Američki predsjednik Donald Trump trebao bi sljedećeg tjedna posjetiti vlastiti hotel sa pet zvjezdica i teren za golf u Irskoj dok će uslijed njegovog prosvjeda doći do prosvjeda

Međutim, lokalni župnik vjeruje da Trump neće biti dobrodošao u gradu Doonbeg u Irskoj, ali će biti dobrodošao na nebu.

“Ostavite nas na miru” bila je poruka Doonbegovog svećenika Joe Haugha svim prosvjednicima koji razmišljaju o pojavljivanju na Trumpovom dolasku na njegovo golf igralište u županiji Clare sljedeće srijede.

Trumpovo golf odmaralište u Doonbegu temelj je lokalnog gospodarstva koje zapošljava oko 305 zaposlenika tijekom cijele godine.

“Svatko tko to radi za dobro naše zemlje vrijedan je poštovanja” – kazao je Haugh lokalnim medijima, dodajući da su lokalni restorani prepuni u ovom ruralnom gradu zahvaljujući 45. predsjedniku Sjedinjenih Država.

Haugh vjeruje da će Trumpova “ljubav prema bližnjemu” biti dovoljna da mu omogući odlazak na nebo i da će, zapravo, biti “dobrodošao” iza bisernih vrata.

Prosvjed će se održati u Ennisu nekih 45 km od grada Doonbega, ali Haugh je upozorio sve anti-Trump prosvjednike da ostanu što dalje od grada Doonbega.

“Trebali bi nas ostaviti na miru, mi se ne miješamo u njihove živote! Ostavite nas u miru. Mi smo građani koji poštuju zakon ovdje u Doonbegu.”

“Nije me briga kako ga portretiraju međunarodni ili nacionalni mediji, on radi dobar posao za Ameriku” – dodao je.

Naslovna stranica lokalnih novina izazvala je značajnu reakciju na internetu, od zaprepaštenosti do nevjerice.

“Možemo li ubrzati proces?” – napisao je jedan korisnik Twittera o Trumpovom odlasku u nebo.

“Ne bi mi smetalo, ukoliko se to dogodi uskoro” – složio se drugi.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ako bilo koja nacija napadne Rusiju nuklearnim oružjem, Rusi su sigurni da će ići u raj, za razliku od agresora, izjavio je Vladimir Putin

“Svaki agresor bi trebao znati da će odmazda biti neizbježna i oni će biti uništeni. A budući da ćemo biti žrtve njihove agresije, idemo u raj kao mučenici. Oni će jednostavno umrijeti, neće imati ni vremena za pokajanje” – kazao je Putin tijekom konferencije Valdai kluba u Sočiju.

On je dodao da ruske nuklearne snage nisu prilagođene za napad i postoje kao samo kao obrana s namjerom da spriječi napad strane zemlje.

Ruska nuklearna doktrina dopušta upotrebu ovog oružja u konvencionalnom sukobu, ali samo ako je u pitanju postojanje Rusije.

To vjerojatno daje ruskoj vojsci prostora za korištenje taktičkog nuklearnog oružja u slučaju invazije velikih razmjera.

Samo-nametnuta ograničenja su manje opasnija nego kompletni napad “prve upotrebe” nuklearnog oružja koju je Moskva odbacila 1993. godine.

Američki najnoviji pregled nuklearnog položaja kaže da Washington može koristiti nuklearno oružje kao odgovor na ne-nuklearni napad na Ameriku ili njihove saveznike.

Ostaje nejasno kakve su točno okolnosti koje mogu izazvati takvo djelovanje.

To je dovelo do spekulacije da čak i cyber napad može započeti nuklearni napad od strane Amerike na neku zemlju.

U međuvremenu, poziv za proizvodnju male podnornice sa nuklearnim sposobnostima i raketnih brodova sa nuklarnim oružjem, samo su dodali zabrinutost da SAD planira u skorije vrijeme započeti veliki nuklearni rat.

NoviSvjetskiPoredak.com

Teolozi su poručili papi da je nastao kaos u Katoličkoj crkvi, i da je on razlog

Franjo je nastavio svoju misiju u kojoj ima namjeru okrenuti svoje sljedbenike od tradicionalnog kršćanskog učenja, govoreći katolicima da „ne postoji raj, čistilište ili pakao.„

Eugenio Scalfari, bliski suradnik pape Franje, napisao je u listu La Repubblica da „Franjo ukida mjesta gdje bi trebale duše ići nakon smrti: pakao, čistilište, raj.„

Franjo je također počelo uzimati slobodu da promijeni riječi Svetoga pisma kako on smatra prikladnim, dodajući sotonske sadržaje u biblijske stihove.

Na primjer, u jutarnjoj propovijedi u Santa Marti 4. rujna 2014., Franjo je potpuno obrnuo značenje stiha iz Biblije, pogrešno pripisujući svetom Pavlu ove „Sotonističke” riječi: „Ja se mogu pohvaliti samo mojim grijesima.”

Franjo je potom zaključio propovijed pozivajući vjernike da „pohvale” vlastite grijehe – krađu, ubojstva, preljub – prije izrugivanju Isusu, koji im naivno oprostio sve na križu.

No, ni u jednom od Pavlovih pismima se ne može naći takav izraz. Franjo je predavao lažno Pismo. Apostol umjesto toga govori o sebi: „Ako se potrebno pohvaliti, ja ću se pohvaliti svojim nevoljama” (2 Korinćanima 11:30), nakon što je izrekao popis svih nevolja svog života – u tamnicama, u bičevanjima, i brodolomima.

Franjo je također ranije ove godine na radiju pokušao prevariti svoje stado i usmjeriti ih dalje od Isusa Krista, govoreći slušateljima da se „Isus pretvorio u Sotonu”.

Optužujući Isusa da se „ponizio do točke totalnog samouništenja”, Franjo širi sotonsku nauka još od kada je rekao da je Isus Krist „napravio vraga i zmiju za nas”, navode L’Osservatore Romano, dnevne novine Vatikana.

Heretičke izjave se i dalje redaju nakon što je papa Franjo ove godine prekinuo stoljetnu kršćansku tradiciju, govoreći mnoštvu od 33.000 katolika u Rimu da „osobni, direktan i neposredan odnos sa Isusom Kristom” treba izbjegavati po svaku cijenu.

„Ako imate osobni odnos sa Isusom, to može biti vrlo opasno i vrlo štetno” rekao je Papa tijekom govora 25. lipnja, izazvajući bojazan da je on lažni prorok koji je prorečen u Svetom pismu. (LSN)

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

”Uvjerenje da nas čeka raj ili zagrobni život je ‘priča iz bajke’ za ljude koji se boje smrti”, kazao je Stephen Hawking

U ekskluzivnom intervjuu za Guardian, kozmolog dijeli svoje misli o smrti, M-teoriji, ljudskoj svrsi i našem postojanju općenito. U intervjuu koji ističe njegova čvrsta odbacivanja vjerskih uvjerenja, najistaknutiji britanski znanstvenik je rekao kako ne postoji ništa iza trenutka kada mozak zatreperi posljednji put.

