Zemlja s najvećim rezervama mineralnih sirovina u svijetu, Rusija, drugi je najveći izvoznik plemenitih i rijetkih minerala i metala

Njezini prirodni resursi procjenjuju se na desetke bilijuna dolara. Rusija ima obilne zalihe nafte, prirodnog plina, drva i vrijednih minerala, kao što su bakar, dijamanti, olovo, cink, boksit, nikal, kositar, živa, zlato i srebro. Većina tih resursa nalazi se u Sibiru i na Dalekom istoku.

Ruska rudarska industrija, koja je druga po veličini u zemlji nakon naftne i plinske, čini značajan udio u njezinom BDP-u i izvozu.

Zemlja je među tri vodeća proizvođača mineralnih sirovina, kao što su platina, zlato i željezna ruda.

Također je najveći svjetski proizvođač dijamanata i paladija. Planina Ural ima ogromne količine minerala, dok se većina ležišta ugljena, nafte, plina i drva nalazi u Sibiru.

Rusija je peti najveći svjetski proizvođač ugljena, s rezervama od oko 175 milijardi tona. Većina tih rudnika nalazi se u Sibiru i na Uralu.

Drvna industrija, koja vrijedi oko 20 milijardi dolara godišnje, također je značajan ekonomski doprinos ruskoj ekonomiji. Ribarska industrija zemlje četvrta je u svijetu.

Vrijednost ruskih prirodnih resursa je ogromna i prema statistikama, procjenjuje se na 75 bilijuna dolara. Za usporedbu, prirodni resursi SAD-a su vrijedni otprilike 45 bilijuna dolara, dok Kina ima 23 bilijuna dolara u prirodnim resursima.

Ruska tvrtka Norilsk Nickel je jedna od vodećih svjetskih proizvođača metala od nikla i platine, s otprilike polovicom svjetske proizvodnje paladija i gotovo istog udjela platine. Proizvodnja paladija je vrlo koncentrirana, slično kao kod sestrinskog metala, platine.

Rusija i Južna Afrika zajednički proizvode oko tri četvrtine svjetskih zaliha ovih rijetkih metala. Proizvodnja vodeće zemlje Rusije u proizvodnji ovih rijetkih metala u 2017. godini iznosila je 81 metričku tonu.

Norilsk Nickel upravlja rudnicima u Rusiji, Bocvani, Australiji, Južnoj Africi i Finskoj. Prihod tvrtke je prošle godine iznosio je gotovo 10 milijardi dolara.

Globalni lider u rudarstvu dijamanata, ruska kompanija Alrosa, čini gotovo trećinu svjetske proizvodnje neobrađenih dijamanata.

Glavni proizvodni pogoni trenutno su uglavnom koncentrirani u zapadnoj Jakutiji i regiji Arkhangelsk. Ukupno, kompanija Alrosa ima oko 30 rudnika. U studenom je u Jakutiji otvoren ogroman novi rudnik dijamanata kojeg je otvorio ruski predsjednik Vladimir Putin.

Prilikom otvaranja novog rudnika, Putin je rekao: “Rusija zemlja ogromnih prirodnih bogatstava, a dijamanti Jakutije još su jedno nacionalno blago na koje smo ponosni.”

Otvaranje novog rudnika “ojačat će vodstvo Rusije na globalnom tržištu dijamanata – rekao je Putin.

Novi-Svjetski-Poredak.com

“Svijet ima dovoljno za svačije potrebe, ali nema dovoljno za svačiju pohlepu”, upozorio je Mahatma Gandhi

Ipak, nacije prakticiraju neodrživ način života po cijeni prekomjerne potrošnje Zemljinih resursa, izvijestio je The Daily Mail.

Studija dolazi sa sveučilišta Leeds, gdje su istraživači proučili zahtjeve za “dobar život” u 11 točaka.

Osnovne potrebe uključuju minimalni dnevni dohodak od 1,90 dolara, minimalni životni vijek od 65 godina i stalnu opskrbu električnom energijom i hranom.

Također su proučavali društvene ciljeve kao što su zapošljavanje, potpora obitelji i prijatelja i prava demokracije.

