Društvo kojim upravljaju zakoni nije isto kao i društvo kojem upravlja moralnost pojedinca. I u SAD ljudi nešto rade ili ne rade samo zato što je to regulirano zakonom, a ne zato što je to dobro ili loše

Ugledni znanstvenik, našim poznat po knjigama „Psihologija dobrote“ i „Psihologije patnje“, sudjeluje na konferenciji Europske federacije psihoanalitičkih psihoterapeuta.

Pitali smo Ahtara zašto je dobrota, taj ključni pojam njegovog rada, tako malo istražena u psihoanalitičkoj struci.

„Psihoanaliza je rođena u kliničkom kontekstu, kroz rad sa ljudima koji imaju problema. Mnogi od njih su bili klinički zdravi, tako da zdrav dio njihovih osobnosti nije dobio adekvatnu pažnju. Znate, kada odete kod liječnika zbog bolova u desnoj nozi, on vas neće pitati ništa o vašim laktovima. Kada smo se počeli baviti ljudima koji imaju probleme sa osnovnim funkcijama, počeli smo sagledavati i ovaj aspekt. Pacijenti sa kojima je Freud radio bili su značajno drugačiji od pacijenata koje mi vidimo danas.

#Jedan od važnih pojmova u Vašoj knjizi je pojam rezilijentnosti, otpornosti na stres. Kažete da je to enigma preživljavanja. Kako se postaje otporan na stres koji danas predstavlja način života?

Za rezilijentnost su potrebne tri stvari.

Prvo, morali smo dobiti ljubav od majke u djetinjstvu. Ta ljubav nam daje snagu i neku vrstu baterije koja nas pokreće kroz ostatak života.

Drugo, moramo imati iskustvo efikasnosti, da nešto radimo i da to donosi rezultate.

Treće je prihvaćenost od društva — od učitelja, kolega — priznanje da ste dobra osoba. Kada imate priznanje od društva, efikasnost i majčinu ljubav, onda možete reći da imate mnogo toga u sebi.

#Na primjerima glumca Christopher Reevesa i znanstvenika Stephena Hawkinga govorite koliko je ljubav bližnjih važna u rješavanju nevolja. Imate li utisak da to u današnjem svijetu sve više izostaje, da je obitelj sve otuđenija, kao i prijatelji?

Da, ali postoje i drugi primjeri, recimo Helen Keller koja je bila slijepa, a postala je autor, čitaoc i sve ostalo. Svi oni nisu imali samo dobre stvari u djetinjstvu, bili su tu i drugi ljudi, pored njihovih roditelja, koji su ih voljeli. Imali su ljubav i kasnije, kad su odrasli. A ako dobijete ljubav u djetinjstvu i u odraslom dobu, onda možete izdržati mnogo toga.

#Verujete li da danas ima dovoljno ljubavi?

Ja je imam. Mislim da je ima. Uvijek je u povijesti bilo dobrih ljudi i onih loših. Također, svatko od nas je i dobar i loš. U povijesti postoje ekstremi, ali to postoji u svakoj osobi. Danas postoji razlika koja se svodi na to da je sada sve mnogo vidljivije.

Mnogo je informacijskih sustava, tako da ako sedmoro ljudi bude ubijeno na nekom mjestu, cijeli svijet će znati. Prij dvjesto godina, mogli ste ubiti petsto ljudi, nitko za to ne bi znao. Dakle, sve je vidljivije, i ono dobro i ono loše.

To donosi prednosti, uči nas mnogim stvarima, ali također ima i loše posljedice, jer proizvodi puno zavisti. Ljudi koji žive u Africi nisu znali kako ljudi žive u Engleskoj i Americi. Sad to vide i postaju bijesni, pitaju se zašto Bog to njima nije dao.

#Na jednom mestu u knjizi govorite o „robotskoj anonimnosti našeg perioda“. Već ta formulacija prilično isključuje i dobrotu i ljubav i altruizam. Da li je dobrota moguća u „robotskoj anonimnosti“?

U svakom kapitalističkim društvu postoji napad na dobrotu zato što u kapitalizmu posjedovanje stvari postaje važna vrijednost. Imati veliki automobil, mnogo novca, veliku kuću, postane mnogo važnije i druge vrijednosti pate.

U multietničkim društvima također postaje vrlo problematično šta je dobro, a šta loše, jer ljudi donose različite definicije vrijednosti i zato moralnost postaje problematična, a zakoni počinju postajati važni.

Društvo kojim upravljaju zakoni nije isto kao i društvo u kojem upravlja moralnost pojedinca. Dok sam ja sam odrastao u Indiji, nikad nisam čuo za to da je nešto zakonito ili protuzakonito. I u Sjedinjenim Državama ljudi nešto rade ili ne rade samo zato što je to dozvoljeno ili nije dozvoljeno zakonom, a ne zato što je to dobro ili loše.

#Kako se liječi bolesni svijet, doktore?

Svijet je oduvijek bio bolestan. Koliko je ljudi samo ubijeno u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Mi danas ne ubijamo toliko ljudi. Izgleda kao da smo nasilniji, ali u prošlosti smo bili gori nego danas. Nama sada tako izgleda zato što su kamere svuda, internet postoji i razgovaramo o tome, ali oduvijek smo bili nasilni, samo je to nasilje bilo manje poznato ili manje viđeno.