Hawking, kojem je dijagnosticirana bolest motornih neurona u dobi od 21 godine, podijelio je svoje misli o smrti, ljudskoj svrsi i našoj šansi postojanja. Očekivalo se kako će neizlječiva bolest ubiti Hawkinga u roku od nekoliko godina od pojave prvih simptoma, izgledi koji su okrenuli mladog znanstvenika Wagneru, ali u konačnici su ga doveli do toga da uživa u životu više, unatoč oblaku koji visi nad njegovom budućnosti.

“Živio sam s izgledima za ranu smrt posljednjih 49 godina. Ne bojim se smrti, ali se ne žurim umrijeti. Ima toliko toga što želim učiniti prije toga. Smatram da mozak kao računalo koje će prestati raditi kada prestanu raditi i njegovi sastavni dijelovi. Ne postoji raj i zagrobni život za pokvarena računala – to je bajka za ljude koji se boje mraka.” izjavio je Hawking.

Hawkingovi najnoviji komentari nadilaze one koje je iznio u svojoj knjizi 2010. “Veliki Dizajn”, u kojoj je ustvrdio kako nema potrebe da kreator objasni postojanje svemira. Knjiga izazvala reakciju nekih vjerskih vođa, uključujući i glavnog rabina, Lord Sacksa, koji je optužio Hawkinga  da je počinio “osnovne zablude ” logike.

Poznati fizičar je postao ozbiljno bolestan nakon predavanja na turneji u SAD-u 2009. te je bio odveden u bolnicu Addenbrookes u epizodi koja izazvala tešku zabrinutost za njegovo zdravlje. On se nakon toga vratio u Cambridge kao direktor odjela za istraživanja.

Fizičareve primjedbe povukle su oštru crtu između korištenja Boga kao metafore  i  vjerovanja usveznajućeg stvoritelja u čijim je rukama vodič djelovanja kozmosa. U svojoj knjizi Kratka povijest vremena, Hawking je nacrtao na uređaj, tako drag Einsteinu, kad je opisao što će to značiti znanstvenicima da razviju “teoriju svega” -skup jednadžbi koje opisuju svaku čestica i silu u cijelom svemiru. “To će biti konačan trijumf ljudskog razuma – jer tada bismo trebali znati um Boga”, kazao je.

Knjiga je prodana u devet milijuna  primjeraka i prometnula fizičara u trenutnu  slavu. Ta slava ga je dovela do gostujućih uloga u serijama The Simpsons, Star Trek: The Next Generation i Red Dwarf. Jedno od njegovih najvećih dostignuća u fizici je teorija koja opisuje kako crne rupe emitiraju zračenje.

U intervjuu, Hawking je odbacio ideju života poslije smrti te istaknuo potrebu da ispuni svoj ​​potencijal na Zemlji – dobro koristeći svoj život. Kao odgovor na pitanje o tome kako bismo trebali živjeti, rekao je jednostavno: “Trebamo tražiti najveću vrijednost naših djela.”

U odgovoru na drugo, on je pisao o ljepoti znanosti, kao što je fin dvostruke spirale DNK u biologiji ili temeljne jednadžbe fizike. Hawking je odgovorio na sva postavljena pitanja od strane Guardiana i čitatelja, prije sutrašnjeg predavanja na sastanku Google Zeitgeista u Londonu na kojem će odgovorati na pitanje: “Zašto smo ovdje?”

U razgovor, on će tvrditi da su sićušne kvantne fluktuacije u vrlo ranom Svemiru postale sjeme iz kojeg su nastali galaksije, zvijezde i, na kraju, ljudski život.

“Znanost predviđa da će mnoge različite vrste svemira  spontano nastati iz ničega. To je stvar slučaja u kojemu smo od tih svemira mi.” kazao je.  Hawking predlaže da s modernim prostor-based instrumenata, poput Europske svemirske agencije Planck misije, moglo biti moguće zapaziti drevne otiske prstiju u svjetlu koje je preostalo od najranijih trenutaka svemira i raditi na tome kako je nastalo naše mjesto u prostoru.

Njegov razgovor će se fokusirati na M-teoriji, širokom matematičkom okviru koji obuhvaća niz teorija, koja je po mnogima fizičarima kao najbolja nada u razvoju teorije o svemu. M-teorija zahtjeva svemir sa 11 dimenzija, uključujući i dimenziju vremena i tri poznate prostorne dimenzije. Ostatak su sklupčana i premala za nas da se vidimo. Dokazi u prilog M-teorije također bi mogli doći iz Large Hadron Collider (LHC) u CERN,  Europski laboratorij fizike čestica u blizini Ženeve.

Jedna mogućnost predviđena M-teorijom je supersimetrija, ideja koja kaže da temeljne čestice imaju teške – i kao još neotkrivene -blizance, zanimljivih imena kao što su selectrons i skvarkovi. Potvrda supersimetrije bila bi pucanj u ruku za M-teoriju i pomoć fizičarima u objašnjavaju kako je svaka sila na djelu usvemiru nastala iz jedne super-sile u zoru vremena.

Znanosti, istina i ljepota – Hawkingovi odgovori

Koja je vrijednost znajući “Zašto smo ovdje?”
Svemir je uređen od znanosti. No, znanost nam govori da ne možemo riješiti jednadžbe izravno u sažetak. Moramo koristiti učinkovite teorije Darwinove prirodne selekcije onih društava koja ćenajvjerojatnije preživjeti. Mi im dodjeljujemo veću vrijednost.

Rekli ste da ne postoji razlog da se prozove Boga i zapali plamen mržnje? Je li naše postojanje samo do sreće?
Znanost predviđa da će mnoge različite vrste svemira spontano nastati iz ničega. Stvar je šanse u kojem svemiru smo mi.

Dakle ovdje smo. Što bismo trebali učiniti?
Trebamo tražiti najveća vrijednosti naših djela.

Imali ste zdravstvenih problema i proveli neko vrijeme u bolnici u 2009. godini. Čega se, ako uopće ičega, bojite u vezi smrti?
Živio sam s izgledima za ranu smrt posljednjih 49 godina. Ja se ne bojim smrti, ali se ne žurim umrijeti. Imam toliko toga što prvo želim učiniti..  Smatram da je mozak kao računalo koje će prestati raditi kada prestanu raditi njegovi sastavni dijelovi. Nema neba ili zagrobnog života za računala, to je bajka, priča za ljude koji se boje mraka.

Koje su najljepše stvari koje nalazite u znanosti?
Znanost je lijepa kada daje jednostavna objašnjenja pojava ili veza između različitih opažanja. Primjeri uključuju dvostruke spirale u biologiji i temeljne jednadžbe fizike.
 