Istraživači su također proučavali koliko to košta planet da ispuni ove potrebe. Ti troškovi uključuju emisije CO2, potrošnju vode i iscrpljivanje prirodnih resursa.

Da bi se olakšala usporedba i kontrast, istraživači su objavili pojedinačne web stranice za 150 zemalja na kojima se dokumentira potrošnja resursa i postignuća u dobrobiti življenja.

Studija Leeds je utvrdila da zemlja troši planetarne resurse kako bi ostvarila društvene ciljeve.

Napredak po svaku cijenu?

Prema glavnom autoru Dr. Danielu O’Neillu, svaka akcija troši sredstva. Ipak, ljudi često ne shvaćaju vezu između svojih djelovanja i okoliša.

Tijekom studije, on i njegov tim procijenili su da zemlje svijeta mogu ispuniti osnovne potrebe svoje populacije bez iscrpljivanja planetarnih resursa.

“Na žalost, isto ne vrijedi i za druge društvene ciljeve koji nadilaze osnovne životne potrebe, kao što su srednjoškolsko obrazovanje i visoka životna zadovoljstva”, dodao je Dr. O’Neill.

“Postizanje tih ciljeva može zahtijevati razinu korištenja resursa koja je dva do šest puta vejća od održive razine življenja”.

Na primjer, studija bilježi da su zapadna Europa, Skandinavija, Japan, SAD i Kanada postigle visoku stopu na društvenoj razini. No, te iste zemlje postigle su male rezultate u zaštiti okoliša, što bi značilo da ne mogu trajno zadržati svoja društvena postignuća.

SAD pogotovo, nije uspio postići bilo koje od ciljeva održivosti okoliša, izvijestio je The Daily Mail .

“Naši rezultati sugeriraju da neki od ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, poput borbe protiv klimatskih promjena i njegovih utjecaja, mogu biti potkopani težnjom za drugim ciljevima,
posebno onima usmjerenih na rast ili visoku razinu ljudskog blagostanja”, rekao je Dr. Sc. Andrew Fanning.

Od 150 zemalja obuhvaćenih istraživačkim timom u Leedsu, samo 16 je zadovoljilo svih sedam ekoloških ciljeva.

Zemlja koja je postigla najbolju ravnotežu između ciljeva je Vijetnam, koja je ispunila šest od 11 društvenih ciljeva i šest od sedam ciljeva zaštite okoliša.

Na suprotnoj strani spektra je Swaziland. Rezultat održivosti ove južnoafričke zemlje je jednako loš poput onog u Kini, Južnoj Koreji i Velikoj Britaniji

Zapravo, istraživači su zabilježili 35 zemalja koje su mogle ostvariti samo jedan ili ni jedan od 11 društvenih ciljeva za dobar život.

Vraćanje na pravi put

Drugi koautor znanstvenog istraživanja, Dr. William Lamb, primijetio je da bogati narodi zadovoljavaju osnovne potrebe svojih građana tako što da previše troše resurse neodrživom stopom. Nasuprot tome, zemlje sa održivom razinom korištenja resursa, kao što je Šri Lanka, ne mogu pružiti osnovne potrebe svojim ljudima.

“Radikalne promjene su potrebne da svi ljudi žive dobro u granicama planeta”, tvrdi koautor Dr. Julia Steinberger. Ona je pozvala nacije da revidiraju svoje gospodarske prioritete, brzo se prebace na obnovljivu energiju i redistribuiraju bogatstvo na ravnomjerniji način.

“Naša fizička infrastruktura i način distribucije resursa dio su onoga što nazivamo sustavima rezerviranja”, objasnila je Dr. Steinberger.

“Ako bi svi ljudi htjeli voditi dobar život unutar granica planeta, onda se ti sustavi pružanja usluga moraju temeljito restrukturirati kako bi se omogućilo da osnovne potrebe budu ispunjene na znatno nižoj razini korištenja resursa”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nedavno je Standard&Poor brazilskim državnim obveznicama odredio rejting ‘smeća’. U međuvremenu, Amerika oporavila, dolar je postao tražena roba, cijena mu je porasla, a dolarska plima za BRICS i druge zemlje u razvoju preokrenula se u oseku

Skupa s drugim zemljama BRICS-a – Rusijom, Indijom, Kinom i Južnom Afrikom, Brazil je još ljetos “upućivao izazov svjetskom financijskom poretku” (Al Jazeera Amerika), “gradio alternativni globalni poredak” (The Huffington Post) i “prekidao dominaciju zapadnih velesila” (RT.com).

