Pentagon je odobrio plan koji omogućuje mirovnim snagama UN-a upotrebu “policijske” sile na građanima, te ubojstva

Savezna vlada je najavila svoju potporu skupu načela koja omogućuju trupama UN-a da služe kao policija i upotrijebljavaju silu kako bi “zaštitili građane” u slučaju oružanog sukoba.

Militarytimes.com izvještava:

Sjedinjene Države su najavile svoju potporu skupu načela koje daju zeleno svjetlo “mirovnim” snagama i policiji UN-a da koriste silu kako bi zaštitili civile u oružanim sukobima.

Veleposlanica SAD-a Samantha Snaga je izjavila na sastanku visoke razine UN-a u srijeda da će stviti naglasak na odgovornost kako bi zaštitili civile te da su Sjedinjene Države “ponosne” i “ponizne” kako bi se pridružili 28 ostalih zemalja koje su se obvezale da će se pridržavati tih 18 obećanja.

Mirovne snage UN-a iz tih 29 zemalja su sada dužne postupati u slučajevima u kojima su civili u opasnosti.

“Načela Kingalija” su dizajnirana kako bi bili sigurni da civili neće opet biti napušteni od strane međunarodne zajednice”, rekla je, podsjetivši kako su mirovne snage UN-a napustile Ruandu prije genocida 1994. i prije masakra u Srebrenici iz 1995. godine.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ako se Zapad bude pitao, ili će Daytonski sporazum biti temeljito izmijenjen, ili će biti ukinuta Republika Srpska, ili će izbiti novi rat na Balkanu. Ali Zapad priznaje i da se ne pita samo on, već i Rusija

James Lyon bio je šef Međunarodne krizne skupine za Balkan u vrijeme kada je Balkan bio u žiži interesiranja zapadne međunarodne zajednice; Međunarodnoj kriznoj skupini među višim savjetnicima i članovima komisije sjede i milijarder George Soros, vodeći američki geostrateg Zbigniew Brzezinski, dva bivša generalna tajnika NATO-a (Javier Solana i George Robertson), bivši glavni zapovjednik NATO Wesley Clark, nekadašnji nacionalni savjetnik za sigurnost SAD Samuel Berger, predsjedavajući Minhenske sigurnosne konferencije Wolfgang Ischinger, Carl Bildt … a “Foreign Policy” je jedan je od uglednijih časopisa koji izlaze na engleskom jeziku.

Pa kada u “Foreign Policy”, prije nekoliko dana, izašavši najedanput iz duboke hibernacije, James Lyon već u naslovu svog teksta upita “Da li se rat sprema izbiti na Balkanu?” (link), i namjeru koja stoji iza teksta valja pročitati više nego pažljivo.

Tim prije što tragova istog razmišljanja ima i na drugim, zvanicnija mjestima …

Lyon piše o Bosni i Hercegovini, a naročito o Republici Srpskoj. Važno podsjećanje na kontekst: propala britanska rezolucija o Srebrenici u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, koja je imala cilj Republiku Srpsku proglasiti za genocidnu tvorevinu, trebalo predstavljati kao uvod u gašenje Republike Srpske.

Uslijedila je kontra-mjera, odluka o održavanju referenduma u Republici Srpskoj o povratku (izvornih dejtonskih) ovlasti u pravosuđu, što se prije svega treba shvatiti kao znak da RS spomenutim namjerama bude ukinuta neće predati bez borbe.

Istovremeno, zapadne namjere da RS, pod plaštom reformi u BiH, bude obesmišljena i pretvorena u praznu ljušturu lišenu ma kakve državolike sadržine, a BiH u centraliziranu državu u kojoj će presudnu riječ imati bošnjački i hrvatski saveznici euroatlantskog Zapada, zasigurno nisu nestale propašću britanske rezolucije.

