Pentagon želi potrošiti 1 milijardu dolara za instalaciju HAARP radara na Havajima kako bi pratio balističke prijetnje koje dolaze iz Sjeverne Koreje ili drugdje, tvrde dužnosnici

Ravni površinski radar bi se “bavio prijetnjama raketa u regiji Pacifika” – kaže Agencija za raketnu obranu (MDA).

Iako je vrijeme izgradnje ovog postrojenja izgleda malo čudno s obzirom na trenutne prijateljske napore približavanju Sjevernoj Koreji, planovi za vojnu instalaciju zapravo su preskočili Trumpovu administraciju.

Radarski sustav bio je ozakonjen Zakonom o nacionalnoj obrambenoj zaštiti 2017. godine, kojeg je u prosincu 2016. godine potpisao Barack Obama.

Sustav bi mogao razlikovati bojne glave od mamaca na potencijalnim dolaznim projektilima lansiranim prema SAD-u prije no što prenesu putanju raketama presretačima na Aljasci kako bi ih uništili.

Predloženi radar olakšao bi prepoznavanje dalekih prijetnji balističkih raketa tijekom leta.

Trenutno MDA istražuje dva mjesta na otoku Oahu kao moguće područje izgradnje radara koji bi bio širok od 9 do 15 metara i visok 18 do 24 metra, izvijestio je AP.

Dosad su zastupnici osigurali 61 milijuna dolara za financiranje faze planiranja projekta, ali još uvijek moraju odobriti potrebna sredstva za izgradnju sustava od milijardu dolara, izjavio je demokratski senator Brian Schatz za AP.

Senator sa Havaja rekao je da njegova država već ima “robusne sposobnosti”, ali imat će za cilj izgraditi “najmoćniju kombinaciju presetača raketa i radarskih sustava na Zemlji”.

Dok se MDA navodno suočila sa kritikama javnosti zbog instalacije radara, ostaje upitno hoće li se ekspanzivan projekt realizirati nakon što su korejski vođa Kim Jong-un i američki predsjednik Donald Trump odradili povijesni susret u Singapuru, utirući put pomirenju i denuklearizaciji Poluotoka.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Cijeli svijet bez daha prati najnoviju eskalaciju krize u Sjevernoj Koreji, a rusko zrakoplovstvo je preletjelo neutralne vode Japanskog, Žutog i Istočnog kineskog mora, obišavši Korejski poluotok

Letjeli su ruski strateški nosači raketa Tu-95MS , a pratili su ih lovci Su-35S i zrakoplovi za radarsko nadgledanje i navođenje A-50u, poznat i kao “leteći radar”.

Ovaj zrakoplov je na Zapadu poznat po NATO kodnom imenu “Mainstay”. Zrakoplovi “Berijev” obično nose početnoj rusku oznaku “B” ispred broja, ali je letjelica ipak zadržala oznaku “A” koju je Berijev dodijelio prototipu.

Zrakoplov A-50 otkriva i identificira objekte u zraku, određuje njihove koordinate i podatke o putanji leta i prenosi informacije zapovjednim centrima.

A-50 također djeluje kao kontrolni centar, navodeći lovce-presretače i taktičke zrakoplove u cilju napada na zemaljske ciljeve na malim nadmorskim visinama.

Uloga A-50 je slična onoj koju u američkom zrakoplovstvu ima E-3 AEV, sustav koji je razvio “Boeing”.

Letjelica je razvijena iz transportnog zrakoplova “Iljušin” IL-76MD.

Časopis “National interest” nazvao je A-50u “najsmrtonosnijim ruskim zrakoplovom za koji nikad niste čuli”.
 

 

 
(sputniknews.com)

Kina je objavila da je razvila i testirala radarski sustav koji koristi kvantno sprezanje koje pobjeđuje sve moderne stealth tehnologije koje se koriste od strane vojnih sila u svijetu

Prvi kineski kvantni radar je razvijen od strane “Intelligent Perception Technology Laboratory” 14. instituta u CETC, kompanijie za obranu i elektroniku.

Radar je ispitan sredinom kolovoza, rekao je Xinhua u izvješću u četvrtak.

Sustav je u mogućnosti otkriti cilj na udaljenosti od 100 kilometara u stvarnom okruženju, navodi se u izvješću. Uređaj koristi jedinstvenu tehnologiju detekcije fotona.

Kvantni radar je uređaj koji koristi kvantno sprezanje fotona koji pružaju bolje mogućnosti otkrivanja od konvencionalnih radarskih sustava.

Postupak će biti koristan za praćenje ciljeva s malim radarskim presjekom, kao što su bombarderi koji imaju stealth tehnologiji ili služiti za ometanje i zbunjivanje neprijateljskog radara.

Tehnologija se može također upotrijebiti u biomedicini jer kvantni radar zahtijeva nižu energiju i mogu se koristiti za neinvazivne sonde prilikom otkrivanja predmeta sa slabom refleksijom, kao što su stanica karcinoma.

Ranije je Kina lansirala prvi svjetski kvantni komunikacijski satelit, koji koristi kvantno sprezanje u kriptografiji.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

LOCKHEED MARTIN NA IZLOŽBI U SINGAPURU TVRDIO DA T-50 NIJE AVION PETE GENERACIJE

Na aviosalonu Singapore Airshow 2016 , koji je u veljači održan u Singapuru, predstavnici tvrtke Lockheed Martin izveli su masivan napad na ruski lovac pete generacije T-50 (PAK FA).

