Kroz ljudsku povijest i na svim područjima, jedna stvar ostaje konstantna: Sve što smatramo sigurnim, sve će se promijeniti

Da se otkriju nove ideje i rastjeraju stare, u znanosti, zdravstvu, ili bilo kojem drugom području, uvijek će postojati oštar otpor.

Kad je ljudski um bombardiran, godinama, s podacima i uvjerenjima sustava koji tvrdi: „ovo je istina”, uvijek je teško prihvatiti nove perspektive nove informacije koje ukazuje na drugi smjer.

Jedan od tih područja dramatičnih promjena je područje zdravlja, i kako na to svijet danas gleda, kao modernu revoluciju u zdravlju.

Sa stopom bolesti koja je u porastu dosljedno svake godine, ljudi su mnogo više svjesniji zdravlja nego što su bili prije.

Naša moderna prehrambena industrija je razotkrivena – kako ona pravi hranu, što stavlja u nju, što se raspršuje na njoj, i odakle dolazi – i to su postale bitne informacija za modernog potrošača.

Ispostavilo se da vladine organizacije kojima bi trebali vjerovati u svezi sigurnosti naše hrane nisu toliko zabrinute nakon svega, a to ne čudi s obzirom da velike korporacije, kao što su Monsanto, na primjer, diktiraju mnoge vladinie politike koje se koriste da se reguliraju zakoni.

Sve naše smjernice koje oblikuju našu percepciju pravilnu prehranu dolaze iz znanosti koji je regulirana od strane velikih prehrambenih i farmaceutskih tvrtki. Kao rezultat toga, mi smo zavedeni i pogrešno naučeni u školama i kao potrošači, a korporativni pokušaji da se potkopaju istraživanja sada muče recenziranu znanost.

Gdje možete dobili potreban protein?

Kada nekoga pitate zašto jede meso ili zašto je meso toliko važno, prvi odgovor koji im padne na pamet vjerojatno će biti „protein”, argument koji leži u tome da ga jedemo u velikim količinama već tisućama godina.

Pa, istina je da mi ne znamo to sa sigurnošću. Novi podaci koji su se pojavili ponukali su neke stručnjake da vjeruju da su naši preci bili gotovo svi vegetarijanci.

Naime, nedavna studija objavljena od strane tima arheologa u Europi otkrila je da neandertalci iz Španjolske zapravo nisu uopće jeli meso.

Dakle, temeljeći naše trenutno ponašanje u prehrani na ideji da su „stvari uvijek bili takve” može zapravo biti potpuno pogrešna, unatoč činjenici da je to opće prihvaćen konsenzus javnosti. No, stvari se mijenjaju.

Dio tog razmišljanja ne samo da dolazi iz proučavanja arheologije i naše moderne prehrambene industrije; ono dolazi od današnje znanosti, koja je otkrila da protein životinjskog podrijetla teži stvoriti kiselo stanje u tijelu poznato kao metabolička acidoze.

Metabolička acidoza se događa kada tijelo proizvodi previše kiseline i postaje vrlo kiselo.

To nije dobro, pogotovo kad razmislite o činjenici da mnogi stručnjaci upozoravaju na kiselo tijelo, i vjeruju da  alkalna dijeta zapravo može uspješno liječiti rak.

Ova vrsta stanja također može rezultirati zatajenjem jetre, rakom, napadajima, ili dužim nedostatkom kisika od šoka, zatajenjem srca ili teškom anemijom.

Metabolička acidoza prisiljava tijelo da kompenzira to stanje izlučivanjem kalcija iz kostiju kako bi neutralizirala povećanu kiselost.

Tijekom vremena, sve to može imati ozbiljne i štetne učinke na zdravlje kostiju, a istraživanja su ovo i pokazala. Znanost nam govori da narodi s brojnim slučajevima prijeloma kuka i osteoporoze imaju vrlo visok unos kalcija.

S obzirom na ovu povezanost, kao i činjenica da protein životinjskog podrijetla uzrokuje metaboličku acidozu, izlučivanje kalcija iz kostiju – je u izravnoj suprotnosti s onim što mliječna industrija nama reklamira. lako je vidjeti da smo zavedeni, ako samo malo istražimo.
 

 
„Kada usporedimo ovaj veliki unos proteina, unos mliječnih proizvoda niske masnoće, sa npr. rakom prostate, odnos je sličan kao i kod pušenja cigareta i raka pluća.” – Dr. Colin Campbell

Ako vam netko kaže: „treba mi protein”, i to je razlog zašto oni jedu meso, oni bi mogli biti veoma dezinformirani. Objasnite im da im nije potreban protein ​​iz mesa da budu zdravi; u stvari, to je potpuno suprotno, dok je biljna bjelančevina, prema mnogima, zdravija alternativa.

Prema dr. Deepak Bhattu, profesoru sa Harvard Medical School i urednik časopisa Harvard Heart Letter:

„Kada su u pitanju proteini u prehrani, meso nije jedina opcija. Dokazi pokazuju da smanjena konzumacija mesa i povećanje unosa biljne bjelančevina je zdraviji način prehrane. Prehrana s bilo kojom vrstom mesa povećava rizik od srčanih bolesti i raka, u usporedbi s vegetarijanskom prehranom.”

Prema Harvard Medical School: „studije potvrđuju zdravstvene prednosti prehrane bez mesa. Danas, biljna prehrana je priznata kao ne samo nutritivno dostatna, već i kao način da se smanji rizik od mnogih kroničnih bolesti.”

Novija studija provedena od strane istraživača na Harvard Medical School i Massachusetts General Hospital ispitivala je više od 130.000 ljudi tijekom 36 godina, te je pratila bolesti, načina života, prehranu i smrtnost.

Otkrili su da zamjenom između 15g i 19g životinjskih proteina, ekvivalentom jedne kobasice, za mahunarke, leguminoze, orašaste plodovi i druge biljne proteine, značajno možemo smanjuje rizik od prerane smrti. Zamjena jaja za biljne bjelančevine također je dovelo do 19% smanjenja rizika od smrti.

Istraživači su otkrili da je 10% veći unos mesa bio povezana sa 2% većom stopom smrtnosti i 8% većom šansom za smrt od kardiovaskularnih bolesti.

Prehrana na biljnoj bazi može spriječiti preko 60% kroničnih smrtnih bolesti, ali ljudi još uvijek raspravljaju da li je veganstvo sigurna i održiva prehrana zbog masovnog marketinga i dezinformacija.

Kineska studija

Jedan od najopsežnijih studija ikad provedenih na ovoj temi je „The China Study”, koju su proveli Drs. T. Colin Campbell i Thomas Campbell.

Njihovi rezultati su pokazali direktnau korelacija između prehrane i bolesti srca, dijabetesa i raka, dokazujući da kulture koje jedu uglavnom biljnu hranu imaju manje ili čak nemaju uopće slučajeve ove bolesti i da prebacivanjem na biljnu prehranu može uspješno preokrenuti bolesti koje je već uspostavljena u tijelu.

Kineska studija je prepoznata kao najopsežnija prehrambene studija ikada provedena na odnosu između prehrane i bolesti.

Dr. Colin Campbell, glavni autor te studije, ide u detalje uspoređujući prehranu biljnim i životinjskim namirnicama.

U nastavku je informativan video o njegovim nalazima u svezi proteina iz mliječnih proizvoda:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Colin Campbell smatra da ga se pokušava spriječiti u obznanjivanju njegovih otkrića. Kada se vratio iz Kine nakon što je obavio svoju masovnu epidemiološku studiju, CIA se pojavila na njegovim vratima…

Colin Campbell ugledni je američki znanstvenik i neumorni istraživač uzroka i posljedica kancerogenih oboljenja. Iznimno je obrazovan i uljudan, ali istovremeno drzak i odvažan. Zbog rezultata njegovih istraživanja, kaže, na vrata mu je pokucala CIA:

Istraživanje je dokazalo da konzumiranje životinjskih proizvoda, uključujući meso, ribu i mlijeko, pokreće kronične bolesti i oštećeno zdravlje, predstavljajući veći rizik nego nasljeđe ili okolina – tvrdi profesor Campbell koji je povezao kazein, protein iz mlijeka sa rakom dojke.