Od tuda i ne čudi što se najavljenom referendumu Layon protivi žestoko. “Iako će se referendum ticati samo pravosuđa, njegove destruktivne namjere čine ga de facto deklaracijom neovisnosti”, navodi, sasvim na tragu posljednjih EU zaključaka o BiH (12. listopada) u kojima se ocjenjuje da bi “održavanje referenduma ugrozilo koheziju, suverenitet i teritorijalni integritet” BiH.

Umjesto referenduma, EU predlaže “strukturni razgovor o pravosuđu” kakav je svojevremeno već dogovoren između predsjednika RS Milorada Dodika i tadašnje EU šefice diplomacije Catherine Ashton. Lyon, međutim, ovakvu EU politiku “udovoljavanja” Dodiku naziva “dokazano pogrešnom” i, manirom neoliberalnih jastrebova koji već barem desetljeće i pol definiraju američku vanjsku politiku, od Sjedinjenih Država zahtijeva da “preskoče” (override) EU po pitanju BiH i svojim “energičnim i robusnim angažiranjem spriječe predstojeći kolaps Bosne”.

Zašto? Ovdje je zapravo čitava suština: da u nastali “vakuum” ne bi “uskočila Rusija”, koja “kroz sve ove provokacije podržava Republiku Srpsku … Podržavajući Dodika, Putin je u stanju proizvesti ozbiljne probleme Zapadu“, piše Lyon, ističući kao najvažniji među ovim problemima “klimu nestabilnosti koja sprječava EU, SAD i NATO da zadobiju smisleno uporište” na ovom prostoru.

Podsjećamo, i Damon Wilson iz vrlo utjecajne washingtonske savjetodavne skupine Atlantski savjet još u jesen prošle godine pozvao je, poput Lyona, pozvao na istovjetnu akciju i iz istovjetnog razloga; na pojačani transatlantski fokus na Balkan, kako Balkan ne bi skliznuo Vladimiru Putinu i Rusiji u ruke umjesto da čitav ostane pod američkim utjecajem (“Putinov balkanski gambit”).

Ovo jest prevladavajući način mišljenja u krugovima u kojima se u Washingtonu formira američka vanjska politika.

Od tuda je naročito alarmantan popis sugestija i prijetnji Jamesa Lyona. SAD treba imenuovati posebnog izaslanika za Balkan koji će, u ime čitavog Zapada, “ponovno razmotriti Daytonski sporazum s idejom da ga ponovno napiše u potpunosti”.

Tu je i druga mogućnost. “Međunarodna zajednica” – ako Dodik ostane pri referendumu u kome ga, kako piše Lyon, podržava Rusija – “treba ukinuti Republiku Srpsku, što bi, iako ekstremno, bilo moguće uporabom administrativnih i financijskih sredstava”.

I treća varijanta, treća prijetnja koja novo svjetlo baca i na vijesti o američkom naoružavanju hrvatske vojske: “Bošnjaci i Hrvati poveli su rat 1992. kako bi Bosnu očuvali na okupu, i nema znakova da bi Republiku Srpsku danas pustili da ode bez borbe. Ako izbitje nasilje, osjetit će se na čitavom Balkanu. Moglo bi se preliti na Kosovo, u južnu Srbiju, Makedoniju, u regiji Sandžaka u Srbiji u kome su muslimani većina … i koji bi se lako mogao odcijepiti od Srbije”… piše Foreign Policy.

Sve u svemu, zaključuje Lyon, “Washington mora odlučiti sada, a ne kasnije, da li će djelovati proaktivnije kako bi održao Bosnu i Hercegovinu na okupu, a Balkan stabilnim – ili će prepustiti Moskvi uspostaviti pravila”.

Da li je, zaista, Washington spreman na izazivanje novog kaosa na Balkanu poput onoga 1990. kako bi na njemu održao vlastiti utjecaj, ili makar spriječio uspostavu ruskog? Kako će Europska unija u tom slučaju odreagirati, pošto joj bilo kakva kriza na ovom području, usred svih kriza koje je potresaju, nimalo nije potrebna? Da li će takav, eventualni, pokušaj SAD da zapale Balkan gurnuti Hrvatsku još bliže Americi, a Srbiju još bliže Rusiji, u potrazi za zaštitom?

