Bivši izraelski premijer, filantrop i predsjednik te dobitnik Nobelove nagrade za mir Shimon Peres (93) umro je od posljedica moždanog udara. Jedan je od arhitekata tajnog nuklearnog programa Izraela

Jedan od osnivača države Izrael, Peres je u dva mandata bio premijer, a dužnost predsjednika obnašao je od 2007. do 2014. godine. Po završetku predsjedničkoga mandata utemeljio je i vodio Peresov mirovni centar. Jedan je od arhitekata tajnog nuklearnog programa Izraela.

Nobelova nagrada za mir dodijeljena mu je 1994. godine za ulogu u postizanju mirovnog sporazuma s Palestincima, a podijelio ju je s tadašnjim premijerom Yitzhakom Rabinom, koji je kasnije ubijen u atentatu, te liderom PLO-a Jaserom Arafatom.

Rođen je kao Shimon Persky u Višnjevi, tada u Poljskoj, a danas u Bjelorusiji, da bi kasnije uzeo prezime Peres, što na hebrejskome značio orao.

Peres je u bolnici zbog moždanog udara završio prije dva tjedna, a u utorak je stigla vijest da mu se stanje pogoršalo.

Povijest Izraela (wikipedia)

Cionizam

Tijekom 19. st. među europskim Židovima dolazi do oživljavanja nacionalnog identiteta te želje za obnovom vlastite države u Levantu. Tako je stvoren pokret nazvan cionizam (njegovim formalnim osnivačem smatra se Theodor Herzl, 1897. godine).

Pokret je dobio ime po brdu na kojem se nalazio Jeruzalemski hram (Cion) međutim, kasnije je taj naziv simbolizirao sam Jeruzalem. Cilj ovog pokreta bilo je ujedinjenje Židova u dijaspori i njihov povratak u zemlju Izraela, a kulminaciju doživljava 1948. godine osnivanjem države Izrael.

Već tijekom 19. st. došlo je do povećanih migracijskih tokova europskih Židova u Izrael. Pred početak Prvoga svjetskog rata to je područje, podijeljeno u nekoliko osmanskih sandžaka imalo oko 700.000 stanovnika, od čega su skoro 90% činili Arapi. Pred kraj rata Velika Britanija je postala mandatar na tom području, sa zadaćom osnivanja židovskog nacionalnog doma.

Britanija gotovo odmah odvaja većinu teritorija mandatne Palestine i na tom području osniva Transjordan (aneksijom područja sa zapadne strane rijeke Jordan, 1949. godine, Transjordan mijenja ime u Jordan), kojeg daje na upravu svom savezniku, šerifu iz Meke.

Židovima je odmah zabranjeno naseljavanje u Transjordan. Godine 1923. Golan, dogovorom Britanije i Francuske, iz mandatne Palestine prelazi u francusku Siriju.

Ubrzo su započele veće netrpeljivosti između ovih dvaju naroda. Židovi stalnim useljavanjem u Palestinu rastu u ukupnom broju stanovnika sa 11% 1922. godine na 30% 1942. godine.

Proglašenje Izraela

Godine 1947. rezolucijom Ujedinjenih naroda područje Palestine podijeljeno je na arapsku i židovsku državu, a Jeruzalem je trebao biti pod međunarodnom upravom. Židovi su prihvatili odluku UN-a, dok su je Arapi odbacili. U to vrijeme, na području Palestine bilo je oko 33% 608.000 Židova i 67% (1.243.000) Arapa.

Nesuglasice su počele oko statusa Jeruzalema jer su Židovi u Jeruzalemu bili teritorijalno odvojeni od matične zemlje, a činili su većinu stanovništva grada. Sukobi su kulminirali 15. svibnja 1948. godine nakon što je Ben Gurion proglasio Državu Izrael – Egipat, Sirija, Libanon i Jordan su objavili rat, te poslali vojnu pomoć Palestincima u ratu protiv Izraelaca. (wikipedia)
 
(jutarnji.hr)