U jeku ‘Hladnog rata’ SAD-a i Rusije gdje Sirija i Ukrajina izvlače najdeblji kraj – američko zakonodavstvo donosi klasično restriktivne zakone usred kampanje za predsjedničke izbore

SAD kao moguće ratište

Tako senator Mitch McConnell kao vođa senatske većine lobira za izuzetno opasan zakon koji bi u budućnosti omogućio predsjedniku SAD-a da ‘pod latentnom prijetnom terorizma koristi neograničenu moć i pravo aktivacije vojske na bilo kojem teritoriju Zemlje na bilo koji vremenski rok’. To možda naočigled ne znači razliku od uobičajene prakse, no politički i vojni analitičari oprezno gledaju ovaj dio planetarnog teritorija.

Iako tzv. ‘Global Warfare’ sustav već duže vrijeme vlada u američkom establišmentu kao pozitivna stvar, u ovom konkretnom slučaju to bi značilo i korištenje vojne sile na vlastitom teritoriju – poput već viđenog presedana 1993. tijekom Waco incidenta. ‘Zakon o autorizaciji uporabe vojnih snaga nema jasno označene restrikcije i podrazumijeva mogućnost naše geolokacije’ apostrofiraju kritičari. Još jedna boljka je nepostojanje vremenskog roka takve prakse.

Senatori protiv zakona

To bi pojednostavljeno značilo da predsjednik bilo kada ima mogućnost desanta na pojedine federalne jedinice i države, i to na neodređen vremenski rok.

Sam zakon ipak neće proći baš tako lako, pošto postoje ogromni sukobi u samom Senatu oko njegovog donošenja i pisanja. Senator John Cornyn isto tako kritizira McConnellovu brzopletost oko guranja cijele priče. Koliko je sve na korak Orwellove literature, govori i činjenica da se protiv legislative bore i pojedini Demokrati.

‘Kongres mora glasati o ovome, i jasno je da će glasanje ovisiti o izgledu samog prijedloga’ tumači senator Robert Menendez i dodaje da neće potpisati ‘bianco zakone’ bez šire javne rasprave, posebice kada su ovako osjetljive materije.

Mnogi su mi zamjerili i etičnost trenutka u kojem brza sa zakonom – upravo u vrijeme kada oluje divljaju SAD-om, kao i u Washingtonu, prenosi Infowars.
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:NSP)

Cilj terorista je uvijek da budu medijski mega-obuhvaćeni u cijelom svijetu i što duže, a njihova logika je da bi to bilo interesantnije i da bi postigli pravi cilj ako se napadi dogode u većim državama i metropolama

Prijetnja od terorističkih napada postoji u cijeloj Europi, pa i na Balkanu, gdje svaka od zemalja regije može biti meta, što pokazuje i podatak da je jedan od osumnjičenih za sudjelovanje u terorističkim napadima u Parizu 7. listopada bio registriran na graničnom prijelazu Preševo.

Stručnjaci za terorizam s kojima je razgovarao SputnjikNews ukazuju da su glavne opasnosti prisustvo islamista u zemljama regije koji regrutiraju ljude za odlazak na sirijsko ratište i teškoće u identificiranju potencijalnih terorista među izbjeglicama koje prolaze regijom. Spašava nas, kažu, to što su za teroriste medijski mnogo atraktivnije velike europske metropole.

Makedonski stručnjak za sigurnost Vladimir Pivovarov upozorava da terorističke organizacije nalaze načine da infiltriraju svoje ljude u masu ljudi koji zbog rata ili iz ekonomskih razloga bježe s Bliskog istoka, a da je problem što zemlje regije nemaju mogućnost da provjere podatke o kojim se osobama radi.

“Mi imamo sada problem između ljudskih prava, s jedne strane, i sigurnosti samih država. Političari regije, rukovoditelji svih država moraju jednom raščistiti s tim pitanjem: da li ćemo ljudska prava staviti nauštrb mogućnosti da se teroristi slobodno kreću ovim prostorima i da mi jednog dana budemo meta terorističkih akata”, kaže naš sugovornik.

Prema riječima Pivovarova, sve zemlje regije od kojih mnoge sudjeluju u međunarodnim mirovnim koalicijama, takoreći su legitimna meta za moguće terorističke akte. S druge strane, njihove sigurnosne službe su slabe, iz raznih, bilo političkih, bilo ekonomskih razloga.

