Captagon, tableta na bazi amfetamina, koja ISIL-ovce vodi u luđačke zločine, kreirana je u američkim laboratorijima

Kad ih vidiš mrtve ili, još bolje, kad zarobljeni cvile i plaću, shvatiš da nisu nepobjedivi. To je ona psihološka barijera koju naši borci svakodnevno probijaju i zato smo sve uspješniji, objašnjavao nam je kurdski ratnik nakon bitke za grad Al Hawl u sirijskom Kurdistanu stojeći pokraj ubijenog borca ISIL-a.

Po svoj prilici postavljen tako da ispod starog kauča na kojem je ležao, ako se leš pomakne, detonira nekoliko kilograma eksploziva, mrtvi ISIL-ovac nije više izgledao opasno. Tim više što je na sebi imao desetak ulaznih rana od metaka.

“Normalan čovjek bi pao nakon dva, tri pogotka. Ali ovi su toliko nadrogirani da moraš u njega sprašiti rafal prije nego što ga sruši”, govori istinski zgroženi Kurd.

Tada nam je spomen o narkoticima zvučao sporedno, no ponovno smo se s pričom o drogiranim ratnicima susreli nakon nekoliko dana u Kobaniju…

“Nakon borbi, kad su naši napokon očistili grad od Daeša, kod mnogih poginulih su u džepovima pronašli desetke tih njihovih tableta”, rekao nam je Mustafa, naš prevoditelj u tom gradu.

Ni tada nam se još potpuno nije upalila ona novinarska “crvena lampica” za uzbunu, no punim je sjajem zasvijetlila nakon vijesti da je u Libanonu uhićen saudijski princ Abdel Mohsen Bin Walid Bin Abdulaziz.

U njegovu privatnom mlažnjaku otkriveno je čak dvije tone tabletica Captagona – kako se popularno zove sintetički spoj na bazi amfetamina. Kopajući dalje, priča o Captagonu ili, kako ga neki zovu, “ISIL-ovoj drogi”, počela se otvarati kao Alibabina pećina.

Jer dvije tone sintetičke droge hiperbogati saudijski princ posve sigurno nije namjeravao “dilati” u mračnim ulicama Ryada, a teško da ih je nabavio baš za vlastitu upotrebu.

Captagon – sintetička droga na bazi amfetamina u obliku koji se posljednjih godina koristi na Bliskom istoku, prema brojnim izvorima, “dizajnirana” je u jednom laboratoriju NATO-a u Sofiji u Bugarskoj još 2011. godine, a među prvima su njezine učinke koristili pobunjenici u Libiji prilikom svrgavanja pukovnika Gadafija.

No Captagon, temeljno, stvoren je kao lijek još početkom 60-ih godina u SAD-u za liječenje ADHD-a – poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje.

Ali od lijeka do otrova nije bio dalek put. Danas se milijuni tih tabletica ilegalno proizvode u tajnim laboratorijima, uglavnom u istočnoj Europi i Turskoj, a masovno se koriste upravo u ratu na Bliskom istoku.

Povijest korištenja metamfetamina i amfetamina u raznim varijantama ipak seže puno dalje od “Arapskog proljeća”.

“Piloti! Previše borbenih misija? Ne možete ostati budni u zraku? Uzmite amfetamin!”, poruka je s plakata američkog ratnog zrakoplovstva s početka 2 svjetskog rata.

Svojim su vojnicima psihostimulanse davali saveznici – Britanci i Amerikanci, no svakako u blažem obliku, ciljano, kako bi ljudi bez sna mogli funkcionirati što dulje.

No prava zloupotreba pripisuje se nacistima i njihovim saveznicima Japancima u 2. svjetskom ratu. Nijemci su razvili metamfetamin pod tvorničkim imenom Pervitin, koji je masovno davan njihovim trupama na Istočnom frontu.

Stvorene su inačice – posebno za pješaštvo, posebno za zračne snage, a posebno za oklopne jedinice.

Stimulansi su se prvo ispitivali na zatočenicima koncentracijskih logora – jedno svjedočenje govori kako su zatočenike logora natovarili s 30-ak kilograma teškim naprtnjačama s kojima bi ovi na leđima, bez odmora, danima i noćima marširali unutar logora pod utjecajem posebno dizajniranog metamfetamina.

