih Amerikanaca živi u kući koja dobiva izravne novčane beneficije od savezne vlade. Natrag u 1983. godini, manje od trećine svih Amerikanaca je živjelo u kući koja je primala izravne novčane beneficije od savezne vlade.

# 33 Između 1991. i 2007. godine broj Amerikanaca u dobi između 65 i 74  godina koji podnose zahtjev za bankrot porasao za nevjerojatnih 178 posto .

# 34 Jedan na svakih šest starijih Amerikanaca sada živi ispod granice siromaštva .

# 35 Broj djece koja žive u siromaštvu u državi Kaliforniji je porasla za 30 posto od 2007. godine do danas.

# 36 Prema Nacionalnom centru za dječje u siromaštvo, 36,4% djece koji žive u Philadelphiji žive u siromaštvu, 40,1% djece koji žive u Atlanti žive u siromaštvu, 52,6% djece koji žive u Clevelandu su žive u siromaštvu, a 53,6% djece koji žive u Detroitu žive u siromaštvu.

# 37 U studenom 2008. godine, 30,8 milijuna Amerikanaca su bili na bonovima za hranu (slično Todorićevim K+ bonovima). Danas je više od 46 milijuna Amerikanaca su na bonovima za hranu .

# 38 Trenutno, jedno od svakog četvrtog američkog djteta je na bonovima za hranu.

# 39 Predviđa se da oko 50 posto sve američkih djece će biti na bonovima za hranu u nekom trenutku svojeg životu prije nego što navrše 18 godina.

# 40 U 2010. godini, 42 posto svih samohranih majki u Sjedinjenim Državama su na bonovima za hranu.

# 41 Natrag u 1965. godini, samo jedan na svakih 50 Amerikanaca bio na Medicaid-u (zdravstvena zaštita za siromašne amerikance). Danas, jedan od svakih 6 Amerikanaca je na Medicaid-u, i stvari bi mogle biti puno gore. Predviđa se da će Obamacare dodati još 16 milijuna Amerikanaca na Medicaid listu.

# 42 Medicare potrošnja je porasla  za 138 posto između 1999 i 2010. godine.

# 43 Jedan na svakih šest Amerikanaca sada je upisan u barem jednom programu protiv siromaštva .

# 44 Savezna stambena pomoć povećana za nevjerojatnih 42 posto između 2006 i 2010. godine.

# 45 Iznos novca koji savezna vlada daje izravno Amerikancima porastao je za 32 posto otkada je Barack Obama ušao u Bijelu kuću.

Kako se srednja klasa sustavno uništava, obitelji traže načine kako opstati na bilo koji način.

Kad sam bio mlađi, ako mi je mogla Vlada plaćati moje račune, vjerojatno nikada ne bi radio uopće. Bio bi prilično lijen i vjerojatno bi bilo više nego sretan da sjedim kod kuće i prikupljam vladine čekove.

To je samo u ljudskoj prirodi da se ne radi teško kada imate nekoga tko je spreman preuzeti brigu o vama. Na primjer, potpredsjednik Joe Biden je nedavno otkrilo da je ostao u američkom Senatu tako dugo, jer on nije želio “pravi posao“. To je dio svih nas, da izbjegnemo naporan rad.

Dakle, preraspodjela bogatstva neće biti dobra za društvo u cjelini. To se sankcionira produktivnije i nagrađuje lijene.

I naš porezni sustav je već previše okrutan za one koji pošteno plaćaju svoje poreze.

Jeste li znali da prosječni Amerikanac mora raditi 107 dana samo da bi imao dovoljno novca za platiti svoje poreze?

To je apsolutno opsceno!


 
 
(worldtruth.tv/uredio: nsp(

Porast autoritarnosti

Prva zabrinjavajuća predviđanja počinju u 2012. kada je “Pandemija koju svijet nagovještava već godinama”, konačno udarila i zarazila gotovo 20 posto svjetskog stanovništva. Zbog ove pandemije, Zaklada Rockefeller ističe kako će javnost dočekati višu autoritativnu vladu i čvršću kontrolu u svim aspektima života, uključujući i biometrijske osobne iskaznice za sve građane.

