Američki časopis “National interest” sastavio je popis od pet naftnih sukoba koji su se završili katastrofom

Tijekom posljednjeg stoljeća razne države su ulazile u ratove zbog želje da osvoje naftu – stratešku sirovinu koja je suštinski bitna za razvoj industrije i vojske. Ipak, često je težnja da se osvoje tuđa naftna područja dovodila do rizika da se uništi vlastita zemlja.

“Neke zemlje su na vlastitom gorkom iskustvu saznale da cijena koja se mora platiti za osvajanje nafte može biti mnogo veća od vrijednosti te sirovine”, navodi “Nešnel ​​interest”.

Prva dva mjesta na popisu zauzimaju sukobi zbog naftnih resursa u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Na prvom mjestu je Japan. U kolovozu 1941. godine SAD i Europa su uvele embargo na isporuke nafte Tokiju zbog agresivne politike prema Kini i okupacije francuske Indokine.

Upravo je to, prema mišljenju autora članka, bilo katalizator za agresiju Japana u Tihom oceanu, na Dalekom istoku i u jugoistočnoj Aziji, mada je očito da je postojalo mnoštvo razloga koji su potaknuli Japan da uđe u Drugi svjetski rat.

Uništenje Tihooceanske flote SAD u Pearl Harbouru nije riješilo naftni problem Japana, a osvajanje azijskih izvorišta nije donijelo olakšanje ekonomiji te zemlje, jer je dopremanje goriva iz te oblasti bilo izuzetno komplicirano.

Pred kraj rata “za proizvodnju avijacijskog goriva Japanci su morali sijći šume”.

Rat i težnja ka neograničenim zalihama nafte na kraju su doveli do “sloma imperije”, navodi autor.

Na drugom mjestu su bitka za Staljingrad i rat nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza. Ideja Blitzkriega je propala još na ljeto 1941. godine.

“Ako je netko od lidera i vjerovao u ideju da osvoji naftu, onda je to bio Hitler koji se žalio da njegovi generali ‘ništa ne znaju o ekonomskim aspektima rata’. Oni bi se, međutim, za razliku od svog Führera teško odlučili nerazumno poslati svoje tenkove u propast kako bi osvojili naftu”, piše autor.

Do lipnja 1942. glavne snage iscrpljene nacističke vojske usmjerene su na osvajanje teritorija na jugu Rusije i pristupa izvorištima bogatim naftom na Kavkazu. U kolovozu su se fašisti suočili s dilemom da li osvojiti Staljingrad ili područja na Kavkazu bogate naftom.

Nacistička vojska se na kraju podijelila, ali nije mogla postići nijedan od ta dva cilja.

“Tijekom šest mjeseci njemačka vojska upućena na Kavkaz odstupala je duž cijelog fronta, a više od 100.000 vojnika i časnika se predalo u Staljingradu, što je bila prekretnica u Drugom svjetskom ratu. Snovi o nafti završili su se rušenjem Hitlerovog sna”, piše National interest.

Na popisu je i Iransko-irački “tankerski” rat od 1980. do 1988. godine. Sukob je doveo do demoralizacije i slabljenja obje strane.

Irak je započeo rat napadom na iranske objekte naftne industrije i komercijalne brodove.

Iran je odgovorio napadom na iračke brodove i naftna izvorišta, a postavio je i morske mine u Perzijskom zaljevu.

Tijekom sukoba je uništeno više od 450 brodova, ali nijedna od zaraćenih strana nije uspjela odnijeti pobjedu nad protivnikom.

Od iranskih mina i raketa stradali su američki brodovi, što je isprovociralo intervenciju SAD protiv Irana.

Na četvrtom mjestu je invazija Iraka u Kuvajt, koja se dogodila 1991. godine. Jedan od razloga, kako piše list, bila je težnja Bagdada osvojiti naftne izvore Kuvajta.

Zbog agresije na svoje susjede Irak je pokvario odnose sa SAD, koje su faktički podržavale Bagdad u ratu protiv Teherana.

Irak je odbio ispuniti ultimatum Ujedinjenih naroda i povući vojsku iz Kuvajta, poslije čega su SAD prebacile u Saudijsku Arabiju kontingent od 500.000 vojnika i provele operaciju “Pustinjska oluja”, koja je uništila iračku vojsku.

