Demokratska kongresnica Rashida Tlaib nije gubila vrijeme nakon svoje povijesne psovke, ponovno ušavši u središte pozornosti i pozivajući na “smjenu kujinog sina”

Tlaib zasigurno nije prvi član Kongresa iz Demokratske stranke koji je pozvao na opoziv američkog predsjednika Trumpa.

Ona je uzviknula psovku pred kraj svojeg govora u organizaciji Move On, američke progresivne javne zagovaračke skupine koja je prikupljala novac za ljevičarske kandidate.

Tlaib je govorila ispred prepune svorane o reakciji njezina sina na njezinu pobjedu. “Gledaj mama, pobijedili ste. Nasilnici ne pobjeđuju” – rekao je njezin sin.

Tlaib je pobijedila bez ikakvih problema u okrugu Michigan osiguravši nominaciju svoje stranke za izbore u kolovozu.

Nastavljajući svoj govor, Tlaib je rekla svom sinu: “U pravu si, oni to ne čine. I mi ćemo doći na vlast i smijeniti kujinog sina.”

Dok su se mnogi na Twitteru pridružili ovacijama na internetu, nisu svi bili impresionirani, a kritičari su njezine komentare kritizirali i prozvali ih predstavom koja privlači pozornost.

Jedan konzervativni komentator nazvao je Rashidu “idiotkinjom koji traži pozornost”, a drugi ju je optužio za poticanje političke mržnje, nešto za što su demokrati uvijek krivili republikance.

U međuvremenu, Rashidin iskusniji kolega, demokratski zastupnik Brad Sherman je već predao prijadlog zakona o opozivu Donald Trumpa (kao što je to učinio 2017. godine), kao i đtp ke predložio ustavne amandmane kako bi se eliminirao “izborni kolegij” i zabranio predsjednicima da sami sebe pomiluju.

Novi-Svjetski-Poredak.com

USA Today je dao otkaz kolumnistici Cheri Jacobus koja je objavila na Twitteru bolestan poziva na silovanje usmjereno prema kćerima Trumpovog pristaše Michael Caputa

U nizu tweetova, Jacobus je sugerirala da Caputove kćeri trebaju biti poslane na ‘pedo otok’ Jeffreya Epsteina, gdje bi ih mogli zlostavljati razni elitni pedofili.

“Naši urednici su poslali poruku Jacobusovoj da više neće pisati za USA Today” – izjavio je glasnogovornik USA Today nakon čitanja Jacobusinih tweetova. “Zamolili smo je da ukloni svaku naznaku pripadnosti USA Today iz svoje biografije.”

Do petka ujutro, Jacobus – koji je ponosno hvalila svoju povezanost sa USA Today u svom profilu na Twitteru – uklonila je svo spominjanje novina.

Također u petak, politički portal The Hill je obrisao svoje veze sa Cheri koja je također kod njih radila kao kolumnistica. “Bila je vanjski suradnik do veljače i više nije” – rekao je Washingtonski portal TheWrap. “Hill ne planira objaviti njezine tekstove u budućnosti.”

Jacobus je ponudila objašnjenje njezinih provokativnih online izjava. “Moja objava na Twitteru je bila odgovor na njegove napade na mene” – rekla je Cheti TheWrapu u priopćenju u kojem je također optužila Caputua za uznemiravanje porukama na Twitteru koji su je pozivali na počinjenje samoubojstva.

U izvornoj objavi na Twitteru od četvrtka – koji je i dalje objavljen na Twitteru u vrijeme pisanja ovog članka – Jacobus je započela osobnu komunikaciju sa republikanskim kolegom Caputom:

“Jesu li vaše kćeri ružne poput vas? Ili ih Trump može upotrijebiti na zabavama Epsteina kako bi mogle preživjeti kad budu bez prebijene pare, očajne, i zajedno u zatvoru zbog izdaje?”

Epstein je referenca na Jeffrey Epsteina, sramnog financijatora i mega-donatora Bill Clintona, koji je 2008. godine osuđen zbog silovanja i pedofilije i koji je završio 13 mjeseci u pritvoru.

Twitter objave su izazvale brzu reakciju, osobito u konzervativnim medijima, a Caputo je sam vodio odmazdu i zahtijevao da dnevnik USA Today poduzme akciju.

Jacobus, republikanka, poznata zbog gubitka tužbe od 4 milijuna dolara zbog klevete protiv Donalda Trumpa u prosincu 2017. godine.

Jacobus je optužila predsjednika za uništavanje njezine karijere nakon što se odnosio prema njoj na Twitteru kao prema “pravoj lutki”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nova anketa od strane agencije IBD/TIPP pronašla je da većina mladih Amerikanaca vjeruje da su mainstream mediji „lažne vijesti” koji predstavljaju neutemeljene informacije na dnevnoj bazi s jedinom namjerom – rušenje demokratski izabranog predsjednika

Business Daily kaže da Amerikanci većinom krive medije za urnebes oko ruske istrage, a 57% građana je suglasno da su „mediji prerano proglasili predsjednika Trump i njegove saveznike krivima za dosluh s Rusijom”, unatoč nedostatku dokaza. Samo 39% se ne slaže.

I još jednom, stranačka podjela je bila značajna, 83% republikanaca je suglasno da mediji prikazuju predrasude, ali samo 32% demokrata je reklo isto. Oko 62% nezavisnih je vidjelo medijsku pristranost u izvještavanju o istrazi Rusije.

Možda iznenađujuće, dobna skupina koja je vidjela najveći medijski učinak je bila najmlađa – 18 do 24 godine starosti, uz 72% suglasnosti da mediji uglavnom tretiraju Trumpa i njegove dužnosnike krivima za prikrivanje veza sa Rusijom bez pružanja dokaza. Sve ostale dobne skupine bile su u rasponu od 53% do 59% suglasnosti.

