Sljedeća industrija vrijedna bilijune dolara bit će u sektoru rudarstva, a prvi bilijunaš će stvoriti svoje bogatstvo rudarstvom u svemiru, tvrdi Goldman Sachs

Predviđanje je izrekao glasoviti astrofizičar Neil deGrasse Tyson, koji kaže: “Prvi bilijunaš će biti osoba koja će iskorištavati prirodne resurse asteroida”.

“Postoji ovaj ogromni svemir bezgranične energije i neograničenih resursa. Gledam ratove koji se vode za pristup resursima. To bi moglo biti stvar prošlosti, kada svemir postane naše dvorište”, rekao je Tyson.

Više od 12.000 asteroida, koji su unutar 45 milijuna kilometara od našeg planeta, već su identificirani od strane NASA-e.

Geolozi vjeruju da su oni dobar izvor željezne rude, nikla i plemenitih metala u mnogo većim koncentracijama od onih na Zemlji.

Goldman Sachs jednim okom prati poboljšanja tehnologije rudarstva i trendove sve nižih troškova proizvodnje svemirskih letjelica.

“Dok je psihološka prepreka prema rudarstvu na asteroidima visoka, stvarne financijske i tehnološke prepreke daleko su manje. Rudarske sonde vjerojatno će izgraditi za desetke milijuna dolara svaka, a tehnološki institut Caltech je predložio da bi svemirski brod za “hvatanje asteroida” mogao koštati 2,6 milijarde dolara” – navodi se u izvješću.

Rudarenje asteroida uglavnom je vođeno interesima privatnog sektora, ali postoji i Luksemburg koji vidi velike mogućnosti i nada se da će postati kozmički rudarski centar. Prije dvije godine, malena europska zemlja, koja je dom nekolicine komunikacijskih satelitskih tvrtki, uspostavila je “Inicijativu za svemirske resurse”.

Planira osigurati 223 milijuna dolara svoga državnog proračuna za financiranje kompanija koje rade na svemirskom rudarstvu.

Vlada Luksemburga blisko surađuje sa dvije vodeće tvrtke u sektoru – Deep Space Industries i Planetary Resources. Obje tvrtke, koje djeluju već nekoliko godina, planiraju profitirati od rudarenja asteroida.

Luksemburg je pridonio neotkrivenim iznosom sredstava za istraživanje i razvoj kompanije Deep Space Industries i dogovorio ugovor sa tvrtkom “Planetary Resources” još 2016. godine za ulaganje 28 milijuna dolara u zamjenu za neobjavljeni kapital u tvrtki.

“Naš cilj je postaviti cjelovit okvir za istraživanje i komercijalnu upotrebu resursa ‘nebeskih tijela’ poput asteroida ili Mjeseca” – izjavio je Etienne Schneider, zamjenik premijera i ministar gospodarstva Luksemburga.

Pitanje je samo, tko će određivati vlasništvo nad svemirom?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nedavno je Standard&Poor brazilskim državnim obveznicama odredio rejting ‘smeća’. U međuvremenu, Amerika oporavila, dolar je postao tražena roba, cijena mu je porasla, a dolarska plima za BRICS i druge zemlje u razvoju preokrenula se u oseku

Skupa s drugim zemljama BRICS-a – Rusijom, Indijom, Kinom i Južnom Afrikom, Brazil je još ljetos “upućivao izazov svjetskom financijskom poretku” (Al Jazeera Amerika), “gradio alternativni globalni poredak” (The Huffington Post) i “prekidao dominaciju zapadnih velesila” (RT.com).

No, prošle je srijede bonitetna agencija Standard & Poor’s obveznicama brazilske države odredila rejting “smeća”, što znači da ta zemlja proživljava “krupnu nesigurnost i da je izložena pogubnim poslovnim, financijskim ili ekonomskim prilikama koje bi mogle prouzročiti njezinu nesposobnost da ispunjava svoje financijske obveze”. Time se Brazil priključio Rusiji (a i Hrvatskoj, Bugarskoj, Indoneziji, Turskoj…) koja je u rang “smeća” dospjela još potkraj siječnja ove godine.

Ljetos je, naime, postala operativna Nova razvojna banka (NDB, sa sjedištem u Šangaju) koju je sa sto milijardi dolara kapitala BRICS osnovao “kako bi uspostavio konkurenciju Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu, multilateralnim institucijama kojima dominiraju SAD i Europa”.

Niti tri mjeseca poslije Rusija velikom brzinom troši državne zalihe, kineski rast se usporava, a Brazil se nalazi na korak od “bankrota”. Kako se to moglo dogoditi?

Najavljuju li ta zbivanja neke opasne promjene u globalnoj ekonomiji? Je li srozavanje Brazila, sedme po snazi svjetske ekonomije sa 200 milijuna stanovnika, u “smeće” samo početak nekog većeg svjetskog ekonomskog i političkog potresa?

Nije riječ samo o BRICS-u, premda bi već i njegova ekonomska veličina bila dovoljna za zabrinutost. Većina “ekonomija u nastajanju” (eng. emerging) i “zemalja u razvoju” (eng. developing), koje se snažno oslanjaju na izvoz sirovina, hrane i energenata, našla se naglo u velikim problemima: prodaja u inozemstvu im se smanjila, cijene njihove robe su potonule, valute im brzo gube vrijednost, pogodila ih je deflacija, državni im proračuni propadaju u deficite, a cijena zaduživanja astronomski raste. Prinos na brazilske državne obveznice uoči degradacije bio je gotovo 15 posto!

Najveći neposredni krivci za takvo stanje su “jaki” dolar i usporavanje rasta Kine, zemlje koja kupuje i troši i do polovice najznačajnijih svjetskih burzovnih roba. Fundamentalni uzrok najnovije krize zemalja u razvoju je, međutim, nastanak ekonomske strukture preosjetljive i neotporne na vanjske i domaće šokove. Veliku ulogu u tome odigrao je donedavno “slabi” dolar.