No, prošle je srijede bonitetna agencija Standard & Poor’s obveznicama brazilske države odredila rejting “smeća”, što znači da ta zemlja proživljava “krupnu nesigurnost i da je izložena pogubnim poslovnim, financijskim ili ekonomskim prilikama koje bi mogle prouzročiti njezinu nesposobnost da ispunjava svoje financijske obveze”. Time se Brazil priključio Rusiji (a i Hrvatskoj, Bugarskoj, Indoneziji, Turskoj…) koja je u rang “smeća” dospjela još potkraj siječnja ove godine.

Ljetos je, naime, postala operativna Nova razvojna banka (NDB, sa sjedištem u Šangaju) koju je sa sto milijardi dolara kapitala BRICS osnovao “kako bi uspostavio konkurenciju Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu, multilateralnim institucijama kojima dominiraju SAD i Europa”.

Niti tri mjeseca poslije Rusija velikom brzinom troši državne zalihe, kineski rast se usporava, a Brazil se nalazi na korak od “bankrota”. Kako se to moglo dogoditi?

Najavljuju li ta zbivanja neke opasne promjene u globalnoj ekonomiji? Je li srozavanje Brazila, sedme po snazi svjetske ekonomije sa 200 milijuna stanovnika, u “smeće” samo početak nekog većeg svjetskog ekonomskog i političkog potresa?

Nije riječ samo o BRICS-u, premda bi već i njegova ekonomska veličina bila dovoljna za zabrinutost. Većina “ekonomija u nastajanju” (eng. emerging) i “zemalja u razvoju” (eng. developing), koje se snažno oslanjaju na izvoz sirovina, hrane i energenata, našla se naglo u velikim problemima: prodaja u inozemstvu im se smanjila, cijene njihove robe su potonule, valute im brzo gube vrijednost, pogodila ih je deflacija, državni im proračuni propadaju u deficite, a cijena zaduživanja astronomski raste. Prinos na brazilske državne obveznice uoči degradacije bio je gotovo 15 posto!

Najveći neposredni krivci za takvo stanje su “jaki” dolar i usporavanje rasta Kine, zemlje koja kupuje i troši i do polovice najznačajnijih svjetskih burzovnih roba. Fundamentalni uzrok najnovije krize zemalja u razvoju je, međutim, nastanak ekonomske strukture preosjetljive i neotporne na vanjske i domaće šokove. Veliku ulogu u tome odigrao je donedavno “slabi” dolar.

Proteklih šest-sedam godina novac je zemljama u razvoju doticao i zahvaljujući američkoj ekspanzivnoj monetarnoj politici kojom se Amerika izvlačila iz vlastite Velike recesije. Dolara je bilo u izobilju i po simboličnoj cijeni pa su ga poduzetnici i špekulanti uzimali i ulagali u zemlje u razvoju, točnije u ono čime su one raspolagale, a to su prirodni resursi.

Kupovali su se rudnici, naftna i plinska polja, dionice i obveznice, masovno ulagalo u infrastrukturu, potrebnu i nepotrebnu. Investiranje je preraslo u preinvestiranje. U međuvremenu se Amerika oporavila, dolar je postao tražena roba, cijena mu je porasla, a dolarska plima za BRICS i druge zemlje u razvoju preokrenula se u oseku.

Danas se vidi da Brazil i druge zemlje u razvoju nisu iskoristile dolarsku bonancu da bi svoje privrede učinile zrelijima i raznovrsnijima. “Ukopale su se u prirodne resurse, propustile su razviti i druge vještine svoje radne snage. Nisu povećale produktivnost, nisu poboljšale svoj ljudski kapital i razvile mreže znanja, a vlade su u svojim proračunima nagomilale socijalne troškove koje je teško financirati jednom kada se njihove ekonomije ukoče”, ocijenio je sjajni američki analitičar John M. Mason. A sada dolare treba vraćati.