Napad je bio informacijski. Čak, prije će biti da je to bio očajnički potez, jer je komercijalna situacija sa F-22 i F-35 izuzetno tužna. Naročito na inozemnom tržištu.

F-22 ne želi kupiti nijedna razumna vlada u svijetu zbog njegove fantastično visoke cijene. Taj lovac košta 411 milijuna dolara. Na njemu je izgorio čak i Pentagon.

Za američku avijaciju je naručeno 400 tih zrakoplova. Međutim, ugovor o nabavi je ubrzo smanjen na 187 letjelica. Zbog čega je 2011. godine obustavljena proizvodnja tog zrakoplova.

Situacija s F-35 nije ništa manje čudna. Taj lovac je znatno jeftiniji – njegova prosječna cijena je 120 milijuna dolara. Pentagon je, kada se zrakoplov pripremao za prvi let, naručio 2800 lovaca. Do danas je ta brojka smanjena na 2300.

Članice NATO-a namjeravaju kupiti ukupno 600 tih zrakoplova. Pri čemu su inozemni kupci, kako se kaže, uhvaćeni na udicu. Oni sada ne mogu odustati od kupnje tog lovca, čija reputacija opada iz godine u godinu. Stvar je u tome što je mnogo novca uloženo u razvoj aviona, pa bi sada bilo glupo da taj novac propadne.

A odustati od tako sumnjive kupnje htjeli bi mnogi, jer je F-35 već 5 godina, još od početka probne eksploatacije, i dalje poluproizvod. Uopće nije poznato, kada će postati borbeni stroj. Prije godinu dana obavljeno je posljednje testiranje F-35 .

Nakon čega se u zapisniku povjerenstva vidio ovakav izvještaj: “U cjelini, avion ostaje nezreo, a njegova eksploatacija se u značajnoj mjeri oslanja na konstantnu podršku proizvođača, što je neprihvatljivo prilikom izvođenja borbenih djelovanja. F-35 je i dalje ranjiv na balističku i induciranu pogonsku vatru iz svih vidova vojnih prijetnji izazvanih raketnim napadima. Rokovi prvih borbenih letova će vjerojatno biti odgođeni zbog problema sa softverskom jedinicom 2 V, koja je dizajnirana za upravljanje visokoprecizni oružjem AIM-120C , i za naknadno širenje na streljivo GBU -32/31 i GBU-12 “.

Do ovog trenutka, situacija se nije promijenila. Datum uvođenja ovog zrakoplova u naoružanje je i dalje nejasan. Konstruktori konstantno nešto prepravljaju i dorađuju.

Pokušaji Lockheed Martina da privućče inozemne kupce, kojima ne mogu uvrnuti ruku koristeći natovske mehanizme, nisu uspjeli. I tvrtka sa zavišću gleda kako indijsko Zrakoplovstvo zaključuje ugovore s ruskim koncernom “Suhoj” za zajednički razvoj izvozne modifikacije T-50, koja se zove FGFA (Fifth-Generation Fighter Aircraft ). A biti će isporučen Indiji u zajedničkom aranžmanu.

Indija će dobiti polovicu proizvedenih lovaca, odnosno – 125 jedinica.

Potpuno je jasno zašto je u ovoj situaciji tvrtka Lockheed Martin baš na međunarodnom salonu u Sngapuru, koji je okupio kupce iz različitih zemalja, pokušala poniziti razvoj “Suhoja”.

Sam potez je bio prilično grub. Ne ulazeći u usporedbu karakteristika, Amerikanci su izjavili da se T-50 ne može smatrati avionom pete generacije. Navodno, za ulazak u “klub pete generacije”, nije dovoljna mala radarska vidljivost T-50.

Bile su to prazne riječi ne baš kompetentnih ljudi. To jest, F-35 – je “standard” pete generacije (o F-22 Amerikanci šute, jer ga svejedno nitko neće kupiti ni pod kakvim okolnostima).

Još tvrde da se T-50 minimalno razlikuje od Su-35, koji je zrakoplov generacije 4 ++. I dodaju da imaju isti motor i elektronska oprema je slična – ne najmoćnija.

Počet ćemo od toga, da Su-35 zaslužuje pored četvorke još par pluseva. On raspolaže određenim karakteristikama aviona pete generacije. To jest, motor (kojim raspolaže i T-50) pruža mogućnost nadzvučnog leta u bezforsažnom režimu. On također raspolaže elektroničkim, a ne mehaničkim upravljanjem.

Ako usporedimo motore s točke gledišta superpokretljivosti (to je još jedan kriterij pete generacije), onda se kod F-35 i F-22 vektor potiska odbija u jednoj ravnini, a kod Su-35 i T-50 – u dvije. Ni tu se “amerikanci” ne mogu zvati petom generacijom. Pri čemu treba uzeti u obzir da će 2017. godine T-50 dobiti novi motor, koji za 15-25% nadilazi sadašnji – AL-41F1.

F-35 je na granici zahtjeva što se tiče bezforsažne brzine.