Proteklih šest-sedam godina novac je zemljama u razvoju doticao i zahvaljujući američkoj ekspanzivnoj monetarnoj politici kojom se Amerika izvlačila iz vlastite Velike recesije. Dolara je bilo u izobilju i po simboličnoj cijeni pa su ga poduzetnici i špekulanti uzimali i ulagali u zemlje u razvoju, točnije u ono čime su one raspolagale, a to su prirodni resursi.

Kupovali su se rudnici, naftna i plinska polja, dionice i obveznice, masovno ulagalo u infrastrukturu, potrebnu i nepotrebnu. Investiranje je preraslo u preinvestiranje. U međuvremenu se Amerika oporavila, dolar je postao tražena roba, cijena mu je porasla, a dolarska plima za BRICS i druge zemlje u razvoju preokrenula se u oseku.

Danas se vidi da Brazil i druge zemlje u razvoju nisu iskoristile dolarsku bonancu da bi svoje privrede učinile zrelijima i raznovrsnijima. “Ukopale su se u prirodne resurse, propustile su razviti i druge vještine svoje radne snage. Nisu povećale produktivnost, nisu poboljšale svoj ljudski kapital i razvile mreže znanja, a vlade su u svojim proračunima nagomilale socijalne troškove koje je teško financirati jednom kada se njihove ekonomije ukoče”, ocijenio je sjajni američki analitičar John M. Mason. A sada dolare treba vraćati.

Brazil je pritom zemlja s najvećim dolarskim obvezama na svijetu. Njezine tvrtke i država prodale su, prema Bloombergu, dolarskih obveznica za oko 160 milijardi dolara. S više od sto milijardi slijede Koreja, Indonezija i Čile. Argentina je na oko 80 milijardi dolara, a po 50-ak milijardi su emitirale Kina, Malezija, Kazahstan, Peru, Kolumbija, Filipini. No, to je tek manji dio njihovih ukupnih dugova.

Brazil prema Economistovu “globalnom barometru” ima ukupni javni dug od 1774 milijarde dolara, koji će se do kraja ove godine popeti na 69 posto njegova BDP-a, što je vrlo slično javnom dugu od 70 posto BDP-a Portorika, zemlje koja je u lipnju proglasila ogluhu na svojih 70 milijardi dolara duga.

Od BRICS-a i Indija ima javni dug od 1500 milijardi dolara ili 54 posto BDP-a, dok je javni dug Rusije zanemariv, samo osam posto BDP-a. No, dug je popis zemalja s javnim dugom većim od sto posto BDP-a.

Od onih koje ne spadaju u najrazvijenije tu su Cipar, Irska, Portugal, Jamajka, Libanon, Grčka. Sve su te zemlje nagomilale državni dug suprotstavljajući se Velikoj recesiji (spašavajući svoje banke i nastojeći slom privatne potrošnje nadoknaditi javnom) i investirajući jeftine i obilate dolare i eure, no danas bi ispuhivanje njihova dužničkog balona moglo svijet odvesti u najveću ekonomsku krizu ikada.

Pouke su već odavna dobro znane, ali uvijek jednako uzaludne. Kad zemlju zadesi slom izvoznih prihoda, ona shvati koliko joj je bilo glupo zanemarivati jačanje domaće privatne potražnje. Kad ne može vraćati inozemne dugove, shvati da joj je bilo puno pametnije zaduživati se u vlastitoj valuti. Kad dolar ojača pa cijena nafte padne, požali što se toliko oslanjala na prirodne resurse. No, sve se te pouke za desetak godina zaborave pa kriza zakuca na vrata uvijek iznova šokantnom pravilnošću.
 

 
(telegraf.rs/uredio:nsp)

“Rat je samo nastavak politike drugim sredstvima”, poznata je izreka Carla von Clausewitza

Ovim je citatom Ron Holland, poznati politički analitičar, autor brojnih knjiga i eseja, započeo uvodnik u kojem je za The Daily Bell naveo deset razloga zbog kojih bi američkim interesnim skupinama i eliti upravo u ovom trentku odgovarao jedan “ograničeni rat”. No, isto tako upozorava da planirati “ograničeni rat” znači upustiti se u rizik s neizvjesnim ishodom, jer sve teorije padaju u vodu onog trenutka kada se na bojnom polju nađete oči u oči s neprijateljem i ne postoji jamstvo da jedan pravi rat, nakon što je pokrent, može ostati ograničen.

Ron Holland: Deset razloga za ratnu grozincu u Washingtonu

Američke političke elite, FED i interersni lobiji koji upravljaju svim aspektima života, a skrivaju se iza Kongresa, predsjednika ili bilo koje stranke u Americi zatvorenoj u dvostranački monopol, čini se da su prilično preplašeni iz više razloga.

Oni s pravom strahuju za vlastitu političku budućnost, kao i za dobit i opstanak velikih međunarodnih korporacija i bankarskih konglomerata koji podržavaju sadašnje političko vodstvo i režim.

Nikada se američki narod, korporacije i enormno bogatih 1% nisu morali u jednom trenutku suočiti s toliko novih prijetnji njihovom bogatstvu i ugrozama njihove globalne moći. Iako krivce za greške ne treba tražiti okolo, za mnoge od tih prijetnji i ne moraju biti krivi američki politički i financijski moćnici, nego one dolaze same po sebi zbog vidljivih promjena koje sve brže mijenjaju svijet u kojem živimo.

Teoretičari zavjera vole vidjeti svijet crno i bijelo, bez sivih područja, a za svaki problem jednostavno kritizirati tajne skupine ili nečije snažne interese, ali je stvarna situacija ipak daleko složenijia.

Međutim, isto tako bi se svatko u Americi trebao pomiriti s činjenicom da je stara slobodna Amerika odavno mrtva i pokopana, a da su od nje ostale samo institucije i slogani kojima se uspavljuje javnost prisiljena na apatiju i pokoravanje. Američki čelnici nisu svemoćni i sigurno nemaju sve odgovore, ali čine sve kako bi se u konačnici odlučili za rat kao rješenje problema.