Za vojnike je Pervitin miješan sa slatkišima te pakiran u posebno dizajnirane i brendirane kutije poput, primjerice, tenkovske “Panzerschokolade”.
Pod utjecajem tih “čokolada”, tableta ili nakon što bi si izravno ubrizgavali otopinu Pervitina u venu, vojnici su danima marširali pod punom spremom, lakše podnosili ljutu rusku zimu i bezumno jurišali u smrt pred Staljingradom. Japanske varijante sličnih svojstava koristili su vojnici “Zemlje izlazećeg Sunca” čineći zvjerstva na pacifičkim otocima, a kamikaze, koji su se zrakoplovima zalijetali u samoubilačke napade na savezničke brodove, posve sigurno nisu prije polijetanja nazdravljali zelenim čajem ili čašicom sakea.

“To je sredstvo koje u pravilu koriste agresivne, osvajačke vojske, kad u vojniku treba ‘ubiti’ savjest, izbrisati granicu osjećaja zla”, objasnio nam je prof. dr. Slavko Sakoman, bez sumnje najveći autoritet za liječenje ovisnika o opijatima.

Šezdesetak godina od 2. svjetskog rata u vojnim su se laboratorijima, dakle, “prisjetili” Hitlerove taktike. S početkom kopnenih borbi na libijskom tlu prilikom svrgavanja Gaddafijeva režima, nakon što su Britanci i Francuzi odradili posao iz zraka, pobunjeničke frakcije su na kopnu jurišale, vrlo često upravo pod utjecajem Captagona.

Slično se zbivalo i prilikom svrgavanja Mubaraka u Egiptu, u Tunisu… Ali postoje i nama zemljopisno bliži primjeri.

“Imali smo zapovijed da ne smijemo koristiti bojevo streljivo u suzbijanju demonstranata koji su postajali sve agresivniji. Najjače što smo imali bili su gumeni meci. No od toga je bila slaba pomoć”, pričao nam je još prošle godine bivši pripadnik ukrajinske specijalne policije Berkut koji je bio angažiran na Maidanu u Kijevu u vrijeme kad su se prosvjedi iz mirnih pretvorili u izrazito nasilne.

Bilo je to u veljači 2014. Razgovarali smo u Donjecku, gdje su se sklonili mnogi pripadnici te postrojbe koja je nakon državnog udara u Ukrajini raspuštena, a oni stavljeni na javne liste za odstrel.

“Svjedočio sam situacijama kad su prosvjednici s palicama ili mačetama u rukama jurišali na nas. Iako bi bili pogođeni s gumenim metkom, nastavljali bi zakrvavljenih očiju. Padali bi, dizali se i nastavljali jurišati. Kao hipnotizirani, kao da nisu osjećali nikakvu bol”, objašnjavao je ovaj specijalac.

No prosvjednici nisu svjesno uzimali “ratničke tabletice”, metamfetaminski su pripravci bivali servirani, doznali smo, na svakom uglu, otopljeni u velikim loncima toplog čaja ili zdjelama s borščom koji se dijelio.

O tome nam je svoje iskustvo ispričao Dmitriy Steshin, čuveni ruski ratni izvjestitelj Komsomolske Pravde, koji je u Rusiji proglašen i za najboljeg novinara godine. U to vrijeme izvještavao je iz Kijeva.

“Bilo je jako hladno, oko minus 25 stupnjeva Celzijevih. Izvještavao sam o sukobima demonstranata i policije na kijevskim ulicama i cijelo vrijeme, kad je bila prilika, krijepio sam se tim besplatnim vrućim čajem. Bio sam u prvim redovima kad su demonstranti krenuli u izravan juriš na policiju. Nisam osjećao nikakav strah, naprotiv, euforično sam fotografirao. Po toj su nas hladnoći zalijevali vodenim topovima, no nije mi uopće smetalo. Nakon cijelog dana i cijele noći, oko 6 sati ujutro, vratio sam se u hotelsku sobu te krenuo onako promrzao i mokar pisati tekst i slati fotografije redakciji”, prisjetio se i nastavio:
“Sljedećih nekoliko dana bilo je isto, uopće nisam oka sklopio, no nije mi se ni spavalo. Pripisao sam to adrenalinu koji te puca u takvim situacijama, no po povratku kući osjećao sam se isto. Tri dana i tri noći bez trenutka sna uz finalno bunilo u kojem sam, ispričala mi je supruga, trgao i grizao jastuke. Tek nakon tjedan dana, došavši k sebi, shvatio sam da je riječ o amfetaminu ili metamfetaminu koji sam nesvjesno uzeo pijući ‘besplatni’ čaj”, zaključio je.