Po tehničkim karakteristikama, on je podzvučni. I sam predsjednik Lockheed Martin -a je na konferenciji za tisak uvjeravao sumnjičave novinare da njegova brzina iznosi 1,2 M. Kod Su-35 maksimalna bezforsažna brzina je – 1,1 M, a kod T-50 – 2,1 M, kod F-22 – 1,8 M.

Ovakva sporost “standarda pete generacije” objašnjena je činjenicom da je u cilju stvaranja univerzalnog aviona i za avijaciju i za mornaricu, avion “udebljan” “pa stoga ima značajno veći otpor zraka.

Ako usporedimo sredstva otkrivanja ciljeva i navođenja na njih, onda je, zaista, na T-50 i Su-35 instalirana ista optičko-lokacijska stanica OLS-50M, koja radi u vidljivom i infracrvenom području. To je naš najnoviji razvoj u ovom području.

Ona omogućava da se fiksiraju čak i stealth-ciljevi, nevidljivi za radare, udaljeni 80 kilometara. Dakle, američki nevidljivi avioni nisu nevidljivi za OLS i za kamere s visokom rezolucijom. Takav uređaj nema na F-22 . Na F-35 postoji. Ali, prema mišljenju stručnjaka, i ne samo ruskih, u zadanom području ruska tehnika nadilazi inozemne proizvođače.

Što se tiče trupnog radara, T-50 ima vlastiti, potpuno novi. To je stanica s aktivnom faznom antenskom rešetkom (Afar) N036 “Belka”. Kod dva “amerikanca” također postoji slični Afar. Ali, samo jedna. Na T-50 ih ima pet: frontalna (N036-01-1), dva na bokovima (N036B), i dvije raspoređene na vrhovima krila (N036L). To jest, avion je u stanju “gledati” na sve strane.

Potpuno je jasno će u doglednoj budućnosti T-50 biti moderniziran. A prvi na redu za pojačavanje aviona stoji radar sa ROFAR – radio optičkom faznom antenskom rešetkom. Njega, kao i “Belk” razvija koncern “Radio-elektroničke tehnologije” (Krete). Početkom 2018. godine trebao bi biti spreman probni model radara. Njegova serijska proizvodnja se može očekivati ​​početkom 20-ih.

Radio-optički radar će težiti upola manje, pri čemu će se njegove mogućnosti povećati desetak puta. To jest, radar će biti u mogućnosti prikazati jasnu sliku (trodimenzionalnu sliku, kako tvrde u Krete-u) objekta, udaljenog stotine kilometara. Štoviše, pojavit će se mogućnost skeniranja unutrašnjosti aviona.

Jednako impresivan rezultat je dalo korištenje teorijskih i praktičnih radova u području radiofotonike koja je počela prije samo 35 godina s uvođenjem optičko-elektronskih kabela. Korištenje novog načela za obradu primljenog signala metodom koherentne optike omogućuje višestruko povećanje širokopojasnosti radara. To će dovesti do toga, da će upotreba stealth-tehnologije postati potpuno besmislena.

Još jedna prednost, koja bi trebala da tijekom naredne godine pozicionirati avion T-50 kao najboljeg lovca na svijetu je – naoružanje.

Ruski oružari su specijalno za T-50 stvorili 12 novih vrsta visokopreciznih raketa zrak-zrak i zrak-zemlja, koje obuhvaćaju čitav spektar, kako po rasponu nanošenja udara, tako i po brzini i pokretljivosti zračnih ciljeva. Među njima postoje i jedinstvene rakete, sposobne samostalno naži i naciljati mete prilikom autonomnog ljeta.

Pri jednakom borbenom opterećenju, “amerikanci” imaju veliku prednost što se tiče raketa za borbu u zraku. F-22 raspolaže samo korektnim bombama za napad na kopnene mete. Međutim, oba “amerikanca” “u bliskoj borbu u zraku se ne osjećaju previše samopouzdano. Tijekom teorijskog modeliranja, utvrđeno je da F-35 u slučaju takvog oružanog sukoba, čak i protiv Su-35, ima tek 28% šansi da pobijedi. I u velikoj mjeri to je bilo predodređeno superiornošću naoružanja ruskog lovca.

I kao zaključak, navest ćemo čisto formalna istraživanja neovisne australske analitičke organizacije Air Power Australia , koja pokazuju, nazovimo je tako, veliku obmanu predstavnika tvrtke, koja proizvodi najskuplji lovački avion na svijetu.

Australci su proveli “reviziju” odgovarajućih reklamnih prospekata sa stvarnim stanjem stvari “amerikanaca” F-22 , F-35 , “Kineza” ” J-12 , i” Rusa “T-50. Van konkurencije je razmatran Su-35S. Princip je bio jednostavan. Postoji 14 kriterija za pripadnost zrakoplova petoj generaciji. Ako zrakoplov odgovara određenom kriteriju, njemu se dodaje jedan bod. U slučaju neodgovaranja – bod mu je oduzet.

Rezultati su bili iznenađujući za Lockheed Martin . T-50 – plus 8. F-22 i Su-35S – plus 2. J 12 – 0. F-35 – minus 8.

Mislim da nakon tako objektivne slike, Amerikanci ne bi trebalo tražiti nedostatke kod tuđih aviona, već razmisliti o svom zaostatku.

