Kako automatizacija prodire sve dublje u našu svakodnevicu, porast broja robota mogao bi izbrisati 20 milijuna proizvodnih radnih mjesta do 2030. godine

A uskoro će roboti uzdrmati i uslužni sektor. Ovo predviđanje proizlazi iz nove studije, koju je danas objavio Oxford Economics, neovisne istraživačke kompanije iz Velike Britanije, piše Financial Post.

„Inovacije na polju umjetne inteligencije, strojnog učenja i računalne snage sugeriraju značajno ubrzavanje u usvajanju robota u uslužnim djelatnostima“, piše u studiji koja je objavljena u srijedu.

Studija je analizirala sedam naprednih gospodarstava svijeta: SAD, Njemačku, Veliku Britaniju, Francusku, Švedsku, Južnu Koreju, Japan i Australiju.

„Ove zemlje odabrane su na temelju kvalitete dostupnih podataka, te zbog toga što su reprezentativne za globalnu ekonomiju. Možemo pretpostaviti da će veliki gradovi biti pod manjim utjecajem nego ruralna gospodarstva orijentirana na proizvodnju“, rekao je Edward Cone iz Oxford Economicsa, jedan od urednika studije.

Od 2000. godine već je izgubljeno 1,7 milijuna radnih mjesta

Od 2000. godine oko 1,7 milijuna radnih mjesta širom svijeta već je izgubljeno zbog robota. Svaki novi robot zamjenjuje otprilike 1,6 radnika u proizvodnji, što bi moglo dovesti do toga da globalna proizvodna radna snaga do 2030. godine bude 8,5 posto manja nego što danas.

„Da, radnike u Amazonovim skladištima vjerojatno će u sljedeće dvije do tri godine zamijeniti roboti, ali ne očekujem da će ljudi biti zamijenjeni robotima za rad koji se odvija u nestrukturiranim uvjetima još 20 do 30 godina. Potrebna su još neka nova postignuća“, kaže Kai-fu Lee, poduzetnik i bivši viši direktor u Googleu i Microsoftu.

Jedna stvar za koju Cone kaže kako u studiji ne postoji je odgovor na pitanje što treba učiniti u vezi s promjenom paradigme u stvaranju radnih mjesta, a što se ne čini ograničenim samo na proizvodnju.

„Ključni moment ove priče su implikacije na stvarnost. Zastrašujuće je da će roboti istisnuti radnike, koji će onda krenuti u druge sektore. Ali roboti će potom doći i u te sektore. Roboti nas preuzimaju. Možemo se iz proizvodnje premjestiti u gradnju ili transport, ali roboti će ugroziti i ta radna mjesta“, kaže Cone.

Čeka nas bolja zdravstvena skrb

Međutim, roboti mogu i poboljšati neke sektore, poput zdravstvene skrbi, u kojem strojevi mogu raditi zajedno s ljudima, umjesto da ih zamjenjuju.

Ova studija povezana je s nedavnom studijom CitiGroupa pod nazivom „Technology at Work v4.0“, koja ukazuje da će otprilike 47 posto svih radnih mjesta u SAD-u biti ugroženo automatizacijom i umjetnom inteligencijom.

CitiGroup je također otkrio da korištenje robotike povećava efikasnost u nizu industrija. U bankovnom sektoru, virtualni financijski savjetnici su 80 posto isplativiji od ljudi i svakog dana mogu odgovoriti na 1,5 do dva milijuna upita klijenata.

Postoje i neki pozitivni rezultati. U proizvodnom sektoru jedan posto više robota po radniku rezultiralo je porastom produktivnosti radnika od 0,1 posto, zato što su radnici imali više vremena za ostale zadatke.

Cone naglašava da ovo istiskivanje radnika nije sasvim jedinstveno u ljudskoj povijesti.

„Tehnologija je utjecala na radna mjesta još od pojave prvih alata. Krajem 19. stoljeća polovina radne snage bila je zaposlena u poljoprivredi, a danas ih je u tom sektoru manje od pet posto. Povijesno gledano, automatizacija donosi nova radna mjesta i cijele nove industrije“, objasnio je Cone.

To također znači da bi porast broja robota od 30 posto do 2030. donio porast od otprilike 4,9 bilijuna dolara u globalnom BDP-u, što je jednako današnjem BDP-u Njemačke. Uspon robota dodatno će konsolidirati i poziciju Kine kao središta svjetske proizvodnje. Trenutačno, svaki treći robot radi u Kini. Do 2030. godine bit će ih 14 milijuna.

(index.hr)

Od 2011. do danas deset vodećih banaka otpustilo je 10.000 brokera

Više od 10.000 radnih mjesta brokera ukinulo je 10 najvećih banaka od 2011. godine, prema novim podacima Coalitiona koji analizira tržišta.

Ukidanje radnih mjesta dolazi u vrijeme kada se nastavlja postupni pad prihoda industrije te nakon što su računala zamijenila ljudske trgovce, piše Business Insider.

Glasine kruže po Wall Streetu da će u narednim mjesecima biti dodatnih viškova, pa će se trend rezanja broja radnih mjesta nastaviti.

Ove dvije fotografije snimljene su na istom mjestu, u jednom od najvećih prostora za trgovanje dionicama UBS-a na Wall Streetu, ali s razlikom od nekoliko godina.

Očajna godina

Banke na Wall Streetu imaju lošu godinu.