Bombardiranje Olimpijade 2012 London

U dokumentu, Zaklade Rockefeller “predviđa se” da će desetljeće 2010-2020 biti pod nazivom “Desetljeće propasti” , zbog vala terorističkih napada, prirodnih katastrofa, kao i građanskih ustanaka i financijskih kolapsa.

Godine 2010. do 2020. su prozvali “desetljeće propast” sa dobrim razlogom: bombardiranje 2012 Olimpijskih igara, koje je ubio 13.000, slijedi nakon potresa koji je gotovo izbrisao Indoneziju i koji je prozročio 40.000 žrtava i tsunamija koje je skoro izbrisao Nikaragvu i pojave gladi u istočnoj Kini, koja je uzrokovana jednom-u-tisućljeću suše povezane s klimatskim promjenama.

Zrcalni događaji u stvarnom životu – dokument predviđa da će se do 2015. veliki dio Američkih oružanih snaga opozvati iz zemalja poput Afganistana.

U 2015., SAD prebacuje velik dio svoje obrambenog potrošnje na domaće brige, povlači se iz Afganistana, gdje se Talibani oporavljaju i ponovo dobivaju vlast.

Kao što se događa upravo sada, dokument ističe kako će narodi izgubiti moć nad vlastitim financijama, zbog velikog duga, očito predajući financijski suverenitet  bankarskim tehnokratima.

David Rockefeller rođen 1915. godine, svjetski monstrum, glava Rockefeller obitelji

No dokument ne obuhvaća samo ove teme. Rast nepovjerenja u cjepiva je pokriven u Rockefeller-ovim dokumentima, gdje se navodi da je zbog korupcije u nacionalnim i globalnim tijelima kao što su WHO, “lažna” cjepiva će rezultirati masovnim smrtima. Prema pisanju tog lista, rezultat nepovjerenja u cjepiva rezultirat će se u velikom broju roditelja koji će izbjegavati cijepljenje, što će uzrokovati veliku smrtnost dojenčadi i djece kakve svijet nije vidio još od 1970. godine.

U kontekstu slabih zdravstvenih sustava, korupcije i nepažnje prema standardima, bilo unutar zemalja ili od strane globalnih tijela kao što su Svjetska zdravstvena organizacija – pokvarena cjepiva su ušla javne zdravstvene sustave nekoliko afričkih zemalja. U 2021., 600 djece u Obali Bjelokosti je umro od lažnih cjepiva protiv hepatitisa B, koje je slično u odnosu na skandal koji je  izazvao masovne smrti od zaraženog cjepiva protiv malarije, godinama kasnije. Smrtnost i rezultati ovog skandala oštro su utjecali na povjerenje javnosti u isporuci cjepiva. Roditelji ne samo u Africi, već i drugdje, su počeli izbjegavati cijepljenje svoje djece, što će uzrokovati veliku smrtnost dojenčadi i djece kakve svijet nije vidio još od 1970. godine

Tehnologija postaje sve veća kazališna bitka u Desetljeću Propasti, sa cyber terorizmom i hakerskim mafijaškim organizacijama koje su sve više i više široko rasprostranjene. Predviđanje koje je navedeno u dokumentu pokriva “Bio-Hakiranje” u kojem se nalaze  GMO i Napravi-Sam-Biotech koji će gurnuti ljubav globalista za transhumanizam prema naprijed.

Zanimljivo je da nisu sva “hakiranja” loša. Genetski modificirani usjevi (GMO), a napravi-sam (Do-it-yourself DIY) Biotech će postati djelatnosti na dvorištu i u garaži. U 2017, mreža odbjeglih afričkih znanstvenika koji su se vratili u domovinu nakon rada u zapadnim multinacionalnim kompanijama, razotkrivaju prvi od niza novih GMO-a koji će potaknut poljoprivrednu produktivnost na kontinentu.

