Vlasti u Saudijskoj Arabiji su podnijele zahtjev za dopuštenje muškim skrbnicima da prate svoje članove obitelji

Dopuštena, ni više ni manje, od strane američkih tehnoloških divova Apple i Google, aplikacija je dizajnirana kako bi spriječila žene da nepuste zemlju nakon nedavnog povećanja broja onih žena koji pokušavaju pobjeći iz kraljevstva.

Aplikacija nazvana “Absher” što znači “Dobra vijest” na arapskom, omogućuje muškarcima da s nekoliko klikova pribave ili ukinu njihova ovlaštenja za putovanjem.

Kroz aplikaciju Absher, muškarci mogu obavljati nekoliko zadataka, kao što su plaćanje novčane kazne za parkiranje, obnavljanje vozačke dozvole i odobravanje putnih dozvola ženama koje su “uzdržavane”, poput svojih žena, kćeri i sestara.

Aplikacija je napravljena kako bi prikazala sveobuhvatnu lokaciju svakog putovanja registrirane žene. Njezin muški skrbnik može u bilo koje vrijeme pristupiti putnim dozvolama svoje djece i žena u obitelji.

Aplikacija također daje mogućnost muškarcima da primaju SMS upozorenja, kada jedan od njihovih članova obitelji pokaže putovnicu na granici ili u zračnoj luci.

Saudijsko ministarstvo unutarnjih poslova šalje poruku izravno putem prijave.

Prema izvješću istraživačke web stranice Insajder, saudijske žene koje traže azil u inozemstvu bi morale posegnuti za krađom telefona muških skrbnika kako bi onemogućile aplikaciju ili potajno dali sebi dopuštenje za putovanje prije bijega iz zemlje.

Druge žene su već pokušale promijeniti telefonski broj upozorenja kako bi njima bili poslani SMS-ovi za praćenje umjesto njihovim skrbnicima.

Američke gigantske tehnološke tvrtke Apple i Google naišli su na oštre kritike zbog prihvaćanja aplikacije, a optuženi su i da pomažu „nametanju spolnog apartheida“ jer je aplikacija dostupna u trgovinama aplikacija Google Playu i Apple App Storeu.

Amnesty International, Human Rights Watch i udruge za prava žena pozvale su tehnološke divove da razmisle o hostingu ove aplikacije.

„Apple i Google imaju pravila protiv aplikacija koje olakšavaju prijetnje i uznemiravanje. Aplikacije poput ove mogu olakšati kršenja ljudskih prava, uključujući diskriminaciju žena” – navodi se u priopćenju Human Rights Watcha.

Saudijsko pravo kaže da je od suštinske važnosti za sve žene imaju pravnog muškog „skrbnika“, obično oca ili muža, koji mogu „paziti“ na njihovo kretanje i dnevne rutine.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Više od 200 milijuna Amerikanaca dobilo je u srijedu SMS poruku, tzv. predsjedničku uzbunu

Radilo se o testiranju komunikacijskog sustava koji dosad nikada nije bio korišten, prenosi BBC.

Za razliku od drugih obavijesti, poput onih u slučaju prirodnih katastrofa, korisnici takvu poruku ne mogu blokirati, osim ako ne isključe mobitel ili usluge operatera.

Neki su poruku nazvali “Trumpovom uzbunom”, iako predsjednik nije bio osobno uključen.

Umjesto njega, za operaciju je zadužena Savezna agencija za upravljanje krizama (FEMA) koja bi izravno kontrolirala sustav kada bi dobila takvu naredbu predsjednika Donalda Trumpa.

Poruka se šalje u slučaju raketnog napada, terorističkog napada i prirodnih katastrofa.

Poruka je stigla uz zvučni signal i tekst “OVO JE TEST Nacionalnog bežičnog sustava za izvještavanje u hitnim situacijama. Nije potrebno ništa poduzimati”.

Testiranje omogućuje zakon iz 2015. po kojem se mora provesti barem jednom u tri godine.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr)

Assange tvrdi da SMS poruke između žene “SW” i njega dokazuju da je seksualni odnos bio konsenzualan, te da se nije radilo o silovanju

Osnivač WikiLeaksa Julian Assange je objavio svoj cjelokupni iskaz nedavno dat pred švedskim tužiocima u prostorijama ekvadorske ambasade u Londonu.

On tvrdi da je „potpuno nevin“ u pogledu optužbi za seksualno nasilje. Assange je, podsjećamo, posljednje četiri godine proveo u ekvadorskoj ambasadi kako bi izbjegao hapšenje zbog ovih navoda.

Ovo je prvi put da se on javnosti obratio svojom verzijom događaja koji se vežu za navodno silovanje, a zbog kojeg je bio i uhapšen 2010.

Njegova izjava sadrži detalje o „konsenzualnom i prijatnom“ seksualnom odnosu sa ženom poznatom kao „SW“, a koji se, prema njegovim riječima, dogodio četiri ili pet puta.

Assange tvrdi da SMS poruke između žene “SW” i njega dokazuju da je seksualni odnos bio konsenzualan.

U svom iskazu na 19 strana, Assange tvrdi da je podvrgnut „sedmogodišnjem bespravnom, politiziranom zadržavanju bez optužnice“.

Takođe tvrdi da je bio podvrgnut „okrutnom, nehumanom i degradirajućem tretmanu“ te da mu je onemogućena efikasna pravna pomoć tokom procesa.

Assange je u svojoj izjavi naveo da je njegovo davanje iskaza švedskim tužiocima i organima policije u novembru bila namještaljka kako bi se osigurala tehnička mogućnost za tužbu protiv njega, „bez obzira kako odgovorio na bilo koje pitanje“.

Takođe navodi da je više puta i na različite načine pokušao dati izjavu švedskim tužiocima tokom perioda od proteklih sedam godina, čak i prije nego što je napustio Švedsku.
 

New SMS records show Assange was framed by police in 1st sex case: https://t.co/MqwZAvH0va and in 2nd case: https://t.co/OPCFRveUqM pic.twitter.com/SdI7rY0Cdp

— WikiLeaks (@wikileaks) 7. prosinca 2016.

 
(logicno.com)

2017. godine G20 kreće s dijeljenjem svih informacija zbog poreza i naplate poreza. Bilo koji kredit, račun u banci, bilo koja transakcija biti će prijavljena u zemlji gdje imamo boravak

Sve ove operacije nemaju veze s terorizmom ili zaustavljanjem terorizma.

Sve se snima, sve se trajno pohranjuje u državi Utah, svaki razgovor se snima, svaka SMS poruka se snima, svaki e-mail se snima, sve što ste pisali na računalu se snima i pohranjuje, a kada novinari postavljaju pitanja jesu li nam tako oduzeta sloboda i privatnost, uvijek dobiju isti odgovor: preventivna zaštita od terorizma.

Svaki čovjek ima dosje!

2017. godine G20 kreće s dijeljenjem svih informacija zbog poreza i naplate poreza. Bilo koji kredit, račun u banci, bilo koja transakcija biti će prijavljena u zemlji gdje imamo boravak. Sve ove operacije nemaju veze s terorizmom ili zaustavljanjem terorizma.

Poznato vam je da Vlada, kada se zadužuje, mora dati u zalog državne obveznice. Skok kamata (koji će proizvesti svjetski masonski bankari ) će uzrokovati skok libora ( za one koji ne znaju, libor je kamatna stopa po kojoj banke posuđuju državama novac) na sve kredite bili oni u kunama, eurima, dolarima ili kunski minus u banci.

Ministar financija će morati to kamatno povećanje kompenzirati povećanjem poreza, trošarina i raznih drugih davanja. Interakcija je pad životnog standarda, cvjetanje crne ekonomije i put prema bezgotovinskom društvu. Hrvatski građani su se u više navrata našli u sličnim situacijama zbog čega su ulazili u kredite i na sve moguće načine tražili rješenja za golo preživljavanje.

Sve je dobro dok građani imaju što dati u zalog (zemlju, stan) ili posuditi u rodbine, ali kada i to presahne građani će postati beskućnici poput onih koje gledamo u američkim filmovima. Oni koji mogu shvatiti o čemu govorim su spremni na takve događaje koji se ciklički ponavljaju. Kupuju zlatnike od 1 unce koji će u takvoj situaciji biti temelj trgovine na crno, kupuju zemlju da mogu saditi kako bi se prehranili, spremaju, poput vrijednih mravi, zalihe hrane koje mogu trajati i slično. Žalosno, ali istinito.

Zašto se svjesno i planski ide u uništavanje ljudi!?

Taj smjer je zacrtan u dokumentima UN-a i ima naziv AGENDA 21 ili AGENDA ZA 21 STOLJEĆE. Ideja o uništenju ljudi nastala je u Rockefellerovom Rimskom klubu.

Ekonomisti znaju da razvojem tehnologije dolazi do promjena u društvenim odnosima. Izumom parnog stroja svi ljudi su bili tjerani iz sela u grad, da bi radili u tvornicama. Razvojem informatike, robotike i automatike grade se tvornice s minimalnim učešćem ljudi u proizvodnom procesu. I tako su ljudi postali veliki višak ili kako ih ovi krojači naših sadašnjih i budućih života hladno nazivaju “beskorisni potrošači resursa”.

Ekonomski model Miltona Friedmana ne predstavlja kapitalizam. Prve privatizacije provedene su za vrijeme vojne hunte u Čileu, nastavila je Margaret Thahcher, a u Jugoslaviji Ante Marković i taj se proces odvija neprekidno svugdje gdje je „mekan“ teren, odnosno tamo gdje su političari nedovoljno domoljubni i potkupljivi. Jedan od takvih procesa se dogodio i u Hrvatskoj.

O načinu kako je provedena privatizacija i kako su radnici ostali bez ičega, što mnogima ni dandanas nije jasno, već smo pisali. Koga interesira tko i na koji način je opljačkao hrvatski narod neka ide na našu web stranicu i pročita tekst „ Tuđman i HDZ-ove komunjare su uništile Hrvatsku“. Protuustavnom privatizacijom je ukinut temeljni dohodak svim građanima Hrvatske.

Kako radno sposobni ljudi nemaju temeljni dohodak i nemaju posao, dolazi do svakodnevnog bankrota što je tek prvi korak u Rockefellerovoj Agendi 21 koju provodi UN, MMF i Svjetska banka. Iza bankrota ljudi, otimanja svih vlasništva slijedi ukidanje svih ljudskih prava u koje se uključuje i pravo kretanja. Postati ćemo isti kao i svi oni beskućnici koje gledamo u američkim filmovima.

