Kako je više puta napomenuo,novi predsjednik povjerenstva, nije stvar u tome što se cijepimo, već u tome što su cjepiva danas potpuno nesigurna, te eliti služe za razne druge svrhe – depopulaciju, zaradu ili širenje virusa, a ne za zaštitu čovječanstva

Nakon što je ‘Big Pharma’ uzela monopol nad životima ljudi novoizabrani predsjednik SAD-a Donald Trump ostvaruje sve što je rekao pa je najavio da će kao novog voditelja povjerenstva za proučavanje cjepiva postaviti Roberta Kennedyja Jr., aktivistu koji koji poznat kao protivnik cjepiva i koji je u više navrata javno upozoravao na štetnost cjepiva i njihovu povezanost s nekim oblicima autizma.

Sin senatora Roberta Kennedyja i nećak bivšeg predsjednika Johna F. Kennedyja, je  baš poput Trumpa javno izrazio ozbiljne sumnje u štetnost cjepiva a u nekoliko je navrata javno upozoravao da je cijepljenje dovelo do dramatičnog porasta autizma ali i drugih bolesti nervnog sustava na svijetu!

Sada će taj čovjek biti biti zadužen da nadgleda i jamči znanstvenu ispravnost cjepiva čime je Trump zapravo objavio rat farmaceutskoj industriji, i industriji cjepiva kao i njihovim plaćenim istraživanjima kojima obmanjuju svijet!

Kennedy je Trumpov poziv prihvatio te rekao da će se uhvatiti u koštac s korupcijom unutar  farmaceutske industrije.

To će naime biti početak urušavanja carstva koje je desetljećima činilo zavjeru nad čovječanstvom na čelu s Centrom za kontrolu bolesti (CDC), Centrom za kontrolu hrane i lijekova (FDA), ali i korumpiranu federalnu vladu, proizvođače cjepiva ali i ‘fakestream’ medije koji su godinama  šibali njihovu propagandu’ – napisao je Mike Adams, jedan od vodećih američkih aktivista po pitanju cjepiva na svojim stranicama, komentirajući odluku Trumpa da se konačno obraćuna s farmaceutskom propagandom postavljajući konačno normalnog čovjeka svjesnog trovanja čovječanstva, na čelo povjerenstva koje nadgleda cjepiva!

Na svojim stranicama Mike Adams objavio je i 10 činjenica  koje vam ‘fakestream mediji’ neće reći o cjepivima, a koje je Kennedy (novoizabrani nadglednik cjepiva) više puta javno objavljivao što bi značilo da će dolaskom na svoju novu poziciju tu zavjeru raskrinkati!

# 1.Cjepiva koja su dana djeci u SAD-u još uvijek sadrže živu, potencijalni neurotoksin. Svatko tko tvrdi da živa (timerosal) nije neurotoksin možda već ima oštećen mozak pa je teško to shvatiti!

# 2. Svi oblici žive su neurotoksični. Ne postoji  “sigurna” živa koja se može ubrizgati u djecu.

# 3. Bilo koja količina žive ubrizgana u dijete je nesigurna. Sigurna količina žive o kojoj pričaju fakestream mediji nikada nije znanstveno potvrđena. Sve studije koje tako nešto govore prožete su opasnim sukobom interesa u korist farmaceutske industrije!

# 4. Cjepivo protiv gripe koje dobivaju djeca u SAD-u sadrži 25 tisuća puta više žive nego je dozvoljeno prema EPA-i za hranu i piće.

# 5. Živa, u obliku timerosala, koristi se  kao konzervans u bočicama za više dozna cjepiva. Ako se cjepiva daju u obliku jednokratne doze, živa nije potrebna. Nema tehničkog ili medicinskog razloga zašto živa ne bi mogla  biti uklonjena iz svih cjepiva, a to se iz nekih depopulacijskih razloga nije učinilo.

# 6. Industrija cjepiva u Americi potpuno je zaštićena pravnim imunitetom i nemoguće je istražiti neispravnost cjepiva kao i sve one oštećene poradi žive. Eliminiran je svaki poticaj za sigurnost cjepiva i kontrolu kvalitete. Niti jedno dijete oštećeno cjepivom nema pravnu zaštitu niti pravno propisan postupak koji bi štitio čovjeka naspram korporacije!

# 7. Prema CDC-ju, cjepiva još uvijek sadrže brojne neurotoksične kemikalije, uključujući aluminij, MSG, formaldehid i živu.

# 8. Proizvođači cjepiva poput  GlaxoSmithKline više su pota proglašeni krivima za kaznena djela mita i prijevare. Oni samo plate enormnu kaznu i nastavljaju svoj posao – neometano.

# 9. Virolozi koji su radili za Merck podnosili su lažne tvrdnje saveznoj vladi SAD-a te su tvrdili da im je tako naređeno od strane Uprave Merc korporacije kako bi krivotvorili rezultate istraživanja o djelotvornosti cjepiva na temelju čega je onda FDA odobrila cjepiva koja ne pomažu nikome. Dapače, virolozi tvrde da su takva cjepiva doprinjela širenju novih zaraznih bolesti.

# 10. Top CDC znanstvenik po imenu Dr. William Thompson javno je i otvoreno priznao sudjelovanje u masovnoj znanstvenoj prijevari sakrivanja statističke veza između cjepiva i autizma u afroameričkih dječaka.

# 11. FDA je dugo posjedovala dokumentaciju koja povezuje cjepiva autizma.

Novoizabrani predsjednik povjerenstva za cjepiva izuzezno je dobro informiran o opasnostima žive u cjepivima. Industrija cjepiva smatra ga ‘skeptikom’ što znači da ne mogu pobiti njegovo intelignento izlaganje istine o cjepivu!

U svojoj knjizi RFK upozorava: Doista dokaza da je Thimerosal izuzetno moćan neurotoskisik je zaista mnogo, tako da svatko tko je voljan iščitavati znanstvene tvrdnje i svaki onaj koji vjeruje znanstvenim tvrdnjama ne može poreći empirijsku istinu koja kaže da timerosal uzrokuje ozbiljna oštečenja mozga.

Ono što je važno je to da RFK nije protivnik svih cjepiva za što ga ponekad pogrešno optužuju. On zaista vjeruje u znanost i u medicinsku vrijednost imunizacije no snažan je protivnik korištenja neurotoksičnih tvari u cjepivima kojima se cijepe djeca svijeta. Kako je više puta napomenuo nije stvar u tome što se cijepimo, već u tome što su cjepiva danas potpuno nesigurna te eliti služe za razne druge svrhe – depopulaciju,  zaradu ili širenje virusa, a ne za zaštitu čovječanstva.

Riječ je o korupciji unutar industrije cjepiva, lažnim kupljenim istraživanjima i znanosti koja umjesto da služi čovječanstvu, služi korporacijama, faramaceutskoj industriji i depopulaciji, što je suprotno od ‘zaštite čovječanstva’.
 
(dnevno.hr)

Trumpa mogu zaustaviti na “stari način” – onako kako su to učinili, na primjer, 1935. ili 1968.

Događaje od 2. prosinca, kada su 14 ljudi ubili musliman rođen u Americi i njegova žena koja je došla iz Saudijske Arabije na temelju bračne vize, Bijela kuća je priznala za teroristički akt tek nekoliko dana kasnije u specijalnom obraćanju Baracka Obame.

Međutim, slučaj terorističkog napada, koji je idućih tjedana mogao postao najviše razmatrani događaj u SAD, već sutradan nakon priznanja B. Obame iznenada se našao u sjeni drugog, mada s njim povezanog događaja.

