Samo su 23 rakete, od 59 koliko ih je lansirano s američkih razarača, doletele do vojne baze u Siriji, priopćio je glasnogovornik ruskog Ministarstva obrane general-bojnik Igor Konašenkov

“Masovni američki raketni napad na sirijsku zračnu bazu u pokrajini Homs Al-Shayrat je imao izuzetno nisku borbenu učinkovitost”, rekao je službeni predstavnik ruskog Ministarstva obrane, general Igor Konašenkov.

Konašenkov je rekao “da je od 59 projektila, ispaljenih s američkog razarača, samo 23 pogodilo bazu sirijske vojske Al-Shayrat, a gdje je palo preostalih 36 nije poznato”.

Predstavnik ruskog Ministarstva obrane je rekao da su u napadu uništeni skladište materijala i tehničke opreme, obrazovne zgrade, blagovaonice, šest hangara za popravak zrakoplova MiG-23, te jedan radar.

General Konašenkov, pozivajući se na podatke iz sirijskog zrakoplovnog zapovjedništva, rekao je kako se dva sirijska vojnika nakon američkog napada vode kao nestali, a četvorica su poginula. Šestoro ih ranjeno tijekom požara.

Nakon ruskog Ministarstva vanjskih poslova, rusko Ministarstvo obrane je navelo da je američki napad flagrantno kršenje Memoranduma o prevenciji incidenata u Siriji i da obustavlja suradnju s Pentagonom.

Osim toga, rusko Ministarstvo obrane je zatražio da SAD pruže “nepobitan dokaz” da je kemijski napad na Khan Sheikhoun u pokrajini Idlib provela upravo sirijska vladina vojska.

Konašenkov je naglasio da Rusija smatra da su ove optužbe neutemeljene i da je tamo uništeno postrojenje u kojem su bile komponente za proizvodnju kemijskog oružja.

General Konašenkov je također rekao da je rusko Ministarstvo obrane sada planira ojačati i poboljšati učinkovitost sirijskih sustava protuzračne obrane.

Glasnogovornik ruskog Ministarstva obrane je također istaknuo da je američki napad krstarećim projektilima pripremljen unaprijed, te da je ranije poduzeto niz obavještajnih i izvođačkih mjera za planiranje i pripremu misije, te da su projektili bili u punoj spremnosti za lansiranje.

Podsjetimo da je Moskva, kao odgovor na napad Washingtona na Siriju, suspendirala Memorandum o sprečavanju incidenata i jamčenju sigurnosti civilnog zrakoplovstva tijekom operacija u Siriji, koji je potpisan sa Sjedinjenim Američkim Državama.
 
(logicno.com)

NAVODNO SE NEVIDLJIVI RAZARAČ MORAO VRATITI NA REMONT U RATNU LUKU “NORFOLK”

Američki čudo-nevođeno-razarač – navodno nevidljivi USS Zumwalt – nije mogao isploviti iz matične luke.

Zato što je počeo puštati vodu!

Posada je, naime, otkrila vodu u prostoru za brodske motore. Zato je USS Zumwalt bio prinuđen vratiti se na remont u ratnu luku “Norfolk”.

Ako rupa bude brzo nađena i zakrpana, USS Zumwalt će se 15-og listopada pojaviti u Baltimoreu gdje će svečano biti predan Ratnoj mornarici SAD na uporabu.

Odatle će otploviti u svoju buduću matičnu luku u San Diegu.

Ovaj brod je proračun SAD koštao preko četiri milijarde dolara.

Ovo je još jedan u nizu kontraverzi koje se vežu uz najnovije američke ratne “igračke”.

Podsjetimo se da je Američko ministarstvo na najnoviji lovac F-35 potrošilo oko 400 milijardi dolara, a koji nije mogao ni pucati iz topova.
 

 
(fakti.org)

KERRY: PREMA PRAVILIMA ZA IZVOĐENJE BORBENIH DJELOVANJA – MOGLI SMO SRUŠITI RUSKE AVIONE

Avioni ruske Baltičke ratne flote Su-24, u čijoj pratnji je bio i jedan helikopter, obleteo su američki razarač ” Donald Cook ” – kako su sami njihovi piloti priznali – da bi snimili naoružanje i opremu tog broda.