Anketa je također pokazala da je većina Amerikanaca odbacila teoriju zavjere mainstream medija u kojoj je Rusija utjecala na ishod predsjedničkih izbora u Americi:

Unatoč zasićenosti medijske pokrivenosti, nekih 52% ispitanika je izjavilo da na ishod predsjedničkih izbora 2016. „nije utjecala” Rusija, dok je samo 39% je rekao da je.

Odgovori su također bili podjeljeni prema stranačkim uvjerenjima. 77% demokrata je izjavilo da su Rusi su utjecali na izbore, i samo 6% republikanaca. Među neovisnim biračima, 31% je vidjelo ruski utjecaj na ishod izbora.

Gotovo polovica Amerikanaca je reklo da je istraga Rusije potpuni „lov na vještice” kojima upravljaju lažne vijesti:

U međuvremenu, nekih 47% građana se slaže s tvrdnjom da je „istraga mogućih veza između kampanje Trumpa i Rusije politički ‘lov na vještice’ čiji je krajnji cilj opoziv predsjednika.” No, 48% se ne slaže.

Čak i tako, 21% demokrata se složilo da je istraga ‘lov na vještice‘, uz 75% republikanaca i 51% nezavisnih.

Anketa je također pronašla da 65% Amerikanaca misli da je „prerano” govoriti o opozivu, dok samo 32% kažu da je „prikladno”.

Anketa je provedena 30. svibnja do 6. lipnja, prije svjedočenja bivšeg direktora FBI-a James Comeya koji je uglavnom govorio o „Ruskoj zavjeri” koja očito da ne drži vodu.

Lažne vijesti svjetskih medija i histerična propaganda polagano gube na snazi.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Tim Allen je u usporedio život u Hollywoodu kao republikanac sa Židovima koji su živjeli 1930-tih u nacističkoj Njemačkoj

Glumac i komičar je rekao u live showu “Jimmy Kimmel live” da atmosfera u takozvanom ‘liberalnom’ Hollywoodu sada izuzetno podsjeća na fašizam.

Prema Allenu, sloboda govora i razlike u mišljenju aktivno su potisnuti i obeshrabreni od strane elite.

“Moraš biti stvarno oprezan ovdje”, rekao je Kimmel. “Dobit ćete batine ako ne vjerujete u ono što svi drugi vjeruju. To je kao 1930-tih Njemačkoj.”

Prema Allenu, Hollywoodska elita se okrenuli “makartizamu” kako bi opravdali svoje stalne napade na konzervativce.

(Makartizam (en. McCarthyism) je izraz koji u najširem smislu označava neopravdano optuživanje nekog pojedinca, organizacije ili društvene grupe za subverziju i/li ekstremizam.)

Allen je rekao da svatko tko podržava republikance je prisiljen biti “u ilegali i profesionalnom egzilu” baš kao što su komunisti u “Red Scareu” bili proganjani.

Njegovi komentari potvrđuju pismo koje je napisao anonimni insajder koji je nedavno tvrdio da su rukovoditelji Hollywooda narediili glumcima i zvijezdama koje podržavaju Trumpa da ne pokazuju podršku predsjedniku – u suprotnom će se suočiti sa gubitkom svoje karijeru u industriji zabave – zauvijek.

Allen je jedan od nekoliko otvorenih glasova u Hollywoodu koji su spremni ustati protiv elite i pokazati potporu predsjedniku. On se pridružio zvijezdama poput Nicole Kidman, Morgan Freemana i Roseanne Barr, koji se ne boje govoriti istinu i ići kontra struje.

Allen (63), igra smoproglašenog republikanca o seriji “Last Man Standing” i jedan je od rijetkih glumaca u Hollywoodu koji se ispovijeda da ima desničarskih sklonosti.

Pogledajte video:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

USKORO MOGU NESTATI SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE KAKVE SMO DO SADA POZNAVALI

Establišment Republikanske stranke je nedvosmisleno stavio do znanja, da neće imenotavati Donald Trumpa i da će ga preglasati na predstojećem partijskom kongresu, koji se održava ovog lipnja u Clevelandu. Trump je, zauzvrat, izjavio je da će u tom slučaju izvesti na ulice milijune svojih pristaša.

Objavljen je rat. Provociranje Trampa vodi se na svim kanalima i novinama, koji su pod kontrolom političke elite i oligarhije (to jest, praktično u svim američkim medijima). Na svakom javnom nastupu Trampa napadaju provokatori, te scene se pažljivo snimaju, a zatim prikazuju u svim večernjim vijestima.

Ova strategija donosi rezultate. Trump se lišava dijela neophodnih glasova. Ipak, njegova popularnost nastavlja rasti.

Ako Trump na preliminarnim izborima ne prikupi broj glasova potrebnih za automatsko nominiranje za predsjednika SAD (50% + 1 glas), onda će republikanski funkcioneri imati legitimnu priliku da ga zaustave na partijskom kongresu. Međutim, to će značiti ni manje ni više nego raskol Velike Stare Partije.

Ali, čak ni takva mogućnost neće spriječiti njen partijski establišment. Zaustavit Trampa po svaku cijenu!

Čime je Trump toliko mogao uplašiti republikansku elitu, i što je, u stvari, sama ta elita?

Donald Trump – milijarder, čovjek koji se obogatio u graditeljstvu, čovjek koji je, kako kažu u Americi, stvorio sam sebe. Ovo znači da je on neovisan od oligarhijske vrhuške Wall Streeta. On sam financira svoju predizbornu kampanju. I samim tim je – heretik.

Što je još strašnije, Trumpov predizborni program, ni s čim se ne slaže s karakteristikama i generalnom linijom američke politike.

Prije svega, Trump je – izolacionist.

“Mi se više nećemo baviti nacbildingom u inozemstvu. To je skup i ne funkcionira – kaže on. – NATO nas košta čitavo bogatstvo … Očito, mi ga sebi više ne možemo priuštiti “.

“Ukrajina – to je zemlja koja nas se tiče mnogo manje od ostalih … Zašto uvijek mi odgovaramo za sve uz rizik Trećeg svjetskog rata s Rusijom?”.

