Kroz cijelu našu povijest mnogi veliki i pametni ljudi, profesori, filozofi, proroci su se oko mnogo stvari sporili ili su se slagali, ali oko jedne stvari, oko jednog zakona prirode, zakona univerzuma su se jednoglasno složili: postajemo ono o čemu razmišljamo

To je najčudnija tajna. Zašto je, uopće, nazivamo čudnom i zašto tajnom, kada to, u stvari, i nije nekakva tajna? Prvi put je ovaj zakon proglašen od strane nekih mudraca koji su odavno hodali po ovom planetu, a kasnije se ova ista tajna pojavila i u Bibliji.

Paradoksalno, ali svega mali, zanemariv broj ljudi je naučilo i razumjelo tu tajnu. Zato je čudna i zato iz nekog čudnog razloga ovaj zakon i dalje je za najveći broj ljudi ostao tajna.

Marcus Aurelius, veliki rimski imperator je rekao: “Čovjekov život je ono što njegove misli naprave od njega”.

Benjamin Disraeli, jedan od najpoznatijih primjera u povijesti Velike Britanije je rekao: “Sve će doći ukoliko se čovjek može strpiti. Čovjek ako ima svoj cilj, on će ga i ostvariti. Ništa se ne može oduprijeti želji koja postoji za ispunjenje njegovog cilja”.

William James, veliki američki filozof i psiholog je rekao:

“Trebamo se potpuno hladnokrvno ponašati, osjećati i raditi kad da se naš cilj već ostvario. To stanje svijesti će nepogrešivo točno napraviti konekciju, vezu, sa onime što želimo postići i mi ćemo to postati. To osjećanje da smo već uspješni, da smo već ostvarili svoj cilj, će nam preći u svakodnevnu naviku, zbog koje ćemo se osjećati bolje i biti daleko sigurniji u sebe i to što radimo. Ali, zaista, moramo jako željeti ostvariti svoj isključivi cilj, pri čemu je jako važno da, u isto vrijeme, ne želimo i sto drugih stvari, nevezanih za naš trenutni cilj.”

Još jedan veliki um, Norman Vincent Peale, je ovako formulirao stvari: “Ukoliko mislite negativno, rezultati će biti negativni, ukoliko mislite pozitivno, postići ćete pozitivne rezultate”.

George Bernard Shaw je rekao:

“Ljudi uvijek krive vanjske okolnosti za ono što su postali. Ja ne vjerujem u sticaj okolnosti. Ljudi koji uspijevaju u današnjem svijetu su oni koji traže okolnosti koje oni žele, okolnosti koje njima odgovoraju, a ukoliko ih ne uspiju pronaći, oni ih stvore”.

Prilično očigledno, zar ne? Postajemo ono o čemu razmišljamo.

Osoba koja razmišlja o konktretnom i vrijednom cilju prije ili kasnije će ga ostvariti, zato što aktivno razmišlja o tom cilju. Obrnuto, osoba bez jasnog cilja, osoba koja ne zna gdje se zaputila, čije su misli samim tim konfuzne, osobe koje žive pod stresom, u svakodnevnom strahu i zabrinutosti, samim tim će kreirati život pun furstracija, strahova, stresa i brige. I ako ne razmišlja ni o čemu, postat će ništa. Kako sijemo tako ćemo i žnjeti.

Ljudski um, u velikoj mjeri, možemo usporediti sa njivom nekog seljaka. Zemlja seljaku pruža mnogo izbora. Na toj zemlji može posijati šta god poželi. Sama zemlja, uopće, ne mari šta je seljak na njoj zasijao. Seljak o tome odlučuje.

Naš um, poput njive seljaka, će nam vratiti ono što smo posijali. Briga njega šta smo mi to posijali. Ako seljak posije dva sjemena, na primjer, jedno sjeme kukuruza i jedno sjeme bunike, uredno obje biljke zalijeva, gnoji, brine o njima. Šta mislite šta će se dogoditi?