Moć Bagdada u arapskom svijetu se smanjila, a zemlja je pala u izolaciju, podsjeća list.

Ratovi SAD u Iraku također su bili povezani s naftom, ali rasprave o tome u kojem stupnju vodit će se još mnogo godina, piše list.

“Čak i uz druge razloge za veliku vojnu intervenciju u području Perzijskog zaljeva teško je povjerovati da bi SAD upućivale tako veliki vojni kontingent da je, primjerice, Nigerija napala Kamerun.

Tijekom američko-iračkih sukoba utjecaj Bin Ladena i Al Kaide je pojačan, što je dovelo do tragedije 11. rujna 2001. godine “, navodi “National interest”.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Uvjeti jako podsjećaju na one koji su izazvali prošlu krizu, tvrdi Soros

Globalna su tržišta na rubu još jedne velike krize i treba biti vrlo oprezan, tvrdi milijarder George Soros.

Na ekonomskom forumu u Sri Lanki Soros je u četvrtak je rekao da sadašanja gospodarska slika svijeta podsjeća na onu iz 2008.

Kina, objasnio je, traži novimodel rasta i devalvacija njezine nacionalne valute prenijela je probleme na ostatak svijeta.

Dizanje kamata u Americi povećalo je pritisak na zemlje u razvoju, prenosi Bloomberg. Svjetska tržišta valuta, sirovina i robe imala su jako težak početak godine, posebno kineska gdje je trgovanje dionicama zbog velikog pada vrijednosti obustavljeno dvaput zaredom.

TOP 10 CILJEVA GEORGE SOROSA ZA 2016. GODINU: Bosna, BRIKS, migrantska kriza, Haiti, Ukrajina….

Izgubljeno je gotovo 2,5 bilijuna dolara.

Vrijednost mu se procjenjuje na 27,3 milijarde dolara

Soros je sličan govoro održao na jednom okruglom stolu u Washingtonu u rujnu 2011.

Tada je rekao kako je Grčka za Europu puno već iproblem nego što s emisli i da bi mogla izazvati “ozbiljniju krizu od one iz 2008.”

Njegov hedge fond od 1969. do 2011. rastao je u prosjeku 20 posto godišnje. Prema Bloombergovu Indeksu milijardera vrijednost Sorosevo se bogatstvo procjenjuje na 27,3 milijarde dolara.

LATEST: @georgesoros says global markets are facing a crisis that echoes 2008 https://t.co/7LYUKRxfKU pic.twitter.com/glQN6HHPsg

— Bloomberg Business (@business) January 7, 2016

 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Rick Simpson, jedan od najvećih boraca na svijetu za ovu ideju i čovjek koji je uljem kanabisa izliječio više od 5.000 ljudi doputovao je u prijestolnicu susjedne države, u jeku organiziranja tribina za legalizaciju marihuane u medicinske svrhe

Skoro u glas inozemni gosti beogradske tribine za legalizaciju marihuane u medicinske svrhe potvrđuju da je Broz bio jedan od onih moćnika koji su imali zadatak da u ime svjetske farmaceutske mafije zabrane ovaj vid korištenja kanabisa – biljke, koja prema rickovim riječima stoljećima dokazano liječi najteže oblike raka, dijabetes, arteriosklerozu, multiplu sklerozu, epilepsiju, astmu, psorijazu …

- Uvijek kažem ljudima – Kanabis će vas ili izliječiti, ili ćete shvatiti da je to najbolji lijek koji trenutno postoji na svijetu! – počinje priču neposredni Rick, samouki liječnik, inače strojarski inženjer koji je čudnovati lijek isprobao, ni manje ni više nego – na sebi, i to nakon što mu je prije 12 godina dijagnosticiran najteži oblik raka kože!

- Bilo je to 2002. i liječnici su me otpisali i to pošto su mi više puta bezuspješno operirali tri pigmentirane lezije na koži lica. Kad god bi ih uklonili, one bi se ponovno vratile i to još i inficirane! Pošto sam se godinama iz hobija bavio proučavanjem biljaka, jednog jutra sam se u kupaonici gledajući u rane na licu sjetio studije Sveučilišta u Virginiji u kojoj je pisalo da THC, aktivna komponenta kanabisa liječi rak. Izvadio sam ranije spremljeno ulje od kanabisa iz ormarića i kanuo nekoliko kapi izravno na rane – sjeća se Rick.