Baš kao što žele globalisti preko više od sto godina: razvijeni svijet počinje padati unatrag u feudalizma, a jaz između bogatih i siromašnih raste na razinama  kakvim se nije vidio već stotinama godina, dok srednja klasa postupno izumire.

Bogataši se sele u tvrđave, a siromašni su prisiljeni da se presele u geta. Do 2030, dokument kaže da se neće više razlikovati “razvijeni” narodi i narodi “u razvoju”  , niti da će to bitri previše bitrno.

Agenda 21

U izvješću se također ističe nekoliko scenarija utjecaja na okoliš koje proizlaze iz klimatskih promjena koje uključuju novi svjetski gospodarski sustav koji se temelji na Zelenoj infrastrukturi koja će se uvesti do 2018.

Zaklada opisuje kako će rezultirajući kolaps društva zahtijevati izlazak iz ruralnih područja prema urbanim sredinama za preživljavanja. Bizarnost će preuzeti realnost, oni koji žive u urbanim sredinama su daleko više ograničeni u preživljavanju od onih u ruralnim područjima koji imaju sposobnost da lakše uzgajaju vlastitu hranu.

Drugi obrazac Agenda 21 je predviđanja dokumenata da će samo vrlo bogati imati mogućnost za putovanje, kako će cijene odletiti u nebo, te razna ograničenja u ime sigurnosti će doći do tako visoke razine da siromašni jednostavno neće moći putovati iz njihovih zajednica.

Zaključak

Kao i kod drugih, takvi dokumenati što su izdani od strane RAND i MoD-a u Velikoj Britaniji, ti prediktivne papiri su prozor u planove koji pomažu oblikovati svjetske događaje.  Gdje su dokumenti uvijek prikazani kao jednostavna  predviđanja, važno je shvatiti da su mnogi od tih radova bili jezivo točni u prošlosti, tako da treba uzeti u obzir kada će se takvi događaji početi odvijati u bliskoj budućnosti.
 

Dokumentacija:

Scenarios for the Future of Technology and International Development – Rockefeller Zaklada
 
izvor: libertytactics.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9336"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Srednja klasa se sustavno briše iz postojanjadanas u Sjedinjenim Državama

Amerika je zemlja s vrlo sitnom elitom koja ubrzano postaje sve više bogatija, dok svi ostali postaju siromašniji. Pa zašto se to događa? Pa, to je zapravo vrlo jednostavno. Naše institucije su dizajnirane da koncentriraju bogatstvo u rukama vrlo ograničenog broja ljudi. Tijekom ljudske povijesti, gotovo sve udruge koje su imale veliku centraliziranu vladu također su imale vrlo visoku koncentraciju bogatstva u rukama elite.

Tijekom ljudske povijesti, gotovo sva društva kojima su dopuštala velike poslove ili velike korporacije koje su na taj način dominirale gospodarstvom također, imale su vrlo visoku koncentraciju bogatstva u rukama elite. Sjedinjene Američke Države dozvoljavaju i velikim vladama i velikim korporacijama da rastu divlje izvan kontrole.

To su bile ogromne pogreške. Naši preci utemeljitelji su pokušali uspostaviti naciju gdje bi savezna vlada bila bi jako ograničena i gdje bi se korporacije uvelike ograničile. Nažalost, mi smo okrenuli leđa tim načelima, i sada plaćamo cijenu.

Kada imate veliku koncentraciju bogatstva i moći, ekonomske nagrade društva (bogatstvo) imaju tendenciju da idu samo prema nekolicini.

U Sjedinjenim Državama danas, velike tvrtke i bogati pojedinci financiraju kampanje političara, a zauzvrat političari donose zakone koji igraju u njihovu korist. To je simbiotički odnos koji je vrlo loš za Ameriku.

