Obitelj iz Bostona proglašena je medicinskim fenomenom nakon što je i sedmoj sestri dijagnosticiran rak dojke. Nevjerojatno je da se nekoliko sestara bolest i vraćala

Betty Belmont Harmon, najstarija od sestara, oboljela je prva 1995. godine. U idućih dvadeset godina ostale sestre su jedna po jedna otkrivale da imaju zloćudan tumor dojke.

Betty Belmont Harmon, Mary Belmont Perdios, Winnie Belmont, Irene Belmont Quigley, Nancy Belmont, Dottie Belmont Loring i Judy Belmont Counterman ispričale su ABC-u da im je svaka nova dijagnoza donosila nova pitanja.

Nancy, koja je oboljela posljednja prije pola godine, nadala se da rak neće ni dobiti. Sestre su se šalile s njom da je sigurno posvojena, no nažalost loša kob se nastavila.

‘Njena dijagnoza bila je najgora. Rekli su da je u posljednjoj fazi bolesti. Sve smo plakale i bile shrvane’, ispričala je Mary.

Zanimljivo je da je nakon brojnih testova otkriveno da sestre nemaju genetske predispozicije za rak dojke, u užoj obitelji nije bilo tumora. Čak i njihova dva brata, koji su danas pokojni, nisu bolovali od raka.

Pitaju se jesu li se razboljele zbog rudnika ugljena nedaleko obiteljske kuće u kojoj su provele cijelo djetinjstvo. Prisjećaju se da je na krevetima gotovo svakodnevno bio sloj crne prašine.

Onkologinjaa dr. Irene Kuter iz Opće bolnice Massachusetts liječila je šest od sedam sestara i rekla je da je cijela obitelj nevjerojatno hrabra. Još uvijek ne isključuje da je tumor izazvan iz okoliša ili zbog neke genetske greške.

“No, možda se radi o nečem neobičnom. Možda se radi o virusu, zaključuje dr. Kuter, a ako se njezina teorija potvrdi točnom možda nesretne sestre pomognu u novim saznanjima o raku dojke i njegovom izlječenju.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Nevjerojatno je da moderni nuklearni reaktori ne mogu parirati ovom ogromnom reaktoru ni po dizajnu ni po funkcionalnosti. Prema istraživanjima, ovaj drevni nuklearni reaktor je bio dug nekoliko kilometara

Radnik u nuklearnoj elektrani je 1972. godine primijetio nešto sumnjivo u rutinskoj analizi urana dobivenog iz normalnog mineralnog izvora u Africi.

Kao što je slučaj sa svakim prirodnim uranom, materijal je sadržavao tri izotopa oblika s različitim atomskim masama: uran 238, najrasprostranjeniji, uran 234, najrjeđi i uran 235, koji je najtraženiji jer može održati nuklearnu lančanu reakciju.

Specijalisti iz Komisije za atomsku energiju (CEA) su tjednima bili šokirani ovim otkrićem.

Svuda u Zemljinoj kori, na Mjesecu, pa čak i na meteorima mogu se pronaći atomi urana 235 koji sačinjavaju točno 0,72% ukupnog sadržaja. Međutim, u uzorcima koji su analizirani, a koji su došli iz rudnika Oklo u Gabonu, bivšoj francuskoj koloniji u zapadnoj Africi, uran 235 čini samo 0,717 posto. Iako mala, ova razlika je dovoljna da uzbuni francuske znanstvenike da nešto nije u redu s mineralima.

Ovi mali detalji su doveli do daljnjih istraživanja koja su pokazala da bar dio rudnika sadrži minerale s manje urana 235. Uskoro su se znanstvenici i istraživači diljem svijeta skupili u Gabonu istražiti što to nije u redu sa uranom iz Okla.

Ono što je tamo otkriveno je iznenadilo sve koji su se okupili. Mjesto s kojeg potječe uran je u stvari napredni podzemni nuklearni reaktor koji je daleko bolji od današnjih reaktora.