Prema vlastitom svjedočanstvu, nije osjetio da se desilo išta epohalno. Vratio je zavoje na mjesto, preko rana nakapanih uljem i sačekao nekoliko dana.

- Nakon četiri dana skinuo sam zavoje i nisam mogao vjerovati što vidim! Rana više nije bilo, a koža mi je bila ružičasta kao kod bebe! Istoga trenutka počeo sam pričati ljudima da sam izliječio rak kože uljem od kanabisa … Svi su mi se smijali, a evo prošlo je jedanaest i po godina, i rak se nije vratio – objašnjava nam nasmijani Rick.

Među tisućama nevjerojatnih priča o ljudima koje je izliječio Simpson izdvaja posljednju, o 80-godišnjem starcu koji je s rakom pluća bio praktično na samrtničkoj postelji.

- Čovjek je bio sav otečen od kemoterapije, s otvorenim ranama na nogama i jedva je disao! Nakon prognoze liječnika da će živjeti najviše 48 sati, kod mene ga je doveo sin. Pošto sam mu preporučio da krene s terapijom uljem od kanabisa, mladić je otišao kod očevog liječnika. Ovaj je, razumije se, odbio na taj način liječiti svog pacijenta, te je mladić naposljetku uzeo od mene ulje, natopio neki mali kreker i dao ga ocu – priča nam Rick.

Za svega pola sata naočigled šokirane rodbine koja se već bila okupila oko starčevog kreveta kako bi ga “ispratila”, starac je najprije počeo normalno disati da bi mu se tijekom noći stanje potpuno stabiliziralo.

- Liječnici su ubrzo “objasnili” da pred smrt, hoće tako na trenutak da se vrate vitalne funkcije … Sin je, međutim, istog jutra izveo oca iz bolnice i zabranio mu da uzima sva 24 propisana lijeka! Nakon šestotjednog tretmana s uljem kanabisa nije mu više bio potreban inzulin, da bi poslije tri mjeseca bio potpuno izliječen i od raka! – Kaže Rick naglašavajući da nema dobne granice u korištenju terapije uljem od kanabisa i da istoj mogu biti podvrgnute i bebe.

S obzirom na to da je Ricku trebala sirovina za lijek ubrzo je počeo uzgajati marihuanu. Policija mu je upadala na posjed četiri puta u tri godine, a Kanađanin nam napominje i da u Sjevernoj Americi onima koji javno tvrde da mogu izliječiti rak prijeti kazna zatvora od pet do 40 godina!

Simpson je u zatvoru proveo samo četiri dana, no i on mu je, priznaje, lakše pao od suđenja 2005. u Kanadi, na kojem je optužen za uzgajanje, posjedovanje i prodaju marihuane.

“Izvukao” se s kaznom od 2.000 dolara, iako mu je u jednom trenutku prijetilo s 12 godina robije!

- Najgore od svega je bilo to što su porotnici bili ljudi čije sam najmilije liječio uljem od kanabisa. Čak je i sudac znao da je sve farsa! U jednom trenutku mi je rekao i da bi umjesto da me osuđuju, trebalo da me nagrade! Svi su znali, a nitko ništa nije mogao poduzeti! Čak nisu dozvolili ni da deset pacijenata, koje sam izliječio od raka svjedoče! Nisu dozvolili ni liječnicima da izađu na klupu, niti meni da iznesem gomilu medicinske dokumentacije o efektima mog ulja. Ako ne znate što znači “kukavički sud”, otiđite u Kanadu i sve će vam biti jasno! – S uzbuđenjem priča Simpson dodajući da je Sjeverna Amerika, za razliku od Europe, totalno ispranog mozga po pitanju legalizacije kanabisa.

Rick kaže da nikada u životu nije prodao ni gram trave. Razočaran u Vladu i korumpirane liječnike, sve je podijelio bolesnim ljudima, a recept za ulje od kanabisa postavio je na web stranicu phoenixtears.ca.

Ističući da je lakše i brže napraviti ovo ulje nego skuhati kavu, Rick dodaje da ima mnogo lažnih ulja koja razni lopovi prodaju pod parolom da su njegova. Simpsonov tretman, međutim, sastoji se od početne doze od nekoliko kapi tri puta dnevno.