U središtu pozornosti su se našli Donald Trump i njegovo reagiranje na teroristički napad u San-Bernardinu.

Kandidat za predsjednika iz Republikanske stranke, milijarder Donald Trump, predložio je da se privremeno uvede “opća i potpuna” zabrana za ulazak u SAD migranata-muslimana, budući da sociološke ankete pokazuju da “značajan segment muslimanskog stanovništva osjeća mržnju prema Amerikancima”.

Kao još jednu mjeru Trump je naveo “privremenu izolaciju” muslimana koji dolaze i podsjetio da je to isto bilo učinjeno u odnosu na Japance nakon što je počeo rat s Japanom 1941. Po riječima Trumpa, to je neophodno činiti sve dok čelnici zemlje “ne shvate što se događa”:

“Dok mi ne odredimo i shvatimo taj problem i opasnost koja od njega dolazi, naša zemlja ne može biti žrtva užasnih napada od strane ljudi koji vjeruju samo u džihad, lišeni su razuma i ne poštuju ljudski život”.

Trumpov govor izazvao je uzvratnu buru – odmah je optužen da krši ustav SAD tako što svojim iskazima ide na ruku Islamskoj državi. Uz to, kampanja protiv Trumpa krenula je u čitavom svijetu.

U Londonu je predloženo da mu se zabrani ulazak u Englesku, premijeri Velike Britanije i Francuske osuđuju njegovu izjavu, egipatski vjerski resor naziva njegove riječi “govorom mržnje”, svoju zabrinutost izražava i rukovodstvo vrhovnog povjerenika OUN-a za pitanja izbjeglica.

Članak u “Washington postu” pod naslovom “Svijet reagira na Trumpov prijedlog da se muslimanima zabrani ulazak u SAD” sadrži desetke primjera gnjevne osude retorike ovog milijardera, moglo bi se reći s istom žestinom. I više od toga – kada je na sajtu BBC-ja objavljen članak pod naslovom “Zašto narod smatra američkog biznismena Donalda Trumpa za Lord Voldemorta” (zli čarobnjak iz kultne knjige nekoliko posljednjih generacija djece u čitavom svijetu – nije loš naslov, zar ne?), onda je autorica “Harry Pottera”, Joan Rowling “otpozdravila” Trumpa riječima: “Kakav užas. Voldemor nikada nije bio toliko loš”.

Što se događa? Zašto dojučerašnju zvijezdu šou-biznisa, ekscentričnog milijardera vrlo ozbiljno proglašavaju “đavoljim sjemenom”? Ne proglašavaju George Busha koji je započeo rat u Iraku i otvorio “Pandorinu kutiju” s Islamskom državom, ne ni Netanjahua koji Palestince podvrgava rasnoj segregaciji – ne, već 69-godišnjeg Trumpa, developera i novopečenog političara.

Čini se da Trump nikoga nije ubio, nikakve ratove nije započinjao – on se samo kandidira za predsjednika SAD i pri tom govori ono što misli, a njegova otvorenost nailazi na izuzetno živ odziv ogromnog broja Amerikanaca i upravo zbog toga on je u posljednjih pola godine postao neosporni lider utrke među republikancima.

Da li je Trump politički nekorektan?

Ali, sasvim politički korektna Hillary Clinton mora izazvati mnogo veću mržnju kod muslimana ne samo u SAD, nego i u čitavom svijetu, makar zbog onoga što je učinila u Libiji.

Uopće, Sjedinjene Države su veoma mnogo učinile za to da ih u islamskom svijetu mrze. A Trump, u principu, govori samo o posljedicama te američke politike predlažući da se zatvore da ne bi Ameriku izlagali riziku od uzvratnih djelovanjaa, od mržnje i terorističkih napada.

Da li on predlaže suviše surove mjere?

A zar reakcija Washingtona na 11. rujna nije bila daleko žešća? Ne radi se čak o unutar-američkim posljedicama sa svim ograničenjima sloboda, nego o reakciji vani – zauzeli su dvije zemlje, otpočeli ratove u kojima su već poginuli milijuni ljudi. Ali, “Povelju o pravima” krši, naravno, “nesistemski” Trump, a ne vašingtonski vladajući krugovi.

Treba razumjeti prave razloge gnjeva američke elite. Razumije se, to uopće nije briga o političkoj korektnosti, već strah pred Trumpom. Istina, dojučerašnji “klaun” (kako su ga prikazivali liberalni američki mediji) pretvorio se u realnu prijetnju. I, da ga ne bi pustili u Bijelu kuću, isprobati će najrazličitije metode.

Pored ostalog pokušat će protiv njega okrenu sve njegove iskaze, iako pola godine pokušaja da se Trump demonizuje praktično ništa nisu dali, naprotiv, doveli su do potpuno suprotnih rezultata. Jasno je da Trump namjerno govori krajnje oštro, ali i tako je situacija u svijetu i u Sjedinjenim Državama nespokojna.

A od uglađenih, bezizražajnih, ispraznih i korumpiranih političara Amerikanci nisu manje umorni od Europljana i “vanpartijski”, otvoreni Trump, koji se nikada nije bavio politikom, predstavlja oličenje bunta protiv dvostranačkih “washingtonskih strojeva”.

Posljednje ankete pokazuju da Trumpa podržava 27 do 36 posto Republikanaca, pri tom razlika od njegovih najbližih konkurenata iznosi od 10 do 20 posto. Bivši glavni kandidat republikanskog establišmenta, Jeb Bush, konačno je “pao” – ima svega 3-4 posto i više nitko ne vjeruje da će se moći podići.

Za manje od tjedan dana, u sljedeći utorak, održat će se pete republikanske debate. Jasno je da će poslije terorističkog napada u San Bernardinu pozicije Trumpa koji se dosljedno zalaže za ograničenje migracije postati još dobitnije. Dakle, do 1. veljače kada počnu interni izbori republikanaca – ništa se u raspredu snaga principijelno neće promijeniti. Trump sigurno ide na pobjedu na tim izborima, znači, i na nominiranje u srpnju na kongresu republikanaca.

U republikanskom establišmentu to već mnogi shvaćaju, ali nemaju jedinstvenu strategiju u odnosu na Trumpa.

Da se pokušaju dogovoriti ili, pak, učiniti sve da se osujeti njegovo nominiranje? Sada je glavni naglasak na insinuacijama i slabljenju pozicija Trumpa, ali, vremena je sve manje i već sad se pokušavaju s njim dogovoriti.

Glavni problem nisu – stavovi Trumpa, već njegova “neupravljivost i netipičnost”.

Za “vašingtonski stroj” – on je strani čovjek i ne smije biti na političkom Olimpu, na mjestu šefa SAD.

Postoje dva tipa političara: prihvatljivi za establišment – oni koji su za svoju karijeru dužni “vašingtonskom stroju”, i oni koji nasljedno pripadaju njenim vladarima. Prva varijanta su – Clintonovi, Obama, druga – Bushovi. Iznimke su krajnje nepoželjne, nepreciznije, nedopustive.

Skorojeviću, tim prije s nekoliko milijardi dolara (odnosno, neovisnom, što je još gore) nije mjesto u Bijeloj kući. Trump ne prihvaća, što je još gore, javno ismijava pravila igre, a sve to stavlja se na ukupan rast nepovjerenja Amerikanaca u političku elitu, čiji je jasan izraz postao republikanski pokret “čajanka”.