On poziva da se obustave “svi križarski ratovi za demokraciju”, naziva rat u Iraku «povijesnom greškom”, i optužuje Busha i Cheneya za pojavu Islamske države.

On odbija “zatvorenih očiju” podržavati Izrael: “Amerika, naravno, neće napustiti svog saveznika, ali će sudjelovati samo u svojstvu” neutralnog i poštenog posrednika u njegovim mirovnim pregovorima s Palestincima”.

Što se tiče Rusije, s Putinom je moguće razovarati i izgladiti stvari, kao što se to radilo za vrijeme Nixona i Brežnjeva, kaže Trump.

Samo ovo što smo neveli, dovoljno je da se Tramp proglasi čudovištem ljudske rase i monstrumom, poput Hitlera (partijsko rukovodstvo upravo tako i postupa).

Međutim, Trump se ne zaustavlja čak ni na ovom i udara na sveto. Prijeti da će provesti reviziju rada Sustava federalnih rezervi. I na kraju (što već jednostavno izlazi izvan svih okvira dobra i zla) – da će skinuti pečat tajnosti sa izvještaja komisije o 9/11, rasvetljavajući činjenice tragedije koje su godinama ostale zagonetne.

Dakle, objasnili smo čime je Trump uplašio elitu. Ali, čime je osvojio srca svojih birača?

Nije teško pogoditi, upravo time. Trump je fascinirao Ameriku svojom nestandardnošću, svojom slobodom da govori ono što misli da treba i na način kakav smatra potrebnim. Slobodom, koju mu daje njegov status i iskustvo.

Njemu riječi nikad ne nedostaje. I ne bavi se ceremonijama previše. Ponekad je naprosto grub. Ali, to funkcionira.

Amerika je umorna od beskrajne fine kazuistike, željna je jednostavne i sirove istine. Glasači vole gledati slobodnog, nesputanog čovjeka, koji se ne boji da stvari nazove pravim imenom.

I evo Trump obećava da će izgraditi zid duž granice s Meksikom, uvesti privremeni moratorij na imigraciju muslimana i društvo umorno od beskonačne političke korektnosti odmah glasa “za”.

Da, Trumpa birači su – može se reći, američki «vatnici» (ukrajinski pogrdan izraz za Ruse), i oni vole njegove, ne previše džentlmenske, viceve

“Ako Hillary ne može zadovoljiti svog muža, kaoko ona može zadovoljiti Ameriku?” – pita on na svom Twitteru (tvrdeći, doduše, da je ovo citat).

Da, on ponekad govori skandalozne stvari, omogućavajući zlonamjernim mass-medijima da ga proglase rasistom, fašistom, seksist i Hitlerom. Ali, sve ono što je sjajno funkcioniralo posljednjih 50 godina, počevši od hipi “kulturne revolucije”, izgleda je prestalo raditi.

Osam godina predsjednikovanja Afroamerikanca, čini se, sasvim je izliječilo američke bijele protestante od osjećaja inferiornosti pred gayevima, lezbijkama, transvestitima, hendikepiranima, crnačkim Zenme, ilegalnim migranata i Meksikancima.

Trumpovi glasači s radosnom zapanjenošću su u njemu prepoznali utjelovljenje američkog sna i sa tužnom nostalgijom – onu Ameriku, koju su izgubili. U dubini američke duše počeo je zanimljiv kemijski proces. Proces, koji može dovesti do eksplozije.

Ideolog tradicionalnih američkih konzervativaca Pat Buchanan definira situaciju na sljedeći način: “obični republikanci pobunili su se protiv vrha stranke”.

I, zaista, sve što se događa najviše podsjeća na pobunu. Revoluciju narodnih masa protiv partijskog establišmenta. Iako je ta revolucija prilično mirna. Ali, ona može buknuti, ukoliko stvari dođe do časa H?

Međutim, ako je sve jasno što se tiče fenomena Trumpove popularnosti, što se može reći o onima, koji mu se protive? Da li su to partijski dužnosnici? Establišment? VWall Street?

Da, upravo oni. Ali u pozadini ovih općih pojmova, jasno se vidi grupa lica, koja djeluju u prvom planu antitrumpovske kampanje i njegovi su najogorčeniji neprijatelji. To su oni, koji posljednjih 25 godina određuju ideologiju i vanjsku politiku Washingtona, to su oni, koji se nazivaju neokonzervativcima, neokonima.

Široj javnosti ova mala, ali tijesno povezana grupa intelektualaca postala je poznat nakon 11. rujna 2001. To su bili upravo oni ljudi, koji su u razdoblju vladavine Bush mlađeg uvukli Ameriku u avanturu Drugog iračkog rata.

Cijela Amerika pamti grandiozni skandal oko tzv. oružja za masovno uništenje i “nuklearnog programma”, koji je postao neposredni povod za rat. Kako se ispostavilo, neokonzervativne strukture (kao što je Uprava za specijalne planove Pentagona) pod okriljem zamjenika tajnika obrane Paul Wulfovica i potpredsjednika Dicka Cheneya svjesno su dezinformirale predsjednika i Kongres.

U to vrijeme cijelu ovu družinu u američkom tisku su zvali cabal (klika, banda). Državni tajnik Colin Powell (koga svi pamte uzbuđenog u UN s bočicom s bijelim prahom, simbolizirajući iračko oružje za masovno uništenje, i kojeg je ovaj skandal koštao funkcije) kasnije je Upravu za specijalne planove nazvao pentagonskim “Gestapom”, tvrdeći da je ona bila samostalan organ nedostupan vladinoj kontroli.

Međutim, unatoč tako očiglednoj diskreditaciji, neokonzervativci nisu nestali iz američke politike. Naprotiv, zarobljavajući vašingtonsku mašinu vlasti gustom mrežom utjecajnih odbora, “centara za razmišljanje” i nevladinih organizacija, oni su se danas pretvorili u pravu nadpartijsku vlast, koja stoji iza zvanične.