To jest, zaostatku za petom generacijom.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(fakti.org/uredio:NSP)

U Pentagonu i američkoj vojnoj industriji znaju za slabosti lovaca na niskofrekventne radare koji rade u području frekvencija DMV i UKV, ali smatraju da ovi radari ne mogu navoditi rakete na cilj

Konstruktori nevidljivih lovaca pete generacije F-22 i F-35 koji su koštali više od 1,5 bilijuna dolara nisu mogli eliminiraju slabe točke američkih aviona, piše komentator Neshenel interest Dave Majumdar.

“Ako se malo poboljša sustav obrade signala i ako se koriste rakete sa sustavima samonavođenje, u perspektivi se u zraku mogu detektirati američki zrakoplovi posljednje generacije i otvoriti vatra na njih uz pomoć niskofrekventnih radara”, navodi stručnjak.

Pentagon i američki vojni kompleks znaju za slabosti lovaca na niskofrekventne radare koji rade u području ultravisokih frekvencija i ultracrvenih zraka, ali su navikli da smatraju da takvi radari ne mogu navoditi rakete na cilj. Ipak, ova ograničenja se mogu prevladati, primjećuje Madžumdar.

Na korištenje oružja koje se navodi uz pomoć niskofrekventnih radara utječu dva faktora – širina luka radara i dužina radiolokacionog impulsa, dodao je analitičar. Bivši časnik Ratnog zrakoplovstva SAD, specijalist za avijacijsku elektroniku Mike Petrucci, smatra da se oba nedostatka mogu eliminirati uz pomoć frekvencijsko-impulsne modulacije koja se koristi za smanjenje trajanja impulsa na izlasku iz radiolokacionog prijamnika. To omogućava da se poveća točnost i rezolucija radara u rasponu.

“Ako dovoljno visoka glava rakete, visoka točnost rezolucije možda i ne zatreba”, navodi se u materijalu. Primjerice, rakete opremljene vlastitim radarom – infracrvenim senzorom s volumenom skeniranje prostora od jednog kubnog kilometra – biti će uništavajuće oružje protiv F-22 ili F-35.
 
(sputniknews.ocm/uredio:NSP)

Hakeri su objavili 631 videa zrakoplova i radara, 2143 dnevnika leta i podatke o 2414 zaposlenika NASA-e

Članovi hakerske skupine AnonSec su objavili više od 276 GB podataka nakon što su navodno proveli mjesecima u internoj mreži NASA-e.

Zbirka datoteka, su dane na uvid Infowars-u od strane AnonSec-ovog admina prije nego što je vijest nedavno postala javna da su 631 videa zrakoplova i meteoroloških radara, 2143 dnevnika leta, kao i imena, e-mail adrese i telefonski brojevi 2414 zaposlenika NASA, objavljena u medijima.

A interni hakerski časopis je detaljno opisao hakiranje, nazvavši ga “OpNasaDrones,” otkrivajući baš sve, od AnonSec-ovih motiva do određene tehničke ranjivosti koja je omogućila curanje informacija.

“NASA je probijena više puta nego se većina ljudi sjeća … No, ovo hakiranje NASA-e nije u početku bilo fokusirano na podatke o dronovima i kemijskih uzoraka gornje atmosfere.

Zapravo izvorno hakiranje u NASA-in sustav nije bilo ni planiran, nego je ona bila uhvaćena preko raširenog virusa”, napisali su hakeri, pozivajući se na zloglasni Trojanski virus kojim je zaraženo više od 1 milijuna računala do danas.

Hakiranje

Nakon ostvarivanja “početnog uporišta” od strane hakera na serverima NASA-e prije više od dvije godine, grupa kaže da je počela testiranje koliko duboko bi mogli “provaliti” i “rootati” u servere NASA-e – pojam koji se odnosi na račun s potpunom kontrolom nad računalima ili mrežom.

Provaljivanje administratorske SSH lozinke je trajalo navodno samo je “0,32″ sekunde zbog postavki koje su ostavljene kao uobičajene, AnonSec je zatim stekao daljnji pristup – dopuštajući im da dobiju još više podataka za prijavu od strane programa za njuškanje (tcpdump).

Hakeri kažu, dok su neki članovi mapirali mrežu, drugi su analizirali “različite misije, zračne baze i zrakoplove” navedene agencije. Javne misije poput “OIB – Operacija Ledeni Most” i dronovi, kao što su “Global Hawk” bili su među onima koji se spominju.

Brisanje evidencije o prisutnosti tijekom njihovog kopanja sve dublje i dublje u sustav Agencije, AnonSec je čak hakirao sigurnosne kamere i otkrila sheme u jednoj bazi NASA-e, a zatim su se infiltrirali u mrežu “Glenn Istraživačkog Centra, Goddard Svemirskog Zrakoplovnog Centra i Dryden Zrakoplovnog Istraživačkog Centra.”

Jednom kada su upali unutra, skupina kaže kako je počela primjećivati ​​brojne sustave i umrežene uređaje koji su “iskakali i bili vidljivi nakon skeniranja, a koji prethodno nisu bili vidljivi …”

Nakon njuškanja lozinke koja pripada administratoru sustava, hakeri tvrde da su na kraju mogli dobiti puni pristup root-u do tri mrežna Attached Storage (NAS) uređaja zadužene za sastavljanje sigurnosnih kopija nevnika zrakoplovnih letova.