Njivu, uopće, nije briga šta je seljak zasijao. Kada dođe vrijeme, vratit će mu prelijepu otrovnu buniku, jednako lijepu kao i kukuruz. Imat će dvije prelijepe biljke, jednu hranljivu, ali i jednu otrovnu. Znači, ono što što smo posijali, to ćemo i da požnjeti. To je činjenica. Mi taj zakon ne možemo promijeniti i nemamo što sumnjati u zakon, jer je to jednostavno, zakon. Protiv njega ne možemo. Isto kao i zakon gravitacije. Pokušajte se popeti na 10-ti kat nekog nebodera i provjerite znate li letjeti.

Ljudski um je daleko plodniji, daleko nevjerovatniji i misteriozniji od njive seljaka, ali funkcionira na apsolutno isti način. Njemu je potpuno svejedno šta smo u njega zasadili: uspjeh ili neuspjeh, jesmo u njega zasadili konkretan, vrijedan cilj dostojan naših ideala i naših vrijednosti ili, pak, konfuziju, nerazumijevanje, strahove, stres, depresiju i sve ostale negativne stvari. Ono što smo u naš um zasadili to će nam se vratiti.

Po rođenju naš um dolazi uz paket ostale dodatne opreme kojom nas je Bog opremio za život i to gratis. Besplatno! A stvari koje dobijemo besplatno, mi ne umijemo cijeniti. Mi vrednujemo samo one stvari za koje platimo. To je istina. Mi jednostavno tako funkcioniramo. Paradoksalno je da je sve ono što, zaista, vrijedi, u našem životu besplatno, naš um, naše tijelo, naša duša, naše nade, naši snovi, naše ambicije, naša inteligencija, ljubav prema našoj porodici, našoj djeci, našim najbližima, našim prijateljima, ljubav prema zemlji u kojoj živimo.

Sve ove neprocjenjive vrijednosti su besplatne, a stvari za koje dajemo novac su vrlo jeftine i u svakom trenutku ih možemo zamijeniti. Pametan čovjek moći će u jednom trenutku sve izgubiti, i da ponovo stvoriti bogatstvo, kakva god ga sreća zadesila, kakvi god ga vjetrovi na putu do njegovog cilja budu lomili. Ako nam kuća izgori do temelja, mi je možemo ponovo sagraditi.

Ali, sve ove divne stvari koje smo dobili besplatno, ničim ne možemo zamijeniti.

Odlučite sada!

Naš um je sposoban obaviti bilo koji posao koji smo mu zadali, ali u praksi mi, umjesto da ga koristimo za velike poslove, za postizanje velikih životnih ciljeva, mi ga koristimo za neke male bezvezne poslove, koji pomažu da tamo neki drugi ljudi ostvare svoj cilj, neki koji znaju gdje su se zaputili, neki koji znaju što će od svog života.

Odlučite sada, što je to što, zaista, želite? Stavite sve na papir i zasadite tu klicu u svoj um. To će biti najvažnija odluka koju ćete u svom životu donijeti. Želite li uspjeti u određenom poslu, želite li napredovati u firmi za koju radite, u vašem društvu, u vašoj zajednici, ili organizaciji, želite li se obogatiti…? Sve što trebate uraditi je da zasadite taj cilj, tu klicu u vaš um, dobro brinuti o njoj da ne uvene, biti istrajni i raditi uporno u pravcu tog cilja kojeg ste sebi zacrtali i vi ćete na taj cilj, prije ili kasnije, stići. To će postati stvarnost.

Ne samo da će sigurno postati stvarnost, nego nema šanse da se taj cilj ne ostvari. To je zakon! Kao zakon gravitacije. Uvijek se možete popeti na zgradu i skočiti dole, ali ne možete gore. I tako je sa svim ostalim zakonima prirode. Oni jednostavno uvijek rade, nisu fleksibilni da malo rade, pa malo ne rade. Uvijek rade!