Dva predstavnika tog pokreta sudjeluju u sadašnjoj kampanji, senatori Ted Cruz i Rand Paul, ali je upravo Trump umio privući simpatije većeg dijela običnih sudionika “čajanke”.

Uz to, Trump na račun svoje netipičnosti i otvorenosti može računati na mobilizaciju pristalica među onim Amerikancima koji nikada ne idu na izbore, a to je ogromna rezerva, i što je osnovno, slabo “obrađena” od strane sociologa.

Ako tijekom čitave druge polovice 2015. problem Trumpa bio osnovna glavobolja republikanske elite, ona sada već postaje nevolja za čitav američki establišment.

Uzimajući u obzir “bezalternativno” nominiranje Hillary Clinton, demokrati su bili spremni za izbor bilo kojeg potencijalnog para: Clinton-Bush, Clinton-Rubio, Clinton-Cruz. Ankete medija bliskih demokratima obećavale su pobjedu protiv svakog suparnika, ankete republikanskih medija govorile su da nije sve tako neosporno.

Ipak, tijekom posljednjih tjedana, H. Clinton, koja je i tako imala veliki antirejting, počinje sve vidljivije gubiti prednosti. Osim toga, nju stavlja niže od svih republikanaca ne samo konzervativni Fox nego i CNN pokazuje kako je izgubila u odnosu na Rubija i Carsona i minimalnu razliku s Cruiseom i Bushom.

Prema podacima CNN-a, H. Clinton pobjeđuje Trumpa s rezultatom 49:46, ali to je još prije svih izravnih duela. Ako se za deset mjeseci oni sretnu u tv-debatama kao kandidati za predsjednika, bivša državna tajnica sigurno će izgubiti.

Kako zaustaviti Trumpa – to je sada za čitav “vašingtonski stroj” pitanje broj jedan.

Naravno, mogu se pomiriti s njegovim predsjednikovanjem i pokušati se o svemu dogovoriti. Trumpu mogu dodati pouzdanog potpredsjednika, na primjer, Rubija ili čak Busha, prenoseći na njega veći dio vanjskopolitičkih odluka i da od Trumpa traži jamstva da će odustati od pokušaja da – oslanjajući se na radikalne sudionike “čajanki” – slomi “vašingtonsku mašinu”.

Samo, čak i ako pristane, Trump neće dati nikakva jamstva o poštivanju usmenih dogovora (a oni ne mogu biti u pisanoj formi) i bit će potpuno u pravu. Zbog toga će i establišment samo u krajnjem slučaju pribjeći varijanti “dogovora”, a prije toga isprobati će sve moguće metode.

Kao prvo, nastavit će se pokušaji da se spusti ocjena Trumpa. Ali, korištenje protiv njega prijevara “istih kao što je on”, odnosno, neprofesionalnih političara nalik na tamnoputog Carsona ili na damu Fiorini, pokazalo je da anti-Trumpi daju samo privremeni učinak, elektorat se brzo okreće od njih.

Za nekoliko mjeseci – koliko je preostalo do internih izbora – praktično nije moguće “podići” do razine Trumpa, Rubija ili Cruisea, koji su – posljednji sistemski političari koji odgovaraju establišmentu i imaju dvoznamenkasti rejting.

To će svakako pokušati uraditi radeći paralelno i na drugim varijantama.

Jedna od njih može biti zabrana nominovanja Trumpa od strane republikanaca – to je varijanta broj dva. Pored ostalog na to ukazuje i priopćenje Bijele kuće. Press tajnik B. Obame, Josh Ernest, izjavio je da Trumpov prijedlog da se muslimanima privremeno zabrani ulazak njega lišava prava da bude na dužnosti predsjednika SAD.

Ernest je upotrijebio riječ “diskvalificira” i pozvao republikance da odmah odustanu od podrške kandidaturi Trumpa.

“Ja znam da su republikanski kandidati već položili zakletvu da će podržati bilo koga od njih, uključujući i Trumpa, kao svog kandidata za predsjednika SAD u slučaju da on pobijedi na unutarstranačkom glasovanju. Ali, činjenica je da je predsjednik dužan kada stupa na dužnost položiti prisegu da će čuvati i braniti ustav SAD. A ono što je Donald Trump jučer rekao lišava ga prava da postane predsjednik”.

Po mišljenju Ernesta, drugi potencijalni republikanski pretendenti na dužnost predsjednika nisu dužni podržavati Trumpa u slučaju njegove pobjede na internim izborima, inače će stradati sama partija: “pitanje je u tome da li će sav ostali dio Republikanske stranke zajedno s njim otići na smetljište povijesti”.

Ovo je, naravno, prije svega propagandna izjava koja ima za cilj oslabiti poziciju republikanaca u borbi za Bijelu kuću i jasno je da oni sada neće poduzeti takav korak – rukovodstvo partije ograničilo se osudom Trumpa u stilu: “naravno, mi moramo agresivno se boriti s islamskim radikalizmom, ali ne po cijenu američkih vrijednosti”.

Međutim, važan je sam tijek misli – Trumpa treba izolirati i ne dopustiti mu da pobijedi na kongresu u srpnju. To se može učiniti samo na jedan način – ako Trump sakupi samo relativnu većinu glasova izbornog tijela (ta varijanta je sasvim moguća), a svi ostali kandidati se objedine oko nekog od njegovih suparnika i predaju mu glasove svojih izaslanika. Ali, to je izuzetno kompliciran i skandalozan način.

Treća varijanta je najjednostavnija – skloniti Trumpa iz predizborne utrke. Nije moguće uspjeti u tome da on dobrovoljno ode (novac ga ne interesira, ambicija ima napretek, kompromitujuće podatke nema, a djeca se ne mogu uzimati kao taoci), ostaje varijanta fizičkog uklanjanja. Trumpa može “zadesiti” srčani napad – jer, životno doba od 69 godina, naporna kampanja, mnogo putuje po čitavoj zemlji.

Ova varijanta bi mnogim odgovarala i zato Trump mora biti oprezan. Utoliko prije što se on i tako već nalazi pod zaštitom tajne službe SAD – one koja se brine o sigurnosti predsjednika. U krajnjem slučaju, Trumpa mogu zaustaviti na “stari način” – onako kako su to učinili, na primjer, 1935. ili 1968.

Uoči izbora 1936. predsjednik Franklin Roosevelt imao je vrlo popularnog suparnika, ekscentričnog senatora Hugh Longa. Oni su u početku bili saveznici, a onda se sin farmera, običan momak, Long, razočarao u Roosevelta koji je pripadao američkoj aristokraciji. Long se borio s korporacijama, zalagao se za “podjelu bogatstava” milijardera, bio zvijezda na radiju. Uopće, kao što vole da kažu liberalni mediji – radikalan, demagog, populist, samo što nije bio “fašista”.

A onda, godinu dana prije predsjedničkih izbora u njega je pucaa neki doktor kojeg odmah ubija osiguranje Longa. A možda je i samo osiguranje pucalo u senatora – tko će to znati? Istina, do tada u SAD nikada nisu ubijali senatore, a poslije toga bio je samo jedan slučaj, pri tome, isto takav.

Trideset tri godine kasnije, Robert Kennedyja, neospornog favorita predsjedničke kampanje i brata ubijenog predsjednika, ubio je pet mjeseci prije izbora neki Palestinac, navodno, iz osvete zbog podrške Izraela od strane Sjedinjenih Država.

To što su i Long i Kennedy bili demokrati, kao i to da od tada u SAD nisu ubijali kandidate za predsjednika, teško da može umiriti Trumpa.

