Charlie Sheen je otvorio vatru na Farmaceutsku industriju, ističući da Vlada posjeduje patent na „lijek za AIDS”, ali ga „prikriva” da bi zaštitila „ingeniozni kriminalni kartel svih vremena, farmaceutski kartel„

„Vjerovali ili ne, postoji lijek za AIDS”, rekao je Charlie Sheen na promotivnom događaju u New Yorku za novi film “9/11″. „Naša je greška što smrdljiva vlada upravo to prikriva.”

Sheen je zatim otvorio lisnicu i izvukao komad presavijenog papira. Nakon što ga je pažljivo razmotao, on je pročitao sljedeći broj. „5676977. (https://www.google.com/patents/US5676977) To je broj patenta. Googlajte„ kazao je. „Naučite nešto novo. To je patentirani lijek za AIDS u vlasništvu vlade o kojem nikada nisu govorili. Dio liječenja uključuje srebro (tetrasilver tetroxide), istražite.”

“Oni skrivaju ovaj lijek jer nema zarade u tom lijeku”, rekao je Charlie, zvijezda serije ”Dva i pol muškarca.„

Uzimam čitavu galaksiju tableta više puta dnevno, izobilje toksičnih lijekova kako bi se održao na životu. Imate li predodžbu koliko to sve košta?”

„Ne tražim suosjećanje, ljudi. Ja sam sretan, sretan, sretan čovjek. Ja si to mogu priuštiti. No, koliko drugih ljudi si to ne može priuštiti, te skupe lijekove? Govorimo o pola milijuna dolara tijekom života. Pola milijuna dolara ravno u džepove Velike Pharme„.

Sheen je javno otkrio da je HIV pozitivan u 2015., nakon što mu je dijagnosticiran HIV četiri godine ranije. U intervjuu, on je naveo da akronim HIV služi kao „tri tvrda slova koje je teško apsorbirati”, te je otkrio on upravlja ovom bolešću uz pomoć trostrukog koktela antivirusnih lijekova.

„AIDS je čovjek proizveo u laboratoriju, s ciljem depopulacije koju vodi znanstveno-medicinski kompleks. Oni nas ubijaju, i mi im vrlo dobro plaćamo za tu povlasticu. Henry Kissinger je dao i potpisao nalog za njezino stvaranje. Moji prijatelji koji su na visokim funkcijama u CDC-u su mi rekli da vlada također ima lijek za virus ebole, svinjsku gripu, čak i za rak.

„Možete također pronaći na inetrnetu broj patenta za ove lijekove. Pogledajte ih. Oni su očajni da bi ove lijekove održali u tajnost .”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Clinton je u intervjuu potvrio da ima bolest i da se s njom bori već izvjesno vrijeme, ali da ne želi reći o čemu je riječ jer ne želi uznemiriti “određene” ljude

Nekadašnji predsjednik Bill Clinton dao je intervju za američki list Daily News, a prenosi agencija Reuters.

Inače, već godinu dana se spekulira da Clinton boluje od AIDS-a.

Clinton je u kratkom intervjuu rekao da vjeruje da će Trump nastaviti politiku Obame jer se rijetko dogodi da američki predsjednik ignorira sve aspekte administracije.

On također napominje da je njegov idol politički bio Kennedy koji je na kraju neslavno završio.

Ipak Clinton je rekao ponajviše da ga “boli” saznanje za bolest, te da je to najvjerojatnije kazna “svemira” (Bog, prim.out), zbog mogućih grešaka iz mladosti.

Ovaj dio intervjua zaintrigirao je mnoge protivnike NATO saveza jer mnogi misle da je Clinton bio odgovoran za bombardiranje Jugoslavije 1999. godine, s obzirom da je to jedna od najkrontraverznijih odluka što tvrdi i rezolucija UN-a.
 
(vestinet.rs)

Charlie Sheen je izliječen od AIDS-a!

Liječnik Samira Chachoue naime tvrdi da je HIV potpuno izlječiv, a njegov tretman temelji se na mlijeku artritičnih koza. Kako bi dokazao da doista vjeruje svom “lijeku” Chachoua tvrdi da si je ubrizgao Sheenovu zaraženu krv, a ni kod jednog ni kod drugog, tvrdi, više nema ni traga opakom virusu.

U nastupu kod na dr. Oz-a i ostalim emisijama, dr. Samir Chachoua je tvrdio da ne samo da se ubrizgao sebi krv Charlieja koja je HIV-pozitivna, već je iskorijenio virus s drugim virusom zvanim CAEV, za koje kaže da on dobiva iz mlijeka koze.

Nadalje, čak i dr Oz, koji je i sam bio optužen za šarlatanstvo, smatra da je to “prilično neprimjereno” za dr. Samira da si ubrizgava krv Charlie Sheena.

Na kraju intervjua sa dr. Oz-om, Charlie je obećao da se neće vratiti na uobičajene antivirusne lijekove protiv HIV-a.

“Užasno je živjeti na svim tim lijekovima koje su mu davali. Sve te nuspojave nestale su kada je prestao koristiti njihov i počeo se liječiti mojim tretmanom. Jetra mu se vratila u normalu”, tvrdi kontroverzni liječnik.

Liječnik tvrdi da tzv “CAEV” virus iz kozjeg mlijeka “uništava HIV i doživotno štiti ljude koji ga konzumiraju”.

Liječnička struka je napala Chachouu zbog lažnih tvrdnji, a protiv njega je ustao i Sheenov liječnik, koji tvrdi da si slavni glumac zbog lažnog doktora ugrožava život. Medicinska mafija nikako da pusti čovjeka na miru.

Postavimo na kraju kogično pitanje. Zašto ljudi uopće uzimaju lijekove farmaceutske industrije protiv AIDS-a ako za taj isti NEMA LIJEKA!?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(index.hr,conspiracyclub.co/uredio:NSP)

Da li je moguće da postoji jeftini čaj od četiri biljke koji liječi rak, pa možda čak i AIDS?