Ukupan prihod 10 najvećih banaka pao je u prvih šest mjeseci ove godine, prema podacija Coalitiona.

Ukupno 79.3 milijarde dolara je 15 posto manje od 93.3 milijarde prošle godine i 23 posto manje od 102.4 milijarde u prvoj polovici 2011.

Prihodi padaju na gotovo sve, od valuta i roba do tradicionalnog investicijskog bankarstva, piše BI.
 

Living in the next CT town, sad to see what’s become of once-largest trading floor in world @UBS @biancoresearch pic.twitter.com/XKYkBO8Q6C

— Liz Ann Sonders (@LizAnnSonders) 4. rujna 2016.

 
(telegram.hr)

U Kini rade na planu da automatiziraju milijune slabo plaćenih radnih mjesta koristeći – robote. Roboti bi trebali zamijeniti ljude ili podijeliti posao s čovjekom

Roboti će preuzeti mnoga ljudska zanimanja. Svjesni su toga i u Kini, koja je odavno postala svjetska tvornica. Mnogi radnici u tamošnjim golemim postrojenjima i tvornicama rade u teškim uvjetima, a slabo su plaćeni.

U Kini rade na planu da automatiziraju milijune takvih radnih mjesta koristeći – robote . Na nedavnoj konferenciji robotike u Pekingu, potpredsjednik Kine Li Yuanchao istaknuo je upravo robotiku kao ključni prioritet budućeg ekonomskog razvoja zemlje.

Većina robota prikazanih na toj konferenciji bili su oni namijenjeni industriji zabave, zatim upotrebi u kućanstvu te dronovi, ali zamjetni su bili i industrijski roboti. To je još jedan signal koji potvrđuje da se Kina usmjerava u automatizaciju industrijskog sektora.

To bi bio i način na koji bi Kina mogla održavati visoku stopu rasta, koja je u posljednje vrijeme ugrožena.

Prije dvije godine Kina je postala najveći svjetski uvoznik robota . Procjenjuje se da će Kina do 2018. godine imati više od trećinu svih instaliranih industrijskih robota u svijetu.

No, kada se usporedi broj robota s brojem radnika, Kina je još uvijek puno iza mnogih drugih industrijsko razvijenih zemalja, što daje i puno prostora za rast. No, nije svaki posao zamjenjiv robotima.

Potrebna nam je hibridna automatizacija. Velik izazov bit će odrediti koje zadatke automatizacija može obaviti učinkovito te koje dijelove posla mogu podijeliti čovjek i robot , kako bi zajedno bolje obavili zadatak – ističe Tianran Wang, član kineske Akademije inženjerstva.

Ovo je još jedan korak prema automatizaciji i izbacivanju čovjeka iz proizvodnje. Pitanje je, gdje će taj čovjek onda raditi. Odgovor je NIGDJE! Tehnologija će još jednom u povijesti donijeti milijune nesretnih nezaposlenih ljudi koji neće moći nahraniti svoje obitelji.

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(24sata.hr/uredio:NSP)

Ljudi će u budućnosti živjeti 120 godina, a raditi će do stote godine – procjenjuju stručnjaci za obrazovanje na simpoziju fakulteta “Svetog Andrije” u Škotskoj

Životni vijek modernog čovjeka se produžuje, a procijene stručnjaka kažu kako će današnja djeca živjeti i do 120 godina. To znači kako će raditi i do 100 godina, a tijekom života promijeniti čak 40 radnih mjesta. Procjene su to stručnjaka za obrazovanje koji su se okupili na simpoziju Fakulteta Svetog Andrije u Škotskoj.

Statistike kazuju kako je prosječna životna dob već sada porasla na 80 godina te da i dalje raste. Svake godine produžuje se za 5 mjeseci. Žene, u odnosu na muškarce, i dalje će živjeti duže.

Tehnološki napretak donosi i negativne učinke. Nastavi li se ovim tempom, roboti će uskoro zamijeniti ljude u brojnim djelatnostima, pa se očekuje kako će nezaposlenost i dalje biti ogroman problem. Čak 50 posto ljudi bit će bez posla.

“U narednih 20 do 30 godina oko 30 do 80 posto poslova će u potpunosti nestati”, rekao je direktor tvrtke Fast Future, specijaliziranu za savjetovanje u obrazovnom sustavu, Rohit Talwar.

“Što se događa s društvom u kojem čak 50 posto populacije ne radi? Na što pripremamo svoju djecu? Kako sada stvari stoje, naša će djeca tijekom radnog vijeka promijeniti 40 različitih radnih mjesta, te imati 10 različitih karijera”, procjenjuje Talwar koji je ponudio i dijelomično riješenje.

Naime,u Namibiji, te pokrajinama Utrechtu i kanadskoj Manitobi, uvedena su posebna socijalna izdvajanja za sve stanovnike. Svima je osiguran minimum novca za egzistenciju, što je rezultiralo smanjenjem nasilja na ulici i u domovima.

“Već sada, većina velikih svjetskih korporacija planira znatno smanjiti broj zaposlenika. Planiraju budućnost u kojoj će raditi manje ljudi, a više robota. Živjet ćemo duže, ali nećemo raditi kao do sada”, rekao je okupljenim ravnateljima vodećih neovisnih škola Velike Britanije.