Njegov životni profesionalni fokus bili su rak i prehrana te tvrdi da je globalna i nacionalna borba protiv raka odabrala pogrešnog neprijatelja. isključuje sve oblike dijeta poput Atkinsonove, Paolove ili visokoproteinske dijete. Ne podržava proslavljene liječnike koji propisuju dijete s divljim lososom, skupim travama i suplementima.

On tvrdi da prehrana može spriječiti i izliječiti rak kao što može spriječiti srčane bolesti. Po njegovim riječima, prehrana bogata životinjskim proteinima uzrokuje povećanu kancerogenu aktivnost.

Colin Campbell je u laboratoriju dokazao da povećana konzumacija životinjskih proteina aktivira rak, dok ga smanjena konzumacija spriječava. Visokoproteinska prehrana povećava replikaciju ćelija i slobodne radikale kisika povezane sa rakom i starenjem.

Ono što je najzanimljivije, ovaj znanstvenik smatra da nam biljke mogu osigurati sve potrebne proteine.

Nakon 50 godina nutricionističkih biokemijskih istraživanja, Campbell kazein smatra jednim od najrelevantnijih kemijskih kancerogena ikad identificiranih.

U javnosti se i dalje preporuča konzumacija životinja iz komercijalnih interesa. Dok je mlijeko bolje od zaslađenih napitaka, istraživanja pokazuju da mliječni proizvodi ne poboljšavaju kosti u kasnijem životu.

Zapravo, istraživanja su pokazala da je povećana konzumacija mlijeka povezana sa rizikom osteoporoze u kasnijem životu – tvrdi.

The Cornell Chronicle, koji objavljuje Cornell univerzitet, rekao je da će objaviti Campbellov članak na proljeće. Osoblje je univerzitetu poslalo kopiju članka, ali na kraju ipak nije objavljen bez objašnjenja. Campbell je rekao da je ovo samo još jedan od primjera pritiska industrije na univerzitet.

On smatra da ga se pokušava spriječiti u obznanjivanju njegovih otkrića.

Kada se vratio iz Kine nakon što je obavio svoju masovnu epidemiološku studiju, CIA se pojavila na njegovim vratima…

Pogledajte njegov video:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Dodatni video:
 

 
(dnevno.hr)

Otok Okinawa u Japanu, odmah sjeverno od Tajvana, odavno je već “vruća točka”  tajne dugovječnosti

On je bez premca po svojem zdravlju, duhovnosti i spoju uma i tijela. U stvari, Okinawa je među prvima u svijetu stanovnika.

To nisu bilo kakvi prosječni stari ljudi. Ovdje na Zapadu, povezujemo starost s jadom, bolom u zglobovima, demencijom i staračkim domovima, ali na otoku Okinawa, stogodišnjaci su sretni i iznenađujuće neovisni.

Bolesti poput Parkinsonove, Alzheimerove bolesti, autizma, raka, dijabetes i bolesti srca se ne pojavljuju kod ovih ljudi, barem ne do 90. godine!

Zanimljivo je da, kada je Okinawa uklonila iz svog društva životne stilove i obrede i usvojila američki ili zapadni način života, njihova dobna granica je počela biti paralelna sa onom građana SAD-a.

Što je točno njihova tajna? Iako geni igraju ulogu, čini se da životni stil ima najveći doprinos. U 2000. godini, objavljena je studija o nekim fascinantnim činjenicama o dugovječnosti:

1. Biljna prehrana

Okinawa je lijep tropski otok (koji pomaže svačijem raspoloženju), ali postoji još veća tajna njihova uspjeha. Budući da su biljke bliže ekvatoru, gdje šteta sunca može biti veća, da bi se zaštitile one proizvode veće količine fitokemikalija i antioksidansa da bi preživjele.

Ove hranjive tvari ne samo da štite biljke od sunčevih zraka, već i od životinja i insekata također. Te fitokemikalije zapravo uklanjaju slobodne radikale i eliminiraju upale iz našeg tijela! Građani Okinawe jedu i do 10 porcija voća i povrća dnevno – sve organsko!

2. Ograničeni na ne-životinjske proteine

U Okinawi, populacija slijedi prehranu na biljnoj bazi, i sami uzgajaju vlastitu hranu. Njihova prehrana se temelji 80% na biljnoj bazi sa 20% rezerviranih za ribu i, povremeno, svinjetina, ako postoji poseban obred. Također, meso je bez antibiotika, hormona i okrutnost koje postoje na Zapadu u tvorničkim farmama.

3. Prehrana bogata flavanoidima (estrogenim tvarima iz hrane) i dobrim mastima

Oni jedu prirodne žitarice, korjenasto povrće, slatki krumpir, lisnato zeleno povrće, i tone ne-GMO fermentirane soje (90% je GMO soje u SAD-u).

Hrana kao što je miso, lan, ili tempeh su izvrsni za jetru i menopauzu. Žene doživljavaju menopauzu, naravno, uz manje komplikacija.

Druga tajna je gorka tikva ili Goya. Kao što naziv implicira, to je vrlo gorka dinja! Sadrži vitamine B skupine, vitamin C, kalcij, magnezij, cink, fosfor, željezo i beta karoten.

Sadrži fitonutrient koji se zove karantin i spoj koji oponaša inzulin – polipeptid P, koji uzrokuje nižu razinu šećera u krvi i može biti lijek za dijabetičare.

4. Kalorijska ograničenja

Oni prakticiraju tehniku ​​pod nazivom Hara Hachi Bu, gdje se oni ne prejedaju.

U prijevodu to znači 8 dijelova od 10, što znači da prestaju jesti kad su 80% puni. Kalorijsko ograničenje je sporna tema, ali istraživanja su pokazala da ograničenje, bez pothranjenosti, može proizvesti mjerljive prednosti i potencijalnu dugovječnost.

Jer jedna stvar, vi ćete izgubiti na težini, i to je dobra stvar za većinu Amerikanaca i Europljana. Kalorijska ograničenja također aktiviraju autofage, što je proces u kojem se starije, mrtve stanice gutaju i očiste od strane drugih stanica kako bi tijelo radilo u tip top formi.

Ako je tijelo neučinkovito kod uklanjanja starog otpada, onda ta prljavština može dovesti do neurodegenerativnih i srčanih bolesti. Druge studije ukazuju na “hormeze”, što znači da se potiče korist od niskog intenziteta bioloških stresora.

Ova teorija predlaže da kalorijski ograničena dijeta izaziva imunološki sustav i povećava obrambeno stanje zbog izazivanja male količine stresa koji dovodi do uključivanje gena dugovječnosti kroz znanstveno dokazanu epigenetiku (neki geni su isključeni i uključuju se na temelju prehrane, okoliša, misli, itd).

5. Dnevna tjelovježba

Oni prakticiraju svakodnevno vježba koje ne samo da su korisne za tijelo, već i um, isto tako. Znaš kako se divno osjećati kada završite neki sportski trening ili sat joge?

Zamislite da to radite svaki dan sporijim tempom, u otočnom okolišu. Većina ljudi prakticira Tai Chi, karate, vrtlarstvo, ples, jogu, ili borilačke vještine, za koje se zna da spoja um i tijelo u više duhovni proces.

Isto tako, nitko ne puši! Oni također imaju mali postotak oboljelih od osteoporoze (ne, oni ne piju puno mlijeka, koje ne zaustavlja osteoporozu), jer oni jedu više biljaka koje su pune kalcijem! Oni tada za sveukupno zdravlje kostiju aktiviraju vitamin D i provodeći vrijeme na suncu.

6. Pozitivan stav

Kad istraživanja, Okinavci su dosljedno dobivali više ocjene u borbi protiv stresa i stresnim situacijama, kao i na njihov ukupni pogled na život. Na otoku oni uživaju u sporijem tempu života i bliskom zajedništvu. Laboratorijski rezultati pokazuju nisku razinu homocisteina, upalne aminokiseline prisutne u onih s bolestima srca. Stanovnici Okinawe imaju 80% manji rizik od srčanog udara!