Bilo bi najjednostavnije objasniti njegovo stradanje kao samostalnu inicijativu nekog uvrijeđenog emigranta-muslimana. Čak i Voldemorta na kraju ubiju, a Trump je u njegovoj ulozi već sankcioniran.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Iako je, kako je naveo, glumica bila jedina žena koju je ubio, Hodges ni u jednom trenutku nije pokazao žaljenje zbog zločina koji je počinio

Bivši časnik CIA Norman Hodges (78) otkrio je na samrtničkoj postelji u bolnici jednu od najvećih tajni današnjice. Ovaj vremešni starac navodi kako je godinama bio ‘čistač’ CIA-e. Ležeći u jednoj američkoj bolnici Hodges je priznao kako je od 1959. do 1972. godine likvidirao sve osobe za koje je CIA (Američka obavještajna agencija) smatrala da predstavljaju opasnost za sigurnost Ujedinjenih američkih država.

On je tako nakon pola stoljeća stavio točku na brojne teorije o smrti čuvene glumice i ljubavnice John Kennedyja – Marilyn Monroe.

Naime, Hodges je na samrtničkoj postelji u jednoj bolnici u državi Virginia priznao da je po naredbi američke vlade smrtonosnom injekcijom ubio Marilyn Monroe.

Iako je, kako je naveo, glumica bila jedina žena koju je ubio, Hodges ni u jednom trenutku nije pokazao žaljenje zbog zločina koji je počinio. Kao razlog za to naveo je to što postoje brojni dokazi da je Marilyn bila u ljubavnoj vezi ne samo s Kennedyjem, već i sa Fidel Castrom.

Starac tvrdi kako je u karijeri likvidirao 37 osoba, no jedno ubojstvo mu je ostalo u pamćenju. Navodi kako je dobio nalog da ubije američku divu Marilyn Monroe. Hodges je naveo kako je Marilyn Monroe bila jedina žena koju je likvidirao.

”Nadređeni Jimmy Hayworth mi je rekao da ona mora umrijeti, ali da to mora izgledati kao samoubojstvo ili predoziranje. Ja sam slušao zapovjedi”, kazao je Hodges.

“Mogla je prenesti strateške informacije komunistima, a to se moralo spriječiti”, rekao je on. On je posvjedočio da je oko jedan sat u noći 5. kolovoza 1962. godine CIA izdala nalog za glumičinu likvidaciju. Ušao je u sobu glumice i napravio joj injekciju u kojoj su bili sedativi pomiješani s barbituratima, što je dovelo do smrti čuvene MM. Naveo je kako je to američku divu na mjestu usmrtio.

Osim što je odgovoran za smrt čuvene glumice, Hodges je, kako je rekao, između 1959. i 1972. godine je počinio 37 ubojstava, koja su naredile američke vlasti.

Hodges je istaknuo i da je on bio vođa skupine od pet profesionalaca, koje je podučavao da “posao” odradeiti tako da sve izgleda kao nesretan slučaj. Među žrtvama takozvane “petice” bili su politički aktivisti, novinari, sindikalni lideri, znanstvenici i umjetnici.

Kako je ovaj bivši časnik CIA priznao, ubio je sve one koji bi mogli predstavljati prijetnju sigurnosti SAD, a naređenja je primao od svog pretpostavljenog, bojnika Jamesa Haywortha.

Portal World News Daily Report objavio je ovu priču, oni su, naime, poznati po tome da objavljuju izmišljene i šaljive priče. No, ova vijest se na internetu pojavila uoči objave knjige dvojice novinara koji također tvrde da je glumica ubijena. Novinari navode da je ubojstvo naručio Bobby Kennedy kako bi zataškao seks-skandal jer je Marilyn spavala i s Johnom i s Robert Kennedyjem.

Ovo priznanje je podiglo veliku prašinu u javnosti. Odmah je uslijedila istraga, a Hodges se u bolnici nalazio pod pojačanim policijskim nadzorom.

Podsjetimo, do sada su se u javnosti pojavljivale brojne verzije i teorije o ubojstvu čuvene glumice, a jedna od posljednjih bila je da ju je poslije burne svađe jastukom ugušio Robert Kennedy, brat tadašnjeg predsjednika Amerike Johna Kennedyja.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno,youtube.com/uredio:nsp)

Ono što se do tada službeno osporavalo i činilo se da nikada neće biti potvrđeno, dogodilo se kada je američka Središnja obavještajna agencija (CIA), u srpnju 1995, iznenada odlučila da skine veo tajne s eksperimenata koji su od 1972. obavljani na Sveučilištu Stanford

Eksperimenti su provedeni u Menlo Parku u Kaliforniji, a imali su za cilj da utvrde što se krije iza fenomena tzv. “Viđenja na daljinu” i da li on može se na bilo koji način iskoristi za potrebe obavještajne službe.

Sa svoje strane, predsjednik Bill Clinton izdao je naredbu naslovljenu kao “Povjerljiva informacija od interesa za nacionalnu sigurnost”. U njoj se navodi, između ostalog, da su se “u skorije vrijeme dogodile dramatične promjene koje omogućuju otvaranje prema javnosti, ali da sve prijetnje kojima je izložena nacionalna sigurnost još nisu otklonjene”. Komentatori su ovu naredbu prvog čovjeka Amerike uglavnom okarakterizirali kao “punu fraza”, pa tako i odjeljak u kojem se kaže: “Ako postoji značajna sumnja da informacije ne trebaju biti povjerljive, one to i neće biti. U nekim iznimnim slučajevima javno zanimanje za objelodanjivanjem može prevagnuti i one će biti objavljene”.

Fizičar Harold Puthof, koji je sa svojim kolegom Russellom Târgu bio na čelu momčadi eksperimentatora, sam je iznio da je pokušaje “viđenja na daljinu” CIA pomogla sa 50.000 dolara, a da su njeni službenici, uključujući i Johna Makmahona, tada šefa Tehničkog servisa i kasnije pomoćnika ravnatelja Agencije, bili uvelike prisutni prilikom eksperimenata. Nakon afere Watergate i unutarnjih kritika programa, CIA se odrekla sponzorstva, a preuzele su ga Zračne snage pod vodstvom Dalea E. Grafa, analitičara u Odjelu za stranu tehnologiju.

Povijest interesa obavještajnih službi za parapsihološke eksperimente, međutim, mnogo je duža i počinje davno prije 70-ih godina, praktički još za vrijeme Drugog svjetskog rata, nastavljajući se tijekom rata u Koreji, a odnosila se, pored ostalog, na primjenu hipnoze kao i barbiturata i marihuane prilikom ispitivanja zarobljenika. CIA je već tada uveliko istraživala razne načine postizanja kontrole uma, čak i uz upotrebu kirurških zahvata na mozgu!

Posthipnotičko programiranje

Hladnoratovska utrka u naoružanju podrazumijevala je i uporne pokušaje da se telepatija iskoristi kao način da se dođe do povjerljivih informacija koje neprijateljska strana brižljivo krije, i tu su jednako SAD i Sovjetski savez nastojali da, daleko od očiju javnosti ili u eksperimentima koji su prividno imali drugi karakter i nisu se izravno odnosili na obavještajno djelovanje, postignu toliko željenu prednost.