(20minuta.hr)

Gibney je pred kameru doveo brojne bivše članove pokreta koji danas funkcionra kao biznis: investiraju u nekretnine i teški su dvije do tri milijarde dolara

Kabelska mreža HBO ove se godine ne može požaliti na svoj dokumentarni program. Najprije je serija “Pehist: život i smrti Roberta Dursta” Andrewa Jareckog imala senzacionalan odjek jer je tajnoviti tajkun nesmotreno priznao da je ubojica dok mu je mikrofon bio uključen, a prošle nedjelje je i film “Pročišćenje: Scijentologija i zatvor vjere” Alexa Gibneyja ostvario sjajan rezultat – za prvog emitiranja vidjelo ga je milijun i 700 tisuća gledatelja, a u reprizama i dodatnim uslugama kao što je HBO GO skupit će ih se i više. Još od dokumentarne serije Spikea Leeja “Kad se brane sruše” o uraganu Katrina iz 2006. ta kabelska mreža nije s tom vrstom programa ostvarila takvu gledanost.

Veliki dokumentarist

Za film se očekivalo da će biti hit. Alex Gibney jedan je od najplodnijih američkih dokumentarista (u našim doku kinima nedavno je igrao njegov film “Nalazeći Felu”, portret glazbenika Fele Kutija), magazin Esquire ga je 2010. proglasio najvažnijim redateljem u toj domeni, dobio je Oscara za dramatični “Taksi do tamne strane” koji se bavi mučenjem i ubojstvom skromnog afganistanskog taksista od strane američkih vojnika, a priličnu pozornost izazvali su i “Mea maxima culpa: Tišina u božjoj kući”, istraga o seksualnom zlostavljanju gluhih maloljetnika u katoličkoj crkvi, “Armstrongova laž” portretirala je slavnog biciklista Lancea Armstronga nakon afere s dopingom, “Klijent 9: Uspon i pad Eliota Spitzera” istraživao je seks skandal bivšeg guvernera države New York, a “Mi krademo tajne: Priča o Wikileaksu” bio je puno zanimljiviji od igranog filma “Peti stalež” s Benedictom Cumberbatchom u ulozi Juliana Assangea. Kad se doznalo da Gibney priprema film po knjizi Lawrencea Wrighta “Pročišćenje: Scijentologija, Hollywood i zatvor vjere”, bilo je očito da je u pitanju još jedan eksplozivan redateljev projekt.

Ni Wright ne zazire od vrućih tema, njegova knjiga “Toranj miraža: Al-Qaeda i put prema 11. rujnu”, koja nije prikrivala američke propuste u sprječavanju rušenja Dvojnih tornjeva, dobila je Pulitzerovu nagradu i niz drugih priznanja. “Pročišćenje” je pripremao nekoliko godina, razgovarao s otpadnicima od te crkve, ali i onima koji su joj još pripadali te oslikao nevjerojatnu organizaciju čija bi praksa odavno bila osuđena da nije medijske i pravne umješnosti njezinih vođa i odvjetnika.

Gibney je koristio uglavnom sugovornike koje je Wright pronašao. Na ekranu to sve izgleda puno efektnije no na stranicama knjige: moć filmske slike je neporeciva i vjerojatno će film polučiti reakcije koje knjiga nije bila u stanju, iako je bila bestseler. Kako je napisao kritičar online magazina vulture.com, o nesretnoj sudbini kitova ubojica u zabavnim parkovima napisano je na stotine potresnih izvještaja, no tek kad se pojavio dokumentarni film “Blackfish” nešto je učinjeno da im se poboljša položaj.

Jednako će tako i Gibneyjev film biti efikasniji od Wrightova rada. Vidjelo se to već na premijeri na Sundance film festivalu, na kojem se bez ozbiljnog kritičarskog pedigrea nije mogla dobiti ulaznica ni za jednu projekciju. Gibneyjeve “glumce” čuvali su festivalski volonteri, kako im suviše revni scijentolozi ne bi naudili, no srećom, sve je prošlo bez posljedica.

Ako želite doznati nešto više o scijentologiji, film vam neće pružiti suviše odgovora, uputnije je pročitati Wrightovu knjigu ili pogledati film “Master” Paula Thomasa Andersona: u potonjem su imena promijenjena, ali se može shvatiti kako je osnivač scijentologije L. Ron Hubbard, inače renomirani SF pisac, regrutirao svoje pristalice i ostvarivao kontrolu nad njima.

Lažirao ratni staž

Početkom pedesetih operirao je uglavnom sa svoje jahte u međunarodnim vodama, donekle i stoga da izbjegne progon Američke agencije za hranu i lijekove, koja ga je htjela pritvoriti kao šarlatana. Ima u filmu dosta njegovih snimaka, neki su čak i u boji, što je podvig, jer je Hubbard izbjegavao medije, a nije zaboravljeno spomenuti kako je pisac lažirao svoju pomorsku karijeru, tvrdeći da je za 2. svjetskog rata zapovijedao s dva broda i sudjelovao u bitkama, no ništa od toga nije bilo istina, jer su ga oba puta smijenili zbog nesposobnosti. Opsjednutost morem je, međutim, ostala, odatle stalne plovidbe jahtama, kao i dosjetka da članovi njegove organizacije Sea Org Project moraju nositi uniforme koje su podsjećale na one američkih pomorskih kadeta.

Hubbard u spomenutom razdoblju nije bio u zavidnoj financijskoj situaciji, no tada je napisao “Dijanetiku”, tzv. znanost o mentalnom zdravlju, koja se odlično prodavala i predstavljala je temelj za njegovo kasnije naukovanje o scijentologiji.

Što je zapravo scijentologija? Nije to lako obrazložiti, ali u pitanju je neka vrsta samopomoći koja sugerira da se čovjek treba riješiti trauma i osloboditi: nema tu motiva organiziranih religija, Boga, raja i pakla, međutim, hijerarhija postoji, čovjek postiže ispunjenje kad postane “čist” i shvati da je tijelo samo “kuća” u kojoj obitava njegova duša. Ne čudi što je pokret postao tako dominantan među ljudima solidnog imovinskog stanja, kojima ni protestantska ni katolička crkva nisu nudili odgovore.

Haggis na bugarskom

Prvi sugovornik u filmu je scenarist i redatelj Paul Haggis, dobitnik Oscara za “Fatalnu nesreću”. On je kao mladić imao ljubavnih nevolja i scijentologija mu je predstavljala potporanj koji mu je nedostajao, no kasnije je izračunao da je svoju privrženost platio barem 250 tisuća dolara. Još je dobro i prošao jer je znao bogataše koji su pokretu priložili 25 milijuna.

Raskinuo je sa scijentologijom kada je obznanio da su mu dvije od tri kćeri lezbijke: po njihovu naučavanju homoseksualizam je bolest, što Haggis nikako nije mogao prihvatiti jer je veliki zagovornik ljudskih prava, osobito onih seksualnih i rasnih manjina. Napisao je pismo u kojem raskida s pokretom, a nedugo zatim pred kućom ga je sačekala poveća grupa scijentologa i tražila da se odrekne onoga što je napisao. Nije htio ni čuti pa ga je objavljivao u nastavcima, na blogu svog prijatelja, ali najprije anonimno da bi se potpisao tek na kraju. Izbio je skandal. Tekst je diljem interneta preveden na jedanaest jezika, pa čak i na bugarski.