Rene Caisse, skromna medicinska sestra iz Kanade, više od 50 godina je koristila čaj Esijak (Essiac) za liječenje pacijenata oboljelih od raka u svojoj klinici u kanadskom selu Bracebridge, sjeverno od Toronta, piše riseearth.com.

Ona za svoje usluge nije tražila mnogo novca već samo onoliko koliko tko može priuštiti. Do sada nikoga nije odbila. Nakon 1937. godine je prestala naplaćivati svoje usluge.

Međutim, ona je na sve to dobila samo kritike kanadskog ministarstva zdravlja, a privatne korporacije su odbile ozvaničiti čaj Essiac kao lijek protiv raka.

Iako je Rene primjenjivala ovaj čaj dugi niz godina, on vodi porijeklo od domorodaca u sjevernoj Kanadi.

Porijeklo Essiac čaja

Rene je radila kao medicinska sestra u kanadskoj bolnici 1922. godine kada je kod nje došla starija pacijentica koja je prije 30 godina preživjela rak dojke. Ta žena je živjela u udaljenom kanadskom rudarskom kampu sa svojim mužem. Prije 30 godina joj je rečeno da ima rak dojke i da će joj morati odstraniti dojke.

Ona nije pristala na operaciju već se vratila u kamp. Tamo je naišla na domoroca iz plemena Ojibway koji joj je dao recept za liječenje raka i pokazao joj koje bilje da koristi, gdje da ga ubere i kako pripremiti čaj. Ona je pratila njegova upuststvo i za par mjeseci se u potpunosti izliječila i živjela zdravo slijedećih 30 godina.

Pošto je Rene u to vrijeme imala tetku i očuha koji su bolobali od raka, ona se zainteresirala za ovaj čaj i starija žena joj je dala recept. Rene je uspjela izliječiti svoje članove obitelji.

Nakon toga, ona je počela primjenjivati ​​recept u klinici u kojoj je radila od 1934. do 1942. godine, izliječivši na stotine pacijenata oboljelih od raka. Ona je sama uzgajala biljke od kojih je pripremala čaj.

Naravno, Rene Caisse je ubrzo postala meta kanadskih vlasti, ali nije uhićena samo zato što je imala veliku podršku od gradskog savjeta Bracebridgea i od nekoliko prestižnih liječnika, ali i njenih brojnih izliječenih pacijenata.

Zahvaljujući velikoj podršci, Caisseovoj je dozvoljeno da liječi rak pod tri uvjeta:

1) da liječi samo pacijente koji su smrtno bolesni,
2) da s njom radi iskusni liječnik za dijagnostiku bolesti i
3) da ne prima novac za svoje usluge. Ona se složila s tim uvjetima i nastavila liječi ljude.

Kako je Essiac čaj došao u Ameriku

Unatoč svjedočenjima mnogih uspješno izliječenih pacijenata, javnost dugo nije znala za čaj Essiac. Caisse je uspjela obavijestiti javnost o svom čaju tek 1977. godine, godinu dana prije njezine smrti.

Ona je napravila sporazum sa tvrtkom Resperin za koju je mislila da će legalizirati njezin čaj. Međutim, ova tvrtka je u suradnji s kanadskim vlastima zataškala lijek i njegovu formulu.

Sreća pa je dr Gary Glum čuo za svojstva čaja Essiac i počeo se raspitivati ​​za njegov recept.

On je pronašao neku osobu iz Detroita koja je izliječena ovim čajem iako joj je dijagnosticiran neizlječivi oblik raka maternice. Gary je kupio od nje recept, a zatim otišao kod Mary McPhearson, bliske prijateljice Rene Caisse, kako bi potvrdio autentičnost recepta.

Dr Glum je od McPhearson dobio brojne informacije o Rene Caisse i napisao knjigu o njoj pod nazivom “Calling of an Angel” (Poziv anđela) LINK KNJIGE. On je kontroverznu knjigu morao izdati sam jer nijedna izdavačka kuća nije željela riskirati tužbu.

Isto tako je objavio i knjigu o izvoru side kao umjetno stvorene bolesti za depopulaciju stanovništva.

Glum je dospio u veliku nevolju zbog objavljivanja istine o čaju Essiac, a u nekom trenutku su čak prijetili smrću njemu i njegovoj obitelji.

Glumova knjige je danas prilično teško naći, mada ih možda još uvijek ima na internetu u pdf formatu.

Glum je u jednom intervjuu negdje oko 1990. godine naveo da je izliječio 5 pacijenata oboljelih od AIDS-a tako što im je davao čaj Essiac tri puta na dan.

Dr Glum je također liječio i pacijente oboljele od raka, uključujući i jednog dječaka oboljelog od terminalne leukemije. Dječak se u potpunosti oporavio od čaja Essiac, ali je kasnije umro od infarkta uslijed oštećenja koje je kod njega izazvala kemoterapija kojom se ranije liječio.

Gary Glum je pronašao informacije i o dr Charles A. Bruschiju, koji je bio osobni liječnik pokojnog predsjednika John F. Kennedyja. Dr Bruschi je imao kliniku za liječenje raka u Bostonu u Massachusettsu, a Rene Caisse je radila s njim od 1959. do 1962. godine.

Dr Bruschi je izliječio mnoge pacijente oboljele od raka s čajem Essiac. Nažalost, kasnije je primoran šutjeti o lijeku da ne bi završio u zatvoru.

Dr Glum je pronašao navode dr Bruschija da je čaj Essiac ispitan u četiri laboratorija u SAD i jednoj u Kanadi i da je potvrđeno izliječio rak kod brojnih pacijenata neovisno od rase, spola i dobi.

Zahvaljujući dr Glumu, čaj Essiac nije pao u zaborav.