Nemamo video-snimke iz svjetskih ratova, a milijuni ljudi su tada ubijeni. Sada se radi o 3200 ljudi stradalih 11. rujna 2001. godine i to je velika vijest. A za vrijeme Velikog rata bilo je dva do tri milijuna, ali nije bilo fotografija i to nije bila vijest.

#Koliko je običan čovjek danas sposoban da se oporavi od trauma koje su često društveno uvjetovane, od gubitka posla, siromaštva?

Kao što su i diskriminacija na osnovu rasne i nacionalne pripadnosti ili pripadnost manjinskoj grupi. To zavisi od različitih stvari. U svakoj osobi postoji volja da bude zdravija i da napreduje svakog dana.

Bol je neminovna, patnja takođe. Pitanje je šta radimo sa njima. Ako imamo prijatelje i dobru obitelj i još dobar izgled, i talenat, i novac — to puno pomaže.

Ako znate kako da svirate violinu, da plešete, da pišete, da slikate, možete biti ludi i traumatizirani, ali to opet vodi boljim ishodima.

Ako ste lijepi, imate veće šanse. Ima velikih studija o ulozi lepote u prognozi mentalnih poremećaja. Lijepi ljudi imaju više šanse u društvu. Ako ste ludi i ako možete birati između toga da budete ludi i ružni ili ludi i lijepi, ja vam preporučujem da budete ovo drugo.

#U knjizi govorite i o tome da je dobrota često ismijavana od strane onoga tko je prima, smatra se glupošću i slabošću.

Postoje ljudi koji žele uništiti nečiju dobrotu, zato što ona u njima izaziva previše zavisti, a ima i onih koji žele uništiti vlastitu dobrotu zato što se plaše da je ona njihova slabost. Ljudi mogu uništiti sve — i svoju i tuđu dobrotu.

#Koje vrijednosti treba jačati da bi svijet, pa i mi sa njim, bio bolji? Ima li nam lijeka, gospodine Ahtar?

Od Bude naovamo otkriće kaže da je bol neminovni dio života. Bol je neminovna zato što ne mogu sve naše želje da budu ispunjenje. Buda je predložio da smanjimo svoje želje. To je jedino rješenje, ali današnji svijet ide u suprotnom smjeru i stalno povećava želju.

Sjedite i gledate televiziju i stalno izlaze reklame za drugi televizor. Vama se sviđa vaš televizor, ali kad vidite drugi, pomislite da bi ga trebali imati, iako vam uopće nije potreban. Ono što Buda kaže je da će mir doći uz smanjenje želja, a ono što svijet reklama, svijet kapitalizma kaže je:

„Mi ćemo povećati vaše želje, izazivati u vama želje koje nisu postojale, a čim kupite novi televizor, stiže sljedeći“.

Amerikanci su ovo otkrili vrlo rano, kad su počeli svake godine izbacivati nove modele automobila. Isti automobil, samo se promjene sitnice i vi odmah pomislite da vam je auto star i da morate imati novi. Ne morate, ali oni to izazivaju u vama.

Lekcija kaže da sreća dolazi kroz to što imate manje želja, uprkos svijetu koji u vama izaziva više želja. Nešto potiče iz kapitalizma, jer ta ekonomija počiva na pretvaranju ljudi u potrošače, a nešto potiče od toga što je svijet postao otvoreniji i financijska nejednakost je vidljivija.

Ljudi u siromašnim zemljama žele živjati kako ljudi u bogatim zemljama. Postoje ta dva načina koji izazivaju želje i zbog toga su ljudi nesretni.

#Da li ste optimist, verujete li da svijet može smanjiti spisak želja?

Optimist sam, mislim da stvari mogu buiti dobre. Mislim da ljudi mogu biti dobri. Da možemo živjeti sa manje stvari. Ranije sam kupovao mnogo toga, sad više ništa ne kupujem.

Da budem iskren, dijelom je to zbog mojih godina, jer kad ostarite ne treba vam više ništa.
 
(sputniknews.com)

Ujedinjeni narodi se zalažu za gotovo potpunu zabranu mesnih proizvoda u svijetu nametanjem poreza za kojeg kažu da će “spasiti okoliš” i “spriječiti globalno zagrijavanje”

Međunarodni znanstveni panel UN-a (IRP) je objavio ovog tjedna izvješće pozivajući svjetske čelnike da namjerno naprave mesne proizvode skupljima tako da se obeshrabre potrošači da kupuju meso.

Profesor Maarten Hajer sa Sveučilišta Utrecht u Nizozemskoj je autor izvješća, izdan od strane Međunarodnog istraživačkog vijeća UN-a (IRP), koje je potpisalo 34 znanstvenika i 30 vlada

“Sve što ima štetni utjecaj na okoliš i na zdravlje u obliku prehrambenih proizvoda, poput mesa, treba poskupiti radikalno”", rekao je Hajer za The Washington Post. “Mislim da to moramo hitno provesti.”

Meso, tvrdi on, treba oporezivati ​​na razini veleprodaje kroz visoku cijenu i time odvratiti od potrošnje. On i ostali članovi IRP-a tvrde da stoka stvara 14,5 posto emisije stakleničkih plinova za koje panel kaže da doprinose klimatskim promjenama.