Razmišljajte o svom cilju, u pozitivnom i opuštenom smislu. Zamislite u svojoj glavi da ste već ostvarili taj cilj. Opustite mozak na tren i zamislite, vidite i doživite, vidite sebe kako radite stvari koje ćete raditi kada ostvarite svoj cilj.
 
(atma.hr,zakonprivlacnosti.com,youtube/uredio:nsp)

Danas nema nikog tko se ne pita što se to događa s klimom. Od čega i zašto se priroda mijenja. Ali ne krivite prirodu … Prava nedirnuta priroda je kao živi organizam gdje je sve na svom mjestu i sve je u harmoniji jedno s drugim

Međutim kada se dirne u prirodu, u njezino srce, tada zima više nije zima, a ljeto više nije ljeto.

Manipuliranje klimom počelo je još 1946. godine kada je američki znanstvenik Vincent Schaefer otkrio činjenicu da ubacivanje zaleđenih čestica ugljičnog – dioksida (suhi led) u hladnu komoru dovodi do stvaranja ledenih kristala koji su isti kao i oni u oblacima. Znalo se da se topli zrak prilikom dizanja od zemlje sve više hladi i da se jedan dio te vlage kondenzira u sićušne kapljice koje formiraju oblake.

ZASIJAVANJE OBLAKA

Milijuni tih kapljica moraju se spajaju međusobno da bi postale dovoljno teške i kao takve padale kao kiša. Tako je i dotičnom znanstveniku palo na pamet da bi oblaci mogli biti ‘zasijani’ da stvaraju kišu čak i nad sprženim pustinjama. U Južnoafričkoj Republici 1988. godine došlo je do jednog slučajnog otkrića koje će dosta utjecati na tijek “proizvodnje klime”. Njihov takozvani čarobnjak za proizvodnju kiše, Graham Mater, stekao je dojam da ispušni plinovi iz jedne tvornice papira pospješuju kišu.

Kad je testirao plinove ustanovio je prisustvo higroskopskih soli, koje privlače vlagu, i shvatio da bi one mogle biti iskorištene za dramatično obogaćivanje oblaka. Polazeći od njegovih nalaza, Američki nacionalni centar za atmosferska istraživanja eksperimentirao je tijekom četiri godine s zasijavanjem higroskopnim raketama, koristeći okolnu vlagu u oblacima.

Preliminarni rezultati su pokazali da sijanje oblaka funkcionira. Tako danas najmanje 29 saveznih država SAD ima programe za modifikaciju vremena, a inače Pentagon već duže vrijeme vjeruje da će se klima moći koristiti kao oružje po snazi ​​ravno nuklearnoj bombi.

Godine 1998. Malezija je pretrpjela najgoru sušu u posljednjih 15 godina. To je bio razlog da malezijska vlada otpočne s razvojem jedne nove tehnike koja uključuje zasijavanje oblaka helikopterima Mi – 17 (normalna letjelica može ponijeti 20 snopova raketa, dok malezijski helikopter može ponijeti 60).

KAD KINEZI EKSPERIMENTIRAJU

Projekti modifikacije klime prilično su poodmakla u Kini. Tako su 2000. godine, zabrinuti što su zime u Pekingu bile suviše suhe, dužnosnici iz pekinškog meteorološkog ureda pustili iznad grada balone napunjene paketićima srebrnog jodida od po pet grama. Na visini od 2.000 metara 1 fitilj sa sporim sagorijevanjem aktivirao je raketu koja je razasula 500.000 milijardi umjetnih kristala iznad oblaka.

Eksperiment je bio suviše uspješan: Desetak centimetara snijega palo je na središnji i istočni Peking, glavna zračna luka bila je zatvorena, a svi glavne ceste osim dvije su bile blokirane.