Sastojci čaja Essiac

Osnovni recept čaja podrazumijeva četiri ljekovite biljke:

* 6,5 šalica sjeckanog korijena čička (Arctium)
* 500g stabla kiseljka (Rumex acetosella) u prahu
* 125g kore klizavog hrasta (Ulmus rubra) u prahu
* 28g korijena turske rabarbare (Rheum palmatum) u prahu

(engleski)
* 6 1/2 cups of burdock root (cut)
* 1 pound of sheep sorrel herb (powdered)
* 1/4 pound of slippery elm bark (powdered)
* 1 ounce of Turkish rhubarb root (powdered)

Od ove količine sastojaka se može dobiti oko 7,5 litara čaja. Sastojke treba dobro promiješati prije stavljanja u vodu. Smjesu treba čuvati u staklenoj tegli na tamnom mjestu i uzimati 30 grama smjese na 900 grama vode.

Čaj se kuha bez poklopca 10-20 minuta, a zatim se pokriva poklopcem i ostavlja preko noći. Ujutro treba podgrijati sadržaj, ali ne toliko da prokuha, a zatim presuti u staklene ili keramičke posude. Kada se zatvorena posuda jednom otvori, mora se čuvati u hladnjaku.

Doza ovisi o stadiju bolesti. Za jačanje imunološkog sustava i protiv blažih stanja treba uzimati 56 grama dnevno. Doza može biti maksimalno tri puta veća i primjenjivati ​​se tri puta dnevno, ovisno o ozbiljnosti bolesti. Čaj koji se čuva u hladnjaku se može dodati u toplu vodu ili podgrijati.

Oboljeli od raka i side također moraju pridržavati organske dijete bez mesa i unositi što više vitamina D i C.

Važno je napomenuti da kvalitetu čaja u najvećoj mjeri ovisi o kvaliteti sastojaka. Dr Glum je napomenuo da ima ljudi koji prave čaj od ozračenog bilja ili zamjenjuju kiseljak korovom i da treba jako voditi računa od koga se ili odakle čaj nabavlja.
 
(webtribune.rs/uredio:NSP)

GAY I BISEKSUALCI SAMO POD UVJETOM DA GODINU DANA NISU IMALI ISTOSPOLNI SPOLNI ODNOS

Američka vlast je dozvolila – poslije zabrane koja je bila na snazi ​​pune 32 godine – homoseksualcima da budu davatelji krvi.

Rampu je podigla Federalna uprava za kontrolu kvalitete hrane i lijekove (FDA). Međutim, zamijenila je zabranu nizom ograničenja.

Glavni uvjet glasi: gejevi i bisesksualci mogu biti davatelji krvi pod uvjetom da spolne odnose s istospolnim partnerima nisu imali godinu dana.

Zadržavanje ograničenja, izvršni povjerenik FDA Stefan Ostrof objasnio je riječima: “FDA ima dužnost osigurati visoku razinu sigurnosti krvi za ljude kojima je potrebna”.

Udruženje National Gay Blood Drive podržalo je odluku FDA, ali inzistira da se rizici koji mogu dolaziti od gay-donora “ocjenjuju individualno”.

Dosad je gejevima bilo zabranjeno da daju krv zbog povećanog rizika te kategorije muškaraca da su zaraženi virusom side i nekim vrstama hepatitisa (V) koji se prenose preko krvi.

Mnoge zemlje i dalje drže punu zabranu muškarcima koji imaju ili su imali istospolne seksualne odnose da daju krv ili da budu donori tkiva ili organa. Ista ograničenja u tim zemljama vrijede i za žene koje su imale ili imaju seksualne odnose sa takvim muškarcima.

Gayevi već mogu biti davatelji krvi u Francuskoj, Australiji, Japanu i Velikoj Britaniji.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Nikad nisam primio injekciju, nemam zdravstvenu knjižicu i samo sam dva puta u životu bio kod zubara. Ne poznajem glavobolju, gripu, prehladu – nikakva me bolest nikad dotakla nije. Osjećam se kao osamnaestogodišnjak, otporan na sve moguće bolesti

Onaj tko se izdaje za doktora, pa makar i “narodnog” – ma što da to značilo, mora snositi odgovornost. Ne mogu ja uzeti novac, dati lijek i staviti točku na tu priču. S pacijentima se borim zajedno do kraja, ne izdajem ih i ne ostavljam na cjedilu.

Ne žalim se kad me dignu s ručka, prekinu odmor ili kad im bdijem iznad uzglavlja.

Zato me vole, poštuju i šire glas o meni. Zato trajem i trajat ću …

U vrijeme kad fitoterapija i nije bila popularna grana alternativne medicine, barem ne kao danas, Asim Kljun, koji danas slovi za “tata-matu” kad je u pitanju jetra i sva njezine bolesti, u lučkom gradiću Bar, u samom središtu čaršije, imao je biljnu apoteku “Imela”. Od tadašnje države Jugoslavije, papire, dozvole i sve što mu je trebalo za pokretanje jedne takve apoteke, dobio je na svoj osamnaesti rođendan. Da liječi druge, tada mu, na pamet padalo nije. Malobrojnim posjetiteljima nudio je samo ono što su tražili od njega, kutiju uvinog čaja, paketić osušenog nevena, gaveza …

Vremenom, zapazio je da se uvijek jedni te isti ljudi vraćaju po još čaja. Kao da im onaj prethodni nije pomagao. Ipak, poznavao je moć bilja. Naposljetku, njegova je majka Ćamka je od žutice, ciroze i hepatitisa na stotine ljudi izliječila, a u Drugom svjetskom ratu, iako je skoro bila nepismena, uprava bolnice u Užicama nudila joj je status liječnika samo da se preseli u bolnicu, kuha “svoje” čajeve i spriječi epidemiju žutice.

Sve to i Asim je znao, ali da on liječi druge, odgovara za nečiji život – toga se pribojavao. Ipak, u razgovoru s posjetiteljima svoje male apoteke, uvidio je koliko je bitna receptura i dosljedno pridržavanje uputa. Od običnog prodavača čajeva, ubrzo se pretvorio u narodnog liječnika i sa sve većom sigurnošću, dijelio savjete, preporučivao količinu i vrstu čaja.