Kao primjer takvog utjecaja neokonzervativne strukture možemo navesti Nacionalni fond za demokraciju (National Endowment for Democracy), privatnu nevladinu organizaciju, financiranu pritom iz proračuna SAD, stvorenu u jeku Hladnog rata za podršku disidentskog pokreta.

Rukovoditelji NED-a nikada nisu sakrivali da je organizacija samo fasada za CIA-u. Za vrijeme svog postojanja, Fond je postao kum Moskvske Helsinške skupine Ljudmile Aleksej; financirao je Solidarnost u Poljskoj, Povelju 77 u Čehoslovačkoj, Otpor u Srbiji. A poslije raspada Sovjetskog Saveza bavio se organizacijom obojenih revolucija diljem svijeta.

Poznato je, na primjer, da je u vrijeme kijevskog Majdana u glavnom gradu Ukrajine, bilo najmanje 65 (!) NED-projekta za organizaciju, obuku i podršku “aktivistima”.

Nadgledali su ukrajinski Majdan pomoćnica državnog tajnika Victoria Nuland (supruga Roberta Kogana, jednog od osnivača PNAC (Project for the New American Century), neokonzervativnog centra za razmišljanje, koji piše strateške scenarije za američke ratove u posljednjih 20 godina), i John McCain (koji vodi jednu organizacją povezanu s NED).

Ovi očigledni primjeri daju predstavu o razini utjecaja ove političke skupine na američku vanjsku politiku. Možemo se složiti s Kevinom B. McDdonaldom, profesorom psihologije na Kalifornijskom sveučilištu, autorom izuzetne monografije “Kultura kritičara”, koji današnje neokonzervativci naziva “konstantnom američkom vladom”.

Da bismo razumjeli suštinu sukoba “konstantne američke vlade” sa Donald Trumpom, treba reći nekoliko riječi o povijesti ove ozloglašene institucije.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Poricateljima teorije evolucije velika kost u grlu su – kosti dinosaura. Fosili gigantskih reptila, zvijeri koje ljudsko oko nikada nije vidjelo dok su bile žive, obaraju njihovo vjerovanje da Zemlja nije imala gospodara prije nego što je, kako poučava Sveto pismo, Bog na nju postavio čovjeka

Ali, oni kojima je Biblija vrhovni znanstveni autoritet smislili su kako Boga “spasiti” intervencijom Sotone. Kako oni vjeruju, Lucifer je stvorio i okolo posijao tobožnje kosti dinosaura da bi znanstvenike, ionako sklone svetogrđu, zaveo na krivi trag.

Protivnici teorije evolucije i negatori tvrdnje da je klimatske promjene i globalno zagrijavanje izazvao čovjek često su iste osobe, pa je vjerojatno samo pitanje dana kada će se netko od njih dosjetiti da se polovi otapaju zato što je ispod njih Nečastivi podložio paklene kotlove i još bocka glečere svojim trozupcem ne bi li se oni što brže raspadali, zajedno s našom pravovernošću.

Sudeći po temperaturi koja nas ovih dana mori, biće da je Onaj kojem se ime ne spominje u jedan od svojih kazana ubacio i Hrvatsku i ostatak Europe. I prije nego što su znanstvenici objelodanili da je ove godine globalna prosječna temperatura najviša otkako se ona uopće mjeri, ovdje se zavapilo da u Hrvatskoj nikada nije bilo ovako vrelo, mada nam domaći meteorolozi tvrde da to nije točno.

Ali, njima se ionako ne vjeruje jer, kako su mnogi uvjereni, kriju istinsku temperaturu, koja je barem desetak stupnjeva viša nego što mediji priznaju. Ta je zavjera, ako niste obaviješteni, organizirana da država ne bi morala obustaviti rad dok se nebeski oganj ne ugasi: kao da ne postoje mnoge zemlje u kojima su temperature kronično još nepodnošljivije, pa se u njima nekako ipak radi i živi.

Dublji cilj te urote je da se ne širi panika zbog toga što smo prepušteni na milost i nemilost HAARP antenama, “Chemtrailsima” i ostalim misterioznim tehnologijama za kontrolu vremena kojima svjetski moćnici, u kojima se nepogrešivo prepoznaje Amerika, stvaraju nepogode.

Teoretičare zavjere ne zbunjuje ni to što i Ameriku u posljednje vrijeme muče i suše i snegovi i uragani: kao da bi to bio prvi zli plan za pokoravanje svijeta koji se svom kreatoru obija o glavu, pa takve slučajeve smo vidjeli u toliko američkih stripova i filmova, na kojima su, više nego na znanstvenim studijama, odrastali i oni koji Ameriku ne mogu smisliti.

Klimatologija je složena znanost i slabo ko se u njoj snalazi. Zato je i donekle razumljivo što se oko teorije prema kojoj je čovjek izazvao klimatske promjene najčešće opredjeljujemo prema političkim stavovima. Ljevičari znaju da ih “otmjenost obvezuje” i da sav pristojan svijet vjeruje u tu teoriju.

Konzervativci ni za živu glavu ne prihvaćaju da čovjek može pokvariti prirodu ili bilo što što je Gospodin stvorio, niti da se ljevičarskim agitatorima smije vjerovati kada tvrde da pošteni industrijalci, bez kojih bi svijet stao, u atmosferu ispuštaju previše štetnih plinova koji dovode do globalnog zagrijavanja: sve je to samo izgovor za antikapitalističke tirade.

Ovakav kroki možda djeluje nepravedno prema objema stranama, ali i u karikaturi ima istine. Odnos prema klimatskim promjenama, prema jednom istraživanju provedenom u Americi, preciznije otkriva političku orijentaciju ispitanika nego stav prema abortusu, smrtnoj kazni ili ograničenju posjedovanja i nošenja oružja.

Bolji dokaz za to da su desničari skloniji da odbacuju klimatske promjene kao djelo čovjeka valjda ne treba ni tražiti dalje od podatka da su među onima koji ulažu najviše novca da se ta teorija odbaci čuvena braća Koch, glavni financijeri tvrde linije američkih republikanaca.