“Mi smo laka, podložna meta koja može u svakom momentu biti predmet terorističkog akta kojem ćemo teško odoljeti. Prvenstveni zadatak naših obavještajnih službi je prevencija izvršenja terorističkog akta.

Stopostotni učinak u borbi protiv terorizma ne postoji, ali svi moramo raditi na preventivi, bržoj razmjeni obavještajnih podataka i prije svega moramo naše službe jednom za svagda reorganizirati tako da im cilj bude obrana svoje države i naroda, a ne partijske i političke prepirke između onih koji dolaze i onih koji odlaze sa vlasti, odnosno prije svega profesionalizacija “, ističe Pivovarov.

On napominje da slabost službi sigurnosti dodatno otežava ionako tešku kontrolu toga tko je među migrantima potencijalni terorist.

“Ali nadam se da nismo prvi na popisu budućih terorističkih napada, jer iz onoga što je Islamska država proklamirala vidimo da se to odnosi na velike svjetske sile, prije svega na tlu Europe. Njihov cilj je uvijek da budu medijski mega-obuhvaćeni u cijelom svijetu i što duže, a njihova logika je da bi to bilo interesantnije i da bi postigli pravi cilj ako se napadi dogode u većim državama i metropolama”, primjećuje makedonski stručnjak.

Sprega islamista u BiH sa zapadnim obavještajnim službama

Ekspert za terorizam iz BiH Dževad Galijašević smatra da je Balkan, kao i EU, destabiliziran pogrešnom američkom politikom koja je izazvala migrantske krizu, ali i gomilanje NATO snaga na granici s Rusijom i nestabilnost u Ukrajini. Balkan je, smatra on, ugrožen upravo zbog zapadnih neprincipijelnih politika, što je pokazao napad u Kumanovu, ali i situacija u BiH.

“Čujemo prijetnje da jedini stabilni dio BiH, a to je RS, treba biti ukinut, da Dayton treba biti raspakiran, pa se u to uključila i supruga Holbrookea, tvorca Daytonskog sporazuma, pa Hillary Clinton, kvaziintelektulaci, Međunarodna krizna skupina i svih to komplicira situaciju “, navodi Galijašević.

On ističe da je u tom svjetlu zemljama regije najbolje da preuzmu odgovornost za sigurnost unutar svojih granica, a ne da terorizam tretiraju isključivo globalno. Doprinos europskoj sigurnosti je učiniti sigurnom svoju zemlju, a ona nije sigurna ako vi izbjeglice tretirate samo kao humanitarno pitanje, a ne i kao ugrožavanje sigurnosti vaše zemlje, smatra Galijašević.

Po njegovom mišljenju, sve države regije su ranjive što zbog nedovoljno izgrađenih institucija, što zbog etničkih i drugih opterećenja, koja pomirenje čine maltene nedostižnim, a “mogu se ličnosti miriti koliko hoće, ali sukobljene političke koncepcije izazivaju trajnu nestabilnost na ovom prostoru”.

Ranjive točke u Srbiji, kaže Galijašević, dolaze od albanskog, i nacionalističkog, i islamističkog faktora prvo s Kosova, a onda i sa juga Srbije, Preševa, Medveđe i Bujanovca. Također dolaze s područja Raške oblasti, odnosno Sandžaka.

Dodaje da islamistički faktor ugrožava i opstanak Makedonije, dok su u BiH islamističke tendencije i moć Sarajeva podržani upravo zapadnom političkom voljom. Ugrožena je, smatra, i Crna Gora od islamskog elementa oko Plava i Gusinja i dijela albanskog stanovništva. On podsjeća i na postojanje regrutnih centara za slanje ljudi na sirijsko ratište.

“Odlasci na sirijsko ratište su organizirani. Ne može nekome pasti na pamet – probudio se ujutro i ode ratovati u Siriji. Ne, organizirani su odlasci i iz BiH, i iz Srbije i iz Crne Gore. Naravno da je temelj te mreže potpore teroristima i potpore ID u Siriji i Al Kaidi u Siriji, odnosno Nusra frontu ipak u BiH.