Pogreške nijedne nije bilo, svi su bili izliječeni, pa više ni mušterija nije bilo. Kraj tog poglavlja završio se tako što je Asim stavio lokot na apoteku, zaposlio se kao glavni kuhar na prekooceanskom brodu i otisnuo u svijet. No, pored odličnih kulinarskih sposobnosti, na površinu bi svakodnevno isplivalo njegovo znanje o ljudskom zdravlju, pa je ubrzo kutlaču okačio o klin i posvetio se onome za što je i rođen, za što ima prirodnog dara – pomaganje drugima da svoje psihofizičke sposobnosti i zdravlje – drže na maksimumu.

Malo je poznato da vi, u šestom desetljeću života, nikad niste bili bolesni, čak ni od gripe. Primjenjujete li i na sebi vlastite recepture?

- Vjerujem da su i dobri geni naslijeđeni, ali da, kad pripremam drugima čajeve obavezno kušam od svakoga pomalo. To me drži budnim danima i noćima, nekad čitavih sedam dana u kontinuitetu. Poznanici me zovu čovjek-stroj. Nikad nisam primio injekciju, nemam zdravstvenu knjižicu i samo sam dva puta u životu bio kod zubara. Ne poznajem glavobolju, gripu, prehladu – nikakva me bolest nikad dotakla nije. Osjećam se kao osamnaestogodišnjak, otporan na sve moguće bolesti. Da, to je od čajeva, na jak imunitet neće nikakva bolest.

Jedno vrijeme, bili ste u žiži medijskih interesiranja, domaćih i svjetskih. Pamela Anderson, Oprah Winfrey i Vladimir Putin samo su neka od imena koja su mediji dovodili u vezu s vama. Što je na kraju bilo s njima?

- Koliko znam, još su živi i zdravi. Šalim se malo. Sa njima sam uvijek komunicirao putem posrednika i nekih svojih poslovnih suradnika i menadžera koji su se pokazali nespremnim odgovoriti potražnji tržišta, a i svoj su džep stavljali na prvo mjesto. Danas se više ne zovu mojim suradnicima jer što su mogli zabrljati – zabrljali su. Idemo ispočetka.

Je li to razlog skoro trogodišnjem odsustvovanju iz medija?

- Nije. Radio sam sve vrijeme, samo u nešto manjem obimu. Na telefonu sam znao sate provesti, dok se baterija ne potroši. Sjeo bih da doručkujem uz izlazak sunca, a znao sam dočekati i zalazak i mrklu noć a da nisam mrvu uspio staviti u usta.

Propustio sam odrastanje unuka, godišnje odmore, ženidbu sina, godišnjicu školske mature i braka, druženje s prijateljima i rodbinom. Zapostavio sam sebe u potpunosti. Život na kotačima dosadi, a razgovor s ljudima izmori. Trebalo mi je pauza, ali sam uvidio da je, u stvari, nisam ni imao. Ljudi su opet nalazili način da stupe u kontakt sa mnom, dobra preporuka u vidu ljudske riječi znači više od reklame na najvećem bilbordu u New Yorku.

Koliko je teško odgovoriti zahtjevu bolesnika, budući da je potražnja upravo za Vašim čajevima enormna?

- Mislim da je bitnije staviti naglasak na odgovornost. Što ako bolestan čovjek uzme od mene terapiju za cirozu jetre i usred terapije dobije, recimo, srčani udar koji nikakve veze nema s mojom terapijom? Hoće li mene netko možda kriviti za smrt? Pitati se jesam li ja tome pridonio? Reći ću to ovako, moje terapije nisu jeftine, ne prodajem čarobni prah u kutijicama od 20 maraka i ne dajem lažnu nadu.

Samim tim posao ne završavam na vratima. Onaj tko se izdaje za doktora, pa makar i “narodnog” – ma što da to značilo, mora snositi odgovornost. Ne mogu ja uzeti pare, dati lijek i staviti točku na tu priču. S pacijentima se borim zajedno do kraja, ne izdajem ih i ne ostavljam na cjedilu. Ne žalim se kad me dignu s ručka, prekinu odmor ili kad im bdijem iznad uzglavlja.

Zato me vole, poštuju i šire glas o meni. Zato trajem i trajaće. Uostalom, liječim ozbiljne bolesti, za koje medicina nema lijeka. Onog dana kada se pojavi pacijent kome je oficijelna medicina uz pomoć bilo čega uspjela regenerirati cirotičnu jetru ili odstraniti virus hepatitisa iz krvi, ja ću opet zakatančiti posao i odjedriti u ljepše krajeve.

A AIDS?

- Slična je to bolest hepatitisu, umnogome. Na sličan način se dobiva, ima iste simptome, samo je opasnija i brže nagriza organizam. Prije 3-4 godine imao sam eksperimentalnih 6 izliječenih pacijenata. Danas ih ima puno više. Svi su imali i sidu i hepatitis. Pili su čaj za hepatitis, samo u jačoj koncentraciji i većim dozama. Svi su i danas živi i zdravi i ja bih volio, ne radi mene, nego radi drugih s istovjetnim dijagnozama, da napuste veo tajnovitosti i da u javnost izađu s nalazima prije i poslije moje terapije.

Za kraj, pitanje, je li istina da vaš čajeve pije i engleska kraljica Elizabeta. Koju bolest ona ima?

- Koliko znam, nema nikakvu bolest. Preko novinarke iz jednog sarajevskog dnevnog lista, koja je opet prijateljica s novinarkom “The Independent”, ostvaren je kontakt. Novinarki iz Sarajeva spasio sam život djeteta, pa je ona izvrstan glasnogovornik i reklama mom radu. Kako sam obaviješten, moje čajeve pije preventive radi, radi osvježenja organizma. Ako je tako, drago mi je.

Čajevi su rađeni po recepturi koju nikad nikome nisam otkrio, nijednoj farmaceutskoj kući, a nuđeni su mi višemilijunski iznosi da prodam recept. Sve se bojim da bi itko od toga napravio nešto korisno za narod ili za djecu zaraženu hepatitisom u Africi. U “njihovoj” proizvodnji lijek bi koštao nekoliko stotina tisuća eura, koliko i sad košta liječenje interferonom ili transplantacija jetre – od čega pacijent nema nikakvu korist, osim nade.