Nažalost, većina konzervativaca imaju tendenciju se razveseliti na pomisao o velikim korporacijama, ali to nije onako kako su preci utemeljitelji zamislili da radi naš kapitalistički sustav. Naši preci utemeljitelji su predvidjeli da se veliki broj sličnih poduzeća natječu jedni protiv drugih za kupce. Nisu zamišljali vrlo mali broj velikih korporacija koje otkupljuju svoje konkurenate ili ih razbijaju u zaborav svojim divovskim gomilama novca.

Pravi konzervativci bi trebali željeti vidjeti veću konkurenciju umjesto manje konkurencije. Natjecanje je pomoglo da Amerika bude velika, i trebamo se vratiti na to.

Umjesto gospodarskog krajolika kojim dominiraju monolitne predatorske korporacije, trebamo gospodarsko okruženje u kojem milijuni malih poduzeća mogu napredovati i natjecati se izravno jedan s drugim.

Naši očevi preci osnivači nikada nisu namijenili za nas takav sustav koji imamo danas. Kao što sam već objašnjeno u prethodnim člancima, naši preci su uvelike ograničavali veličinu i opseg korporacija na početku Amerike.

Gigantska središnja državna vlada koja troši više od 20 posto državnog BDP-a je kolektivistička institucija.

Ogromne predatorske korporacije koje stalno sisaju još više novca i moći su kolektivističke institucije.

Naši preci utemeljitelji nisu namjeravali da našim društvom dominiraju kolektivističke institucije.

Vrlo velike institucije imaju tendenciju da nagrađuju ljude koji posjeduju više nego ostali, na štetu svih ostalih.

I znate što?

Puno tih velikih korporacija su shvatile da ne trebaju više toliko američkih radnika.

Umjesto toga, mnogi od njih svoj posao obavljaju na drugoj strani svijeta gdje je legalno platiti plaću robovima. To znači veći profit za njih, ali manje radnih mjesta za nas ostale.

U Americi danas, bogati su sve bogatiji, a siromašni su sve siromašniji, a velika vlada i velike korporacije su mehanizmi kojima se to provodi.

Donosimo vam u nastavku 45 znakova koji pokazuju da će Amerika uskoro biti zemlja s vrlo malom elitom, a ostatak će biti siromašan ….

# 1 Povećanje dobitaka u prihodima postaju vrlo vrlo koncentrirani na vrhu hranidbenog lanca u Americi. Sljedeći članak pokazuje kako su prihodi i dobici u Sjedinjenim Državama distribuirani tijekom 2010 ….

- 37% svih prihoda i dobitaka je otišlo u ruke 0,01% ljudi u americi

- 56% svih prihoda dobitaka je otišlo otišlo u ruke gornjeg 1% ljudi u americi

- 7% svih prihoda dobitaka je otišlo u ruke 99 % ljudi u americi

# 2 Vratimo se u 70-te, kad je vrh 1% ljudi zarađivao oko 8% posto svih prihoda. Danas, oni zarađuju oko 21% posto svih prihoda.

# 3 Najbogatijih 1% svih Amerikanaca posjeduju više bogatstva nego što posjeduje 95%  u kombinaciji .

# 4 Prema Forbesu, 400 najbogatijih Amerikanaca ima više bogatstva nego 150 milijuna Amerikanaca u kombinaciji.

# 5 najsiromašnijih 50% svih Amerikanaca zajedno posjeduju samo 2,5% posto bogatstva u Sjedinjenim Američkim Državama.

# 6 Srednji dohodak kućanstva u SAD-u je pao 7,8% posto od prosinca 2007, nakon usklađivanja s inflacijom.

# 7 Vrh od 0,01% svih Amerikanaca zarađuje u prosjeku 27.342.212 dolara. Dno od 90% građana zarade u prosjeku  31.244 dolara .

# 8 Prema Zavodu za ekonomsku politiku, između 1979. i 2007. rast dohotka za najbohatijih 1% posto os svih američkih primanjima je zapanjujuć i iznosi 390% posto. Donjih 90% – rast prihoda je bio samo 5 posto više od istog razdoblja.