Porezi su potrebne kako bi se ograničilo povećanje potrošnje mesa u zemljama poput Kine, rekao je on. (a Amerika?)

“Mislimo da je bolje podići cijenu mesa na početku lanca proizvodnje”, rekao Hajer za The Guardian. “Više je seksi da se stavi porez na razini potrošača, ali nije tako učinkovito.”

“Ako ćemo svi provoditi način prehrane poput one u Sjevernoj Americi ili Europi (s mesom), planet će biti u velikoj nevolji”, dodao je Hajer.

Zemlje trebaju odvratiti građane od jedenja mesa, navodi se u izvješću.

“Ovo izvješće pokazuje da se naš trenutni sustav hrane mora promijeniti, jer to nije održivo”, rekao je Hajer.

Potrošnja piletina i mliječnih proizvoda se očekuje da će se povećati za 20 posto u sljedećem desetljeću, a potrošnja govedine i svinjetine će se smanjiti za 14 posto tijekom tog vremenskog razdoblja, navodi se u izvješću.

“Suočavanje sa izborom potrošača je izuzetno osjetljivo pitanje, ali morate se nositi s njim, jer ćete imati posljedice”, rekao je bivši povjerenik EU za okoliš Janez Potočnik za The Guardian.

Rachel Premack, kolumnist u The Washington Postu je za Wongblog rekao da izvješće UN-a zaslužuje ozbiljno razmatranje u SAD-u.

“To može biti ukusno, ali dokazi se gomilaju da meso, posebno crveno meso, je katastrofa za okoliš – i ne tako dobro za ljudska bića, također”, napisala je, tvrdeći da poljoprivreda troši 80 posto vode u SAD – većinu toga u uzgoju mesa.

“… Za kilogram crvenog mesa, potrebno vam je znatno više vode nego za biljne proizvode.”

Premack je dodao: “Porez na meso se može postići tako što će ljudi dobiti više povjerenja u biljnu prehranu koja će biti jeftinija.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Znamo li što jedemo, kojim dodacima je “obogaćena” hrana i koliko je svaki zalogaj rizik, sve češća su pitanja koja sebi postavimo kada na deklaraciji nekog proizvoda vidimo sitne, nepotpune ili podatke samo na stranom jeziku

Bez obzira na to što nas nadležni umiruju da su svi sastojci pod kontrolom, većina građana strahuje da su analize površne i neredovite. I opet je potrošač prepušten sam sebi i jede na – vlastitu odgovornost .

Na tržištu je, prema ranijim podacima, bilo oko jedan posto neispravnih namirnica. Toliko je prethodnih godina, naime, bilo namirnica s opasnim sastojcima, koje su zaustavljane na granici ili povlačeni sa rafova prodavnica.

U suvremenoj prehrambenoj industriji na raspolaganju su 22 kategorije aditiva (konzervansi, stabilizatori, boje, emulgatori, zaslađivači, zgušnjivači, antioksidanti …), a na takozvanoj pozitivnoj listi je 314 supstanci ili njihovih grupa, označenih brojevima. Aditivi koji se koriste u Europskoj uniji imaju i slovnu oznaku E.

Istraživanja govore da su pojedini dodaci i konzervansi štetni i da nakon duže upotrebe, naročitio u prekomjernim dozama, narušavaju rad vitalnih organa. Zato strahovanja mnogih potrošača, koji sumnjaju da se dio prehrambene industrije oteo kontroli i da se u masovnoj proizvodnji vodi računa samo o profitu, nisu bezrazložna.

“Postupak za određivanje dopuštenih količina aditiva u prehrambenim proizvodima ustanovljena je međunarodnim zakonima”.. “Naša lista aditiva koji se koriste u domaćoj industriji se svake dvije-tri godine usklađuje s europskom regulativom, koja opet direktive dobiva od međunarodnih stručnih tijela iz ove oblasti”.

Pojedine analize, međutim, pokazuju da se namirnice “filaju” različitih kemijskim preparatima nauštrb hranjivih tvari. Tako je javna tajna da se u mesne prerađevine dodaju – repovi, jezici, koža, tetive, loj, žlijezde, iznutrice, sve do kostiju.

To se “maskira” raznim dodacima koji podešavaju okus i miris , pa se samo u laboratorijima može otkriti pravi sastav. Time proizvođači osiguravaju sebi veće zarade, a potrošači plaćaju proizvode koji nemaju deklariranu nutritivnu vrijednost.

Stručnjaci tvrde da nema apsolutno neškodljivih aditiva i da može da se govori samo o stupnju njihove štetnosti, koja ovisi o načinu i količine unosa u organizam. I pored takvog načina prehrane život prosječnog čovjeka je sve duži.

“Određeni aditivi mogu u preporučenim količinama se konzumirati svakog dana, a da pri tome nemaju posljedice na zdravlje čovjeka. Jer, veliki dio aditiva se razgrađuje tjedna same tehnološke obrade, odnosno proizvodnje, pa tek dio ostaje u gotovom proizvodu. Zato je važna umjerena i raznolika prehrana “.

Kodiranje proizvoda je već dugo obveza svakog proizvođača, tako da se pri uvozu ili izvozu robe može utvrditi zemlja porijekla, vrsta i kvalitetu robe i drugi podaci važni za zaštitu zdravlja potrošača, ali i poštovanje ekonomskih zakona i carina.