Nije lako riješiti se scijentologa, o čemu svjedoče i nekadašnji visoki funkcionari tog pokreta koji su ga se odrekli. Marty Rathbun, desna ruka mladog i energičnog Davida Miscavigea, koji je zamijenio Hubbarda nakon njegove smrti 1986., upoznao je pokret u svim njegovim segmentima i naposljetku ga zgrožen napustio.

Bivši sljedbenici progonili su ga punih pet godina, špijunirali njega i njegovu suprugu Monique iz kuće preko puta, a kad bi bračni par pozvao policiju, pretvarali bi se da snimaju neobaveznu dokumentarnu reportažu. Naposljetku je Monique povukla najmudriji potez, nije tužila pokret nego Miscavigea osobno, što je potonjem bilo iznimno neugodno: klonio se medija kako je znao i umio, nije znao kako se postaviti prema provokatorima, a sada se našao na sudu i bio iznerviran drskim pitanjima odvjetnika. Uzgred, njegova nećaka Jenna također je napustila pokret i nema dobro mišljenje o svojem stricu.

Rathbun je bio svjedokom Miscavigeovih manipulacija, kako je uklanjao ljude u organizaciji koji su mu smetali do apsolutne vlasti, no znao je i puno neugodnije stvari. Recimo, jedna od uobičajenih metoda kojoj se podvrgavalo nove članove bilo je ispitivanje tzv. Hubbardovim elektrometrom: to je nekakva vrsta poligrafa čija bi kazaljka jako skočila kad bi ispitanik evocirao iznimno neugodan događaj iz svoje prošlosti, a čim bi to ponovio, reagirala bi slabije, jer bi se on već polako oslobađao traume. Nezgodno je jedino to što su sve te ispovijedi snimane i zapisivane te korištene protiv onih koji su htjeli napustiti scijentologiju.

Reakcija FBI-a

Još je gora bila navada da se članove tjera do krajnjih fizičkih granica, u dva kontejnera u Južnoj Kaliforniji koje se zvalo “Rupa” bilo je svačega, iznurivanja članova dok nisu pali u nesvijest, lizanja jezika podom i još koječega. Kada je intervenirao FBI, nije bilo rezultata, jer su članovi na to pristajali dobrovoljno. Ne svi, Spanky Taylor, bliska prijateljica Johna Travolte, bila je zgrožena u kakvim su joj nehigijenskim uvjetima držali dijete i uspjela se nekako s njim prošvercati na slobodu. Scijentologija je profitirala i od jeftine radne snage, svojim niže pozicioniranim aktivistima plaćala bi po 40 centi na sat, a neki od njih radili bi po 14 do 18 sati dnevno.

Scijentologija je bila pred financijskim krahom početkom devedesetih, trebalo je platiti milijardu dolara poreza, no sve bi se to umanjilo ako bi ih država prestala tretirati kao vjersku sektu i priznala religijom, nakon čega bi porez bio radikalno smanjen. Neumorni scijentolozi fanatično su slali na stotine pisama i pokretali bezbroj tužbi: naposljetku im je 1993. priznat status religije, i to od strane državnih činovnika koji zapravo jedva razlikuju što je vjera, a što uvjerenje. Porezni dug je umanjen na njima beznačajnih 12 i pol milijuna dolara. Danas su teški dvije-tri milijarde, šire se po čitavom svijetu, trguju nekretninama i investiraju: odličan je to posao jer se članstvo stalno smanjuje, a prihoda je sve više.

Najpoznatiji scijentolozi svakako su John Travolta i Tom Cruise, no nijedan nije pristao nastupiti pred Gibneyjevom kamerom. Srećom, postojećeg dokumentarnog materijala bilo je dovoljno. Travolta je navodno imao razdoblje kolebanja, htio je napustiti crkvu, ali su možda presudile intimne ispovijedi pred elektrometrom: u njegovu životopisu štošta je toga problematično, pa i nekoliko gay veza, koje javno nikad nije htio priznati. Cruise je drukčiji slučaj. Na snimanju “Dana groma” upoznao je Australku Nicole Kidman i zaljubio se u nju, međutim, njezin otac bio je poznati psihijatar, što je scijentolozima bilo dovoljno upozorenje: tu struku smatraju neprijateljskom, valjda zato što im se metode tu i tamo preklapaju, a ovi drugi ih smatraju prevarantima.

Kidmanica nije htjela ni čuti za scijentologiju, Cruise je to isprva prihvaćao, no u crkvi su bili uporni, čak su i prisluškivali njezin telefon, pa se brak naposljetku raspao. Kada se Cruise požalio Miscavigeu da nikako ne može pronaći novu partnericu, šef scijentologa imao je rješenje tog problema: mladoj i perspektivnoj glumici Nazanin Boniadi (gledali smo je kao analitičarku CIA-e Faru Sherazi u drugoj i trećoj sezoni serije “Domovina”) najprije su pokazali spis iz kojeg je očito da je njezin dečko vara, a kad su raskinuli, poslali su je na potpuni “makeover”, postala je glamurozna dama i isporučili Cruiseu. Njih dvoje počeli su zajedno živjeti, no ona je napravila grešku kada im je Miscavige došao u posjet, imala je glavobolju i nije baš bila entuzijastična što ga vidi. Cruise joj je prigovorio, ona se požalila prijateljici i u trenu je izletjela iz redova scijentologa.

Kao nacističke relikvije

Gibneyjev film gleda se bez daha unatoč tome što traje puna dva sata, ima u njemu potresnih ispovijedi, poput one Sare Goldberg, koja je bila zgranuta što kći prekida odnose s njom zato što je napustila crkvu i što joj zabranjuje da ubuduće viđa unuku. Fascinantni su i dijelovi snimljeni na proslavi scijentologa prije dvije godine, na kojoj se Miscavige ponaša kao da je vladar svijeta, iako kičerski simboli te crkve više podsjećaju na nacističke relikvije nego na ozbiljan vjerski pokret.

Prema Gibneyju, scijentologija bi mogla dospjeti u ozbiljne probleme ako se preispita njezin status religije i time izgubi mogućnost oslobađanja od poreza.

Po mnogima, to je najobičnija vjerska sekta kakvih je u Americi na desetke: jedna od njih je i Transcendentalna meditacija kojoj pripada i David Lynch i ta odlično zarađuje na lakovjernim članovima, ali ni približno tako dobro kao scijentologija. Drugi ozbiljan udarac bio bi kad bi crkvu napustile njezine najveće zvijezde, Travolta i Cruise.

Prvi je labilan, usprkos tome što svako malo izgovori nekakvu pohvalu scijentologiji, a drugi je zbog nje izgubio već dvije supruge, uz Kidmanicu tu je i Katie Holmes, koja mu neko vrijeme nije dozvoljavala viđati njihovu kćer Suri, u strahu od negativnih utjecaja scijentologa.

Koliko dugo će on trpjeti da mu vjera upropaštava privatni život, vidjet ćemo.
 