Podudarnost desnog političkog opredjeljenja i stava prema klimatskim promjenama ne vrijedi samo za Ameriku, pa se tako dolazi do ironične situacije da se i hrvatski desničari u tome slažu s američkim, mada bi se oko nacionalnih pitanja i shvaćanja idealnog svjetskog poretka posvađali do krvi.

Ali, teoretičara zavjere, koji su, sudeći po psiholozima, također načelno skeptičniji prema klimatskim promjenama, ima i među ljevičarima. Neki od njih su špekulirali da je klimatske promjene izmislila Margaret Thatcher kako bi oslabila industriju ugljena, time i snagu njezinih sindikata, i pribavila izgovor za veću uporabu nuklearnih pogona.

Antiglobalisti, među kojima ima i ljevičara i desničara, zamišljaju da je iza te teorije pakleni plan da se, uz obrazloženje da je nužno centralizirati odlučivanje o industrijsko-ekološkim pitanjima koja se tiču ​​čitavog čovječanstva, formira svjetska vlada.

Na Istoku, pak, nisu se dali prevariti time što ni gomila najratobornijih Amerikanaca ne vjeruje u klimatske promjene: i mnoštvo Rusa i Kineza smatra da je s klimom sve u redu osim što je Washington povremeno remeti testirajući svoja tajna oružja, odnosno da priča o globalnom zagrijavanju jeste “tajno oružje” kojim najveća svjetska sila pokušava siromašnim državama uskrati industrijski razvoj tako što će im ograničiti razinu tobož škodljivih plinova koje smiju ispustiti u atmosferu.

Tu su i paranoici općeg tipa, poput onih koji podozrijevaju da neki maltuzijanci žele gospodarski rast ograničiti kako bi umanjili broj stanovnika planeta.

Ovako raznorodna politička učitavanja u teorijama klimatskih promjena ukazuju na to da se za otpor prema nima ne može kriviti isključivo složenost dokaza koje bi trebalo raščlaniti. I u druge znanstvene koncepte se vjeruje naprosto zato što nam je rečeno da su točni i nijedan laik ih ne preispituje, u prvom redu stoga što oni malo koga uopće zanimaju. Klimatske promjene, međutim, već našim unucima svakako, možda i sadašnjim generacijama, mogu drastično otežati život.

Njihovo ublažavanje podrazumijeva toliko mnogo političkih posljedica da bi oni koji bi da ih izbjegnu radije toj teoriji našli političke uzroke i diskreditirali je tako da ne moraju ništa poduzeti. Ogromne industrijske troškove, uz nesaglediv utjecaj na moć zemalja koje sada imaju najveće izvore energije i na cjelokupnu gospodarsku strukturu planete, podrazumijeva već i samo odustajanje od glavnog krivca za globalno zagrijavanje, fosilnih goriva.

Za njih se naširoko vjeruje da su derivat taloženja i raspadanja kostiju dinosaura. Šteta što to nije točno, pošto bi inače poricateljima i zagovornicima teorije klimatskih promjena napokon imali nešto oko čega bi se složili: da nam je te proklete kosti zbilja podmetnuo Sotona.
 
 
(politika.rs/uredio:nsp)

Sve veći broj autora ističe da kapitalističko društvo ne prati ekonomske promjene i da previše novca u premalo ruku svima donosi financijsku nestabilnost. Jedan od direktora “Goldman Sachs-a” potvrdio je to kada je za “NYT” otkrio mračne tajne najmoćnije investicijske banke.

Ni tri godine nije prošlo kako je kontroverzni Michael Moore snimio dokumetarni film “Kapitalizam, ljubavna priča” o previsokoj cijeni kojom Amerikanci plaćaju ljubav prema kapitalizmu i pohlepi kapitalista kao uzroku ekonomske krize, da bi se o istoj temi nedavno debatiralo u Davos-u.

Osnivač tog elitnog kluba i njegov izvršni direktor Klaus Schwab otvoreno je rekao da kapitalizmu u sadašnjem obliku nema mjesta u današnjem svijetu.

“Moramo riješiti pitanje kako ekonomski rast bude od koristi svima, što podrazumijeva i preispitivanje kapitalističkog sustava”, istaknuo je Schwab.

Podaci pokazuju da se u svim velikim gospodarstvima, unatoč krizi, bogata manjina i dalje bogati na štetu siromašne većine. Selidba kapitala po svijetu i špekulacije na globalnom tržištu izazivaju financijsku nestabilnost svima.

Jedan od direktora “Goldman Sachs-a”, podnoseći ostavku, napisao je da je ta investicijska banka najotrovnije okruženje koje je ikad vidio, gdje klijenti služe samo da bi se na njima zaradilo.

U prošlosti se, međutim, govorilo da se kapitalist može tolerirati samo dok njegova zarada doprinosi društvu, jer je njegovo pretvaranje u profitera udarac kapitalizmu.

Kako objašnjava profesor Kosta Josifidis s Ekonomskog fakulteta u Subotici kapitalizam je sustav utemeljen na konzumerizmu, što znači da se mora trošiti. Zbog toga, prema njegovim riječima kapitalizam ne može dugo opstati u uvjetima stalnih visokih stopa nezaposlenosti.

Ipak, smatra Josifidis, kapitalizam nema alternativu, ali mora biti primjeren čovjeku, što se može postići samo putem sustavnih i normativnih promjena.

Prema njegovim riječima bogati će se mijenjati samo kad budu shvatili da moraju mijenjati, jer imaju dovoljno moći i utjecaja da taj proces uspore i odgode.

“Pogledajte samo odnos snaga u američkom Kongresu. Pogledajte kako se republikanci bore da ne daju da se oporezuju oni koji imaju prihode veće od 250.000 dolara “, objašnjava Josifidis.