Stvarna moć i stvarna logistička podrška dolazi upravo iz Sarajeva, ne samo zbog podrške islamističke vlade BiH, nego i potpore zapadnih obavještajnih i sigurnosnih agencija koje u BiH potpunosti kontroliraju sigurnosni sektor, pravosuđe, tužiteljstvo, sve vojne i obrambene procese.

Prijetnja i je sprega islamista, terorista sa zapadnim obavještajnim službama koje povremeno koriste islamiste kao vlastitu geopolitičku pješadiju u raznim sukobima i ratovima”, izričit je Galijašević.

On upozorava da se ti dvostruki standardi i neprincipijelnost moraju jednom obiti o glavu i primjećuje da bi “neki na zapadu htjeli da se obračunaju s islamistima u Parizu, ali bi ih pustili da na Balkanu nesmetano rade”.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

Mnogi koji su šutjeli kada je Washington napadao Irak i Afganistan sada ističu da strane vojne intervencije ničemu ne vode

Rusija će se zaglibiti u Siriji, upozorio je američki predsjednik Barack Obama nakon što se Moskva uključila u rat između Bashar al-Assada i brojnih pobunjeničkih skupina.

Od dana kada su prvi ruski projektili pali na neprijatelje vlade u Damasku, američki mediji su također počeli upozoravati da se bombardiranjem ništa ne postiže, da strane vojne intervencije donose stradanje lokalnom stanovništvu, a zemlji koja intervenira – ulazak u živo blato.

Zanimljivo je, međutim, da je za osvješćivanje medija i establišmenta bila potrebna samo jedna ruska bomba, ali ne i 25 godina apsolutne američke prevlasti u svijetu kada je Washington bombardirao svakog koga je htio i uključivao se na onu stranu u ratu od koje je očekivao buduću suradnju.

Iza Amerike je, zaista, bogato iskustvo vojnog interveniranja i zaglibljivanja po stranim ratištima, pa bi se njeno upozoravanje još moglo shvatiti i kao dobronamjerno da nije dvije stvari. Prvo, sama Amerika je uključena u sirijski građanski rat, odakle traži da se Rusija povuče.

Mediji su nedavno prenijeli da je takozvanim umjerenim sirijskim pobunjenicima upravo poslala 50 tona streljiva nakon što ih je već četiri godine naoružavala i obučavala. Drugo, nigdje se ne navodi na temelju čega znamo da su intervencije loše, odnosno ne potencira se da je upravo američko miješanje pokazalo da to ne treba raditi. Na koji glib je Obama mislio? Na Afganistan? Irak? Libiju?

Poznati američki novinar Thomas Friedman nije kritizirao rat u Iraku sve dok tamošnja katastrofa nije nadvladala moć Bushove propagande, ali mu je poslije samo nekoliko dana ruske intervencije kristalno jasno da će odsad svi suniti svijeta, uključujući građane Rusije, prezirati Vladimira Putina. Mrzit će ga zbog njegove potpore “alavitsko / šiitskom genocidnom ratnom zločincu” i najvećem ubojici sunita, smatra Fridman.

Tek ga je rusko iskustvo navelo da kritizira i konzervativce Georgea Busha koji traže od Obame da se jače angažira u Siriji. Opisuje ih kao “ljude koji ne znaju kako da se izbore sa problematičnim dijelovima Baltimorea, a misle da znaju kako spasiti centar Alepa – iz zraka”. Konačno, autor se pita kako Putin misli stvoriti novu vladu u Siriji čak iako sasvim potuče Islamsku državu (ID).

Ne pita se kako će to isto uraditi Bijela kuća, koja također bombardira spomenute islamiste. Konačno, Friedman zaključuje: “Ako želimo nešto više – multikonfesionalnu demokraciju, morat ćemo sami otići i izgraditi je. Ludost je stav da je za to dovoljno samo naoružati umjerene pobunjenike.”

Drugi kolumnist “New York Timesa”, Jeremy Shapiro, piše da će Putinove akcije u Siriji “pogoršati nasilje, rasplamsati terorizam i riskirati zaglibljivanje Rusa. Posljedice će biti loše po Rusiju, SAD, Siriju i njene susjede”. Shapiro podvlači da Rusi neće okončati građanski rat u Siriji niti će pobijediti terorizam i ekstremizam.