Zahvaljujući izbornim prijevarama za koje znamo i koje smo otkrili, ali se nemamo kome žaliti jer DIP i Ustavni sud ne štite građane nego provode zadane zadatke gazda Agende 21, na vlasti se stalno izmjenjuju dvije političko-partijske ćelije (HDZ I SDP) i zadužuju Hrvatsku koja dug više ne može vratiti već samo plaćati kamate.

Kredite ćemo dobivati dok se ne rasprodaju preostali državni ili narodni resursi ( narodno ili državno znači vlasništvo svih građana Hrvatske, samo nikako to da shvatimo), a to su ceste, vode, koridori, šume, HPB, HEP…, nakon čega slijedi bankrot Hrvatske, odnosno bankrot njenih građana.

Državu i građane možemo spasiti od bjelosvjetskih hohštaplera i naših kupljenih političara jedino na način da poništimo privatizaciju, uhitimo bankare, režimske medijske urednike i kupljene političare, koji su isključivi i jedini krivci za stanje u državi.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Danas na petak 13. smo se mislili dotaknuti teme vidovnjaštva i prijevare. HrvatskiI mediji preplavljeni su opsjenim sadržajima poput proricanja koji kod korisnika jačaju ovisnost o iracionalnom, pa iako zakon smatra da vrijeđaju ljudsko dostojanstvo, njihov nadzor je krajnje ograničen

Ne postoji ni jedna javna ustanova koja može cjelovito odgovoriti tko su ti “savjetodavci”, koliko ih je i kako su registrirani, a pogotovo se malo tko usuđuje procjenjivati ono o čemu govore.

Prema podacima Agencije za elektroničke medije (AEM), na 16 komercijalnih televizijskih kanala u Hrvatskoj, od kojih je 14 lokalnih a dva nacionalna, vrti se između pet i deset emisija koje se bave astrologijom, tarotom i vidovnjaštvom. Međutim, AEM napominje da broj tih emisija nije lako utvrditi jer one “variraju zbog promjenjivih programskih shema”.

O medijima poput interneta, novina ili pak obične telefonije, preko kojih također građanima stižu pozivi da vide “vlastitu budućnost”, ili da se “oslobode uroka”, nitko ništa ne kaže.

Zagrebački sociolog religije Goran Goldberger ne čudi se navedenom stanju, jer je to, kaže, siva zona društva o kojoj ne postoje istraživanja, pa se zato o njoj malo zna. Goldberger se u svojim tumačenjima poziva na nalaze američkog sociologa Erich Goodea, koji kaže da su fenomen vidovnjaštva i proricanja dio vjerovanja u paranormalno koja su prihvaćena u javnosti i prisutna u televizijskim programima, serijama i New Age knjigama.

Po njemu, ljudi se okreću paranormalnom kada im društvo ne nudi dovoljno podrške. Kada znanost, medicina ili tehnologija pružaju rezultate i dovode do željenog cilja, ljudi koriste racionalno ili empirijsko mišljenje.

Veza s paranormalnim se u ovom konkretnom slučaju generira i održava kroz odnos profesionalnih praktikanata – astrologa ili vidovnjaka – s klijenatima, koji plaćaju usluge i savjete za nedaće u životu, objašnjava Goldberger.

Kamo vode tragovi?

Izvjesna Lejla na telefonu broj 060 xx xx “zahvaljujući svome dugogodišnjem iskustvu i urođenom daru”, kaže, “pomaže u rješavanju svih vaših problema” “šaljući pozitivnu energiju na daljinu”. Interese publike podijelila je na ljubavno proricanje, financije i vidovnjaštvo.

S drugog portala preko telefona 064… sasvim izravno pozivaju na “rješavanje svih dilema” i nude pomoć u slučaju da nekoga “izluđuje preuranjena ejakulacija” ili ako “razbija glavu zbog veličine ili izgleda svoga spolovila”.

Ta dva poziva stižu preko dva trgovačka društva registrirana za računalne i srodne djelatnosti iz Zagreba: Lejlin preko malog poduzetnika “IT Jedan d.o.o.“, a drugi preko “Ovčice d.o.o.“.

IT Jedan se, među inim, pojavljuje na mrežnoj stranici zodiak.hr, putem koje se daju vidovnjačke usluge. Na dnu stranice prepune apela, sitnim slovima je ispisano nešto teško shvatljivo pravno neupućenim korisnicima: “Savjetodavne usluge su pružene od IT Jedan d.o.o.”, a potom: “Savjetodavci nisu zaposlenici ili predstavnici Zodijak.hr-a”.

Poslovna filozofija – mlatiti lovu

Kako te dvije tvrtke objašnjavaju svoju poslovnu filozofiju, nije se uspjelo doznati. Iz IT Jedan d.o.o., koji je polovicu svoga kratkog odgovora Hini posvetio predstavljanju tvrtke kao “jednog od vodećih operatora usluga s posebnom tarifom”, odgovorili su da oni iznajmljuju brojeve pružateljima sadržaja i da, budući da ni na jednom broju ne pružaju sadržaj, ne raspolažu informacijama koje su od njih tražene.

IT Jedan nije odgovorio ni na pitanje u kojoj mjeri vidovnjaštvo i slične usluge “savjetodavaca” sudjeluju u prihodima tvrtke. No, prema javno dostupnim podacima, tvrtka osnovana 2005. ima deset zaposlenih i u 2013. ostvarila je prihod od 74,6 milijuna kuna, a neto dobit od 14,6 milijuna kuna. Tko nazove Lejlu, minuta njezine “pomoći” stajat će ga 6,99 kuna odnosno 8,41 kune po minuti, što je i nekoliko desetaka puta više od cijena nekih operatora u običnoj telefoniji.

Na telefonu drugog operatora, Vidovite ovčice, nije se javio nitko, a treći davatelj usluga ostao je nepoznat. On se pojavljuje na domeni jednog bloga i samo predstavlja priče u kojima je pomogao ljudima u nevoljama. Primjerice, “vratio” je muža zakonitoj ženi nakon što je s njega skinuo “negativne energije koje su mu okrenule mozak”.

Pri Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (HAKOM) prijavljen je 281 takav operator usluga s posebnom tarifom preko 06x brojeva i kratkih kodova za govorne usluge i/ili preko kratkih SMS kodova. Operatori usluga s posebnom tarifom ne prijavljuju vrstu usluge koju pružaju te HAKOM nema podatak o udjelima usluga s posebnom tarifom, odgovoreno je Hini iz HAKOM-a.

Zaštita “ne bi se štel mešati”

AEM je učinila sve kako bi zaštitila “najveći dio gledatelja”, u prvom redu one najmlađe, tako što je propisala da se astrološke i tarot emisije ne smiju emitirati prije 23 sata, te da moraju sadržavati programsku oznaku 18 i programsko upozorenje na početku o neprimjerenosti za djecu i maloljetnike. Ujedno je propisala da se ne smiju davati savjeti o zdravlju te da se jasno mora komunicirati informacija kako su savjeti u emisiji namijenjeni zabavi te tome prilagoditi komunikaciju, odgovaraju iz AEM-a. Sličan odgovor stigao je iz Ministarstva kulture.

AEM provodi povremene samostalne nadzore tih emisija, a od 2011. do 2014. godine pristiglo joj je osam pritužbi građana, u kojima se najčešće negoduje što se tarot i slične emisije uopće emitiraju.

No, ni AEM ni HAKOM se, kažu, ne miješaju u uređivačku politiku nakladnika. HAKOM će sankcionirati tvrtku ako se neki sadržaj namijenjen broju 064 emitira pod brojem 060, ali u sami sadržaj neće ulaziti, kazao nam je rukovoditelj nadzora u HAKOM-u Ivo Majerski.

AEM je posljednje četiri godine izrekla četiri upozorenja nakladnicima (tri Z1 Televiziji i jedno HR Radio Rijeka), te uputila dva zajednička dopisa svim nakladnicima, ali nije izrekla ni jednu sankciju.

Iz Odnosa s javnošću Ravnateljstva policije odgovorili su da nemaju klasificirane prekršaje i kaznena djela povezane s davateljima takvih usluga, no tijekom 2014. zabilježili su 67 kaznenih djela “nadriliječništva”. U tijelima koja se brinu o udrugama nemaju nikakva uvida u one koje se bave astrologijom i sličnim aktivnostima.

HAKOM je tijekom svibnja 2012. naložio operatorima pokretnih mreža da privremeno blokiraju promet prema 62 kratka broja IT Jedan d.o.o. za koje je utvrdio da nisu osiguravali zaštitu krajnjih korisnika od naplate neželjenih usluga, te da nisu transparentno informirali o pružatelju tih usluga. Direktor Igor Tatarović se žalio medijima da je samo njegova tvrtka bila blokirana, a konkurencija nije.

Iz Ministarstva kulture ističu da je za prekršaje navedenih odredbi zapriječena kazna u visini od sto tisuća do milijun kuna, te da se može smatrati da je tretman spornih sadržaja zakonski solidno riješen. No, priznaju da na nesankcionirane prekršaje upozorava i pravobraniteljica za djecu, koja je još krajem 2013. apelirala na AEM da tome posveti dužnu pažnju.

Ministarstvo kulture podržalo je zalaganje pravobraniteljice i najavilo u pismu od 10. ožujka 2014., da će “ukoliko nastojanja AEM-a ne pronađu primjereno rješenje”, takva rješenja ponuditi samo Ministarstvo, u sklopu “smjernica za izmjene medijskog zakonodavstva”.

Ona mogu uključivati uvođenje dežurne telefonske linije na koje bi građani mogli prijaviti emitiranje štetnih sadržaja u neprimjerenim terminima i bez primjerenih upozorenja, a može se razmotriti i uvođenje posebnih pristojbi za one koji takve sadržaje emitiraju, no u svakom slučaju, neizbježan je detaljniji i, vjerojatno, stroži nadzor od strane nadležne Agencije, priopćili su iz Ministarstva kulture.

Uloga medija

Goran Goldberger ocjenjuje da je uloga države minimalna u smislu pravne regulative, te da danas država i njezine institucije imaju mnogo većih problema od ovog pitanja. No, napominje da svoju odgovornost u tome imaju i mediji.