Istovremeno, hipnoza, droge i lobotomija, posebno ili u kombinaciji, bili su sredstva kojima se tragalo za famoznim “serumom istine” pod čijim djelovanjem nijedan od stranih agenata i špijuna ništa neće moći sakriti pred ispitivačima. S druge strane, eksperimenti s elektrošokovima, LSD-om, ketaminom i psilocibinom, kao i unošenje u podsvijest povjerljivih informacija tijekom promijenjenog stanja svijesti, bili su sračunati da stvore “superagenta”, koji u slučaju da bude podvrgnut ispitivanju od strane neprijatelja, zahvaljujući blokadi u podsvijesti, neće biti u stanju otkriti nikakve kompromitirajuće podatke!

Jedan od upečatljivih slučajeva “kontrole uma”, krajem 40-ih i početkom 50-ih godina prošlog stoljeća odnosio se na poznatu manekenku Candy Jones, čije je pravo ime bilo Jessica Arlene Wilcox. U knjizi “Kontrola CIA nad Candy Jones” autor Donald Bein prenosi brojne sate razgovora s manekenkom i njezinim suprugom, koji otkrivaju kako je provođen sustavni program da se stvori alternativna ličnost i manipulira njome, tako da osoba čak i nije svjesna kakve sve tajne informacije posjeduje i na koji način ih prenosi tamo gdje ih njihovi kreatori upućuju. Tako je i Candy Jones, i ne znajući, bila špijun visokog ranga, zahvaljujući posthipnotičkim komandama. Pretpostavlja se da je sličan model upravljanja osobnošću i navođenjem izvršiti naredbe kojima je ona “programirana” bio primijenjen i u slučaju Lee Harvey Oswalda, atentatora na John Fitzgerald Kennedyja 1963. godine u Dallasu, Sirhan Sirhan koji je 1968. ubio Robert Kennedy-a, i u još nekim slučajevima.

Telepatija pod morem

Među glasinama da su CIA i američka mornarica umiješane u pokušaje da se ostvari telepatska veza s posadom podmornice dok se ona nalazi pod vodom, najpoznatija je ona o “Nautilus”, prvoj nuklearnoj podmornici koja je porinuta u more u siječnju 1954. godine. Otkrivanje neprijateljskih plovila i komunikacija sa svojima, u situaciji kada nije moguće ostvariti radio-vezu i kada su oni praktički odsječeni od svijeta i prepušteni sami sebi, makar i na paranormalan način, činilo se da je tada bila od prvorazrednog značaja. Toga su bili svjesni i Sovjeti kada je godinu dana kasnije “Nautilus” nestao u morskim dubinama, još uvijek funkcionalan zahvaljujući nuklearnoj energiji, ne isplovljava mjesecima, pa čak i godinama, što je Ruse dovodilo do očajanja, jer nisu imali predstavu gdje bi se ova podmornica crne boje i nevidljiva za radarske znakove mogla nalaziti.

Afera je izbila u ljeto 1958, kada je jedna britanska transantarktička ekspedicija pokušavala prijeći Polarni krug. Prema tajnom projektu američke mornarice, pod nazivom “Sunčev sjaj”, “Nautilus” je 23. srpnja isplovio iz Pearl Harbora i zaputio se prema Beringovom tjesnacu, da bi se približio sovjetskoj obali samo na nekoliko kilometara. Već 3. kolovoza mornarički zapovjednik William R. Anderson objavio je da je plovilo stiglo na sjeverni pol. Sovjeti, koji su imali informaciju o sličnom pokušaju “Nautilusa” u rujnu prethodne godine, kada je u ledu slomio periskop, pitali su se kako je ovoga puta ostvarena radio veza sa zapovjedništvom, dok se podmornica nalazila pod debelim slojem leda? Naime, tamo se nisu mogle postaviti bove na kojima bi se nalazili transmisijski radio uređaji.

Odgovor je dao francuski magazin “Konstelacija” naredne 1959. godine u članku pod naslovom “Prijenos misli – novo ratno oružje”, čiji je autor tvrdio da je, počevši od 25. srpnja, s posadom “Nautilusa” izveden uspješan telepatski eksperiment, kojim je rukovodio Joseph B. Rajn, direktor Parapsihološke laboratorije na Duke Sveučilištu. Prijenos misli bio strogo kontroliran i trajao je 16 dana, pošiljatelj je bio student Duke Sveučilišta u Darhamu pod imenom “Smith”, i on se za to vrijeme nalazio u Westinghausovom laboratoriju u Marylandu. Za primanje poruka pomoću Zenerovih karti na podmornici je bio “zadužen” mornarički poručnik nazvan “Jones”, i on je dobivao vizualne dojmove s kopna. U “Nautilusu” vođa projekta bio je pukovnik William H. Bowers, direktor Biološkog odjela Istraživačkog instituta zračnih snaga, a izvještaj o uspješno izvedenom eksperimentu poslan je osobno predsjedniku Dwight D Eisenhoweru.

Mornarica je, naravno, sve to demantirala, ali je u “Journalu” koji je izdavao Rajn već bio objavljen mali tekst o “dotaciji” koja je dana laboratoriju od strane mornarice. Mnogo godina kasnije Joseph Pratt, jedan od ključnih ljudi eksperimenta, čija je povezanost s CIA bila izvan svake sumnje, okarakterizirao je priču o “Nautilusu” kao prijevaru, ali – bez argumenata.

Zanimljivo je što se za to vrijeme događalo u Sovjetskom savezu. Najprije je Gleb Anfilov, urednik časopisa “Znanje-sila” postavio pitanje što će sovjetska znanost učiniti kako bi odgovorila na američke telepatske prijetnje!? Ovo je bilo utoliko čudnije zato što je sovjetska enciklopedija u izdanju iz 1956. godine okarakterizirala telepatiju kao “antiznanstvenu idealističku fikciju”, a ova zemlja službeno nije imala parapsihologa.

Slučaj sa “Nautilusom” doprinio je da se sovjetska gledišta značajno modificiraju, jer su sva istraživanja na tom polju do tada bila u rukama doktora Leonid Vasiljeva i on je zaključio da je ovaj eksperiment pokazao “da je moguće komunicirati telepatijom ispod površine mora i kroz metalni oklop podmornice”. Kako je Vasiljev bio direktor Odjela za psihologiju na Lenjingradskom sveučilištu i dobitnik Lenjinove nagrade, mogao je sebi dopustiti i sljedeću izjavu: “Mada se parapsihologija ne uklapa u već poznatu nauku, dijalektički materijalizam je neće odbaciti ili ignorirati. Ako odbacimo rezultate eksperimenta, mi reafirmiramo idealizam i tako pomažemo jačanje korijena praznovjerja”. Uz tvrdnju doktora Leonid Vasiljeva da će “otkriće energije koja stoji iza telepatije biti jednako važno kao i otkriće atomske energije”, u SSSR-u je počela nova era istraživanja ekstrasenzorske percepcije.

Stresovi proširuju svijest

Upletenost američkih obavještajnih službi, CIA i DIA, kao i vojnih obavještajaca u istraživanje paranormalnih aktivnosti, i pored dugogodišnjeg negiranja bilo kakvih veza s ovakvom vrstom eksperimenata, vremenom je tu i tamo ugledala svjetlost dana.

U ožujku 1996, list “Armija novog doba” objavio je članak u kojem, pored ostalog, navodi: “U posljednjih deset do petnaest godina veliki broj vojnih kadrova, većina od njih na značajnim pozicijama u Vojnoj obavještajnoj službi, pokazao je interes i rukovodio programima ili projektima koji su ispitivali paranormalne aktivnosti i sposobnosti.