7. Usko povezane zajednice

Mi smo društvena bića kojima je potrebna ljubav i podrška od prijatelja i najmilijih. Do 80% starijih ljudi na Okinawi žive sami ili sa supružnikom, no oni nikad ne odustaju od njihove povezanosti sa društvenim centrima i sudjelovanja u igrama, sportovima ili zajedničkim vježbama.

Takve društvene skupine se zovu Moai skupine. Na Okinawi, starenje se gleda s poštovanjem, a stari ljudi i dalje pomažu u funkcioniranju zajednice.

8. Pronaći “Ikigai”

Ikigai znači “tvoj cilj.” Umirovljenje je strani pojam na Okinawi. Njihovo uvjerenje je da treba učiniti život vrijednim življenja, bez obzira to koliko ste stari. Vi pomažete drugima i nastavljate uvijek tražiti ponovne misije.

9. Njegovanje duhovnosti

Duhovnost, ne religija, je glavni dio života u Okinawi. Postoje jutarnji rituali, meditacijske skupine, te nastavak osjećaja pripadnosti grupi koja radi zajedno kako bi postigla nešto više od njih samih. Oni ne srame glazbe ili plesa i vjeruju da to budi dušu.

10. Istočni i zapadni medicinski pristup

Za razliku od razmišljanja na Zapadu gdje postoji pilula za svaki simptom, naporan rad kojim se postiže zdravlje se često izbjegava, Stanovnici Okinawe kombiniraju oba aspekta kako bi se postigli sveukupno zdravlje.

Oni također upotrebljavaju šamanske iscjeliteljske prakse, duhovnost i neke zapadne metode također. Oni vjeruju u vitalnost i zdravlje ljudi njihovih sela. Posebno, starije žene igraju aktivnu ulogu kao i vjerski vođe i duhovni šamani u selima. Drevno bilje poput onih koje se koriste u Ayurvedi i tradicionalnoj kineskoj medicini se koriste u svakodnevnom životu. U stvari, kurkuma se konzumira u velikim količinama (uglavnom u čaju) i cijenjena je po svojim antioksidansima i detoksifikaciji jetre jetre.

Mi bi svi mogli naučiti neke lekcije načina života od mudrih i nježnih ljudi sa otoka Okinawa u Japanu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Jim Morris bio natjecateljski bodybuilder tijekom 30 godina i bio je vegan većinu tog vremena

Na svoj 50. rođendan je posato vegetarijanac i na 65. postao je vegan.

Naše shvaćanje ljudskog zdravlja se i dalje razvija i mijenja tijekom vremena, baš kao i sve drugo, i kao što znanost i dalje rasvijetljava zdravstvene prednosti prehrane povezane s manje mesa i više “zemaljskih” namirnica poput organskog voća i povrća, više ljudi diljem globusa prijelaze na vegetarijansku i/ili vegansku prehranu.

Postoji razlog zašto prehrana na biljnoj bazi može spriječiti više od 60% od kroničnih smrtnih bolesti.

Jim nije jedini. Napisali smo nedavno članak o Franka Medranu, još jednom vegan bodybuilderu koji prikazuje ogromne količine snage. To nije kao da ćeš pitati gorilu otkuda dobiva svoj ​​protein, zar ne?

Istraživanja pokazuju da su stope bolesti srca i nekih vrsta raka čvrsto povezane s životinjskim proteinima. Prehrana bazirana na biljkama, s druge strane, pruža obilje proteina i kalcij, zajedno s daleko većim količinama drugih esencijalnih hranjivih tvari (kao što su antioksidansi i složeni ugljikohidrati) koje jednostavno nećete naći u mesu i mliječnim proizvodima.

“Protein u proizvodima životinjskog podrijetla je ispunjen sa mastima i kemikalijama i svim vrstama tvari koje su štetne za vas. Kad sam se natjecao i punio se sa svim tim stvarima, imao sam puno probavnih problema, bio sam zatvoren i otečen, cijelo vrijeme.

Ne zabrinjavam se više proteinima, jer ih ima dovoljno u onome što jedem. Ja sam ne samo zdrav, već se osjećam bolje i imam bolji odnos s drugim bićima na svijetu.”- Jim

Ako ste znatiželjni u svezi vegetarijanske i veganske prehrane, nadam se da će vas ovaj članak potaknuti da pogledate i malo dalje od svoje trenutne prehrane.

Istraživanja pokazuju da su vegetarijanci i vegani žive u prosjeku od 6 do 10 godina duže od onih koji jedu meso i vjerojatnost je da će patiti manje od kroničnih bolesti.

Naravno, uvijek je važno napraviti vlastito istraživanje, s obzirom na velike prehrambene promjene. Ne samo uzeti moju riječ za to, pronaći neke od informacija koje su vani i vidjeti za sebe.

U nastavku je razgovor s Jimom, u kojem on govori o zdravstvenim problemima koje je proživljavao kad je jeo meso i mliječne proizvode. On objašnjava da je on nastavio jesti nezdrave životinjskih proizvoda, danas ne bi bio više živ.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Istraživanje financirano od strane Nacionalnog instituta za zdravlje donosi značajne dokaze kako se nevjerojatno brzo može poboljšati zdravlje djece i to samo uz smanjenje dodanog šećera u dječjim obrocima

Za potrebe ovog istraživanja uključeno je 43 pretile djece te je otkriveno da je smanjenje unosa šećera, čak i uz zadržavanje istog broja kalorija i nezdrave, ali nezaslađene hrane u prehrani, dovelo do pozitivnih promjena u zdravlju i to u samo deset dana. Djeca koja su odabrana nisu patila samo od pretilosti, nego i od kroničnih poremećaja metabolizma, poput visokog krvnog tlaka ili kolesterola te povišenog šećera u krvi.

Znanstvenici su konstruirali dijetu u kojoj je dodani šećer zamijenjen s drugom vrstom ugljikohidrata. Uklonili su ili smanjili hranu poput zaslađenih žitarica i zamijenili su je primjerice pecivima, dok se ukupna razina masti, proteina, ugljikohidrata i kalorija u njihovoj tipičnoj dnevnoj prehrani nije promijenila. Jednostavno, smanjili su potrošnju šećera s 28% na 10% od ukupnog dnevnog unosa, u skladu s preporukom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Unatoč činjenici da djeca nisu promijenila unos kalorija i druge masne hrane, već je samo dodani šećer smanjen ili uklonjen, uočena su poboljšanja koja uključuju niži krvni tlak, nižu razinu masnoća i šećera u krvi i poboljšanu funkciju jetre i gušterače, a kod nekoliko ispitanika je uočeno i smanjenje težine. Tijekom istraživanja, zamijenili su zaslađene žitarice i kolače sa pecivima, a zaslađena jela poput piletine teriyaki s hamburgerima ili hrenovkama. 42 od 43 ispitanika je zaključilo kako im je ovaj novi način prehrane ukusan i da se osjećaju sito.

Studija podupire dokaze da je dodani šećer štetan sastojak koji treba puno strože regulirati, a pojam dodani šećer se odnosi na zaslađivače koji se dodaju hrani za poboljšanje okusa, produženje roka trajanja ili niže troškove proizvodnje. Zaslađivači su obično izvedeni iz šećerne trske ili repe, kukuruza, sirka, meda, javorovog sirupa ili agave, a dodaju se u veliki broj namirnica. U ovo se naravno ne ubrajaju šećeri koji se prirodno nalaze u hrani, poput voćnog šećera.

Veliku zabrinutost podiže visoko fruktozni kukuruzni sirup (HFCS), jeftin sastojak koji se dodaje brzoj hrani i gaziranim pićima, a šest je puta slađi od šećera dobivenog iz šećerne trske. Korištenje ovog sirupa je povezano s masnom jetrom, dijabetesom i povećanjem pretilosti, no postoje i indikacije da utječe i na rad mozga, što potvrđuje istraživanje provedeno na animalnom modelu. Ova je studija proučavala utjecaj HFCS-a na štakorima, koji imaju sličnu kemiju mozga kao ljudi. Štakori su trenirali u labirintu pet dana prije početka eksperimentalne prehrane. Labirint je imao samo jedan izlaz, a sadržavao je vizualne oznake koje su pomagale štakorima da zapamte put kroz labirint.