Osim što mediji služe kao infrastruktura vidovnjaštvu, ti su sadržaji neizravno dio njihove koncepcije.

Ilustrativan je primjer Vidoviti Milan, jedan od likova iz svijeta vidovnjaštva, koji je postao poznat po izjavama tipa: “Vi ćete zatrudnjeti u sedam dana ako pročitate Pinokija svaki dan”. Iako se izruguje tome fenomenu, ljudi koji mu se obraćaju uzimaju ga za ozbiljno.

Na wikipediji mu je posvećena natuknica za četvrtinu veća nego velikanima ljudske misli poput Thomasa Hobbesa ili J. C. F. Hölderlina.

Vidoviti Beograđanin u hrvatske medije došao je nakon što je zabranjeno proricanje kartama u Srbiji. Najprije je prešao na jednu nacionalnu televizijsku postaju u Bosni i Hercegovini, a potom i njezinu sestru po vlasniku u Hrvatskoj. Prenosile su ih mreže manjih tv postaja u obje države. Početak njegova biznisa u Hrvatskoj poduprla su četiri vodeća portala, uključujući i dva koji pripadaju najprodavanijim dnevnim listovima, objavivši o njemu istoga dana bombastične tekstove. Teško je povjerovati da se to dogodilo spontano.

Mediji su u više navrata priopćili kako gorske službe spašavanja (HGSS) u svojim potragama angažiraju i po nekoliko vidovnjaka. Ana Bakšić iz HGSS odlučno je to odbacila.

HGSS uzima u obzir podatke koje rodbina eventualno traži od takvih osoba, koje provjerimo kao i svaku drugu informaciju koju nam dostavi obitelj. No, mi takve usluge nikada ne tražimo, ne vjerujemo u njih niti ih plaćamo, nego postupamo po racionalnim protokolima koji su ustanovljeni u praksi traženja i spašavanja u svijetu. Savjeti vidovnjaka su obično općeniti tipa “u grmu iza zidića” i ne znam da je i jedan ikada pomogao, zaključila je Ana Bakšić.

“Klasična navlakuša”?

Potrebe ljudi za proricanjem su potrebe ljudskog duha da ga se čuje, da izrazi probleme koji ga tište i da stekne osjećaj sigurnosti i kontrole nad nesigurnim životnim okolnostima. U slučaju komercijalnog vidovnjaštva, te su potrebe podložne manipulaciji i financijskom iskorištavanju potrebitih ljudi, koji inzistiraju na instant-rješenjima svojih problema, dodaje Goldberger.

Kako podaci pokazuju, nisu dovoljne samo potrebe ljudi. Čini se da je najmanje jednako važno sustavno poticanje ljudske gladi za lakim rješenjima, koje dobro organiziran teleoperatorski sustav kratkih kodova izaziva preko svih mogućih medija. Osoba iz sustava nadzora koja nije željela da joj se spomene ime, nazvala je to “klasičnom navlakušom”.

Ako se može složiti da je dio tih sadržaja poput Milana zabavan, nedostaje opravdanje za većinu drugih sadržaja. Svatko tko pogleda neku od tih emisija lako će zapaziti da sadržaje “oslobađanje od uroka” bitno drukčije shvaćaju tjeskobni tražitelji “usluga” od tijela zaduženih za kontrolu.

Također, nije teško zapaziti da ranjive skupine nisu samo djeca i da mišljenje koji smo čuli u neformalnom razgovoru da društvo “ne može zaštititi sve glupe ljude” nije odgovoran i izravno takve prepušta u ruke prevarantima.

Medijske vlasti pokazuju bojazan da bi ih “zahvat” u sadržaje tih emisija mogao koštati optužbe za cenzuru, no Goldberger upozorava da je problem puno širi. Po njemu, svoj dio odgovornosti snose ne samo mediji i neposredni akteri koji nude takvu djelatnost, nego i svi ljudi koji su uključeni i zainteresirani za davanje i primanje ovakvih usluga, kao i agencije, obrazovni sustav, obitelj i šira društvena zajednica.

Svi bi oni trebali biti podrška tražiteljima “usluga” da nađu povjerenja u sebe i svoje kapacitete za rješavanje tih problema, ukazuje na bit problema Goldberger.
 

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

U vrijeme kada svatko ima mobilni telefon, prilično je lako prisluškivati njegovog vlasnika, iz bilo kojeg razloga. Proverite da li ste i vi možda ‘na nišanu’ nekog radoznalca.

Nije tajna da se sigurnosne službe u svakoj državi bave nezakonitim prisluškivanjem telefona. Ni Hrvatska nije iznimka. Međutim, vrlo je lako otkriti da li se telefon nalazi na popisu prisluškivača.

Mobiteli su naročita meta prisluškivača. Postoji nekoliko načina kako se može ilegalno prisluškivati ​​telefon.

U vrijeme kada svako ima mobitel, prilično je lako prisluškivati ​​njegovog vlasnika, iz bilo kojeg razloga. Provjerite jeste li i vi možda ‘na nišanu’ nekog radoznalca.

Specifičnosti mobilnih telefona pogodne za prisluškivanje:

1. Vanjski uređaju slični USB napravama koji imaju mogućnost da skinu sve podatke sa SIM kartice. SIM kartica mora biti fizički stavljena u uređaj. Na taj način se mogu očitati sve SMS poruke koje su poslane s te SIM kartice, a poneka i snimljeni razgovori.

2. Uređaj u koji se unosi broj telefona koji se prisluškuje. Taj uređaj snima sve razgovore i kopije šalje na jednu lokaciju, najčešće bazu podataka tvrtke koja održava uređaj.

3. Pazite gdje ostavljate telefon jer netko može u telefon instalirati programe poput FlexiSpy i RecordiaPro. Ovi programi omogućuju prisluškivačima da uživo slušaju vaš telefonske razgovore. Također, ti programi u sebi sadrže i GPS lokator koji u svakom trenutku prikazuju trenutnu lokaciju.

4. Tvrtke koje se bave praćenjem preko interneta. Potrebno je samo da imaju vaš broj telefona koji zatim unose u program i tako otkrivaju vašu točnu lokaciju.

Obratite pozornost na slijedeće indikatore, i možda će te lako otkriti da li je vaš telefon prisluškivan.

7 najčešćih znakova da vam netko prisluškuje telefon:

1. BATERIJA SE BRZO ISTROŠI

Klasičan znak da vam netko prisluškuje telefon je trajanje baterije nakon što je napunite i ekstremno visoka temperatura baterije. Baterija u mobitelima se brzo troši jer programi za prisluškivanje crpe njezinu snagu i kada telefon ne koristite.

S obzirom da je većina osoba koje prisluškuju telefon žele imati 24/7 pristup, aplikacija koju će instalirati će raditi u svakom trenutku tijekom dana. Ovaj proces može drastično isprazniti izvor energije s obzirom na činjenicu da se software za špijuniranje nikada ne gasi.

Kao i kod većine mobilnih uređaja, kod rada na dulje vrijeme baterija postane nesumnjivo vrlo topla, no ako je na dodir i vruće, to je znak da u pozadini rade programi za praćenje koji još dodatno pregrijavaju bateriju telefona.
 

 

2. SPORO GAŠENJE TELEFONA

Ako ne možete na normalan način ugasiti telefon ili mu je potrebno mnogo više vremena za gašenje nego obično, šanse su da vam netko prisluškuje telefon. Razlog tome jeste što je potrebno duže vremena da se svi programi za prisluškivanje ugase. Moguće je i da vam telefon nije ispravan, ali obavezno pratite da li se telefon čudno ponaša.

3. ČUDNI POZADINSKI ZVUKOVI

Šum tijekom razgovora ili čudno zujanje ukazuju na to da postoji velika vjerojatnost da se telefon prisluškuje. Mnogi ni ne razmišljaju o toj mogućnosti jer im je izgovor da je veza loše uspostavljena. Eho i statičko pucketanje su isto tako zvukovi na koje trebate obratiti pozornost, jer ti zvukovi mogu nastati od strane tehnologije osobe koja vas prisluškuje. Međutim, današnja telekomunikacijska tehnologija je vrlo napredna i suvremena tako da smetnje po pitanju signala su vrlo rijetke.

4. POVEĆAN PODATKOVNI PROMET

Pokušajte pratiti neko vrijeme svoj podatkovni promet na mobilnom telefonu, ukoliko je to moguće. Naravno to će biti puno teže na pametnim telefonima koji imaju neprestani podatkovni promet. Ukoliko se promet povećao drastično to je jedan od razloga za sumnju. S obzirom da je druga osoba ima pristup vašem prislušnom uređaju to znači da će biti u mogućnosti doći do svih vaših aplikacija, pa čak i internet preglednika. Ako je pojedinac u stanju upravljati onim aplikacijama koji koriste internet, tada će sigurno biti povećanje preuzetih i poslanih podataka.

Još jedan razlog zašto promet može biti veći je zbog činjenice da ove špijunske aplikacije vrše prijenos podataka na neko drugo mjesto. Ovi prijenosi su vrše putem interneta i šalju vaše podatke tajno – 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu.

5. DISTORZIJA GLASA

Još jedan vrlo čest znak da vam netko prisluškuje telefon jeste distrozija glasa. Ukoliko čujete “robotsko” glas osobe s kojom razgovarate, vrlo je velika vjerojatnost da netko sluša ili snima vaš razgovor.

6. KODIRANE SMS PORUKE

To bi mogao biti način za osobu koja vas prisluškuje da vas pokuša kontaktirati i pokazati vam da ste prisluškivani. To također može biti jednostavan pokazatelj da je još netko dobio pristup dolaznih i odlaznih SMS poruka.

Ako ste dobili bilo kakve kodirane SMS poruke, postoji velika vjerojatnost da je netko pokušao prisluškivati vas i vaši podaci više nisu sigurni.

7. DOK NE KORISTITE TELEFON

Obratitie pažnju na to ako telefon počne čudno ponašati jer je moguće da imati na telefonu instaliran za prisluškivanje. Ove programe je vrlo lako ubaciti na nečiji telefon pomoću emaila ili prebacivanjem fajlova bluetooth-om. Fiskni telefoni također nisu iznimka kada je riječ o prisluškivanju. Obratite pozornost na čudne zvukove u pozadini, naročito zujanja ili šuštanja. Obratite pozornost također na moguće distorzije i smetnje na ekranu vašeg mobilnog telefona.

