Međunarodni sporazum iz 1988. godine potpisan između 114 zemalja uspostavlja liberalizaciju međunarodne telekomunikacije dajući internetu imunitet od svih ekonomskih ili tehničkih regulacija.

Izdvajajući time internet iz tokova standardnih regulativa stvoren je medij s vlastitim integritetom i do danas, ne nadvladanim potencijalom koji podupire privatnost korisnika i osigurava slobodu govora i anonimnost.

Vrijeme akademskog interneta je trajalo do 1992. godine kada je tadašnji potpredsjednik SAD Al Gore donio dekret o komercijalizaciji mreže nakon čega je uslijedila i privatizacija pod sjajem potpune slobode.

Internet je od tada pa narednih dvadeset godina autonomna mreža bez fizičkog vlasnika i nadzora uz samo povremene ispade i nasrtaje na njegovo demokratsko lice. Danas, internet broji preko dvije milijarde korisnika i zauzima jedinstveno mjesto u komunikacijskom sustavu na planetarnom nivou.

Također, u povijesti svjetske mreže, posljednja godina broji rekordan broj nasrtaja na njezinu slobodu i po učestalosti i po broju pokušaja da se uspostavi totalitarna kontrola jedinog neovisnog i slobodnog medija na planeti.

Kada napravimo presjek događaja, interes u kontroli pronalaze vladajuće “elite” koristeći se najegzibicioznijim metodama pa sve do bizarnih pokušaja ultimativne i otvorene cenzure poput pritiska kabineta Silvio Berlusconi-ja na Wikipediju i korekciju nepodobnih sadržaja pokazujući time svu svoju slabost i nemoć pred otvorenim i slobodnim medijem.

Karakteristike nemoći i straha pokazuju i drugi pokušaji pokrenuti lavinom događaja iz Kaira krajem 2010. godine kada je internet odigrao prvu aktivnu ulogu u promjeni političkog režima. Strah je prodrmao prvo SAD, a zatim i europske zemlje. Bitno je spomenuti da su prvi pokušaji kontrole zasnovani na ultimativnim tehničkim sustavima kao u primjeru Hab-stop uredbe.

Kako ta, a i mnoge druge inicijative nakon nje nisu prošle ni u političkim ni u javnim krugovima, iznjedrila se zaobilazna metoda koji promovira sigurnost, regularnost podataka, intelektualno vlasništvo … itd.. Otuda, niz prijedloga izvire stavljajući sekundarne ciljeve na prvo mjesto. Posljednji u nizu takvih je PIPA i SOPA prijedlog zakona.

Danas se suočavamo sa nevjerojatnom torturom vladajuće klase koje shvaća da internet ugrožava režim i nadilazi dosadašnje političke metode manipulacije društvom, a krijući prave interese, pritisci na slobodu interneta su postali stalni i svakodnevni.

Zajednička potreba svih pozicijskih stranaka je uvođenje potpune kontrole elektroničkih komunikacija uspostavom automatske obrade signala i klasifikacije, legitimno sankcioniranje pojedinaca i grupa na mreži i mogućnost trenutačne obustave komunikacijskih kanala.

Imajući pravi motiv u vidu, prepoznajemo suštinske čimbenike koji posjeduju potencijal i pružaju alibi drakonskim mjerama: sigurnost i terorizam (potrošena i propala ideja nastala slučajem 9/11), ekonomska kontrola (ideja uspostave kontrole novca kroz onemogućavanje trgovine putem interneta), tokovi informacija ( filtriranje i klasifikacija stranih sadržaja – temeljen na cenzuri u Kini i drugim totalitarnim režimima), govor mržnje (kontrola sadržaja – propala ideja talijanskih i britanskih političara), intelektualno vlasništvo (trenutno aktraktivna forma koja pored famaceutske industrije lobira najveće svjetske kompanije).

Za viđenje budućih slučaja, treba znati da su izjalovljenim pokušaji uspostave kotrole na globalnoj i međunarodnoj razini iskustveno doprinijeli sofistikaciji i da očekujemo mnogo suptilnije manipulacije na mikro razinama unutar političkih granica, a kroz ujedinjene ideologije npr. Europske unije ili korpirativne konglomerate. Radi se dakle, o provođenju ideja u manjim – lokaliziranim sredinama kroz promociju viših ciljeva i dobrobiti društva.