Podijeljeni su u dvije skupine, a obje su dobile kukuruzni sirup za piće, no samo jedna skupina je dobila i hranu obogaćenu s omega -3 kiselinama. Štakori su potom testirani u labirintu 6 tjedana nakon perioda treniranja. Utvrđeno je da su se štakori, koji su dobili i omega-3, puno bolje snalazili kroz labirint, što upućuje da su zapamtili put. Međutim, štakori koji su dobili samo HFCS imali su znatno smanjenu sposobnost pronalaženja puta. Pobližom inspekcijom tkiva mozga štakora, utvrđeno je da je inzulin imao mali ili nikakav učinak na moždane stanice kod onih iz skupine koji su dobili samo HFCS. Autori studije zaključuju da je konzumiranje previše HFCS-a moglo blokirati sposobnost inzulina da regulira kako stanice mozga pohranjuju šećer za energiju što je potrebno za obradu misli.

Istraživanja objavljena u vezi dodanog šećera također otkrivaju da se u otprilike od 600.000 ispitanih namirnica u SAD-u, u 74% njih nalazi dodani šećer. To znači da se dnevno u prosjeku konzumira čak 23 žličica šećera dnevno. Polovica tog šećera se nalazi u gaziranom piću, energetskim i voćnim napitcima i čajevima, a gotovo 20% dolazi iz namirnica koje ne služe kao desert, nego se konzumiraju kao redovni obrok. Ostatak šećera nalazi se u grickalicama i desertima.

Rezultati studije dolaze u trenutku kada se predložu promjene u označavanju hrane gdje se od proizvođača hrane traži da navedu količinu dodanog šećera u svojim proizvodima, kao i navođenje preporuka o dnevnoj prosječnoj vrijednosti, u skladu s preporukom WHO. No, naravno, prehrambena se industrija protivi takvim promjenama, navodeći kao razlog nedostatak znanstvenih dokaza koji potvrđuju da šećer uzrokuje mnoge bolesti i poremećaje.

Budući da vam prehrambeni stručnjaci zaposleni u prehrambenoj mafiji neće iznijeti sve činjenice, o šteti koju uzrokuje šećer ćete se morati informirati sami, o čemu možete čitati primjerice u tekstovima: “Šećer izaziva istu ovisnost kao i opojne droge”, “Studija: Šećer ne samo da hrani rak, on ga i uzrokuje” ili “Šećer, a ne sol, uzrokuje visoki krvni tlak”.

Za kraj, o ovom je istraživanju potrebno dobro razmisliti, jer ono upravo na to navodi, da promišljamo o onome čime hranimo našu djecu. Naime, ako se zdravlje može tako brzo popraviti uklanjanjem samo jedne opasne namirnice, zamislite kakvi bi bili rezultati kada bi eliminirali ili bar smanjili nezdravu hranu – junk food, te silne pekarske proizvode prepune glutena i pripazili da jedu organski uzgojene namirnice, ne tretirane bilo kakvim kemikalijama.

Preduvjet za naše zdravlje, a posebno za zdravlje naše djece je svjesnost o potencijalno štetnoj hrani. Ne, nikome neće biti ništa ako tu i tamo pojede nešto nezdravo, no ukoliko će takav način prehrane biti primaran, onda svojoj djeci svjesno činimo zlo.
 
(nexus-svjetlost.com)

Jeste li ikada primijetili neobične oblike poput malih crva koji plutaju besciljno vašim okom kroz vidno polje?

Ove dosadne male valovite linije, ili “paučina”,se zovu “Plutači” i iskusilo ih je u svoje oku oko 70% ljudi. Dakle, o čemu se radi?

Plutači su zapravo sjene koje na retinu oka bacaju sićušne nakupine proteina ili ostataka tkiva ili krvnih zrnaca u oku, prenosi iflscience.com.

Većinu oka čini supstanca poput gela koja se zove očna staklina i koja oko čini okruglim. Nakon što svjetlost prođe kroz očnu leću, fokusirano svjetlo treba proći kroz staklinu da bi došlo do retine u pozadini oka.

Staklinu najviše čini voda, ali su u mješavini nalaze i proteini te druge supstance. Plutači su u većini slučajeva tek nakupine proteina stakline koji su se zgusnuli u niti. Tako zgusnuti oni blokiraju svjetlost i bacaju sjenu na retinu, a vi vidite crvolike objekte koji vam se kreću po čitavom oku.

Plutači mogu nastati i ako crvena krvna zrnca dođu u staklinu prilikom sitnog krvarenja, a još jedan način kako mogu nastati jest starenjem.

Na kraju, “Plutači” još mogu biti uzrokovani skupljanjem u staklastog gela prilikom starenja. Kako se staklina udaljava od mrežnice, komadići prljavštine mogu ući u gel i postati “Plutači”. To obično izgleda kao paučina.

Plutači su posebno izraženi ako pogledamo na nešto posebno svijetlo, kao što je komad bijelog papira ili plavo nebo. Primijetit ćete da se kreću zajedno sa očima, te ih pokušavate gledat i izoštriti ih.

Plutači su obično samo smetnja na koje se ljudi naviknu, ali ponekad mogu ometati vid i stoga zahtijevaju operaciju. Ovaj postupak uključuje uklanjanje stakline i zamjena sa slanom tekućinom.
 

 
(conspiracyclub.co,dnevnik.hr/uredio:NSP)

Rak dojke je vjerojatno jedna od najstrašnijih dijagnoza koju žena može dobiti. Sam spomen dočarava slike smrti, očaja ili u najboljem slučaju, izobličenosti

Prema stranici Breastcancer.org jedna od osam žena će razviti invazivni rak dojke u svom životu, a približno 40,000 žena godišnje zbog ove bolesti izgube svoj život.

S takvim izgledima protiv vas, što možete učiniti da ne postanete dio te statistike? Prava istina je da postoje mnoge mjere koje možete poduzeti- a svaka od njih će vam pomoći da smanjite rizik.

Važno je znati da su manje od 10% svih slučajeva raka dojke povezani s genetskim faktorima. Ostatak 90% povezano je s okolišnim čimbenicima.

Ja čvrsto vjerujem da se rak može spriječiti putem prikladnih promjena u životu, kao što je vođenje uredne prehrane, optimiziranje razine vitamina D, vježbanje i izbjegavanje toksina iz kojeg god izvora možete.

To podrazumijeva pažljivu kontrolu kućanstva i proizvoda za osobnu njegu koju koristite, kao i proizvode za namještaj i druge potencijalne toksine s kojima svakodnevno dolazite u kontakt. Pretjerano izlaganje otrovima nesumnjivo igraju važnu ulogu u razvoju raka. A najnovija istraživanju napokon otkrivaju najgore krivce.

Toksini u svakodnevnim proizvodima

Prema nedavnom istraživanju, možete smanjiti rizik od raka dojke tako što izbjegavate određene kemikalije koje se nalaze u uobičajenim, svakodnevnim proizvodima.

To je posebno važno zato što je samo 10% raka dojke genetski uzrokovan – znanstvenici smatraju da okoliš igra veliku ulogu…

‘Svaka žena u Americi bila je izložena kemikalijama koje mogu povećati rizik od raka dojke.

“Nažalost, povezanost između otrovnih kemikalija i raka dojke je bio poprilično ignorirana.”, kaže Julija Brody, autor studije i izvršni direktor u Silent Spring institutu. “Smanjenje izloženosti kemikalijama moglo bi spasiti mnogo, mnogo života žena.“

U prošlim istraživanjima, istraživači su identificirali 216 kemikalija koje povećavaju tumore u dojkama. U tom istraživanju, smanjili su fokus na 102 kemikalije kojima su žene izložene na dnevnoj bazi, kroz hranu, lijekove, zagađenost zraka ili drugih proizvoda.

Zatim su priotizirali kemikalije i grupirali ih na temelju izloženosti, kancerogenom potencijalu i kemijskoj strukturi. Ovo sortiranje rezultiralo je sa 17 grupa kemikalija koje su označene sa „velikim prioritetom“ zbog njihove sposobnosti da konstantno stvaraju tumore dojki na životinjskim testovima.

