Tužitelj Međunarodnog kaznenog suda Fatu Bensuda ima razloge za pretpostavku da su CIA i američki vojnici u Afganistanu krivi za mučenja i druge ratne zločine

“U ovom trenutku dostupna informacija pruža opravdane razloge da se vjeruje da su članovi Oružanih snaga SAD i američke Centralne obavještajne uprave za vrijeme ispitivanja uhićenih pribjegli načinima koji su, po mišljenju povjerenstva, ratni zločini, uključujući mučenje, surovo obraćanja, vrijeđanje dostojanstva ličnosti i nasilje”, naveo je tužitelj u godišnjem izvještaju, koji se tiče preliminarne istrage.

U dokumentu piše o navodnim ratnim zločinima, koje su izvršili američki vojnici u razdoblju od svibnja 2003. do siječnja 2015. godine protiv najmanje 61 osobe, a pri tome se navodi da je najveći broj zločina mogao biti izvršen 2003. i 2004. godine.

Navedeno je i da su pripadnici CIA-e navodno, koristili mučenje, surovo i neprimjereno obraćanje protiv 27 zatvorenika na teritoriju Afganistana, Poljske, Rumunjske i Litve, u razdoblju od prosinca 2002. do ožujka 2008. godine.

Kao i u slučaju s američkim vojnicima, većina navodnih zločina se dogodila 2003. i 2004. godine.
 
(sputniknews.com)

Rusija izgubila na izborima u Vijeću za ljudska prava UN-a (UNHRC) po prvi put od osnutka vijeća 2006. godine

Za dlaku ju je prestigla strane Hrvatska – dok je nedvojbeno najveći zagovornik terorizma u svijetu, Saudijska Arabija, ponovno je izabrana u vijeće unatoč snažne osude od strane globalne organizacije za ljudska prava.

Hrvatska je u petak, nakon što su su izbrojeni glasovi svih 193 država članica Opće skupštine UN-a, zahvaljujući tomu što je u tajnom izjašnjavanju dobila dva glasa više od Rusije, prvi puta izabrana za članicu Vijeća za ljudska prava UN-a. Osim što je Rusija tijesno izgubila od Hrvatske, poražena je i od Mađarske koja je dobila čak 32 glasa više.

Tako je Opća skupština izabrala dvije nove članice Vijeća za ljudska prava iz Istočne Europe, a Rusija je prvi puta ispala iz tog Vijeća. U članstvo su, među ostalim, ponovno izabrane SAD, Velika Britanija, Kina, Saudijska Arabija… Prvi put se dogodilo da jedna stalna članica Vijeća sigurnosti nije izabrana u Vijeće za ljudska prava koje je osnovano 2006. što je ozbiljno političko poniženje za Moskvu.

Presudno je bilo bombardiranje Aleppa

Inače, više međunarodnih udruga za ljudska prava zalagalo se i protiv izbora Saudijske Arabije u Vijeće, ali se na kraju Rijad ipak nekako provukao. Izbacivanjem iz Vijeća za ljudska prava UN-a, međunarodna zajednica zadala je težak udarac Moskvi.

Predstavnik Rusije u UN-u Vitalij Ćurkin zaključio je kako je razlog poraza to što je njegova zemlja puno izloženija utjecajima međunarodne diplomacije nego li Hrvatska i Mađarska.

Izaslanik UN-a za Siriju Gerard van Bohemen iz Novog Zelanda komentirao je pak kako vjeruje da je pri izbacivanju Rusije iz Vijeća važnu ulogu odigralo njeno ponašanje u Siriji, a posebice bombardiranje grada Alepa. Vijeće za ljudska prava uspostavljeno je rezolucijom Opće skupštine UN-a 2006. godine, s mandatom jačanja promicanja i zaštite ljudskih prava na globalnoj razini kao i razmatranja stanja ljudskih prava u svim zemljama svijeta.