Bilo kako bilo svakih 25 godina se na Balkanu desi neki rat ili veća destabilizacija, nadajmo se da to neće biti pravilo i ovoga puta…
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

Moj šef, koji je inače i bio nekada u Američkom senatu je nekoliko puta napomenuo da će biti nekakva prijevara u Bosni. Mjesec dana pred navodni genocid u Srebrenici mi je rekao da će taj grad biti uporište medija diljem svijeta i dao nam je upute da zovemo medije

Robert Baer, ​​bivši visoki izaslanik i časnik CIA, ujedno je i autor mnogih djela u kojima je odavao informacije o CIA io administraciji Bill Clinton-a i George Bush-a, zbog čega je nekoliko puta uhićivan i privođen. Osobni prijatelj, Mitt Waspurh koji je radio u senatu i koji mu je davao pojedine informacije je ubijen u hotelu iz sačmarice. 

Kao visoki operativac CIA radio je na prostoru Jugoslavije u razdoblju od (1991-1994) i na Bliskom istoku. Robert Baer je sudjelovao u nekoliko dokumentaraca na National Geographic optužujući vladu Busha za rat zbog nafte!

Intervju je obavljen uživo u Kanadi, tijekom mog puta prije nekoliko dana. R

obert Baer trenutno promovira svoju knjigu-The secret of White House-u Quebecu, gdje smo i razgovarali. U intervjuu smo razgovarali o pozadini rata u Jugoslaviji.

Kad ste stigli u Jugoslaviju, gdje je to točno bilo i koji Vam je bio prvi zadatak?

Stigao sam helikopterom sa još 3 agenta. Sleteli smo 12. siječnja 1991 u Sarajevo. Zadatak nam je bio da pripazimo na navodne teroriste srpskih nacionalnosti, koji bi trebali napasti Sarajevo.

O kojim teroristima je riječ i zašto bi oni navodno trebali izvršiti te napade?

O srpskom, dani su nam spisi da grupa po imenu “Vrhovna Srbija” planira izvesti bombaške napade na ključne zgrade u Sarajevu zbog želje da Bosna izađe iz tadašnje Jugoslavije.

Da li je takva grupa postojala i što ste Vi točno radili u Sarajevu po naradbi naredbe CIA-e?

Takva skupina nikad nije postojala! I nas je centrala prevarila. Imali smo zadatak da upozoravamo i širimo paniku među političarima u Bosni, jednostavno punili smo im glavu da će Srbi napasti. U početku smo i mi prihvatili priču, ali poslije smo se malo zapitali. Zašto dižemo paniku kad ta skupina očligledno ni ne postoji?

Kako i kada se završila da operacija i je li imala neko ime?

Za mene je završila nakon 2 tjedna, dobio sam novi zadatak u Sloveniji. Inače operacija je trajala još mjesec dana i imala je naziv “ISTINA”. Iako je to bilo sve samo ne to! Iako je to bilo sve samo ne to!

Kažete otišli ste u Sloveniju, kojim povodom?

Tamo sam dobio instrukcije da je Slovenija spremna proglasiti neovisnost, dane su nam pare, nekoliko miliona dolara, uz taj novac mi smo financirali razne nevladine organizacije, oporbene stranke i razne političare koji su raspaljivali mržnju.

Kakvo ste Vi imali mišljenje zbog te propagande od strane CIA, i što su o tome misliš vaše kolege?

Svakako da se zadatak ne odbija od CIA-e, pogotovo ne tada jer su svi bili nervozni i skloni paranoji! Mnogi agenti i visoki činovnici CIA su nestajali samo zato što su odbili raditi propagandu protiv srba u Jugoslaviji. Ja osobno sam bio šokiran dozom laži naše agencije i političara! Mnogi agenti CIA su radili propagandu a da nisu ni svjesni što rade. Jednostavno svatko radi djelić priče, i samo onaj tko je sklopio cijelu priču zna pozadinu a to su političari.