Nezadovoljstvo nepravednim ponašanjem kapitalističke elite širi prosvjede, ali analitičari ukazuju da postojećim pokretima nedostaju čvršća organizacija i ciljevi da bi imali pravu snagu utjecati da u svijetu bude manje nepravde.

Antikapitalistički stavak

Schwabov antikapitalistički stav izazvao je čuđenje jer je on poznat kao zagovornik slobodnog tržišta koji je posvetio život okupljanju poslovne i političke elite.

Schwab je u intervjuu za AP iskazao i neuobičajeni pesimizam.

“Duboko vjerujem u slobodno tržište ali ono treba služiti društvu”, rekao je Schwab.

Schwab je kazao i da se “moralni kompas” svjetske biznis elite i političkog kruga mora ponovno postaviti.

Schwab se založio i da čelnici i vlade obrate više pozornosti na zapošljavanje, da se koncentriraju na talent umjesto kapitalizma i na ponovno zadobijanje povjerenja javnosti.

Inače, najnovija istraživanja tvrtke sa ispitivanje javnog mnijenja Edelman pokazuju da pada povjerenje u vlade i tvrtke da će uspjeti riješiti probleme.

Direktore vodećih svjetskih kompanija najviše brine europska dužnička kriza.

Očekuje se da će u 2013. kineska, brazilska i druge ekonomija biti u brzom razvoju i dalje bilježiti snažan rast dok će se SAD i Europa i dalje boriti sa problemima koji su posljedica kreditne krize iz 2008, uključujući visoku nezaposlenost.

Takvi stavovi u javnosti pridonose mišljenju da su svjetske ekonomske nedaće veće nego što su financijski stručnjaci predviđali u prethodnim godinama.

“Bili smo preveliki optimisti” priznao je Schwab.

Da li se državni kapitalizam Kine i Rusije pojavljuje kao model?

Je li kapitalizam podesan za 21 stoljeće? Ako jeste, koliko mora promijeniti?

Najbogatiji i najmoćniji ljudi svijeta suočit će se s izazovom da nije riječ samo o globalnoj ekonomskoj krizi, već i krizi globalne politike.

“Da li kapitalizam funkcionira? Da li će ekonomije ponovo rasti? Da li je zapadni model i dalje funkcionalan “, pita se John Griffith Jones, predsjedavajući britanskog i europskog ogranka revizorskog giganta KPMG.

“Vrlo sam zainteresiran da čujem da ljudi o tome razgovaraju”,   kaže Griffith Jones.

Jones ukazuje na potrebu da se pronađe “koncept odgovornog kapitalizma” i brine ga to što, to vjerojatno neće biti jasno ljudima diljem svijeta.

Profesor Schwab je još izravniji: “Kapitalizmu u sadašnjem obliku nema mjesta u svijetu oko nas”. On ističe da bi rješavanje problema u kontekstu zastarjelih i odumirućih modela samo bi još više produbilo ponor.

“Nalazimo se u eri temeljnih promjena koje hitno zahtijevaju nove načine razmišljanja umjesto uobičajenih. Imamo opću krizu morala, nismo voljni da investiramo u budućnost, podrili smo socijalnu skladnost i u opasnosti smo da u potpunosti izgubimo povjerenje budućih generacija “, upozorava Scwab.

Zaista, prema globalnom istraživanju, koje je nekoliko dana uoči početka Foruma sproveo Edelman, zabilježen je drastičan pad javnog povjerenja, ne samo u poslovnu elitu, već prije svega u vlade diljem svijeta.

Davos na specifičan način pokazuje da su ožiljci ekonomske krize u posljednjih četiri godina i dalje bolni, čak i za vrlo dobro plaćene poslovne lidere.

Eurozona, financijski sektor, siromaštvo, nejednakost, odgovornost korporacija i uspon Kine.

“Dobre vijesti”

Postoji opasnost, smatra David Jones, izvršni direktor francuske reklamne kompanije Havas, da usred svih sumornih vijesti, budu slučajno ignorirane dobre.

Vjerujem da neće biti tako kataklizmično kao što mnogi predviđaju “, ukazujući na snažan rast Kine i Indije, kao i nekoliko ohrabrujućih vijesti u posljednje vrijeme iz eurozone.

“Međutim, postoji tendencija da će jedna tema dominirati svim ostalim”, dodaje Jones.

Globalni lideri znaju da moraju uložiti ogroman napor da bi povratili povjerenje ljudi kojima upravljaju. Jonesa brine da ključna pitanja, kao što su nezaposlenost mladih i globalno zagrijavanje, mogu ostati po strani.

Zbog fokusiranja isključivo na krizu, tvrtke također mogu zanemariti da se način poslovanja fundamentalno mijenja.

Jones to naziva “epohom štete”, u kojoj “društveni mediji stvaraju svijet radikalne transparentnosti. Bilo da ste lider arapske zemlje, šef British Petroleuma, modni dizajner loših manira ili nogometaš – u osnovi vidimo svakog dana na dijelu moć ljudi utjecati na čelnike da se ponašaju onako kako bi oni željeli “.

Kriza globalne politike, a ne samo ekonomije

Godinama je forum u Davos-u demonstrirao povjerenje u biznis, nagovještavajući širenje globalizacije i neoliberalnih, tržišnih vrijednosti u sve povezaniji i međuzavisnijem svijetu, piše  Ishaan Tharoor u blogu u portalu i novinskoj kući The Time.

Bankari, intelektualci, izvršni direktori, političari predstavljali su elitu, koja čini jedan postotak svjetskog stanovništva – lidere planete koja se mijenjala s bezgraničnim optimizmom o mogućnostima progresa, bez obzira na zapomaganja antiglobalističkih prosvjednika koji su držani na marginama Svjetskog ekonomskog foruma.

U izvješću samog Svjetskog ekonomskog foruma se oštro upozorava “da je posijano ‘sjeme distopije’ (teškoća) na različitim kontinentima, jer sadašnji fiskalni i demografski trendovi mogu dovesti u pitanje dobiti koje je omogućila globalizacija – i dovedu to toga da nekada bogate države klize ka bezakonju i nemirima “.