Američki državni tajnik John Kerry povodom ovog “incidenta” na Baltiku već je izjavio:

“Mi osuđujemo postupak ruskih posada. To je bilo nerazumno, provocirajuće, to je bilo opasno. Sukladno pravilima za izvođenje borbenih djelovanja, ruski avioni su mogli biti srušeni. SAD neće dozvoliti da ih itko zastrašuje u otvorenom moru”.

Kery je, ipak, licemjeran: isto to, gdje god mogu, rade i američki piloti. Između ostalog i zato što se pozvao na “pravila za izvođenje borbenih djelovanja”, kojih ni na Baltiku ni oko njega – nema.

Jedan ruski visoki časnik pomorske avijacije objasnio je da su i američki i sovjetski piloti uvijek radili “tuđim brodovima” isto su Su-24 učinili američkom razaraču. Naglasio je da ne razumije zbog čeka Amerikanci pokazuju “pretjeranu nervozu” i podvukao da ono što su Su-24 učinili nije bilo “imitacija napada”.

Prema njegovim riječima, piloti svih vojska koriste svaku priliku da vježbaju “simuliranjem napada”, pri čemu uopće nije potrebno da njihovi avioni nose rakete.

Posebno je ukazao: da za “simuliranje napada” ruskim avionima uopće nije bilo potrebno da se približavaju razaraču jer protubrodske rakete imaju veliki doseg.

Bivši ruski vojni pilot Igor Larkov povodom “incidenta” je rekao: “Baltičko more je malo i kad se američki brodovi primaknu našoj bazi – mi smo ih morali pratiti. A što se tiče približavanja – to rade i sami Amerikanci. Primjera radi, do poligona naše Sjeverne flote je često su doletali helikopteru, približavali se i na manje od 50 metara našim brodovima i otvoreno snimali njihovu palubu”.

Larkov podvlači: “Ne razumijem njihovu paniku. Neka “sjede” u svojim lukama i nitko oko njih neće letjeti, a ako se primakneš tuđoj obali – ne njači ! “

Ekspert Asocijacije (ruskih) vojnih politologa – Aleksandar Perendžijev – smatra da je samo primicanje američkog razarača bazi ruske Baltičke flote na 70 kilometara “svojevrsna geopolitička provokacija”. Zato je ruska pomorska avijacija dobila naredbu da Amerikancima prodemonstrira da Moskva neće trpiti takvu drskost:

“Tako su naši Amerikance udarili po nosu, a Kerry nas je odlučio malo zaplašiti, rekavši da je posada razarača mogla zapucati i srušiti Su-24.

Međutim, Amerikanci ne bi pošli na upotrebu oružja. Oni mogu vršiti pritisak na Rusiju u informativnom prostoru, ali neće pucati. Zato što znaju: da kada bi, Donald Cook’ zapucao – bio bio potopljen!”
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Osmog prosinca su mladi članovi Stranke pravde i razvoja Recepa Erdogana praktično prekinuli govor u parlamentu premijera Turske Ahmeta Davutoglua. Zastupnici su vikali “Udri još! Neka ne guraju svoj nos kod nas!”

To jest tražili su da se nastave napadi na ruske zrakoplove.

Hoće li se nastaviti? Je li moguća nova provokacija i odakle bi mogla doći?

Evo s kakvim upozorenjima tim povodom je istupio moskovski vojni analitičar Aleksej Leonkov.

• Da li to znači da će se provokacije nastaviti?

Najvjerojatnije, da. Jer, Erdoganu je hitno potreban vanjski neprijatelj kojem će moći pripisati nastanak ekonomskih rupa zbog odsustva ruskih turista i “naftnih lira” iz trgovine sa Islamskom državom.

Nakon prve operacije “Nož u leđa”, kako je ono što se dogodilo nazvao Vladimir Putin, državno rukovodstvo Turske nije povuklo nijedan potez za deeskalaciju konflikta s Rusijom. Svi njeni kasniji potezi, kao i razmještanje trupa na teritoriju Sirije i Iraka, ukazuju samo na jedno – provokacija će biti još.

Turska se ponaša po ukrajinskom scenariju. Kijev je radi uvlačenja Rusije u međunarodni konflikt počinio čudovišni zločin u Odessi i genocid protiv vlastitog stanovništva na jugoistoku u Donjeckoj i Luganskoj oblasti.

• Izgleda da omladina Erdoganove stranke zaista gleda u budućnost: naše avione će pokušavati rušiti unatoč razmještanju sustava S-400 u Siriji, pokrivanje od strane flote i pratnju najboljih lovaca?

