Većina Kineza želi prestati kupovati američke proizvode kao odgovor na tarife koje je prošli mjesec nametnula Bijela kuća na robu iz svoje zemlje uslijed rastućih trgovinskih napetosti između Washingtona i Pekinga, navodi se u najnovijem istraživanju

Nedavna studija koju je proveo FT Confidential Research pokazala je će 54 posto ispitanika u preko 300 kineskih gradova “vjerojatno” ili “definitivno” prestati koristiti robne marke SAD-a “u slučaju trgovinskog rata”.

Samo 13 posto među 2.000 ispitanika reklo je da nisu spremni bojkotirati proizvode iz SAD-a.

Drugih 33 posto ili ne kupuje proizvode koji potječu iz SAD-a ili izražavaju neizvjesnost po tom pitanju.

Studija pokazuje da Kinezi, koji će vjerojatno odustti od američkih proizvoda, uglavnom žive izvan velikih gradova, starosti su do 29 godina i uglavnom imaju niže do srednje prihode.

Istraživanje je provedeno u razdoblju od 13 dana, uglavnom prije nego što je donesena odluka SAD-a o 25-postotnim tarifama na kineski izvoz u vrijednosti od 34 milijarde dolara.

Korak je potaknuo izravni zrcalni odgovor iz Pekinga. Međutim, Kina je, kako se izvješćuje, odbila pozvati na bojkot američkih potrošačkih proizvoda u zemlji.

“Kineske vlasti nisu učinile ništa slično kao prema Japanu i južnokorejskim proizvodima u prošlosti” – izjavio je Kent Kent, viši partner u šangajskom uredu za kontrolu rizika. Kazao je kako je strah od odmazde odmaknuo Peking od takvog poteza.

Prošle su godine kineski državni mediji otvoreno pozvali na odbacivanje dobara i usluga iz Južne Koreje nakon što je zemlja dopustila SAD-u da kod njih postavi svoj proturaketni sustav.

Južna Koreja je pretrpjela gubitke od gotovo 7 milijardi dolara, budući da su turisti iz Kine radije otišli u neku drugu zemlju.

Istodobno je prodaja vozila u Južnoj Koreji dramatično smanjena. U 2012. godini, kineske vlasti pokrenule su bojkot protiv Japana zbog teritorijalnog osporavanja osam malih otoka u Istočnom kineskom moru.

Nakn tog poteza prodaja japanskih automobila u Kini pala je za 32 posto u razdoblju od 12 mjeseci.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Današnja odjevna industrija teška je sedam tisuća milijardi dolara godišnje, a u njezinoj proizvodnji, distribuciji i prodaji upotrebljava se nevjerojatnih osam tisuća sintetskih kemikalija

Potrošači, u zabludi, misle da su sintetska vlakna i boje u odjeći medicinski sigurne. Nažalost, to nije tako.

Ako ste ikad posjetili kineski dućan s odjećom, sigurno ste osjetili neobičan umjetni miris. On dolazi od brojnih kemikalija koje su u Europskoj uniji i SAD-u zabranjene, ali su dopuštene u Kini i drugim azijskim državama, ističe Natural News. Ali, nemojte se zavaravati da ćete kemikalije izbjeći tako što ćete zaobilaziti kineske trgovine i odjeću sa štandova tržnica. Jer, u Kini i širom Azije nalazi se velik dio zapadnjačke proizvodnje.

Kemikalijama je natopljena i odjeća najpoznatijih casual, luksuznih i sportskih brendova. U zemljama trećeg svijeta, propisi koji reguliraju korištenje štetnih tvari u industriji mnogo su blaži, a vlasnici tako prolaze jeftinije. Upravo tamo se proizvodi većina tekstilnih materijala i odjeće, koja se zatim uvozi na Zapad.

Ta roba završava i u našim dućanima, ormarima i naposljetku na našim tijelima. Greenpeace je uspio dokazati da 20 poznatih svjetskih modnih brendova u procesu izrade odjeće koristi i druge, izuzetno opasne kemikalije kojima zagađuje okoliš i ugrožavaju zdravlje ljudi.

Jeste li se ikada zapitali zašto vam se na koži pojavio neobjašnjiv osip, crvenilo, zašto vas muče nesanica ili glavobolja? Možda su za to krivi vaša omiljena majica, suknja, gaćice ili posteljina na kojoj spavate.