Nekoliko vladinih studija posvećenih povećanju ljudskih sposobnosti napravljeno je za to vrijeme. Mnoga moderna istraživanja u parapsihologiji teže podrže ideju kako je proširena percepcija nasljeđe iz davne prošlosti, kada je nastala zbog potrebe za preživljavanjem. Ovo potvrđuju brojne epizode takve vrste koje se dešavaju prilikom raznih katastrofa ili traumatičnih događaja. Proučavanje djelovanja sibirskih i eskimskih šamana također pokazuje da razvoj ESP ili sličnih njima šamanskih moći nastaje prilikom ranjavanja, izloženosti hladnoći ili tijekom izolacije. Tendencija ka podvajanju ličnosti također se događa kod šamanskih iskušenja, što je u suprotnosti s iskustvima većine vračeva u tropskim predjelima, koji nastoje steći svoje moći uz pomoć narkotika za mijenjanje svijesti”.

U nastavku, autor spominje da je vijetnamski način ratovanja, vođen u stresnom borbenom okruženju, zbog stalne opasnosti od neprijateljskih zasjeda, rezultirao velikim brojem izvještaja njegovih sudionika o izoštrenoj percepciji i svjesnosti. To se manifestiralo otkrivanjem zasjeda i karakterističnih gerilskih zamki u džunglama – prije nego što bi one postale vidljive. Naslućivali su prisutnost neprijateljskih vojnika bez ikakvog vidljivog znaka o njima, a dešavale su se i vremenske dilatacije tijekom kojih se mogao vidjeti metak kako polako leti prema svojoj meti, tako da postoje čak izvještaji o vojnicima koji su ga uspjeli izbjeći skokom s njegove putanje!

Doktor Ian Wickramaseker sa Medicinske škole Istočna Virginia proučavao je ekspanziju senzorskih sposobnosti za vrijeme trauma koje su dovodile do vremenskih dilatacija, a, također i efekte deprivacije ličnosti na hipnotičku osjetljivost jedne mlade žene. John Gitinger, psiholog u CIA, povezan s Ljudskim ekološkim društvom, koje predstavlja ogranak ove obavještajne službe, priznao je u nedavnom članku u listu “Američke vijesti i svjetski izvještaji” da ima saznanja o eksperimentima na razvijanju ekstrasenzorskih sposobnosti uz pomoć davanja električnih šokova osobama koje su pružale netočne odgovore.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(treceoko, youtube/uredio: nsp)

Nova otkrića o tome kako je John Kennedy namjerno dramatizirao postavljanje sovjetskih raketa u susjedstvu, iako one nisu mijenjale tadašnju stratešku ravnotežu.

“Povijest je mit oko koje se svi slažu”, kaže jedna definicija i u skladu s tim ovih dana – Amerikanci imaju priliku da se suoče s jednim od najpostojanijih mitova vlastite povijesti.

Knjiga profesora povijesti Sheldon M. Stern-a “Kubanska kriza u američkom pamćenju” i članak koji je tim povodom objavio mjesečnik “Atlantik”, nisu doduše potaknuli velike debate, ali su uvjerljivije nego dosad udarile na mit o uzrocima dosad najvećeg sudara dvije nuklearne supersile koji je na ivicu “obostrano zajamčenog uništenja” doveo ne samo SAD i SSSR, nego i cijeli svijet.

Službena verzija o toj “Trinaestodnevnoj krizi” (16-28. listopada 1962) koju neće promijeniti ni spomenuti tekstovi, glasi – da su po naredbi tadašnjeg sovjetskog vođe Nikite Hruščova na Kubi tajno instalirane nuklearne rakete koje su, poremetivši stratešku ravnotežu, dramatično ugrozile nacionalnu sigurnost SAD i da je samo zahvaljujući čvrstom stavu i odlučnosti mladog predsjednika Johna Kennedy-ja spriječen nuklearni Armagedon, a rakete potom, na temelju međudržavnog sporazuma, uklonjene.

To se opisuje kao “herojska” pobjeda Amerike protiv “međunarodnog komunizma” i ta naracija u nebesa uzdiže mladog predsjednika, koji će potom, zbog svoje prerane smrti u atentatu, postati gotovo legendaran.

Ali koliko je prevladavajuća verzija, koja je najviše poduprta upravo memoarima kenedyjevih suradnika, izdržala probu vremena? “Kubanska raketna kriza ostaje čudna enigma, jedan od najdramatičnijih i dobro dokumentiranih događaja moderne povijesti – koji je u najvećoj mjeri pogrešno tumačen.”

Ovo već u predgovoru svoje knjige konstatira Sheldon M. Stern – knjizi kojoj uvjerljivost daje činjenica da je pune 22 godine, od 1977. do 1999, bio povjesničar kenedyjeve predsjedničke knjižnice u Bostonu i u toj ulozi imao neposredan pristup povijesnim izvorima o ovom događaju.

Stern je tako bio prvi povjesničar koji je preslušao sve snimke Kenedijevih sastanaka sa “Izvršnim odborom”, kriznim timom u kome je bio i predsjednikov brat Robert Kennedy. Te snimke, kaže Stern, daju za pravo njegovim lijevo orijentiranim kolegama koji su od samog početka Kenedy-a optuživali da njegova uloga u krizi ni približno nije bila tako herojska kao što je predstavljena, već čista politička i propagandna manipulacija. “Spin” kako bi se to reklo danas.

Po Sternu, ključne činjenice nisu sporne, ali drugu sliku daju neki prenapregnuti detalji i pogrešne interpretacije. Hruščov je, na primjer, doista poslao bojeve glave i balističke rakete srednjeg dometa na Kubu, ali je istodobno naredio da te glave budu odvojene od raketa.

Glavna teza je međutim da postavljanje tih raketa nije bila tako dramatična prijetnja Americi, niti je narušavala postojeću nuklearnu ravnotežu. Preciznije, neravnotežu, jer su Američke rakete sa atomskim bombama prije toga bile instalirane uz sovjetsku granicu u Turskoj, a po ukupnom broju bojevih glava SAD je uveliko nadmašivala o SSSR.

Tonski snimci sastanaka kriznog stožera, koji su po tadašnjim zakonima bili osobno Kenedy-jevo vlasništvo, pa prema tome nije mogao pretpostaviti da će biti dostupni javnosti, pokazuju da je ovu procjenu blagovremeno davao i tadašnji ministar obrane Robert McNamara.

“Raketa je raketa”, objašnjavao je on, “i nema velike razlike da li ćete biti ubijeni raketom iz Sovjetskog Saveza ili Kube.”

Upitan već na prvom sastanku Izvršnog komiteta kako sovjetske rakete u Karibima mijenjaju strateški balans, McNamara je odgovorio: “Nikako”. Mnogo više, Ameriku su ugrožavale rakete sa sovjetskih nuklearnih podmornica u njenom priobalju, koje bi u slučaju sukoba do svojih ciljeva stigle prije od onih s Kube.

Postavljanje raketa tražio je Fidel Castro, a Nikita Hruščov je, imajući u vidu američke rakete u Turskoj i svjestan strateškog hendikepa, samo namjeravao da Amerikanci “iskuse malo svoje medicine”. Osim toga, postavljanje tih raketa je bilo sasvim u skladu s međunarodnim pravom, dok američki “karantenu” oko Kube, neuspjeli pokušaji atentata na Castra i uopće tajni rat koji je protiv njega vođen, to nisu.

Ako dakle nije bilo ozbiljnog napada na američku sigurnost, pa prema tome ni razloga za političku dramu, zašto je Kennedy, koji je to savršeno znao, poslao opasan ultimatum drugoj nuklearnoj sili i izazvao krizu koja je mogla dovesti do katastrofe?