Ne, taj “put” je zatvoren za turske provokatore. Ali, sjetimo se prve provokacije: ona je bila moguća zato što su u Turskoj i NATO znali karakteristike našeg aviona. Između ostalog, to da stanica za upozoravanje na radarsko zračenje SPO-15S u zrakoplovu nedovoljno pouzdano pokriva avion iz donje polusfere, odakle je i bio izvršen ničim izazvani napad turskog F-16.

Sada je Rusija poduzela mjere zaštite grupacije Zračno-kozmičkih snaga, razmještanjem sustava S-400 u avio-bazi “Hmejmim”. Naše avione tijekom borbenih letova prate lovci naoružani raketama klase “zrak-zrak”. Raketna krstarica “Moskva” približila se obalama Sirije i svojim sustavima PZO osigurava dodatnu zaštitu. To je sasvim dovoljno da se zaštite avioni Zračno-kozmičkih snaga.

• Mislite da će meta sljedeće provokacije biti drugačija?

Da, cilj takve provokacije može biti jedan od brodova Ratne mornarice Rusije iz grupacije koja se nalazi ispred obala Sirije.

• Smatrate li da su mogući napadi na te brodove od strane turskih mornaričkih specijalnih jedinica SAT?

Zašto komplicirati? Ratna mornarica Turske ima 16 fregata 8 korveta i 14 podmornica. Upravo bi podmornice mogle biti instrument provokacije, osobito podmornice tipa 209. Njih je za Tursku izgradilo brodogradilište Howaldtswerke-Deutsche Werft AG iz Kiela.

Podmornica tipa 209 je praktično idealna za priobalna pozicijska djelovanja. Nečujnost i skromne dimenzije čine je izuzetno neuočljiv u plićim vodama. Naoružanje joj omogućuje borbu kako protiv brodova, tako i protiv podmornica. Njeno osnovno naoružanje su 14 torpeda DM2A4 koja proizvodi njemačka tvrtka “Atlas Elektronik”. 

Taj torpedo drži rekord po dometu od 140 km i ima brzinu od 92,6 kilometara na sat (50 čvorova). Opremljena je i modernim sustavom za navigaciju i vezu, što joj omogućuje precizno upravljanje torpedom na cijelom udaljenosti gađanja. Težina bojeve glave jednaka je 260 kilograma eksplozivne tvari ekvivalentne 460 kilograma TNT. Sve te karakteristike, koje nadilaze karakteristike protubrodske rakete “Ekzoset”, čine taj torpedo ozbiljnom prijetnjom za svaku metu.

• Ali, torpedni napad prilično lako otkriva sredstvima za detekciju koja imaju brodovi ruske grupacije?

Vojni analitičar Maksim Klimov je ne tako davno pisao da je za NATO već napravljen visokoprecizni torpedni sustav za neprimjetno gađanje ciljeva. Uspoređujući po učinkovitosti ruskih protubrodskih torpeda sa stranim, on je isticao da je to kao usporedba karakteristika snajperske puške s karakteristikama pištolja. Klimov je također govorio da je stavljanje naglaska isključivo na protubrodske rakete kao jedino sredtvo za gađanje pogrešno, naglašavajući ulogu upravo torpeda.

Suvremena torpeda zemalja NATO brzine 28 čvorova su izuzetno nečujna (buka od 14 decibela jednaka je šumu lišća) i našoj hidroakustici na protupodmorničkim brodovima grupacije Ratne mornarice Rusije kod obala Sirije (patrolni brodovi “Ladni”, “Pitljivi” i “Smetljivi”) će biti teško da na vrijeme primijete prijetnju iz dubina.

• Ali, kako će turski brod-nosač torpeda prići na udaljenost za lansiranje? Jer, on će se poslije toga naći u dometu naših brodova, što je kolektivno samoubojstvo!

Scenarij može biti sljedeći. Lansiranje torpeda DM2A4 podmornica tipa 209 izvesti će iz teritorijalnih voda Turske (iz okoline gradova Sjevernog Cipra ili granice Sirije i Turske). Moguće je i lansiranje iz različitih pravaca s različitih podmornica istog tipa. Za gađanje će se birati udaljenosti 30-50 kilometrara od mete. Torpeda će doći do regije pogađanja mete nečujnom brzinom od 28 čvorova, a po otkrivanju mete će prijeći na punu brzinu od 50 čvorova na malom rastojanju od 1-2 kilometra. Šanse da brod izbjegne torpedo će biti praktično nikakve.