Pogledaj ovdje detaljnu listu toksina

Teško zapaljivi materijali (otporni na vatru) u namještaju, tepisima i odjeći

Teško je izdvojiti jednu kemijsku grupu koja je najgora, teško zapaljivi materijali nalaze se negdje na vrhu zato što se koriste u mnogim namještajima, uključujući vaš madrac, gdje provodite velik dio vremena. Prošle godine sam pisao članak o prevarantskim kompanijama koje su dovele do širenja kemikalija teško zapaljivih materijala. Kao što je objavljeno u istraživačkim serijama „Igranje s vatrom“ od strane Chicago Tribuna:

„Prosječna američka beba rođena je s 10 prstiju na rukama, 10 na nogama i najvećom zabilježenom razinom teško zapaljivih kemikalija među novorođenčadi. Otrovne kemikalije prisutne su u gotovo svakom domu, zapakirane u kauče, stolice i mnoge druge proizvode. Dvije moćne industrije, Big Tobbaco i kemijski proizvođači vode varljive kampanje koje dovode do širenja ovih kemikalija, koje uopće ne funkcioniraju kako je obećano.“

Procjenjuje se da 90% Amerikanaca ima teško zapaljive kemikalije u svom tijelu, a mnoge studije su ih povezali s rizicima ljudskog zdravlja, uključujući neplodnost, urođene mane, niži IQ, probleme u ponašanju kod djece, kao i rak jetre, bubrega, testisa i dojke.

Teško zapaljive kemikalije pripadaju istoj klasi kao što su DDT i PCB (organohalogeni), oni također pune okoliš. Ove kemikalije reagiraju s drugim otrovima i tako stvaraju kancerogene dioksine i furane. Kemijska industrija tvrdi da teško zapaljivi materijali povećavaju vrijeme bijega u požaru za 15 puta.

U stvarnosti, ova tvrdnja dolazi iz istraživanja u kojem su korištene jake, teško zapaljive kemikalije iz NASA-e, koje pružaju dodatnih 15 sekundi bijega. No to nije isti tip kemikalija koji se nalazi u većini namještaja, a vlada i neovisne studije dokazale su da najraširenije teško zapaljive kemikalije ne pružaju nikakve prednosti za ljude no povećavaju količinu otrovnih kemikalija u dimu.

Teško zapaljiva kemikalija poznata kao klorirani tris (TDCPP) je uklonjen iz dječjih pidžama 1970-ih zbog zabrinutosti da bi mogao uzrokovati rak, no sada je sveprisutan dodatak jastucima od kauča diljem SAD.

Što se tiče vašeg madraca, preporučujem vam onaj koji je napravljen od 100% vune ili kevlara, oba su prirodni usporivači vatre bez dodanih kemikalija.

Kevlar je registrirana marka za lagano, čvrsto para-aramidno umjetno vlakno, i slično je sa drugim aramidnim vlaknima kao Nomex ili Tehnora. Kevlar su razvili Du Pontovi kemičari Stephanie Kwolek i Roberto Berendt, 1965. a prva šira uporaba zabilježena je 1967. Uporaba kevlara je trenutno na širokom polju od guma na biciklima,  jedrima, te za vojne svrhe za zaštitu od metaka.

Kevlar se koristi kao ojačavajuće vlakno u mnogim kompozitnim primjesama, te se prodaje kao vlakno, uže, ili u obliku tekstila. Nomex se upotrebljava za vatro-zaštitnu odjeću koja je otporna na visoke temperature.

Antiperspiranti i određena kozmetika

Parabeni su kemikalije koje služe kao konzervansi u antiperspirantima i kozmetici, kao i u losionima za sunčanje. Prethodna istraživanja pokazala su da svi parabeni imaju estrogensku aktivnost u stanicama raka dojke.

Istraživanje objavljeno 2012. pronašlo je jedno ili više paraben estera u 99% od 160 stanica tkiva koje su prikupljene od 40 mastektomija. Konstantna prisutnost parabena u kancerogenom tkivu ukazuje na to da antiperspiranti i druga kozmetika mogu povećati rizik od raka dojke.

Dok su antiperspiranti uobičajen izvor parabena, autori upozoravaju da se izvor parabena ne može utvrditi i da 7 od 14 pacijenata tvrdi da nikada nisu koristili dezodoranse ni antiperspirante u svom životu. Ovo nam govori da parabeni, bez obzira na svoj izvor, mogu bioakumulirati u tkivu dojki.

A izvori su razni. Parabeni se mogu pronaći u raznim proizvodima za osobnu njegu, kozmetici kao i lijekovima. To znači da je pripravci za kožu dovode do najveće forme izloženosti.

Još jedna komponenta antiperspiranata, aluminijev klorid, djeluje slično kao i onkogeni koji dovode do molekularnih transformacija u stanicama raka.

Ostale strategije preveniranja raka dojke

U najvećem broju istraživanja o načinu života i raku dojke, Američki institut istraživanja raka dojke procijenio je da oko 40% slučajeva raka u SAD-u može biti prevenirano da ljudi imaju mudrije odluke o načinu života. Mislim da su ovo preniske procjene. Više od vjerojatno, 75 do 90% raka dojke može se izbjeći ako se strogo primjenjuju modifikacije načina života koje su ispod preporučene.

Ključne prehrambene smjernice

Izbjegavajte šećer, posebno fruktozu. Smanjite ili eliminirajte prerađenu hranu, šećer/fruktozu i hranu temeljenu na žitaricama iz vaše prehrane. Svi oblici šećera su štetni za zdravlje i promiču rak. Fruktoza je jedna od najštetnijih. Opća smjernica je da smanjite ukupan unos fruktoze na manje od 25 grama dnevno. Ako imate rak ili ste otporni na inzulin, bilo bi mudro da ga ograničite na 15 ili manje grama dnevno.

Ograničite unos proteina i povećajte unos zdravih masti. Razmislite o smanjenju proteina na 1 gram po kilogramu čiste tjelesne mase. Bilo bi neobično za većinu odraslih da trebaju više od 100grama proteina pa čak i pola od te količine.

Zamijenite eliminirane proteine i ugljikohidrate sa kvalitetnim mastima kao što su avokado i kokosovo ulje. Postoji uvjerljiv dokaz da ketogena dijeta pomaže u preveniranju i tretiranju mnogih oblika raka.

Uzimajte puno prirodnog vitamina A. Postoji dokaz da vitamin A pomaže u preveniranju raka dojke. Najbolje ga je dobivati iz hrane bogate vitaminom A, boje nego iz dodataka. Najbolji izvor su sirovi maslac, sirovo punomasno mlijeko… Ali pazite se dodataka jer prevelika količina vitamina A može umanjiti vrijednost vitamina D.

Budući da je vitamin D krucijalan za vaše zdravlje općenito, da ne spominjemo prevenciju raka. To znači da je ključno izbalansirati količinu vitamina A i D u vašem tijelu.

Idealno bi bilo kada bi unosili sve supstrate vitamina A i D koje vaše tijelo treba na način da ono može prirodno regulirati oba sustava. To najbolje možete postići tako da jedete šareno povrće˙(za vitamin A) i da se svakodnevno izlažete sigurnim količinama sunca (za vitamin D).

Unosite dovoljne količine joda. Jod je neophodan element za sintezu hormona, a njegov manjak može uzrokovati ili pridonijeti raznim zdravstvenim problemima, uključujući rak dojke. To je zato što vaše dojke apsorbiraju i koriste puno joda, kojeg trebaju za ispravan rad stanica. Nedostatak joda u bilo kojem tkivu dovodi do njegove disfunkcije, tumori su još jedna mogućnost.

Međutim, postoji značajna kontroverzija ako prijeđete odgovarajuću dozu, tako da morate biti oprezni. Postoje dokazi koji upućuju na to da uzimanje velikih doza, u rasponu od jednog miligrama može biti kontraproduktivno. Nedavno istraživanje pokazalo je da nije mudro uzimati više od 800 mikrograma joda dnevno, a dodavanje 12-13mg (12, 000-13,000 mikrograma) potencijalno može imati negativan učinak na zdravlje.