Stara Amerika više ne postoji

Naravno, zavjere postoje i zahvaljujući Edward Snowdenu se saznalo da Amerika prikupljanjem obavještajnih podataka, mučenjima i špijunažom diljem svijeta doista djeluje kao globalna policijska država. Iako bi se moglo reći da su ti napori više usmjereni na kontrolu stranih i domaćih političara i moćnih pojedinaca, nego na nemoćne Amerikanace koji se ne slažu sa službenom politikom, riječ je o zastrašujućoj situaciji za zemlju koja je nekad bila simbol slobode u svijetu.

No, kao što je Dorothy u filmu Čarobnjak iz Oza rekla svom psu: “Imam osjećaj da više nismo u Kansasu!“, tako ni Amerikanci više nisu u zemlji njenih osnivača.

Realni kapitalizam i slobodno tržište jednostavno više ne postoje. Nekoliko moćnih interesnih skupina manipulira svim tržištima, a američkom valutom se pokušava neograničeno kontrolirati cijeli svijet i zadržati vodeća uloga koju su te skupine sebi osigurale krajem Drugog svjetskog rata.

Danas u Americi samo budale vjeruju da je ono što vlada tvrdi istina, te da je sve pošteno i nepristrano. Sve je samo propaganda. Regulatorne agencije postoje samo kako bi zaštitile određene skupine i njihove poslove, a ne javnost. Američki pravni sustav je vic, a svi ratovi koji su se navodno vodili u ime demokracije i protiv zla bili su samo pljačkaške ekspedicije protiv drugih naroda u ime profita i krađe prirodnih resursa.

Sve vlade vode propagandu, a mainstream mediji tajne planove i politiku vlade narodu prodaju kao spasonosna rješenja. No, svijet se danas, posebno SAD, suočava s novim izazovima koji nisu simulacija ratnih igara ili ograničeni unutarnji sukob interesnih skupina i tu se kriju stvarni problemi i rizici za američku i sve nacije svijeta.

Rat bi mogao biti jedino rješenje za opstanak i prosperitet američkih elita

Kao što je rekao Clausewitz: “Rat je samo nastavak politike drugim sredstvima”, a američko vodstvo i posebne interesne skupine žele aktivno nastaviti politiku kojom su sebi osigurali toliko bogatstvo i moć. Razmislite na trenutak o prijetnjama s kojima se te skupine suočavaju u zemlji i inozemstvu i koliko bi jedan ograničeni rat mogao riješiti ili barem odgoditi većinu problema s kojima se sočavaju svi instrumenti njihove moći.

Ali postoje dva problema koje rat nosi sa sobom. Prvo, on može čak jamčiti opstanak moćnih lobija, ali rat bi bio loš za američke vojnike i civile, kao i za američko gospodarstvo, privatna bogatstva i ostale slobode.

Drugo, ne postoji jamstvo da jedan pravi rat, nakon što je pokrenut, može ostati ograničen. Oba svjetska rata su povijesni primjeri kako se planovi za ograničenim ratovima mogu pretvoriti u velike ratove u kojima ginu deseci milijuna ljudi i sve to zbog vlasti gladnih političara i stečenih ekonomskih interesa.

Helmuth von Moltke, njemački vojni strateg, dao je slijedeću izjavu o ratu: “Nijedan ratni plan ne može preživjeti stvarni sudar s neprijateljem!“

Ratovi se lako pokreću, hrane se patriotizmom, ali se teško privode kraju

Hermann Goering je na suđenju u Nürnbergu rekao: “Naravno da obični ljudi ne žele rat. Ni u Rusiji, ni u Engleskoj, čak ni u Njemačkoj. To je očito. Ali, nakon svega, sve je uvijek na čelnicima zemlje koji određuju politiku i koji uspijevaju ljude uvući u njega. To je tako u demokraciji, fašističkoj diktaturi ili u komunizmu. Imali pravo glasa ili ne, ljudi će uvijek biti gurnuti od strane lidera. To je jednostavno. Sve što trebate učiniti je reći im da su napadnuti, osuditi mirotvorce za nedostatak domoljublja i što izlažu zemlju opasnosti. To djeluje na isti način u bilo kojoj zemlji.”

Donosimo vam 10 razloga za rat:

1. Rat može uzrokovati krizu i dati opravdanje za daljnje izdavanje suverenih državnih obveznica i ekpanziju valute za cijelo vrijeme trajanja sukoba.

2. Rat će omogućiti političarima da okrive Rusiju i Kinu za nadolazeći kraj dolara kao svjetske rezervne valute, njegovog kolapsa i dužničke krize.

3. FED i njegov globalni središnji bankarski kartel su zapravo uništili zapadno gospodarstvo kroz pretjeranu emisiju duga, stvaranje novca i zaduživanje. Rat bi omogućio da se krivica prebaci na neprijateljske narode.

4. Rat će dopustiti SAD-u da preuzme kontrolu nad Europskom unijom, pojedinim europskim narodima i NATO savezom. Danas se Njemačka, Francuska i druge zemlje kolebaju u podršci američkoj politici ratnih planova u Ukrajini.

5. Rat će ugušiti secesionističke pokrete u Španjolskoj i Škotskoj, kao i prijetnju Grčke i Italije o povlačenju iz Europske unije i zajedničke valute – eura.

6. Rat bi pružio opravdanje za ponovnom uspostavom američke kontrole nad elitnim stranim medijskim kućama i alternativnim internetskim medijima i ostvario bi se monopol nad vijestima, a tako i mišljenjem javnosti.

7. Ratom protiv Rusije i Irana bi se kroz postojeće plinovode prekinula isporuka energenata ruskih i iranskih kompanija, a na Bliskom istoku bi se u budućnosti omogućila apsolutna kontrola proizvodnje energenata s petrodolarom kao sustavom.