 

 
(vestinet,youtube.com/uredio:nsp)

Mislite da ste obrisali dokument ako ste ispraznili ‘koš za smeće’? Uvjereni ste da ste sigurni jer surfate ‘anonimno’? Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine na prvi pogled

Tehnologija je proteklih godina toliko uznapredovala da su neki savjeti koji su bili korisni prije desetak godina postali neupotrebljivi ili čak štetni za nove uređaje.

No znači li to da treba zaboraviti baš sve savjete koje ste tijekom godina čuli o mobilnim telefonima, tabletima ili računalima?

Popular Mechanics je napravio listu mitova koji kruže među korisnicima, a koji mogu i ne moraju biti istiniti. Neki od njih novijeg su datuma, dok su drugi tu već dvadesetak godina.

‘Jailbreak’ i ‘Root’ su ilegalni

Otkako su se na tržištu pojavili pametni telefoni, iskusniji korisnici traže način kako zaobići tvornička ograničenja operativnih programa i pristupiti i onim dijelovima uređaja koji su nedostupni prosječnim korisnicima.

Najpopularnije su metode ‘Jailbreak’ za uređaje s iOS-om odnosno ‘Root’ za uređaje s Androidom. Radi se, zapravo, o ubacivanju operativnog sustava u pametni telefon bez tvorničkih ograničenja koje je proizvođač ugradio u originalni operativni sustav.

No da li je ‘jailbreakanje’ i ‘rootanje’ ilegalno i zabranjeno zakonom? U SAD-u su odlučili kako je ‘jailbreak’ na iPhoneu legalan, ali time korisnici gube Appleovu garanciju, dok je na iPadu to još uvijek sivo područje.

U Hrvatskoj se još nitko nije pozabavio pravnom stranom ‘rootanja’ i ‘jailbreakanja’ uređaja.

U svakom slučaju, promijenite li operativni sustav na uređaju ili kroz ‘jailbreak’ ili kroz ‘root’, proizvođači vam neće više priznavati garanciju. Ako se bilo što dogodi s uređajem nakon toga, popravak ćete platiti kao da nemate garanciju.

Isplati li se riskirati? Milijuni korisnika koji su ‘jailbreakali’ ili ‘rootali’ svoje uređaje tvrde da se isplati, ali i da uvijek postoji rizik da umjesto ‘boljeg’ uređaja na kraju završite s ‘ciglom’.

Što se tiče ‘otključavanja’ uređaja s mobilne mreže, Pravilnikom o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga propisano je da operator može ograničiti mobilni uređaj na rad unutar svoje mreže samo za vrijeme minimalnog trajanja pretplatničkog ugovora. Nakon isteka ugovora, odnosno u slučaju pre-paid korisnika nakon 12 mjeseci korištenja usluge, operater bi trebao na zahtjev korisnika i bez naknade ‘otključati’ uređaj.

Što više ‘crtica’, to je bolji signal

Sjećate se onih scena s početka ere mobilnih uređaja kada ste ulaskom u zgradu ili tunel izgubili signal, prekinuo vam se poziv ili niste mogli poslati SMS poruku, a pogled na ekran pokazao je da nemate niti jednu ‘crticu’ koja je označavala jačinu signala?

Znači li to da je potrebno što više ‘crtica’ da bi nam signal bio bolji? Da i ne. Kvaliteta samog signala ne ovisi o ‘broju crtica’. One označavaju koliko je jak signal prema odašiljaču.

Ukoliko je odašiljač opterećen, možete imati sve ‘crtice’, a da i dalje ne možete uspostaviti poziv. Najbolji je primjer Nova godina kad svi šalju poruke ili zovu pa se dogodi da vam ‘puca’ veza ili ‘ne prolaze’ SMS poruke.

Isto tako, prikaz jačine signala varira od uređaja do uređaja. Stariji uređaji sa slabijim prijemnikom na ekranu mogu imati tek jednu ili dvije ‘crtice’, dok će kod novijeg uređaja s jačim prijemnikom signal biti ‘pun’.

LED i LCD su različite tehnologije

Proizvođači ekrana i televizora vole isticati različite slova uz modele svojih uređaja kako bi naglasili da je upravo taj uređaj napravljen pomoću najnovije tehnologije. Tako su često LED i LCD prikazane kao dvije različite tehnologije, no to nije u potpunosti točno.

LED je zapravo oznaka koja označava na koji način se dovodi svjetlost u pozadinu LCD zaslona. LCD televizori u pravilu su nešto deblji jer se oslanjaju na hladne katodne fluorescentne lampe koje emitiraju bijelu svjetlost, a kojoj se potom dodaje boja kako bi se stvorila slika. S druge strane, LED televizori su veoma tanki jer koriste svjetleće diode koje emitiraju svjetlost u boji.

Za razliku od plazmi i LCD televizora, LED televizori i zasloni nešto su štedljiviji što se potrošnje energije tiče, a i navodno traju dulje.

Laptop uvijek može biti ‘u struji’

Baterija u prijenosnom računalu tijekom godina bila je predmet različitih rasprava. Trebali ju vaditi iz računala kad je ono priključeno na struju? Treba li ju u potpunosti prazniti prije ponovnog punjenja? Treba li uopće puniti bateriju do kraja?

Želite li što bolje iskoristiti bateriju na prijenosnom računalu, trebate, prije svega, obratiti pozornost na samo računalo. Ukoliko punite bateriju i radite na računalu te primijetite da se ono jače zagrijava, isključite računalo iz struje. Naime, zagrijavanje smanjuje životni vijek baterije i ona prije slabi.

Osim vrućine, za bateriju je poguban i visoki napon. Poput onog kakav se stvara u bateriji ako se nastavi puniti i nakon što je napunjena do kraja. Stoga želite li održati bateriju što dulje na životu, ili ju punite kad je računalo isključeno, ili ju prestanite puniti netom prije no što dosegne punu napunjenost.

I obratite pozornost na ono što vam signalizira program za upravljanje baterijom, ako je takav dostupan za vaše prijenosno računalo. On vam može reći kada se baterija pregrijava ili koliko je još ciklusa punjenja/pražnjenja preostalo prije no što budete prisiljeni zamijeniti bateriju.

Appleova računala ne dobivaju viruse

Godinama su Appleova računala slovila kao ‘imuna na viruse’. No nakon što je virus ‘Flashback’ zarazio oko 250 tisuća Mac računala, Apple je morao priznati kako njihovo računalo nije imuno na zarazu.

Istina je da su Appleova računala manje izložena virusima i hakerskim napadima jer ih je u svijetu manje od računala koja koriste Windowse kao operativni sustav. Ali kako se i broj Macova povećava iz godine u godinu, tako i oni postaju sve poželjnija meta.

Stoga bi i vlasnici Macova trebali instalirati antivirusni program i obratiti pozornost na internetske stranice kojima surfaju kako bi rizik od zaraze smanjili na najmanju moguću mjeru.

Što više piksela, to je bolja fotografija

Istina je da će kamera sa 16 megapiksela zabilježiti bolju fotografiju nego ona s 3 ili 6 megapiksela, ali to ne znači i da će i konačni rezultat biti bolji.

Hoće li na fotografiji koju ste napravili s kamerom od 16 megapiksela biti vidljiv svaki detalj ovisi ponajprije o samom senzoru kamere. Što je senzor veći, može registrirati više svjetlosnih podataka i više detalja.

Tako možete imati kameru sa 20 megapiksela, ali ako je senzor veličine glave pribadače, svi ti silni pikseli neće doći do izražaja.

Kod mobilnih uređaja, razlika se osjeti i ovisno o softveru koji se koristi za obradu fotografije u samom uređaju. To se najbolje vidi kad nakon ažuriranja sustava fotografije ‘odjednom’ postanu puno čišće i detaljnije.

U prosjeku je 10 megapiksela i više nego dovoljno za svakodnevnu uporabu.

Za najbolje HD iskustvo, trebaju vam i najskuplji kablovi

Proizvođači kabela stalno izbacuju nove, ‘još bolje’ kabele koji bi trebali osigurati savršeni zvuk i sliku. No kod HDMI kablova to i nije točno.

HDMI kabeli prenose digitalni signal koji ili prolazi kroz kabel ili ne prolazi. Stoga nije bitno imate li kabel sa zlatnim konektorima ili onaj koji ste kupili u obližnjoj trgovini za 30 kuna. Ako je ispravan i dobro spojen, prenositi će signal bez problema.

Jedina iznimka mogla bi biti ako vam treba kabel dulji od 3-4 metra. Kako kod jeftinih kablova na većim udaljenostima može doći do slabljenja signala, za takve slučajeve možda ne bi bilo loše dati koju kunu više. Ali to i dalje ne znači da vam treba kabel sa zlatnim konektorima, osim ako ga baš želite imati kod kuće.

Pražnjenje ‘Koša za smeće’ briše dokumente zauvijek

Želite li obrisati neki dokument na svom računalu, poslati ćete ga u ‘Koš za smeće’, a potom taj ‘Koš’ isprazniti i dokument je izbrisan. Nije baš tako.

Naime, kad korisnik isprazni ‘Koš za smeće’ na računalu, računalo nije fizički obrisalo niti jedan dokument sa svog tvrdog diska. Ono je samo obrisalo veze koje su bile stvorene prema tom dokumentu i zabilježilo kako prostor na kojem se dokument nalazi može ispuniti nekim drugim dokumentom.

Kako biste u potpunosti obrisali dokument s računala, potrebno je napraviti još jedan korak. Na Macu je potrebno odabrati ‘secure empty Trash’ opciju, dok će korisnici Windowsa morati posegnuti za specijaliziranim programima koji zaista uništavaju sve tragove dokumenta na računalu.

No i to samo pražnjenje ‘Koša za smeće’ ima svoje prednosti. Ukoliko ste neki dokument nehotice obrisali, vjerojatno ćete ga moći povratiti. Barem u teoriji.

Privatno surfanje štiti vašu privatnost

Gotovo svi internetski preglednici imaju mogućnost ‘privatnog’ ili ‘anonimnog’ surfanja internetom. No iako vas mogu uvjeravati da kad uključite tu opciju surfate internetom anonimno, to nije točno.