ACTA je jedan od ozloglašenih sporazuma čija je namjena suzbijanje trgovine elektroničkim falsifikatima. Trenutno se nameće svim zemljama, članicama Europske Unije i Svjetske trgovinske organizacije, ali se nekim slučajem prijedlog nalazi i u Hrvatskoj koja nije članica ni jedne od spomenutih. Također, ACTA je branjena obvezama Hrvatske da svoje zakonodavstvo uskladi s propisima EU.

Osvrnut ćemo se ovom prilikom na prošlogodišnji prijedlog pravilnika koji službama sigurnosti u Hrvatskoj daje odriješene ruke nadzoru po “slobodnoj volji”, a koja je potpuno suprotna odlukama Europskog suda za ljudska prava.

Ovim se postavlja pitanje selektivnog provođenja preporuka EU u Hrvatskoj i više nego očite želje vladajuće klase uspostaviti ultimativni režim nad građanima. Također, od uspostave elektroničkih dokumenata 2010. godine, poznato je da je “selektor” viša instanca koja diktira uvjete ponašanja te da je Hrvatska elektronički poligon za vježbu.

ACTA omogućuje blokiranje pristupa “spornim” internet adresama, potpuni nadzor korisnika i filtriranje protoka u realnom vremenu ali i drakonske mjere prekršiteljima. Jedan od velikih problema ACTA-e je nizak prag tolerancije za izricanje sankcija za kazneno djelo na internetu što omogućava gotovo nekontrolirani nadzor i “laku” mogućnost intervencije organa vlasti.

Kako bi upotpunili sliku, potrebno je naglasiti da osim samih tvoraca ACTA-e, SAD i Japana, a kasnije Kanade, Švicarske i EU, savjetodavni odbor okuplja multinacionalne korporacije što nas opet vraća na događaje sa početka 2011. godine kada je SAD pokušala privatizirati internet sjedinjujući najveće telekomunikacijske provajdere oko jednog interesa – enormne financijske dobiti zarad potpune kontrole prometa.

Protiv uvođenja ACTA-e su se između ostalih izjasnile Njemačka i Nizozemska, a podlegao je i Europski parlament koji je zbog neprihvaćanja sporazuma odgodio ratifikaciju. Javnost u Hrvatskoj je jasno dala do znanja da ovaj sporazum nije poželjan, ističući povredu brojnih ljudskih prava i prava na slobodu izražavanja i privatnost koji duže vrijeme upućuje na moguće scenarije kontrole.

Među svjetski priznatim ličnostima, oglasili su se dr. Gerald Celente (direktor instituta za istraživanja trendva u New York-u), Nick Peckls (direktor organizacije za zaštitu slobode Velike Britanije), Robert McDowell (čelnik američke Federalne komunikacijske komisije) i drugi.

Nagovještaji su da ovaj prijedlog neće zaživjeti, ali i da ćemo pretrpjeti brojne pritiske organizacija koje zagovaraju obranu intelektualnog vlasništva koje su praktično “kupljene” idejom o piratstvu i imaju osobni interes. Njihovi lobisti međutim, nemaju na umu širu sliku od svoje slijepe želje za kapitalom stavljajući se na uslugu sustavima porobljavanja.

Napominjemo da se intelektualna svojina ne čuva tehnološkim metodama već pravnim sustavom. Ukoliko bi se vodili ovim primjerom, bilo bi razumno zatvoriti sve muzeje kako bi se uveo red u kopiranju i krivotvorenju dijela svjetske baštine. Glavnu ulogu igra svjetska vladajuća elita u misiji za globalnom i legitimnom kontrolom stanovništva koja vodi do tehnokratske ultimativne vlasti.

Budućnost kontrole interneta će ići tokovima novca i naredni pokušaj će se dogoditi na bilo kojem društvenom nivou gdje kapital ima ogromnu ulogu. Time se “baca mamac” korisnicima telekomunikacijskih usluga koji na radost, već danas prepoznaju skrivene želje raznih svjetskih organizacija.