“Sada smo imali sva 3 NAS uređaja koji automatski izrađuju kopije dnevnika kako su im prenijeli dronovi i preimenovali smo ih da izgledaju kao polu obične indeks datoteke”, kaže hakerska grupa, rugajući se administratoru odgovornom za zaštitu podataka.

Hakerski Pokušaj srušiti Dron u Tihi ocean

Kada su informacija počele teći nesumnjivo na AnonSec-kontrolirani poslužitelj izvan NASA-ine mreže, analiza podataka dala je ono što su hakeri opisali kao “čudan promet.”

Prema AnonSec-u, promet se sastojao od datoteke “prethodno planirane opcija rute” koja omogućuje NASA-i uploadati specifičnu putanju leta prije polijetanja.

Nakon protesta nekoliko hakera, grupa kaže da je odlučila provesti (MiTM) udar preko posrednika nekoliko mjeseci kasnije zamijenivši datoteku rute s jednom od vlastitih datoteka u pokušaju da sruše zrakoplov u ocean.

“Nekoliko članova se nisu slagali s tim, jer da su to uspjeli, bili bi označeni kao teroristi za eventualni pad 222,7 milijuna američkih dolara vrijednog NASA-inog drona … ali smo nastavili ionako, lol”, piše u internom hakerskom časopisu.

Screenshot od hakera pokazuje svoju planirana putanja leta, koji kažu da je prekinuta nakon Drone pilota na terenu vjerojatno primijetili zrakoplova neobično ponašanje, prisiljavajući NASA vratiti ručnu kontrolu.

Cijeli izvještaj sa slikama pogledajte OVDJE.
 
(uredio:NSP)

FOREIGN POLICY: AMERIČKI OFICIRI PRIZNAJU DA SAD NA TOM PLANU NEĆE SKORO DOSTIĆI RUSE

Sposobnosti Rusije za vođenje elektronskog rata već su na vojsku SAD napravile otrežnjujući efekt.

Suočivši se u Siriji i u Ukrajini s ruskim sustavima za radioelektronsku borbu “Krasuha-4″, koji guše i radare i elektroniku borbenih zrakoplova, američki časnici su bili prinuđeni priznati da SAD na tom planu neće skoro dostići Rusiju – objavio je Foreign Policy.

Američki list je citirao i ove riječi zapovjednika trupa SAD u Europi Ben Hodgesa: “Mogućnosti Rusije za vođenje elektronskog rata su nevjerojatne”.

Naveo je i upozorenje zamjenika načelnika cyber-zapovjedništva američke vojske, Ronald Potius, da napredak SAD na tom području “ne odgovara postojećim prijetnjama”.

FP piše i da su se ukrajinski časnici žalili da njihovi radio-odašiljači i telefoni nisu mogli funkcionirati po nekoliko sati.

Voditelj uprave za radioelektronsku borbu vojske SAD, Jeffrey Church, izjavio je da u Rusiji postoje cijele borbene jedinice za vođenje eletronskog rata koje raspolažu specijalnom tehnikom.

Prema njegovim riječima, u američkoj vojsci se takvim zadacima obično bave po dva vojnika unutar bataljona.

Foreign Policy tekst zaključuje riječima: “SAD radi na modernizaciji i poboljšanju svojih sredstava za radioelektronsku borbu, ali ni jedan od tih programa neće biti realiziran u skorije vrijeme”.
 

 
(fakti.org,youtube/uredio:nsp)

Dok Sjedinjene Države nastavljaju sa provokativnim akcijama u Južnom kineskom moru, vrijedi se zapitati: Što bi se dogodilo kada bi došlo do vojnog sukoba između Washingtona i Pekinga

Novi izvještaj RAND korporacije uspoređuje vojne sposobnosti dviju zemalja u deset različitih područja

Izvještaj “Amerika-Kina, krajnji rezultat: vojne snage, geografski položaj, napredak vojne moći od 1997. do 2017″, na kome je radilo 14 analitičara, fokusiran je isključivo na vojnu moć, ignorira politička pitanja, i bavi se hipotetičkim scenarijem – vojnom akcijom kod otoka Sprete i kineskom invazijom na Tajvan.

Napad Kine na zrakoplovnu vojnu bazu

Kina je 1997. godine imala vrlo malo kratkodometnih balističkih raketa, a danas oko 1.400. One lako mogu oštetiti američku vojnu bazu Kadena na japanskom otoku Okinawa.

“Žestok napad bi mogao onesposobiti bazu na nekoliko tjedana”, navodi se u izvješću i dodaje da bi se time veoma povećala distanca koju bi američke zrakoplovne snage morale prijeći. One bi bile primorane da operiraju iz Aljaske, Guama ili s Havaja, što bi Kini osiguralo mnogo više vremena da se pripremi za obranu.

Odnos američke i kineske zrakoplovne moći

Peking je drastično unaprijedio sposobnost svojih zrakoplovnih snaga, modernizujući polovicu svojih borbenih aviona, čime su mogućnosti dviju snaga skoro jednake, s minimalnom prednošću za Ameriku.