I znanstvenici u bivšem Sovjetskom Savezu skrenuli su na sebe pozornost međunarodne javnosti svojim sposobnostima utjecanja na vremenske prilike. Njihovi početni projekti bili su prilično primitivni: Avioni su ispuštali ogromne količine betonske prašine iznad oblaka, očito vjerujući da će ih ona rasturiti. Ali kad su njihovi projekti modifikacije klime postali profinjeniji odmah se povećala i stopa uspjeha.

Krajem osamdesetih godina ruski znanstvenici su koristili komplicirane kemikalije za reguliranje oblaka i bili su kadri jamčiti lijepo vrijeme iznad Moskve za vrijeme održavanja parada i drugih masovnih javnih skupova.

KAD SE VRAČEVI NALJUTE

Manipuliranje klimom ne prolazi uvijek bez problema. Kad su 1998. godine marokanski ratni zrakoplovi zasuli kemikalijama oblake iznad Burkine Faso izazvavši tako pljusak, lokalni vračevi opasno su se naljutili. Zaprijetili su da će stupiti u štrajk ako “strojevi” ne budu vraćeni tamo odakle su i došle. I u SAD poljoprivrednici i farmeri često tuže manipulatore oblacima tvrdeći da im oni odvlače “njihovu kišu” na drugu stranu.

Ali sve ovo izgleda prilično bezazleno prema onome za što se danas najviše eksperimentira sa klimom, a to je u vojne svrhe. Vojni krugovi su još odavno pokazali veliko zanimanje za projekte modifikacije klime. Tijekom ratova vrijeme je često igralo važnu ulogu.

U godinama poslije Drugog svjetskog rata američki vojni vrh je financirao desetke tajnih projekata uključujući i “projekt Argus”, koji je proučavao načine izazivanja potresa, “projekt Nebeska Vatra” koji je istraživao mogućnost stvaranja munja i gromova i “projekt Olujni Bijes” koji je proučavao načine kontroliranja smjera kretanja moćnih uragana.

Projekt “Olujni Bijes” je uključivao zasijavanje kemikalijama oblaka okolo uragana s ciljem da se izmjene “kontrolne struje” koje usmjeravaju njegovo kretanje. Prema izjavu jednog znanstvenika koji je radio na projektu, rezultati su bili “dvosmisleni”.

Snaga onoga što mi nazivamo nevremenom stvarno je ogromna. Tako razmišljaju i vojni vrhovi velikih sila. Tijekom posljednjih godina američki vojni vrh svih više je kontrolu nad klimom počeo shvaćati kao jedno moćno razorno oružje. Opipljiv dokaz je istraživački dokument ‘Vrijeme kao multiplikator oružanih snaga: Ovladavanje vremenom u 2025.godine’ u kome sedam visokih časnika se proklamiralo da manipuliranje klimom nudi ratnicima oruđe za oblikovanje bojnog polja kakvo ranije nikad nije bilo poznato.

Prema tome izvješću, američke oružane snage mogle bi potopiti neprijateljsku vojsku, uskratiti joj pitku vodu, izazivaju sušu i razore komunikacija i radarskih sustava. Što mislite što mogu sa velikim gradom. Militaristički planeri već uveliko provode u djelo zasijavanje oblaka iznad neprijateljskih teritorija koristeći nevidljive avione, čime bi u ratnim uvjetima pretvorili zemljište u kaljugu, stvorili uragane koji će moći opustošiti cijelu zemlju a uvelike su ovladali i stvaranjem umjetnih tsunamija (sjetite se tsunamija koji je nadavno poharao Šri Lanku i okoliš, priča o prirodnom tsunamiju baš i ne pije vodu).

ČETIRI OBLIKA METEOROLOŠKOG RATOVANJA

Profesor Atsumu Ohmura, koji radi kao direktor Instituta za klimatološka istraživanja u Zürichu, tvrdi da supersile već imaju sredstva za četiri oblika meteorološkog ratovanja.