Vijeće broji 47 država članica, a ponekad ga se opisuje kao galeriju najvećih kršitelja ljudskih prava. Naime, članice Vijeća su, među ostalim, i Ekvador, El Salvador, Kirgistan, Nigerija, Paragvaj, Filipini, Burundi, Venecuela… Afričke države imaju u Vijeću 13 mjesta, azijske 13, latinoameričke 8, Zapadna Europa i ostale države 7, dok Istočna Europa ima 6 mjesta. Članstvo u Vijeću traje tri godine, a njime upravlja Biro u kojemu su predsjednik i četiri potpredsjednika.

Kako se danas osjeća gospodin Sergej Lavrov

Po ocjeni službenog Zagreba izbor u Vijeće za ljudska prava veliki je uspjeh hrvatske diplomacije koja je prepoznata po svom zalaganju za zaštitu ljudskih prava, “za sve ljude, u svim okolnostima i bez diskriminacije”. Budući da Vijeće ima važnu ulogu u istraživanjima kršenja ljudskih prava u pojedinim državama, utjecaj, pa i odgovornost Hrvatske, ističe se, bitno će ojačati.

To će također biti, zaključuje se, novi poticaj Zagrebu da nastavi s promicanjem nacionalnih prioriteta, kao što su zaštita prava djeteta i osoba s invaliditetom te, posebice, zaštita prava žena u njihovim najranjivijim kontekstima, borbi protiv diskriminacije žena i nasilja nad njima.

Također, Hrvatska će intenzivirati borbu protiv svih oblika diskriminacije i zločina iz mržnje, kao i na učinkovitu zaštitu svih žrtava u sukobima štiteći dostojanstvo i pravo na život svake ljudske osobe. Inače, i SAD su svojedobno doživjele slične udarce kao sada Rusija.

Prvo 2001. nisu bile izabrane u Komisiju za ljudska prava, koja nije tako značajna kao Vijeće za zaštitu ljudskih prava UN-a, i to ponajprije zbog odnosa tadašnjeg američkog predsjednika George Busha spram Kine, Kube, Palestine, a potom 2006. nisu bile primljene ni u Međunarodnu pravnu komisiju…

Tada je državni tajnik SAD-a Colin Powell, opisao kako je “njegova zemlja ostavila malo krvi na podu”, pa se vjerojatno danas slično osjeća i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

Human Rights Watch i Amnesty International proizvedene su podržali zajedničku izjavu ranije ove godine u kojoj su osudili Saudijsku Arabiju za “užasane prekršaje” u Jemenu, gdje su optuženi za ratne zločine bombardiranja Huthi pobunjenika – što je rezultiralo smrću preko 4.000 civila. Obje organizacije pozvale su da Saudijska Arabija, član vijeća od 2006. godine bude suspendirana iz UNHRC-a, ali bez uspjeha.

Da podsjetimo, Ujedinjeni narodi su osnovani 1945. godine radi na kriminalnim temeljima i neučinkovitoj organizaciji Lige Naroda.
 
(telegram.hr)

Sjedinjene Države, Velika Britanija i njihovi saveznici vrlo su selektivni u području ljudskih prava dok provode svoje političke interese, smatra Stephen Zunes, stručnjak za međunarodne odnose iz Kalifornije

On navodi da London i Washington pokazuju dvostruke standarde u pristupu ratnim zločinima

Saudijska Arabija bombardira Jemen od 2015. Rat je već odnio 10.000 žrtava, a više od milijun djece je pothranjeno, prema podacima UN. Velika Britanija je jedan od glavnih dobavljača oružja usluga za Saudijce.

Ona je odobrila više od tri milijarde funti u prodaji oružja kako bi vratila bivšeg predsjednika Jemena Abda Rabuha Mansura Hadija, saudijskog saveznika.

Ali američki senator Chris Murphy navodi da “američki otisak postoji na svakom ubijenom civilu u Jemenu”, navodi CNN.

Pod administracijom predsjednika Barack Obame SAD su prodale više oružja Saudijskoj Arabiji nego bilo koja druga administracija.

Amerika je, također, koaliciji predvođenoj Saudijcima u Jemenu pomogla u obavještavanju i punjenju zrakoplova gorivom tijekom bombardiranja.