Tekst završava informacijom da je na dan 27. veljače u Ženevi počeo diplomatski proces koji za rezultat treba Ujedinjenim narodima osigurati kontrolu nad internetom.

Trenutno, monitoring interneta provode američke neprofitne organizacije poput ICANN i IETF koje osiguravaju “besplatan i slobodan internet”. Predloženo tijelo UN-a bi kontrolu premjestilo u ruke vlada što bi omogućilo kontrolu i cenzuriranje pristupa intertnet i ugrozilo njegovu neutralnost, a samim tim prekršilo i UN-ov izvještaj koji pristup internetu kategorizira kao jedno od ljudskih prava.
 
 
izvor: vestinet.rs/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12440"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Gdje nas je dovela vjera u znanost s kojom upravljaju korporativni i financijski psihopati?

Povijesno gledano, ljudska se priča može svesti na borbu između slobodnog mišljenja i izražavanja i ograničenja elite na vlasti koje žele dominirati državama, resursima i ljudima. Najveća prijetnja eliti na vlasti su: znanje, svjesnost, kritičko razmišljanje i na takav način stimulirana populacija.

Ta prijetnja se manifestirala puno puta kroz našu prošlost, u različitim društvima, na različitim mjestima i u različitim periodima. Ideje slobode, demokracije, civilnih i ljudskih prava, jednakosti i ravnopravnosti su na sebe svaljivale bijes struktura na vlasti i sustava kontrole svaki put kada bi se o njima aktivno govorilo i još aktivnije tražilo da se implementiraju.

Najveći uspjesi ljudskog uma – bez obzira jesu li to uspjesi iz umjetnosti, znanosti ili filozofije – su nastali kroz izazivanje i prkošenje sustavima vladanja i kontrole. Najveća ljudska tragedija i mizerija je nastala iz tih istih sustava vlasti jer je elita uvijek tražila način upravljati svime na planeti uključujući i način na koji mi razmišljamo i način na koji djelujemo ili ne djelujemo.

Occupy pokret je nastao zbog nevjerojatnih nejednakosti između bogatih i siromašnih i zbog shvaćanja da nama vladaju psihopati koje nije briga za ništa drugo osim još veće moći i još više novca!

Trenutno se naš svijet nalazi na najvećem raskrižju koje je naša vrsta ikada imala priliku iskusiti. Mi se nalazimo na pragu globalnog političkog buđenja, što se lako vidi iz netoleriranja ljudi prema piramidama vlasti i redovitim i globalnim prisutnim protestima koji nastaju pod različitim imenima i u različitim državama, ali koji imaju – svi do jednog – jedan zajednički faktor, a to je nezadovoljstvo vladajućima, rasporedom novca, rada i uvjetima života. To buđenje je nastalo iz vlastitih iskustava populacije i osobnog nezadovoljstva nakon shvaćanja da nas lažu, zavaravaju, vode u propast, da nam se smanjuju ljudske i druge slobode i da se nama pokušava upravljati onako kako se upravlja običnim marionetama.

Ništa u povijesti nije bilo toliko opasno za elitu na vlasti kao naša trenutna želja za pravdom, slobodom i zdravim životom.

Internet nastao kao pomoć u slučaju potpunog uništenja u nuklearnom ratu, da bi elita mogla komunicirati među sobom, danas je najveće oružje u borbi protiv te iste elite.

Ova vrsta buđenja je i te kako puno potpomognuta tehnološkom i internet revolucijom i napretkom masovnih medija u kojim svatko može zaobići svakodnevnu kontroliranu propagandu moćnika na vlasti. Internet koji je nastao kao sekundarni način komunikacije u slučaju izbijanja nuklearnog rata između zapovjedništva vojske i perifernih jedinica, danas se pretvorio u najveću opasnost potpunoj kontroli populacije, što se jako lijepo može vidjeti nedavnim pokušajem uvođenja potpune cenzure interneta kroz SOPA i PIPA zakone.