8. Kako je bilo u oba svjetska rata, veliki rat bi omogućio američkoj vladi da uguši domaće političke pokrete i ukloni protivnike, osim “ovlaštenih” kontroliranih oporbenih kandidata iz dvije vodeće stranke.

9. Uspješan rat protiv kineskih saveznika će odgoditi globalni izazov kojeg za SAD predstavlja Kina, barem za nekoliko godina dok se azijski div ne oporavi.

10. Na kraju, za vrijeme ratnog kriznog stanja političari do krajnjih granica mogu ići s napadima na građanske slobode, slobodu tiska, oduzimati bogatstva do razine koja nikada ne bi bila moguća u mirnodopskom razdoblju i tu je najveća prijetnja za američki narod. Planirati lažni teroristički napad, kako bi se građane natjeralo da žive u strahu i da u ime sigrnosti budu spremni odreći se svojih sloboda, više od 14 godina nakon „11 .rujna“ je jednostavno nemoguće.

Međutim, pravi rat bi pružio valjane razloge da se građanima zaplijeni njihovo zlato, da im se smanje ili otmu mirovine, uvede porez na imovinu, smanje ili ukinu socijalna izdvajanja, dramatično povećaju porezi, te ograniče sve preostale slobode i sposobnost otopra takvim mjerama za vrijeme trajanja krize.

„Nadam se da sam u krivu kada tvrdim da će rat biti još jedna greška u izboru Washingtona. Pogledajte što se događa u Siriji, Iraku i Ukrajini i tijekom iduće godine ćemo vjerojatno imati odgovor. No, jedan od naših osnivača je znao odgovor na pitanje je li bolje dopustiti rat ili prevladati krizu dobrim vodstvom i zdravim razumom. Naime, Benjamin Franklin je rekao: “Oni koji odustanu od temeljnih sloboda da dobiju malo privremene sigurnosti, ne zaslužuju ni slobodu ni sigurnost”, zaključio je Ron Holland.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Analizirajući zbivanja u suvremenom svijetu, politolozi su prepoznali i objavili shemu po kojoj centri moći mijenjaju sudbine čitavih država i stvaraju Novi svjetski poredak

Pročitajte dobro ove točke i primjenite ih na vašoj zemlji, ukoliko ste bili u sličnoj situaciji:

1. Uzmi jednu državu koju želiš za svoj ​​cilj – i nazovi je kriminalnom državom.

2. Podržavaj lokalne teroriste (u toj istoj državi državi) i govori o njima kao o “borcima za slobodu”.

3. Napravi maksimalnu štetu među civilnim stanovništvom – i zahtijevaj što prije međunarodne sankcije i međunarodne snage za intervenciju!

4. Kritiziraj izbore u toj državi i zahtijevaj kontrolu nad njima. Govori da ti izbori nisu slobodni, da su lažirani i da je tamošnja vlada diktatorska.

5. Širi ciljane laži – to se naziva “međunarodni medijski odjek”.

6. Konačno umarširaj u tu državu i uspostavi kontrolu nad njom – nazovi to “mirovna misija”, “oslobađanje” ili “humanitarna intervencija”.

7. Iznesi sve resurse te države i prisvoji ih – nazovi to “stranim investicijama” i “obnavljanjem” (te iste države).

Ovako je još jedna država “oslobođena” i “demokratizirana”.

A sada ponavljaj ovaj postupak toliko često dok sve države koje se suprotstavljaju “poslušnosti” ne budu “oslobođene”.

Pritom ne treba voditi računa o ljudskim životima (osim o vlastitim), a za propagiranje svog dobročinstva i “istinitog” izvještavanja treba obilno koristiti medije.

Kada je misija obavljena, okončaš ovu misiju, pa staviš cijelo svjetsko stanovništvo pred izbor: ili šutite ili ćete doživjeti “sudbinu terorista”.

Sada su mir, sloboda i ultimativna sposobnost djelovanja za slobodno imenovane članove jedne svjetske vlade privedene kraju – “za dobrobit cijelog čovječanstva”.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(vestinet,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Misteriozni projekat “Zlatna milijarda“ – Tajna Elita novog svjetskog poretka zbog navodne prenapučenosti planeta i nedostatka resursa provodi program smanjenja broja ljudi i služi se svim sredstvima, vjeruju mnogi teoretičari zavjera

Ratovi bukte diljem svijeta, u napadima ekstremista ginu tisuće ljudi, virusi svakodnevno odnose živote, a epidemija karcinoma i dijabetesa se širi … Svi ovi katastrofalni događaji nisu slučajni, vjeruju pojedini teoretičari zavjera, već su dio dobro osmišljenog plana depopulacije planeta – projekta ” zlatna milijarda “.

Cilj projekta jest da se virusima, ratovima, glađu i sterilizacijom spriječi prenaseljenost planete i da se broj ljudi smanji za čak šest milijardi ljudi, vjeruju teoretičari.

Razvoj teorije

Jedan od prvih autora koji je spomenuo ovu teoriju bio je ruski pisac i geolog Rudolf Balandin. U jednom članku on je objavio da je na Zemaljskom summitu 1992. dogovoreno da je optimalan broj ljudi na planeti jedna milijarda, ali da se i prije toga spominjao zastrašujući plan:

“Ovaj termin prvi put sam čuo od akademika Nikite Mojsejeva krajem osamdesetih. On mi je tada rekao da je jedini izlaz iz globalne ekološke krize prvenstveno kontrola rađanja i spuštanje broja ljudi na planetu na milijardu.

- Koju milijardu? – Pitao sam ga.

- Milijardu najzaslužnijih. Toliko ljudi može postojati u biosferi, a da je ne uništava. To će biti najbolji ljudi, zlatna milijarda – rekao mi je. “

Ruski publicista Vitalij Babenko tvrdi da je idejni tvorac ovog koncepta demograf i ekonomist Thomas Robert Malthus (1766-1834).