“Ako razgovarate sa Jemencima, oni će vam reći da okupaciju ne smatraju saudijskom. Oni na bombardiranje gledaju kao na američko“, rekao je Murphy.

Europska unija je pokušala pokrenuti neovisnu međunarodnu istragu agresije Saudijske Arabije u Jemenu i dobila potporu za svoj prijedlog.

Međutim, protivljenje Velike Britanije potkopava te napore i primorava Savjet za ljudska prava UN (UNHRC) zamijeniti prijedlog mnogo slabijim – “da prate i izvještavaju o situaciji”.

SAD imaju isti pristup prema izraelskim ratnim zločinima nad Palestincima. Ona je glavni dobavljač oružja za Izrael. Prošle godine na 29. redovitoj sjednici UNHRC, Amerika je bila jedina zemlja u svijetu koja se suprotstavila rezoluciji kojom se Izrael poziva na odgovornost za ratne zločine.

“Ovo je, nažalost, tipično za veliki broj zapadnih zemalja kada je u pitanju istraga o ratnim zločinima”, rekao je Zunes u intervjuu za “Press TV”. “Unatoč pompeznim riječima o ljudskim pravima ovih velikih sila, ovo je za njih više političko pitanje”, dodao je on.

“Oni će istaknuti, a ponekad čak i preuveličati zločine protiv čovječnosti i druga kršenja ljudskih prava zemalja koje smatraju neprijateljima, ali će negirati, minimizirati i zataškati takve zločine onih vlada koje smatraju saveznicima”, objasnio je Zunes.

“Važno je da imamo istu mjeru za međunarodno humanitarno pravo. Sama priroda zakona je da treba vrijediti jednako za sve, bez obzira na ideologije vlade ili vanjske odnosa”, zaključio je Murphy.
 
(sputniknews.com)

Gotovo svatko ima neku vlastitu i društvenu tabu temu – taj termin odnosi se na nepisanu zabranu djelovanja zbog mišljenja da bi takvo djelovanje bilo u suprotnosti s društvenim, religijskim ili prirodnim normama i dogmama

Dolazi od tongoanske riječi ‘tapu’ koja označava zabranu. Mi ćemo u ovom tekstu nastojati rezimirati ključne tabue – od onih univerzalnih do tipičnih za hrvatsko društvo, te popratiti je li u pitanju rezonska zabrana ili društveni inženjering.

1. Obiteljski delikti (incest, ubojstvo roditelja… ) – univerzalni tabui koje je Sigmund Freud kao jedine dvije opće zabrane koje su formirale društvo u cjelini. Suvremeno društvo nakon seksualne revolucije niti ove delikte ne smatra u svim svojim strukturama potpuno pogrešnim, a određene grupacije nastoje i relativizirati seks s članovima obitelji kao ‘izbor’. Ubojstvo je samo po sebi zakonski zabranjeno i samim time nedopustivo.

2. Kanibalizam – bez obzira je li riječ o ubojstvu, konzumaciji lešine prirodno preminule osobe ili pak odstranjenih udova, kanibalizam nipošto nije prihvatljiva tema. S druge strane, tu je i genetska blokada konzumacije ljudskog mesa koju prezentira pojava priona zvanog kuru. U medijima su čak i znanstvena istraživanja (plemena bez prionske bolesti) dovedena do blokade, čisto jer uključuju mogućnost da su ljudi u svojim ranijim razdobljima bili kanibali.

3. Grupni rituali (grupno ubojstvo, grupno silovanje, žrtvovanje životinja i ljudi, okultizam…) – unatoč uvriježenoj činjenici kako psihologija mase na neki način štiti pojedinca, postoje glasno i jasno osuđivani aktovi. Zakon brani nasilje, no ništa drugačija nije niti situacija sa žrtvovanjem životinja ili okultnim praksama. A one su definitivno tabui koji su medijski diskvalificirani kao ‘teorije zavjere’, čak i bez ozbiljnijeg propitkivanja.

4. Seksualni delikti – bilo kakve rasprave o incestu, silovanju, nekrofiliji, zoofiliji ili pedofiliji u potpunosti su cenzurirane priče. Hrvatska praksa prilično izbjegava razgovore i društvene debate čak i o kamasutri, preljubu, homoseksualnosti, preljubu i poligamiji. Tradicija je oštar kritičar tih praksi.