Going Clear Scientology and The Prison of… by disnmad
 
(jutarnji.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Ako ste se pitali tko ili što je David Icke ali vas je nešto zaustavljalo da donesete konačan sud, možda vam pomogne citat iz njegove knjige Najveća tajna:

‘Kršćanska crkva je farsa utemeljena na izmišljotini?! Ukoliko nekome treba potvrda da nekolicina može s lakoćom nadzirati mnoštva ne treba tražiti daleko; dovoljno je da pogleda milijarde ljudi koji su štovali bajke što su ih proteklih 2000 godina propagirali ljudi u mantijama.

Pritom, ono što vrijedi za kršćanstvo vrijedi i za ostale: judaizam, islam, hinduizam i sve ostale. Te religije stvorila je ista sila s istom svrhom te, utoliko, mitovi o bogovima spasiteljima širom svijeta imaju istu strategiju:

1) rođeni ste s istočnim grijehom i stoga ste bezvrijedno biće od dana kada ste došli na ovaj svijet

2) spasiti se možete jedino ako vjerujete u Spasitelja, a to znači da morate raditi sve što vam svećenstvo kaže

3) ako to ne činite, bit ćete osuđeni na vječni oganj u paklu

Koliko li je samo krivnje i straha to izazvalo tijekom tisuća godina. Čuo sam majke rimokatolkinje koje su se nakon smrti svoje dojenčadi sa strepnjom pitale što će se dogoditi s njihovom djecom. Bebe nisu mogle vjerovati u Isusa jer su bile stare svega nekoliko dana, hoće li, dakle, ići u raj ili u pakao?

Taj kršćanski Bog je pomalo bezveznjak, zar ne? No dakako, to nije točno. Sve je fikcija, izmišljotina gmazovskih inicijata Babilonskog bratstva čija je svrha kontrola umova širokih masa. Pišući ovaj dio knjige, istraživao sam podrijetlo Evanđelja i posegao za jednom knjigom na svojoj polici.

Kada sam je izvukao, za njom je ispala druga, manja knjiga. Iako se nisam mogao sjetiti da sam je ranije vidio, odmah me privukao njezin naslov: Pravo podrijetlo Novog zavjeta, Abelarda Reuchlina, prvo izdanje objavljeno je u SAD-u 1979. godine. Knjiga govori o jednom povlaštenom krugu, najeksluzivnijem klubu u povijesti koji poznaje Veliku tajnu.

Krug obuhvaća vjerske, političke i književne vođe koji znaju istinu o Isusu, no ne žele da ju itko drugi sazna. Ono što me zapanjilo je da je autor knjige došao do istih zaključaka kao ja. Evanđelja su izmišljotina smišljena s ciljem da proizvedu novu religiju utamničenja.

Obitelj Pizon stvorila je priču i likove; priču su vezali za određeno vrijeme i mjesto u povijesti i onda je povezali s nekim perifernim stvarnim osobama, kao što su Herod, Gamalijel, rimski prokuratori i tako dalje. No, Isus i svi neposredno povezani s njim su stvoreni likovi. Pizoni su bili loza potekla od državnika, konzula, pjesnika i povjesničara, a takvi ljudi bi svakako bili inicijati mreže tajnih društava Rimskog carstva, jedne od glavnih odskočnih dasaka za gmazovske punokrvne i mješance sve do danas.’

Sve rečeno su besmislice a da sam se odlučio dodati još pokoji dio, zaboravili bi od kuda smo uopće krenuli, koliko je tu nabacanih teorija, imena i činjenica koja Icke dovodi u vezu. I sad, tko ili što je David Icke? Prorok, luđak, gmaz…?

Važno svjetlo na ova pitanja baca i činjenica da svoje ‘prorokovanje’ duguje jednoj knjizi o magiji koja mu je, prema njegovom svjedočenju, pala na glavu dok je sav prazan tražio putokaz za život. Ni manje ni više već knjiga o magiji? Da, pročitao ju je, potražio autoricu koja ga je savjetovala a nakon toga su mu se u hotelskoj sobi obratili, kako kaže, vanzemaljci. Nakon toga ‘sve je krenulo’, ‘otkrivenja’, knjige, putovanja, novac, slava…

Iako je to mnogima sakriveno i da li je u pitanju sotonska prijevara, i da li je David Icke sluga sotone koji se više bavi rušenjem kršćanske vjere a manje raskrinkavanjem svjetskih urota kojima je cilj globalno porobljavanje čovječanstva?

Treba li ga unatoč tome čitati? Odgovor je jednostavan, samo ako imate jasno vodstvo Duha Svetoga, isključivo radi raskrinkavanja. Inače može biti vrlo štetno. Jedna katolkinja koju poznajem čitala je neke njegove knjige i iskreno mi priznala da tu ima ‘zanimljivih stvari’.

No, ubrzo nakon toga imala je ozbiljnih problema s očima i vidom što ne treba čuditi jer je u pozadini tih tekstova magija kojom su dozvane demonske sile – gmazovi kojima je Icke toliko fasciniran i ispunjen da ne može a da ih ne vidi svugdje oko sebe. Kandidat za egzorcizam? Ili duševnu bolnicu? Najvjerojatnije, oboje.

Pitanje je… vjerujete li David Ickeu ili Katoličkoj crkvi…?

KNJIGU “Najveća Tajna” – David Icke, možete skinuti OVDJE
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet,dnevno,youtube.com/uredio: nsp)

U šumovitoj zabiti Rumunjske, grupa znanstvenika pronalazi ruševine manastira iz 13. stoljeća, s hodnicima koje je zapečatilo davno zaboravljeno bratstvo monarha.

Dolaze do zaprepaštujućeg otkrića: manastir je sagrađen iznad ulaza u gigantski sustav podzemnih špilja. Lokalni biolozi vjeruju da pećina krije nepoznati ekosustav, pa skupina speleologa kreće u istraživanje. U mračnim dubinama podzemlja, oni se suočavaju s gomilom bizarnih stvorenja, ali i sa skupinom istraživača koji su tri desetljeća ranije zalutali u pećinama i koji su odavno izgubili karakteristike ljudskih bića ….

Ovo je kratki sinopsis filma “Špilja” iz 2005. godine sa Coll Hauser i Linom Heidi u glavnim ulogama, koji je režirao Bruce Hunt. Reklamni slogan filma glasi: “Ispod Raja leži Pakao, a ispod Pakla ….?” Dobar uvod za pitanje možemo li uopće naslutiti što se sve krije u podzemlju naše planete i čemu su sve nekada služili ogromni prirodni umjetno sustavi pećina i podzemnih tunela koji su – prema nekim istraživačima, povezivali čitav civilizirani svijet?