Podatak o zemlji podrijetla na bar-kodu je važan jer se tako može saznati dosta io kvaliteti i zdravstvenoj ispravnosti proizvoda. Poznato je, naime, da se u pojedinim zemljama pojmovi kvalitete prilično razlikuju.
 
(b92.net/uredio:NSP)

Njemački ministar prehrane i poljoprivrede Schmidt se zalaže da se ukine odredba preporučenog roka trajanja na proizvodima. To zapravo nije rok upotrebe, a Nijemci ionako bacaju u smeće prave planine – posve dobre hrane

Svaki od oko 80 milijuna građana Njemačke godišnje baci 82 kilograma živežnih namirnica u smeće – dakle više od šest i pol milijuna tona! U pravilu, tek malo od toga je doista pokvareno i prošao im je rok uporabe, odnosno trajanja nakon kojeg ti proizvodi mogu biti i opasni po zdravlje potrošača.

Češt je, dakle, slučaj da u smeću završe proizvodi kojima je tek istekao rok koji je označen kao “preporučen rok uporabe”. To je zapravo prilično elastičan pojam: do tog datuma proizvođač tek jamči da će proizvod imati osobine kojeg bi taj proizvod trebao imati što se tiče okusa, mirisa, boje, konzistencije i hranjive vrijednosti. Nakon tog datuma je vrlo vjerojatno da će taj proizvod zadržati ta svojstva i još će možda dugo proći dok se proizvod doista ne pokvari.

Pokazalo se kako su proizvođači prilično “štedljivi” u tim, preporučenim datumima. Jer ako potrošač baci jedan proizvod dok je možda još dobar, najvjerojatnije će nakon toga jednostavno kupiti – novi. Rezultat je navedena gomila bačene hrane i to je njemačkog ministra navelo na to da pokrene inicijativu o ukidanju oznake “preporučenog roka uporabe”: “Mi masovno bacamo dobre namirnice zato jer su proizvođači postavili prevelike sigurnosne razmake do roka kad se proizvod kvari”, izjavio je ministar Christian Schmidt za medijsku skupinu Funke.

Čip na pakiranju jogurta

Takav preporučen rok uporabe je u Njemačkoj uveden još prije više od trideset godina i tek u rijetkim slučajevima on doista ima smisla. Osobito kod nekih pekarskih proizvoda poput krekera ili dvopeka će oni možda biti jestivi i godinama, ali možda više neće biti prhki kakvi su bili nakon što su napustili tvornicu. Kod nekih proizvoda “preporučen rok” jedva da ima smisla: podmorski arheolozi su našli i amfore iz antičkog doba sa vinom ili maslinovim uljem. To naravno nije bila baš neka poslastica, ali nije bilo niti otrovno. Kod nekih proizvoda gdje je to doista potpuno besmisleno – poput šećera ili soli, “preporučen rok” je već i ukinut.

Ministar Schmidt koji je na čelu ministarstva čije je puno ime Ministarstvo za prehranu i poljoprivredu i u čijem sastavu je i nezavisni Ured za zaštitu potrošača i sigurnost prehrane, naravno da ne želi time njemačkim potrošačima nametati proizvode koji bi bili štetni ili pokvareni.

On se zalaže da se takve oznake o trajnosti proizvoda zamijene “inteligentnim pakiranjima” kakva su već odavno dostupna: “U pakiranja kao što su čaše za jogurt može se ugraditi čip”, objašnjava ministar. Taj čip može mjeriti kako se sadržaj proizvoda mijenja iz dana u dan. Može se, na primjer, postaviti skala boje od zelenog do crvenog i svaki potrošač može sam odlučiti do koje nijanse želi još konzumirati taj proizvod.

Ne samo etičko, već i pitanje novca

Isto tako i kod pakiranog mesa proizvođači eksperimentiraju s naljepnicama koje mijenjaju boju ako se u proizvodu javljaju kemijski spojevi koji ukazuju na to da je meso pokvareno. Već po boji te naljepnice potrošač može vidjeti da li to meso može u lonac ili mora u smeće bez i da ga otvori. I samo njemačko ministarstvo pomaže istraživanje takvih inteligentnih pakiranja, a prvi rezultati tog istraživanja bi trebali biti predstavljeni za tri godine.

Pojam preporučenog roka upotrebe je preuzet i u čitavoj Europskoj uniji, ali njemački ministar tvrdi kako se i na europskoj razini širi svijest o tome da naše društvo jednostavno previše dobre hrane baca u smeće. To nije samo etičko pitanje s obzirom na milijune ljudi koji gladuju na našem planetu, nego to sasvim konkretno i nas “lupa po džepu”.

Prema rezultatima jedne studije Sveučilišta iz Stuttgarta iz 2012. godine Nijemci godišnje u smeće bace tako hranu u vrijednosti od 16,6 do 21,6 milijardi eura. To onda znači i da svaki građanin Njemačke svake godine u smeće baci od 200 do 260 eura u obliku hrane koju je najvjerojatnije još mogao pojesti.
 