Odgovor je, po Sternu, jednostavan – Amerika nije bila u smrtnoj opasnosti, ali Kenedijeva vlada jeste.

Pošto je u izbornoj kampanji lagao da je vlada čiji je potpredsjednik bio njegov rival Richard Nixon omogućila opasan “raketni jaz” u korist SSSR-a (istina je bila da u to vrijeme je SAD imao sedam puta više nuklearnih bombi), “čvrstinu” u stavu prema Moskvi proglasio je za svoju vanjskopolitičku doktrinu, pa je u skladu s tim prisutnost ruskih raketa na Kubi bila zaista opasna politička prijetnja.

U intervju koji je dao 1987. McNamara je to ovako objasnio: “Morate imati u vidu da je predsjednik Kennedy od samog početka bio taj koji je rekao da je za nas politički neprihvatljivo da ruske rakete budu na Kubi. Nije rekao da je to neprihvatljivo vojno, već politički. “

Zbog toga Stern kaže kako povijesni izvori potvrđuju da je “Kennedy bio najopasniji od svih hladnoratovskih predsjednika”. “Krize su imali i drugi, ali nikad ni prije ni poslije toga ulog nije bio opstanak svijeta i civilizacije kao u tih 13 dana.”

Kriza je raspletena tako što su sovjetske rakete povučene s Kube, ali Kennedy, slaveći pobjedu, nije ni svojem potpredsjedniku Lyndonu Johnson-u niti građanima priopćio da je dio “ugovora” bio i demontaža američkih raketa iz Turske.

Stern također iznosi da je sreća što umjesto Johna Kennedy-ja, predsjednik tada nije bio njegov brat Robert, koji suprotno onome što se opisuje u njegovoj posthumno objavljenoj knjizi, nije bio nimalo pomirljiv već glavni “jastreb”. “Sa Robert Kennedy-jem nuklearni rat bi bio gotovo izvjestan ishod”, kaže Stern.

Benjamin Schwarz, autor teksta “Prava kubanska kriza” u “Atlantiku”, iz kubanske krize izvlači i neke pouke za danas, konstatirajući da je pogrešno i danas važeće uvjerenje da svaki pokušaj neke druge sile – danas Kine – da se suprotstavi prevelikoj strateškoj nadmoći SAD, automatski ugrožava američku sigurnost, iz čega proizlaze američki potezi koji održavaju stratešku dominaciju u istočnoj Aziji i na Pacifiku, to jest u “kineskom dvorištu”.

“Takav stav više govori o našim namjerama nego o kineskim”, ocjenjuje Schwarz. “Sasvim je sigurno da američka sigurnost ne bi bila ugrožena ako neka druga zemlja ima vlastitu sferu utjecaja.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet, youtube.com/uredio: nsp)

Milijarde ljudi na Zemlji žive u zabludi? Iza naših pogleda političari ostvaruju svoj globalni plan. Od doba Napoleona tajna društva su utjecala na politiku kako bi preuzeli Europu. Danas u 21. stoljeću njihov stoljetni plan dolazi do izražaja.

Novi svjetski poredak odnosi se na centralizaciju moći, uništavanje svakoga tko javno kritizira sustav, reklamiranje i prodavanje svega kao proizvod.  Tajna društva i političke organizacije uvode Novi svjetski poredak koristeći različite simbole i brojeve. Kad shvatite njihov tajni jezik i Vi ćete imati „oko koje sve vidi“.

Sjedinjene Američke Države; Dom najbolje demokracije koju možete kupiti novcem

Poduzetni američki bankari i političari prisustvuju sotonističkim ritualima u kojem žrtvuju obličje čovjeka bogu sovi „Moloku“. John F. Kennedy je bio zadnji istinski američki popularni predsjednik. JFK je obećao umanjiti razmjer američkog ratnog stroja i završetak rata u Vijetnamu. Lyndon B. Johnson i FBI namamili su JFK-a u zasjedu u Deeley Plaza u Texasu. Ljudi diljem svijeta bili su zaprepašteni Kennedyevom smrću. Nedužni čovjek Lee Harvey Oswald bio je optužen za ubojstvo. Nakon što je bio mučen Oswald je još uvijek tvrdio da je nevin niti mu je bilo omogućeno pravo na odvjetnika. FBI je pokušao prikriti njihovu umiješanost u atentat tako što su dopustili Jack Rubyu da ubije Oswalda uživo pred televizijskim kamerama. „Warren komisija“ je kasnije izvjestila „Lee Harvey Oswald je kriv“.

Neki članovi „Warren komisije“ bili su istaknuti slobodni zidari (masoni). Lyndon B. Johnson zatvorio je istragu o ubojstvu JFK-a. Zatim se za predsjednika kandidira Robert Kennedy obećavajući završetak rata u Vijetnamu. Njega su također ubili.

1967. Anthony Hilder razotkriva američku mrežu tajnih društava. On je zatim lažno optužen da je hipnotizirao Sirhan Sirhan koji je ubio Roberta Kennedya. Anthony Hilder i Jordan Maxwell razotkrili su američko tajno društvo Lubanja i Kosti. Tajno društvo Lubanja i Kosti koriste iste simbole kao i nacistički SS. Stručnjaci kažu: Bogatstvo Busheve obitelji je izrađeno na poslovima sa Hitlerom. „Sveviđujuće oko“ slobodnog zidarstva (masonstva) nalazi se na novčanici američkog dolara. Povijesničari su otkrili da su američke banke financirale obje strane u 2. svjetskom ratu. Jordan Maxwell otkriva simbol fašizma na kovanici od 10 centi. Američke banke nastavile su profitirati od ratova.           11. rujna 1991. Goerge H. Bush najavio je Novi svjetski poredak. Anthony J. Hilder izjavljuje kako je ta skupina koja sebe naziva Illuminati, u prijevodu Prosvijetljeni, zauzela pozicije moći, preko kontrole nad bankarskim sustavom. Tajni simbolički jezik Novog svjetskog poretka prikazuje se na više oblika. Na stražnjoj lijevoj strani dolara vidljiv je simbol „Annuit Coeptis“ što znači „Naša kooperacija je okrunjena uspjehom“. Dalje, vidljiv je znak „Novus Urdo Seclorum“ što u prijevodu znači „Novi svjetski poredak“.

Novi svjetski poredak Gorgea Busha kroči tako prema uspjehu. Illuminati imaju i svoje tajno rukovanje. 1934. Federalne rezerve su preuzele potpuni nadzor nad monetarnim sustavom SAD-a. Tada su oni rekli „Uspjeli smo“! To je simbol tajnog društva. 1774. Donijeli su planove što namjeravaju učiniti sa Amerikom i kako će to učiniti. Trokut na vrhu piramide sa novčanice američkog dolara okružen svijetlom je Horus, egišćanski bog.

Simbol oka u antičkom Egiptu odnosi se na Horus što je označavalo novorođeno sunce. Naziv izlazećeg sunca je bilo Horus. On je bio bog Sunce starog Egipta. Horus je bio svjetlost svijeta, koji je uskrsnuo i koji ih je spasio. Sunce predstavlja božje oko. Brojka 1776 predstavlja godinu kada je tajno društvo počelo sa operacijama. Bavarski  Illuminati su bili baza onih koje danas Amerikanci nazivaju Kolumbijska frakcija. Kolumbijska frakcija je stigla čim je oformljena vlada SAD-a. Zato danas postoje „Columbia – Space shuttle“, „Columbia Film“, „Columbia televizija“, „Columbia Records“, „Sveučilište Columbia“, „Columbia Broadcasting (CBS)“ čiji je simbol „Sveviđujuće oko“. Zato je vlada SAD-a u posjedu Kolumbije, tiskaju američki novac, pa tako posjeduju i narod. Oni donose zakone, odlučuju tko koga može ubiti a tko će se izvući.