Znači je postojala propaganda isključivo prema Srbima?

Da i ne. Propaganda je imala za cilj da zavadi države i da se one odvoje od matične Jugoslavije. Morali smo izabrati žrtveno janje koje bi bilo krivo za sve. Netko tko bi bio odgovoran za rat i nasilje. Srbija je odabrana jer je na neki način bila nasljednica Jugoslavije.

Možete li nabrojati političare koji su u bivšoj Jugoslaviji bili plaćeni od strane CIA?

Da, mada je to delikatno. Stipe Mesić, Franjo Tuđman, Slobodan Milošević, Alija Izebegović, mnogi savjetnici i članovi vlade Jugoslavije, plaćeni su i bili srpske generali, novinari pa čak i pojedine vojne formacije. Jedno vrijeme je plaćen bio i Radovan Karadžić ali je prestao da uzima pomoć kad je shvatio da će biti žrtvovan i optužen za zločine u Bosni. Bio je izrađen od Američke administracije. Bio je izrađen od Američke administracije.

Spomenuli ste kontrolu i financiranje medija, kako je to bilo točno?

To se već zna, pojedini agenti CIA su bili zaduženi za pisanje službenih izjava koje bi spikeri čitali na vijestima. Naravno spikeri nisu ništa znali, oni su to dobili od svog šefa, a on od svog koji je bio naš čovjek. Postojao je jedan zadatak za sve, a to je da se kroz televiziju širi mržnja, nacionalizam i skroz su se isticale razlike među ljudima.

Možete li reći nešto o tome ukoliko znate?

Da! Od 1992 sam u Bosni bio ponovo, ali ovog puta smo trebali obučavamo vojne formacije koje su predstavljale Bosnu, novu državu koja samo što je proglasila neovisnost. Srebrenica je preuveličana priča i nažalost veliki broj ljudi su izmanipulirani. Broj žrtava je jedank ubijenim srbima i drugima ali Srebrenica je politički marketing. Moj šef, koji je inače i bio nekada u Američkom senatu je nekoliko puta napomenuo da će biti nekakva prijevara u Bosni. Mjesec dana pred navodni genocid u Srebrenici mi je rekao da će taj grad biti uporište medija diljem svijeta i dao nam je upute da zovemo medije.

Kad sam pitao zašto, rekao je - vidjet ćeš. Dobivena je naredba da s novonastalom Bošnjačkom vojskom udarimo po kućama i civilima. Naravno to su bili građani Srebrenice. U tom trenutku sa druge strane udarili su i Srbi. Vjerojatno je i njih netko platio i nahuškao!

Tko bi onda mogao kriv biti za genocid u Srebrenici?

Jednostavno, žrtve u Srebrenici su bile tu zbog Bosanaca, Srba i Amerikanaca tj. nas! Ali sve je prepisano Srbima. Nažalost mnoge žrtve su sahranjene kao muslimani, a bili su Srbi ili druge nacionalnosti. Prije nekoliko godina je moj drug, bivši agent CIA i sadašnji čovjek u MMF-u rekao da je Srebrenica proizvod dogovora između Američke vlade i političara u Bosni. Srebrenica kao grad je žrtvovana jer je nakon tog navodnog zločina srba, Amerika imala povoda za napad.

Što mislite općenito zašto se Jugoslavija raspala, tj. zašto je Vaša vlada imala želju da to napravi?

Sve je jasno, ljudi koji su nekad huškali na rat, a ujedno i pripovedali o miru sada su vlasnici kompanija koje eksploatiraju razna rudna bogatstva i slično! Jednostavno, napravili su od Vas robove, vaši ljudi rade za džabe i taj proizvod ide u Njemačku i Ameriku, oni zarađuju! A Vi još na kraju morate otkupite i uvesti ono što ste sami napravili, pošto nemate novca, morate se zadužiti, to je čitava priča sa cijelim Balkanom!