Neki izvori donose i priče kako je nakon kijevskih zbivanja mnogo ljudi koji su sudjelovali u protestima završilo u klinikama za odvikavanje od droga na koje su se, ne znajući što uzimaju, navukli.

No o tome u medijima nije bilo previše riječi. Što je, zapravo, bilo otopljeno u čaju neće se zacijelo nikad ni saznati.

Kao ni to pod utjecajem čega su bili demonstranti u Odesi koji su zapalili zgradu u koju su se sklonili njihovi protivnici i tako ih žive zapalili, a one koji su uspijevali pobjeći iz buktinje zatukli su čeličnim šipkama.

Bešćutnost, krvoločnost, bez sumnje je kod nekog stanje svijesti bez ikakvog kemijskog stimulansa. No takvi su pojedinci ipak rijetki, jer kako bi svijet u protivnom izgledao?

Ali uz “dobru psihičku pripremu”, začinjenu obilato kemijom, ljudi koji bi u normalnim okolnostima bili normalni pretvaraju se u monstrume.

Djelovanje Captagona je, ovisno o doziranju, kao izmišljeno za stvaranje “super ratnika” – nedostatak potrebe za snom, “beskrajna energija”, euforija i ubijanje bilo kakve empatije, radikalno podizanje tolerancije na bol…

Svi ti efekti u kombinaciji s radikaliziranošću, vjerskim fanatizmom, mržnjom prema svima koji “nisu s nama”, oružjem u rukama i bezakonju – rezultiraju prizorima na kakve smo, nažalost, već gotovo oguglali: ritualna ubojstva, odsjecanje glava, ubijanje djece, žena, mučenja, razapinjanja…

Iscurio je podatak i da su tablete Captagona pronađene u stanu jednog od pariških terorista. Koliko ih je ljetos preneseno u naprtnjačama na leđima izbjeglica koje su prolazile i kroz našu zemlju možemo samo nagađati.

No da bi netko odsjekao glavu nedužnom čovjeku ili ubio dijete nije dovoljno samo popiti tu tabletu. Mora postojati predispozicija.

Kao što ni svaki onaj koji popije bocu, dvije vina neće doći kući te izmlatiti ženu i dijete ili ubiti susjeda, nego zapjevati veselo s društvom ili naprosto zaspati.

Sakoman: On doslovce gasi dio mozga za rasuđivanje

O Captagonu – ISIL-ovu tajnom oružju, ali i općenito o korištenju kemijskih pripravaka na bazi amfetamina, razgovarali smo s prof. dr. Slavkom Sakomanom, našim najvećim autoritetom kad je u pitanju liječenje ovisnika o drogama.

Što je, zapravo, Captagon?

“Captagon je sintetička droga kojoj je baza amfetamin, a spada u grupu psihostimulatora središnjeg živčanog sustava. Stvorena je početkom šezdesetih godina u svrhu liječenja ADHD-a.”

No formula tog ‘lijeka’ je očigledno evoluirala u neželjenom pravcu. Postao je jedno od glavnih oružja fanatika ISIL-a, koji svoj Kalifat šire neviđenim terorom, bestijalnim zločinima, mučenjem i ubijanjem civila.
“Riječ je, kao što rekoh, o kombinaciji stvorenoj s namjerom, a ovisno o dozi koja se unosi u organizam, učestalosti te o kemijskom ‘dizajnu’, odnosno kombinacijom komponenti, kod konzumenta se izazivaju ovakvi efekti. No, naravno, osoba mora biti i predispozicionirana za to. Ima indicija da se pojavljuje metamfetamin koji je puno snažniji od amfetamina i, po svemu viđenom, prisutan je u tim ratnim zonama. Na sličan je način Hitler koristio metamfetamin na svojim vojnicima u 2. svjetskom ratu, a koristili su ga i Japanci. Bile su to tzv. Desoxyn tablete, odnosno komercijalnog naziva – Pervitin.”

No koliko znam, psihostimulanse koristili su i saveznički vojnici, Britanci i Amerikanci, zar ne?