Njegujte svoja crijeva. Optimiziranje crijevne flore će smanjiti upalu i ojačati vaš imunitet

Znanstvenici su pronašli mikro-ovisni mehanizam pomoću kojeg neke vrste raka pojačavaju upalu koja im pomaže pri rastu i razvoju. Oni ukazuju na to da inhibiranje upalnih citokina može usporiti napredovanje raka i poboljšati odgovor na kemoterapiju. Dodavanje prirodno fermentirane hrane u svoju dnevnu prehranu je jednostavan način za sprječavanje raka ili za ubrzanje oporavka. Uvijek možete dodati visoko kvalitetne probiotske dodatke, ali prirodno fermentirane namirnice su najbolje.

Izbjegavajte GMO. Izbjegavajte genetski modificiranu hranu jer su obično tretiraju herbicidima kao što su Roundup (glifosat), koji se smatraju karcenogenima. Francuski istraživački tim, koji su intezivno istraživali Roundup, su zaključili da je toksičan za ljudske stanice , a i vjerojatno karcenogen za ljude. Odabirite svježu, organsku, lokalno uzgajanu hranu.

Izbjegavajte nefermentirane proizvode od soje

Nefermentirana soja je bogata biljnim estrogenima, ili fitoestrogen, također poznatim kao izoflavon. U nekim istaživanjima pronađeno je da soja radi s ljudskim estrogenima tako da dolazi do bujanja stanica dojki. To povećava šanse da dođe do mutacija i kancerogenih stanica.

Pijte 1 litru organskog soka od zelenog povrća dnevno.

U prehranu dodajte antikarcinogenu cjelovitu hranu, ljekovito bilje i začine, kao što su brokula.

Kurkumin. Ovo je aktivni sastojak kurkume te u visokim koncentracijama može biti vrlo koristan u liječenju raka dojke. Pokazuje neizmjeran terapeutski potencijal u prevenciji metastaze raka dojke.

Izbjegavajte alkohol.

Optimizirajte svoj vitamin D

Vitamin D utječe na gotovo svaku stanicu u vašem tijelu i jedan je od najmoćnijih prirodnih boraca protiv raka. Ima više od 800 referenca u medicinskoj literaturi koje pokazuju učinkovitost vitamina D protiv raka. Vitamin D je ima sposobnost da uđe u stanicu i potakne apoptozu (staničnu smrt).

Istraživanja su pokazala da vitamin D ubija stanice raka jednako učinkovito kao i toksični lijek za liječenje raka dojke Tamoxifen, ali bez ikakvih štetnih nuspojava i za samo mali dio troška. Vitamin D djeluje sinergistički s bilo kojim načinom liječenja raka dojke, bez ikakvih štetnih nuspojava.

Prema Carole Baggerly, osnivačica GrassrootsHealth, čak 90% od običnih raka dojki su povezani s deficijencijom vitamina D. Nedavno, meta-analiza 5 istraživanja objavljenih u ožujku 2014 u broju

Anticancer Research otkrila je da pacijenti dijagnosticirani s rakom dojke koji su imali visoku razinu vitamina D imaju dvaput veće mogućnosti da će preživjeti u odnosu na žene s niskom razinama. Visoka serumska grupa je imala prosječnu razinu vitamina D od 30 nanograma po mimimetru (ng/ml). Žene u niskoj serumskoj grupi su imale prosječno 17 ng/ml, što je normalna razina vitamina D pronađena kod američkih pacijenata raka dojke.

Znanstvenici pozivaju liječnike da praćenje i optimizacija vitamina D postane dio standarda kod liječenja raka dojke. Prema prikazanim pronalascima, potrebno je barem 30 ng/ml seruma 25-hidroksi vitamina D (25(OH)D) za prevenciju od širenja raka. Druga istraživanja pokazuju da bih bilo bolje s razinama visokim kao 80 ng/ml. U jednom istraživanju iz 2011. godine, nađeno je da razinama vitamina D od 50 ng/ml povezana s 50% manjim rizikom od raka dojke.

Održavajte zdravu tjelesnu težinu

Ovo će doći prirodno kada počnete jesti pravilno za svoju prehrambenu vrstu i vježbanje. Važno je izgubiti višak tjelesnih masti jer masti proizvode estrogen, koji može potaknuti rak dojke.

Poboljšajte osjetljivost receptora za inzulin/leptin

Najbolji način za t je da izbjegavate šećer i žitarice te paziti da redovito vježbate.

Izbjegavajte ksenoestrogene

Ksenoestrogeni su sintetičke kemikalije koje oponašaju prirodne estrogene. Povezani su sa širokim rasponom zdravstvenih učinaka, uključujući smanjen broj spermija kod muškaraca te povećan rizik od raka dojke kod žena. Postoji veliki broj xenoestrogena, kao što su goveđi hormoni rasta u komercijalnim mliječnim proizvodima, plastika kao bisfenol A (BPA), ftalati i parabeni u proizvodima za osobnu njegu, te kemikalije koje se koriste kod materijala za nelijepljenje.

Dojite isključivo do 6 mjeseci

Istraživanja pokazuju da će to smanjiti rizik od nastanka raka dojke.

Izbjegavajte nošenje grudnjaka sa žicom

Postoji velika količina podataka koja pokazuju da metalna žica u grudnjaku povećava rizik od raka dojke.
Izbjegavajte elektromagnetska polja što je više moguće

Ograničite izloženost i zaštitite se od zračenja koja nastaju od mobilnih uređaja, baznih postaja te Wi-Fi postaja. Također umanjite izloženost medicinskom skeniranju bazirano na radijaciji, uključujući stomatološke x-zrake, CT i mamografija. Predmeti poput električnih deka mogu biti jako problematični i povećati rizik od raka.

Spavajte dovoljno

Budite sigurni da dobivate dovoljno okrepljujućeg sna. Loš san može utjecati na proizvodnju melatonina, koji je povezan s povećanim rizikom od otpornosti na inzulin i povećanjem tjelesne mase, a oba pridonose povećanju raka.

Upotrijebite efektivne načine upravljanja stresom

Stres zbog bilo kojeg razloga je veliki pridonositelj bolesti. Čak i CDC navodi da je 85% bolesti pokrenuto emocionalnim čimbenicima. Vrlo je vjerojatno da su stres i neriješeni emocionalni problemi možda puno važniji nego oni fizički. Moje omiljeno sredstvo za rješavanje emocionalnih izazova je Tehnika emocionalne slobode (EFT).

Zaključak: Preuzimanje kontrole načina vašeg života može značajno smanjiti vaše izglede za nastanak raka

Prevencija raka dojke je mnogo važnija i snažnija nego što možemo zamisliti, a izbjegavanje kemijskih rizika kao one što smo pregledali prije su veliki dio prevencije bilo kojeg raka. Pitanje je, kako ih izbjegavati kada ih je toliko mnogo? Moj odgovor je da očistite svoj život tako da su hrana, voda, odjeća, namještaj i drugi proizvodi s kojima imate redovit kontakt što bliže prirodnom i neprerađenom što je više moguće.

Ovo znači tražiti organski proizvedene proizvode – hrana, odjeća, posteljina, deterdženti za rublje ili šamponi. Sve je ovo važno, jer akumulirana izloženost svim tim proizvodima izaziva nered. Kod kućanskim sredstava za čišćenje i proizvoda za osobnu njegu, možete ih većinu ili sve jeftino zamijeniti sa par jednostavnih, netoksičnih sastojaka.

Na primjer, za kokosovo ulje ima bezbroj načina za korištenje u kući. Također za sodu bikarbonu te ocat. Mnoge od ovih navedenih preporuka će automatski smanjiti vašu izloženost tokisinima koji izazivaju rak.
 
(biljnaapoteka.info/uredio:NSP)

Istraživanja i dalje dokazuju opasnosti koje se kriju iza pasteriziranog mlijeka, a jedno od njih je identificiralo bakterije koje formiraju spore koje ne samo da preživljavaju pasterizaciju mlijeka, nego su u stanju i bujati, kao rezultat topline

Određene bakterije imaju mogućnost formiranja čvrstih, zaštitnih endospora što im omogućava da prežive ekstremne uvjete. Znanstveni stručnjaci za hranu su identificirali Paenibacillus bakterije kao dominantne sporogene bakterije u mlijeku.

Već je poznato da pasterizacija mlijeka može pretvoriti proteine i masti u nove konfiguracije. Stvaraju se novi proteini s ponavljajućim aminokiselinama, a oni imaju važnu ulogu u razvoju nekoliko bolesti.