U vrijeme kada je broj ljudi dostigao jednu milijardu, Maltus je tvrdio da će nam zbog prenapučenosti prijetiti nedostatak resursa. Ta teorija je postala toliko popularna da u tajnim društvima poput Rimskog kluba vjeruju da se katastrofa koja se sprema može spriječiti samo naglom depopulacijom – piše Babenko.

Plan elite

Elita novog svjetskog poretka planira smanjiti broj ljudi na planeti sa sedam milijardi na “podnošljivih” između 500 milijuna i dvije milijarde. Postoji mnogo načina i metoda depopulacije koji se već provode.

Tri glavna su: neodrživ i eksploatatorski međunarodni razvoj, što vodi do gladi i minimum 40 milijuna mrtvih godišnje, zatim raspirivanje ratova u kojima će stradati milijuni ljudi i, na kraju, stvaranje i širenje infektivnih bolesti i izazivanje pandemija neviđenih razmjera – piše američki znanstvenik i publicista Steve Jones.

On kaže da su druge metode stvaranje nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja, zagađivanje hrane i vode, ali i puštanje u promet smrtonosnih lijekova.

Osim toga, pokušava se da se promijeni klima i izazovu katastrofalni potresi i erupcije, promocija homoseksualizma kako bi se ograničio prirodni priraštaj, nasilna sterilizacija, eutanazija, abortusi … – piše Jones.

Prethodni vijek, objašnjava, bio je najkrvaviji u povijesti.

Sukobi i razvoj oružja dovešće do planiranog apokaliptičnog trećeg svjetskog rata, u kome će izginuti više ljudi nego u svim dosadašnjim ratovima. To je sve dio međunarodne kampanje tajnih društava poput Rimskog kluba da se unište, kako ih oni zovu, “beskorisne izjelice”, a opstane samo elita – zapisao je Jones.

Eugenika

Publicista Zen Gardner kaže da elitisti smišljaju najstrašnije i najluđe planove, ali da ih, koliko god oni bili luđački, pravdaju time da je krajnji cilj spas planeta.

Oni su spremni pokrenuti ratove, namjerno dovodeći do gladi, zagađivanja hrane i vode … Eugenika, program poboljšanja odabranih članova ljudske vrste, jeste ono zbog čega vjeruju da je sve to dozvoljeno. Pročišćenje i poboljšanje malog broja ljudi i priprema za novi svijet jeste ono što im je najvažnije – kaže on.

Jedino oko čega nema slaganja među teoretičarima je to ko stoji iza ovog projekta. Dok ga jedni pripisuju masonima, drugi kažu da iza njega stoje iluminati, treći Rimski klub ili Komitet 300, a četvrti optužuju Ujedinjene nacije.

Robert Mueller
UN PROTIV DJECE

Kao dio projekta “Zlatna milijarda” često se spominju i Ujedinjeni narodi, koje, kako vjeruju teoretičari zavjera, promoviraju kontrolu rađanja. Kao dokaz toga oni uglavnom navode prijedlog Roberta Millera, dugogodišnjeg funkcionera te organizacije i člana pokreta new age, da UN budu te koje daju bračne certifikate i da bi pred njima bračni parovi trebali obvezati, između ostalog, da će imati samo jedno ili najviše dvoje djece.

Načini depopulacije

Glavni:
– Neodrživ međunarodni razvoj, koji dovodi do gladi i 40 milijuna mrtvih godišnje
– Raspirivanje ratova diljem svijeta
– Stvaranje i širenje infektivnih bolesti poput side, ebole, ptičje i svinjske gripe …

Sporedni:
– Promjena klime
– Razvoj nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja
– Zagađivanje hrane i vode
– Puštanje u promet smrtonosnih lijekova
– Promoviranje narkotika
– Nasilna sterilizacija
– Eutanazija
– Legalizacija i promocija abortusa
 
(kurir,youtube.com/uredio: nsp)

Ako Zapadna civilizacija zajedno sa Amerikom i Europom žele izbjeći pad poput Rimskog Carstva, ona mora izbjegavati “preveliko konzumiranje” i distribuciju resursa, prema studiji koju je financirala NASA

“Pad Rimskog Carstva, jednako kao i (ako ne i više) napredna društva poput Hanskog, Maurskog i Gupta carstva, kao i toliko napredno mezopotamijsko carstavo, sve svjedoče činjenici da napredna, sofisticirana, složena i kreativna civilizacija može biti krhka i nestalna” navodi istraživanje od strane NASA-e koje je objavljeno u Ekološkom ekonomskom časopisu. (Ecological Economics Journal.)

“Dvije važne značajke se pojavljuju diljem društva i civilizacija koja su se srušenila”, dodaje se u studiji. “Rastezanja resursa zbog naprezanja ekološke nosivosti i gospodarskog raslojavanja društva u elitu i masu.”

NASA-ino istraživanje koristi Ljudsku i prirodnu dinamičku (HANDY) formulu “kako bi osigurao opći okvir koji omogućuje obavljanje eksperimenta za fenomen kolapsa i testiranje promjena koje bi se to izbjeglo.” Drugim riječima, model uzima smo u obzir opće karakteristike palih civilizacija, a ne specifičnosti.

Što je Studija pronašla?

Kolaps je teško izbjeći u nejednakim društvima “[e]lita raste i troše previše, što dovodi do gladi među građanima koji na kraju uzrokuje kolaps društva.”

Ograničenja na resursima šteti radničkoj klasi, dok su bogati uglavnom su izolirani od problema, što znači resursi će se i dalje koristiti bez obzira na troškove društva. Na primjer, “povećanje iskoristivosti i smanjenje potrošnji goriva kod automobila teži omogućavanje više pređenih kilometara koji stanovnik može prijeći sa vozilom, teže automobile i više prosječne brzine, što onda onda na kraju negira rezultate dobivene uštedom potrošnje goriva.”