Tijekom nekoliko minulih godina, Aura.ba je objavila mnoštvo zanimljivih, istinitih i potresnih priča koje su svjedočile ljekovitosti Asimovih terapija. Pisali su tako o boksačkom asu Salki Zildžiću. Asimove čajeve koristio je za anemiju. Djevojčica Naida iz Slavinovića kod Tuzle izbjegla je transplantaciju jetre. Asimu čajevi izliječili su joj cirozu i autoimuni hepatitis. Selim Džafić iz Sarajeva ASIMOV terapijom u trajanju od 45 dana izliječio je hepatitis B i cirozu jetre.

Dragan Mardžonović iz Crne Gore riješio se kronične bronhijalne astme, a Rešad Kovač iz Goražda hepatitisa C. Aldenu Muminoviću, sarajevskom pčelaru, terapije su izliječile bolesna pluća, kao i Hashimu Kadriću, Sarajliji koji je od rođenja imao astmu. Fatima Šero s našim je čitateljima svojevremeno podijelila iskustvo s nestankom ciste veličine jajeta, a Nalo Hajrudin o pobjedi hepatitisa C, kao i Ifeta Kovačević iz Kragujevca. Rasema Imamović iz Sarajeva spas za dugogodišnje probleme također je našla u Asimovim terapijama.

Majda Beširević iz sarajevskog naselja Dolac Malta čak je u nekoliko TV emisija govorila o cirozi i hepatitisu kojeg je izliječila s 45-dnevnom Asimovom terapijom. Bejkrija Mile Mišura iz Njemačke izliječio je rak gušterače i tumor na glavi.
 
(aura.ba/uredio:nsp)

Muškarac koji se svojevoljno zarazio virusom HIV-a kaže da se stotine ljudi u Britaniji okuplja i upoznaje na internet forumima, te se kasnije sastaju i jedni drugima prenose po život opasan virus

Stručnjaci su upozorili na novi, potpuno bolestan trend muškaraca koji tajno šire virus HIV-a.

Ova bizarna praksa naziva se “Bug chasers” (tragači za bubom), a pojavila se zbog potrebe nekih za seksualnim uzbuđenjem kroz rizično ponašanje.

Neki od ovih ljudi koji se žele namjerno zaraziti tvrde da im virus zapravo pruža bolji i kvalitetniji život zbog lijekova koje bi uzimali.

“Osjećam se vrlo zdravo. Pun sam energije i jačeg izdravlja zbog lijekova. Rad jetre mi testiraju na tri mjeseca, kolesterol redovito, a imam i brojne liječničke provjere zbog čega odmah znam ako ima nekih promjena, a sve to na račun državnog zdravstva “, kaže tridesetogodišnji Nick koji tvrdi da se samovoljno zarazio.

Štoviše, u Velikoj Britaniji je zabiljeležn porast od 58 posto zaraženih gay muškaraca i biseksualaca u posljednjih deset godina.

“Ovo je vrlo strašan i neodgovoran trend. Ono što najčešće vidimo su slučajevi u kojima prepisani tretman ne djeluje zbog čega dolazi do brzog propadanja zdravlja”, kaže Simon Priterc iz Fondacije Elton John Aidsa.

Zaraženi mladić kaže da je HIV dobio 2012. godine, a u potrazi za virusom je imao seks s više od tisuću muškaraca.

Kada su otkrili da ima virus objavio je na svom Facebooku sljedeći status – “Pozitivan sam na HIV i oduševljem sam time!”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegraf.rs,youtube/uredio:nsp)

Nikada nećemo saznati pravu istinu o ovoj bolesti, no da li je farmaceutski lobi odlučio napokon završiti farsu zvanu AIDS, i proglasiti kraj ove umjetno nastale bolesti

Osamnaestogodišnjakinja Francuskinja zaražena HIV-om u remisiji je, što znači da su nalazi normalizirani, aktivnost bolesti je zaustavljena, a simptomi su nestali, unatoč tomu što ne uzima nijedan lijek protiv tog virusa već 12 godina, objavili su sudionici Međunarodne udruge za borbu protiv AIDS-a na konferenciji održanoj u Vancouveru.

To je prvi slučaj dugogodišnjeg razdoblja bez bolesti evidentiran kod djeteta.

Stručnjaci smatraju da je potrebno provesti opsežna istraživanja kako bi se otkrilo zašto neki pacijenti uspijevaju kontrolirati virus u organizmu i nakon što prekinu terapiju. Djevojka je rođena 1996., a virus joj je prenijela majka – na kraju trudnoće ili tijekom porođaja.

Već s tri mjeseca počela je dobivati antiretroviralne lijekove, no obitelj je odlučila prekinuti liječenje kada je imala šest godina. Dvanaest godina kasnije, razina virusa u njezinoj krvi preniska je da bi se mogla izmjeriti, unatoč tomu što su liječnici upozorili da bi se stanje moglo izmijeniti.

“Njezin slučaj je jedinstven”

“Vrlo je vjerojatno da je djevojka u virološkoj remisiji tako dugo jer je počela primati kombinaciju antiretroviralnih lijekova nedugo nakon rođenja, odnosno saznanja da je zaražena”, smatra dr. Asier Saez-Cirion s pariškog Instituta Pasteur.

“Dakle, na slučaju ove mlade djevojke vidimo da je dugogodišnja remisija moguća kod djece, ali i kod odraslih. Unatoč tomu, takvi su slučajevi vrlo rijetki. Djevojka živi uobičajenim načinom života. Njezin je slučaj jedinstven, no prošao je nezamijećeno, čak i među francuskim kliničarima”, kaže dr. Saez-Cirion.

Prije dvije godine djevojčica iz Amerike, koju su prozvali bebom iz Mississippija, rođena s virusom HIV-a koji joj je pri porođaju prenijela majka i dalje je u remisiji, a poznat je i slučaj pacijenta koji virus pod kontrolom drži već 13 godina, unatoč tomu što je prestao uzimati lijekove.