Brazil je pritom zemlja s najvećim dolarskim obvezama na svijetu. Njezine tvrtke i država prodale su, prema Bloombergu, dolarskih obveznica za oko 160 milijardi dolara. S više od sto milijardi slijede Koreja, Indonezija i Čile. Argentina je na oko 80 milijardi dolara, a po 50-ak milijardi su emitirale Kina, Malezija, Kazahstan, Peru, Kolumbija, Filipini. No, to je tek manji dio njihovih ukupnih dugova.

Brazil prema Economistovu “globalnom barometru” ima ukupni javni dug od 1774 milijarde dolara, koji će se do kraja ove godine popeti na 69 posto njegova BDP-a, što je vrlo slično javnom dugu od 70 posto BDP-a Portorika, zemlje koja je u lipnju proglasila ogluhu na svojih 70 milijardi dolara duga.

Od BRICS-a i Indija ima javni dug od 1500 milijardi dolara ili 54 posto BDP-a, dok je javni dug Rusije zanemariv, samo osam posto BDP-a. No, dug je popis zemalja s javnim dugom većim od sto posto BDP-a.

Od onih koje ne spadaju u najrazvijenije tu su Cipar, Irska, Portugal, Jamajka, Libanon, Grčka. Sve su te zemlje nagomilale državni dug suprotstavljajući se Velikoj recesiji (spašavajući svoje banke i nastojeći slom privatne potrošnje nadoknaditi javnom) i investirajući jeftine i obilate dolare i eure, no danas bi ispuhivanje njihova dužničkog balona moglo svijet odvesti u najveću ekonomsku krizu ikada.

Pouke su već odavna dobro znane, ali uvijek jednako uzaludne. Kad zemlju zadesi slom izvoznih prihoda, ona shvati koliko joj je bilo glupo zanemarivati jačanje domaće privatne potražnje. Kad ne može vraćati inozemne dugove, shvati da joj je bilo puno pametnije zaduživati se u vlastitoj valuti. Kad dolar ojača pa cijena nafte padne, požali što se toliko oslanjala na prirodne resurse. No, sve se te pouke za desetak godina zaborave pa kriza zakuca na vrata uvijek iznova šokantnom pravilnošću.
 

 
(telegraf.rs/uredio:nsp)

Ne ponoviti greške susjeda Nigerije! To je bio slogan vlasti u Gani kada su otkrivena velika nalazišta nafte. No od prirodnih bogatstava koristi imaju samo malobrojni

Istina se sve više razotkriva. Zemlje bogate prirodnim resursima, pogotovo naftom i zemnim plinom, preko noći postaju izvor korupcije, kriminala, gladi i neimaštine. Međunarodne velike kompanije uvelike imaju prste u ovome. Zato, molite se da vam je zamlja siromašna prirodnim energentima.

Preprodavačice se guraju u luci grada Sekondi-Takoradi na zapadu Gane. Čeka se na ribarske brodice koje bi se svakog trenutka trebale vratiti iz ulova. Donedavno još nije ovdje vladala ovakva strka. Ribe je bilo dovoljno za sve. No otkako su pred obalom Gane otkrivena nalazišta nafte, ribari se žale na smanjeni ulov. „Bušotine velikih svjetskih naftnih koncerna su otjerale ribu“, žal se Emmanuel Nii Botchway, predsjednik Saveza priobalnih ribara Gane.

Naftna groznica na Zlatnoj obali

2007. je oko 60 kilometara ispred obale zapadne regije Gane otkriveno polje „Jubilee“ koje slovi kao jedno od najvećih u Africi. Gana danas eksploatira naftu u velikom stilu: 110.000 barela dnevno, samo 85.000 dolazi iz polja „Jubilee“. Otkriće nafte prije par godina je malu zapadnoafričku zemlju bacilo u kolektivnu euforiju: Gana i njezini stanovnici će postati bogati, Gana će učiti iz grešaka susjedne Nigerije gdje je pronalazak nafte siromašne učinio još siromašnijima a bogate još bogatijima.