(dw.de/uredio:NSP)

Jeste li se ikada zapitali zašto su tako skupe kokice u kinu, boca vode u trgovinama u zračnoj luci ili zašto nam se čini da su u nekim supermarketima mlijeko i jaja gotovo skriveni. Ove, ali i neke druge stvari koje susrećemo svakodnevno, a o kojima nismo previše razmišljali, bit će vam manje čudne nakon što pročitate tekst u nastavku

Trgovačkih “caka” je mnogo, a mi vam donosimo šest neobičnih situacija koje su vam sigurno dobro poznate i koje vas znaju jako iznervirati.

Police s mlijekom na kraju trgovine

Police i hladnjaci s mlijekom i jajima smješteni na kraju trgovine vrlo su uobičajeni. Tako osmišljenom strategijom slaganja velikih šoping centara kupce se tjera da prođu pored mnoštva polica i bezbroj proizvoda te da posegnu i za ponekim kojeg nisu namjeravali staviti u košaricu. No, to nije jedini razlog zašto su namirnice koja trebamo gotovo svakodnevno “skrivene” na kraju trgovine.

Drugi razlog, mnogo je praktičniji. Naime, paketi s mlijekom koji se prodaju u velikim količinama su veliki i teški. Navodno su u mnogim trgovinama smješteni na ne lako dostupnim mjestima kupcima jer su te pozicije dostupne dostavnim vozilima. Na taj način trgovci smanjuju svoje troškove, a u konačnici onda i cijenu proizvoda.

Voda koja se prodaje ko zlato

Nova sigurnosna pravila u zračnim lukama, koja su uslijedila nakon terorističkih napada, ograničavaju količinu tekućine koju putnik može ponijeti sa sobom u zrakoplov. No, ta pravila ne ograničavaju unos tekućine koju putnici kupuju u trgovinama na aerodromu, a koja se nalaze nakon točke na kojoj se obavlja detaljni pregled putnika. Te su mjere prisilili brojne putnike diljem svijeta da jako skupo plaćaju vodu bez koje ne mogu tijekom leta. Putnici nemaju izbora, a u istoj poziciji su, tvrde i trgovci, i oni sami.

Trgovine u zračnim lukama su male i ograničenih kapaciteta. Dostava je komplicirana zbog ograničenog vremena u kojma se može provoditi, ali i činjenice da sva roba mora proći skeniranje. Sve to, naravno, iziskuje vrijeme ali i troškove, objasnio je jedan od trgovaca za Wall Street Journal prenosi Time.

Zašto su svježi pilići skuplji od pečenih?

Veliki trgovački centri prodaju gotove, pečene piliće čija je cijena u pravilu niža od onih sirovih, friških. S obzirom da postupak pečenja traje i košta, postavlja se pitanje zašto je onda pile pripremljeno za jelo jeftinije od onog kojeg kod kuće moramo kuhati.

Prema nekim tumačenjima trgovci na pečenim pilićima ne zarađuju ili čak gube, ali ih imaju jer kupci koji dođu po ručak inače ne bi ušli u trgovinu taj dan i nešto kupili. Druga pretpostavka je da ih prodaju po povoljnim cijenama onda kada je velika ponuda, a neki kažu da su mnogi pečeni pilići trebali završiti na otpadu, odnosno da ih ispeku prije nego li im istekne rok i budu na putu za smetlište. I onda kada se pečeni pilići ne prodaju, za razliku od sirovih, mogu se iskoristiti za salete od piletine, juhe ili neke druga jela.

Zašto cijene završavaju na 99?

Kupcima bi bilo mnogo jednostavnije da cijene završavaju na okruglo, primjerice, da nešto košta 12 kuna a ne 11,99 kuna. No, takve cijene nisu slučajno formirane, već imaju snažan psihološki utjecaj na potrošače. Na neki način tako formirane cijene obmanjuju kupce. Postoji i druga strana priče o cijenama koje imaju kraj na 99. Trgovci u Hrvatskoj rijetko kada vraćaju lipu ili dvije i taj način na godišnjoj razini zarade i do dva milijuna kuna.

Zašto zlatarnice ne stavljaju cijene?

Cijene u zlatarnicama, draguljarnicama i svim drugim vrstama trgovina u kojima se prodaje skupi nakit vrlo često na proizvodima nemaju istaknute cijene. Nije to slučajno. Riječ je o strategiji kojom se želi doći u razgovor s kupcem, naravno, da upita za cijenu a onda je na prodavaču da mu otkrije sve “tajne i prednosti” određenog komada nakita.

Zašto kokice u kinu koštaju tako puno?

Ekstremno visoke cijene kokica, ali i drugih grickalica i pića, prolaze jer je u kinima “zarobljena” publika trenutke uživanja spremna platiti. Javna je tajna da kino dvorane ne žive od ulaznica koje se teško prodaju danas, već od kokica i pića koje prodaju u kino dvoranama.

Na taj način tvrtke koje upravljaju kino dvoranama popravljaju svoje prihode koji, danas kada puno toga za gledanje dostupno na internetu, i nisu baš sjajni.

To je puno prihvatljiviji način za podizanje profitabilnosti od druge mogućnosti – podizanja cijena karata jer bi tada doveli u pitanje njihovu prodaju.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(net.hr,youtube/uredio:nsp)

Američki Kongres dozvolio je državi da ignorira zahtjeve potrošača i poništio zakone koji zahtijevaju GMO etiketiranje. Za prodaju GMO bez ikakvog etiketiranja glasali su mahom republikanaca i dio demokrata

U SAD više nije obvezno obilježavanje genetski modificiranih organizama ( GMO ), odnosno hrane.