Geneva - Tuđman i Milošević

Niste bili na Kosovu aktivni kao agent CIA, ali da li je i tu bilo nekog pritiska od strane Amerike?

Kako ne! Kosovo je oduzeto iz dva razloga, prvo zbog rudnih i prirodnih resursa, a drugo, Kosovo je vojna baza NATO-a! U srcu Europe je njihova najveća vojna baza.

Imate li poruku za ljude iz bivše Jugoslavije?

Imam. Neka zaborave prošlost, ona je iscenirana i lažirana. Izmanipulrani ste, oni su dobili što su htjeli i glupo je da se Vi još mrzite, morate pokazati da ste jači i da ste shvatili tko je sve napravio! Ja se iskreno ispričavam! Zato duže vrijeme i otkrivam tajne CIA-e i Bijele kuće!

Čini li vam se da se i danas 20 godina nakon rata događa ista stvar kroz medije zemalja bivše Jugoslavije? Manipulacija, širenje mržnje, širenje straha…? Sami prosudite.
 
(vestinet.rs/uredio i preveo:nsp)

Yasushi Akashi: Sat vremena nakon napada NATO-ovih aviona na položaje Srba, primio sam poziv. Nizozemci su tražili da se napad prekine jer su bombe padale blizu njih

Sedamnaest godina nakon tragedije u Srebrenici sjećanja i rane još su svježi. Ni danas nije posve jasno zašto Ujedinjeni narodi nisu intervenirali na vrijeme. Jesu li velike zemlje u Vijeću UN-a suodgovorne za težak zločin? Ili su za propust krive nizozemske snage kojima je bio zadatak zaštititi civilno stanovništvo? Yasushi Akashi, specijalni izaslanik glavnog tajnika UN-a za bivšu Jugoslaviju, bio je jedan od onih koji su se tada nalazili na terenu.

Osjećate li se odgovornim za masakr u Srebrenici?

Koncept “sigurnih područja” pokazao se promašajem. Ta područja nikada nisu bila sigurna. Za to je bilo potrebno znatno više trupa UN-a nego što ih je ondje bilo angažirano. U Srebrenici smo imali 4 ili 5 stotina slabo naoružanih nizozemskih vojnika. Osim toga, UN na terenu nije imao nikakve informacije o napadu Srba na čelu s Karadžićem i Mladićem. Možemo reći da je to bila izgubljena igra.

Sat vremena nakon napada NATO-ovih snaga na položaje Srba primio sam telefonski poziv zapovjednika nizozemskih snaga koji je zatražio zaustavljanje NATO-ovih udara jer su njihove bombe padale preblizu nizozemskih trupa. Osjetio sam potrebu izraziti nezadovoljstvo njegovom željom, no NATO je ipak zaustavio napade te je Srebrenica pala. U to vrijeme nitko, ama baš nitko nije mogao zamisliti što bi se ondje moglo dogoditi.

Nije li to bilo naivno?

Nitko nije mogao predvidjeti takvo neprijateljstvo srpske strane. Znali smo da su tamo neki Srbi bili ubijeni, pa da su bili ubijeni neki muslimani. Ta su se sjećanja intenzivirala među Srbima, posebice kod Ratka Mladića. Ponavljam, nismo imali dovoljno sredstava za osiguranje tog područja.

Je li onda UN odgovoran ili ne?

Bili smo dio tragedije. Ne želim kritizirati poteze UN-ovih lidera, no mi smo slali tri izvješća Vijeću u kojem smo naveli propuste koncepta sigurnih područja te tražili da se to izmijeni. No Vijeće nikada nije odgovorilo na to.
Pogreška je kolektivna, isto tako i odgovornost. Vijeće je moralo biti poštenije, ono se naime nije ponašalo u skladu sa stvarnošću koja je vladala na terenu. Time je došlo do velikog propusta u komunikacijskoj liniji između Vijeća i nas na terenu. Mi smo sjedištu UN-a javili da ne možemo obaviti zadaću uz ograničenja koja su nam bila dana. Bili smo bespomoćni.