Iako preglednici tijekom ‘privatnog’ surfanja neće bilježiti informacije o tome koje stranice posjećujete ili što upisujete u obrasce, vaš internetski provider, same web stranice, ali i oglašivači i dalje mogu pratiti što radite na internetu.
Želite li zaista biti anonimni dok surfate, potreban vam je ‘posrednik’ odnosno ‘proxy server’ poput Tora koji će maskirati vašu IP adresu i prikazati vas kao nekog drugog korisnika. Druga je opcija korištenje VPN-a, odnosno sigurne veze koja kodira sve podatke koje šaljete u svijet i tako štiti vašu privatnost.
 
(tportal.hr/uredio: nsp)

Platforme društvenih medija su izgrađene na slabim vezama. Na Twitteru-u možete slijediti (ili vas mogu slijediti) ljude koje možda nikad niste upoznali. Facebook je alat za učinkovito upravljanje poznanstvima, za održavanje veze s ljudima s kojima inače ne biste mogli ostati u vezi.

Jednog ponedjeljka u četiri i trideset poslijepodne, 1. veljače 1960. godine, četiri studenta su sjedjela za šankom na kojem se služila hrana u restoranu Woolworth u centru grada Greensboro, u Sjevernoj Karolini. Oni su tada bili studenti prve godine na Poljoprivrednom i tehničkom fakultetu Sjeverne Karoline, crnačkom fakultetu koji je od središta bio udaljen oko kilometar i po.

“Molim vas jednu kavu”, rekao je jedan od učenika, Ezell Blair, konobarici.
“Ne služimo crnce”, odgovorila je.

Šank u restoranu Woolworth je bio u obliku slova L i za njega je moglo sjesti šezdeset-šestero ljudi, dok je na drugom kraju bio snack bar za kojim se stajalo. Dio za sjedenje je bio za bijelce. Snack bar je bio za crnce. Druga radnica, crnkinja koja je radila u kuhinji, prišla je studentima i pokušala ih upozoriti. “Vaše ponašanje je glupo, nerazumno!”, rekla im je. Oni se nisu pomaknuli. Oko pet i trideset, prednji ulaz u radnju je zaključan. Četvorica su i dalje ostala sjediti. Na kraju su izašli na sporedna vrata. Vani se okupila grupa ljudi, uključujući fotografa iz novina Greensboro Record. “Vratit će sutra sa studentima Poljoprivrednog fakulteta”, rekao je jedan od četvorice učenika.

Do jutra je protest porastao na dvadeset sedam muškaraca i četiri žene, uglavnom iz istog studentskog doma iz kojeg su bila prva četvorica. Muškarci su bili odjeveni u odijela i kravate. Studenti su ponijeli sa sobom školske knjige i učili su sjedeći za šankom. U srijedu su im se pridružili studenti iz crnačke srednje škole, Dudley High, pa je broj protestanata porastao na osamdeset. Do četvrtka je taj broj porastao na tri stotine, uključujući tri bijelkinje, iz studentskog doma Greensboro, Sveučilišta Sjeverne Karoline. Do subote je na “sjedeljci” bilo šest stotina ljudi. Ljudi su izašli na ulice. Bijeli tinejdžeri su mahali zastavama Konfederacije (prim. prev. Nekadašnji robovlasnički jug). Netko je bacio petardu. U podne je stigao nogometni klub Poljoprivrednog fakulteta. “Evo stižu razbijači”, povikao je jedan od bijelih učenika.

Do sljedećeg ponedjeljka, sjedeljke su se proširile na Winston-Salem, koji je bio udaljen oko četrdeset kilometara i Durham, na 75 kilometara daleko. Sutradan su se pridružili studenti sa Učiteljskog fakulteta Fayetteville Johnson C. Smith, u mjestu Charlotte, da bi se u srijedu uključili i studenti sa Fakulteta St. Augustine i Univerziteta Shaw, u mjestu Raleigh. U četvrtak i petak, protest je prešao državnu granicu, zahvativši Hampton i Portsmouth (Virginia), Rock Hill (Južna Karolina), i Chattanooga (Tennessee).

Do kraja mjeseca, sjedeljke su se proširile po cijelom Jugu, sve do Teksasa na zapadu. “Svakog studenta kojeg sam sreo pitao sam kako je bilo prvog dana prosvjeda na njegovom kampusu”, pisao je politički teoretičar Michael Walzer za Dissent. “Odgovor je bio uvijek isti: ‘To je bilo poput groznice. Svi su htjeli sudjelovati. ‘”Na kraju je nekih sedam tisuća sudionika sudjelovalo u prosvjedima. Na tisuće je uhićeno, a na tisuće je postalo još radikalnije. Ovi događaji ranih šezdesetih su prerasli u rat za građanska prava koji je zahvatio jug narednih godina tog desetljeća – a sve se to događalo bez email-a, SMS-a, Facebook-a, ili Twitter-a.

Svijet je, kažu, usred revolucije. Nove alate društvenih medija su nanovo izumile društveni aktivizam. Uz Facebook i Twitter i njima slične društvene mreže, tradicionalni odnos između političkih vlasti i volje javnosti je potpuno izmijenjen, olakšavajući nemoćnima da međusobno surađuju, koordiniraju akcije i progovore o svojim problemima. Kada je deset tisuća protestanata izašlo na ulice Moldavije u proljeće 2009. godine, kako bi protestirali protiv tadašnje vlade u toj državi, akcija je nazvana Twitter revolucija, zbog toga što je ova društvena mreža korištena za okupljanje demonstranata.

Nekoliko mjeseci kasnije, kada su studentski protesti uzdrmali Teheran, State Department je poduzeo nesvakidašnji korak tražeći od Twitter-a da suspendira zakazano održavanje svoje web stranice, jer Administracija nije željela da ključna alat za organiziranje bude izvan upotrebe u jeku demonstracija.

“Bez Twitter-a, ljudi u Iranu ne bi osjećali moć i samopouzdanje da ustanu u obranu slobode i demokracije”, Mark Pfeifle, bivši savjetnik za državnu sigurnost, je kasnije napisao, tražeći da Twitter bude nominiran za Nobelovu nagradu. Nekada su se aktivisti definirali prema svojim ciljevima, a sada se definiraju prema alatima. Facebook ratnici idu online kako bi se borili za promjene.

“Vi ste naša jedina nada,” James K. Glassman, bivši viši dužnosnik State Department-a, je rekao grupi cyber aktivista na nedavnoj konferenciji koju su sponzorirali Facebook, AT & T., Howcast, MTV, i Google. Stranice poput Facebook-a, rekao je Glassman, “daju SAD-u značajnu komparativnu prednost nad teroristima. Prije izvjesnog vremena, rekao sam da nas je Al Qaeda ‘jela za doručak’ na Internetu’. To više nije slučaj. Al Qaeda je ostala u Web 1.0. Internet je sada stvar interakcije i konverzacije. “

Ovo su jake, i zbunjujuće tvrdnje. Zašto je bitno tko koga “jede za doručak” na internetu? Jesu li ljudi koji se ulogiraju na svoj Facebook račun zaista naša jedina nada? A što se tiče moldavijske Twitter revolucije, Evgeny Morozov, znanstvenik sa Stanforda koji je bio najuporniji kritičar digitalnog evanđelizma, tvrdi da je Twitter imao slab značaj u Moldaviji, zemlji u kojoj postoji vrlo mali broj korisnika Twitter-a.

A moguće je da to i nije bila revolucija, jer su protesti – kako sugerira Anne Applebaum u Washington Post-u mogli biti i inscenirani od strane vlade. (U zemlji koja se paranoično plaši rumunjskog revanšizma, protesnici su mahali rumunjskom zastavom nad zgradom Parlamenta.) U slučaju Irana, ljudi koji su se na Twiter-u bavili demonstracijama su uglavnom svi bili na Zapadu.

“Vrijeme je da se uloga koju je Twitter imao u događajima u Iranu pravilno prikaže,” napisao je Golnaz Esfandiari ovog ljeta u listu Foreign Policy. “Jednostavno rečeno: U Iranu nije bilo Twitter revolucije.” Utjecajni blogeri, kao što je Andrew Sullivan, koji veliča ulogu društvenih medija u Iranu, nastavlja Esfandiari, su pogrešno shvatili situaciju. “Zapadni novinari koji nisu mogli, ili se nisu htjeli potruditi, da dođu do ljudi koji su bili na mjestu događaja u Iranu jednostavno su nalazili informacije na Twiter-u na engleskom jeziku, na temu izbora u Iranu”, napisala je. “U svemu tome, kao da se nitko nije zapitao zašto bi ljudi pokušavali koordinirati prosvjede u Iranu na bilo kojem drugom jeziku osim na Farsi.”

Nešto od ove grandioznosti se moglo i očekivati. Inovatori imaju običaj da budu Solipsist. Oni često žele na silu uklopiti sve činjenice i iskustva u njihov novi model. Kao što je napisao povjesničar Robert Darnton, “Čudo komunikacijske tehnologije sadašnjosti proizvodi lažnu svijest o prošlosti čak i u smislu da komunikacija nema povijesti, ili da nema ništa vrijedno spomena prije ere televizije i interneta”. Ali u pitanju je nešto drugo, u pretjeranom entuzijazmu u vezi s društvenim medijima, pedeset godina nakon jedne od najveličanstvenijih epizoda društvenih previranja u američkoj povijesti, čini se da smo zaboravili što je aktivizam.

Ranih šezdesetih Greensboro je bio mjesto gdje se na rasnu neposlušnost redovito uzvraćalo nasiljem. Četiri studenta koji su prvi sjeli za šank bili se prestrašeni. “Da je netko došao iza mene i rekao ‘Buuu’, ja bih se srušio sa stolice”, rekao je jedan od njih kasnije. Prvog dana, poslovođa restorana je obavijestio šefa policije koji je odmah poslao dva policajca u restoran. Trećeg dana, banda bijelih siledžija je došla za šank i nadmeno stala iza protestanata, mumljajući prijetnje i epitete poput “čičkoglavi crnčuga”. Pojavio se i vođa lokalnog Ku Klux Klana. U subotu, tenzije su narasle, neko je izvijestio da je postavljena bomba i cijeli restoran je morao biti evakuiran.