Doneseni su i odgovarajući zakoni koji jamče uvid javnosti u sve novčane transakcije međunarodnih kompanija u korist Ganske vlade. Tri četvrtine prihoda bi trebalo ići direktno u državni proračun, ostatak bi trebalo štedjeti. Tako je to najavljivao, u međuvremenu preminuli, predsjednik John Evans Atta Mills.

“Mali čovjek” zakinut

No stvarnost danas izgleda drugačije. Otkako je predsjednik John Dramani Mahama došao na vlast, sve više novca odlazi u projekte za koje ta sredstva uopće nisu namijenjena. Novac nije došao do širih krugova građana. Nekima, poput ribara, naftna industrija čak ugrožava puku egzistenciju. Prema informacijama Ganskog ureda za statistiku, u priobalnom području preko 2,4 milijuna građana živi od ribolova. No ribolov je u područjima oko bušotina zabranjen.

Osim toga sve više tankera koji plove ovim područjem ugrožavaju sigurnost malih i slabo osvijetljenih ribarskih brodica. “Ako uzmemo u obzir da je trenutno ispred luke Takoradi postavljeno 30 do 40 bušotina, možemo si lako zamisliti kakv promet ovdje vlada i da je ribolov gotovo nemoguć”, objašnjava predstavnik ribara Emmanuel Nii Botchway. Obalna straža štiti područja oko bušotina od ribarskih brodica i to često agresivnim metodama. Istodobno je na obali razlika između bogatih i siromašnih sve uočljivija.

Astronomske cijene

Takoradi, donedavno uspavani ribarski gradić, pretvorio se u u boomtown u kojem vlada nafta. Dolaskom stranih tvrtki cijene su podivljale.

“Otkako je otkrivena nafta, sve je postalo skuplje: školarine, hrana i prije svega stanarine”, žali se taksist Samul Kquayson.

Stanarine su se u “Oil-Cityju” udvostručile. Mnogi si više ne mogu priuštiti ni najskromniji smještaj.

“Svatko želi izdavati samo bogatima iz naftnih kompanija”, žali se Obeng Seth koja već desetak godina živi u Takoradiju.

No neki profitiraju od novonastale situacije. Emmanuel Collins Armah Brako vodi agenciju koja se specijalizirala za pružanje usluga došljacima dubokog džepa. “Oni koji si više ne mogu ovdje priuštiti stan bi se trebali ili pomiriti s tom situacijom ili se odseliti u okolicu”, kaže posrednik za nekretnine i priznaje kako se većina iznajmljivača stanova u Takoradiju usredotočila na došljake s mnogo novca.

“Beverly Hills” u Africi

A oni prednost daju četvrti koju u međuvremenu svi zovu “Beverly Hills”. Na Beach Road uz samu obalu nižu se vile i luksuzni apartmani. Mjesečna stanarina za dvosobni stan s upotrebom bazena se kreće oko 6.000 dolara. Stanarina se u pravilu plaća za dvije godine unaprijed. To su cijene o kojima domaći, čak i oni koji zarađuju dobro, mogu samo sanjati. “Cijene su prilagođene strancima koji rade s naftom. Mi domaći moramo dizati kredite ako želimo doći do krova nad glavom”, kaže Joseph Kweku Minlah, koji radi za poreznu upravu Gane i koji je upravo kupio jedno gradilište izvan Takoradija.

O vlastitoj kući na području grada može samo sanjati. Naftne kompanije, poput američke „Tullow-Ghana“ nastoje raznim projektima, poput stipendija za lokalne učenike, pokazati socijalni angažman. Predstavnici kompanija osim toga redovito sudjeluju u radio programima preko kojih građani mogu otvoreno postavljati pitanja. No mnogima je to slaba utjeha. „Našim ribarima to ne pomaže. Njihove mreže na kraju ostaju prazne“, zaključuje Emmanuel Nii Botchway.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(dw.de, youtube.com/uredio: nsp)

Geoinženjering je termin za pokušaj svjetskih moćnika da uz pomoć raznih akcija, sačuvaju okoliš i smanje zagrijavanje planete. Između ostalog tu spada i zaprašivanje planeta neimenovanim aerosolima, poznatim kao Chemtrails.