Hitler je itekako koristio znanstvenu diktaturu zasnovanu na nacističkoj eugenici, ali on je nije izmislio.

Kroz svu našu povijest, tirani, despoti, samozvani lideri, autokrati, nepotisti, narcisoidne figure, psihopati i svakojake vrste samoproklamiranih spasitelja su terorirali i maltretirali populaciju. Nakon drugog svjetskog rata, zahvaljujući mnogim pokretima za slobodu mišljenja i građanske slobode, patokracija – vladavina psihopata je na prvi pogled ustuknula pred ogromnom željom ljudi da naprave bolji i pravedniji svijet. No umjesto boljeg svijeta dobili smo željezni zagrljaj patokratije. Ponerologija – znanstvena studija o porijeklu zla, je postala naša surova stvarnost. Ponerologija nas ne mora interesirati, ona nam može biti odvratna i prije-neverojatna, ali nas se ona i te kako tiče. Patokracija danas vlada kroz korporativnu i bankarsku psihopatiju, i ako se mi o njoj ne informiramo i ne učimo kako izgleda sva njena šminka, nikada se nećemo od nje osloboditi i nikada zapravo nećemo biti slobodni ljudi.

Psihopati na vlasti su s godinama naučili našu želju za znanjem mogu upravljati i oblikovati željenu stranu, onako kako oni to žele, da nas mogu “začarati” novom vrstom religije (s obzirom da stare vrste religije više nisu toliko moćne kao prije tisuću godina) ta nova vrsta religije je znanost, a novi način korporativnog i bankarskog psihopatskog vladanja je “Znanstvena diktatura.”

Znanstvena diktatura, zar to postoji?

1932. godine Aldous Huxley je napisao negativnu utopiju pod nazivom “Vrli novi svijet” – Brave New World, u kojoj je predvidio stvaranje znanstvene diktature. U svom eseju 1958. pod nazivom: “Revidirani vrli novi svijet” Huxley je otkrio koliko je svijet napredovao ka njegovoj negativnoj utopiji:

U politici bi potpuno razvijena znanstvena teorija ili filozofski sustav bio totalitarna diktatura. U ekonomiji bi ekvivalent predivno komponiranom dijelu bio savršeno uštimana tvornica koja donosi brdo novca, u kojoj su radnici potpuno uštimani s strojevima. Želja za vladanjem može napraviti tirane od onih koji se predstavljaju kao “ljudi koji čiste nered i sređuju probleme.” Klasifikacija “mira” i “reda” je obično tek opravdanje za despotizam.

Huxley je tada objasnio da će: “Budući diktator jako ovisiti i trebati vojske visoko kvalificiranih i obučenih socijalnih inženjera s kojima će oni propagirati novu znanost.”

Tada je Huxley napravio jezivu i potpuno točnu sliku onoga što se danas događa: “21. stoljeće ĆE BITI ERA SVJETSKIH KONTROLORA, koji dolaze iz naučničke kaste sustava vrlog Novog Sveta ili Novog svjetskog poretka.”

1952., Bertrand Rusell britanski filozof, povjesničar, matematičar i socijalni kritičar je napisao knjigu pod nazivom: “Utjecaj znanosti na društvo” – The Impact of Science on Society, u kojem je upozorio i otkrio kako znanost i tehnološka revolucija mijenja svijet i da će na kraju promijeniti samo društvo. U svojoj knjizi Rusell objašnjava:

“Držim da će politici u budućnosti biti od najveće važnosti masovna psihologija! Masovna psihologija, znanstveno rečeno, nije napredni dio nauke … Ali ona će itekako postati važna političarima, bez obzira da li kroz politiku žele postati bogati ili žele vladati ljudima. Naravno da je masovna psihologija znanost koja je potekla iz individualne psihologije, ali ona omogućuje način vladanja ljudima na isti način na koji su rimski vladari odlučivali hoće li netko živjeti ili umrijeti s pokazivanjem palca gore ili dolje za vrijeme gladijatorskih igara, ta vrsta vladanja neće morati imati nikakvog zdravog razuma. Ali ona će trebati još par jako važnih stvari, a to su moderne metode propagande.