Istraživači vjeruju da je ovaj drevni nuklearni reaktor star oko 1,8 milijardi godina i da je radio bar 500.000 godina u dalekoj prošlosti. Znanstvenici su proveli još neke analize u rudniku urana, a rezultati su objavljeni na konferenciji Međunarodne atomske energetske agencije. Kako navode afričke novinske agencije, istraživači su pronašli tragove proizvoda fisije i otpada od goriva na nekoliko lokacija unutar područja rudnika.

Nevjerojatno je da moderni nuklearni reaktori ne mogu parirati ovom ogromnom reaktoru ni po dizajnu ni po funkcionalnosti. Prema istraživanjima, ovaj drevni nuklearni reaktor je bio dug nekoliko kilometara.

Ono što je naročito zapanjujuće jest da su istraživači otkrili radioaktivni otpad u okolnom području.

Ono što je iznenađujuće jest da se nuklearna reakcija odvijala tako da je plutonij nastajao kao sporedni proizvod, a sama nuklearna reakcija je postavljena tako da bude umjerena, tj. tako da može kontrolirati i spriječiti potencijalne katastrofalne eksplozije ili oslobađanje energije u nekom trenutku.

Istraživači su nuklearni reaktor u Oklu nazvali “prirodni nuklearni reaktor”, ali vjerojatno je da nikada nećemo saznati pravu istinu. Neki od istraživača koji su sudjelovali u testiranju nuklearnog reaktora su zaključili da su minerali obogaćeni u dalekoj prošlosti, prije oko 1,8 milijardi godina., Kako bi spontano izazvali lančanu reakciju. Oni su također zaključili da se voda koristila za stvaranje umjerene reakcije na isti način kao što se danas koriste rude s grafitom i kadmijem.

Međutim, dr Glen T. Siborg, bivši šef Povjerenstva za atomsku energiju SAD i dobitnik Nobelove nagrade za rad u području sinteze teških elemenata, istaknuo je da se, da bi uran “izgorio” u reakciji, uvjeti moraju točno podesiti. Na primjer, voda koja bi se dodavala u nuklearnu reakciju bi morala biti u potpunosti čista. Čak i par ppm kontaminanta bi spriječilo reakciju. Problem je što u potpunosti čista voda ne postoji nigdje u prirodi.

Nekoliko specijalista je razgovaralo o nevjerojatnom nuklearnom reaktoru u Oklou, navodeći da ni u kjem razdoblju geološki procijenjene povijesti rudnika u oklu uran nije bio dovoljno bogat uranom 235 da bi se dogodila prirodna nuklearna reakcija.

Kada je rudnik formiran u dalekoj prošlosti, zbog sporog radioaktivnog raspadanja urana 235, materijal za fisiju je trebao sadržavati samo 3% od ukupne količine što je matematički suviše malo da bi došlo do nuklearne reakcije.

Međutim, reakcija se misteriozno dogodila, što ukazuje na to da je prvobitni uran sadržavao više urana 235 nego što se to uočava u prirodi.

Dakle, još nitko se ne usuđuje iznijeti teorije o tome, tko je započeo prije toliko vremena kontroliranu reakciju u nuklearnom reaktoru, osiguravši sve neophodne uvjete koji ne postoje u prirodnom obliku.

Nagradno pitanje za skeptike, pošto reaktor postoji i ne može se negirati, neka izvole smisleno odgovoriti o čemu se ovdje radi?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Otkuda dolaze svi ti divovski ponori i rupe? Naravno, tu su uvijek bile ponikve, no u proteklih nekoliko godina, čini se kao da se kod jednih i drugih dramatično povećao broj. Pa zašto se tolike divovske rupe pojavljuju odjedanput diljem Svijeta? Da li se nešto događa sa Zemljinom korom, ili postoji neki drugo objašnjenje?

Oni “stručnjaci” okrivljuju za ovu epidemiju propadanja tla, stvari kao što su labavo tlo, kisele podzemne vode, novogradnja, curenje vodovodnih cijevi, rudnike ugljena, urušavanja, duga razdoblja suše nakon kojie slijede kiše, i iscrpljenje podzemne spremnike vode, ali da li oni stvarno razumiju što se događa?