Potrebna daljnja istraživanja

“Slučaj francuske tinejdžerice snažan je dokaz velike prednosti početka uzimanja terapije antiretroviralnim lijekovima što je prije moguće”, kaže profesorica Sharon Lewin s australskog sveučilišta Melbourne.

“Ovaj je slučaj značajan jer pokazuje da su nam potrebna opsežna istraživanja kojima ćemo utvrditi tko od zaraženih pacijenata sa sigurnošću smije prekinuti s antiretroviralnom terapijom i uspjet će zadržati virus pod kontrolom. Moramo pronaći test na HIV kojim ćemo mjeriti nisku razinu virusa ili pronaći bolji način da bismo predvidjeli kako će tko reagirati. Ako nam to uspije, uspjet ćemo poboljšati i klinička ispitivanja kada je o liječenju HIV-a riječ”, smatra Lewin, dodajući da je potrebno otkriti još sličnih slučajeva, kao i njihove markere da bi se ustanovilo može li se remisija predvidjeti.

ČOVJEK IZLIJEČEN OD AIDS-a
 
 
(index.hr/uredio:nsp)

“Lijek za rak mi već odavno imamo” – nastavio je dr. Day – ali sve je to dobro skriveno u našim institutima ( misli na Rockfellerov institut)

Mnogi ljudi danas još uvijek nisu svjesni opasnosti kojima đavao preko svoje vlastite elite, vrhuške koju čini samo nekoliko dijaboličnih obitelji kroji svijet prema svojoj volji.

Ono što ljudi ne znaju, što im je u potpunosti skriveno je činjenica da sotona najviše od svega mrzi čovjeka i njegovo rađanje, jer rađanje čovjeka, Božjeg bića je najsvetiji dar od Boga. Ovaj istup liječnika koji više nije mogao šutjeti dokazuje upravo tu đavoljsku prijevaru, koju je vrlo važno raskrinkati sada i odmah jer vremena ponestaje. Milijuni ljudi zahvaćeni su u mrežu laži potpuno nesvjesni da je sve što vide iskreirano u umovima duhovno bolesnih ljudi u potpunosti predanih zlu.

Jednog dana davne 1969. godine skupila se mala ali izuzetno jaka elita na predavanju dr. Richarda Daya. Kružok je bio zatvorene vrste i njegov sadržaj po zapovjedi nikada nije smio isplivati u javnost. No, pojavom intreneta rijetko što može biti skriveno pa sadržaj ovog sastanka kruži internetom pod naslovom “The New World Order of the Barbarians” ( Novo doba barbara).

Naime, dr. Richard Day bio je ugledni pedijatar i stručnjak za umjetnu oplodnju ali i sve do 1968. bio je direktor “Planned Parenthood”, prije nazvanu “American Birth Controll (Američka kontrola rađanja)”, organizacije za “planiranje obitelji” koju financira zaklada Rockefeller obitelji, obitelji koja svojim financijama potpomogne ubiti preko milijun nerođene djece godišnje kroz ove klinike, i koja ima široku podršku UN -a u smislu podrške abortusa, umjetne oplodnje i sterilizacije pučanstva širom svijeta, putem cjepiva.

Jedan insajder s tog predavanja, dr. Lowrence Dunegan, tek je nakon dvadesetak godina smogao hrabrosti objaviti dijelove referata dr. Richarda Daya. Učinio je to, kaže zato što je tek tada, nakon 20 god. shvatio u potpunosti riječi Dr. Daya, vidjevši kako se sve to ostvaruje svuda oko nas.

“Dr. Day, sve nas je okupio, kako je rekao, da nas obavijesti o velikim promjenama koje će nas zadesiti u slijedećih 30 god.” započeo je dr. Dunegan i nastavio:”Ne, ne mislim na komunizam” – rekao je, ” Mislim na nešto veće i stravičnije od komunizma! ” Dr. Day nastavio je pričati o novom društvu koje nema korijena, odnosno oslonca u ničemu ali koje će sve promjene pasivno i malim koracima adaptirati na društvo. Dr. Day je na predavanju ponavljao kako su ljudi prenaivni i kako nikada ne postavljaju prava pitanja. To prenaivni često je zamijenio i riječju preglupi. Jer, postoje dvostruke namjere: “Jedna je namjera koja je ljudima prihvatljiva, a druga je ona prava namjera koja će nam pomoći da se novi sustav u potpunosti postavi i uzdigne.”

A to je sustav apsolutne kontrole čovječanstva! Ono što elitu najviše zabrinjava je seksualni nagon i s tim povezana prokreacije, dakle, stvaranje novog čovjeka, odnosno rađanje. Kako ne postoje valjani načini da se taj nagon iskorijeni, smislili su pakleni plan: “Apsolutna seksualizacije, od vrtića pa sve do staračkog doma. Seks treba biti nešto kao sport, svugdje i u svako vrijeme, lako dostupan, hibridan, ali uvijek uz pomisao zaštite. Zaštita, zaštita, kondomi, pilula za dan poslije – sve je dozvoljeno uz lako dostupnu zaštitu. U psihu još malog djeteta treba uglaviti; seks i zaštita, kao npr. sjesti u auto i zavezati se. Seks bez djece treba postati opsesija. Za one koji žele djecu postojat će laboratoriji koji će stvarati savršenu djecu. U svrhu širenja zaštite pojavit će se i neke čudne, neizlječive bolesti koje će širiti strah od nezaštićenog seksa – rekao je dr. Day.

Kasnije, kad se pojavila SIDA i druge bolesti kliknulo je dr. Duneganu. U svrhu seksualizacije pučanstva pojavit će se sloboda za sve nastranosti: “Svi će imati javno pravo na “ljubav”: homoseksualci, pedofili, nekrofili, zoofili, umno hendikepirani, djeca, svi.