Predstavnički dom američkog Kongresa glasovao je u četvrtak 23. srpnja protiv obaveznog obilježavanja genetski modificiranih organizama (GMO) u Sjedinjenim Američkim Državama.

Ranije u četvrtak, američki kongresnik Jim Makgavern je objasnio da zakon dopušta državama da ignoriraju zahtjeve potrošača i poništava državne zakone koji zahtijevaju GMO etiketiranje.

Prema zapisniku glasovanja, 230 republikanaca (desničara) glasalo je u prilog akta, dok je 138 članova Demokratske stranke bilo protiv.

Američki Kongres dozvolio je državi da ignorira zahtjeve potrošača i poništio zakone koji zahtijevaju GMO etiketiranje. Za prodaju GMO bez ikakvog etiketiranja glasali su mahom republikanaca i dio demokrata.

Za razliku od SAD, Europljani ne žele GMO i kemijske herbicide na toj bazi, no međunarodni sporazum o trgovini TTIF će donijeti američki GMO u Europu.

Nedavno je tisuće prosvjednika prosvjedovalo protiv američke korporacije “Monsanto” skrećući pozornost na opasnost od genetski modificiranog sjemena koje proizvodi ova tvrtka.

Protestirali su Nizozemci i Belgijanci. U Bruxellesu je dominirao plakat: “Dragi` Monsanto`, ako ne voliš život – ne ubijaj ljude, ne ubijaj životinje, ne ubijaj našu planetu, već se sam likvidiraj”. Od početka godine zabilježene su i demonstracije protiv GMO u Australiji, Južnoj Africi, Gani …

“Monsanto” je prvobitno osnovan kao prehrambena tvrtka. Danas zapošljava 22.000 ljudi u 61. zemlji i vodeći je svjetski proizvođač GMO sjemena i kemijskih herbicida.

Rusija ima zakon o zabrani uzgoja GMO biljaka i životinja, osim za korištenje u ekspertizama i znanstveno-istraživačkim radovima. Zabrana se tiče i sjemena koje se dobiva zahvaljujući metodama genetskog inženjeringa.
 

 
 
(telegraf.rs,youtube/uredio:nsp)

Analize DNK na kanadskom sveučilištu pokazale da veliki broj tableta koje po deklaraciji sadrže ljekovite biljke nisu ništa drugo do riža u prahu pomiješana s korovom

Amerikanci godišnje troše pet milijardi dolara na biljne dodatke prehrani čija učinkovitost nije dokazana, a koji obećavaju razne koristi za zdravlje, od toga da sprječavaju prehlade i valove vrućine do poboljšanja pamćenja.

Međutim, sada postoji razlog da kupci ovih preparata postanu zaista oprezni: testovi DNK pokazuju da veliki broj pilula koje po deklaraciji sadrže ljekovite biljke nisu ništa drugo do riža u prahu pomiješan s korovom, piše “New York Times”.

Uz pomoć testa koji je poznat kao DNK bar-kodiranje, koji se također koristi da se otkriju prijevare s deklariranjem proizvoda iz mora, kanadski istraživači su testirali 44 bočice popularnih suplemenata od 12 kompanija. Otkrili su da unutra nije ono što se navodi na etiketi i da su popularne biljke često razblažene ili potpuno zamijenjene jeftinim dodacima kao što su soja, pšenica i riža.

Udruge za zaštitu potrošača i znanstvenici kažu da je ovo istraživanje još jedan dokaz da u industriji biljnih preparata postoji mnogo sumnjivih metoda.

Predstavnici industrije tvrde da ovakvi problemi nisu rašireni

Za istraživanje su znanstvenici uzeli popularne ljekovite biljke i onda nasumično kupili različite marke u trgovinama u Kanadi i Sjedinjenim Državama. Nisu objavljivali imena tvrtki.

Otkrili su da se u bočicama ehinaceje, koju milijuni Amerikanaca koriste da spriječe i izliječe prehladu, nalazi samljevena gorka trava parthenium hysterophorus, invazivni korov kojeg ima u Indiji i Australiji i koji može izazvati osip, mučninu i nadutost.

U jednom biljnom lijeku protiv napada vrućine kod žena u menopauzi nije otkrivena navedena biljka, već druga koja je potencijalno toksična za ljude.

U dvije bočice s natpisom “kantarion”, koji po raznim istraživanjima liječi blaže oblike depresije, nije uopće pronađena ova biljka. U jednim tabletama je pronađena samo riža, a u drugim samo aleksandrijska Sena, egipatsko žuto šiblje koje ima snažna laksativna svojstva.

Preparati ginko bilobe, koji po tvrdnjama iz reklama poboljšavaju pamćenje, pomiješani su s raznim dodacima, uz dodatak jedne vrste oraha, što je potencijalno opasna mješavina za ljude koji su alergični na orašaste plodove, kaže za “New York Times” Steven Newmaster, profesor biologije na Sveučilištu Gelp u Ontariju.

Od 44 testirana preparata, jedna trećina nije sadržavala ni u tragovima biljke navedenu u deklaraciji. Umjesto nje je podmetnuta neka druga biljka.