Kada bi Kina izvršila invaziju na Tajvan, američkim vojnim snagama bi bilo potrebno najmanje sedam dana da adekvatno odgovore iz svojih baza. U slučaju duže operacije, Amerika bi bila u prednosti, ali bi njene kopnene i pomorkse snage bile u većoj opasnosti, navodi se u izvješću.

Prodiranje u američki zračni prostor

Kina danas ima oko 200 raketnih sustava zemlja-zrak, kao i poboljšane obrambene radarske sustave, tako da bi američka avijacija imala mnogo poteškoća u slučaju invazije na Tajvan.

Međutim, u slučaju vojne akcije kod otoka Sprete, američke zrakoplovne snage bi bile u prednosti, s obzirom da se arhipelag nalazi oko 1.280 kilometara od kineskog kopna.

Napad na kinesku avio – bazu

Amerikanci bi imali određenu prednost u ratu za Tajavan, a značajnu u ratu za Otočje Spratly, zahvaljujući dalekodometne raketama. Međutim, ta prednost je kratkotrajna zbog ograničene količine dotičnog naoružanja, navodi se u izvješću.

Napad na američke pomorske snage

U slučaju borbi u Južnom kineskom moru, Washington bi se svakako oslonio na svoje nosače aviona, ali bi mu veliku prijetnju predstavljao veliki razvitak kineskih protivpomorskih raketa.

Ti nosači aviona bi mogli uspješno da se brane, ali SAD bi morale i da se natječu protiv uznapredovanom kineske obavještajne službe, nadzora i špijunskih podmornica.

Napad na kineske pomorske snage

Kako se navodi u izvješću, u borbi za Tajvan kineske snage bi pretrpjele značajne gubitke, koje bi najvjerojatnije oslabile organizaciju desantnih trupa. Međutim, Kina je od 1997. značajno poboljšala vlastite kapacitete za borbu protiv podmornica i brodova.

Američki svemirski sustavi

Washington je poboljšao svoje svemirske sustave od 2002. godine, pa je u mogućnosti da onesposobi neprijateljske satelite, dok se može poslužiti i raketama za obaranje špijunskih satelita, a u izvješću se spominju i laserski sustavi koji bi mogli naškoditi kineskom svemirskom programu.

Kineski svemirski sustav

Prijetnja po američke komunikacijske satelite je “žestoka”, uzimajući u obzir ispitivanja protusatelitskih raketa koje Peking izvodi od 2007. godine. Posjedovanje ruskih sustava za onesposobljavanje satelita treba još više da brine Washington, navodi se u izvješću.

Cyber ​​rat

Zbog sofisticiranih američkih cyber sustava i Američke agencije za nacionalnu sigurnost (NSA), Washington bi imao prednost u cyber ratu tijekom okršaja. Međutim, obje strane bi dočekalo nekoliko značajnih iznenađenja. U izvješću se također navodi da se SAD žestoko oslanjaju na nepouzdane internet mreže, u koje bi lako mogli prodrijeti neprijateljski hakeri.

Nuklearna stabilnost

Iako je Kina poboljšala nuklearni arsenal nakon 1997. godine, i dalje je daleko od efikasnosti i brojnosti koju posjeduje SAD. Samim tim, autori izvješća daju prednost Washingtonu u odnosu 13:1.

Zaključak

Izvješće predviđa da bi razvitak kineske vojne moći mogao dovesti do pada utjecaja američkih snaga na Pacifiku. Peking bi, hipotetički, mogao se “domoći određenih ciljeva bez poraza američkih snaga”. Uz znatne gubitke obiju strana, Amerika više ne bi dominirala Pacifikom kao nekada.
 

 
(sputniknews.com,youtube/uredio:nsp)

Prošlog svibnja se na internetu pojavila zrnata fotografija ogromne dvotrupne kineske bespilotne letjelice za let na velikim visina nazvane – Božanski Orao (Shen Diao)

Oni koji su upoznati s temom odmah su je etiketirali kao – lovca na ‘nevidljive’ letjelice

Stealth’ tehnologija zapravo nije ništa drugo nego elektronska kamuflaža zrakoplova koja neprijateljskom radaru otežava njegovu detekciju. Međutim, kineski je ‘dron’ dovoljno velik da može nositi posebne radare za otkrivanje upravo ‘nevidljivih’ letjelica.

Osim toga, može letjeti dovoljno visoko kako bi ih detektirao i prije no što dođu do svojih meta. Glasine govore da mu je radar toliko jak da je bez problema otkrio američke ‘nevidljive’ F-22 Raptore nedaleko od obale Južne Koreje s gotovo 500 kilometara udaljenosti.

Prema nekim analitičarima, kineski dron predstavlja smrt ‘stealth’ tehnologije, za druge, riječ je ‘samo’ o ozbiljnoj prijetnji tehnologiji na kojoj Sjedinjene Američke Države temelje svoju zračnu superiornost.

Kineski dron Božanski Orao

Stealth, ili tehnologija niske detekcije, je kombinacija dizajna letjelice, taktike i elektronskih protumjera dizajniranih kako bi zrakoplov učinili manje vidljivim za radar i druge sustave, a kojeg su predstavile SAD.