Jedini način da se izbjegne nesreću je usvojiti jednakosti metode raspodjele resursa ako je korištenje resursa ograničeno i distribuirano jednako – što podsjeća na socijalizam i komunizam.

“Kolaps se može izbjeći, a stanovništvo može postići stabilno stanje i maksimalnu podnošljivost, ako se stopa uništavanja prirode smanji na održivu razinu, i ako se sredstva rasporede pravedno”, navodi se u izvješću.

Argumenti u ovom izvješću su slični onima od strane cezara Bijele kuće znanost John Holdrena, koji je predložio da Vlada treba smanjiti populaciju kako bi se spriječilo da Zemlja postane neodrživa za život.

Holdren je surađivao s kolegom znanstvenikom Paul Ehrlichom, koji je napisao kontroverznu knjigu 1968 “Populacijska bomba”. Jedna takva suradnja je rezultirala izdavanju poglavlja u udžbenicima koje je tvrdilo da bi prisilna metoda kontrole populacija mogla biti dopuštena prema američkom Ustavu.

“Doista, zaključeno je da bi se zakoni obvezne kontrole broja stanovnika, uključujući čak i zakone koji zahtijevaju obvezni pobačaj, mogli održati prema postojećem američkom Ustavu, ako kriza prevelike populacije postane dovoljno jaka da ugrozi društvo”, napisali su Holdren i Ehrlich. “Međutim, malo tko danas smatra da je stanje u SAD-u dovoljno ozbiljno da se opravda prisila.”

Komunističke zemlje također su pokušali ograničiti rast populacije, dok je distribucija sredstava bila pravedna. Kineska vlada je izdala zakon da obitelj može imati samo jedno dijete po obitelji što ulazi u vladinu politiku obuzdavanja rasta stanovništva.

Program se provodi kroz rodne listove, masovnu sterilizaciju i prisilnih pobačaje. New York Times je izvijestio da je 336 milijuna prisilnih pobačaja i 222 milijuna sterilizacija provedeno od 1971.

Bilo kako bilo, održavanje civilizacije kakva ona bila, ima svoju cijenu, a očito je da je ta cijena pravilna raspodjela dobara, onemogućivanje raslojavanja društva i depopulacija. Odlike pravog komunističko-socijalističkog društva. Na kraju zaključujemo da je očita činjenica u tome da koliko komunizam bio surov da je ipak vječan, a da je kapitalizam dekadentan, da se degradira, propada i ide prema samouništenju i uništenju Planete, zaključuje se u istraživanju.
 

 
(dailycaller, youtube.com/uredio:nsp)

Nedavno je objavljeno istraživanje financirno dijelom od strane NASA-inog Goddard Space Flight Centra koje predviđa propast zapadne civilizacije u rimskom stilu, osim ako se resursi i bogatstvo ne podijele “pravednije”.

Istraživanje upozorava na nadolazeću “propast” u roku od nekoliko desetljeća, a pokušaji da se izbjegne taj pogled na društvo kao kontroverzan daje smisao povijesnim podacima koji ukazuju na to da se “proces uspona-i-kolapsa zapravo ponavlja puput ciklusa kroz povijest.”

Studija navodi su slučajevi ozbiljnih poremećaja civilizacije zbog “strmoglavog kolapsa – često traju stoljećima – i da je to sasvim uobičajeno.”

Kako je izvijestio The Guardian, rezultati projekta “neovisnog” istraživanjima se temelje novom interdisciplinarnom modelu poznatom kao “dinamika ljudi i prirode” ili tzv. projekt pod nazivom HANDY (“Human And Nature DYnamical”). Projekt je vođen primijenjenom matematikom profesora Safa Motesharrei-a u suradnji sa nacionalnom znanstvenom zakladom i nacionalnim centrom za sitezu socijalnog okoliša, i u suradnji s timom prirodnih i društvenih znanstvenika, izvijestio Guardian. Istraživanje je prihvaćeno i objavljivljeno u časopisu Ecological Economics.

Istraživači su otkrili da su, prema povijesnim zapisima, čak i najnaprednije složene civilizacije, osjetljive na kolaps, što je postavilo pitanja o tome kakva održiva moderna civilizacija može biti:

Pad Rimskog Carstva, a jednako tako napredno (ako ne i više) Hunsko, Maursko i Gupta Carstva, također kao i napredno Mezopotamijsko carstvo, sve svjedoče činjenicama da napredne, sofisticirane, složene i kreativne civilizacije mogu bi krhke i prolazne.

‘Akumulirani višak nije ravnomjerno raspoređen’

Proučavanjem dinamike ljudske prirode koja je uključena u posljednje slučajeve društvenog kolapsa, istraživači kažu da su identificirali najznačajnije čimbenike koji mogu pomoći objasniti pad civilizacija, i koje, kako se oni nadaju, će pomoći identificirati rizike od današnjeg kolapsa. Takvi čimbenici uključuju stanovništvo, klimu, vodu, poljoprivredu i energiju.

Ti čimbenici, piše Guardian, mogu dovesti do društvenog kolapsa kada kombiniraju dvije društvene značajke “rastezanje resursa zbog naprezanja ekološke opteretivosti” i “ekonomskog raslojavanja društva u elitu (bogataše) i siromašne mase (ili “obične”).” Te društvene pojave su odigrale “središnju ulogu u karakteru ili u procesu raspada”, u svim slučajevima kolapsa civilizacije u razdoblju “posljednjih 5000 godina”, zaključuju znanstvenici.

Trenutne visoke razine ekonomskog raslojavanja vezane za prekomjerno konzumiranje sredstava, navodi se u izvješću, zajedno sa “elitom” su temelji uglavnom u industrijaliziranim zemljama koje su odgovorne za oba fenomena.