Sve to razlozi su zbog kojih se školski sustav mora promijeniti. Ovaj je stručnjak za obrazovanje upozorio kako ispitivanje znanja, usmenim ili pismenim putem, nema nikakvog smisla, te predložio kako bi učenicima današnjice trebalo omogućiti da uče biti kooperativni.

Umijesto udžbeničkog štiva, predlaže učenje o ljudima. Kakv je čovjek bio Cromwell, a kakav Roundhead učenicima će otkriti i povijesni značaj njihovih postupaka.

Rohit Talwar progovorio je i o neispavanosti djece. Rekao je kako bi svi učenici, u osnovnim i srednjim školama, trebali moći zadrijemati barem 15 minuta tijekom nastave, a meditacija bi trebala postati obavezan predmet.

“Ne možete vratiti školski sustav u pedesete, kada su stvari, navodno, funkcionirale bolje. To jednostavno nije istina. Današnju djecu moramo pripremiti na rad do duboke starosti”, zaključio je Rohit Talwar.
 
(net.hr/uredio:nsp)

Jedna od najčešćih ekonomskih kovanica koja se danas mogu čuti je ona o fleksibilnom tržištu rada. Neprekidnim ponavljanjem ove kovanice koju više nitko niti analizira niti dovodi u pitanje, ona postaje nova, prihvaćena mantra. U njoj je sadržana sama suština “novog” kapitalizma i ona simbolizira budućnost koja ne samo da se sprema, već je uveliko tu.

Argumentacija u korist fleksibilnog tržišta rada je na prvi pogled logična. Ako poslodavci nemaju troškove kada otpuštaju radnike (otpremnine npr..), Ako nema zakonske regulative koja otpuštanje otežava i komplicira, tada će poslodavci puno lakše zapošljavati nove radnike. Kada je otpuštanje lako, i zapošljavanje je puno lakše.

Kao dodatni argument se navodi i postupno ukidanje razlika između stalno zaposlenih i onih koji rade na određeno vrijeme. U novom ambijentu više ne bi bilo diskriminacije radnika i zaštite koju stalno zaposleni uživaju na teret ostalih, pogotovo mladih. Trend je potpuno jasan – ide se ka tome da svi zapravo rade na određeno vrijeme, s tim da poslodavac diskrecijski odlučuje koliko to određeno vrijeme traje.

Pored lakog otpuštanja radnika, druga dimenzija fleksibilnog tržišta rada podrazumijeva i elastičnost plaća nadolje. Ako poslodavci mogu smanjivati ​​plaće zaposlenih bez suvišnih procedura, bez pogađanja sa sindikatima i bez propisane minimalne cijene rada, zaposlenost će svakako rasti. Poslodavci će lakše odlučivati ​​da uđu u nove poduzetničke pothvate, a to će otvarati nova radna mjesta.

Promotori ovih ideja smatraju da su sindikati i državna regulativa osnovne prepreke učinkovitom funkcioniranju tržišta rada i osnovni generatori nezaposlenosti. Radikalni korifeji slobode i slobodnog tržišta, poput Hayeka na primjer, smatraju da je i parlament prepreka funkcioniranju tržišta i da njegovu moć treba ograničiti. Uostalom, Hayekovo dirljivo poštovanje za generala Pinocheta je jasan signal u kome pravcu treba ići.

Hladnom ekonomskom analizom se dolazi do logične poante – u “novom” starom kapitalizmu čovjek je stvar, u najbukvalnijem smislu te riječi. Kao što se poduzetnik oslobađa zalihe prodajom po bagatelnoj cijeni ili bacanjem, slično će se osloboditi i viška radnika – otpuštanjem. Ljudi koji su sjekli i slagali balvane, biće tretirani baš kao i ti balvani kada do krize dođe.

Oni koji ne prihvaćaju ovu logiku misle da između balvana i čovjeka ipak postoji nekakva razlika i da bi je možda trebalo uvažiti. Balvan nema balvančiće kojima mora objasniti da više nema ni posla ni primanja, da ne zna kako će ih sutra nahraniti, kako će otplaćivati ​​kredite, ili do kada će moći ostati u kući u kojoj trenutno žive.

Balvan nema ni samopoštovanje, pa nema ni osjećaj poniženosti, ne mora se kljukati lijekovima za smirenje da bi funkcionirao, a nema ni običaj da se baca pod vlak, ili skače s krova.

Ako bi ove sentimente odbacili, ostajemo uskraćeni za mnoge odgovore. Nejasno je i nedefinirano, u kom to trenutku ljudi mogu biti otpušteni. Da li je to u trenutku kada tvrtki prijete gubici, ili je otpuštanje opravdano već s padom profita, kada bonusi i dividende postaju manji?

Da li se može opravdati praksa da se ljudi otpuštaju samo da bi se stvorila atmosfera straha kako bi “preživjeli” radili bolje i više, pod tenzijom? Da li je opravdano otpuštati ljude kada su stigli do stepenice na kojoj im treba dati veću plaću, pa je jeftinije na njihovo mjesto dovesti mlađe i jeftinije?

Da li fleksibilno tržište podrazumijeva da ćete brzo naći novi posao i da li će taj posao biti slične kvalitete onoga kojeg ste izgubili, iako vam je primjerice pedeset godina?