“Gdje god se očekuju situacije nužne budnosti, koriste se određene vrste takvih stimulansa. Piloti, tenkisti… Doziranje i sastav je u domeni vojne tajne, no nije tajna da takvi pripravci postoje u legalnom setu za opskrbljivanje operativaca na terenu, kad je nužno biti budan i usredotočen dan, dva u kontinuitetu.”

No ove kombinacije ipak su nešto drugo…

“Da, kemičari u laboratorijima kombiniranjem amfetamina, metamfetamina i još nekih kemikalija mogu, s velikom vjerojatnošću, ‘gađati’ učinak na konzumenta. Budnost, energija, osjećaj moći, snage, izdržljivost, hrabrost, izostanak straha od smrti, neosjećaj gladi, pa i žeđi, lako podnošenje fizičke boli, euforija, usredotočenost cilju… Takve kombinacije mogu konzumenta toliko fiksirati na zadani cilj i u mozgu stvoriti reakciju da fizičku bol gotovo ignorira.”

Dakle, uz dobru tjelesnu pripremu, vojnu obuku, religijsku isfanatiziranost, s većim dozama takve kemije dobivamo, zapravo, gotovo savršeni, nemilosrdni ljudski stroj za ubijanje? Oni, možemo to vidjeti na brojnim snimkama na internetu, ubijaju, kolju, s osmijehom na licu, s uživanjem. Hoće li svatko tko se naguta tih tableta postati takav?

“Ne. Uvjeren sam da među njima postoje velike razlike, da ima i onih koji, bez obzira na dozu, ne bi uzeli mačetu u ruke i sjekli glave. No fanatizam se s tom drogom pojačava, a među njima posve sigurno ima psihopata kojima se one najgore crte ličnosti još više aktiviraju. Oni najgori moraju imati predispoziciju, izostanak empatije, a takvi se i sami guraju u takve situacije. Posve sigurno i njihovi vođe prepoznaju takve tipove među svojim ljudima i daju im takve zadatke u kojima ovi uživaju.”

Možemo, dakle, u laboratoriju, ‘igrajući’ se s omjerima i vrstama supstanci, stvoriti pripravke koji će ciljano djelovati – posebne tablete za nemilosrdne egzekutore, posebne za bombaše samoubojice, posebne za neumorne ratnike…?

“Da, može se laboratorijski manipulirati s kombinacijom molekula same tablete. Kemičari kombinacijom u omjerima supstanci mogu s velikom vjerojatnošću kemijski manipulirati ponašanje ljudi. Metamfetamin, za razliku od amfetamina, djeluje na više sustava, uz adrenalin, aktivniji je u mozgu i izaziva jače reakcije – uz silnu energiju i nekritičku euforiju te osjećaj užitka.”

“Kakve su posljedice korištenja?

“Strašne. Te su supstance neurotoksične, oštećuju sivu tvar, mozak atrofira…, oni koji su malo predispozicionirani za psihoze odlaze u totalno ludilo. Dakle, s paranojom u glavi, nabrijan si, vidiš neprijatelja i gdje ga nema…”

No metamfetamin nije samo ‘ratnička droga’, koriste ga i ‘civili’ za zabavu…

“U Americi je, po zapljenama, metamfetamin na prvome mjestu. Svojedobno je bio jedan od glavnih razloga i za širenje AIDS-a. Bio je glavna droga u gay klubovima i pod njegovim utjecajem konzumenti su gubili osjećaj za kritičnost prema vlastitom ponašanju, nisu uopće vodili brigu o zaštiti. No kad pričamo o korištenju u ratu, efekti su eliminiranje savjesti, takvi ljudi postaju sami oružje, ne samo nositelji oružja.”

No sama činjenica da pod utjecajem, primjerice Captagona ili neke njegove inačice, ISIL-ovci rade zvjerstva, ne opravdava njihove postupke.

“Ne, riječ je uglavnom o ljudima manipuliranim religijom i njezinim ekstremnim tumačenjem, ideologijom, a uglavnom je riječ i o neobrazovanim, primitivnijim osobama i kao takvi su idealni instrument za ostvarenje određenih ciljeva. Kad im daju takvu drogu, i ono malo razumnosti i savjesti – nestaje. Te droge utječu na deaktivaciju frontalnog režnja mozga zaduženog da razmišlja o posljedicama, da kontrolira ponašanje. To se eliminira i nagonske strasti izlaze na vidjelo.”
 