5. Životni delikti – je li abortus zločin ili nije i kada ga treba dopustiti, trebamo li osobe gasiti s aparata ako im nema pomoći, je li lov iz rekreacije dopustiv, kako se nositi s nasiljem u obitelji i je li umjetna oplodnja protiv prirodnog životnog poretka samo su neke od debata. Pisanje o njima zadire u filozofiju, tradiciju i osobne stavove i samim time se naveliko izbjegava zbog opasnosti od javne kritike.

6. Ratni zločini – situacija koja je u regiji prilično zastupljena samo je dio ‘ledene sante’ koji se čak i nastoji razriješiti na neki konsenzusni način. No, nitko ne razmišlja zašto se ne procesuiraju saveznički desanti i masakri u Libiji, Siriji, Afganistanu, Iraku… Milijuni mrtvih, opustošene zemlje, a bez sudskih procesa od međunarodne važnosti.

7. Kritika zaštićenih skupina – bilo kakva kritika o načinu rada i financiranju skupina za ‘zaštitu ljudskih prava’ (od Dokumente, Rekoma, Iskoraka, Vigilarea), religijskih skupina (crkve), udruga i agencija (tisuće braniteljskih udruga, sportski klubovi, kulturne institucije), narodnih pokreta (židovi i cionisti, katolici i Opus Dei/Jezuiti, muslimani i vehabije) i stranaka nailazi na otpor osoba koje od sustava ili imaju koristi ili su ideološki s njima povezani. Bez obzira na konkretne dokaze o kriminalnim aktivnostima.

8. Konzumacija psihodelika – jedina domena koju brane praktički sve organizirane religije su psihoaktivne supstance i biljke. Unatoč činjenici da ovo polje jedino doista pruža momentalna duhovna iskustva od šireg značaja, tema je oštro zabranjena u javnosti, a osobe koje se usude o svemu progovoriti odmah su etiketirane kao ‘ovisnici’ ili ‘drogeraši’, i to od strane osoba koje na redovnoj bazi konzumiraju adiktivne supstance poput nikotina ili alkohola.

9. Pravo na vlastiti izbor (samoubojstvo, (ne)liječenje, ideologija, religija…) – društvo najčešće brani komentiranje nekih tema upravo zbog ‘opasnosti’ vlastitog izbora i individualnosti. Tako se oboljelima brani uporaba alternativne medicine ili znanstveno dokazano učinkovito ljekovitog kanabisa zbog zakona, pravo na samoubojstvo, različitost u ideologiji i religiji koje se najčešće urušavaju nastojanjem utjecaja na suprotne strane i slično.

10. Tjelesni delikti (masturbacija, fekalije, mirisi, umjetni udovi, ožiljci…) – iako na prvu izgleda posve logično ne pričati o vlastitim masturbacijskim navikama, to bi zapravo trebalo biti posve normalno, kao i komentari odlazaka na toalet i sl. Isto tako problem ne bi trebao postojati kada se druge treba upozoriti na nehigijenske i antidruštvene navike poput intenzivnog mirisa znoja, prdenja i podrigivanja u javnosti koje se unatoč potrebi panično izbjegava i sl. A da ne pričamo o progresivnim zdravstvenim tehnikama poput ispijanja vlastitog urina…
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

Da rat između Sjedinjenih Država i ostalog svijeta već traje i da su neprijatelji Washingtona sve opasniji, postoji mnogo dokaza. Jedan od novih američkih rivala je i Europska unija. Naime, postoje pokazatelji da se strazburški “Babilonci” pokušavaju osloboditi američkog tutorstva.