ULAZ U PAKAO

U knjizi “Podzemni svjetovi u unutrašnjosti Zemlje”, autor Timothy Binkley priča više nego zanimljivu priču. On podsjeća da su katolički svećenici, koji su poslije konkvistadorskog osvajanja Južne Amerike pokušavali pokrstiti domorodačko stanovništvo, otkrili ulaz u podzemnu pećinu koju su nazvali “Pakao”. Taj ulaz je danas zatvoren tonama krša, zemlje i ogromnih stijena. Naselje Liobaa (čije ime u prijevodu znači Pećina Smrti), nalazi se u provinciji Zapoteka, u blizini drevnog sela Miktlan takozvanog “Naselja iz Podzemnog svijeta”.

Špilja Smrti se zapravo nalazi u posljednjoj od osam odaja zgrade velikog hrama. Četiri prostorije hrama su sagrađene iznad površine tla, a preostale četiri ispod razine tla. Visoki svećenici drevne indijanske religije su izvodili ceremonije namijenjene običnim ljudima uvijek u gornjim odajama hrama, ali one prave, najsvetije obrede vršili su duboko u podzemnim prostorijama.

U prvoj od njih su prinošene ljudske žrtve. Zidovi ove prostorije prekriveni su prikaza različitih bogova. Na kamenom oltaru u središtu prostorije, još uvijek prekrivenom osušenom krvlju, svećenici su živim ljudima vadili srca i nudili ih kamenim idolima bogova, u nadi da će se ovi obnoviti i ponovno oživjeti.

U toj prvoj prostoriji postoje još jedna vrata koja vode u sljedeću odaju – kriptu gdje su čuvana mumificirana tijela svih preminulih prvosvećenika. Iz kripte se kroz vrata prolazi u treću podzemnu odaju gdje su čuvana tijela svih prethodnih kraljeva Teozapotlana. Kada bi kralj umro, njegovo tijelo ukrašeno kraljevskim insignijama svećenici bi prenijeli u ovu odaju i postavili ga kraj njegovih prethodnika uz sve počasti i posmrtne ponude.

Vrata na grobnici kraljeva vode u posljednju podzemnu odaju u kojoj nema ničega osim još jednih vrata koja su zatvorena ogromnom kamenom stelom. To je ulaz u “Pakao” onakav, kako su ga zamišljali katolički svećenici. Zapravo, u špilji iza kamene stele su ostavljana tijela žrtvovanih ljudi, ali i tijela ratnika poginulih u bitkama, značajnih plemića i gospodara osvojenih zemalja. Tijela ratnika su dopremana sa velikih daljina i uvijek ostavljana u ovoj pećini.

ZAUVIJEK ZATRPAN

Mnogi obični ljudi, osjetivši da im se bliži smrt uslijed teške bolesti ili starosti, molili su svećenike da im dopuste privilegiju da prođu kroz vrata smrti dok su još uvijek živi. Vjerovali su da će time zaslužiti posebno mjesto u zagrobnom životu.

Svećenici su ih ponekad prihvaćali kao žive žrtve i poslije posebne ceremonije im dozvoljavali da uđu u Pećinu Smrti. Ne treba ni spomenuti da se nitko od njih više nije vratio natrag, u svijet živih.

U pokušaju da domorodačko stanovništvo koje je vjerovalo u ovaj “mit” preobrate na kršćanstvo, katolički svećenici su odlučili da uđu u podzemlje i dokažu da nema mjesta “bezrazložnom strahu”. Osigurali su veliki broj dobrovoljaca koji su nosili baklje i dugačko uže, jednim krajem vezano za tešku kamenu stelu kraj vrata. Također su angažirali naoružane vojnike da paze da se vrata kojim slučajem ne zatvore (slučajno ili nemarno).

Zapalili su baklje i prošli kroz vrata, da bi otkrili nekoliko visokih stepenica koje vode u podzemlje. Prolaz je zatim vodio dalje od stepeništa, izravno u mračne dubine utrobe zemlje. Svuda okolo su se bjeljele ljudske kosti, dok su hodali prolazom bez kraja. Sa obje strane staze se širio labirint ogromnih kamenih stupova koji kao da su podupirali masivnu planinu iznad njihovih glava. Nastavili su spuštanje u unutrašnjost, a zagušljivi, zagađeni zrak im je jedva dozvoljavao disati. Zmije, preplašene svjetlom, bježale u sjene stupova.

Na dubini od oko 40 metara, iznenadio ih je jak nalet ledenog vjetra. Vjetar je puhao niotkuda, a svećenici su s pratnjom tvrdoglavo nastavili spuštati. Ali kada su se baklje počele gasiti, užasnuti ne samo sve većim brojem zmija i mrakom već i čudnim zvucima čije podrijetlo nisu mogli odrediti, vrlo su se brzo odlučili vratiti. Iznenada su se našli u potpunom mraku.

Baklje su se ugasile. Držeći se za uže, počeli su da se vraćaju istim putem, uz sve glasnije molitve i litanije. U daljini su ugledali baklju jednog od vojnika ostavljenih da čuvaju vrata. Kada su se svi sretno vratili u predsoblje “Pakla”, ulaz su zatvorili kamenom stelom i pridodali još jedan ogroman kamen. Zatim je naređeno da se sve podzemne odaje napune zemljom i kamenjem, da se svi tragovi stepenica unište, a svaki prolaz ka podzemlju hrama zapečati. Tako je ulaz u Pećinu Smrti zauvijek zatrpan.

TUNELI JUŽNE AMERIKE

U Južnoj i centralnoj Americi, baš kao i u Meksiku, drevne kulture nisu poricale postojanje podzemnih špilja, odaja i tunela. Naprotiv. Asteci Meksika imali su svoj mračni, užasavajući Tlaksiko kojim je vladao Miktlan, njihov bog smrti. I Maje sa Jukatana su čvrsto vjerovale u podzemne svjetove. Nazvali su ih Miktlan i smatrali da su ledeno hladni, poput mnogih podzemnih odaja i tunela (ako posjetite neku veliku pećinu odjeveni u ljetnoj odjeći, shvatit ćete koliko to može biti neugodno iskustvo).

Podzemnim svjetovima vladao je Ah Puh, gospodar smrti. Spominju se i u svetoj knjizi Maja Popol Vuh, u knjizi Čilam od Čumajela, pa čak i u kodeksima.

U Peruu i Čileu iz vremena vladavine Inka, također je bilo rasprostranjeno vjerovanje u podzemni svijet. Supai, bog smrti, vladao je zastrašujućim Mestom Tame. A onda je Pačakamče, bog zemlje, preplavljen bijesom zatresao svijet. Zemlja se toliko zatresla, da su se u pozemní svjetovima obrušile stijene, a tutnjava se čula čak na površini gornjeg svijeta.

Legenda o prvom Inki Manko Kapeku, govori da su on i njegovi sljedbenici koji su osnovali kraljevstvo Inka, došli iz podzemnih pećina dok su ljudi toga vremena duboko poštovali zmije zbog Urkaguja, boga podzemnog blaga. Ovaj bog je prikazan kao velika zmija na čijem repu vise privjesci, glava jelena i mnogi zlatni lanci. Čak i knjiga Komentarios Reales de los Inkas Garsilasija de la Vege, nagovještava postojanje misterioznog, zastrašujućeg podzemlja.