(express.hr/uredio:nsp)

Odavno je poznato i dokumentirano da su se tijekom i poslije sovjetsko-afganistanskog rata takozvani “sveti ratnici”, mudžahedini, borili u tajnim ratovima koji su postali sastavni dio američke vanjske politike

1997. godine je Kongresni odbor Republikanske stranke (RPC) s namjerom da diskreditira predsjednika Billa Clintona objavio dokument koji baca svjetlo na podmuklu ulogu Clintonove administracije u obuci i korištenju i islamističkih plaćenika s ciljem da se Bosna pretvori “militantnu islamističku bazu”.

U mnogo aspekata su Bosna i Kosovo ’90-ih bili “proba” za destabilizaciju Bliskog istoka (Iraka, Libije, Sirije, Jemena).

Prema izraelskim obavještajnim izvorima u Siriji je korištenje islamističkih militanata pokrenuto prije 2011. godine i to pod okriljem NATO saveza i turske Vrhovne komande u vezi s Pentagonom.

Izvješće Republikanskog kongresnog odbora otkriva da je američka administracija na savjet Clintonovog Vijeća za nacionalnu sigurnost na čelu s Anthonyem Lakeom “pomogla Bosnu pretvoriti u militantnu islamističku bazu” u kojoj će se zapošljavati tisuće mudžahedina iz muslimanskog svijeta kroz takozvanu “militantnu islamsku mrežu”.

“Možda je najopasnija za misiju SFOR-a, a što je još važnije, za sigurnost američkog osoblja u službi u Bosni, nespremnost Clintonove administracije da Kongresu i američkom narodu progovori o svom suučesništvu u isporuci oružja iz Irana muslimanskoj vladi u Sarajevu. Tu je praksu osobno odobrio Bill Clinton u travnju 1994. godine i to na nagovor direktora CIA-e, tadašnjeg čelnika Vijeća za nacionalnu sigurnost (NSC) Anthonya Lakea i američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha, koji je, kako prema izjavama izvora iz obavještajne zajednice piše Los Angeles Times, “odigrao središnju ulogu u dramatičnom porastu iranskog utjecaja u Bosni. (…) Uz oružje su u Bosnu u velikom broju došli i pripadnici Iranske revolucionarne garde i obavještajni operativci iranske službe VEVAK, zajedno s tisućama mudžahedina iz cijelog muslimanskog svijeta. Također se nastojalo uključiti i nekoliko drugih muslimanskih zemalja (uključujući Bruneje, Maleziju, Pakistan, Saudijsku Arabiju, Sudan i Tursku), te brojne radikalne muslimanske organizacije”, stoji u izvješću američkog Republikanskog kongresnog odbora.

O odjeljku o radikalnoj prirodi sarajevskog režima stoji da je Clintonova administracija u temelju pogrešno procijenila politiku iranskog utjecaja u Bosni pogrešno tumačila pravu prirodu muslimanskog režima koji ima koristi od politike naoružanja Iran BiH.

“Najsumnjivije je što se za sve bošnjačke odnose tvrdi da su reklama za samo-posluživanje i da se Vlada nada da će na kraju uspostavi multietničko liberalno demokratsko društvo. Takvi ideali se mogu pripisati nekolicini članova bosanskih vladajućih krugova, kao i općenito sekularnoj populaciji, ali predsjednik Izethbegovic i njegove veze ukazuju na mnogo različite privatne namjere i ciljeve”, 1995. je izvijestio pukovnik John E. Sray iz američkog Ureda za strane vojne studije iz Fort Leavenwortha.

Dokazi da je vodstvo vladajuće Stranke demokratske akcije (SDA), a time i sarajevski vlada, odavno inspirirana načelima radikalnog islama su neizbježni. Sljedeća tri profila su vrlo poučna:

Alija Izetbegović, sadašnji bosanski predsjednik i šef SDA, 1970. je bio autor radikalne “Islamske deklaracije” koja se poziva na “islamski pokret” za početak preuzimanja vlasti, što bi dovelo do ukidanja “postojeće nemuslimanske vlada i izgradnje jedne nove, islamske koja će uništiti neislamske institucije i stvoriti međunarodnu federaciju islamskih država, jer ne može biti ni mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih institucija”.