U svrhu sprječavanja prokreacije poduzimat će se sveobuhvatni programi u cilju uništenja obitelji. Žene će raditi prekovremeno kao i muškarci, puno će putovati poslovno, izostajati će iz kuće, cjelodnevni vrtići s izrežiranim programom bit će svima dostupni, plaće će biti sve manje, nesigurnost sve veća, sve više će se rađati bolesna djeca, ljude će zahvatiti strah od rađanja. Tko bi želio imati djecu u takvim uvjetima? Redukcija stanovništva će se provoditi kroz ove mjere, zaštita, abortusi, pilula za dan poslije, podržavanje homoseksualnosti i izbijanje u vijek novih spolnih bolesti. Ali tome nije kraj – “Neki ljudi predugo žive ili nemaju dovoljno kvalitetan život” Uz pomoć “smrtonosne pilule”, i adekvatnog bolničkog sistema taj problem će biti rješiv. ” Svatko ima pravo na određeni vijek” – rekao je dr. Day – “Ali, neki ljudi žive predugo i nisu više nikom od koristi. Postaju samo opterećenje za mlade ljude. Prisilit ćemo ih da se brinu o svojim roditeljima ali, tako da im skrate život. Opušteno, veselo, za zahvalnošću što su dobro obavili svoju zadaću, jednostavno će organizirati oproštajni party svi zajedno i pružiti im “zadnju pilulu””. Eutanazija će biti svakodnevna stvar kao seks ili doručak. “

“Lijek za rak mi već odavno imamo” – nastavio je dr. Day – ali sve je to dobro skriveno u našim institutima ( Misli na Rockfellerove institute). Zamislite kako bi planeta bila prenapučena da to svima otkrijemo. Rak je izvrsna stvar. Usporava prenapučenost!” Dr. Day još je rekao kako elita ima savršen plan istrebljenja čovječanstva i kako je glavni cilj; uzdizanje novog svijeta u kojemu će elita vladati a ono malo ljudi što preživi biti će njihovi robovi.

“To je sudbina koju elita planira sprovesti” rekao je dr. Dunegen koje pojasnio da je izuzetno važno da ove informacije dospiju do što većeg broja ljudi jer, u suprotnom, elita će bez puno opiranja uspjeti izvršiti ono što su naumili.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 

 
(dnevno.hr,youtube.com/uredio:nsp)

SIDA (AIDS) je bolest novog doba koje od samog početka prate različite kontroverze. Najveća među njima se tiče prirode djelovanja HI-virusa i mehanizma nastupanja i napredovanja same bolesti

Ona je podijelila znanstveni i medijski svijet na dva velika tabora: mainstream ortodoksnu medicinu, institucionalno predstavljenu Svjetskom zdravstvenom organizacijom – i učenje koje osporava same temelje službene teorije, piše Deutsche Welle.

Situacija je slična onoj s učenjem o svjetskoj klimi: mainstream predstavlja većinu – kako na planu znanosti, tako i u medijima. On ima na raspolaganju mnogo veći prostor i mnogo veću podršku u javnosti. S druge strane, oporba nije ni malobrojna, ni nekompetentna.

Čini je veliki broj zaslužnih znanstvenika, među kojima ima kako nobelovaca, tako i dobitnika drugih najviših priznanja iz medicine i biologije.

Liječnik Todor Jovanović, koji spada u najoštrije kritičare službenog medicinskog establišmenta, proizveo je prirodni lijek koji je bio toliko uspješan da mu je Ministarstvo zdravlja SAD početkom devedesetih godina stavilo na raspolaganje laboratorij i svu potrebnu opremu u Watergate.

To samo pokazuje da mainstream i alternativna medicina često nisu tako suprotstavljene strane – doduše, samo dok alternativa svojom kritikom ne zadre dublje u funkcioniranje zdrastvenog sustava.

A baš to karakterizira Jovanovića koji tvrdi da je službena priča o AIDS-u “prijevara” koju je pratio na samom izvoru – on je imao svoju ordinaciju u Durbanu i surađivao sa znanstvenim institutima Louis Pasteur (i timom Montanea), institutom Karolinska u Švedskoj, Medicinskim fakultetom u Londonu itd. Proučavanjem AIDS-a se bavi od samog početka njenog postojanja.

Posebno skandalozan za medicinski establišment je stav oporbe prema kojem se HIV ne prenosi seksualnim odnosom. Jovanović prenosi da je za vrijeme svog rada u Južnoj Africi imao priliku pregledati stotine prostitutki među kojima su neke imale seksualni odnos bez zaštite s više od 1.000 muškaraca – i da nijedna nije bila pozitivno testirana na retrovirus.

S druge strane, znanstvenica Julijane Zaher piše da je 1987. po nalogu njemačke vlade radila na studiji provedenoj na zatvorenicima – zbog pretpostavke da tamo ima dosta oboljelih uslijed homoseksualnog spolnog općenja i višestrukog korištenja šprica za drogu.

Studija je trebala trajati 10 godina, ali je prekinuta nakon dvije i pol godine jer nije pronađena nijedna zaražena osoba. To, međutim, mediji nisu prenijeli – “nije se uklapalo u koncept”.

Lažna propaganda 80-tih, slično kao i za Ebolu 2014.

Ista autorica se poziva i na studiju provedenu u Kaliforniji koja je počela također 1987. Tamo su tijekom 10 godina praćena 442 takozvana diskordantna para (jedan partner je HIV-pozitivan a jedan HIV-negativan).

Partneri su imali spolne odnose kako za zaštitom, tako i bez nje. U Američkom časopisu za epidemiologiju je 1997. objavljen rezultat tog proučavanja: nije bilo prenošenja virusa.

Na to ukazuju i drugi radovi, među kojima i “Inficiranje HIV-om u subsaharskoj Africi nije objašnjeno seksualnom ili vertikalnom transmisijom” objavljen 2002 (autori: Giselkvist/ Roterberg/ Poterat/ Druker).