Što više sintetske odjeće nosite, to je veći rizik od otrovnih kemikalija i s njima povezanih bolesti. Među njima su kontaktni dermatitis, bolesti dišnih putova, neplodnost pa čak i rak. Kod kupovine odjeće, posteljine i ručnika, obavezno čitajte etikete i nastojte izbjegavati sintetske materijale kao što su rajon, najlon, poliester, akrilik, acetat i triacetat.

Klonite se proizvoda koji se ne gužvaju, ne zahtijevaju peglanje ili se ne skupljaju. Operite i osušite odjeću najmanje dva, a poželjno i tri puta prije prvog nošenja. Prisjetite se, vjerojatno ste i sami puno puta opazili kako tek kupljena majica ima čudan, neugodan miris. Također, klonite se kemijskih čistionica koje koriste perkloroetilen. Ako ga ne koriste, obično će to i istaknuti.

Koža je naš najveći organ, a što dotiče kožu, ulazi u tijelo. Toksini koje naša koža apsorbira prelaze u limfni sustav pa u krv i konačno u jetru. Koža izbacuje dio toksina, no sintetska vlakna guše kožu i blokiraju izlaz pa toksini ostaju u organizmu.

Spoj većeg broja kemikalija može biti otrovniji od svake kemikalije posebno. Otrovi koji u organizam uđu bilo preko kože, završavaju u krvotoku i naposljetku u jetri – organu zaduženom za eliminaciju toksina. Dio tih toksina zatim se iz tijela izlučuje i preko znoja.

Teško je zamisliti količinu otrova kojom veliki igrači na polju tekstila zagađuju okoliš i uništavaju zdravlje ljudi, osobito u Kini gdje se takva roba masovno proizvodi. Odjeća puna ovih kemikalija može najviše pogoditi imunološki sustav, a izaziva i alergije.

Gotovu odjeću proizvođači često izlažu formaldehidu. Neki ljudi zbog toga razviju teže alergijske reakcije na formaldehid. Pamuk umočen u formaldehid, otrovne boje koje izazivaju alergije, opasni nonilfenol etoksilati, kancerogeni ftalati u sintetici – sve su to biokumulativne kemikalije u odjeći koje vas mogu trovati. Proizvođači odjeće u Velikoj Britaniji, recimo, ne moraju deklarirati korištenje kemijskih preparata na etiketama.

I unatoč tome što su testovi na Novom Zelandu otkrili da je razina formaldehida u nekim markama odjeće koja se izvozi iz Kine i do 900 puta veća od propisane sigurnosne granice, slična testiranja nisu provedena i u Velikoj Britaniji.

Elizabeth Salter Green, direktorica svjetski poznate udruge CHEM Trust, upozorava na ftalate koji se koriste kako bi plastika bila fleksibilnija i elastična. ‘Ftalati, koji su povezani s hormonskim poremećajima, kao što su smanjenje muških spermija, nalaze se u brojnim odjevnim predmetima koji na sebi imaju plastične logotipe. Osjetite li plastičan miris novih cipela, morate znati da su puni ftalata’, kaže Salter Green.

‘I tkanine tretirane brominiranim retardantima plamena (BFR), koji se često koriste u noćnoj odjeći za djecu, također zabrinjavaju.’

Prije dvije godine, uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu provedeno je istraživanje koje je obuhvatilo sportsku opremu troje poznatih proizvođača. Dokazalo se kako štetnih kemikalija ima u proizvodima sve te tri kompanije. U neovisnim laboratorijima testirane su kopačke, golmanske rukavice i nogometna lopta kupljene u nizu država širom svijeta, uključujući i Hrvatsku, a najgorima su se pokazale jedne kopačke u kojima je količina toksičnog spoja bila čak 14 puta viša od ograničenja koje je postavio sam proizvođač.

Boje za tkanine su poseban problem. U najvećem broju slučajeva toksične su, kancerogene, čak i zapaljive, a osim bojenja, tkaninama se dodaju kemikalije za izravnavanje, otpornost na mrlje, protiv zapaljenja, za smanjenje elektriciteta, protiv plijesni, bakterija, mirisa…

Neke poznate marke odjeće, svjesne problema, najavile su kako planiraju uklanjanje opasnih kemikalija iz svojih proizvoda najkasnije do 2020. godine.

Na mnogu se odjeću nakon izrade nanosi konzervans formaldehid, da se ne bi gužvala ili upljesnivila u prijevozu. U odjeći proizvedenoj u Kini i Jugoistočnoj Aziji istražitelji su pronašli 100 do 500 puta više formaldehida od medicinski sigurne količine. U posteljini i pidžamama mogu se naći i retardanti – sredstva protiv zapaljenja. Nonilfenol etoksilat (NPE) još je jedna kemikalija često korištena u izradi odjeće.