Međunarodna nevladina organizacija Oxfam objavila je prošlog tjedna izvješće u kojem se ukazuje na dramatičan rast nejednakosti u posljednjih 20 godina u svakoj većoj zemlji – članici G20.

“Podaci raspršuju mit da vlade mogu čekati dok najsiromašniji osjete dobiti od ekonomskog rasta. Previše kreatora politike zanemaruje interese siromašnih. To ima pogubne posljedice, ne samo na živote siromašnih, već i naše prirodne resurse i ekonomski prosperitet u cjelini “.

To je izazvalo masovne prosvjede protiv mjera štednje u Europi kao i akciju “Occupy Wall Street” u SAD. Dok je nezadovoljstvo naroda zbog ponašanja poslovne i političke elite potaknulo globalne prosvjede, to je vodilo nacionalističkoj reakciji na domaćoj sceni čime se dovodi u pitanje kosmopolitiski san Svjetskog ekonomskog foruma.

Nedavno istraživanje Pew instituta (Pew) o globalnim stavovima, pokazalo je da 20 godina nakon raspada Sovjetskog Saveza, znatna većina u mnogim bivšim komunističkim državama nije više oduševljena višepartijskom demokracijom i kapitalizmom slobodnog tržišta. Također, sve više se odbacuju učenja neoliberalnih intelektualaca u SAD koji su prije dva desetljeća “trubili” o kraju povijesti i usponu globalnog poretka.

Platforma za “liječenje truleži”

Od Madrida do New Delhija, demokratske vlade se sada suočavaju s izljevima nezadovoljstva. Korupcijski skandali i nesposobna politička vodstva dodatno potiču bijes naroda. Mnoštvo običnih građana, primjerice u Grčkoj, sve su nezadovoljniji jer su njihova demokratska prava i društveni ugovor podriveni zbog hirova i imperativa međunarodnih institucija koje nikome ne polažu odgovornost.

Njemački magazin Der Spiegel ukazuje na značajan zaokret u desno u dijelovima istočne Europe i veliko razočarenje u liberalni projekt Europske unije.

“Nisu u opasnosti samo krhke ekonomije. Mnogim društva u središnjoj i južnoj Europi nedostaje, također, politička i društvena stabilnost. Ova područja su u posljednja dva desetljeća prošle kroz proces neprekidnih reformi i oštrih mjera štednje. Mnogi su iscrpljeni, zbog čega jača demokratski zamor, euroskepticizam i averzija prema nekada obožavanom Zapadu “.  

Mađarski ekonomist Laslo Lengjel ukazuje da ovaj proces u mnogo čemu nalikuje nezadovoljstvu socijalizmom u istočnoj Europi tijekom 1970-ih i 1980-ih godina.

“Postoji opasnost da čitave društvene klase ili regije, kao što su u istočnoj Poljskoj, Slovačkoj i Mađarskoj postanu žrtva beznadežnosti i ekstremizma”, upozorava Lengjel.

S druge strane, tek treba dokazati tvrdnju da će kineska varijanta kapitalizma voditi ka demokratskim reformama.

Britanski Ekonomist (Economist) je objavio specijalan izvještaj o vitalnosti državnog kapitalizma – kakav postoji u autoritarnim državama poput Kine i Rusije, pa čak, u određenoj mjeri, i u demokracijma kao što su Brazil i Indija – s rastućim utjecajem i kineskih državnih kompanija, koji je sve vidljiviji u svakom dijelu planete.

Ova promjena u kalkulaciji i političkom naglasku, ozbiljan je izazov za globalne “dobročinitelje” u Davosu. Sve postaje varljivije i složenije zbog, stječe se dojam, nemogućnosti mnogih demokratskih, liberalnih zemalja da pomire dileme koje proizlaze iz međunarodne krize zajedno s problemima nacionalne politike.

Jedan blogger je napisao na websiteu washingtonskog Instituta za političke studije  (Institute for Policy Studies) da Davos može osigurati ključnu platformu za “liječenje truleži”.

“Summit koji se ne fokusira na rast i konkurentnost, već na praktična pitanja kao što su smanjenje dugova i institucionalne reforme, mogao bi biti dobar početak. Da bi se to učinilo, od presudne je važnosti da se dopre do ‘srži ove distopije’ (teškog stanja) – čak iako to podrazumijeva postavljanje teških pitanja i slušanje neugodnih odgovora u velikim financijskim centrima svijeta “.
 
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

Američki investicijski bankari upozorili na događaje sljedeće godine koji mogu iz temelja promijeniti svijet

Japan će preko svoje središnje banke “osvojiti” Europu kupnjom državnih obveznica problematičnih zemalja, izbori u Italiji uništit će euro, kineske vlasti ugušit će svoju ekonomiju vlastitim rukama, a Rusija će učiniti sve da ponovno uspostavi SSSR…

To je samo nekoliko događaja koji bi u slijedećoj godini mogli promijeniti tijek svjetske povijesti i kod “mnogih investitora izazvati srčane napadaje”, upozorili su analitičari američke investicijske banke Morgan Stanley u svom izvješću Makro-iznenađenja u 2013.

Prema scenariju za iduću godinu, rast svjetske ekonomije i dalje će ostati u “zoni sumraka” – negdje između blagog rasta i ponovnog pada u recesiju, predviđaju u Morgan Stanleyu. Analitičari MS banke upozoravaju da bi iduća godina u svjetsko gospodarstvo mogla vratiti veliku inflaciju, a rast cijena pšenice mogao bi dovesti do novih nemira i pobuna.

Morgan Stanley već 30 godina u prosincu objavljuje scenarije makroekonomskih događaja koji mogu začuditi i uznemiriti sudionike na tržištu, a ocjenjuju da je vjerojatnost da se oni i obistine čak 50 posto.