Pasterizirano mlijeko je možda jedno od najvažnijih nutricionistički deficitarnih pića ne prikladno označeno kao “savršena hrana.” Zdravstveni dužnosnici čak izdaju savjetodavna upozorenja kako bi se osiguralo da oni s oslabljenim imunološkim sustavom, konzumiraju samo pasteriziranu hranu. No istina o pasterizaciji je da ona denaturalizira mlijeko. Ono time mijenja svoju kemijsku strukturu, uništava hranjive tvari i u konačnici rezultira formiranjem slobodnih radikala u tijelu.

Važno je istaknuti da kravlje mlijeko kao hrana uopće i nije namjenjeno ljudima već potomcima vlastite vrste. Ne prikladno je za ljudski organizam zbog svog proteina kazeina koji je ustvari ljepilo i šteti organizmu baš poput glutena iz pšenice. Svo kravlje mlijeko (konvencionalno i organsko) ima 59 aktivnih hormona, alergene, masnoće i kolesterol. Kravlje mlijeko također može imati mjerljive količine herbicida, pesticida, dioksina (do 200 puta više u odnosu na sigurnu razinu), do 52 snažna antibiotika, krv, gnoj, izmet, bakterije i viruse.

Pasterizacija uništava enzime, smanjuje sadržaj vitamina, denaturalizira krhke mliječne bjelančevine, uništava vitamin C, B12 i B6, ubija korisne bakterije, promiče patogene i povezano je s alergijama, kolikama u dojenčadi, razvojnim poremećajima kod djece, osteoporozom, artritisom, bolestima srca i rakom.

Druga važna stvar glede pasterizacije je mišljenje da se time stvara “mrtav” proizvod, međutim, to nije točno. Istraživanja pokazuju da određene bakterije ne samo da preživljavaju pasterizaciju, nego su u stanju i reproducirati se.

Istraživači s poljoprivrednog koledža Cornell su identificirali bakteriju Paenibacillus kao najvažniju bakteriju koja formira spore u mliječnim proizvodima, a tvrde da rast Paenibacillus bakterije stimulira toplinska obrada poput pasterizacije. Sojevi ove bakterije mogu preživjeti ekstremne uvjete i sposobne su preživjeti jednako visoku toplinu kao i hlađenje.

Zdravstvene posljedice dugotrajnog konzumiranja tih bakterija još nisu poznate, no istraživanja pokazuju da one mogu omesti mliječnu formulu i ostale prehrambene proizvode.

Neki prerađivači mlijeka su povećali temperaturu pasterizacije, u pokušaju da se unište sporogene bakterije. Prva izvješća pokazuju da ove mjere samo dovode do još više kvarenja. Još nije poznato jesu li ove bakterije prisutne i u fermentiranim mliječnim proizvodima.

Što zapravo stoji iza priče o pasterizaciji?

Primarna tvrdnja prehrambene industrije otkriva sve: da bi se prehranilo 7 milijardi ljudi na planeti, znanstvenici vjeruju da se hrana mora ozračiti, pasterizirati i sterilizirati u interesu javne sigurnosti.

Viši stručni znanstvenik za hranu, Toby MacDonald, kaže da je jedini način da se zaštiti stanovništvo onaj kroz aktualne i modificirane sterilizacijske tehnike koje će hranu učiniti sigurnom za sve. On ističe: “Sadašnje i modificirane metode, uključujući zračenje i pasterizaciju su vrlo učinkovite u smanjenju štetnih bakterija i patogena u opskrbi hranom.

Porast od 50% prehrambene potražnje do 2030. će zahtijevati više sredstava u infrastrukturi praćenja hrane, tako da sva hrana s potencijalom za proizvodnju može biti ispravno sterilizirana kako bi se spriječile toksičnosti.”

Zašto bi se hrana morala ozračiti, sterilizirati i pasterizirati?

Hrana se kao takva sve manje lokalno uzgaja, sve je preusmjereno na ogromne poljoprivredne površine pod nadzorom velikih industrija gdje se hrana uzgaja za tov i za ljudsku prehranu. Tretira se pesticidima, herbicidima i umjetnim gnojivom, genetski se modificira i time se otvara put razvoju brojnih super bakterija. Intenzivnom poljoprivredom se zapravo nutricionistička vrijednost hrane smanjuje te se zamjenjuje raznim kemikalijama, koje uništavaju ljudski organizam, kako bi se osigurao veći prinos, sigurniji transport i kao krajnji i jedini cilj, osigurao profit, a ne zdravlje ili dostupnost hrane.

Organska poljoprivreda na lokalnoj razini je jedini održivi način koji može pružati kvalitetne proizvode i ograničiti rast ovih super bakterija kao i svih ostalih patogena, a u cilju naše zdrave prehrane i zdravlja koje proizlazi iz nje.
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:NSP)

Ukoliko ovo povrće nije često u vašoj prehrani, krajnje je vrijeme da to promijenite

Karfiol pruža mnogo mogućnosti za improvizaciju u kulinarstvu. Možete ga pripremiti na mnogo načina, a on će vašem organizmu osigurati mnogo korisnih sastojaka.

Evo nekoliko blagodati karfiola:

1. Karfiol je povrće koje ne sadrži masti i natrij. Redovitim konzumiranjem cvjetače smanjuje se rizik od nastanka raka.

2. Ovo povrće sadrži vitamine B1, B2, B3, B5, B6 i B9, minerale i korisne fitokemikalije. Dobar je izvor vlakana, proteina, fosfora, kalija i ima visok sadržaj vitamina C.

3. Cvjetača sadrži kalij, mineral koji je vrlo važan za razvoj kostiju i mišića.

4. Pored toga, u ovom povrću se nalaze i izotiocijanati koji sprečavaju razvoj stanica raka.

5. Redovito konzumiranje karfiola sprečava se oštećenje organizma uslijed djelovanja slobodnih radikala jer sadrži moćne antioksidante.

6. Cvjetača djeluje preventivno na pojavu kardiovaskularnih oboljenja i raka.

7. U cvjetači se nalazi i dosta vitamina K i omega-3 masnih kiselina, koji smanjuju upalu. Redovitim konzumiranjem ovog povrća smanjuje rizik od nastanka artritisa, pretilosti, dijabetesa …

8. Cvjetača može smanjiti upale i čuvati zdravlje krvnih žila. Također, ovo zdravo povrće pozitivno utječe na cirkulaciju.

9. Ova namirnica sadrži i glukozinolate koji aktivirajju prirodnu detoksikaciju organizma. Znanstvena istraživanja su pokazala da glukozinolati djeluju prevenitvno na pojavu nekih vrsta raka.

10. U cvjetači se nalazi i alicin koji djeluje povoljno na zdravlje srca i smanjuje rizik srčanog i moždanog udara. Pored toga, kombinacija selena i vitaminoma C jača imunološki sustav i održava razinu kolesterola u krvi.
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Za samo 35 godina naša djeca i unuci morat će se hraniti na sasvim drukčiji način od našega, ne budu li željeli nepovratno uništiti okoliš

Prirodni mesni odrezak ili piletina kakvu poznajemo danas bit će vrlo rijetka, basnoslovno skupa senzacija na jelovniku. Za sve ostalo, ukoliko požele hamburger, lazanje ili sarmu, koristit će jeftinije sintetičko meso iz epruvete ili životinjski protein insekata

Volite li hamburger? Ako uživate u njemu, a žao vam je što će zbog vaše gurmanske ovisnosti o mesu životom platiti neka nedužna utovljena kravica, strpite se kojih pet godina. Toliko je vremena potrebno da 25 stručnjaka, laboratorijskih tehničara i menadžera u novoj tvrtki Mosa Meat svlada tehnologiju proizvodnje sintetičkog odreska od kosane govedine, in vitro hamburgera ili hamburgera proizvedenog u laboratoriju koji nikada nije vidio živu kravu. Pomoću 3-D tehnologije ispisa tvrtka također planira printanje odrezaka i stejkova.

To je ovih dana najavio Mark Post s nizozemskog Sveučilišta Maastricht, biolog koji je prije dvije godine prvi dobio laboratorijski kultivirani protein iz matičnih stanica goveda i od njega zamijesio prvi in vitro hambić.