37-godišnji muškarac po imenu Jeffrey Bush koji živi u blizini mjesta Tampi, Florida, SAD je umro kad se zemlja ispod njegove kuće iznenada otvorila i progutala ga živog. Njegov brat mu je pokušao pomoći kada je čuo da Jeffrey vrišti, ali bilo je prekasno. Cijela soba je usisana duboko u zemlji, a dom je morao naglo biti napušten.

Sada vlasti priznaju da je on vjerojatno nikada neće biti pronađen. Da li su ovakve vrste stvari stvarno “normalne”? Ne bi bila tako posebna stvar, da je to bio  izolirani incident, ali istina je da se gigantski ponori pojavljuju sve češće diljem planete u zadnje vrijeme. Može li to biti znak da su velike zemljine promjene na putu?

Florida je oduvijek bio područje koje je sklona ponorima, no brojke ne pokazuju da su se štete od urušavanja, rupa i ponora u državi jako povećale u posljednjih nekoliko godina.

Prema ABC News: “osiguranje tvrdi se što se tiče urušavanja zemlje da se više nego udvostručio broj između 2006 i 2009 godine.”

Ali to je samo Florida, zar ne?

Ostali dijelovi zemlje nemaju tu vrstu problema, zar ne?

Pogrešno.

Dovoljno je provjeriti što se događa u Harrisburg-u, Pennsylvania, SAD u zadnje vrijeme. Postoje desetine rupa koje su otvorile u Harrisburgu, a grad nema novca za popraviti sve  te rupe.

U stvari, u ovom trenutku postoje 41 rupe koje su dokumentirane u Harrisburg-u, a mnoge od njih su upravo u sredini ulice …

Pennsylvanijaski glavni grad pati navale ponora i rupa, ali gradski dužnosnici ne mogu ništa učiniti ništa po tom pitanju jer su bankrotirali.

Opušteno tlo i curenje vječnih podzemnih vodovodnih cijevi se krivi za općinsku noćnu moru, a pitanje je došlo u javnost na Silvestrovo kada je zijevnuo 15-metarski ponor uz ulicu Fourth, izvijestio je Wall Street Journal.

Osam metara duboko krater – jedan od preostalih 40 ponora u gradu – je toliko velik da su ga mještani nazvali “Super ponor Walter”

Naravno, puno je gradova u povijesti SAD-a koji su iskusili takve epidemije ponora, zar ne?

Nema se razloga uzbuđivati, zar ne?

U državi Ohio se pojavio ponor veličine četiri nogometnih igrališta, te više od 10 metara dubine. To je uvjetovalo kolaps državne autoceste 516 i vlasti su objavile da bi cesta mogla i dalje ostati zatvorena mjesecima koji dolaze.

No, to je “normalno”, zar ne?

Divovski ponor u Louisiani je punio naslove novina diljem nacije prošle godine kada se zemlja otvorila više od 250 metara u promjeru i do danas je nastavila rasti, a vlasti nemaju pojma kada će prestati rasti.

Ali ovako nešto događa cijelo vrijeme, zar ne?

Baš nedavno, veliko urušavanje tla je prisililo zatvoriti ceste u New Jersey-ju, u Arizoni. Ti nedavni incidenti će uskoro biti zaboravljeni, jer postoji sve više vijesti o velikim rupama u Sjedinjenim Američkim Državama, sada gotovo svaki dan. Divovske rupe se pojavljuju sa takvom pravilnošću da se ljudi jedva obaziru više.

Bilo bi dobro da se divovske rupe pojavljuju samo u Sjedinjenim Američkim Državama, ali nažalost to nije slučaj.

Na primjer, ponor koji se pojavio usred grada u Gvatemali u 2010 bio je oko 30 katova dubok. (klikni sliku za povećanje)

U gradu Sarisarinama, Venezuela neke rupe koje su se pojavile u posljednjih nekoliko godina su imale više od 300 metara u promjeru.