Opasnost je bila još veća tijekom projekta “Ljeto mira” 1964. godine u Mississippiju, još jedne od kampanja koje su prethodile pokretu za građanska prava. Studentski nenasilni koordinacijski odbor je regrutirao stotine Sjevernjaka, većinom bijelaca, neplaćenih volontera, da vode “škole slobode”, registriraju crne glasače i podignu svijesti o građanskim pravima na Jugu. “Nitko ne smije nigdje ići sam, ali naročito ne u automobilu i ne noću,” glasile su upute koje su dobili. U roku od svega nekoliko dana kako su stigli u Misisipi, tri volontera Michael Schwerner, James Chaney, i Andrew Goodman su oteti i ubijeni, a kasnije tijekom ljeta, trideset sedam crnačkih crkava je zapaljeno, a na desetke sigurnih kuća su bačene bombe; volonteri su pretučeni, na njih je pucano, hapšeni su i jurili su ih kamioneti puni naoružanih ljudi. Četvrtina od ukupnog broja prijavljenih za program je odustala. Aktivizam koji dovodi u pitanje status quo koji napada duboko ukorijenjene probleme nije za slabiće.

Što ljude čini sposobnim za ovu vrstu aktivizma? Standfordski sociolog Doug McAdam je usporedio osobe prijavljene za “Ljeto mira” koje su ostale u programu s onima koje su odustale i otkrio da ključna razlika nije bila, kako bi se moglo očekivati, u ideološkom žaru. “Svi prijavljeni sudionici i oni koji su odustali su se jednako pokazali kao duboko posvećeni, svjesni pobornici ciljeva i vrijednosti programa Ljeto mira,” zaključio je. Ono što je bilo važnije je bio stupanj osobne veze sudionika s pokretom za građanska prava. Od svih volontera je zatraženo da daju popis osobnih kontakata ljudi za koje su htjeli da budu obaviješteni o njihovim aktivnostim i ispostavilo se da su sudionici, češće nego oni koji su odustali od programa, imali bliske prijatelje koji su također išli u Misissipi. Aktivizam visokog rizika, zaključio je McAdam, je fenomen “jakih veza”.

Ovaj obrazac se stalno ponavlja. Jedna studija Crvenih brigada, talijanske terorističke skupine iz sedamdesetih, je otkrila da je sedamdeset posto regrutiranih već imalo najmanje jednog dobrog prijatelja u organizaciji. Isto vrijedi i za ljude koji su se pridružili mudžahedinima u Afganistanu. Čak i revolucionarne akcije koje djeluju spontano, kao što su demonstracije u Istočnoj Njemačkoj koje su dovele do pada Berlinskog zida, su u srži, fenomen jakih veza. Oporbeni pokret u Istočnoj Njemačkoj se sastojao od nekoliko stotina grupa, od kojih je svaka imala u prosjeku dvanaest članova. Grupe su imale ograničen kontakt s drugima, a u to vrijeme je samo trinaest posto Istočnih Nijemaca imalo telefon. Sve što su znali je da se ponedjeljkom navečer, ispred Crkve Svetog Nikole u centru Leipziga, ljudi okupljaju da bi iskazali svoju ljutnju na državu. A ono što je bilo presudno za to ko će se pojaviti su bili “kritični prijatelji”, a što ste imali više prijatelja koji su bili kritični prema režimu postojala je veća vjerojatnost da ćete se pridružiti prosvjedima.

Tako da je ključna činjenica u vezi s četvoricom studenata prve godine za šankom u Greensboro-David Richmond, Franklin McCain, Ezell Blair, i Joseph McNeil bio njihov međusobni odnos. McNeil i Blair su bili cimeri u studentskom domu Poljoprivrednog fakulteta Scott Hall. Richmond je dijelio sobu sa McCainom na katu iznad, a Blair, Richmond i McCain su svi išli u srednju školu Dudley. Njih četvorica bi prokrijumčarili pivo u studentski dom i razgovarali do kasno u noć u Blairovoj i McNeilovoj sobi. Svi bi se prisjetili ubojstva Emmett Till 1955. godine, bojkota autobusnog prijevoza u Montgomeryju iste godine, i obračuna u Little Rock 1957. godine. Sjedeljka u Woolworth je bila McNeilova ideja. Razgovarali su o tome gotovo mjesec dana. Zatim je McNeil došao u sobu i pitao ostale da li su spremni. Nastala je stanka, a McCain je rekao na način koji je moguć samo među ljudima koji razgovaraju do kasno u noć, “Jeste li kukavice?”. Ezell Blair je skupio hrabrosti da sljedećeg dana traži kavu jer su uz njega bili njegov cimer i dva dobra prijatelja iz srednje škole.

Aktivizam koji se veže uz društvene medije uopće nije ovakav. Platforme društvenih medija su izgrađene na slabim vezama. Na Twitter-u možete slijediti (ili vas mogu slijediti) ljudi koje možda nikad niste upoznali. Facebook je alat za učinkovito upravljanje poznanstvima, za održavanje veze s ljudima s kojima inače ne biste mogli ostati u vezi. Zbog toga možete imati tisuću “prijatelja” na Facebooku, što nikada ne biste mogli u stvarnom životu.

Ovo je na mnogo načina divna stvar. I slabe veze imaju svoje prednosti, kako je primijetio sociolog Mark Granovetter. Naši poznanici i naši prijatelji su naš najveći izvor novih ideja i informacija. Internet nam omogućuje da eksploatiramo prednosti ovakvih udaljenih veza uz zadivljujuću učinkovitost. To je sjajno za širenje inovacija, interdisciplinarnu suradnju, povezivanje prodavača i kupaca, i za ostale vrste logistike. Ali slabe veze rijetko vode u aktivizam visokog rizika.

U novoj knjizi pod nazivom “Efekt vilinog konjica: Brz, učinkovit i moćan način upotrebe društvenih medija za postizanje društvenih promjena,” biznis konzultant Andy Smith i profesor s Ekonomskog fakulteta Stanford Jennifer Aaker navode priču Sameer Bhatia, mladog poduzetnika iz Silikonske doline koji se razbolio od akutne leukemije. To je savršena ilustracija prednosti društvenih medija. Bhatia je morao uraditi transplantaciju koštane srži, ali nije mogao naći odgovarajućeg donatora među rodbinom i prijateljima. Najveća vjerovatnoća je postojala među pripadnicima iste etničke skupine, a u državnom registru donatora koštane srži bilo je malo ljudi iz južne Azije. Njegov poslovni partner je zatim poslao e-mail objašnjavajući u kakvoj je Bhatia situaciji na adrese više od četiri stotine poznanika, koji su dalje proslijedili e-mail svojim poznanicima; Facebook i YouTube su bili posvećeni kampanji Pomozimo Sameer. Na kraju je registrirano gotovo dvadeset pet tisuća novih donatora koštane srži, i Bhatia je pronašao odgovarajućeg donatora.

Ali kako je kampanja postigla da se tako mnogo ljudi prijavilo? Tako što nisu tražili mnogo od njih. To je jedini način da utječete na nekog koga zapravo ne poznajete učiniti nešto za vas. Možete pridobiti tisuće ljudi da se registriraju kao donatori, jer je to vrlo lako učiniti. Treba samo poslati bris iz usta,a vjerovatnoća da je vaša koštana srž kompatibilna s osobom kojoj je potrebna je vrlo mala i provedete nekoliko sati u bolnici. Doniranje koštane srži nije mala stvar. Ali ne uključuje financijski ili osobni rizik; Ne znači da treba provesti ljeto bježeći pred kamionima naoružanih ljudi. Od vas se ne traži da se suprotstavite društveno uvriježenim normama i praksama. Ustvari, to je vrsta predanosti koja će vam donijeti samo društveno priznanje i pohvalu.

Propovjednici društvenih medija ne razumiju tu razliku; čini se da oni vjeruju da je Facebook prijatelj isto što i pravi prijatelj i da je prijavljivanje u registar donatora u Silicijskoj dolini danas aktivizam u istom smislu kao sjedenje za rasno podijeljenim šankom u Greensborou 1960. godine.

“Društvene mreže su naročito uspješne u podizanju motivacije”, pišu Aaker i Smith. Ali to nije istina. Društvene mreže su uspješne u podizanju učešća tako što smanjuju razinu motivacije koja je potrebna za sudjelovanje.

Facebook stranica Koalicije Spasimo Darfur ima 1,282,339 članova, koji su donirali u prosjeku devet centi svatko. Sljedeća najveća dobrotvorna akcija za Darfur na Facebook-u ima 22,073 članova, koji su donirali u prosjeku trideset pet centi. Pomozite da spasimo Darfur ima 2,797 članova, koji su dali u prosjeku petnaest centi.

Glasnogovornik za Koaliciju Spasimo Darfur je rekao za Newsweek, “Mi ne vrednujemo nečiji doprinos pokretu prema tome koliko su novca dali. To je snažan mehanizam za angažiranje ove kritične populacije. Oni informiraju svoju zajednicu, prisustvuju događajima, volontiraju. To nije nešto što možete izmjeriti gledajući popis donacija.

“Drugim riječima, Facebook aktivizam je uspješan ne tako što motivira ljude da se stvarno žrtvuju, već tako što ih motivira da rade stvari koje ljudi rade kada su dovoljno motivirani da se zaista žrtvuju. Daleko je to od šanka u Greensborou.”

Studenti koji su se pridružili sjedeljkama diljem Juga tijekom zime 1960. godine opisuju pokret kao groznicu. Ali pokret za građanska prava je bio više kao vojna kampanja nego kao zaraza. Kasnih pedesetih je bilo šesnaest sjedeljki u raznim gradovima na Jugu, petnaest su ranije organizirale organizacije za građanska prava kao što su NAACP i CORE. Izvidjeli su moguće lokacije za aktivizam. Napravili su planove. Aktivisti pokreta su držali obuke i pružali utočište za buduće protesnike. Četvorka iz Greensboro su bili proizvod ove prethodnice: svi su bili članovi Omladinskog vijeća NAACP. Bili su bliski sa šefom lokalnog ogranka NAACP. Bili su upoznati s ranijim valom sjedeljki u Durhamu, i sudjelovali u seriji sastanaka u okviru pokreta u crkvama aktivista. Kada se pokret sjedeljki proširio iz Greensboro na cijeli Jug, nije se širio ravnomjerno. Širio se u onim gradovima koji su imali postojeće “centre pokreta” jezgara posvećenih i obučenih aktivista spremnih da groznicu pretvore u akciju.