Opasnost pri takvom scenariju je to što protupodmornički brodovi imaju sustave za borbu protiv podmornica. Oni nemaju antitorpedski sustav protiv visokopreciznih torpeda. Zbog toga je vjerojatnost pogađanja velikog broda – krstaša, velikog desantnog broda ili transportnog broda prilično velika.

• A što je s uzvratnim napadom?

Nećemo moći pogoditi agresora. Kao prvo, podmornica će biti u priobalnim teritorijalnim vodama zemlje NATO – Turske. Kao drugo, pokušaj otkrivanja takve podmornice biti će doživljen kao akt izravne agresije protiv Turske, čija će Ratna mornarica već biti u stanju pune borbene gotovosti. Kao treće, biti će praktički nemoguće odrediti odakle je došao torpedo i dokazati da je u pitanju akt agresije. Sateliti i besiloptne letjelice tu neće moći pomoći.

• Web sajt “WikiLeaks” tvrdi da su s pripremama za napad na Su-24M Turci počeli još u listopadu. Može se ispostavi da se operacija “Nožu leđa 2″ već priprema. Po kojim obilježjima može se prepozna da je ona počela?

Vjerojatnost takvog scenarija je prilično visoka. Prvi korak je promjena lokacije francuskog nosača zrakoplova “Charles de Gaulle”. To je već priopćeno, ali iz nekog razloga nitko nije obratio pažnju na činjenicu da je Ratnom zrakoplovstvu Francuske zgodnije bombardirati Islamsku državu iz okoline obala Sirije nego iz Perzijskog zaljeva.

Drugi korak će biti provokacije trgovačke i putničke flote Turske, čiji će brodovi početi “slučajno” dospijevati u blizinu rodova Ratne mornarice Rusije. Našu grupaciju će početi “čuvati” brodovi NATO. Kako to trenutno čini razarač američke Ratne mornarice “Carney”, koji se nalazi u neutralnim vodama Cipra. Ne treba zaboraviti bespilotne letjelice, čiji se broj u zoni djelovanja Zračno-kozmičkih snaga Rusije povećao nekoliko puta. Njihovo masovno pojavljivanje pored grupacije Ratne mornarice je također ozbiljan simptom pojačane špijunaže.

Treći korak mogu biti provokacije koje odvlače pozornost na Krim ili na tursko-armenskoj granici.

• Kako se zaštititi od te moguće prijetnje? Ima li naše ministarstvo obrane odgovarajuću “pilulicu”?

Naravno da ima. Kao hitnu mjeru treba angažirati podmornice klase 636.3 crnomorske flote za patroliranje, otkrivanje i, u slučaju agresije, uništavanje podmornica protivnika.

         To je već učinjeno: podmornica klase 636.3 “Rostov na Donu” koja je plovila iz Baltičkog mora korigirala je svoj kurs i priključila se našoj grupaciji kod obala Sirije. U budućnosti će je, mislim, zamijeniti podmornica iste klase, a “Rostov na Donu” će se vratiti u svoju bazu.

Ipak, glavna odluka treba biti sljedeće. Moderni antitorpedni sustavi “Paket-NK” već su instalirani na našim novim regatama klase 22.350 i korveta klasa 20.380 i 20.385. Ti brodovi imaju i sustave za otkrivanje torpeda na velikim udaljenostima. Zato, zlu ne trebalo, treba hitno riješiti pitanje slanja tih brodova do mjesta dislokacije ruske grupacije kod obala Sirije. Svaka provokacija se može spriječiti, ako se na vrijeme poduzmu sve potrebne mjere.
 

 

 
(fakti.org,youtube/uredio:nsp)

Njemačko izdanje RIA Novosti piše opširnije o skorašnjem “incidentu” u Crnom moru kada je ruski “Suhoj” čak 12 puta nadleteo, ili barem proletio vrlo blizu, američkog broda-razarača “Donald Cook”. Epilog te priče bilo je masovno javljanje posade razarača psihologu, ali i napuštanje službe

Kako pišu Novosti, ruski bombarder Su-24, koji je opremljen najsuvremenijim sustavom za radio-elektronsko suzbijanje je taktički primijenjen u Crnom moru, i to protiv modernog sustava upravljanja “Aegis” na razaraču “Donald Cook“.