Osim što tehnologija ostavlja najmanji mogući radarski trag uklanjajući rep, također pokušava smanjiti i emisije infracrvenog zračenja od motora te elektromagnetskog zračenja računala letjelice. Taktički dio Stealth je pronalazak ‘rupa’ u neprijateljskoj zračnoj obrani.

Kada ljudi pomisle na stealth najčešće zamišljaju sliku trokutastog F-117 stealth lovca te B-2 bombardere koji su bez problema probijali zračnu obranu Saddam Husseina u oba Zaljevska rata, ili pak Lockheedov F-35 Lightning II ‘nevidljivi’ lovac koji je najavljen kao budućnost ratnog zrakoplovstva za većinu savezničkih zemalja. O njegovom (ne)uspjehu pisali smo ranije .

F-22 Raptor 

Međutim, Horten Ho 229 leteće krilo kojeg su tijekom Drugog svjetskog rata razvijali Nacisti vjerojatno je bio prvi ‘nevidljivi’ zrakoplov. I dok je Lockheedova SR-71 Crna ptica koristila osnovnu stealth tehnologiju, značajan skok u razvoju iste, dogodio se tek Lockheedovim Have Blue projektom koji je kasnije izrodio F-117 i B-2.

SR-71, Blackbird, letio je brzinama većima od 3 Macha

Međutim, uspjeh ima i drugu stranu: neprijatelji počinju stealth shvaćati ozbiljno i rade da ‘nevidljivo’ postane – vidljivo. Neko vrijeme odgovor je ležao u tehnologiju koju je Zapad napustio, no Sovjeti su nastavili razvijati i koja je odgovorna za naslovnice srpskih medija o ‘navodno nevidljivom’ F-117 kojeg su tijekom kosovskog sukoba 1999. srušile srpske protuzračne snage.

U stvarnosti, Stealth zrakoplovi nikada nisu potpuno nevidljivi, i uvijek će ostaviti trag na radaru. Ono što pokušavate jest zadržati trenutak nevidljivosti što je dulje moguće. Ukoliko ste viđeni na deset kilometara od mete, u usporedbi s detekcijom na stotinu kilometara, onda je tehnologija odradila svoj posao – objašnjava Douglas Barrie, viši suradnik za vojno zrakoplovstvo na Međunarodnom institutu strateških studija u Londonu.

Nastavlja: – Ako je ikada postojao period u kojem su Stealth lovci i bombarderi bili potpuno nevidljivi, to je zasigurno vladavina F-117 nad iračkom zastarjelom zračnom obranom. Međutim, suparnici poput Kine i Rusije proveli su 25 godina razvijajući protumjere, među kojima je i radar za otkrivanje stealth letjelica.

Nakon rušenja NATO zrakoplova Srbi su objavljivali brojne šale na račun Amerikanaca

Bill Sweetman, glavni urednik Defense Technology Internationala, tvrdi da se tehnologija protumjera vrlo brzo širi i razvija. Dok većina radara funkcionira između 2GHz i 40 GHz, radar niskovalnih radiofrekvencija djeluje između 1MHz i 2MHz i može otkriti suvremene stealth letjelice.

Znanstvenici su shvatili da niskovalni radar, iako prepoznaje ‘buku’ poput oblaka i kiše zbog čega je tu tehnologiju Zapad napustio na prvom mjestu, na svojoj strani ima osnove fizike: njegova je valna duljina iste veličine kao i prominentne značaje većine stealth zrakoplova te se signal odbija natrag prema izvoru. Američka je vojska 1980-ih bila upozorena za tada teoretsku ranjivost.

Rusi su zadržali niskovalni radar zbog svoje tehnološke konzervativnosti i na kraju postigli velik uspjeh – objašnjava dr. Igor Sutjagin, viši istraživač na Royal United Services Institutu.

Najvidljiviji uspjeh stealth protumjera u posljednjih par godina je javno predstavljanje VHF-Aesa radara koje često prakticiraju i Rusija i Kina – priča Sweetman.

Jednostavno rečeno, Aesa radar se, poput onog koji se navodno nalazi u Božanskom Orlu, sastoji od velikog broja nepokretnih modula od kojih svaki emitira individualni radio val. Ti se valovi susreću ispred antene i formiraju zraku kojom se lako može ciljati određena meta, te u kombinaciji s VHF-om predstavlja visokoučinkovit alat za hvatanje stealtha.

Učinkovitost VHF radara je poznata protiv bilo čega što nije B-2 (koji nema rep), no imali su vrlo velike antene i nisku frekvenciju skeniranja što ih je činilo nezgrapnima i sporima. S druge strane, ukoliko Aesa zabilježi i najmanji trag detekcije može iskoristiti elektroničko skeniranje za fokusiranje hrpe energije na metu – ističe Sweetman.

Posljednji dio trika, prema Sutjaginu, je ‘kombiniranje različitih radara u integrirani sustav protuzračne obrane i središnji centar obrade informacije koji mogu zagorčati život bilo kojoj stealth letjelici’.

Isto tako, stealth zrakoplovi nisu uvijek stealth iz svakog kuta (i stoje mnogo novca). Ukoliko imate radar ispred, sa strane i iznad, s dronom za velike visine poput Božanskog Orla, zajedno sa satelitskim praćenjem bilo koje mete, tada se možemo oprostiti od stealth tehnologije.