Pokret za građanska prava je bio aktivizam visokog rizika. Također je bio, što je ključno, strateški aktivizam: otpor sustavu izveden s preciznošću i disciplinom. NAACP je bila centralizirana organizacija, vođena iz New York-a prema strogo definiranim operativnim procedurama. Na Konferenciji kršćanskih vođa Juga, Martin Luther King, Jr.., Bio apsolutan autoritet. U centru pokreta je bila crnačka crkva, koja je imala, kako je istaknuo Aldon D. Morris u svojoj odličnoj studiji 1984. godine, “Korjeni Pokreta za građanska prava”, jasnu podjelu poslova među mnogobrojnim odborima i disciplinskim skupinama. “Svaka skupina je bila zadužena za određen zadatak i koordinirala je svoje aktivnosti preko nadležnih struktura,” piše Morris. “Pojedinci su bili odgovorni za zadatke koji su im dodijeljeni, a veće konflikte je rješavao svećenik, koji je obično imao vrhovnu vlast nad kongregacijom.”

Ovo je druga ključna razlika između tradicionalnog aktivizma i online varijante: društveni mediji nemaju ovakvu hijerarhijsku organizaciju. Facebook i njemu slični su poput alata za izgradnju mreža, koje su suprotne, po strukturi i prirodi, hijerarhiji. Za razliku od hijerarhija, s pravilima i procedurama, mrežu ne kontrolira jedna središnja vlast. Odluke se donose konsenzusom, a veze koje povezuju ljude sa grupom su labave.

Ova struktura čini mreže vrlo fleksibilnim i prilagodljivim u situacijama s niskim rizikom. Wikipedia je savršen primjer. Ne postoji urednik koji sjedi u New York-u i upravlja objavljenim informacijama. Informacije objavljuju pojedinci. Kada bi se svi unosi u Wikipediji sutra izbrisali, sadržaj bi brzo bio vraćen, jer to se događa kada tisuće pojedinaca spontano posvete svoje vrijeme nekom zadatku.

Ima mnogo stvari, međutim, koje mreža ne radi dobro. Automobilske tvrtke mudro koriste mrežu kako bi organizirali stotine dobavljača, ali ne i za dizajn automobila. Nitko ne vjeruje da se artikuliranje koherentne filozofije dizajna najbolje postiže raširenim, obezglavljenim sustavom organizacije. Mreže nemaju centraliziranu strukturu vodstva i jasne granice nadležnosti, pa imaju prave poteškoće u postizanju konsenzusa i postavljanju ciljeva. Oni ne mogu razmišljati strateški; oni su kronično podložni konfliktu i pogreškama. Kako napraviti težak izbor između taktika ili strategija ili filozofskog pravca kada svi imaju jednako pravo dati svoje mišljene?

Palestinska oslobodilačka organizacija je počela kao mreža, a stručnjaci za međunarodne odnose Mette Eilstrup-Sangiovanni i Calvert Jones tvrde u nedavnom eseju u International Security da je to razlog što su zapali u takve probleme kako su rasli: “Strukturalne karakteristike tipične za mreže: odsustvo središnje vlasti, autonomija protivničkih skupina, i nesposobnost da se arbitriraju svađe kroz formalne mehanizme, učinili su PLO pretjerano ranjivim na vanjsku manipulaciju i unutarnje konflikte. “

“U Njemačkoj sedamdesetih”, nastavljaju oni, “daleko složniji i uspješniji ljevičarski teroristi su se uglavnom hijerarhijski organizirali, sa profesionalnim menadžmentom i jasnom podjelom poslova. Oni su bili geografski koncentrirani na sveučilišta, gdje su mogli uspostaviti centralno vodstvo, povjerenje, zajedništvo putem redovitih, sastanaka licem u lice. “Rijetko su izdavali svoje drugove po oružju tijekom policijskih ispitivanja. Njihovi suparnici desničari su bili organizirani kao decentralizirane mreže i nisu imali takvu disciplinu. Ove grupe su redovito infiltrirane, a članovi, kada bi bili uhićeni, brzo su odavali svoje kolege. Slično tome, Al Qaeda je bila najopasnija kada je bila jedinstvena hijerarhija. Sada kada se raštrkala u mrežu, pokazala se daleko manje uspješnom.

Nedostaci mreža rijetko dolaze do izražaja ako mreža nije zainteresovana za sistematske promjene ako samo želi uplaši ili ponizi ili privući pažnju ili ako nema potrebe za strateškim razmišljanjem. Ali ako preuzimati snažan i organiziran sustav morate biti hijerarhija. Bojkot autobusnog prijevoza u Montgomeryju je zahtijevao sudjelovanje desetaka tisuća ljudi koji su ovisili od javnog prijevoza da bi putovali na posao i s posla svaki dan. To je trajalo godinu dana. Kako bi uvjerili ove ljude da ostanu vjerni cilju, organizatori bojkota su zadužili sve lokalne crnčke crkve održavati moral, i organizirali besplatnu alternativnu službu prijevoza privatnim automobilima s četrdeset osam dispečera i četrdeset dvije polazne stanice.

Čak je Vijeće bijelih građana, kako je King kasnije rekao, priznalo da je sustav prijevoza privatnim automobilima radio sa “vojničkom preciznošću”. Do Kingovog dolaska u Birmingham, za vrhunac obračuna sa šefom policije Eugene (Bull) Connor, on je imao budžet od milijun dolara i stotinu stalnih članova na terenu, podijeljenih u radne jedinice. Sama operacija je bila podijeljena u postupno eskalirajuće faze, unaprijed planirane. Podrška je davana na redovitim masovnim sastancima koji su se naizmjenično održavali u crkvama u gradu.

Bojkoti i sjedeljke i nenasilni otpor – koji su bili odabrano oružje za Pokret za građanska prava – su visoko rizične strategije. Ostavljaju malo prostora za konflikt i pogrešku.

Ako samo jedan protestant odstupi od plana i odgovori na provokaciju, moralni legitimitet cijelog prosvjeda je kompromitiran. Entuzijaste za društvene medije bi nas željeli uvjeriti da bi Kingov zadatak u Birminghamu bio daleko lakši da je on mogao komunicirati sa svojim sljedbenicima putem Facebooka, i zadovoljio se komunikacijom putem Tweetter-a iz zatvora u Birminghamu. Ali mreže su komplicirane: sjetite se beskrajnog ispravljanja i prepravljanja, dopuna i debata, koje su karakteristične za Wikipediju. Da je Martin Luther King, Jr. pokušao izvršiti wiki-bojkot u Montgomeryju, bio bi pregažen bijelom strukturom moći. A od kakve bi koristi bila alat za digitalnu komunikaciju u gradu gjde se do devedeset osam posto crnačke zajednice moglo doći svake nedjelje ujutro u crkvi? Stvari koje su Kingu bile potrebne u Birminghamu – disciplina i strategija – su stvari online društveni mediji ne mogu pružiti.

Biblija pokreta društvenih medija je “Evo nama svakoga”, koju je napisao Clay Shirky. Shirky, koji predaje na Sveučilištu New York, je htio pokazati organizacijsku moć Interneta, a on počinje pričom o Evanu, koji je radio na Wall Street, i njegovoj djevojci Ivann, nakon što je ona zaboravila svoj mobilni telefon, na zadnjem sjedištu njujorškog taksija. Telefonska tvrtka je prenijela sve podatke sa Ivaninog izgubljenog telefona na novi telefon, da bi poslije toga ona i Evan otkrili da je Sidekick sada bio u rukama tinejdžerke iz Queensa, koja ga je koristila za fotografiranje sebe i svojih prijatelja.

Kada je Evan poslao mail tinejdžerki, Sashi, tražeći telefon natrag, ona je odgovorila da njegovo “bijelo dupe” nije zaslužilo da ga dobije natrag. Ljut, on je napravio web stranicu sa njenom slikom i opisao što se dogodilo. Proslijedio je link svojim prijateljima, a oni su ga proslijedili svojim. Netko je pronašao Sashinog momka na MySpace, i link se pojavio na web stranici. Netko je pronašao njenu adresu na internetu i snimio video njene kuće prolazeći kraj nje; Evan je postavio video na stranicu. Priču je preuzeo Digg, filter za vijesti. Evan je sada već primao deset e-mail-ova u minuti.

Napravio je oglasnu ploču za čitatelje da podijele svoje priče, ali je ona kolabirala pod navalom pristiglih odgovora. Evan i Ivanna su otišli u policiju, ali je policija stavila izvještaj pod “izgubljeno”, a ne “ukradeno”, čime se slučaj zatvorio. “Moji su već milijuni čitatelja pratili priču”, piše Shirky, “a desetke velikih novina su prenijele priču.” Popustivši pod pritiskom, njujorška policija je ponovno klasificirala predmet pod “ukraden”. “Sasha je uhićena, a Evan je prijateljici vratio Sidekick mobitel .

Argument koji daje Shirky je da se ovako nešto nikada ne bi moglo dogoditi prije ere interneta i on je u pravu. Evan nikada ne bi mogao ući u trag Sashi. Priča o Sidekick-u nikada ne bi bila objavljena. Nikada ne bi bila skupljena armija ljudi za ovu bitku. Policija ne bi popustila pod pritiskom jedne osobe koja je zagubila nešto trivijalno poput mobitela. Priča, ilustrira “jednostavnost i brzinu kojom se grupa može mobilizirati za ispravan cilj” u doba interneta.

Shirky smatra da je ovaj model aktivizma napredniji. Ali to je jednostavno forma organiziranja koja preferira slabe veze koje nam pružaju informacije nasuprot jakim vezama koje nam pomažu da istrajemo kada se suočimo s opasnošću. To preusmjerava našu energiju sa organizacija koje promoviraju stratešku i discipliniranu aktivnost prema onima koje promoviraju fleksibilnost i prilagodljivost. Na taj način je aktivistima lakše se izraze, a teže time izvrše neki utjecaj. Instrumenti društvenih medija su dobri da se postojeći društveni poredak učini efikasnijim. Oni nisu prirodan neprijatelj statusu quo. Ako smatrate da je svijetu potrebno samo da se malo zagladi, to ne bi trebalo da vam smeta. Ali ako mislite da još uvijek ima šankova koje treba integrirati, trebalo bi da se zamisliti nad ovim.