Istinitost ove verzije događaja, o kojoj se intenzivno raspravlja u Ruskim masovnim medijima, također potvrđuje Pavel Zolotarev, zamjenik direktora Instituta za SAD i Kanadu Ruske akademije znanosti:

“Dana 10. travnja, razarač “Donald Cook”, naoružan krstarećim raketama Tomahawk uplovio je u neutralne vode Crnog mora. Cilj je bio da se izvrši nasilna akcija i demonstracija sile u kontekstu položaja Rusije u odnosu na Ukrajinu i Krim. Pojava američkih ratnih brodova u tim vodama je u suprotnosti s Konvencijom o karakteru i vremenu boravka ratnih brodova ne-priobalnih zemalja u Crnom moru”.

Kao odgovor, Rusija je poslala nenaoružani zrakoplov Su-24 da kruži oko američkog razarača. Ovaj zrakoplov je, međutim, kako vjeruju stručnjaci, bio opremljen s najnovijim ruskim radio-elektroničkim borbenim kompleksom. Prema ovoj verziji, “Aegis” je detektirao pristup ove mašine iz daljine, što je izazvalo borbenu uzbunu.

Sve je išlo prema planu, američki radari su očitali ruske zrakoplove. Ali iznenada im je nešto ugasilo sve ekrane. “Aegis” nije radio, rakete nisu mogli dobiti zadanu metu. Su-24 je letio iznad palube razarača i imitirao raketni napad na metu. Nakon toga, sustav je okrenut i ponovljen je manevar, naime dvanaest puta.

Sudeći po svemu, pokušaji posade da se da se vrati “Aegis” u stanje funkcioniranja nisu uspjeli, kao ni da daju ciljnu raspodjelu sredstava za protuzračnu obranu. Odgovor Rusije vojnom pritisku od strane SAD bio tiho poražavajući, kaže Pavel Zolotarev.

“To je prilično originalna demonstracija. Poslan je bombarder bez naoružanja, ali s aparatom za radio-elektronsko suzbijanje radio mjerača neprijatelja na brodu. Taj razarač je opremljen najmodernijom raketnim sustavom za obranu iz zraka. Ali ima značajan nedostatak u ovom slučaju”.

To su opcije za praćenje. Takvi sustavi su se pokazali dobrim kada je u pitanju nekoliko brodova, tako nekako mogu koordinirati svoje akcije. U ovom slučaju, to je bio samo jedan razarač. I po svemu sudeći, algoritam za funkcioniranje mjerenja radio opreme na razaraču u sustavu Aegis uporabom ruskog sustava za radio-elektronsko suzbijanje nije radio.

Dakle, to nije bila samo nervozna reakcija nadlijetanja, koja je pripadala uobičajenoj praksi samo tijekom Hladnog rata. Tu je odgovor u modernom sustavu, biti iznad svih informacija.

Poslije ovog događaja brod “Donald Cook”, kako je prijavljeno inozemnim sredstvima informiranja, brzo je prispio u luku u Rumunjskoj. 27 članova posade je podnijelo ostavku. Svih ljudi 27 napisalo da nisu imali namjeru da stavi svoj ​​život na kocku. To je neizravno potvrdila i izjava iz Pentagona. Tvrdi se da je ova akcija demoralizirala posadu američkog broda.

Kakav utjecaj, ako ga ima, će izazvati incident u Crnom moru, kada su u pitanju SAD? Prognoza Pavela Zolotareva je:

“Vjerujem da će Amerikanci nekako promijeniti mišljenje o savršenstvu sustava, Aegis. To bi bio čisto vojni aspekt. U političkom smislu, bilo bi teško da ne bude nikakvih demonstracija, koraci slijede sa ove strane ili druge. To je dovoljno. Međutim, ovo je vrlo neugodan trenutak za Amerikance. Sve u svemu, obrana raketnim sustavom koji oni razvijaju guta kolosalna sredstva. Najnovija komponenta, sustav postavljen na brod, “Aegis”, je također pokazao svoje nedostatke.

Sustav s kojim je ruski Su-24 stavio američki razarač “Donald Cook” u stanje šoka, nosi oznaku “Khibiny”. Ovo je naziv planinskog masiva na poluotoku Kola iza Arktičkog kruga. U “Khibiny” je najnoviji kompleks za radio-elektronsko potiskivanje neprijatelja. S njom će, sva je perspektiva, svi ruski avioni biti opremljeni. Nedavno, kompleks je ispitan u ratnoj vježbi na test polju u Buratiji.