Protivnici fleksibilnog tržišta rada nerijetko se etiketiraju kao demodirani ljevičari, socijalistički i socijaldemokratski nostalgičari, naivni i sentimentalni humanisti. Sa etiketama ili bez njih, oni protiv sebe imaju tri, mnogo čvršća tabora.

U prvom taboru su oni mali poduzetnici koji nemaju previše sentimenta prema drugima, ali ni prema sebi. Njihova teza je logična i prihvatljiva – oni riskiraju iz dana u dan svoju imovinu, trud, živce, ponekad i glavu. Njihovi zaposlenici riskiraju samo radna mjesta i tu sentimenta ne može biti.

Drugi tabor je mnogo moćniji i čine ga menadžeri velikih tvrtki. I njihova argumentacija je logična, bar iz njihovog kuta. Možda bi tu poziciju najbolje okarakterizirali kao zalaganje za tržište rada ograničene fleksibilnosti.

Ova vrsta menadžera ima jasan stav – tržište jeste fleksibilno, ali ne i za njih. Kada oni izgube posao, aktivira se tzv. zlatni padobran i oni dobivaju ogromne otpremnine, u pravilu milijunske. Nasuprot njima, žrtve njihovog lošeg vođenja tvrtki dobivaju otkaz i ništa više. Iz njihovih ureda koje su u pravilu na najvišem katu poslovne zgrade, to sigurno izgleda kao viša pravda.

I ovoj se argumentaciji može progledati kroz prste budući da reflektira već prihvaćenu praksu. Ako se nitko ne buni, ako se može … pa zašto da ne? Konačno, prije nego je dospio u takvu poziciju moći, menadžer je morao koristiti i pamet i laktove, ponekad nokte, zube, narkotike, morao je raditi kao pas i morao je prijeći sve stepenice da bi se konačno oslobodio rizika fleksibilnog tržišta i dokopao zlatnog padobrana.

Treći tabor je, po mom uvjerenju, najsporniji, najgroteskniji i najglasniji. U njemu su se udobno smjestili akademski ekonomisti i sociolozi koji iz svojih fakultetskih kabineta uporno i strasno promoviraju vrline i društvene koristi fleksibilnog tržišta rada.

Paradoks je da upravo oni koji su od rizika pobjegli i sklonili se u zavjetrinu akademskih institucija, sada junački promoviraju vrline života s puno rizika. Zahvaljujući autoritetu znanstvenih institucija, akademsko zalaganje za fleksibilno tržište rada time dobiva prizvuk znanstvene egzaktnosti, što već predstavlja ozbiljan problem.

Zalaganje za fleksibilno tržište rada ne reflektira nikakve znanstvene zakonitosti, nije nužnost i ne može se potkrijepiti nikakvim ozbiljnim empirijskim analizama. Riječ je prije svega o moralnom izboru i afinitetima, a tu egzaktnosti nema, niti je može biti. Obrana fleksibilnog tržišta rada s aspekata moralnog izbora može biti legitimna, ali znanstvena ne može biti nikako.

Svi pokušaji kojima se fleksibilno tržište rada brani oslanjanjem na znanost, samo je još jedna od velikih intelektualnih podvala ovog vremena.
 
(vestinet.rs)

Gotovo polovica svih radnih mjesta mogla bi biti automatizirana pomoću računala u roku od slijedeća dva desetljeća i “niti jedna vlada se priprema za to niti je spremna” za tsunami društvenih promjena koje će uslijediti.

Današnja analiza budućnosti kroz 2014. utjecaja tehnologije na ljudsko društvo oslikava prilično sumornu sliku budućnosti.

Ona kaže, inovacija (zvana “eliksir napretka”) je uvijek rezultirala gubitkom radnih mjesta, obično su gospodarstava na kraju uspjela razviti nove poslove za te radnike kao kompenzaciju, kao što je bilo u industrijskoj revoluciji u 19. stoljeću, ili revoluciji proizvodnje hrane 20. stoljeća.

No, ritam promjena ovaj put čini se da je bez presedana, tvrdi autor. A rezultat je ogromna količina neizvjesnosti za razvijena i nedovoljno razvijena gospodarstava o tome gdje će slijedeća ‘izgubljena generacija’ naći posao.

On citira istraživanje Oxford Martin škola iz 2013. koja procjenjuje da bi 47% svih radnih mjesta moglo biti automatizirano u sljedećih 20 godina:

“Naši rezultati upućuju na to kako tehnologija ide naprijed, nekvalificirani radnici će se prerasporediti na zadatke koji su neosjetljivi na informatizaciju – npr. odnosno, zadaće koje zahtijevaju kreativnu i socijalnu inteligenciju. Da bi ti radnici pobijedili u toj utrci, oni će morati steći kreativne i socijalne vještine”, kaže studija.

The Economist također ističe da je trenutna razina nezaposlenosti nevjerojatno visoka, ali da je “ovaj val tehnološkog poremećaja na tržištu rada tek počeo”.

Konkretno, The Economist ukazuje na nove tehnologije poput vozača automobila, poboljšanih kućanskih naprava, brže i učinkovitije online komunikacije i analize na području u kojima se ljudi brzo nadomještaju. I dok su novi projekti inovacija služe milijardama ljudi, oni zapošljavaju samo nekoliko ljudi – npr. Instagram, prodan Facebooku u 2012 za 1 milijardu dolara, zapošljava samo 30 ljudi u to vrijeme.