- Uobičajena doza koju propisujem za rak je 60 grama unutar 90 dana. Inače, nikada nije kasno da pacijent započne terapiju uljem od kanabisa. Ne postoje izgovori tipa, “Kasno je” … Ako me pitate da li sam za pušenje marihuane, reći ću vam da svakako nije učinkovito kao ulje od kanabisa, ali da je znanstveno dokazano da ljudi koji puše marihuanu žive šest godina duže od onih koji ne puše – navodi Simpson dodajući da bi sve svjetske vlade trebalo da dozvole svojim građanima da uzgajaju kanabis i koriste ga u medicinske svrhe, kao i da otvore ljekarne u kojima bi oni koji nemaju gdje da ga uzgajaju mogli besplatno da ga nabavljaju.

- Malo ljudi zna da je kanabis korišten stotinama godina prije Isusa Krista kao jedno od najljekovitijih sredstava. U drevnim perzijskim religijskim spisima u kojima su između ostalog popisane najljekovitije biljke, na prvom mjestu našao se baš kanabis! – Završava priču sa nama Rick dobacujući nam na rastanku da će mu najveća nagrada biti da vidi svijet bez raka:

- Ljudi imaju pravo na kanabis, besplatni lijek koji im je priroda dala, a iz čiste pohlepe, medicinski gangsteri oteli!

KAKO SE PRAVI ULJE OD MEDICINSKE KONOPLJE

 
“Bijeg od Lijeka – Priča Rick Simpsona”

 
(preveo:mag.A.B./uredio:nsp)

Da bi se masa oslobodila od tvrdih grumena dodaju se emulgatori nalik na sapun, nakon toga se masa miješa. Poslije dodataka emulgatora i uništavanja grumena, masa sirovog margarina čisti se u parnoj kupelji pod pritiskom i sa visokim temperaturama kako bi se otklonio smrad kemikalija

Godinama su nas stručnjaci uvjeravali da je margarin zdrava alternativa maslacu, ali istina polako i sigurno izlazi na vidjelo. Ako ste još uvijek u skupini onih koji konzumiraju margarin upozoravamo da bi vam se želudac mogao okrenuti naopako. Naime, ova namirnica dobiva se procesom nalik stvaranju plastike.

Osnovna za margarin jeftina su ulja upitne kvalitete dobivena iz sjemenki GMO soje, pamuka, repice i dijela kukuruza. Valja napomenuti da je soja iznimno opasna biljka jer trenutačno je 98 posto usjeva soje GMO. Pamuk je pak jedna od industrijskih biljki najviše tretirana otrovnim pesticidima i insekticidima, i dakako ako uzmemo u obzir da se i kukuruz smatra nekvalitetnim zbog GMO proizvodnje, osobito onaj iz Argentine tada sastojci za margarin postaju ne jestivi.

No, osim toga opasni su po zdravlje. Ulje se iz sjemenki ovih biljki dobiva vrućim prešanjem, a time se stvaraju velike količine slobodnih radikala zaslužnih za upropaštavanje stanica u ljudskom organizmu. Slobodni radikali uzrok su prijevremenog starenja, a osim toga mogu izazvati i rak.

I opasna ulja kriju se u ovoj namirnici. Primjerice, ulje sjemenki pamuka je jedan od najpoznatijih sastojaka margarina, a za ljudsku upotrebu uopće se ne bi smio koristiti jer u nerefiniranom stanju koristi se kao pesticid zbog toksina gosipola s kojim se pamuk štiti od nametnika. Sjemenke pamuka sadrže velike količine visoko nezasićenih masnoća poznatih kao Omega šest koje pak stvaraju upale.

Ove kiseline postale su poznate i po tome što svaraju začepljenje krvih žila i kardiovaskularna oboljenja. Tu je i ulje biljke repice koje se populariziralo posljednjih godina. Njega su predstavile velike kompanije brze hrane poput Monsanta, što im je omogućilo gentički modiciranu varijantu. Ulje repice je ukusno, ali njegova aroma i miris su dodani.

Ovo ulje uzrokuje nestanak vitamina E iz tijela, umanjuje čvrstinu staničnih stijenki te omogućuje stanično propadanje. Uz to, stvara alergije i lako se kvari te uzrokuje astmu i bronhijalne probleme. Korištenje ulja povećava broj oboljelih od raka pluća.