Na taj način će se mase “educirati” u željenom pravcu tako da se palcem više neće trebati pokazivati ​​tko zaslužuje živjeti, a tko ne, ljudi će misliti da su sami donijeli odluke koje su najbolje za njih na temelju “znanja” i neće shvaćati da je riječ o propagandi.

Religija će u budućnosti također imati jako važnu ulogu, jer će biti onih koji će smatrati kako znanost nije odgovor na sve i da se trebaju okrenuti spiritualnosti, stoga će religije početi koristiti moderne medije počevši od radija, pa sve do novih vrsta koje će se otkriti u budućnosti!. Ali tko god ne bude pratio ništa od toga biće uhvaćen u mrežu popularne “kulture” kroz knjige, filmove, i slične stvari. Nitko neće uspjeti pobjeći ovoj vrsti vladanja.

Najvažniji dio masovne psihologije će biti moć uvjeravanja!

Ako pogledamo govore Hitlera s onima političara iz XVIII stoljeća vidjet ćemo da postoje značajne razlike. Iste razlike su se dogodile u umjetnosti. Onima koji žele vladati je sada jasno da ljudi imaju puno više znanja nego prije, da je znanje dostupno gotovo svima, zbog toga moraju biti istrenirani u silogizmu s kojim će se bilo tko moći uvjeriti u bilo što, a da tog uvjeravanja nisu ni svjesni.

(Silogizam je posebna vrsta posrednog deduktivnog zaključka koji se sastoji od dviju premisa (predstavka) i jednog zaključka (epilog). U njemu se zaključak izvodi uz pomoć jedne posredne premise iz jedne opće premise. Ta posredna premisa posreduje između premise koja ima ulogu općeg pravila (veća premisa) i epiloga. silogizmu posebno (epilog) izvodimo iz općeg (veća premisa) i to pomoću posebnije, manje premise.

Silogizam se, dakle, sastoji od dviju premisa i zaključka. Od premisa jedna je opće pravilo, a druga je posredni sud. Premisa koja sadrži opće pravilo, naziva se VEĆOM premisa ili VIŠOM, Gornja premisa ili PRAEMISSA MAIOR. Posredna premisa, pomoću koje zaključak slijedi naziva se MANJOM, nizom, Donja premisa ILI PRAEMISSA MINOR.

S obzirom kojoj vrsti sudova prema odnosu pripadaju premise, razlikujemo tri vrste silogizma: kategorički (Aristotel), hipotetički i DISJUNKTIVNI silogizam (Theophrast, Eudem, megarsko-stoička škola).

Silogizam, dakle, može biti kategorički, hipotetični ili disjunktivni – ovisi o vrsti sudova od kojih se sastoje, npr.. u hipotetično silogizmu je veća premisa hipotetični sud, a u disjunktivnom zaključku je veća premisa disjunktivan sud, dok su u kategoričnom zaključku su svi sudovi kategorički. Op. Ur)

Rusell zaključuje:
Mogu sa sigurnošću zaključiti da će doći vrijeme u kojem će moderni diktatori i vladari biti u stanju svakoga nagovoriti na što žele, bilo svojim poznavanjem masovne psihologije bilo novcem ili tehnologijom!
 
 
vestinet.rs.com /uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11546"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Procjene su međutim da bi Amerika preko ovog zakona započeti kontrolu upotrebe interneta na globalnoj razini.

Sasvim je sigurno da će SOPA krenuti u akciju na bilo kojem kraju svijeta ukoliko vidi svoje interese.

Onaj tko je pratio kretanje kampanje u ovom području mogao je zapazi paniku u priopćenjima na You Tube naprimer ili Facebook-u. Obje ove tvrtke mogle bi praktično nestati ukoliko novi zakon bude primijenjen striktno, ali stvari nam govore da hoće.

To znači da nijedan glazbeni video neće moći biti na You Tube jer će biti u sukobu sa SOPA-om.

To će također značiti da svi korisnici Facebook-a neće moći ubacivati linkove sa You Tube što je inače sada uobičajeno. Facebook bez You Tube-a i sličnih kanala neće biti ni funkcionalan ni zanimljiv.