Ti zaključci odjekuju i na drugim poljima. Druga studija, objavljena je 17. siječnja prema kompaniji Aruba Networks, ističe koliko se brzo tradicionalni radni modeli mijenjaju.

Ona kaže da 72% Britanaca sada vjeruje da rade učinkovitije kod kuće, te da je 63% njih potrebno WiFi mreža da bi dovršili svoje zadatke – nije loše za tehnologiju koja jedva standardizirana prije 10 godina.

U nedavnom intervjuu Brynjolfsson je rekao: “Tehnologija je oduvijek uništavala radnih mjesta, i ona je uvijek stvarala nova radna mjesta, i to je funkcioniralo ugrubo u posljednjih 200 godina, ali s početkom 1990-tih, zaposlenost stanovništva je doista počela sa rapidnim padom i to je to. Nezaposlenost sada pada s litice, i ne vraća se nazad. Mislimo da bi fokus politike trebao biti upravo na to sada, kako smisliti i riješiti to. “

BBC je također producirao izvješće koje je ranije ovog mjeseca koja je tvrdila, u blagim tonove, da “roboti koji dolaze – kradu naše poslove”.

“Umjetna inteligencija (AI) je ugrađena u tkivo našeg svakodnevnog života,” kaže šef na Singularity University, Neil Jacobstein.

“Oni se koriste u medicini, u pravu, u dizajnu i cijeloj automobilskoj industriji.”

Izvješće je također istaknulo promjene koje će utjecati na radna mjesta svih vrsta – od kineske tvornice Hon Hai koji je najavila planove za zamjenu 500.000 radnika s robotima u slijedeće tri godine, pravnici, kirurzi i radnici u javnom sektoru.

Mišljenja ostaju podijeljeni oko utjecaja i budućnost tehnoloških inovacija na tržištu radnih mjesta, i nejednakosti bogatstva. The Economist tvrdi da vlade imaju odgovornost prema inovacijama u obrazovanju, oporezivanju i sveobuhvatnom napretku, iako rješenja nipošto nisu očita ili bez neizvjesnosti.

Jedan robot u Hrvatskoj je zatvorio 25 radnih mjesta

Austrija, koja nije najnaprednija na svijetu, na 10.000 stanovnika ima 100 robota, a Hrvatska – četiri.

Paradoks naše ekonomije. Danas je teško uspoređivati iskustva uspješnih zemalja s visokim stupnjem robotizacije i zaostalu hrvatsku industriju. Primjerice, Bojan Jerbić, profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, istaknuo je kako se Austrija (koja nije najnaprednija na svijetu) može pohvaliti sa 100 robota na 10.000 stanovnika, dok u Hrvatskoj na isti broj imamo – četiri robota. Pritom treba voditi računa kako postoji visok stupanj korelacije između industrijalizacije, odnosno povećanja učinkovitosti u industriji, s općim uspjehom nacionalne ekonomije.

Međutim, posebni paradoks hrvatske ekonomije u tome je što viša učinkovitost, odnosno robotizacija u Hrvatskoj neće dovesti do masovnog zapošljavanja čak i ako dođe do dramatičnog povećanja ukupnog opsega proizvodnje, istaknuo je Darko Crha iz Data-linka na okruglom stolu “Proizvodnja se vraća kući”. Samo jedan njihov robot koji su sastavili od uvoznih dijelova te razvili domaće vrhunsko integracijsko rješenje omogućio je zatvaranje 25 radnih mjesta. Ne otvaranje. I to je bila investicija koja se vlasniku vratila u samo godinu dana.

Zvonimir Mršić, predsjednik uprave Podravke, samo je potvrdio tezu da nažalost uz povećanje konkurentosti naših kompanija neće doći do snažnog zapošljavanja. Otvaranje samo jednog radnog mjesta u visokoautomatiziranoj farmaciji današnjice stoji čak milijun eura. Automatizacija znači smanjenje broja radnih mjesta, upozorio je Mršić te svoje teze potkrijepio i primjerom prehrambene tvornice Podravke koja je nekad zapošljavala 1200 ljudi, dok nakon modernizacije ima posla za samo tri stotine zaposlenih uz tri i pol puta više kapacitete.

Roboti počeli uzimati radna mjesta i u marketingu

Nakon što u Amazonu i DHL-u leteći dronovi polako zamjenjuju poštare, čini se da se čovječanstvo susreće s još jednim velikim posezanjem tehnologije u radna mjesta. Dok se u prvom slučaju radi manje-više o čisto fizičkom radu, u drugom čak i o djelomično intelektualnom.

Riječ je o robotu koji za marketinšku agenciju premierhealthagency.com radi na prodaji zdravstvenog osiguranja metodom pozivanja potencijalnih kupaca na telefon. Priču je otkrio novinar magazina Time kojeg je nazvala djevojka ugodnog glasa i počela ga ispitivati o njegovom osiguranju, sve dok nije shvatio da je riječ o – robotu.

Nakon što ju je pitao ako je ona prava osoba ili robot, odgovorila je da je prava osoba i nasmijala se. Ali kada ju je pitao da kaže “ja nisam robot”, to nije učinila nego je ponavljala “ja sam prava osoba” i “možda imamo problema s linijom”, uvijek identičnim tonom.