Ovo je posljednja u nizu studija koja ukazuje da veliki postotak biljnih preparata nisu ono što se tvrdi. Međutim, pošto su u posljednjem istraživanju korištene analize DNK, ovo je dosad najpouzdaniji dokaz raširenih obmana u industriji medicinskih suplemenata, brzorastućem području alternativne medicine koja na sjevernoameričkom tržištu ima 29.000 različitih biljnih preparata.

“Rezultati nam govore da su problemi rašireni i da je kontrola kvalitete u mnogim tvrtkama zakazala, bilo zbog neznanja, bilo zbog nestručnosti ili nepoštenja. Imajući u vidu ove rezultate, teško je preporučiti bilo koji biljni preparat potrošačima”, kaže David Sarda, nutricionista iz neprofitne udruge “Centar za znanost u javnom interesu”.

Predstavnici industrije se brane i kažu da ima propusta u deklariranju pripravka, ali da razmjeri nisu ovoliki.

Stefan Gafner, glavni znanstvenik u Američkom botaničkom savjetu, neprofitnoj skupini koja propagira korištenje biljnih dodataka u prehrani, kaže da je posljednja studija manjkava djelomično zbog toga što korištena tehnologija DNK bar-kodiranja ne može uvijek identificirati biljke koje su pročišćene i obrađene na visokom stupnju.

Američka agencija za hranu i lijekove FDA koristila je ovu tehnologiju da bi upozorila i u nekim slučajevima tužila prodavače pogrešno deklarirane hrane iz mora. Korištena je i u kontroli kvalitete biljnih čajeva, kada je pokazala da veliki broj sadrži trave i sastojke koji nisu navedeni u deklaraciji.

Međutim, kontrola biljnih preparata je poseban izazov. FDA zahtijeva da tvrtke same testiraju svoje proizvode i osiguraju njihovu sigurnost. U suštini ovaj sustav se temelji na poštenju. Za razliku od lijekova koji se dobivaju na recept, preparati se smatraju sigurnim dok se ne dokaže suprotno.

Po zakonu iz 1994. mogu se prodavati bez regulatornog nadzora, a sa polica se povlače tek poslije žalbi da su nekom nanijele ozbiljnu štetu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs)

Dok se u Hrvatskoj za sve zlo koje nas je snašlo posljednjih godina krivi neoliberalni kapitalizam, sve glasniji libertarijanci i liberali smatraju da nam treba još više kapitalizma ako želimo opstati

‘Neoliberalna doktrina je potpuno izvlačenje države iz ekonomije i što manja uloga države smanjivanjem bespotrebne birokracije. Kod nas je situacija potpuno drugačija jer je država vlasnik kompanija, intervenira na tržištu opraštajući jednima dugove a drugima ne i masovno subvencionira u gospodarstvu’, naglašava poduzetnik Davor Huić, jedan od predstavnika liberalno / libertarijanskog pokreta u Hrvatskoj koji nastoji podići glas o nužnosti promjena i transformaciji Hrvatske prema slobodnotržišnoj ekonomiji.

Tko su libertarijanci?

Riječ je o pokretu kojemu je individualna sloboda ključna vrijednost u političkom životu. Prevedeno na današnje prilike u Hrvatskoj, to bi značilo što manju državu, lišenu nepotrebne birokracije, koja se miješa u odnose na tržištu. Huić navodi da postoje razne varijante libertarijanaca, od anarhokapitalista koji smatraju da je moguće društvo bez države do institucionalista koji podržavaju minimalnu državu koja bi zadržala monopol nad upotrebom sile i sudskim aparatom, a sve ostale funkcije trebale bi se rješavati tržišnim odnosima.

U praksi, libertarijanci bi željeli privatizaciju svega, od školstva do zdravstva. Također žele i oštar obračun s nabujalom birokracijom.

‘Od početka krize 2008. godine izgubili smo 200 tisuća mjesta u ekonomiji, ali je javni sektor ostao na istoj razini ili je jačao. Imamo prevelik, preskup, nereformiran i neefikasan javni sektor da bi ga naša ekonomija mogla podržati i to je ključni problem’, smatra Huić.

… a u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je libertarijanska scena sve življa. Mala skupina blogera, ekonomista, filozofa, novinara, sveučilišnih profesora i znanstvenika svakodnevno širi glas o tome da ono što imamo u Hrvatskoj nije kapitalizam, već beskrajna tranzicija. Huić objašnjava da ima sve više libertarijanskih blogera i autora koji pišu i javljaju se u javnosti i zastupaju stavove o nužnosti što manje države kao otpor jednoj etatizaciji (vlast državnog birokratiziranog aparata) društva.

‘Ima dosta ekonomista koji su dugi niz godina aktivni na sceni – i ne samo njih. Stvar je u tome da se u posljednje vrijeme počelo prepoznavati da pitanje tržišne ekonomije nije samo ekonomsko pitanje, nego i ideološko. Onda su se počeli uključivati i filozofi i ljudi iz javnog života, novinari, blogeri, poduzetnici…’

Sve skupa, nastavlja, riječ je o dvadesetak ljudi koji su aktivni, koji pišu, objavljuju, koji su na Facebooku. ‘Poduzetnici Saša Cvetojević i Nenad Bakić, bloger i aktivist Marko Rakar, sveučilišni profesor Darko Polšek, Borislav Ristić i ekonomisti poput Velimira Šonje i Vuka Vukovića neki su od njih, a taj milje se sada proširuje’, kaže.