# 9 Prema jednoj studiji, između 1969. i 2009. godine, srednja plaća američkih muškaraca ostvarena u dobi između 30 i 50 godina je pala za 27% posto nakon što je izračunata iinflacija.

# 10 U 2010. godini, 2,6 milijun Amerikanaca se spustilo u siromaštvo. To je najveće povećanje koje smo vidjeli otkada je američka vlada počela vođenje statističkih podataka o ovome, još od davne 1959. godine.

# 11 Prema New York Timesu , oko 100 milijuna Amerikanaca žive u siromaštvu ili u “osjetljivoj zoni neposredno iznad njega.”

# 12 Prema Heidi Shierholzu, ekonomisti s Ekonomskog instituta za politiku, 53% posto svih prihoda je otišlo preko leđa srednje klase u 1970-ima, ali danas samo ide oko 46% posto svih prihoda.

# 13 Kada pogledamo odnos zaposlenika i naknade u BDP-u, ona je najniža u 50 godina.

# 14 U 1970. godini, 65% posto svih Amerikanaca je živjelo u “susjedstvu srednje klase”. Do 2007, samo 44% posto svih Amerikanaca je živjelo u “susjedstvu srednje klase “.

# 15 Natrag u 2000. godini, 11,3% svih Amerikanaca je živjelo u siromaštvu. Danas, 15,1% svih Amerikanaca živi u siromaštvu.

# 16 stopa siromaštva za djecu koja žive u SAD-u je povećana na 22% posto u 2010.

# 17 Prema popisu 6,7% svih Amerikanaca živi u “krajnjem siromaštvu”, te je najviša razina ikad zabilježena.

# 18 Prema popisu, postotak “vrlo siromašnih” je porastao u 300 od ukupno 360 najvećih metropolitanskih područja tijekom 2010.

# 19 Natrag u 1950. godini, više od 80% posto svih muškaraca u Sjedinjenim Državama je imalo posao. Danas, manje od 65 posto svih muškaraca u Sjedinjenim Državama ima posao.

# 20 Prosječno trajanje nezaposlenosti danas u SAD-u je gotovo tri puta duze nego u 2000. godini.

# 21 U Sjedinjenim Državama danas je 240 milijuna radno sposobnih ljudi. Samo oko 140 milijuna njih zapravo radi.

# 22 Natrag u 2001.godini, udio plaća u BDP-u je bio oko 49% posto. Danas je pao na 44% posto.

# 23 Polovica svih američkih radnika sada zarađuje 505$ ili manje tjedno.

# 24 Natrag u 1980. godini, manje od 30% svih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama su bila radna mjesta s niskim prihodima. Danas, više od 40% svih radnih mjesta u SAD-u su radna mjesta s niskim prihodima.

# 25 U 2010. godini, 19,7% svih američkih odraslih radnika koja su imala posao koji ne bi bio dovoljan gurnuti četveročlanu obitelj preko granice siromaštva, čak i ako su radili s punim radnim vremenom za vrijeme cijele godine.

# 26 Računi za struju u SAD-u rastu brže od ukupne stope inflacije pet godina za redom.

# 27 Prosječno Američko kućanstvo troši nevjerojatnih 4.155 dolara na benzin tijekom 2011. godine

# 28 Ako se inflacija mjeri na isti način na koji je izmjerena davne 1980., stopa inflacije u SAD-u je danas i više od 10% posto .

# 29 Prema nedavnom izvješću od strane Pew Charitable Trust-a, otprilike jednom od svakih tri Amerikanaca koji je odrastao u kućanstvu srednje klase, je skliznuo dohodak prema dolje.

# 30 Ukupni studentski dug u Americi sada je prošao 1 bilijun dolara, i oko 270 milijarde dolara od tih kredita su najmanje neplatiše 30 dana. Ti dugovi apsolutno uništavaju mlade obitelji srednje klase.