Ljudi koji su skloni vjerovanju u postojanje zakona “sjetve i žetve”, poslije svega što je SAD učinila svijetu, uzimaju u obzir i kletvu poglavice indijanskog plemena Ondanga. Poglavica, profesor na jednom američkom sveučilištu, optužio je 1996. godine s govornice u dvorani hotela “Omni”, u Atlanti, tijekom godišnje konferencije TV mreže CNN, bijelu Ameriku za genocid nad njegovim sjedilačkim narodom. Poglavica profesor je uputio auditoriju zastrašujuće riječi: “Duhovi naših predaka će vas kazniti. Vi ćete ginuti u tuđim ratovima, umirat ćete od teških bolesti, vaši avioni će padati. Vi ste prokleti! “.

S druge strane, neizbježno osvajanje Istoka u režiji Sjedinjenih Američkih Država je u poodmakloj je fazi. Umjesto vojnih jedinica, u ruskim republikama raspoređene su različite zapadne tvrtke. Uzbekistanski zlato preuzela je američka tvrtka “Newmont”.

Pamuk iz Rusije odvozi jedna britanska tvrtka. Kazahstansko “crno zlato” iz Tengiz-a iskorištavaju “British Petroleum” i američki “Chevron”. Kazahstanski plin odlazi preko “Aequitas”, “British Gas” i “Agip” u Francusku, Veliku Britaniju i Italiju itd.. Prisutni su na Tajvanu i Filipinima, u Južnoj Koreji, Japanu …

Tko će platiti “grijehe protiv Boga”?

Stoga se nameće pitanje da li će Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo uspjeti pokoriti još neosvojene države ili će njihova moć, zbog neprestanog rasipanja energije, u međuvremenu splasnuti. Jer, kako savladati niz: Sirija, Iran, Indija, Kina, Rusija?

Teško je procijeniti koliko je dolara potrebno da bi se srušio koncept privilegirane “isturene obrane”, ali je cijena vjerojatno manja od cijene jedne američke flote, možda manja i od cijene jednog visokoenergetskog sustava kakav je nosač zrakoplova. U svakom slučaju, rijetko tko u svijetu ne zna da je potrebno, da bi se navedeni koncept učinio nemoćnim, angažirati mnogo manje ljudi i sredstava nego što je uloženo u njega i uključeno u njegovu realizaciju. To zna cijela američka nacija. Upravo stoga građani SAD žive u strahu – plaše se osvetnika – budući da pripadaju državi koja je često činila genocidne odmazde.

Da njihova strepnja nije bez osnove, pokazuju riječi talibanskog vođe Mohamed Mula Omar-a izgovorene neposredno poslije terorističkog napada na newyorkške nebodere i Pentagon, u rujnu 2001. godine: “Amerika je vrlo jaka. Čak i ako je dva puta jača, ili dva puta tolika, ona ne može biti dovoljno jaka da nas porazi. Istinski vjerujemo da nam nitko ne može nauditi, ako je Bog s nama”.

Budući da su pripadnici vjerski fanatiziranih snaga mentalno spremni za sve vrste asimetričnih ratova, značajno je, na Zapadu često ponavljano mišljenje, da oni doživljavaju svoju dogmu u svim pojavnim oblicima društvenog života kao nepromjenjivu i nepomirljivu, i da nemaju nikakvog obzira prema razumu, nauci i ljudskom iskustvu. Stoga mnogo znači i analiza uglednog Charles Krauthamera:

“… Ljudi koji imaju volju ubiti na tisuće nevinih dok istovremeno ubijaju i sebe, nisu kukavice. Oni su smrtonosni, opaki ratnici, i treba ih tretirati kao takve. Niti su njihovi akti besmisleni. Oni imaju izvanredan cilj – da osvete navodne povijesne zablude i da bace velikog Sotonu na koljena … “.

Tako su washingtonski “mudraci”, zbog “vitalnih interesa” i primjene “metoda prljavog Harryja”, na temelju kojih se ostvaruju njihovi ciljevi, paradoksalno stvarali za njih vjerojatno nesavladive snage.

Zato nije čudno što su se nakon postavljanja bombe u Oklahomi pojavile tzv. marširajuća milicija. Jedna od njih je Milicija Montane (POM), koja uvježbava svojih 12.000 pripadnika za gerilsko ratovanje i drugu nekonvencionalnu taktiku u okviru priprema za odupiranje neminovnom napadu savezne vlade SAD s namjerom da im oduzme naoružanje i da ih liši neotuđivog prava na nošenje oružja.