Predstavila se kao Samantha West, a ako je riječ doista o robotu, provjerilo je nekoliko novinara Timea koji su je nazivali natrag i postavljali joj jednostavna pitanja na koja nije znala odgovore, kao na primjer “koje povrće se nalazi u juhi od rajčice”. Također su otkrili da, nakon što dobije odgovore na svoja pitanja, Samatha proslijeđuje telefon pravom čovjeku koji sklapa ugovor.

Iako je jedan zaposlenik tvrtke obećao novinarima da će provjeriti ako za njih radi osoba pod imenom Samantha West, to nikad nije učinio, a u međuvremenu internetska stranica premierhealthagency.com više ne funkcionira, dok je Samanthin telefon stalno zauzet, piše Time.

Prema pisanju drugih portala, koji su krenuli provjeriti ako je ovakva tehnologija moguća, jedna od opcija je da nije riječ o robotu, nego o stvarnoj osobi sa stranim naglaskom koja je unaprijed snimila moguće rečenice za razgovor. Prema istraživanjima, naime, Amerikanci ne reagiraju dobro na marketinške pozive ljudi koji imaju neameričke naglaske.
 
U intervjuu, Bill Gates je potvrdio da će program zamijeniti velik broj radnih mjesta u narednih nekoliko desetljeća. Studija Oxforda sugerira da je gotovo polovica radnih mjesta u opasnosti od automatizacije. Je li tvoje radno mjesto sigurno?

 
(huffingtonpost.co.uk, novilist.hr, vecernji.hr, youtube.com/uredio:mag.Alfred Bošković)

Što se više stvari mijenjaju, to više ostaju iste. Velika Depresija je započela u 1929., ali kao što ćete vidjeti u nastavku, tek 1933. Associated Press je još uvijek pumpao puno vijesti s optimističnim gospodarskim naslovima i mnogi Amerikanci još uvijek nisu vjerovali da su zapravo bili u depresiji.

I naravno da se danas suočavaju ljudi po čitavom svijetu sa vrlo sličnom stvari. Sjedinjene Države su u najgorem financijskom stanju ikada, njihova gospodarska infrastruktura je sustavno izgorjela, a siromaštvo je apsolutno eksplodiralo.

Od pada burze 2008, FED je mahnito tiskao novac, a savezna vlada je ostvarila bilijune dolara deficita u očajničkom pokušaju da stabilizira stvari, ali u tom procesu oni su napravili naše dugoročne ekonomske probleme daleko gorima.

Bilo bi teško opisati koliko je strašna situacija, a ipak nas mainstream mediji i dalje uvjeravaju da je sve sasvim u redu i da su sretni dani opet ovdje.

Kao što smo već napomenuli, da su mainstream mediji rade točno istu stvar kao i u danima Velike depresije.

Navest ćemo stvarne naslove Associated Press-a iz 1933 godine …

” Odlučna Pauza od Panike Prikazana u poslovnim brojkama “

” Tržište leti na nove visine “

” Ovi zakon o gospodarstvu označava kraj depresije “

A sljedeći članak je otkriće iz 1933 napravljenog od strane Linde Goin …

Pregledavao sam stare novine neki dan, i otkrio ispunjenu stranicu s vijestima o burzi i bankama u listu Daily Capital News iz grada Jefferson, Missouri. Datum je 15. ožujka 1933, duboko u Velikoj depresiji, a vijest je bila slavljenička sa naslovom, “Doba Straha je Proglašeno Završenim.”

Klasična pjesma pod nazivom “Happy Days Are Here Again” iz ere depresije se pjevala na nacionalnoj konvenciji Demokratske stranke u 1932 i predstavljena od strane demokrata još mnogo godina nakon toga. Slijedi izvadak iz Wikipedije o toj pjesmi …

Danas, pjesma se vjerojatno najbolje pamti kao pjesma za predsjedničku kampanju Franklin Delano Roosevelt-a 1932. godine. Prema magazinu Time, je dobio istaknuto da je pjesma proglašena nakon spontane odluke Rooseveltovog savjetnika  “neslužbenom pjesmom u godinama koje dolaze”.

Postoji samo jedan veliki problem.

Izbor Roosevelt-a nije okončao depresiju. Godina gorke ekonomske patnje i pješčanih olujasu još uvijek ispred nas. Velika depresija se nastavila sve do početka Drugog svjetskog rata, i te ratne godine svakako nisu bile piknik za prosječne ljude.

Ali barem vesele naslovi novina mogu ljude potaknuti da se osjećaju bolje, zar ne?

To je ono što neki vjeruju.

Drugi vjeruju da je davanje ljudima lažne nade vrlo okrutno i da postavlja ljude za neuspjeh.

Slijede neki stvarni naslovi koji su se mogli naći na mainstream medijima danas …

CNBC: “Rizik od recesije u Sjedinjenim Američkim Državama je gotov, ali jedan: Moody analiza “

CNN: “Kriza Nekretnina je pri kraju “

NBC News: “Dionice blizu nedavno najviših razina, S & P 7-dnevni porast”

Wow, ti naslovi zvuče sjajno!

Sretni dani su opet ovdje?

Ne baš.

U stvari, situacija je sve gora i gora na cijeli niz načina. Samo razmotrite sljedeće statistike …

Prema novoj Gallup anketi koja je upravo objavljena, 20% svih Amerikanaca nema dovoljno novca za kupnju hrane, koja je potrebna njima ili njihovim obiteljima u nekom trenutku tijekom protekle godine. To je samo malo ispod rekorda od 20,4% koji je postavljen unatrag u studenom 2008.