Priče o podzemnim tunelima došle su do nas zahvaljujući informacijama koje su prikupili konkvistadori. Iz nama nepoznatog izvora, saznali su da je bogatstvo kraljevstva Inka skriveno u ogromnom podzemnom tunelu ili sustavu hodnika koji se kilometrima protežu ispod površine zemlje. Pizzaro je zarobio Atahualpu, kralja Inka, ne bi li se dočepao njegovog blaga. A ako je kralj i znao gdje se nalazi ulaz u zlatno podzemlje, nikada to nije otkrio svom tamničaru.

Svećenici Boga Sunca i supruga prvog Inke su, kako se navodi, okultnim sredstvima riješili njegovu sudbinu. Saznanje da Pizarro nije namjeravao poštediti život Atahualpa, navela ih je da zapečate ulaz u podzemlje i tako ga dobro sakriti, da ni do danas nije pronađen.

Danas se u Peruu šuška da nekolicina Kinča Indijanaca, potomaka linije drevnih svećenika Inka, poznaju tajnu lokaciju gdje se nalazi ulaz u tunel. Oni sebe smatraju čuvarima te tajne.

Još jedan izvor informacija o tunelu mogla bi biti ogromnna, monolitna vertikalna stijena, namjerno odvojena od svog prirodnog habitata – planina. Tko je, kako i zašto uspravio taj ogromni komad stvrdnute lave, ne zna se. Saznanje o tome izgubljeno je davno prije nego što je kraljevstvo Inka osnovano.

Taj ogromni monolit stoji uspravan i usamljen na obali Ila, malog gradića na južnom kraju Perua, nedaleko od granice s Čileom. Na njemu su urezane hijeroglifske oznake, znakovi koji jedino pod svjetlošću zalazećeg sunca otkrivaju skupinu tajnih simbola. Priča kaže da će samo onome ko umije ih dešifrirati, uklesani znaci otkriti lokaciju tajnog ulaza u tunele. Ulaz se, kako tvrde neki istraživači, nalazi u divljinama Los Tres Pikas, odnosno, regije Tri Vrha. To je trokutna formacija planinskih vrhova u blizini monolita, u dijelu kraj rijeke Loa.

ATOMSKO SVJETLO

Kada je čuvena gospođa Blavatska posjetila Peru, potvrdila je da su informacije o simbolima Ila monolita točne. Također je naglasila i da su informacije koje se tiču ​​lokacije ulaza u podzemne tunele uklesane u zidine Hrama Sunca u Kusku. Informacije su simbolizirane, ali su i dalje realne informacije koje će samo osoba koja poznaje značenje simbola uspjeti pročita i otkrije tajni ulaz u tunele koje su čuvali svećenci Boga Sunca.

Ostalo je zabilježeno da je gospođa Blavacki, prilikom posjete Limi, od starog Indijanca dobila na poklon kartu tunela. Ta mapa se danas nalazi u adiđara u Indiji, gdje se čuvaju arhive Teozofskog društva.

Harold T. Wilkins, autor Misterija drevne Južne Amerike, godinama je istraživao priče o podzemnim tunelima Inka. Na kraju je zaključio da od Lime u Peruu vode dva podzemna puta. Jedan ispod zemlje ide sve do Kuska, protežući se gotovo 650 kilometara na istok. Drugi podzemni put je dugačak više od 1.500 kilometara i ide na jug sve do Solar de Atakame. To je ogromna slana pustinja u Čileu, ostatak nekadašnjeg oceana čije su vode nestale prilikom tektonskog podizanja tla.

Jedna takva kataklizma je stvorila jezero Titicaca, i podigla je grad Huanako visoko iznad linije obale. O tome piše i Immanuel Velikovsky u poglavlju “Tihuanaku u Andima” u knjizi Zemlja u previranju. Dijelovi današnjih Kordiljera su, evidentno, okružili veliki dio mora kada se tlo izdiglo. Pošto je morska voda isparila, ostale su ogromne naslage soli i pustinja koju je gotovo nemoguće prijeći.

Tunel čiji se ulaz, navodno, nalazi negdje u trokutu Tri Vrha, također je bio povezan s ovim dugačkim podzemnim putem. Možda je kataklizma tijekom koje se izdigao planinski vijenac Anda, potpuno pekinula južni tunel koji bi, u slučaju da je nastavljen, mogao povezati drevne tunele Čilea i Perua s navodnim Gradom Duge na Antarktiku, čije postojanje nije potvrđeno.

Tektonski poremećaji i pomicanje zemljine kore, ostali su zapamćeni u predanjima i nekih sjevernoamerčkih Indijanaca, s obzirom da bar jedno pleme s koljena na koljeno prenosi legendu da su njihovi preci na sjever stigli iz Južne Amerike.

Legenda govori o davnoj prošlosti, kada su preci plemena živjeli u velikom kamenom gradu daleko na jugu. Čak se i zvijezde na nebu koje legenda spominje, mogu povezati s Južnim Kižem. Moguće da je taj grad predaka bio Huanaka, iz vremena prije nego što je izdignut iznad razine mora. U svakom slučaju, legenda dalje priča da su ljudi iz grada na jugu bili prisiljeni napustiti svoje domove jer su ih otjerali novopristigli okrutni i neustrašivi ratnici. Grupice preživjelih stanovnika grada lutale su dugo, dugo vremena podzemnim prolazima koji vode na sjever. Na kraju su stigli na sjeverozapad današnjeg SAD, izašli iz podzemlja i tu se naselili kao pleme.

Legenda ne govori ništa o tome kako su ti drevni Indijanci mogli vidjeti u mraku podzemlja, čime su se hranili i kako su se orijentirali. Neki vjeruju da su drevne tunele sagradili Atlanti ili Titani, rasa ljudi neke pradavne civilizacije koja je postojala mnogo prije svih nama poznatih drevnih kultura. Zagovornici ove teorije također vjeruju i da su podzemni tuneli bili osvijetljeni nekom vrstom atomskog svjetla.

TAJNA MALTEŠKE PEĆINE

Ulaz u malteškom špilju nalazi se na otoku Malta, najvećem od tri otoka koja razdvajaju Europu od Afrike. Malena Malteška otočja leže daleko od obala mnogo većeg otoka Sicilije, koje se nalazi na pola puta između libijske luke Tripoli i Kalabrije, područja smještenog na palcu talijanske čizme.

Tri Malteška otoka su Gozo, Comino i Malta. Ona čine jedan od najmanjih arhipelaga na svijetu i ostaci su pradavnih formacija kada su kontinenti imali sasvim drugačiji oblik. U tim predkataklizmičkim danima kada su Atlantida i Mu još uvijek postojali, postojao je i kopneni most između Europe i Afrike. Bili su to dani kada je današnji mediteranski bazen predstavljalo samo nekoliko većih jezera.

Malta je glavna od tri otoka. Široka je oko 14 km, a dugačka oko 28 km. Gozo je mnogo manji otok, a Komino gotovo točkica koja razdvaja prethodna dva otoka. Na Kominu nikada, u čitavoj povijesti njegovog postojanja, nije živjelo više od 50 ljudi.