Chemtrails eksperiment ispuštanja sumpornih čestica iznad Novog Meksika u cilju vraćanja radioaktivnih sunčevih zraka u svemir planiran je godinu dana od strane znanstvenika David Keith-a, koji je imao na raspolaganju multimilijunski iznos zaklade Bill Gates-a.

Gates je također okupio tim znanstvenika lobista koji traže od vlade podršku za svoje eksperimente i klimatske manipulacije.

Geoinženjering se promovira kao posljednji pokušaj da se spase ljudi i planet od globalnog zagrijavanja. Ali, istina je, malo drugačija, sa geoinženjeringom sa mijenjaju kišni ciklusi i kod kod mnogih zemalja će dovesti do suše i gladi, što može prouzročiti milijarde mrtvih! (Afrika? Gdje Bill Gates promovira svoja cjepiva)

Dakle, Bill Gates izgleda da koristi svoju zabrinutost oko globalnog zatopljenja da bi prikrio svoju pravu namjeru, depopulaciju stanovništva.

Mount Pinatubo model za geoinženjerski eksperiment suše, gladi i smrti

Mount Pinatubo je vulkan koji je proradio 1991, a koji je emitirao 22 milijuna tona sumpornog dioksida (SO2) u gornje slojeve atmosfere (stratosferu). Studija iz 2008. Rutgers Univerziteta je model na planini Pinatubo usporedio sa akcijama geoinženjeringa. Znanstvenici koji očekuju opće globalno hlađenje neće moći izbjeći to da će neke regije doživjeti povećanje štetnih plinova i zagrijavanja, kao što se to desilo sa aktivnošću vulkana Pinatubo.

Na temelju ovog modela znanstvenici su zaključili da će geonženjering aerosoli SO2 prskani u tropskim regijama ili Arktiku vjerojatno poremetiti afričke i azijske ljetne monsune, i ugroziti hranu i vodu za milijarde ljudi! Dodatne negativne posljedice uključuju oštećenja ozonskog omotača, smanjenu snagu hidroloških ciklusa, rezultiranu smanjenjem riječnih tokova i vlažnosti tla.

Geoinženjering studija iz 2012

Institut Max Planck je sproveo studiju geoinženjering modela koji se temelji na vulkanu Pinatubo i označio je kao nerealnu, jer je tada bilo 400 posto više ugljičnog dioksida nego prije industrijske ere. Međutim, njihovi rezultati su pokazali da će geoinženjering izazvati ogromno smanjenje padalinama (15% manje u Sjevernoj Americi i Euroaziji i 20% manje u Južnoj Americi). Generalno se računa da će ukupno, globalne oborine biti smanjene za 5% posto.

Osim ako se izuzmu u obzir financijska korist (vladina i privatne donacije), zabrinjavajuće je zašto akademici podržavaju geoinženjering.

Geoinženjering može prouzročiti zagrijavanje planeta.

Geoinženjering u stvari može izazvati globalno zagrijavanje kada se igraju sa oblacima u gornjoj atmosferi (stratosferi). Fondacija Bill Gates-a predlaže prskanje sumpor dioksidom 30 milja iznad Zemlje, a za eksperiment u Novom Meksiku  predlaže ispuštanje na 15 milja visine.

Troposfera je najniži dio Zemljine atmosfere i prostire se od 4 do 12 kilometara iznad površine zemlje. Oblaci koji su u donjoj troposferi su uglavnom debeli bijeli oblaci s visokom stupnjem refleksije sunčevih zraka. Bilo, kako bilo, eksperimenti se izvode iznad ove razine u gornjim slojevima atmosfere, stratosferi.

Stratosfera je viši sloj atmosfere i ide do 31 kilometar iznad površine Zemlje. Oblaci u stratosferi su generalno tanki, imaju nižu stopu odbijanja toplinskog zračenja i imaju osobinu da u stvari zadržavaju toplinu (efekt staklenika).

Ovi predloženi ekspreimenti zagovaraju odlaganje SO2 u gornjim slojevima atmosfere, stratosferi, tako da će stvoriti štit koji onemogućava planeti da se hladi. To je upravo suprotno od navedenog cilja Bill Gates-a da ohladi planetu.