Pored ova dva giganta biće ugrožena još jedna od mnogih velikih mreža, a to je Wikipedia. Autori ove mreže najavljuju gašenje mnogih servisa pa se i sama Wikipedia postavlja pod znak pitanja.

Takozvano “skidanje” muzike s interneta biće prošlost i samo jedna lijepa uspomena.

Skidanje crackova će se povući vrlo vjerojatno na “crne web stranice” sa upotrebom mnoštva virusa i trojanaca.

Sve ostalo će se morati platiti.

Međutim ako ste pomislili da je time naš globalni problem iscrpljen da Vas “usrećimo” i kažemo da nije.

Ima li što gore od ovoga? Ima!

To je najava da će kontrolu kršenja SOPA Amerika provoditi na globalnoj razini, dakle i u Hrvatskoj, i čitavom Balkanu i to bez našeg znanja i pristanka.

Jeste li zaboravili da su sva čvorišta interneta u Americi?

Ukoliko bilo koja web stranica po procjeni SOPA-e krši američke copyright zakone, biti će odmah ili ugašena ili suspendirana.

Pod velom kontrole web piratstva Amerika sprema globalnu kontrolu interneta.

Bukvalno svaka informacija biće na udaru SOPA-e u bilo kojoj zemlji svijeta.

Mi mislimo da je to nova faza globalne tiranije.

Amerika već dominira u svim sferama života, u izboru hrane, odjeće, filmova, glazbe, filmova. Na redu je internet.

Amerika će iskoristiti moć i povećati kontrolu svijeta.

Već je zapaženo da je na Twitteru blokiran termin “Occupy Oakland” u vrijeme njegovog događanja. Je li to ta američka demokracija? Ne smijemo na Tviteru ni da riječ spomenemo, mislite da je to neka greška?

Nije, to je namjera.

Da li netko misli da će po istom modelu biti blokiran termin “Occupy Moscow”?
Možemo se samo nadati da je istina kada je Tim Berners-Lee, britanski izumitelj World Wide Web-a WWW, upozorio vlade koje pokušavaju blokirati internet da su osuđene na neuspjeh zbog svoje raspršene strukture.
 

 
izvor: vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11300"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

U neizvjesnosti 478 PROTIV i 39 glasova ZA, Parlament je odlučio odbiti ACTA-u jednom za sve. To znači da je varljivi ugovor sada mrtav na globalnoj razini.

Ovo je dan slavlja. Ovo je dan kada građani Europe i svijeta pobijedili neizabrane birokrate koji su vođeni i lobirani od strane najbogatijih korporacija na planetu. Bojno polje nije bio neki ured, ali predstavnici naroda – Europski parlament – koji je odlučio lijepo na kraju raditi svoj posao, i predstavljati narod protiv posebnih interesa.

Put do današnje pobjede bio mračan, tvrd, ali bez sredstva.

Prije šest mjeseci, situacija je izgledala vrlo mračna.  Bilo je sve sigurno je će ACTA proći nezapaženo u tišini. Sile se bore za prava građana na Europskom sudu pravde, kako bi se testirati svoje zakonitosti i kupili malo vremena. Tada se nešto dogodilo.

Neman po imenu SOPA se pojavila u Sjedinjenim Državama.  Tisuće web stranica je otišlo u mrak 18. siječnja, ostavljajući Kongres zaprepaštenim zbog posebnih interesa.

Nažalost, oni ne razumiju internet. I postoji jedna ključna stvar upravo tu: internet ne zaboravlja.

Svi u Europskom parlamentu su zauzeli drugačiji stav, hvaleći sve aktiviste diljem Europe.

Danas slavimo posao koji se iznimno dobro učinio.

Danas, 4. srpnja, Europa slavi dan neovisnosti od američkih posebnih interesa.

Danas smo se zauzimamo za većinu naših osnovnih prava protiv korporativnih divova, i pobijedili smo.

Čestitamo svima, a zahvaljujući svima, braći i sestarama na barikadama širom svijeta koji su napravili što se ovo dogodilo.
 

 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9681"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]