Malta je najjužniji otok, udaljen oko 290 km od obala Afrike. Bila je središte antičke civilizacije u vrijeme kada su je iz Kartage osvojili Feničani. Tada ni prinošenje krvne žrtve nije bilo strano Maltežanima, pa su spremno prihvatili svećenike Moloha kao drugačije predstavnike Baala, boga sunca i vatre. Moloh svećenici su svome bogu žrtvovali ljude.

Od vremena Kartaginjana na ovamo, Maltom su vladali mnogi narodi: Rimljani, Arapi, Normani, Aragonci, Kastiljani, kratko vrijeme Francuzi i konačno Britanci u čijem je posjedu i danas.

Ali unatoč šarolikoj povijesti i brojnim osvajačima koji su stoljećima nametali svoju vlast, Maltežani još uvijek govore drevni kanaanitski jezik, semistki jezik Feničana i maternji jezik kraljice Dido, žene koja je osnovala Kartagu. Na Malti je rođen i Hanibal – najslavniji Kartaginjanin, čovjek koji je zastresao temelje Rima na vrhuncu svoje moći i jedan od najvećih vojskovođa svijeta.

Na severoistočnj obali otoka postoji nekoliko velikih zaljeva. Jedan od njih je poznat pod imenom Velika Luka. Na njegovim obalama sagrađen je glavni grad Malte, La Valletta. Nekoliko kilometara od grada ka jugu, veliki plato Koradin nadvisuje ravnicu koja vodi do obale. Na platou je sagrađeno maleno seoce Kasal Paula. Sa tog mjesta se, kao na dlanu, vide La Valletta, Velika Luka, ravnica koja vodi do njih i dobar dio okolnog mora.

Kada su 1902. radnici kopali bunar u Kasal Pauli, doslovno su propali u zemlju. Tako je sasvim slučajno pronađen zaboravljeni ulaz u vanjsku odaju Malteške pećine. Ovaj ulaz je nazvan Hipogeum Hal Saflieni, s obzirom da je bunar trebao biti iskopan za obitelj čija se kuća nalazila u glavnoj ulici sela nazvanoj Hal Saflieni. Hipgeum je latinski naziv za podzemnu strukturu, jer je odaja u koju su radnici propali bila samo prva u cijelom kompleksu pećina: tri su predstavljale seriju odaja iskopanih u čvrstoj stijeni, a tri sljedeće su otkrivene na još nižoj razini.

Arheolozi su kasnije otkrili da su ove podzemne odaje locirane u središtu drevnog, neolitskog sela. Na temelju konstrukcije kamenova kraj ulaza, pretpostavlja se da su, u nekom davnom vremenu, za to kamenje pred ulazom u pećinu vezivane ljudske žrtve. Ulaz, zidovi i stropovi nekih od prolaza i prostorija, ukrašeni su crvenom bojom i primitivnim umjetničkim slikarijama.

Ali kada su prvi put otkrivene, tri špilje su bile pretrpane skeletima oko 30 000 muškaraca, žena i djece. Pošto su kosti uklonjene, ukazali su se primitivni murali. Imali su oblik dijamanta i izduženih ovala, spojenih valovitim linijama i vrtlozima. Svi ti ukrasi bili su iscrtani isključivo crvenom bojom.

NESTALI UČENICI

Kada se prođe kroz ulaz, uskim prolazom se stiže do prve prostorije. Tu je pronađeno “proročište”. Proročište je poluloptasta rupa u zidu, postavljena niže od usta čovjeka prosječne visine. Otprilike je 60 cm u promjeru, tako da čovjek može govoriti kroz tu rupu. U stražnji dio špilje je uklesana iskrivljena linija ukrasa koja je služila kao rezonator.

Glas onoga tko govori kroz rupu je pojačan i gromoglasno odjekuje kroz preostale odaje špilje, stvarajući efekt koji je sasvim sigurno utjerivao strah u kosti primitivnim ljudima i navodio ih prinositi svoje suplemenike kao žrtvu biću koje govori “glasom Boga”.

Kroz uzani prolaz stiže se na donji nivo u još jednu odaju. U središtu ove prostorije nalazi se kružni kamen oltar sa žljebovima, o čijoj se ulozi samo može nagađati. U zidove prostorije uklesane su brojne niše, a u njima strukture nalik krevetima na kat, sa šupljinama za glave, tijela i stopala bića koja su bila visoka najviše oko 120 cm, mnoga su, očito, bila i niža.

Ispod ove prostorije je mali, tijesni prolaz koji završava još jednom velikom podzemnom odajom, odakle se kroz procjepe u stijeni ulazi u ulaze u druge manje pećine koje okružuju tu prostoriju. Jedan otvor je, međutim, prozor koji gleda u drugu pećinu, a prekriven je velikom kamenom pločom. Prozor gleda dolje u ono što je, bez ikakve sumnje, morao biti zatvor. Kako su bića visoka jedva 120 cm mogla pomaknuti tu ogromnu kamenu ploču, još uvijek je misterija.

Otvor na zidu nasuprot ulazu u ovu pećinu, vodi u tijesan, vijugav prolaz – to je ulaz u prave, prirodne špilje. Prolaz završava stazom koja se proteže duž rubova ogromne pukotine u tlu, stazom uklesanom duž zastrašujućeg ponora koja vodi još niže, do dugačkog niza podzemnih tunela i špilja, kojima se može putovati cijelom dužinom otoka, pa čak i dalje.

Prema legendi, ovi podzemni prolazi bili su u davna vremena povezani s podzemnim kriptama koje čine današnje rimske katakombe. Postoji mogućnost da je ova legenda istinita – treba se prisjetiti da je Mediteransko more stvoreno tek poslije razdoblje neolita, tako što je došlo do kataklizmičnih tektonskih premještanja zemljine kore. Ako su drevni tuneli i postojali i povezivali sva ta mjesta, sasvim je moguće da su se urušili nakon strašnog potresa koji je protresao planetu, a sjećanje na njih je do nas stiglo u obliku legendi i narodnih priča.

Tuneli ispod Hipogeuma su zapečaćeni još otkako je jedan učitelj osnovne škole poveo u pećine 30 svojih učenika. Nestali su svi, učitelj, učenici i vodič. Vlasti su tvrdile da su se vjerojatno na njih obrušili zidovi. Spasilačke ekipe nisu pronašle nikakav trag nestalih.

Pričalo se da su se na različitim dijelovima otoka tjednima čuli odjeci vriske i dozivanje izgubljene djece, ali nitko nije uspio locirati izvor zvuka. A ako su se zidovi zaista obrušili, kako to da nitko nije uspio pronaći urušavanje i spasiti preživjele? Misterija je i kako su djeca uspjela preživjeti tjednima, koliko su se njihova dozivanja i krici čuli?

U svakom slučaju, nakon tog nemilog događaja, svi ulazi u podzemlje Malte su zapečaćeni i nikome više nije dozovoljeno istraživati.
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)