# 31 Danas, oko 25 milijuna američkih odraslih osoba živi s roditeljima.

# 32 Prema uredu za popis stanovništva, 49% posto svih Amerikanaca živi u kući koja dobiva izravne novčane beneficije od savezne vlade. Natrag u 1983. godini, manje od trećine svih Amerikanaca je živjelo u kući koja je primala izravne novčane beneficije od savezne vlade.

# 33 Između 1991. i 2007. godine broj Amerikanaca u dobi između 65. i 74.  godina koji podnose zahtjev za bankrot je porastao za nevjerojatnih 178% posto .

# 34 Jedan na svakih šest starijih Amerikanaca sada živi ispod granice siromaštva .

# 35 Broj djece koja žive u siromaštvu u državi Kaliforniji je porasla za 30% posto od 2007. godine do danas.

# 36 Prema Nacionalnom centru za dječje u siromaštvo, 36,4% djece koji žive u Philadelphiji žive u siromaštvu, 40,1% djece koji žive u Atlanti žive u siromaštvu, 52,6% djece koji žive u Clevelandu su žive u siromaštvu, a 53,6% djece koji žive u Detroitu žive u siromaštvu.

# 37 U studenom 2008. godine, 30,8 milijuna Amerikanaca su bili na bonovima za hranu (slično Todorićevim K+ bonovima). Danas je više od 46 milijuna Amerikanaca su na bonovima za hranu .

# 38 Trenutno, jedno na svakih četiri američke djece je na bonovima za hranu.

# 39 Predviđa se da oko 50% posto sve američke djece će biti na bonovima za hranu u nekom trenutku svojeg životu prije nego što navrše 18 godina.

# 40 U 2010. godini, 42% posto svih samohranih majki u Sjedinjenim Državama su na bonovima za hranu.

# 41 Natrag u 1965. godini, samo jedan na svakih 50 Amerikanaca bio na Medicaid-u (zdravstvena zaštita za siromašne amerikance). Danas, jedan od svakih 6 Amerikanaca je na Medicaid-u, i stvari bi mogle biti puno gore. Predviđa se da će Obamacare dodati još 16 milijuna Amerikanaca na Medicaid listu.

# 42 Potrošnja Medicinske skrbi je porasla za 138% posto između 1999 i 2010. godine.

# 43 Jedan na svakih šest Amerikanaca sada je upisan u barem jednom programu protiv siromaštva .

# 44 Savezna stambena pomoć povećana za nevjerojatnih 42% posto između 2006 i 2010. godine.

# 45 Iznos novca koji savezna vlada daje izravno Amerikancima porastao je za 32% posto otkada je Barack Obama ušao u Bijelu kuću.

Kako se srednja klasa sustavno uništava, obitelji traže načine kako opstati / na bilo koji način.

Kad sam bio mlađi, ako mi je mogla Vlada plaćati moje račune, vjerojatno nikada ne bi radio uopće. Bio bi prilično lijen i vjerojatno bi bilo više nego sretan da sjedim kod kuće i prikupljam vladine čekove.

To je samo u ljudskoj prirodi da se ne radi teško kada imate nekoga tko je spreman preuzeti brigu o vama. Na primjer, potpredsjednik Joe Biden je nedavno otkrilo da je ostao u američkom Senatu tako dugo, jer on nije želio “pravi posao”. To je dio svih nas, da izbjegnemo naporan rad.

Dakle, preraspodjela bogatstva neće biti dobra za društvo u cjelini. To sankcionira produktivnije i nagrađuje lijene.

I naš porezni sustav je već previše okrutan za one koji pošteno plaćaju svoje poreze.

Jeste li znali da prosječni Amerikanac mora raditi 107 dana samo da bi imao dovoljno novca za platiti svoje poreze?

To je apsolutno obsceno!

 
 
(activistpost/uredio i preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8018"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]