Gallup je također otkrio da je sposobnost američke obitelji za zadovolji neke od svojih drugih osnovnih potreba je blizu niskih vrijednosti svih vremena …

Osnovni Access Index, koji uključuje 13 pitanja o temama, uključujući i Američku ‘sposobnost priuštiti si hranu, stanovanje i zdravstvenu zaštitu, je bio 81,4 u kolovozu, u rangu sa najnižim vrijednostimasvih vremena od 81,2 zabilježenih u listopadu 2011.

- Više od 90 milijuna radno sposobnih Amerikanaca smatra da “nije u radnom odnosu”.

- Stopa sudjelovanja u radnom odnosu​​ je najniža u zadnjih 35 godina .

- 516.000 Amerikanaca je “napustilo radnu snagu” prošli mjesec. To je potpuno novi rekord svih vremena.

- Broj radnih mjesta u privatnom sektoru je smanjen za 278.000 prošlog mjeseca.

- 77% posto od poslova koji su bili “stvoreni” do sada ove godine su bili poslovi bez punog radnog vremena.

- Otprilike jedan na svaka četiri honorarnih radnika u Americi živi ispod granice siromaštva.

- Upravo sada, 40% posto svih američkih radnika zarađuju manje od onoga što su sa punim radnim vremenom i minimalne plaće zaradili radnici još 1968 .

- Trgovinski deficit SAD-u  sa Kinom je postavio novu rekordnu razinu.

- Trgovinski deficit SAD sa EU je postavio novu rekordnu razinu.

- Broj američkih kućanstava na bonovima za hranu je postavio novu rekordnu razinu.

- Jedan od najvećih proizvođača namještaja u Americi jednostavno bio prisiljen na stečaj …

- Ukupno hipotekarna aktivnost je pala na najnižu razinu koju nismo vidjeli  još od listopada 2008 .

Da, oni u prvih 1% posto rade jako dobro za trenutak zahvaljujući osvrće novca tiskanje da Fed je bio događaj.

No, za većinu Amerikanaca, u posljednjih nekoliko godina su kontinuirana borba.

Slijedi popis koji dolazi iz jednog od naših prethodnih članaka pod naslovom “44 Činjenice o smrti srednje klase koji bi svaki Amerikanac trebao znati “…

1. Prema jednom nedavnom istraživanju, “četiri od pet odrasla Amerikanaca bore se sa nezaposlenošću, siromaštvom ili se oslanjanjaju na socijalnu skrb barem jedan dio svog života”.

2. Stopa rasta realnog raspoloživog dohotka je najniža da je u posljednjih nekoliko desetljeća.

3. Medijan dohotka kućanstva (prilagođen za inflaciju) je pao za 7,8 posto od 2000.

4. Prema popisu SAD Uredu, srednja klasa odvaja za kućne potrebe manji udio u ukupnom dohotku nego ikad prije.

5. Stopa vlasništva kuća u Sjedinjenim Američkim Državama je najniža u zadnjih 18 godina .

6. Najam kuća u Americi je skuplji nego ikada prije. U stvari, medijan potraživanja za najam kuća je postavio novi rekord svih vremena.

7. Prema jednom nedavnom istraživanju, 76% posto svih Amerikanaca živi od plaće do plaće.

8. Američko gospodarstvo je zapravo izgubilo 240.000 radnih mjesta s punim radnim vremenom prošlog mjeseca, a broj stalno zaposlenih djelatnika u SAD-u je sada oko 6 milijuna ispod starog rekorda koji je postavljen još 2007.

9. Najveći poslodavac u Sjedinjenim Državama upravo sada je Wal-Mart. Drugi po veličini poslodavac u Sjedinjenim Državama upravo sada je temp (privremena radna) agencija (Kelly Services).

10. Jedno od svakih deset radnih mjesta u SAD-u je sada puna kroz temp (privremene radne) agencije.

11. Prema Social Security Administration, 40% posto svih radnika u Sjedinjenim Državama zarađuju manje od 20.000 dolara godišnje.

12. Omjer plaća u BDP-u je u neposrednoj blizini najnižih razina svih vremena.

13. Američko gospodarstvo i dalje mijenja dobro plaćena radnih mjesta za nisko plaćena radnih mjesta. 60% posto radnih mjesta izgubljenih tijekom prošle recesije su srednje plaćena radnih mjesta, a 58% posto radnih mjesta stvorenih od tada su bili slabo plaćeni poslovi.

14. Natrag u 1980, manje od 30% svih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama su s niskim primanjima. Danas, više od 40% svih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama su s niskim primanjima.

15. U ovom trenutku, jedan na svaka četiri američka radnika ima posao na kojem zarađuje 10 dolara na sat ili manje .

16. Prema jednoj studiji, između 1969. i 2009. medijan plaće zarađene od strane američkih muškaraca u dobi između 30 i 50 godina su pale za 27% posto nakon što se uključila inflacija.

17. Godine 2000., oko 17 milijuna Amerikanaca su bili zaposleni u proizvodnji. Danas, samo oko 12 milijuna Amerikanaca su zaposleni u proizvodnji.