Zabranjena je u većini razvijenih zemalja, ali četrnaest velikih robnih marki pribavlja odjeću iz pogona u kojima se rabi nonilfenol etoksilat, supstancija koja služi za pranje odjeće nakon bojenja. Nonilfenol etoksilat nije biološki razgradiv i može se nagomilati u tkivu živućeg organizma, vrlo je otrovan za vodene organizme i kod prerade ne smije dospijevati u otpadne vode, a opasnost za ljude jest u tome što taj spoj može poremetiti hormonski sustav.

Vidite li na etiketi napomenu da se dotični odjevni predmet ne gužva, vjerojatno su prilikom proizvodnje upotrijebljene perfluorirane kemikalije (PFC). Crna boja za tekstil i kožu često zadrži p-Fenilenediamin (PPD) koji može izazvati alergijske reakcije.

Držite se prirodnih materijala

Pamuk – i dalje je jedan od najkvalitetnijih i za zdravlje najsigurnijih izbora, posebno organski pamuk, no njega je teže pronaći budući da čini jedan posto svjetske proizvodnje pamuka

Lan – jedno od najčvršćih prirodnih vlakana.

Konoplja – prirodno je otporna na insekte, pa u uzgoju nisu potrebni fungicidi, herbicidi ili pesticidi. Vlakna konoplje čak su četiri puta čvršća od pamučnih vlakana.

Svila – kraljica tkanina pouzdan je prirodan izbor, no pripazite je li obrađena sintetskim bojama.

Vuna – većina vune danas je zagađena kemikalijama, poput pesticida koji se koriste za uništavanje nametnika. Srećom, vuna iz organskog uzgoja sve je raširenija pa nastojte odabrati predmete izrađene od nje.
 
(slobodnadalmacija.hr)

I koliko god Hrvati živjeli u zabludi misleći kako oni ne jedu GMO, činjenica da pronađena GMO soja nije jedina. Prepakiravali su pravu soju sa GMO sojom i prodavali

Iako je Hrvatski sabor davne 1998. godine zabranio korištenje genetski modificiranog sjemena, inspekcija je na području Bjelovara kod nekoliko poljoprivrednika pronašla nedopuštene udjele GMO-a, a situacija postaje alarmantna u trenutku kada shvatimo da je testirano sjeme kupljeno u redovnoj prodaji, uz račun i deklaraciju prema kojoj o GMO-u u tom sjemenu nema riječi.

Takva roba mora se uništiti pa poljoprivrednik uz šok trpi i materijalnu štetu. A, ove godine ratari su pojačano sijali soju zbog ostvarivanja prava na zelena plaćanja, čak 40 % više. Situaciju s GMO sjemenom prate i slavonski ratari koji nemaju saznanja o eventualnim ovdašnjim takvim slučajevima.

‘Kolanje GMO sjemena i druge robe treba svakako zaustaviti, neškodljivo uništiti i aktivno raditi na mjerama suzbijanja. No, genetičari kažu da se i s kilometrima dalje zasijanog sjemena prenosi pelud i kontaminira tlo u drugim područjima pa je to možda i ovdje slučaj.

Možda čovjek, ljudski faktor, nije kriv. U svakom slučaju, treba kontrolirati sjeme, sadni materijal, voditi strože kontrole, jer kada GMO jednom uđe u tlo – gotovo je – kaže predsjednik HPK Matija Brlošić.

No, sudeći prema navodima iz Ministarstva poljoprivrede, priroda ipak nije upetljala svoje prste, a tragovi vode i preko granice.

Poljoprivredni inspektori donijeli su rješenja kojim je vlasnicima naređeno trajno i neškodljivo uništavanje usjeva, odnosno zrna merkantilne soje u kojoj je utvrđena prisutnost GMO-a na način da GMO više nije sposoban za reprodukciju ili prijenos genetskog materijala te da se njegov genetski materijal ne može prenijeti na druge organizme – ističu u Ministarstvu te dodaju da poljoprivredna inspekcija s drugim nadležnim tijelima – Carinom, Poreznom, krim-policijom, provodi detaljne inspekcijske postupke i istragu.