“Predsjednik Alija Izetbegović se nakon nekoliko desetljeća vratio na radikalni program, a u središtu iranskog sustava u Europi su Bosna i Hercegovina i on, koji se zalaže za uspostavu Islamske Republike u Bosni i Hercegovini”, 09. siječnja 1992. piše republikanski radna skupina Predstavničkog doma za terorizam i nekonvencionalno ratovanje.

Izvješće radne skupine dodatno opisuje Izetbegovićeve kontakte s Iranom i Libijom 1991. godine, prije nego što je počeo rat u Bosni i Hercegovini. On se također istaknuo kao “fundamentalistički musliman” i član organizacije “Fedayeen islama”, iranske radikalne grupe koja datira još iz 1930-ih.

Izetbegović ustrajao u svojim naporima za uspostavu islamske vlasti u Bosni i Hercegovini i zato su ga komunisti zatvorili 1983.

Dalje je iscrpno dokumentirana uloga jedne “humanitarne organizacije” iz Sudana, pod nazivom “Third World Relief Agency” (TWRA). Clintonova administracija je “digla ruke” angažmana islamske mreže naoružanja, uključujući i preglede iranskih raketa od strane američkih vladinih dužnosnika. (…) Agencija TWRA, sa sjedištem u Sudanu, bila je lažna humanitarna organizacija i glavna karika u dostavi oružja u Bosnu. Za TWRA se vjeruje da je čvrsto povezana s islamističkom terorističkom mrežom šeika Omara Abdel Rahmana, osuđenog za planiranje napada na World Trade Center 1993. godine, te s Osamom Bin Ladenom, bogatim saudijskim emigrantom za kojega se vjeruje da financira brojne militantne skupine”, komentirajući izvješće 22. 09. 1996. piše Washington Post.

Izvješće Republikanskog odbora citirajući službene dokumente, kao i izvore američkih medija, potvrđuje nedvojbeno suučesništvo Clintonove administracije s nekoliko islamističkih fundamentalističkih organizacija, uključujući i Al Qaedu Osame Bin Ladena.

Koji je krajnji cilj ovog izvješća?

Republikanci su u to vrijeme htjeli potkopati Clintonovu administracije. Međutim, u vrijeme kada je cijela zemlja oči prikovala na skandal oko Monice Lewinsky, republikanci su odlučili da nije trenutak za pokretanje afere “Iran-Bosnagate”, koja bi možda preusmjerila pozornost javnosti daleko od skandala s Monicom Lewinsky.

Republikanci su htjeli diskreditirati Billa Clintona “zbog toga što je lagao američkom narodu” s njegovom aferom u Bijeloj kući s Monicom Lewinsky, iako su imali više materijalnih dokaza o “lažima vanjske politike” i tajnim operacijama koje uključuju zapošljavanje “džihadista” na Balkanu. Bez sumnje su se demokrati i republikanci su se složili da ne vrše pritisak na Pentagon i CIA-u.

Naime, Clintonova podrška islamističkim terorističkim organizacijama u Bosni i na Kosovu je bila samo nastavak posla kojim je upravljala CIA, odnosno podrške i zapošljavanja mudžahedina što se pod nadzorom američke Središnje obavještajne agencije počelo provoditi tijekom ’80-ih u Afganistanu.

U “Bosanskom uzorku”, izvješću u Republikanskog kongresnog odbora iz 1997. godine, tada se spominje i Kosovo. Među stranim plaćenicima, koji su se borili na Kosovu, kasnije u Makedoniji 2001. godine, bili su mudžahedini s Bliskog istoka i srednjoazijskih republika bivšeg Sovjetskog Saveza, kao i “vojnici sreće” iz nekoliko zemalja NATO saveza, uključujući Veliku Britaniju, Nizozemsku i Njemačku.

“Iz britanskih vojnih izvora je potvrđeno da im je zadaća naoružavanja i obuke OVK bila povjerena 1998. od strane američke obavještajne agencije (DIA) i britanske tajne obavještajne službe MI6, zajedno s “bivšim časnicima 22. SAS pukovnije, kao i tri britanske i američke privatne zaštitarske tvrtke”, 29. kolovoza 1999. prenosi The Scotsman Glasgow.

Američka DIA prilazi službi MI6 da organizira program obuke za OVK, rekao je viši britanski vojni izvor. MI6 je tada sklopio ugovor s dvije britanske sigurnosne tvrtke, kojima je pak pristupio veliki broj bivših pripadnika 22. SAS pukovnije. Potom su sastavljeni popisi oružja i opreme potrebne Oslobodilačkoj vojsci Kosova.