Shirky završava priču o izgubljenom Sidekick-u pitajući pretenciozno, “Što je sljedeće?” Nesumnjivo zamišljajući buduće valove digitalnih prosvjednika. Ali on je već dao odgovor na to pitanje. Ono što će se sljedeće dogoditi je – još istog. Umrežen svijet na slabim vezama je dobar u stvarima kao što je pomaganje ljudima sa Wall Street-u da vrate svoje telefone tinejdžerki. Viva la revolución.
 
Original: The New Yorker
(6yka.com/uredio:nsp)

Jeste li ikada primijetili da vas nakon potrage za sušilom za kosu na Amazonu danima sa svih portala “gledaju” upravo sušila za kosu, tj. oglasi za prodaju istih?

Ako niste ili ste mislili da je to slučajnost, obratite pažnju. Marketinška špijunaža događa se na jedva zamislive načine i to uz pomoć robota i akumulacije raznih baza podataka koji tvrtkama otkrivaju koji je oglas pravi za vas.

Marketinške tvrtke već imaju toliko informacija o vama da te stvari vjerojatno ne znate ni sami o sebi. Saznaju ih kroz društvene mreže, termine koje pretraživati ​​i stranice koje otvarate, ukoliko se koriste dovoljno “pametnim” algoritmom koji im pomaže da podatke adekvatno analiziraju. Ali, to im nije dosta.

“Trenutno vas vrlo vjerojatno promatra stotinjak tvrtki koje odlučuju što bi vam htjele pokazati”, navodi se u članku Cracked.com – a koji predlažemo pet najjezivijih načina na koji vas tvrtke špijuniraju.

5. Televizija koja vas gleda i sluša

Američkom birou za patente i robne marke pristigao je zahtjev za patentiranje uređaja za kabelsku televiziju koji detektira ambijent u kojem se gledatelj nalazi kada mu se puštaju reklame. Spravica je opremljena kamerama i mikrofonima i prilagodit oglase koji vam se vrte na televiziji ovisno o tome mazite li se s partnerom (dobićete reklame za kondome, romantične glazbene albume i slično “, jedete (oglasi za hranu), čistite li, svirate, pričate, čitate, igrate li igricu …

Vaš televizor, dakle, već sada ima sposobnost da prepozna da li pijete Pepsi ili Coca Colu i izabirati koje će vam oglase emitirati, ukoliko ima ovu spravu. Ideja nije nova – na njoj je još 2010. godine radio Microsoft. Ta tehnologija trebala je skenirati svu elektroničku poštu, SMS – ove i stranice koje posjećujete i promatrati vaše lice dok ste za kompjuterom. Ovisno o vašem emocionalnom stanju, puštali bi oglase koji njemu odgovaraju.

Postoji uvjerenje da određeni tipovi laptpova posjeduju ove softvere i da ste već u programu praćenja, pošto svi već imaju kamere i mirofon.

4. Lutke koje izgledaju kao ljudi i gledaju vas u trgovini

Nadzorni androidi nazvani EieSee Mannequin koštaju 5000 $ i napravljeni su da vas promatraju dok kupujete.

Prepoznaju vašu rasu, jezik kojim govorite, dob, spol i izraze lica. Sve ove informacije se čuvaju i analiziraju, kako za proučavanje vlastite ponude i prodavača, tako i za prodaju podataka drugim trgovinama.

Pretpostavka je da vlasnike lutki ništa ne sprječava i da ih naoružaju, budući da su u stanju detektirati i lopove.

Ovaj način špijunaže je već uvelike poznat i primjenjuje se u svim državama pa i Hrvatskoj. Dakle, obratite pozornost na lutke u izlogu i njihove oči.
 

 

3. Proizvodi koji odaju vašu lokaciju na ulici

Nestle je nedavno pokrenuo kampanju “Pronaći ćemo vas”, koja se sastojala od čipiranja čokoladica. Kupcima su obećavali da će nekoga od njih nakon kupnje čokoladice dočekati Nestlea ekipa i uručiti im deset tisuća funti.

Ni ovo nije svježa ideja. Apple vas sve vrijeme tjera da mu otkrijete vlastitu mjesto i to na način da vas potiče da se koristiti Apple ID – om, odnosno jedinstvenom identifikacijom i da neprestano ažurirati aplikacije.

Ali, kompjuteri su skupi, a čokoladica košta – 1 $. Ova reklama Nestle-a je posebno jeziva jer govori o tome kako je ta tehnologija za praćenje zapravo jeftina i kako je lako podvaliti uz bilo što.
 

 

2. Sajtovi koji ‘znaju’ koliko novca imate

Kako nema pristojnog načina da potencijalne kupce pitate o njihovoj imovini i primanjima, postoji samo odokativna procjena. Nju je teško izvršiti preko interneta, za razliku od dućana u kojima vas odmjere i zaključe da nemate novca i da se neće truditi oko vas.

Zato postoji način da se procjeni vaš kompjuter. Putnička agencija Orbitz zato razlikuje koriste li Macintosh računalo ili PC i shodno tome ih obasipaju oglasima za skuplje, odnosno jeftinije destinacije.

“Macintosh je skuplji, što bi valjda trebalo značiti i da njihovi vlasnici imaju puno novca za trošenje (pod pretpostavkom da im upravo sav višak novca nije ispario zbog kupnje predmetnog kompjutera)”, navodi Cracked.

Ipak, postoje istraživanja koja pokazuju da vlasnici Macintosh-a zarađuju 30% posto više od korisnika PC pa su to uglavnom muškarci koji su pritom i samci. Stoga, ako ste samac koji koristi MacBook Pro od nekoliko tisuća eura, možete očekivati ​​oglase za zlatare, luksuzne automobile i slično.

1. Marketinške tvrtke koje prate vaše zdravstvene probleme

New York-ška marketinška tvrtka Epic nedavno je uhvaćena kako koristi oglase oko 24.000 web stranica kako bi špijunirala koje bolesti njihovi korisnici najčešće traže na internetu. Među tim stranicama bili su i CNN.com, Amazon i drugi vrlo posjećeni portali.

Skupljali su informacije o potencijalnim zdravstvenim problemima kako bi lakše pogađali marketinške kampanje. Ako su korisnici tih stranica tražili, primjerice, “inkontinenciju” – dobivali bi oglase za pelene za odrasle, lijekove za mokraćni sustav i slično.

Pod normalnim okolnostima, podaci o ljudskom zdravlju su povjerljiva stvar. To je prepoznala i Federalna komisija za trgovinu koja je Epicu naredila uništiti svoje baze podataka, koje su već obuhvaćale milijune ljudi.
 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)

BRITANSKA vlada trenutno je u fazi pripreme antiterorističkog zakona koji će joj omogućiti uvid u sve privatne elektronske komunikacije svojih građana, uključujući i one na društvenim mrežama. Da stvar bude potpuno ironična, porezni obveznici su ti koji će morati izdvojiti pozamašan iznos kako bi mogli biti špijunirani u svako doba dana i noći.

Velika Britanija već je danas jedna od najkontroliranijih zemalja svijeta. [highlight color="red"] Otprilike 2 milijuna nadzornih kamera postavljeno je diljem države [/highlight] , što znači da je najveći dio javnog života u Velikoj Britaniji već pod prismotrom vlasti.

Totalna kontrola svih elektronskih komunikacija

A sada Cameronova vlada ima namjeru uspostaviti totalni Big Brother sistem i potpuni nadzor uvesti i u privatnu sferu. Pod egidom borbe protiv terorizma, kontrolirat će se svaka online aktivnost, telefonski pozivi i SMS poruke. Ne samo da će im, pod uvjetom da zakon prođe, biti omogućeno vidjeti koje stranice građani posjećuju, već će imati i pristup privatnim Facebook porukama.

Teleoperateri i internetski provajderi morat će čuvati sve osobne podatke korisnika na godinu dana. Neće se čuvati samo sadržaj poruka i poziva, već i kome i kada su te poruke bile upućene. Naravno, sigurnosne službe imat će stalan pristup ovim bazama podataka, te će samo jednim klikom miša moći potajno živjeti živote britanskih građana.

Ovoga ima još samo u Kini

Aktivisti za zaštitu građanskih prava odmah su osudili inicijativu vlade, uspoređujući ovaj zakon s praksama koje vrijede u Kini. “Ovo je prvi korak na putu preuzimanja totalne kontrole nad internetom od strane vlade. jedino još Kina ima ovakvu vrstu regulacije. Žao mi je, ali Britanija nije Kina”, kazao je Nick Pickles, direktor udruge Big Brother Watch.

Mnogi smatraju kako će novi zakon kod ljudi stvoriti strah i osjećaj da žive u Orwellovoj “1984.”. “Ovo su vrlo intruzivne mjere. Takvi se podaci mogu koristiti za brojne stvari, od poreza, brakorazvodnih parnica, kršenja autorskih prava… Terorizam i ozbiljni zločini samo su mali dio spektra za koji se ove informacije mogu koristiti”, kazao je za RT Jim Killock iz Open Rights Group-a.

Milijardu funti za privilegiju da budete špijunirani

Eksperti za cyber sigurnost procjenjuju kako će porezni obveznici morati platiti najmanje milijardu funti kako bi imali “privilegiju” biti špijunirani od vlade i sigurnosnih službi, ali čak ni tada neće biti garancija da njihove komunikacije neće motriti i neke druge znatiželjne oči.

“Svatko tko vam zagarantira apsolutnu sigurnost je idiot. Ako radite s informacijama koji policiji moraju biti dostavljene po hitnom postupku onda to znači da i velik broj ljudi mora biti uključen u taj proces. Iako će u globalu taj proces vjerojatno biti siguran, bit će i velikih propusta, nema sumnje”, kazao je profesor Peter Sommer.

Olimpijske igre kao opravdanje za nužnost zakona

Naravno, ovaj kontroverzni zakon još mora biti odobren od strane parlamenta, koji je sličan prijedlog zakona već srušio 2008. godine, upravo zbog straha od nemogućnosti adekvatne zaštite podataka.

Međutim, ovog puta bi neki pragmatični motivi mogli glasove okrenuti na drugu stranu, a prije svega se tu misli na pojačanu percepciju prijetnje nacionalnoj sigurnosti zbog Olimpijskih igara, koje će se ovog ljeta održati u Londonu.
 

 
preneseno sa index.hr
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7520"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]