Naučili smo lekciju

Dakle odgovorno je Vijeće sigurnosti?

Da. Najveći dio odgovornosti za masakr u Srebrenici leži na Vijeću sigurnosti.

Zašto međunarodna zajednica nije reagirala kao u slučaju Kosova 1999.? Vjerojatno bi se spriječile nepotrebne žrtve?

Akcija na Kosovu bila je legitimna, ali nezakonita. Nije ju potvrdilo Vijeće sigurnosti, no istovremeno je bila usmjerena na spašavanje života, odnosno nedužnih ljudi. Postoje situacije u kojima UN reagira, a isto tako i NATO. Za ovu akciju nisu dane ovlasti, no trebala se dogoditi.

Smatrate li da ste dobro obavili posao u Hrvatskoj?

Dao sam sve od sebe. Ne mogu reći da je riječ o potpunom uspjehu zbog same prirode mandata koji mi je povjerio UN u Hrvatskoj. Imali smo iznimno ograničenu odgovornost, nismo dobili moć stvoriti mir. Naš je zadatak oblikovao gospodin Vance, a odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a. Naše su operacije bile usmjerene na južni dio Hrvatske, gdje je živjelo mnogo Srba.

Milošević je htio pokrenuti te Srbe na ujedinjenje sa Srbijom, dok su Hrvati istovremeno htjeli svoju nezavisnost. Zapadna Europa nastojala je održati mir pomoću njihovih razgovora. EU je kreiralo povjerenstvo s motom: “U redu, Hrvatska može dobiti nezavisnost, no mora se obvezati na zaštitu ljudskih prava manjinskog stanovništva, među njima i Srba.” No Zapadna Europa na čelu s Njemačkom požurila je priznati Hrvatsku prije donošenja ustava koji bi jamčio zaštitu prava manjina, što je otežalo stvari.

Međunarodnoj se zajednici zamjera što je izjednačila agresora i žrtvu, odnosno održavala status quo?

Nismo izjednačavali Vladu i pobunjeničke snage koje su se koristile silom protiv Vlade. Vođa tzv. Krajine je tražio da ga se tretira kao predsjednika, što mi nismo nikada prihvatili. Trudio sam se uvjeriti ga da je to potpuno nerealno.

Unatoč rezoluciji UN-a prema kojoj je Beograd odgovoran za okupaciju dijelova Hrvatske, nikada niste osudili vladu u Beogradu?

Mirovne snage UN-a u jugoistočnoj Hrvatskoj bile su prijelazna mjera u očekivanju konačne odluke. Mi nismo bili sudac. Naš je zadatak bio održavanje mira u tim područjima. Dakle, nismo bili arbitar u tom sukobu.

Oluja sasvim razumljiva

Zašto ste bili protiv Oluje?

Htjeli smo da hrvatska Vlada završi sukob diplomatskim putem, a ne vojnom akcijom. U vojnim akcijama uvijek stradaju civili s obje strane. Htjeli smo, dakle, uvjeriti sve strane da se sukob može riješiti mirnim putem. No nakon što su Srbi u okupiranim područjima reagirali nerazumno, “Oluja” je sasvim razumljiva. Sjećam se da je Mikelić, premijer tzv. Republike Srpske Krajine, došao poslije k meni u Beograd u suzama i s riječima: “Gospodine Akashi, trebali smo vas poslušati.” Radilo se o nerazumnim vođama koji su spriječili mirovnu tranziciju.

Znači Oluja je bila neizbježna?

Ne mogu odgovoriti na to pitanje. No očito da je Tuđman bio nestrpljiv.

Kada gledate danas na to, što je UN mogao bolje učiniti, a što nije?

Najveći propusti UN-a dogodili su se u bivšoj Jugoslaviji, Ruandi i Somaliji. Nužno je precizirati koliki bi trebao biti budžet te kakve su snage potrebne na terenu. Tu je u prošlosti bilo mnogo propusta.
 
izvor: vecernji.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9806"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]