Nakon što se pomiješaju sva ulja u njih se dodaje fini prah od nikla koji služi kao katalizator u procesu hidrogeniziranja i kombiniranja trans-masnih kiselina. Neki proizvođači koriste druge vrste katalizatora, ali ipak svi su jednako toksični. Procesom hidrogenizacije rafiniraju se ulja uz dodavanje vodika pri visokim temperaturama, a tu je i metalni katalizator u prahu. Sve to pretvara se u čvrstu i stabilnu mast koja uspijeva opstati i na sobnoj temperaturi.

Nakon djelomične hidrogenizacije sirova masa margarina je smrdljiva ljepljiva siva masa puna grumenja. Da bi se masa oslobodila od tvrdih grumena dodaju se emulgatori nalik na sapun, nakon toga se masa miješa. Poslije dodataka emulgatora i uništavanja grumena, masa sirovog margarina čisti se u parnoj kupelji pod pritiskom i sa visokim temperaturama kako bi se otklonio smrad kemikalija. Ovaj proces naziva se deodorizacija jer margarinu se dodaju različiti aditivi kako bi mirisao jestivo.

Nadalje, margarin se izbjeljuje kako bi izgubio prljavo sivu boju, a bijeljenje nastaje dakako uz pomoć kemikalija i praha spravljenog od nekih vrsta gline. Idući korak je dodavanje žute i prirodne boje nalik boji maslaca.

Kada margarin prestane smrditi okus i dalje ostaje nejestiv, a tada mu se dodaju arome, pojačivači okusa i različiti konzervansi.

Par činjenica o margarinu za neznalice

Prvi puta je proizveden u Francuskoj u prošlom stoljeću.

Margarin je prema definiciji emulzija vode u ulju dobivena miješanjem i kristalizacijom tekućih sjemenskih biljnih ulja i čvrstih tropskih biljnih masti.

Margarini nove generacije obogaćeni su umjetnim sintetičkim vitaminima, najčešće E, A i D, ne sadrže kolesterol ni transmasne kiseline, sadrže optimalan omjer jednostruko i višestruko nezasićenih masnih kiselina, a proizvode se od pomno odabranih sirovina visoke kvalitete.

Margarin kakav koristimo danas prošao je kroz mnoge promjene od vremena kada je nastao još davne 1869. i uvijek su promjene vođene idejom da se napravi bolji i zdraviji proizvod. Tako su nastali margarini različitih namjena i svojstava, tvrđi namijenjeni pripravi raznih jela i slastica i mazivi obogaćeni vitaminima, s manjim ili većim udjelom masnoće. Nekada se margarin proizvodio djelimičnim očvršćivanjem biljnih ulja. Taj je postupak generirao stvaranje malog udjela nepoželjnih trans masnih kiselina, ali i taj mali udio bio je dovoljan da se margarinu, neopravdano, pripiše negativni nutricionistički predznak.

Što su zapravo trans masne kiseline? Nezasićene masne kiseline u tzv. trans formi ili trans masne kiseline, prirodno se nalaze u hrani koja sadrži masnoće životinjskog porijekla, a u procesnoj prehrambenoj industriji nastaju prilikom postupka očvršćivanja biljnog ulja do čvrste masti. U posljednje vrijeme sve više ih se povezuje sa povećanjem rizika od bolesti srca i krvožilnog sustava.

Kako su znanstvena saznanja o trans masnim kiselinama i masnoćama općenito, bivala temeljitija to je veći bio napredak u poboljšanju svojstava margarina. Oslanjajući se na najnovija otkrića i znanstveno dokazane tvrdnje, u tehnologiju proizvodnje margarina ugrađivani su novi procesi i nove sirovine. Tako su nastali tzv. “ziro-trans“ margarini.

Moderni margarini kakve danas proizvode napredni proizvođači, u potpunosti udovoljavaju današnjim visokim nutricionističkim kriterijima. Ne sadrže trans masne kiseline, a obzirom da se proizvode od biljnih masnoća, ne sadrže ni kolesterol. Bogati su u mastima topivim vitaminima i tako osiguravaju apsorpciju tih neophonih sastojaka. Postoje namjenski margarini za pripremu jela i slastica, mazivi margarini s optimalnim sastavom masnoća, raznim okusima. Znači, margarin je potpuno laboratorijski stvorena hrana, koja u prirodi ne postoji i namirnica koja se ne kvari!

 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(dnevnik,youtube.com/uredio i preveo:nsp)