Ta milicija, slično michigenskoj, u priručnicima i na druge načine objašnjava kako se izrađuju bombe i bodri istomišljenike da se pripreme za nastupajuću apokalipsu, koja će sigurno zahvatiti Sjedinjene Države kao odmazda za njihove “grijehe protiv Boga”.

Možda je arhetipska, podsvjesna grižnja savjesti razlog što, prema podacima s Interneta 95 % posto Amerikanaca ima probleme sa snom, a 54 % posto ima ozbiljan poremećaj sna. Taj fenomen čini se razumnim, jer ukoliko netko postane moćniji od SAD te uzvrati istim (američkim) pristupom, neće proći mnogo vremena do modeliranja sličnog “obrambenog sustava” s namjerom da se nadvlada i poništi američka svekolika ekonomska, politička i vojna nadmoć.

Uostalom, o postojanom “američkom strahu” najbolji pokazatelj su riječi Tom Ridge-a, ravnatelja za unutarnju sigurnost Sjedinjenih Država, izgovorene 4. prosinca 2001: “SAD je ponovno u stanju maksimalne pripravnosti, zbog informacija da slijedi novi teroristički napadi”.

Apsolutistička i nepromišljena politika

Da rat između Sjedinjenih Država i ostalog svijeta već traje i da su neprijatelji Washingtona sve opasniji postoji mnogo dokaza. Jedan od novih američkih rivala je i Europska unija. Naime, postoje pokazatelji da se strazburški “Babilonci” pokušavaju osloboditi američkog tutorstva.

Naime, povjerenik Europske unije Chris Patten pridružio se Noam Chomskom i nazvao američku politiku u svijetu “apsolutističkom i nepromišljenom”. Ipak, o sve manjoj podudarnosti interesa SAD i Europske unije najpouzdanije svjedoči suprotstavljanje Njemačke i Francuske (i Rusije) ideji SAD da se po svaku cijenu u ožujku 2003. godine napadne Irak.

To suprotstavljanje, po svemu sudeći, može biti presudno za budućnost planeta jer ukazuje na novi balans snaga i nova razmještanja centara moći. Europa je smogla dovoljno snage reći NE! američkom shvaćanju globalizacije.

Demokratski paradoks SAD

Kada se razmišlja o opstanku američkog obrambenog koncepta treba imati u vidu i to da SAD svakodnevno stvara, svakako ne klasične, unutarnje neprijatelje u procesima afrikanizacije, islamizacije i hispanizacije, i da pravi Amerikanci ubrzano nestaju.

Naime, poznato je da se tzv. američka nacija pretvara u multietničko društvo, budući da su 1998. godine prvi put u toj državi hispanskim djeca nadmašila po broju tamnoputu djecu (samo tijekom jedne generacije postotak bijele djece opao je sa 74% na 66% posto od ukupnog broja djece u Sjedinjenim Državama).

Zbog svega toga normalno je što Amerikanci svugdje vide neprijatelje i teroriste i što im je sumnjiv svaki “kupljeni mozak” koji se priklonio Zapadu u “odljevu mozgova”, jer bi u određenoj situaciji mogao osvetiti za štete nanesene narodu iz kojeg potječe.

Svako spominjanje “američke demokracije” podsjeća na “američke demokratske paradokse” i istinu da je washingtonski režim:

1) plašio vlastiti narod famoznim upozorenjem “Rusi dolaze”;

2) uveo doktrinu politički korektnog izražavanja, prema kojoj se zna koje riječi smiju, a koje ne smiju koristiti;

3) izmislio model formiranja nacije u kojem se nacionalno sivilo uspostavlja proporcijalnim priljevom stanovnika iz cijelog svijeta i da kontroliranim prijemom novih državljana stvaraju šablonizirane ličnosti;

4) stvorio tisuće sekti ne bi li raspršili energiju samosvjesnih naroda;

5) dozvolio da FBI i CIA surađuju sa serijskim ubojicama;

6) stvorio međugrađansko nepovjerenje, uvjete za međusobne obračune, praćenja i obmanjivanja i uspostavio unutarnju špijunažu;

7) pod velom “građanskih sloboda i demokracije”, pritajili najgrublji oblik rasizma, diskriminacije i netolerancije;

8.) prisvojio pravo ostalim državama u međunarodnoj zajednici neprestano nameću i postavljaju uvjete za ponašanje i život

9) uspostavio špijunsku kontrolu nad komunikacijama i kripto-sustavima 120 država u svijetu koja obuhvaća i njihove saveznike itd..