Sudeći po izgledima, testovi su bili uspješni, jer je sada odlučeno da se testira kompleks pod veoma realnim uvjetima.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(de.sputniknews.com,dnevne.rs/uredio:nsp)

Prema raspoloživim podacima, uoči Drugog svjetskog rata Kraljevina Jugoslavija je posjedovala 84.574 kilograma čistog zlata.

Uviđajući opasnost u zemlji, knez Pavle je odobrio da veći dio zlatnih rezervi bude prebačen u Englesku u svibnju 1939. godine.

Transport je izvršio razarač “Beograd” i tako je u Englesku banku stiglo 980 sanduka u kojima se nalazilo 3379 zlatnih poluga. U ovoj banci Narodna banka je već imala 225 zlatnih poluga, pa je ukupna pričuva u Velikoj Britaniji uvećana na 44.886,61 kilogram čistog zlata.

Nakon početka Drugog svjetskog rata (1. rujna 1939), dok se očekivao napad na Veliku Britaniju, Savjet zemaljske obrane Jugoslavije je donio odluku da se zlato hitno prebaci u Sjedinjene Američke Države. Uz veliki rizik, u Njujork je transportiran iz Engleske 33.683,51 kilogram čistog zlata. U trezoru Engleske banke do kraja rata ostalo je 11203,10 kilograma.

Narodna banka je organizirala još dva transporta. U svibnju i lipnju 1940. iz Švicarske, preko Atene, u Njujork je upućeno 344 sanduka, odnosno 14168,16 kilograma čistog zlata. Uoči bombardiranja Beograda, Narodna banka Kraljevine Jugoslavije je kod Federalnih rezervi u SAD imala 47.851,67 kilograma čistog zlata.

Transport je izvršio razarač "Beograd" i tako je u Englesku banku stiglo 980 sanduka u kojima se nalazilo 3379 zlatnih poluga.

Treba istaknuti da je Narodna banka 18. ožujka 1941. godine, na tržištu zlata prodala za devize 20.002 kilograma čistog zlata u korist depozita kod Brazilske banke u iznosu od 11.225.000 dolara.

U trezorima u zemlji ostalo je 10.701,11 kilograma zlata. Još 1939. godine iz Beograda je evakuirano svo zlato: u užičkom podzemnom trezoru 9611,30 kilograma, dok je u sarajevskoj podružnici Narodne banke ostalo je 1089,80 kilograma.

Ministar financija u Simovićevoj pučističkoj vladi, Hrvat dr. Juraj Šutej, naredio je 7. travnja 1941. da se zlato iz užičkog trezora (204 sanduka) premjesti u Mostar. Kad je 10. travnja u Zagrebu proglašena NDH, ovo zlato je 14. travnja hitno prebačeno u Nikšić i sklonjeno u pećinu Trebjesa. Ni tu nije ostalo, već je 15. travnja prebačeno na aerodrom Krapina polje, radi prebacivanja u inozemstvo. Zlato koje je ostalo u Sarajevu zaplijenile su ustaše.

Usred travanjskog debakla, pučisti su se odlučili za bijeg iz zemlje, a 14. travnja se u manastiru Ostrog patrijarh Gavrilo blagoslovio i odlazak mladoga kralja Petra II. A 15. travnja 1941. najprije su evakuirani pučisti civili, a 16. travnja časnici pučisti, pa je poslije polijetanja posljednjeg aviona za Grčku (tromotorni bombarder “Savoja marketi SM – 79″, kojim je pilotirao zrakoplovni kapetan Ivan Dominko), u kome se nalazio glavni organizator puča i bijega iz zemlje, general Borivoje Mirković, na nikšićkom aerodromu ostalo 190 sanduka državnog zlata.

U avione je ukrcano (zbog male nosivosti i premnogo klijenata za bijeg) svega 14 sanduka (674 kilograma zlata). Pučistička vlada je ponijela osam sanduka (385 kilograma), a generalitet šest sanduka (289 kilograma). U Mirkovićevom avionu bilo je najviše sanduka sa zlatom – tri. Blizu grčke luke Preveza, generalov avion je pogođen i razbio se prilikom prinudnog slijetanja. Mirkoviću su bile slomljene obje noge. Na grčki teritorij je bilo prebačeno 216 političara, pučista, ne računajući njihove žene, bližu i daljnju rodbinu.