“Akumulirani višak nije ravnomjerno raspoređen u svim segmentima društva, već je pod kontrolom elite. Masi stanovništva, dok proizvodi bogatstva, samo je dodijeljen mali dio tog bogatstva kojeg kontrolira elita, obično na ili iznad razine dnevnica”, stoji u izvješću.

Osim toga, studija osporava one koji tvrde da će tehnologija riješiti ove neravnoteže kroz učinkovitost:

Tehnološka promjena može povećati učinkovitost korištenja resursa, ali isto tako ima tendenciju povećanja potrošnje resursa po glavi i mjerilo ekstrakcije resursa, tako da se povećanje u potrošnji često mora nadoknaditi povećanjem efikasnosti korištenja resursa.

Priča o dva modela

U studiji se navodi da je povećana poljoprivredne i industrijske produktivnost tijekom protekla dva stoljeća proizašla iz “povećanje (a ne smanjenje) propusnost resursa” iako je bilo dramatičnih dobitaka u učinkovitosti u odnosu na isto vrijeme.

U modeliranju različitih scenarija, maremaričar Motesharrei i njegov tim je zaključio da u uvjetima koji “usko odražavaju stvarnost svijeta danas … nalazimo da je kolaps teško izbjeći.”

Prvi od ovih scenarija smatra da je civilizacija “održivi put kroz prilično dugo vremena, ali čak i koristeći optimalnu stopu osiromašenja i uzimajući početak s vrlo malim brojem Elite, Elita na kraju pojede previše, što rezultira glađu među pukom koji na kraju uzrokuje kolaps društva”, kaže se u studiji.

“Važno je napomenuti da je ova vrsta-L kolapsa uzrokovana glađu koja je nastala kroz nejednakost koja uzrokuje gubitak radnika, a ne raspadom prirode.”

U drugom slučaju, stopa iskorištavanja resursa je modelirana, što je dovelo do saznanja da je “veća  stopa iscrpljivanja resursa, pad mase se događa brže, sok je Elita još uvijek uspješna, i na kraju masa i puk doživljava kolaps u potpunosti, nakon čega je slijedi Elita.”

Povijest NASA-e

Wernher von Braun, njemački barun i znanstvenik koji je ranije sudjelovao u nacističkom raketnom programu, postao je jedan od osnivača agencija NASA. Dapače, u NASA-i je dobio visoku funkciju – postao je prvi direktor najvećeg NASA-inog svemirskog istraživačkog centra, smještenog pokraj grada Huntsvillea u Alabami.

Na današnji dan 1959. godine američki predsjednik Dwight D. Eisenhower odobrio je prijenos raketnih istraživačkih centara koji su do tada bili u sastavu američke vojske u posjed novoosnovane civilne agencije – NASA-e. Kao što je mnogim čitateljima već poznato, NASA je kratica za National Aeronautics and Space Administration (Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir). Potez predsjednika Eisenhowera, kojim je razvoj raketne tehnologije prebačen iz vojne u civilnu sferu, još je zanimljiviji s obzirom da je taj predsjednik ranije bio jedan od vodećih američkih generala u Drugom svjetskom ratu (nosio je čak i čin “General of the Army”).

Wernher von Braun, njemački barun i znanstvenik koji je ranije sudjelovao u nacističkom raketnom programu, bio je nakon Drugog svjetskog rata u službi američke vojske. Budući da je na današnji dan raketni program na kojem je radio prebačen u civilnu sferu NASA-e, i Wernher von Braun postao je NASA-in zaposlenik. Dapače, u novom sustavu imao je visoku funkciju – postao je prvi direktor najvećeg NASA-inog svemirskog centra zvanog „Marshall Space Flight Center“ (MSFC). Ta važna institucija, smještena pokraj grada Huntsvillea u Alabami, vodila je razvoj poznatih raketa Saturn kojima su ljudi lansirani na Mjesec.
 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Predstavljamo vam dokumentarac američke redateljice Irene Salina „Voda – esencija života“ (Flow: For Love of Water) iz 2008. koja tu problematiku propituje iz drugačijeg kuta.

Ratovi za vodu, koja je osnova života na Zemlji, već odavno traju – prvo su ih ekonomski pokrenule najmoćnije kompanije koje su u businessu s vodom, a kroz svoje ‘poslovanje’ su ugrozile na stotine tisuća života. Osim što je pohlepa i želja za profitom u pojedinim dijelovima svijeta ograničila ili u potpunosti onemogućila pristup izvorima vode, privatizacija vode dovodi do apsurdnih situacija kada se polaže pravo na kišnicu, odnosno sve vode u nekom području gdje je došlo do privatizacije ili je dodjeljena ‘koncesija’.

Uz sve to naš odnos prema vodama u svijetu donosi i stalno zagađenje i uništavanje izvora pitke vode, a sve to dodatno pogoduje businessu oko vode, koji sada prodaje nevjerojatne količne flaširane i navodno čiste i zdrave vode. No, film ‘VODA – Esencija života’ otkriva kako je tu riječ o zabludi te da flaširana voda nije ništa bolja ili zdravija od one iz one iz vodovoda.

Na takvu politiku kompanija i država, lokalne zajednice u različitim dijelovima svijeta odgovorile su svojim rješenjima, prikupljanjem i filtriranjem vode, izgradnjom komunalne infrastrukture i borbom za život. Odgovor države i kompanija je bio da to ne smiju raditi jer ‘voda nije njihovo vlasništvo’. Može li voda uopće biti nečije vlasništvo? Može li to sutra biti zrak?

O dokumentarnom filmu

Predstavljamo vam dokumentarac američke redateljice Irene Salina „Voda – esencija života“ (Flow: For Love of Water) iz 2008. koja tu problematiku propituje iz drugačijeg kuta.