“Operacija Poplave” predviđa masovnu uporabu zrakoplova koji će u slučaju potrebe, nad određenom teritorijom protivnika ‘zasijati’ oblake velikim količinama srebrnog nitrata, što će prouzročiti ogromne poplave na unaprijed određenim teritorijima.

Takozvana “Operacija Led”, predviđa upotrebu rakete napunjene velikim količinama dioksida metana i ugljika koja bi eksplodirala na visini od 17.000 metara i razasula čestice tereta koji je donijela. Te čestice u potpunosti će zakloniti Sunce što će izazvati nagli pad temperature na određenom prostoru na Zemlji. Ovo će izazvati smrt od smrzavanja ne samo neprijatelja nego i svega živog na tom teritoriju.

“Operacija Vatrena oluja”, predviđa upotrebu lasera usmjerenih na pustinjske predjele. To će dovesti do pregrijavanja zraka nad pustinjom čije će podizanje uvis dovesti do razornih uragana praćenih izazivanjem mnogih požara koji će uništiti vegetaciju, životinjski svijet, ljude i njihova naselja, uključujući i višemilijunske gradove.

“Operacija Podmorska bomba”, sračunata je na izazivanje valova visokih do 30 metara koji će se svom snagom srušiti na priobalna područja i u promjeru od nekoliko stotina kilometara uništiti sva plovila, luke, pomorske baze, ali i mjesta (jel još netko vjeruje da je nedavni tsunami koji je poharao Šri Lanku bio prirodna pojava). Divovski valovi bi bili izazvani aktiviranjem velikog eksplozivnog punjenja, postavljenog u dubini oceana ili mora.

PROJEKT HAARP

Sad samo riječ da se radi o jednom o najkontroverznijih projekata koji se bave modifikacijom klime. Američka vlada priča o tome kako HAARP služi istražiti načine za saniranje ozonskog omotača (što on i jeste u stanju učiniti) i istražiti nove načine komuniciranja s nuklearnim podmornicama.

Međutim, prava namjena mu je kontrola klime tamo gdje oni požele, kao i manipulacija s kontrolom ljudi.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Ratovanje klimom

 
 
(conopljanews,youtube.com/uredio:nsp)

Predstavnici zemalja EU-a ovog ponedjeljka (29.4.) su opet raspravljali o zaštiti pčela. Zapravo se radi o zabrani određenih sredstava za zaštitu biljaka – a njihovi proizvođači su već jednom spriječili odluku EU-a.

Činjenica je da u Europi pčele odumiru i znanstvenici dugo nisu mogli otkriti, što je tome razlog. Jer pčele nisu tek ugibale, nego su se čudno ponašale: više nisu mogle pronaći svoju košnicu, prestale su “plesati” u košnici kako bi svojim drugaricama pokazale put prema nalazištu hrane, nisu se čak više brinule niti za potomstvo. Rezultat je bio – košnice su ostajale prazne, a pčele i ličinke bi ugibale od gladi.

Konačno, znanstvenici su ušli u trag vjerojatnom uzročniku: pesticidu koji se miješa u sredstvo za zaštitu biljaka i koji je baziran na neonikotinoidu. Slično kao njegov kemijski srodnik u cigaretama, to je droga od koje i pčele postaju ovisne i čak traže polja gdje se nalazi taj pesticid – uz fatalne posljedice.

Zabraniti otrove – nije lako

“Ta sredstva su nervni otrovi”, objašnjava Walter Haefeker, predsjednik Europske udruge profesionalnih pčelara (EPBA) i traži potpunu zabranu upotrebe tog pesticida u poljoprivredi. S njim se slažu i u njemačkoj Udruzi za zaštitu okoliša BUND i podsjećaju na kobnu godinu 2008. kada su ti pesticidi izazvali odumiranje rodova pčela u do tada neviđenim razmjerima. Ne samo to: pesticid je pronalazio put u tlo i u podzemne vode, tako da su stradavali i drugi insekti, a i ptice su onda umirale od gladi.