Njegov zaključak bio bi jasniji da je podsjetio da je Libija ostala u kaosu i poslije intervencije SAD, da je sukob u Iraku buknuo kao posljedica američke okupacije, kao i da je napad na Afganistan prerastao u najduži američki rat. Da ne govorimo o tome da je izgovor za udar na Kabul bila borba protiv terorizma, da bi se poslije 2001. terorizam samo rasplamsao: ID, Al Kaida, Boko haram i talibani osilili su se u posljednjih 14 godina, upravo u razdoblju kada je protiv njih vođen američki rat protiv terora, invazijama, intervencijama, bombardiranjem i dronovima.

Zbog toga što vjeruju da su američki motivi po pravilu čisti, a motivi njihovih rivala nužno prljavi, i najbolji mediji u SAD ističu da je Putinu cilj ojačati ruskog saveznika Asada, dok Amerika, valjda sasvim nezainteresirana za svoje interese, samo želi donijeti mir i demokraciju. U brojnim tekstovima čitamo da Kremlj štiti diktatora, dok na riječ treba vjerovati Pentagonu da Amerika u Siriji naoružava umjerene Sirijce, kao što je u Libiji pomagala umjerenim Libijcima koji su joj na kraju ubili ambasadora u Bengaziju.

Amerika optužuje Moskvu za ono što i sama radi, kao što Rusija sada radi ono što je godinama kritizirala kod SAD: bombardira u stranoj zemlji, traži da joj se vjeruje da su meta teroristi i pravda se preventivnim ratom. Slušamo kako Moskva sprječava udare ID na tlu Rusije, kao što smo nekoć slušali da se SAD napadima na Irak i slanjem dronova iznad Pakistana, Jemena ili Somalije brani od budućih terorističkih napada.

Najbolji primjer iz kojeg nitko ne uči ipak je Afganistan, gdje Sovjeti nisu uspjeli pobijediti mudžahedine kao što ni Amerikanci nisu pobijedili talibane. Zato su Washington i Moskva sada tu gdje jesu, u Siriji, uvučene u rat putem posrednika. Pomažu međusobno suprotstavljene strane nadajući se da će baš njihova zadržati odnosno osvojiti vlast i ostvarivati ​​ruske, odnosno američke interese.

Washington tvrdi da je Moskva gađala sirijske borce koje je trenirala CIA i ako na to odgovori izravnim napadom na Assadove snage, eto prilike i za SAD i za Rusiju da pokažu kako se vadi iz gliba.

Da li Putin trguje utjecajem u Siriji

Britanski povjesničar Simon Sibeg Montifiori piše da je Moskva podržavala bliskoistočnu trojku diktatora (Gadafija, Sadama i Hafeza el Asada, oca Bashara al Assada) i da sada samo nastavlja takvu politiku. Putin u Siriji vidi, kaže ovaj povjesničar, priliku da umanji američki ugled u svijetu i predstavi Rusiju kao arbitra u svjetskim zbivanjima.

Konačno, Putin želi vratiti utjecaj koji je Moskva nekad imala u Iranu i Turskoj, trguje utjecajem u Siriji da bi privolio Zapad da mu ukine sankcije, kao i da kupiti domaće javno mnijenje pričom o orijentalnoj avanturi sa “suhoj”.

Zanimljiva je reakcija pojedinih čitatelja “New York Timesa” na ovakve, izrazito negativne tekstove o Putinu. Tako jedan čitatelj smatra da dnevnik glorificira američku vladu iako su njezini postupci doveli do zaglavljivanja u sirijskom glibu. CIA je, piše u komentaru, probala ukloniti izabranog predsjednika tako što je ilegalno, novcem američkih poreznih obveznika, naoružavala opasne fundamentaliste koji su destabilizirali Siriju i doveli do nekoliko stotina tisuća mrtvih i milijuna ljudi koji su krenuli ka Europi.

ID, kao posljedica američkog pregnuća na Bliskom istoku, i dalje maršira pokazujući svijetu kako se živi u sedmom stoljeću, dodaje čitatelj i zaključuje da se Putin stalno prikazuje kao zločinac iako je jedini koji je u Siriju ušao legalno, na poziv Assadove vlade.
 
(politika.rs/uredio:nsp)