Nagrađivani dokumentarac Irene Saline istražuje ono što stručnjaci smatraju najvažnijim političkim i ekološkim problemom 21. stoljeća – svjetskom krizom vode. Salina daje argumente protiv rastuće privatizacije pitke vode u svijetu, nepokolebljivo se usredotočujući na politiku, zagađenje, ljudska prava i sve dominantniji svjetski vodeni kartel. Razgovori sa znanstvenicima i aktivistima na inteligentan način razotkrivaju sve veću krizu, kako na globalnoj, tako i na individualnoj razini, a film prikazuje mnoge državne i korporacijske zločince koji stoje iza otimačine vode, pitajući se može li itko doista posjedovati vodu. Osim isticanja tog problema, ovaj uzbudljivi dokumentarac upoznaje gledatelje s ljudima i institucijama koje pronalaze praktična rješenja za krizu vode.

O redateljici: Irena Salina rođena je u Francuskoj, gdje je započela karijeru kao radijska novinarka u Parizu. Radila je kao producentica brojnih filmova u SAD-u, a zatim se fokusirala na prvi kratki film See You on Monday. Njezin dokumentarac Ghost Bird: The Life and Art of Judith Deim iz 2000. godine dobitnik je brojnih nagrada na filmskim festivalima širom svijeta, kao što su Sundance Film Festival, Fort Lauderdale Film Festival i Ajijic Film Festival.

Danas uvelike shvaćamo kako situacija s vodom nije blistava i da već predstavlja veliki problem diljem svijeta, no nismo niti približno svjesni koliko je to zaista velik i kompleksan problem. A brojke su već sada porazne.

Više od dva milijuna ljudi godišnje umire u svijetu zbog zagađenosti ili nedostatka vode, a većina njih su djeca mlađa od pet godina.

O bolestima se i ne vodi evidencija pa se tako u SAD-u smatra da godišnje od tih bolesti, povezanih s vodom, oboli između 500.000 i 7,000.000 ljudi. To nije problem samo nerazvijenih i siromašnih zemalja, jer voda predstavlja krvotok cjelokupnog planeta i u biti povezuje cijeli planet u jedan živi organizam. Zbog toga se zagađivanje vode bilo gdje u svijetu tiče i svih nas ostalih. A tu je situacija, nakon uvođenja kemije u poljoprivredu (tj. industrijalizacije iste) gotovo tragična.

Zbog velike uporabe pesticida plodnost tla je u padu diljem EU, a petogodišnje istraživanje Seine u Francuskoj pokazuje kako ribe mijenjaju spol tj. većinom su ženke. U Teksasu pak toksikolozi nalaze visoke razine Prozaca u tkivu svake ispitane ribe, a industrijski otrovi rasprostiru se kroz sve vodotoke i oceane te su nađeni u tuljanima, kitovima, polarnim medvjedima, pa čak i u majčinu mlijeku Inuita. Sve se to događa zato jer danas u industrijskoj poljoprivredi trošimo 5 do 10 puta više vode za istu količinu hrane nego prije industrijalizacije, a 70% ukupne potrošnje vode odnosi se na tu poljoprivredu, 20% na ostatak industrije, a 10% na osobnu uporabu.

Na cijelu tu količinu industrijskog zagađenja nadovezuje se nebriga vladinih organizacija prema tome koliko velike korporacije pretjerano iskorištavaju vodu i prema upravljanju vlastitim resursima u pojedinim zemljama. Uz to, čak i Svjetska banka ima svoju ulogu jer je, na primjer, bolivijsku vladu prisilila na privatizaciju vode zaprijetivši ukidanjem financijske pomoći 1997. godine, što je dovelo do demonstracija, pa čak i fizičkih obračuna u La Pazu i Cochabambi, što se smatra prvim ratom za vodu, koji su u ovom slučaju vodili bolivijska vojska i policija protiv vlastita naroda (2007. godine bolivijska vlada prekinula je ugovor s Bechtelom i vratila vodoprivredu ljudima).

Diljem svijeta, od Južne Afrike, Indije, Tajlanda pa sve do SAD-a zabilježeni su katastrofalni učinci privatizacije vodoprivrede te je svugdje došlo do istog rezultata – uskraćivanja slobodnog pristupa vodi, pretjeranog iscrpljivanja izvora i ostavljanja industrijskog otpada lokalnim zajednicama.

Istodobno, svjetska organizacija za upravljanje vodnim resursima – WWC (World Water Council), osnovan 1997. godine, nalazi se pod direktnom kontrolom istih korporacija koje diljem svijeta iskorištavaju i ostvaruju ogromne profite na pretjeranom iscrpljivanju vodnih resursa. Na taj način, nastoje vodu i politiku vodoprivrede svesti isključivo na tržišna načela te pretvoriti vodu u običnu robu.

U filmu se također prikazuje neprilično

U filmu se također prikazuje nepriličnost rješavanja problema zaliha vode putem velikih brana i akumulacijskih jezera, koje potiče Svjetska banka, jer stvaraju više problema nego što donose koristi. O raseljavanju lokalnih zajednica i da ne govorimo. Na kraju, ta ista voda ne dolazi do onih zbog kojih su te brane i jezera napravljena.
Iz filma se jasno vidi da se riješenje problema vode nalazi večinom u solidarnosti, razumijevanju i znanju lokalnih zajednica o upravljanju vodom.

Najviše od svega, bitno je shvaćanje vode kao javnog dobra, a privatizacija ne smije i ne može biti riješenje ni u jednom pogledu.

Mi u Hrvatskoj bi ovo morali ozbiljno shvatiti, kako ne bi morali izlaziti na ulice kao u nekim zemljama svijeta ( Tajland, Meksiko, Ekvador, Argentina itd). Ozbiljnost ovog upozorenja možemo podkrijepiti i činjenicom da je vodoprivreda u ovome trenutku, treća industrijska grana u svijetu iza nafte i elektroprivrede. Velike svjetske korporacije nemaju namjeru prepustiti upravljanje vodnim resursima narodu i vladama.
 
VODA – Esencija života (Flow: For Love of Water)

 
 
(mag. spec. Alfred Bošković,youtube.com/uredio:nsp)