Pčele čak onda traže prerađene biljke da bi došle do otrovne droge.

Obzirom da je povezanost s pesticidom vrlo izvjesna, rješenje se čini jednostavno: zabraniti sredstava poput Clothanidina, Imidacloprida ili Thaimethoxama kako bi se spasila populacija pčela u Europi. Ali, to se ne sviđa veoma moćnim protivnicima i proizvođačima tih sredstva za zaštitu bilja, njemačkom koncernu Bayer CropScience i švicarskom koncernu Syngenta, koji su u bliskoj suradnji sa korporacijom Monsanto.

Štoviše: taj pesticid se tvornički miješa već u pripremu sjemena, tako da poljoprivrednik “ne mora razmišljati” o mjerama zaštite kad sije svoju njivu. Ovi kemijski koncerni uporno tvrde kako njihov pesticid nije kriv za odumiranje pčela, nego zlokobna grinja varroa destructor koja napada europske košnice. Drugim riječima, treba zapravo još više “kemije” da bi se izašlo na kraj i tom parazitu.

U Njemačkoj je zabranjeno korištenje tog pesticida za kukuruz i žitarice – ali se treba samo sjetiti beskonačnih polja, na primjer uljane repice…

Zabranjeno – ali ne sasvim

Kemijski koncerni s milijardama eura prometa i konkretno obećavaju ministarstvima poljoprivrede pojedinih zemalja Europske unije “pomoć” u borbi protiv te štetočine – i da onda ne glasuju za zabranu pesticida iz njihovih tvornica. Za sad su u tome uspjeli: predstavnici zemalja Europske unije su već ovog ožujka raspravljali o zabrani ili barem privremenoj, trogodišnjoj suspenziji upotrebe tih pesticida. Ali se na koncu – nisu uspjeli složiti.

Ni predstavnik Njemačke se ovog ožujka nije osobito proslavio u glasovanju. Njemačka je zapravo jedan od najvećih potrošača meda u Europi i ovdašnji pčelari su uspjeli još 2008. natjerati vladu da donekle zabrani tu vrstu pesticida. To znači da se zabrana odnosi samo na pripremu sjemenja kukuruza i žitarica. To niti njemačkim pčelarima ne pomaže mnogo, jer se ta sredstva još uvijek marljivo miješaju sa sjemenjem – na primjer uljane repice čiji žarki žuti cvjetovi privlače pčele i iz velike udaljenosti. Ali ovog ožujka se njemački predstavnik – suzdržao od glasovanja.

Ako opet ne bude sloge, Tonio Borg će onda odlučiti sam

Ovog ponedjeljka (29.4.) počinje nova rasprava o zabrani pesticida. Martin Häusling, zastupnik njemačke stranke zelenih u Europskom parlamentu, i ovaj put sluti sličan ishod: “Makar je sve jasnije kakve uništavajuće posljedice uzrokuju ti neonikotinoidni pesticidi na pčele i druge insekte koji oprašuju biljke, bojimo se da će zemlje Europske unije popustiti pod pritiskom kemijske industrije i glasovati protiv prijedloga Europske komisije o zabrani.”

I u Europskoj komisiji slute da bi se ovog tjedna moglo dogoditi slično kao i u ožujku – ali to je loša vijest za kemijske gigante Bayer i Syngenta. Jer ako se predstavnici zemalja niti po drugi put ne uspiju dogovoriti, onda odlučuje nadležni europski povjerenik. To je povjerenik za zdravstvo i zaštitu potrošača, Maltežanin Borg – koji se već više puta glasno izjasnio za zabranu pesticida i zaštitu pčela u Europi.
 

 

 

 

 

 
(dw.de, youtube.com/uredio: nsp)