A što je s istraživanjem EPA?

S obzirom da je EPA (United States Environmental Protection Agency) iznijela tvrdnju da emisija sumpor dioksida (SO2) izaziva ozbiljne zdravstvene probleme i ranu smrtnost i možda se pitate zašto se EPA ne buni protiv Gatesovog SO2 chemtrails eksperimenta.

Odgovor se može naći na njihovom sajtu gdje oni daju podršku za Chemtrails geoinženjering Ujedinjenim Narodima i razvijenim zemljama koje su financirale programe.

Bill Gates se obratio EPA sa tvrdnjom da su njihova ozbiljna upozorenja u svezi opasnosti od SO2 grubo precijenjena te da im nije zaista stalo do zaštite okoliša, ili da imaju neke tajne motive.

United Nations Framework Convention on Climate Change (UNFCCC – plan klimatskih promjena) je prijevara koja tvrdi da je život na planeti zemlji u velikoj opasnosti. Ova lažna uzbuna se koristi u političke svrhe. Globalno zagrijavanje je prijevara zasnovana od izmanipuliranih znanstvenika pri međunarodnom panelu Ujedinjenih Nacija za klimatske promjene.

UN trenutno preuzima kontrolu nad geoinženjeringom kroz njihovu Konvenciju o biološkoj raznolikosti, sporazumu koji je proglasio moratorij na eksperimentima, osim u nekim slučajevima.

Bila Gates je već označen kao entuzijasta i promotor depopulacije stanovništva, također podržava i tezu da se Geoinženjering može koristiti kao oružje za smanjenje nekoliko milijardi stanovnika planeta. Jedan od planova je tzv. Održivi razvoj koji se polagano pojavljuje u Hrvatskoj, kojeg je osmislio UN, a koji se temelji na depopulaciji i istrebljenju stanovništva, na osnovu formule koje predstavlja Bill Gates.

A po čemu je Bill Gates još poznat?

Naravno po formuli koju je izložio na TED konferenciji na kojoj je govorio o štetnoj emisiji plinova ugljičnog dioksida (CO2) i utjecaju ka klimatske promjene. Tu je izveo i sad već čuvenu formulu:

CO2 = P x S x E x C

Gdje govori da je emisija plinova izravno povezana s brojem ljudi na planeti (P), njihovim djelovanjem (S), energijom koja je prouzročena tim djelovanjem (E) i CO2 po jedinici energije (C). Gdje je dalje rekao da bi se približili minimalnoj emisiji plinova moramo jedan od parametara da približimo nuli, a u ovoj formie se vidi da je to moguće samo ako se smanji parametar P (ljudska populacija).

“The world today has 6.8 billion people … that ‘headed up to about 9 billion. Now if we do a really great job on new vaccines, health care, reproductive health services, we could lower that by perhaps 10 or 15 percent. “

“Svijet danas ima 6,8 milijardi ljudi … i ide ka tome da ih bude 9 milijardi. Sad ako napravimo stvarno dobar posao sa cjepivima, mi to možemo smanjiti za 10 do 15 posto “

Čestice sulfata su toksične, kao što to misli i Američka udruga za zaštitu životnog okruženja (EPA). Namjerno zaprašivanje neba sa sitnim česticama sastavljenih od bilo kojeg materijala, po tom pitanju su opasne stvari po zdravlje ljudi i životinja, kao i po izvore vode, zemljište i drugih osjetljivih ekoloških resursa.
 

 
“Čestice sulfata iz kiselih kiša mogu izazvati nemjerljivu štetu na zdravlje morskog i riječnog svijeta, a mogu izazvati i smrt”. Sveučilište u Washingtonu (UW) također objašnjavaju da čestice sulfata “doprinose kiselim kišama koje izazivaju iritaciju pluća.”

Blokiranje sunčevih zraka s reflektirajućim česticama će lišiti ljude prirodne izloženosti suncu, koje je primarni izvor energije i jedino zaslužno za generiranje i proizvodnju vitamina D u organizmu. Dakle, još jednom, Bill Gates je nositelj projekta koji ima za cilj kontrolirati klimu umjetnim korištenjem otrovnih kemikalija, pothvat koji sigurno vodi ka trajnim problemima čovječanstva i planeta.
 