Nakon tog povijesnog laboratorijskog burgera stručnjaci sa Sveučilišta u Tel Avivu predvođeni bioinženjerom Amitom Gefenom najavljuju na jelovniku i prvo pile iz epruvete.

Pripremu in vitro hamburgera financirao je s 250.000 eura suosnivač Googlea Sergey Brin. Suosnivač Yahooa Jerry Yang i najbogatiji Azijat iz Hong Konga, Li Ka-shing, investiraju u istraživanje biljne zamjene za jaja. Tvorac Microsofta Bill Gates i osnivači Twittera, Evan Williams i Biz Stone, financiraju Beyond Meat, kompaniju koja se bavi razvojem tehnologije proizvodnje lažnog mesa iz neživotinjskih izvora i biljaka, dok suosnivač PayPala, Peter Thiel, također podupire Modern Meadow, start-up za proizvodnju supstituta za meso, bez klanja životinja i uz manje iskorištavanje tla, vode, energije i kemikalija…

Čelni ljudi informatičke tehnologije (IT) kao da se natječu u tome tko će biti prvi u revolucionarnim probojima u prehrambenoj industriji koja traži nove načine smanjenja količine mesa kakvo smo jeli do sada. Dečki, očito, misle daleko unaprijed, kao i u vrijeme kada su vizionarski stvarali informatičku tehnologiju koja je nama promijenila život, a njima donijela milijarderske bankovne račune. Ali ne samo zbog humanijeg odnosa prema životinjama, koje glavom plaćaju našu mesoždersku prirodu, nego zbog najave da će nas 2050. biti 9,6 milijardi, a dvije milijarde i kusur gladnih usta više no do sada treba prehraniti na način da to Zemlja može podnijeti. Uostalom, ne treba čekati ni 2050, jer danas 800 milijuna stanovnika gladuje dok je milijarda pretila – Europljani jedu dvostruko više mesa od količine koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija, a s druge strane svako malo u svijetu izbiju pobune zbog hrane, poput one u Somaliji prije nekoliko godina, kada su tisuće ljudi izašle na ulice Mogadiša protestirajući protiv povišenja cijena hrane, što je rezultiralo i s nekoliko mrtvih.

Drugim riječima, za samo 35 godina naša djeca i unuci morat će se hraniti na sasvim drukčiji način od našega ako ne budu željeli bespovratno uništiti okoliš. Proizvodnja hrane morat će se povećati za 70 posto, a već sada smo 40 posto planeta pretvorili u žitna polja, stočne farme, vinograde, maslinike, povrtnjake i voćnjake. Ostale su neprohodne planine, vrele pustinje i Antarktik te za proširenje treba krčiti prašume, a prašume su pluća Zemlje.

Lako je zasititi šačicu Hrvata, kojih je kao Kineza u predgrađu Pekinga, ali što s Kinezima koji napuštaju politiku jednog djeteta, standard im usto raste, kao i standard sve boljestojeće, jednako mnogoljudne, Indije. A što ljudi bolje stoje, na jelovniku traže svega više, naročito meso koje je uvijek bilo luksuz. Njegova će se potražnja zbog toga udvostručiti do 2050. te FAO čak predviđa povećanje za više od dvije trećine u sljedećih 40 godina. Nema li možda Svjetska zdravstvena organizacija i neki drugi razlog kada zaključuje da je meso za vaše zdravlje jednako štetno kao cigareta?

Kinezi već sada uzgajaju polovinu svjetske proizvodnje svinjetine, a za uzgoj tolikih milijuna prasaca treba osigurati krmivo. Budući da je zbog pretjeranog iskorištavanja poljoprivrednih površina njihovo tlo potpuno degradirano, Kinezi ga uvoze iz zemalja poput Brazila. U Brazilu su zbog toga procvjetale farme soje, koje se iz dana u dan šire na račun prašuma, a manje prašuma znači više ugljika u atmosferi, više ugljika ubrzava globalno zatopljenje, a zbog globalnog se zatopljenja smanjuju obradive površine, što su naši Slavonci već osjetili ljetos, pogođeni katastrofalnim sušama.

‘Krave su nevjerojatno neučinkovite jer za proizvodnju 15 grama jestivog životinjskog proteina zahtijevaju 100 grama biljnih bjelančevina’, kaže otac sintetičkog hamburgera Mark Post. Usto, zbog svog metabolizma, krave prdežem ispuštaju više metana od svih prijevoznih sredstava na Zemlji, uključujući zrakoplove, pa se može samo pretpostaviti što bi se događalo kada bi se globalna potražnja za govedinom drastično povećala, a način proizvodnje ostao jednak kao sada.

A sintetički hamburger nudi rješenje. Studija Oxforda i Amsterdamskog sveučilišta dokazuje da će se za njega trošiti 45 posto manje energije nego pri klasičnom uzgoju stoke, proizvodit će 96 posto manje stakleničkih plinova i zahtijeva 99 posto manje iskorištavanja tla.

Ali problem nije samo u proizvodnji mesa i u uzgoju krmiva, nego i u uzgoju žitarica, žita, riže i kukuruza, što svijetu danas osiguravaju 50 posto kalorija. Jeftine su u proizvodnji, ali traže goleme površine, no manje su zasitne od krumpira, naročito od visokovrijednog batata. Stoga vlada Kenije preporučuje zemljoradnicima sadnju slatkog krumpira umjesto kukuruza, kineska vlada traži od građana da na jelovnik stavljaju krumpir dok je UN još 2008, na radost Ličana, krumpir proglasio ‘hranom budućnosti’.

Znate li da je 2015. proglašena ‘godinom tla’? To je prilika da znanstvenici upozore na potpunu eroziju tla zbog ekstenzivne poljoprivrede, pri čemu će se neki hranjivi sastojci, poput fosfora (u SAD-u će potpuno nestati za 20 godina), moći nadoknađivati jedino iz rudnika. Budući da fosfora ima samo u nekim zemljama (Kina, Maroko), za njega bi se mogli voditi ratovi, kao što se danas vode oko nafte.

S farmama sutrašnjice moramo početi danas ako želimo izbjeći masovnu glad i ratove zbog hrane, poručuje Newsweek u svom nedavnom članku o budućnosti poljoprivrede, navodeći neophodnost korištenja informatičkih tehnologija kao što su, između ostaloga, big-data, ekstenzivno korištenje staklenika, korištenje GMO-a ili usavršavanje tzv. vertikalnih farmi (uzgajanje voća i povrća na nizu katova u neboderima), što su Japanci već započeli nakon plimnog vala koji je 2011. uzrokovao havariju u Fukushimi i uništio gotovo sve farme uz obalu najvećeg japanskog otoka Honshu. Četiri godine kasnije izgrađene su stotine staklenika u neboderima, na čijim se katovima rotiraju biljke da budu izložene suncu. Slično se već radi u Singapuru, Kanadi, Kini, Nizozemskoj, Švedskoj, Južnoj Koreji…

Iskoristimo li doista svu tehnologiju budućnosti, mogli bismo u idealnom slučaju osloboditi nevjerojatnih tri milijarde četvornih kilometara današnjih obradivih površina, računa u Newsweeku Dickson Despommier, profesor emeritus javnog zdravlja na Kolumbiji. Doista?

Za naše poljoprivrednike to je daleka budućnost jer nemamo ni investicija ni infrastrukture koja bi im omogućila takvu radikalnu tehnologiju. No to nam, barem kratkoročno, daje nadu da će naša djeca i unuci biti među rijetkima koji će se 2050. bar s vremena na vrijeme domoći prirodno (ili staromodno) uzgojene hrane. Kao što predviđa romanopisac i kritičar restorana u britanskom Observeru, Jay Rayner, u skoroj će budućnosti prirodni mesni odrezak ili piletina kakvu poznajemo danas biti vrlo rijetka, basnoslovno skupa senzacija na našem stolu. Za sve ostalo, ukoliko budemo željeli hamburger, lazanje ili sarmu, koristit ćemo jeftinije meso iz epruvete ili životinjski protein insekata.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(tportal.hr,youtube/uredio:nsp)