Zlato koje su pučisti donijeli u Englesku su morali  deponirati u Engleskoj banci. Preračunato u dolare, to je iznosilo 4.000.000 dolara za količinu od 385 kilograma, po jednima, a po drugima 245 kilograma čistog zlata. Od te sume su isplaćivane plaće pučistima i službenicima u njihovim vladama u Londonu, kao i mjesečne prinadležnosti kraljici Mariji, kralju Petru II i njegovoj braći, kraljevića Tomislavu i Andreji (svi su dobivali istu sumu kao i predsjednici vlada do 1952. godine).

Ali to nije bilo sve. Pučističke vlade: generala Simovića, Slobodana Jovanovića (dvije), Miloša Trifunovića, Božidara Purića i Ivana Šubašića, imale su na raspolaganju depozit Narodne banke Kraljevine Jugoslavije u banci Federalnih rezervi u New Yorku u iznosu od 24.587.814,08 dolara. Na tom računu je poslije rata ostalo nepotrošeno svega 662.757,13 dolara. Depozit u Brazilskoj banci (11.225.000 dolara za prodanih 20.002 kilograma zlata) nigdje se ne spominje.

Prema svemu sudeći, pučisti su u emigraciji potrošili 27.925.056,95 dolara. Šest sanduka, koje je uzeo generalitet, bilo je odmah predmet spora među samim pučistima i zbog njih su padale teške optužbe za vrijeme takozvane Kairske afere.

Što se događalo sa zlatom koje je ostalo u Nikšiću? Talijani su uzeli 176 sanduka ili 8393,22 kilograma čistog zlata. Nijemci su u manastiru Ostrog zaplijenili četiri sanduka ili 188,45 kilograma. Četnici su pronašli i uzeli jedan sanduk. Ozna je pronašla pet sanduka i predala ih Josipu Brozu.

Od predratnih 84.574 kilograma čistog monetarnog zlata, poslije rata je preostalo 49.033 kilograma. Šta se desilo sa 35.541 kilogramom državnog monetarnog zlata? Ustaše su, vidjeli smo, ukrali 1089,80 kilograma. Tko je, poslije pučista, najviše uzeo? Odgovor je: Amerikanci! Evo kako.

Poslije rata SAD su procijenile da je konfiscirana imovina njihovih građana u Jugoslaviji vrijedna 17 milijuna dolara. Realno, to je bila suma između tri i pet milijuna dolara. Amerikanci su zahtijevali da Jugoslavija to isplati iz svojih zlatnih rezervi koje su bile čuvane u Federalnim rezervama. Profesor dr. Milan Bartoš je sastavio prigovor da je riječ o depozitu u nuždi, ali je prigovor odbijen. I tako su naši saveznici Amerikanci iz jugoslavenskog depozita od 47.851,67 kilograma monetarnog zlata uzeli sebi 15.649,22 kilograma.

Teško je vjerovati da su Amerikanci jednostavno, kao gusari, opljačkali Jugoslovene. Nisu oni naplatili samo imovinu koju su komunisti zaplijenili američkim građanima 1948. godine. Kao plutokratska, trgovačka nacija, oni su naplatili sve ono što su u vidu pomoći (oružje, uniforme, hrana, vozila, zrakoplovi …) za vrijeme rata isporučili Brozovim partizanima i Mihailovićevim četnicima.

Ni to nije bilo nešto novo. Poslije Prvog svjetskog rata, naši saveznici Francuzi i Englezi su zahtijevali da im se sva pomoć plati. Čak i pertle za cokule koje su bile isporučene srpskoj vojsci pred proboj Solunskog fronta, a da ne govorimo o topovskom streljivu većeg kalibra. Čak i pertle! Opanci na nogama tih junaka više nisu bili upotrebljivi. I plaćene su saveznicima njihove vezice na cipelama!

Amerikancima je poslije Drugog svjetskog rata uspjelo naplatiti sve bombe koje su pred kraj rata bacili na srpski gradove. Svaku bombu, svaki litar goriva za svoje leteće tvrđave koje su donijele smrt mnogim Srbima, uglavnom civilima u Podgorici, Beogradu, Leskovcu, Bihaću … Praktični Amerikanci su i za to imali pokriće: bombe na Srbe je tražio Josip Broz, preko svog generala Koče Popovića.
 
 
izvor: skajvok3r.blogspot.com/uredio: nsp
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9341"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]