Mentalno pripremanje svijeta

Amerikanci su, zapravo, međusobno najsumnjiviji, jer su oni skup tragača za zlatom i “američkim snom” privučen dolarima. Kada bi Amerikance međusobno posvađali, kao što oni zavađaju druge, najvjerojatnije bi imali građanski, vjerski i rasni rat i na nosačima aviona. Isto tako, ne bi bilo čudno da netko odluči na njihove “ulaske u mozak” odgovori ulaskom u njihov mozak.

Na američki razlog i pokušaj da se mentalno priprema svijet odgovorili su mentalni teroristi. Jean Baudrillard, francuski filozof, opisao je u jednoj radio-emisiji ljude bombe. Oni su do 11. rujna spavali u američkim predgrađima, čitali zadatke i proučavali u krugu svoje obitelji one koje će napasti.

Jednog dana probudili su se kao tempirane bombe: “Savršeno vladanje ilegalnim životom je jednako terorističko kao spektakularni čin napada na New York. Jer, ono baca sumnju na bilo koju individuu: Zar bilo koje bezopasno biće nije moćni terorist (svaki avion postaje također sumnjiv) i u suštini to je istina “.

Što će se događati ubuduće vjerojatno nagovještava odluka pedesetčetvoročlanog tijela UN, koje je 8. svibnja 2001. oduzelo Sjedinjenim Državama mjesto u Komisiji za ljudska prava sa sjedištem u Ženevi, a potom i mjesto u Odboru za kontrolu narkotika Ujedinjenih naroda. Još je značajnija činjenica da su članice UN 11. travnja 2002. godine, ratificirale Rimski statut tribunala za ratne zločine koji će goniti sve agresore, optužene za genocid, ratne zločince i zločince protiv čovječnosti.

Statut Međunarodnog kaznenog suda u Haagu stupio je na snagu. Sud će se baviti genocidom, ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i, eventualno, agresijama. Rimski sporazum, na temelju kojeg je osnovan sud, stupio je na snagu 1. srpnja 2002. godine. Međutim, Sjedinjene Države i Vijeće sigurnosti UN postigli su 13. srpnja 2002. godine “kompromis”.

Prema tom dogovoru, vojnici SAD bili su izuzeti od suđenja u Međunarodnom kaznenom sudu slijedećih godinu dana. Istog dana američki veleposlanik u UN John Negroponte izjavio je: “Sjedinjene Države nikad neće dozvoliti da sud uhiti ijednog Amerikanca”. Ponovio je to istim riječima i američki predsjednik George Bush Jr. 19. srpnja 2002. godine.

Očekivalo se da će taj sud suditi svima koji se ogriješe o međunarodno pravo, a to znači i Amerikancima. Čak je u intervjuu za španjolski list “La Vanguardia” Javier Solana u vezi s novim kaznenim sudom rekao: “Stalni međunarodni sud za ratne zločine nadležan je i za zemlje koje nisu ratificirale sporazum o njegovom osnivanju”. U stvari, SAD još jednom je potvrdio da ih ne interesura pravo malih zemalja i da negiraju svaku ravnopravnost.

Mada američka administracija priznaje samo svoju moć, očevidno postoje prve naznake da se stvara klima za suprotstavljanje izrođenoj sili. U tom smislu, značajna je i optužba “Amnesty International” da su SAD enklava za zaštitu ljudi koje je počinila zločine u drugim zemljama: “Tamo je zaštićeno više tisuća ljudi koji su osumnjičeni za mučenja, unatoč zakonu usvojenom u SAD 1994. godine, prema kojem se osuđuje tortura “.