Postoji osnovana sumnja da je riječ o kaznenom dijelu, tj. da je sjeme soje legalnog proizvođača prepakirano te kao krivotvoreni proizvod plasirano na tržište. Dosadašnjom istragom utvrđeno je i to kako je moguće da je sporno sjeme soje prepakirano izvan Hrvatske, zbog čega smo službenim putem obavijestili nadležno ministarstvo susjedne države, jer je prema dosadašnjem tijeku inspekcijskog nadzora utvrđeno da je u postupak prometa, trgovine predmetne soje bila uključena i tvrtka iz susjedne države – navode u Ministarstvu no ne preciziraju o kojoj zemlji je riječ, jer su postupci u tijeku, piše Glas Slavonije.

Hrvatska je zatrovana

I koliko god Hrvati živjeli u zabludi misleći kako oni ne jedu GMO, činjenica da pronađena GMO soja nije jedina. Hrvatska je, moguće je jednostavno zatrovana. Jer GMO sjeme se širi vjetrom, a moguće je da su prirodnim putem zatrovana i polja koja nisu GMO ili bar vlasnici ne znaju da jesu. Dakle, nitko ne može znati koje su količine GMO-a u Hrvatskoj.

Međutim, svi zaboravljaju da je Hrvatska otrovana puno ranije. Naime, nakon suša koje su zahvatile našu zemlju, ali i nakon poplava koje su pogodile Hrvatsku, najviše je zapravo stradao kukuruz. Ne zaboravimo da se odmah nakon toga javio Monsanto koji je Hrvatskoj kao i okolnim zemljama donirao GMO sjeme kao spas u vrijednosti od sveukupno 445 tisuća eura.

Ono što naši poljoprivrednici koji su nasjeli na tu spačku moraju znati jest to da kada se jednom posadi GMO, više ga se nije moguće riješiti. Sjeme se širi vjetrom i zagađuje se cjelokupni poljoprivredni prostor Hrvatske.

Zemlja postaje neplodna, a seljaci bivaju ovisni o ovoj i sličnim korporacijama koje su vlasnici patenta GMO sjemena. Postoji velika mogućnost da su vremenske neprilike izazvane kako bi neprimjetno GMO dobio svoje mjesto pod suncem u Hrvatskoj pa se tako i proširio na ovaj geostrateški položaj.

Tko stoji iza toga? Političari? Moguće! Opasnosti GMO proizvoda mogu se uočiti u SAD-u gdje se GMO usjevi sade već godinama, a svaki četvrti stanovnik je alergičan na gluten. Postoje brojni dokazi da je GMO zaslužan za porast malignih oboljenja, hormonalnih poremećaja, alergija, deformacija i malformacija, kao i genetskih promjena i razno raznih defektnih stanja.

Ono što je najvažnije za depopulacijsku politiku jest to što GMO dokazano uzrokuje neplodnost kod žena pa tako dolazi i do potpunog istrebljenja. Očekuje li Hrvatsku kenijska sudbina? Zatrovane vode, hrana, usjevi i bolesni ljudi? I sve nakon posjeta Monsanta i drugih GMO korporacija koje su se ‘vjetrom’ proširile zemljom!

Inspekcija pronašla GMO u 4 proizvoda

U prošloj godini, od 144 analizirana uzorka hrane na GMO prikupljena u Hrvatskoj, sanitarna inspekcija u samo je četiri pronašla genetski modificirane organizme, i to manje od 0,9 posto, što je u EU dopušteno jer se smatra da je riječ o slučajno kontaminiranim proizvodima, izvijestila je jučer na konferenciji za novinare pomoćnica ministra zdravlja Nataša Zorić.

Naime, u Europi je dopuštena hrana s malim količinama GMO-a, ali je potpuno zabranjen promet mesom koje sadrži GMO. Ipak, najčešće su genetske modifikacije učinjene na biljnim kulturama, i to kukuruzu, soji, pamuku, šećernoj repi, duhanu, papaji…

Europski su propisi prilično restriktivni u odnosu na GMO pa je ukupno odobreno 37 biljnih kultura u kojima je dopuštena takva promjena, ali ako sadrže više od 0,9 posto GMO-a, to mora biti istaknuto na proizvodu.

Stručnjaci naglašavaju da su proizvodima koji sadrže GMO najviše ugroženi sportaši koju konzumiraju razne dijetetske proizvode i vegetarijanci. Najviše takvih proizvoda u Hrvatsku dolazi iz SAD-a i Njemačke, rekla jer N. Zorić. U prošlogodišnjem nadzoru kontrolirani su proizvodi s hrvatskih tržnica, ali i iz prodavaonica te silosa i skladišta.
 

 
(dnevno.hr,jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)