1. SAD će potonuti u “fiskalnu provaliju” zbog sukoba demokrata i republikanaca

Američki političari neće se uspjeti dogovoriti o smanjenju proračunskog deficita i SAD će na početku 2013. godine početi padati u “fiskalnu provaliju”. Reakcija tržišta koje će strmoglavo početi padati, međutim, prisilit će demokrate i republikance da brzo postignu sporazum, nakon čega će ekonomsko povjerenje odmah početi rasti, kao i investicijska aktivnost, a to će također ubrzano popraviti situacija na tržištu rada.

2. Japanska središnja banka počet će agresivnu borbu protiv jačanja tečaja jena

Jači jen poskupio bi japanske proizvode te smanjio konkurentnost i izvoz pa će dio strategije kako obuzdati rast jena biti kupnja državnih obveznica zemalja eurozone koje su pogođene dužničkom krizom prije nego što obveznice pođe kupovati Europska središnja banka. Očekuje se da će središnja banka Japana, dok ECB bude čekala da Španjolska zatraži pomoć iz antikriznog fonda ESM, kupovati obveznice tog fonda i visokoprinosne obveznice zemalja središnje Europe i postati glavni kreditor eurozone.

3. Izbori u Italiji izazvat će novu krizu u cijeloj Europi

Kampanja prije prijevremenih izbora u Italiji, koji će se vjerojatno održati u veljači, odvija se uz žestoke kritike mjera stroge proračunske štednje, što plaši investitore da bi Rim mogao napustiti euro i vratiti liru. Panika na tržištu prisilit će Italiju da se obrati za pomoć iz fonda spasa eurozone i, kao rezultat, Italija, a ne Španjolska, daje znak za početak programa ECB za kupnju obveznica. Za investitore će, međutim, ta odluka stići prekasno, oni će rasprodavati euro i vrijednosne papire rubnih članica eurozone. Italija će na taj način biti pokretač nove krize, predviđaju u Morgan Stanleyu.

4. Umjesto “Grexita” stiže “Brixit” – Velika Britanija napušta Europsku uniju

U Velikoj Britaniji sve je jači otpor prema Europskoj uniji. To je investitorima velika briga, a u Morgan Stanleyu smatraju da je vjerojatnost izlaska Velike Britanije iz EU sada puno veća od one da će eurozonu i Uniju napustiti Grčka ili neka druga mediteranska zemlja.

5. Predsjednica Brazila Dilma Vana Rousseff još će više ojačati Brazil i valutu real

Predsjednica Brazila Dilma Rousseff nastavit će realizaciju ambicioznog programa gradnje infrastrukture u šestoj po veličini ekonomiji na svijetu. To će dovesti do porasta investiranja u tu zemlju, kao i do snažnog jačanja brazilske valute reala.

6. Vladimir Putin učinit će sve da ponovno oživi SSSR

U Rusiji predsjednik Vladimir Putin uspješno mami Ukrajinu u Euroazijsku carinsku uniju u zamjenu za povoljne isporuke ruskih energenata. Vrata se Europske unije za ukrajinske vlasti zatvaraju jer je nemoguće istodobno biti član obje političke strukture. Postsovjetski prostor – Rusija, Ukrajina, Bjelorusija i Kazahstan – opet su zajedno, pod vodstvom “cara Putina”.

7. Kineska šok-terapija dovest će do mnogih bankrota u zemlji

Kineske vlasti, neočekivano za sve, odlučit će da u ranom stadiju ekonomskog pada poduzmu šok-terapiju i snažno pooštre financijske uvjete u zemlji, što će dovesti do zamrzavanja likvidnosti u bankarskom sustavu, oštrog ograničavanja kreditiranja. To će pak uzrokovati seriju bankrota poduzeća i ljudi koji neće moći vraćati kredite. Analitičari Morgan Stanleya kao mogući scenarij za iduću godinu navode i povratak inflacije koja je gotovo iskorijenjena te ulazak Australije u recesiju nakon 21 godine.

Usporedimo sa scenarijem objavljenim 2010. godine.

EKSKLUZIVNO: Scenarij ovog desetljeća (obavezni čitati)

2013: U brojnim europskim državama pobjedu odnose lideri nacionalne orjentacije. Odnosi između Rusije i EU veoma se popravljaju posebno nakon sporazuma o budućnosti Ukrajine i država na Kavkazu.. Prema inicijativama Brazila, Venezuele, Perua i Argenitne ubrzava se integracija južnoameričkih država (UNASUR) a dogovara se i zajednička valuta nakon 2017 godine. Sastanak Brazila, Rusije, Indije i Kine (tzv grupa BRIC) koji se trebao održati u Sočiju na Crnom moru propada zbog američkog pritiska. Američka inflacija prelazi 20% godišnje. FIAT je prodao Chryslera za simbolički jedan dolar kineskom proizvođaču atomobila (Geely). Švedska i Danska traže članstvo u Eurozoni. Maastrichtski kriteriji za članstvo u eurozoni mijenjaju se: sada je prihvatljiv državni dug od 80% bruto nacionalnog dohotka i budžetski deficit od 7%. Euro pada 20% u odnosu na juan, brazilski real i australski dolar. Francusku zahvaća dugotrajna politička nestabilnost. Njemačka je jedina europska država koja nije podlegla ksenofobiji na izborima. Istočnu Europu zahvaćaju čistke usmjerene protiv Roma. Eurozona stvara svoje zasebne institucije za političku i ekonomsku koordinaciju, odvojene od onih za ostatak EU. U New Yorku veliki atentat na sjedište banke Goldman Sachs. U Europi i SAD-u masovno raste kriminalitet. U Amsterdamu, Copemhagenu i Tokiju masovne demonstracije penzionera zbog bankrota penzijskih fondova. Brojne države traže natrag svoje zlato pohranjeno u New Yorku i Londonu jer se javljaju sumnje da je to zlato davno ‘nestalo’; cijena zlata prelazi $3000 za jednu uncu.
 
 
izvor: vecernji.hr, amac.hrvati-amac.com/ uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11978"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]