Na piramidi je također 13 dijelova, 13 slova iznad nje, broj 13 je vrlo važan broj ovog tajnog društva, 13 je linija i 13 je zvjezdica koje tvore „Davidovu zvjezdu“, 13 jagoda, 13 listova, 13 strijela…sve se svodi na broj 13. Američki dolar dizajnirali su slobodni zidari (masoni). Na vrhu novčanice od jednog dolara nalazi se sova. Ona je simbol Bohemijskog kluba. Oni se sastaju u Kaliforniji svake godine u drugoj polovici srpnja. Tamo elita stoji ispred velike lomače u crvenim i crnim ogrtačima kao one od Ku-Klux-klana a iza njih se nalazi golema kamena sova visoka od 15 metara. Elitu su činili i američki predsjednici, čelni ljudi industrija te razni državnici iz zemalja diljem svijeta a sve je dokazano fotografijama, ustvrdio je Jordan Maxwell.

Masonska konvencija u Bohemijskoj šumi - govornik Helmut Schmidt

Blairova najveća tajna…

Koliko duboko je mreža tajnih društava Iluminata doprijela u svjetsku politiku? Blair je kraljičin pravni savjetnik, profesija koja vuče svoje korijene iz templarskih hramova kojih su izgradili tajna društva Templara u Londonu tijekom 12. stoljeća. On je najvjerovatnije pripadnik masonske Studholmske lože iz 1591 godine koja se sastaje u „Cafe de Paris“ u Londonu. Blair zarađuje puno novca primajući tajne plaće radi raznih usluga. Ako itko pokuša razotkriti njegove aktivnosti, on će lagati. Njegov mjesečni kredit iznosi 15.000 funti, njegova premijerska plaća nije pokrivala troškove. Otkuda mu onda toliko novac?

Pravnik u mirovini u jednom visokom položaju kao Tony Blair bio je opisan kao visoko plaćeni profesionalni lažljivac. Čini se da Tony Blair nikada neće otkriti da je član tajnog društva. Ipak, možemo biti sigurni u ovom:

- Masonsko utemeljenje u srcu britanskog društva ne želi biti ispitivano niti pod istragom kada je u pitanju masonsko članstvo. Tada izabrani ispitivački odbor kojeg je vodio delegat Chris Miles je otkrio das metropolitska policija i sudovi nemaju volju natjerati svoje zaposlenike da opovrgnu da su aktivni pripadnici tajnih društava. U seriji neugodnih istraživanja 70-tih i 80-tih britanski autor Martin Short ustanovio je da su Scotland Yard i visoki časnici masoni i da su uzimali mito od pornografa u Sohou. Short procjenjuje da je svaki šesti policajac u Velikoj Britaniji mason, te da ukupan broj masona u Velikoj Britaniji prelazi brojku 600.000.

Mnogi masoni zauzimaju visoko plaćene poslove u vijećnicama diljem Britanije koje obično imaju masonske hramove unutar zgrade uzdržavane novcem poreznih obveznika. Nakon razotkrivanja  raznih korumpiranih masonskih  odvjetnika i konzulanata u lokalnim vlastima, britanski masoni prešli su u „podzemlje“. Kao premijer, Tony Blair često se sastajao sa kraljicom, koja je i sama veliki patron međunarodnog svjetskog masonstva, koje ima sjedište svojih velikih loža kraj Drury lane u Londonu. Britanska vlada zapošljava veliki broj civilnih djelatnika, državnih službenika, sudaca, odvjetnika i stručnjaka koji su kroz povijest bili masoni.

Autor „Bratstva“, Stephen Knight kaže:

- Prodiranje masonstva u institucije ide mnogo dublje od policije i lokalnih vijeća, te tvrdi da se palača Westminster, dom britanskog parlamenta, koristi za sastanke, za najmanje masonske dvije lože. Jedna od tih loža se zove „Nova dobrodošla masonska loža“ koja redovito održava krvave rituale i ceremonije unutar Westminster palače. Članovi parlamenta svih političkih stranaka sastaju se zajedno, nose bijele rukavice i ogrtače, pregače od janjeve kože i ceremonijalne bodeže, obvezujući se na lojalnost tako što piju krv jedni drugima.

Gdje se nalazi britanska demokracija?

Možete samo nagađati. Činjenica da se tajne ceremonije održavaju u zgradama pod skrbi poreznih obveznika dovodi do pitanja da li se oni osjećaju superiornijim od građana? Mnogi istraživači tvrde da je Tony Blair visoko rangirani mason 33. stupnja. To je najveći rang masona i to elitno kabalstvo britanskih masona ima vlastito sjedište u ulici Duke 10.

Unutar tog sjedišta vrhovnog vijeća masonstva 33. stupnja nalazi se crvena soba, crna soba i komora smrti koju masoni koriste za mračne rituale bazirane na drevnom židovskom misticizmu i hanojskom čarobnjaštvu. Kada se masoni iniciraju u masona 33. stupnja, kaže im se da su superiorna bića, a ljudsku populaciju spominju kao stoku. Ako je Tony Blair zaista mason 33. stupnja onda on ide koracima prijašnjih premijera koji su bili članovi masonstva, templarstva ili okruglog stola kojeg je osnovao Sir Cecil Rhodes nakon njegovog ekonomskog osvajanja Zimbabvea tijekom 19. stoljeća.

Winston Churchill je također bio mason 33. Stupnja.

Iniciran je u svibnju 1901 godine u sjedište Studholmske lože 33. stupnja masonstva. Bio je i član Reda Druida koji su se sastajali u Stonehengeu za vrijeme ekvinocija, dok je ostaloj javnosti bio zabranjen pristup tom drevnom megalitskom mjestu od strane tisuće policajaca.

Drevni druidski rituali u Stonehangeu mogu se smatrati bezazlenima u odnosu na ubojstva i sotonistički inspiriranim ceremonijama masonstva. Većina masona ne napreduje iznad prva tri stupnja, tzv. „Plavim stupnjevima“, dapače većina masonstva i ne zna da postoje Viši stupnjevi. Visoko stupnjevani masoni su skoro isključivo aristokratskog srodstva ili bivši časnici oružanih snaga. U bilo koje vrijeme nema više od nekoliko desetaka ljudi koji su dosegli 33. stupanj. Kako prolaze ritualne testove, ceremonije postaju sve bizarnije i uključuju simbole iz drevnog Egipta, a inicijatori dobivaju pompozne titule poput „suvereni“, „kraljević“ ili „vitez“.

Kada vidimo Blaira kada se sastajao sa G. W. Bushom onda zapravo gledamo u dva viteza tajnih redova, Blair kao „Suvereni vitez Malte“ i Busha kao „Vitez Eulogije“. Njegov naslov leži u lijesu, u sjedištu „Lubanja i kosti“ u sveučilištu Yale. Oba dvojica zagovaraju da su im demokracija i sloboda na prvom mjestu, međutim obojica su se zakleli krvlju egipatskim, babilonskim i židovskim bogovima demonima. Oboje su se zakleli na patnju do smrti da neće razotkriti tajne njihovih masonskih redova. Oboje su integrirani u staru globalnu iluminatnu mrežu, koja je opsjednuta smrću i ubojstvom.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(politika.hr, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11832"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]