Sida kao politička bolest

Negatori side tvrde da je riječ o bolesti koja zapravo ne postoji te da je riječ o velikoj manipulaciji javnosti s nekoliko ciljeva koje su postavile različite interesne grupe

Jednu interesnu skupinu čini farmaceutska industrija, koja na izmišljenoj bolesti zarađuje čitavim nizom skupih terapija, a drugu predstavlja politika, koja strahom od side i odgovarajućim mjerama regulira / usmjerava / sankcionira društvena kretanja određenih skupina (npr. Homoseksualaca).

U Africi HIV-pozitivan, u Njemačkoj HIV-negativan

Negatori side prenose da je imunodeficijentnost širok pojam i da, ako je bolest imala smrtan ishod, smrt uvijek nastupa kao posljedica raka, ili upalnih procesa, primjerice, upale pluća, uz nemogućnost organizma da se obrani od bakterijskih ili virusnih “napadača”. Bolesnik koji je umro od side, zapravo je umro od neke već poznate bolesti koja je proglašena posljedicom AIDS-a. Odnosno, posljedicom postojanja HIV-virusa u organizmu. Ali, taj virus se identificira postojanjem odgovarajućih antitijela i testovima “Eliza” i “Vesternblot” pri čemu ovaj potonji ima desetak segmenata u kojima se ta antitijela traže.

U Africi se virus dokazuje reakcijom dva segmenta, u Njemačkoj je potrebna reakcija u tri segmenta, u Australiji – četiri. Tako netko tko je proglašen oboljelim u Africi može se pregledati u Berlinu i dobiti odgovor: “Imate sreće – test Vam je negativan”. Australski znanstvenik Valendan Turner, u posebnoj studiji je pokazao da test na HIV može ispasti pozitivan uslijed oko 60 faktora, među kojima su vrlo česti gripa ili žutica. Tako se ostavlja mnogo mjesta proizvoljnom lijepljenju etikete “oboljelog od side”.

“Simptomi side – posljedica medikamenata”

Jedan od najspornijih trenutaka u povijesti side svakako je i konferencija za tisak 1984. godine kada je nobelovac Robert Galo priopćio da je HIV virus – koji je predstavio kao svoje otkriće – izazivač ove opake bolesti.

Mnogima je smetalo to što je konferenciju sazvala tadašnja američka ministrica zdravlja Margaret Hekler, dakle, političarka – a ne neki ugledni znanstveni forum. Galo se kasnije ispostavio kao prevarant i pred Ujedinjenim nacijama izgubio spor o autorstvu na otkriće HIV-virusa.

No, službena medicinska mašinerija već je bila spremna za tretman milijuna ljudi novim lijekovima. Jedan od velikih znanstvenika našeg doba, nositelj mnogih priznanja i član američke Akademije znanosti, Peter Disberg, smatra da HIV-virus nikada nije izoliran prema kriterijima klasične virologije.

Od njega potječe i teza koja izaziva preveliki strah, i prirodan otpor ljudi koji ne vjeruju da postoje strukture koje se poigravaju ljudskim zdravljem, teza prema kojoj su simptomi side posljedica medikamenata kojima se ona liječi. A jedan od najvećih stručnjaka za medicinu u Africi, kelnski znanstvenik Wolf Geisler, tvrdi:

“AIDS je politička bolest čije se širenje ne može medicinski objasniti; ne samo politička bolest, već i biološko oružje “.

“Trostupanjsko oružje”

Sida je trostupanjsko oružje, prenosi Geisler: na prvom stupnju se kod ljudi u jednoj regiji izaziva opće i reverzibilno slabljenje imunološkog sustava, to omogućuje da se HIV-virus – koji inače potječe od životinja kao virus konjske anemije – zapati kod ljudi, i da kod čovjeka, u drugoj fazi, izazove – u početku bezazlenu, ali u načelu doživotnu – slabost imunološkog sustava prema novim i nepoznatim izazivačima.

A ti novi i nepoznati izazivači – bolesti poput kriptosporidioze ili pneumocistoze ili kriptokokoze ili izosporioze – dovode do trećeg stupnja: tipične slike oboljenja.

Teza o oružju zvanom cjepivo

Geisler je dugo radio u Africi gdje je imao prilike vidjeti neobičnu pojavu: sida kao da je poznavala državne granice! To je primijetio i Todor Jovanović, ugledni virolog koji je svoja saznanja o sidi primijenio u suradnji s vodećim svjetskim medicinskim institutima, poput “Louisa Pasteura” u Francuskoj, “Roberta Koha” u Njemačkoj, ili “Karolinska” u Švedskoj. Jovanović je također dugo radio u Africi i primijetio da se “slabljenje imunološkog sustava” o kome govori Geisler provodi uglavnom – cijepljenjem. Kontrolirajući dječja cjepiva na području južno od Sahare, on je u njima otkrio tragove teških metala i drugih štetnih tvari.

“Nema prenošenja seksualnim kontaktom”

Jovanović je proizveo i medikament koji liječi “sidu”, odnosno vraća imuno sposobnosti, lijek s kojim je imao – i sa kojim i dalje bilježi – veliki uspjeh. Riječ je o potpuno netoksičnim preparatu s biljnim sastavom, kojim je od imunodeficijencije izliječio ogroman broj ljudi – u Africi su među njegovim pacijentima bili i visoki državni dužnosnici više zemalja.

Jovanović tvrdi da je sida jedna od najvećih prijevara u povijesti moderne civilizacije, te da se tu ne radi o virusu, već o konglomeratu više bjelančevina, virusa, pa čak i bakterija, promjenjivog sastava – već prema potrebi konkretnih, kako ih on zove, “vladara iz sjene”. On prenosi da je jedna od najvećih zabluda i manipulacija tvrdnja da se AIDS prenosi seksualnim kontaktom – i pri tome se poziva na desetljeća iskustva u liječenju side i kod vrlo promiskuitetnih pacijenata.

Negatori i skeptici smatraju da se istina o sidi krije daleko od novinskih naslova i televizijskih dnevnika, te da se ljudskim zdravljem, pa i saznanjima o sidi, odavno beskrupulozno manipulira.
 
(dw.de)