(flick, youtube.com/uredio: nsp)

Paul Ehrlich , Bing profesor studija o populaciji na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji,  autor najbolje prodane  knjige pod nazivom “Populacijska bomba”  u 1968. godini, ide mnogo dalje od Royal Society-a u Londonu, koji je neki dan izjavio da su fizički brojevi  jednako važni kao i iznos prirodnih resursa koje troši .

Optimalni broj stanovnika Zemlje – dovoljan da jamči minimalne fizičke sastojke za dostojan život svima – bio je 1,5 do 2 milijarde ljudi, a ne 7 milijardi ljudi koji danas žive ili 9.000.000.000 koliko ih se očekuje do 2050. godine, rekao je Ehrlich u intervjuu u Guardian-u.

“Koliki broj je optimalan, ovisi o načinu života. Došli smo do 1,5 do 2 milijarde ljudi, jer možete imati velike aktivne gradove, dok s druge strane imate divljinu. Ako želite svijet u kojem, kao na farmi pilića, svatko ima minimalni prostor i hranu i svatko se čuva samo na životu, možda će biti u mogućnost podržati u dugoročnom razdoblju oko 4 ili 5 milijardi ljudi. Ali već imamo 7 milijardi ljudi.  Dakle, moramo humano i što je brže moguće premjestiti se na skupljanje ili smanjivanje populacije”.

“Pitanje je: može li se ići na smanjivanje bez katastrofe, poput svjetske kuge ili nuklearnog rata? Ako idemo nekim tempom onda će morati biti razni oblici katastrofe. Možda neka usporena katastrofa kao što je da ljudi sve više i više gladuju, ili katastrofalna nepogoda, jer sve više ljudi imaju šanse za dobivanje nekog čudnovatog virusa koji se prenosi od životinje na ljudsku populaciju, to bi stvarno mogo biti veliki pomor ljudi”.

Ehrlich, koji je opisan kao čovjek koji diže uzbunu u tim 1970-tim godinama, većina njegovih predviđanja se pokazala točnim, kaže da je pesmističan u svezi ljudske sposobnosti da hrani preko 9 milijardi ljudi. “Imamo 1 milijardu ljudi gladnih i sada ćemo dodati još 2,5 milijardi ljudi. Oni će morati biti hranjeni više od graničnih zemalja, iz vode koja je pročišćena ili prevozi iz daljine”, rekao je on.

“Većina predviđanja [u knjizi Populacijska bomba] pokazale su se točnima. U to vrijeme sam pisao o promjeni klime. Nismo tada znali, da li je globalno zagrijavanje ili hlađenje. Mislili smo da će to biti veliki problem za kraj ovog stoljeća. Sada znamo da je to zagrijavanje i problem na početka stoljeća, nismo znali i o gubitku biološke raznolikosti. Stvari koje dolaze su gore nego se predviđalo. Danas još isto tako imamo prijetnje golemih epidemija “.

“Imam strašan pogled na ono što će se vjerojatno dogoditi s mojom djecom i unucima. Političari mogu kontrolirati financijski nered u kojem živimo, ali oni nemaju kontrolu nad sustavima planeta koji nam pružaju hranu, naše blagostanje, one to pogoršavaju i trebat će nam dugo vremena da se okrenemo, i počnemo ispočetka. Teško je razmišljati i nadati se o svemu što će se pojaviti i spasiti nas. Nadam se nečemu, ali to će stvarno biti čudo.”

Ali on se složio s izvještajem Royal Society-a koji je rekao da bi ljudska populacija i potrošnja trebala biti podijeljena. Imamo previše potrošnje među bogatima i premalo među siromašnima. To podrazumijeva da ćemo imati strašnu stvar koja će učiniti da se na neki način preraspodjeli pristup resursima daleko bogatih prema siromašnima. Ali u SAD-u se radi suprotno”.  Republikanska stranka je sve više u korist divlje redistribucije, uzimanje novca od siromašnih i dajući ih bogatima.”

Obamina politika depopulacije – razotkrivena! Uzbuna!

*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(rawstory.com/uredio i preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8421"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]