“Dok su se trajale ove tajne operacije, članovi 22. SAS pukovnije, uglavnom iz jedinice D Squadron, prvi su bili raspoređeni na Kosovu prije početka bombardiranja u ožujku”, stoji dalje u dokumentu.

Dok su specijalne britanske SAS snage u bazu u sjevernoj Albaniji obučavali OVK, vojni instruktori iz Turske i Afganistana koje je financirao “Islamski džihad” su s njima surađivali i OVK trenirali u taktikama i preusmjeravanju gerilskog ratovanja.

Bin Laden je i sam posjetio Albaniju. Njegova je bila jedna od nekoliko fundamentalističkih skupina koje su poslane za borbu na Kosovu. Za Bin Ladena se vjeruje da je u Albaniji pokrenuo operaciju 1994. godine. Albanski izvori kažu da je Sali Berisha, koji je tada bio predsjednik, imamo veze s nekim skupinama koje su se kasnije pokazale kao ekstremni fundamentalisti, 1997. piše Republikanski kongresni odbor.

Ispod članka kojeg je objavio profesor Michel Chossudovsky je opširan, detaljan i kompletan tekst kongresnog dokumenta Republikanskog odbora koji dokazuje da je Clintonova administracija surađivala​​ s Al Qaedom. Akcije poduzete od Clintonove administracije su bile usmjerene u stvaranje etničkih i sektaških podjela koje su na kraju dovele do pucanja jugoslavenske federacije.

U tom smislu, Obamina administracija i njena prikrivena podrška ISIL-u u Siriji i Iraku podsjeća na lukavu podršku Clintonove administracije militantnoj islamističkoj bazi u Bosni i na Kosovu, što sugerira da američki obavještajni krugovi umjesto Bijele kuće i State Departmenta određuju glavne smjernice američke vanjske politike koja se sastoji u pružanju podrške i financiranju islamističkih terorističkih organizacija s ciljem destabilizacije suverenih država.

**********************************************************

Kompletno izvješće “Republican Party Committee of the US Congress / Help Turn Bosnia into Militant Islamic Base / 1997″ sa svim pojedinostima se nalazi u članku prof. Chossudovskog, ali ga republikanci nikada nisu objavili iz razloga što su tada smatrali da je Billu Clintonu “dovoljan” skandal s Monicom Lewinsky, ali i stoga što je Republikanska stranka i sama surađivala s islamističkim ekstremistima tijekom sovjetsko-afganistanskog rata.

Jednom bi prilikom, ako to već nije učinjeno, bilo dobro prevesti cijeli tekst dokumenta koji je nastao ne toliko iz želje za istinom i pravdom, nego u svrhu unutarnjeg političkog obračuna u Sjedinjenim Državama. Naime, ovaj dokument svjedoči da veze Clintonove i svih drugih američkih administracija s terorističkim i ekstremističkim skupinama, bile one islamističke ili profašističke kao u Latinskoj Americi, nikada nisu bile usmjerene za dobrobit suverenih naroda i država, pa tako niti Bošnjaka ni Bosne i Hercegovine, bivšu Jugoslaviju u cjelini da i ne spominjemo.

Upravo suprotno, cilj je uvijek bilo njihovo uništenje svjesnim raspirivanjem etničkih, vjerskih i sektaških sukoba, nakon kojih se u posljednjem činu i nakon stotina tisuća mrtvih i milijuna raseljenih Pentagon i NATO savez pojavljuju u ulozi “spasitelja”.

Uspoređujući situaciju ’90-ih u regiji i Bliski istok danas, nema sumnje da će, nakon godina ratova, stotina tisuća mrtvih i milijuna raseljenih od kojih dio preplavljuje Europu, Washington krenuti u završni dio scenarija u kojem će se ponuditi da “stabilizira regiju”. Postoji mala prepreka u tom scenariju, jer je Bashar Al-Assad još uvijek u Damasku, a sada su u cijeli proces uključene i druge svjetske i regionalne velesile, ali ovaj put puno aktivnije nego prije 20 i više godina.

Michel Chossudovsky: Bill Clinton Worked Hand in Glove with Al Qaeda: Helped Turn Bosnia into Militant Islamic Base
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)