“Napad na jednog Amerikanca je napad na sve”

Prihvaćanje neprihvatljivog je rezonski problem. Može se reći da je Donald Rumsfeld razborito rekao: “Ne prihvaćaju svi namjere Amerike i ne poštuju iste vrijednosti”. To je istina, jer mnogi u svijetu tumače američki pristup sigurnosti – “da SAD mora braniti svoj ​​način života, štititi sigurnost svih Amerikanaca i sigurnost svojih saveznika i prijatelja” – kao nastojanje SAD-a da dominira svijetom.

Pod zaštitom svih Amerikanaca i njihovih prijatelja podrazumijeva se da se snage SAD nalaze svuda po planeti. Uostalom, često se objavljuju tumačenja da samo Amerikanci ne žele vidjeti i prihvatiti da su njihovi sugrađani i predstavnici u drugim državama zaštićeniji od svih drugih jer su zaštićeni i kada čine zločine. Nameće se pitanje: čije je stajalište potvrdio George Bush Junior na svoj 56. rođendan kada je izjavio, kao da je smislio iskaz za bilbord: “Napad na jednog Amerikanca je napad na sve”?

Naravno, priča o planetarnom (ne) razumijevanju “američkog paradoksa” tu se ne završava. Naime, da bi ostvarila svoj san, američka administracija je već smislila Strategiju dominacije od 2015. godine. U njoj su razrađene četiri nove operativne koncepcije: dominantni manevar, precizna djelovanja, sveobuhvatna zaštita i fokusirana logistika. Stručnjaci u Pentagonu računaju da će navedene koncepcije odražavati suštinu informatičkog i nanotehnološkog doba u vojnoj sferi. Na taj način, očevidno je, da pokušavaju zadržati ulogu kontrolora svijeta. Pri tome ne brinu da li je riječ o još jednom neostvarivom konceptu. Zar to isto nisu pokušali svi stvaraoci poznatih imperija?

Za rušenje bilo kojeg koncepta – to je prirodni zakon – dovoljno je da se objedini ili stvori kritična masa njegovih protivnika. Neshvatanje i nerazumijevanja nisu specijalitet američkih globalista. Svakodnevno nerazumijevanje je opasno, budući da se izražava na svim razinama i da je uzrok mnogih sukoba, posebno kada je riječ o ratovima i obrani. U svim znanstvenim krugovima postoji tzv. terminološko nerazumijevanje.

Vojni znanstvenici, na primjer, ne mogu dogovoriti što je to strategija i gdje treba taj pojam smjestiti u klasifikacijama. Da li je pojam strategija općenitiji ili posebniji od pojma doktrina?

Na doktrinarnoj razini postoji konfuzija u svezi sadržaja doktrine obrane (državna doktrina). U regulativi su stoljećima izgrađivani i prihvatani modeli često miješani. Čak su i principi postali promjenjivi i nejasni. U praksi ljudi sve manje vode računa o tome što će reći i kaos često počinje od riječi “mi”. Jer, kao što je rečeno, kada nacionalist kaže “mi” misli na svoj narod, a internacionalist i nadnacionalist – na sve građane.

Budući da je riječ o suptilnim rješenjima i nepostojanju ustaljenih i poštovanih principa, očevidno je da slijedi opća pometnja. Uostalom, oni koji sve više imaju problema s nedostatkom znanja pokušat će voditi ratove znanja, koje su prvi nagovijestili Alvin i Heidi Toffler.

Ključ je u neznalicama

“American paradoks” prilikom ostvarenja “američkog sna” postaje svojina svijeta. Problem je to što njegovu suštinu čine sveopće nerazumijevanje, neiskrenost i konfuzija. (Raz) umni ljudi, razmišljajući o nesigurnoj sutrašnjici, imati će i dalje natproblem: kako se neznalicama kaže da su neznalice, kad se u njihovim mozgovima nalazi ključ za razrješavanje paradoksa?

Svi čije su imperije pale nikada nisu shvatili zašto im se to dogodilo baš kada su bili najmoćniji i najpametniji.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)