18. Sjedinjene Države su izgubile više od 56.000 proizvodnih pogona od 2001. godine

19. Prosječni broj radnih sati po zaposlenom po godini je pao za oko 100 sati od 2000 godine.

20. Natrag u 2000, više od 64% posto svih radno sposobnih Amerikanaca je imalo posao. Danas, samo 58,7% posto od svih radno sposobnih Amerikanaca ima posao.

21. Kada se zbroji ukupno radno sposobni Amerikanaci koji nemaju posao, to prelazi više od 100 milijuna.

22. Prosječno trajanje nezaposlenosti u SAD-u je gotovo tri puta duže nego što je bilo u 2000. godini

23. Postotak Amerikanaca koji su samozaposleni stalno pada u posljednjih deset godina, a sada je na najnižim vrijednostima svih vremena.

24. Trenutno postoji 20,2 milijuna Amerikanaca koji troše više od polovice svojih prihoda na stanovanje. To predstavlja 46% postotno povećanje od 2001. godine.

25. Godine 1989., omjer duga na dohodak prosječne američke obitelji je bio oko 58% posto. Danas je do 154% posto.

26. Ukupni američki dug kućanstava porastao je od samo 1,4 trilijuna dolara u 1980. do nevjerojatnih 13,7 biliona dolara u 2007. To je odigralo veliku ulogu u financijskoj krizi 2008, a problem još uvijek nije riješen.

27. Ukupan iznos studentskih kredita duga u SAD-u nedavno je premašio bilion dolara.

28. Ukupni hipotekarni dug u SAD-u je sada oko 5 puta veća nego što je bilo prije samo 20 godina.

29. Natrag u 2000, stopa loših hipoteka je bila oko 2% posto. Danas, to je gotovo 10% posto .

30. Potrošački dug u Sjedinjenim Državama porastao je za nevjerojatnih 1700% od 1971. godine, a 46% svih Amerikanaca prenosi stanje sa kreditne kartice na karticu iz mjeseca u mjesec.

31. Godine 1999., 64,1% posto svih Amerikanaca su bili pokriveni zdravstvenim osiguranjem na temelju zapošljavanja. Danas, samo 55,1% posto je pokriveno zdravstvenim osiguranjem na temelju zapošljavanja.

32. Jedna studija je otkrila da je oko 41% posto svih radno sposobnih Amerikanaca ili imaju probleme naplate zdravstvene zaštite ili trenutno otplaćuju dug liječničku, a prema izvješću koje je objavljeno u časopisu American Journal of Medicine dug zdravstvu je glavni čimbenik u više od 60% posto svih osobnih stečajeva u Sjedinjenim Američkim Državama.

33. Svake godine, prosječni Amerikanac mora raditi 107 dana samo da bi imao dovoljno novca da plati lokalne, državne i savezne poreze.

34. Danas, oko 46,2 milijuna Amerikanaca živi u siromaštvu.

35. Broj Amerikanaca koji žive u siromaštvu se povećao za više od 15 milijuna od 2000. godine.

36. Obitelji koje imaju glavu kućanstva starosti ispod 30 godina imaju stopu siromaštva iznosi 37 posto .

37. U ovom trenutku, oko 25 milijuna odraslih Amerikanaca žive s roditeljima.

38. U godini 2000, bilo je samo 17 milijuna Amerikanaca na bonovima za hranu. Danas više od 47 milijuna Amerikanaca je na bonovima za hranu.

39. Natrag u 1970, oko jedan na svakih 50 Amerikanaca bio na bonovima za hranu. Danas, jedan na svakih 6,5 Amerikance je na bonovima za hranu.

40. Upravo sada, broj Amerikanaca koji su na bonovima za hranu prelazi cijelu populaciju nacije Španjolske .

41. Prema jednom izračunu, broj Amerikanaca na bonovima za hranu sada prelazi u kombinaciji populaciju država “Aljaska, Arkansas, Connecticut, Delaware, District of Columbia, Hawaii, Idahu, Iowa, Kansas, Maine, Michigan, Montana, Nebraska, Nevada, New Hampshire, New Mexico, Sjeverna Dakota, Oklahoma, Ohio, Rhode Island, Južna Dakota, Utah, Vermont, West Virginia, i Wyoming.”

42. U ovom trenutku, više od milijun učenika u školama u SAD-u su bez krova nad glavom. Ovo je prvi put da se tako nešto ikada dogodilo u našoj povijesti. Taj broj je porastao za 57 posto od školske godine 2006-2007.

43. Prema popisu stanovništva SAD-a, 57% posto američkih djece živi u kućanstvu koje se smatra da je “siromašno” ili  sa “niskim prihodima”.

44. U godini 2000, omjer socijalnih davanja na plaće i naknade plaća je iznosio oko 21% posto. Danas, omjer socijalnih davanja na plaće i naknade plaća iznosi oko 35 posto .

No, ne postoji način da smo zapravo u drugoj ekonomskoj depresiji, zar ne?

Ako je to ipak slučaj, da li bi nam mainstream mediji to sigurno rekli, zar ne?

Ja ne znam za vas, ali to zvuči poput sigurne depresije ….

Drugim riječima, vlada i masovni mediji lažu svoje građane i negiraju stvarne podatke. Budimo pametni, osluškujmo i čitajmo između redova. Samo tako može nam biti bolje i na taj način biti jedan korak ispred vlade i medija.
 

 
 
(autor i urednik: mag. Alfred Bošković)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=15109"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]