No, možda igra još uvijek nije gotova. Nemaju svi te obrambene mogućnosti i centralizirani protuzračni sustavi su ranjivi na hakiranje. Uz to, Sweetman tvrdi kako postoji još jedna opcija – razvoj oružanih sustava poput Dassault nEURon drona koji može biti programiran da vizualno traži velike radarske sustave.

Dassault nEURon

Međutim, ne još, tvrdi Sweetman.

Stealth možemo podići na još jedan nivo. Velika, ravna, bezrepna, podzvučna leteća krila s aktivnom stealth tehnologijom. U teoriji, odašiljanjem signala koji je upola valne duljine radara, zrakoplov može nestati – objašnjava Sweetman.

Američko zrakoplovstvo je možda već na toj razini, no odluka o gradnji novog udarnog stealth bombardera dugog dometa još je daleko od donošenja.

SAD ne stoje mirno prekriženih ruku i nastavljamo trošiti značajne količine novca na tajne programe – zaključio je Barrie.

Hoće li to biti dovoljno da stealth tehnologija preživi je pitanje na koje samo vrijeme, ili rat, imaju odgovor.
 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)

Po prvi puta u povijesti američka je vlada de facto priznala da NLO-i, u čije se postojanje toliko dugo sumnjalo, doista postoje

John Burroughs u prosincu 1980. godine u šumi kod engleskoga mjestašca Rendleshama doživio je susret s letjelicom nepoznatog podrijetla te je pritom ozlijeđen, a američko ministarstvo ratnih veterana sada mu je te ozljede i priznalo, osiguravši mu sve pripadajuće beneficije za invaliditet.

Događaj iz šume kod Rendleshama u Ujedinjenom Kraljevstvu vjerojatno je najopsežnije dokumentiran i najvažniji susret s NLO-om u povijesti.

NLO je viđen tri noći zaredom, a vidjeli su ga članovi američkih vojnih snaga stacionirani u bazama Britanskog kraljevskog ratnog zrakoplovstva Bentwaters i Woodbridge, u blizini engleskog grada Ipswicha. Bile su to dvije najveće NATO-ove zračne vojne baze na vrhuncu Hladnog rata.

NLO je zabilježen na radaru, a fizički dokaz pronađen je na mjestu gdje je viđen da slijeće. Dokaz su bili tragovi u smrznutome tlu i tragovi gorenja na površini stabala. Britansko ministarstvo obrane nakon toga je zabilježilo „znatno više vrijednosti radijacije od prosječnih“.

Vojnik američkih zračnih snaga John Burroughs prve je noći iz neposredne blizine svjedočio pojavi NLO-a.

Premda je američka vlada dugi niz godina poricala da se ovaj incident dogodio, 2006. godine britanska je vlada skinula oznaku tajne sa studije o NLO-ima koju su provele tajne službe (pod kodnim nazivom Projekt Condign), u kojoj se navodi sljedeće: Događaj iz Rendleshamske šume/Bentwatersa primjer je incidenta za koji bi se moglo ustvrditi da je uslijed njega nekoliko promatrača vjerojatno bilo izloženo radijaciji zbog neidentificiranog zračnog fenomena duže nego što je to slučaj kod normalnih viđenja takvih pojava.

John Burroughs bio je jedan od tih promatrača izloženih radijaciji neidentificiranog zračnog fenomena u šumi kod Rendleshama u prosincu 1980. Međutim, unatoč tome što se i u izvješću britanskih obavještajnih službi navodi da je John bio izložen takvom zračenju, američka vlada godinama je zavlačila njegov slučaj: njega, njegovog odvjetnika i dva američka senatora.

Sada, nakon nekoliko desetljeća ustrajne borbe, američka vlada konačno je priznala da je John Burroughs u Rendleshamskoj šumi pretrpio ozljede koje su mu uništile zdravlje te njegove zdravstvene tegobe povezala s NLO-om s kojim je ondje doživio bliski susret. U tom zanimljivom preokretu cijeli njegov liječnički dosje iz tog doba kad je služio u Engleskoj još uvijek nosi oznaku tajne.

Vezano za potez ministarstva ratnih veterana, John je izjavio: ‘U siječnju 2015., nakon godina i godina teškog truda, Ministarstvo je u potpunosti stalo uz mene. Trebao mi je netko tko će se izboriti za moj slučaj, netko tko se neće bojati izložiti riziku da mi pomogne. Imao sam sreće. Pronašao sam dvoje ljudi koji će se prihvatiti moga slučaja: to su moj odvjetnik Pat Frascogna te senator John McCain i njegovi suradnici.

Zahvaljujući naporu koji su uložili otišao sam na operaciju srca koja mi je spasila život; zamijenjen mi je teško oštećeni prednji mitralni zalistak, kao posljedica radijacije nepoznatog letećeg objekta, te rješenja Ministarstava obrane i ratnih veterana u kojima mi priznaju da sam ozlijeđen na vojnoj dužnosti u prosincu 1980.’

Izvor: uređeno prema objavi za medije Pata Frascogne, odvjetnika umirovljenog narednika američkih vojnih snaga Johna Burroughsa, 22. veljače 2015.; objavljeno na internetskoj stranici Earthfiles.com
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)