Kina je bila jedna od najgorih mjesta na svijetu što se tiče ponora i rupa u proteklih nekoliko godina. U stvari, provjerite što se dogodilo nedavno u jednom selu u Kini …

Stanovnici u selu Lianyuan u južnoj kineskoj provinciji Hunan su oprezni ovih posljednjih nekoliko mjeseci. Preko 20 rupa su se otvorile u zemlji od rujna prošle godine. Urušavanje tla, koja se razlikuju u veličinama, su viđene da usisavaju kuće i presušuju rijeke. I nikada nije bilo upozorenja, gdje i kada će se rupe pojaviti. Prema lokalnim vlastima, glavni razlog za brojna urušavanja tla su brojni rudnici ugljena u tom području. Nije još jasno koje bi se mjere poduzele kako bi se spriječilo daljnje pojavljivanje tih rupa.

Mogli bi spomenuti još puno slučajeva iz cijelog svijeta, ali nadamo se da shvaćate bit.

Divovske rupe se otvaraju diljem zemlje i gutanje domove, zgrade, ceste, a ponekad čak i ljude.

Pa zašto se ovo događa? 

Možemo samo nagađati. Jedna od hipoteza je da su to prirodne pojave, ali kako su se počele pojavljivati sve češće u zadnjih nekoliko godina, sva manje vjerujemo da je to od strane prirode. S obzirom da u Amerikanci u zadnjih 10 godina jako ubrzali eksperimente sa oružjem HAARP, kojeg je izumio Nikola Tesla, u svrhu manipulacije vremena i uzrokovanje potresa, počinjemo sumnjati da ove prirodne pojave zapravo nisu “prirodne”. Evo na primjer, u Hrvatskoj su se pojavile rupe nadomak mjesta Drniš. Kvazi znanstvenici spominju bušotine nafte, rudnike ugljena i preobilne padaline.

Nikola Tesla tvrdio je da je izumio napravu koju je tijekom prvog eksperimenta pričvrstio za željezo u velikoj zgradi. Uključio ju je i tražio frekvenciju oscilacije koja bi rezonirala sa željeznom strukturom. Nakon nekog vremena je pronašao pravu frekvenciju i cijela se zgrada počela ozbiljno tresti. Ubrzo je morao čekićem uništiti napravu da bi zaustavio potres. Stanari su u strahu pobjegli, a pojavila se policija i vatrogasci.

Teoretičari zavjere su pokušali ustanoviti je li riječ o još jednoj legendi. Nakon što su napravili dvije slične naprave koje se nisu pokazale učinkovitima, pronašli su znanstvenika koji je napravio repliku Teslina izuma. Napravu tešku 2,5 kilograma isprobali su na masivnom željeznom mostu. Nakon što su konačno pronašli pravu frekvenciju koja je rezonirala sa strukturom mosta, sve se na mostu počelo tresti. Ipak, priču o HAARP-u su odbacili jer naprava ipak nije izazvala potres.

Da li su rupe, ponori i urušavanje zemlje, zapravo rezultati malih neosjetljivih potresa čitave zemljine kore, sigurno je bolje objašnjenje od puknutih vodovodnih cijevi, rudnika ugljena i ostalih “prirodnih” fenomena.

No uzmimo sve na stranu i pogledajmo oblik tih rupa. One su simetrično kružnog oblika. Nisu elipsoidnog oblika, pravokutnog oblika ili oblika kakve pukotine. Postavlja se pitanje, da li bi prirodna pojava mogla napraviti takav savršeni kružni oblik ponora. Razmislite samo, koliko ste vidjeli ulaza u neku špilju, pećinu, ili prirodni ulaz ispod zemlje u svojem životu, koji su bili savršenog oblika kružnog tunela? Na pamet nam samo pada HAARP zraka određene frekvencije koja je u jednom vremenskom razdoblju proizvela takvu rupu u zemlji. Da li smo sada spremni sami sebi priznati da su takve rupe posljedice nekih prirodnih pojava ili urušavanje rudnika, curenje vodovodnih cijevi, ili tko zna još što?

 Harrisburg-u, Pennsylvania, 2012

Zimski Park, Florida 1981

Guatemala, glavni grad, 2007.

Guatemala, glavni grad, 2007.

Italija, Gallipoli, 2007.

 
NoviSvjetskiPoredak.com