Libertarijanac je i Krunoslav Gašparić, autor bloga Kapitalac, koji objašnjava da je scena započela od blogova. Među predvodnicima je bio Nenad Bakić sa svojom Eklektikom, ali on je orijentiran prema investicijama i strogo na ekonomiju. ‘Tu je kao političko-ekonomski blog najjači Nedjeljni komentar, koji godinama piše autor u sjeni – ne znamo tko je, pa Usporedbe, Monopolizam, među zadnjima je stigao KatKapital koji je konzervativac, ali mi smo svi isprepleteni u našim blog rolovima i pratimo tko što piše. Tako da je sva ta scena i sve te ideje dolaze u javnost kroz blogove’, objasnio je Gašparić.

Socijalizam u venama

‘Razlika između nas i drugih bivših socijalističkih zemalja, to sada i strani komentatori vide, jest da smo mi zaglibili u tranziciji. Mi nismo napravili tranziciju iz socijalizma u kapitalizam, nismo je proveli na isti način kao druge zemlje – Češka, Poljska, Slovačka – kojima je socijalizam bio uvezen izvana pa su ga odbacile s ruskom čizmom’, kaže Davor Huić. Mi smo, objašnjava, imali nekoliko procesa paralelno i tranziciju iz socijalizma u kapitalizam zajedno s ratom. ‘Bit je u tome da mi nismo s tim socijalističkim naslijeđem u potpunosti raskrstili, s obzirom na to da je antifašistički pokret autohton i Komunistička partija bila nezavisna od Moskve. Mi socijalizam smatramo svojim autohtonim proizvodom’, smatra Huić. I drugi narodi bivše Jugoslavije, dodaje, imaju slične probleme. ‘Nismo se oslobodili tog jednog mišljenja da je država odgovorna osigurati ti posao, a za sve što nemaš ideš na ulicu i tražiš da ti vlada osigura; Englezi to zovu ‘nanny state’, govori Huić i zaključuje da je samo pitanje vremena kad će cijela stvar ‘puknuti’ jer 800 tisuća ljudi koji rade ne mogu izdržavati taj sustav.

Neformalno, na Facebooku postoji velika grupa ‘Libertarijanci koji govore naški’, nisu svi libertarijanci jer je grupa otvorena, ali se tu nalazi mnogo libertarijanaca i mnogo onih koji žele čuti što to jest. Unutar grupe objašnjavaju što je libertarijanstvo i zainteresiranima daju linkove. ‘Teži se da se kroz današnje vijesti ljudima najavi neželjena posljedica. Jer to što kolektivističke glave uvijek previđaju, posljedica je nekog događaja, oni u startu žele dobro, ali u konačnici to ne ispadne dobro i onda se zaboravi to dvoje povezati – uzrok i posljedicu’, oštar je Gašparić. Ima među libertarijancima raznih struja.

Stjepo Bartulica i Vice Batarelo, predvodnici nove hrvatske konzervativne desnice, u potpunosti se slažu s libertarijancima i liberalima kada je ekonomija u pitanju, ali svjetonazorski, po pitanjima vjere, zastupaju konzervativna stajališta. Oni su predstavnici konzervativno libertarijanske struje. ‘Oko ekonomskih stvari, fundamenata, pogledi su nam vrlo slični, a po pitanjima vjere se razlikujemo’, navodi Huić. Njegov načelni stav jest da je to individualna stvar svakoga čovjeka. ‘Budući da živimo u demokratskom sustavu i nekome se mora dati glas jer nema drugog izbora, izglednije je da će libertarijanac dati glas nekome takvome nego nekome tko je u potpunosti antitržišno orijentiran’, rezonira Gašparić.

U Hrvatskoj postoji strah od kapitala i prihvaćanja ideja slobodnog tržišta

A kakav je taj današnji hrvatski kapitalizam? Libertarijanski bloger smatra da u Hrvatskoj danas nemamo kapitalizam, nego ‘kumski kapitalizam’. ‘Za to postoji odvojeni pojam – ‘kronizam’ koji određuje stjecanje dobiti ili koristi vis a vis ugovora s državom. To su javno-privatna partnerstva i ne samo to, nego i cijeli sustav poticaja i zakona poput Zakona o strateškim investicijama, koji je također kronistički zakon’, objašnjava Gašparić. Huić navodi da 52 posto zaposlenog stanovništva ne može izdržavati ostalih 48 posto koji ne rade: ‘To je nemoguće! Jedino zbog čega još nismo bankrotirali jest to što je jeftin novac na tržištima kapitala pa se možemo jeftino zaduživati. Idući financijski poremećaj, ako bude, uništit će nas.’ Gašparić ide i korak dalje i iz skupine koja radi izdvaja sve zaposlene u državnim i javnim službama jer njihove plaće dolaze iz proračuna.

Libertarijanski lijek za krizu

Što napraviti da bi se živjelo bolje? ‘Rješenje je manja, jeftinija država, niži porezi, više prostora za privatnu inicijativu i jednostavniji birokratski aparat’, navodi Huić. Prema njegovu mišljenju, efikasnija država je nužna u sferama u kojima je potrebna, da osigura pravednu tržišnu utakmicu i provođenje ugovora. Nužno je, kaže, smanjiti opterećenje, posebno opterećenje rada: ’200 tisuća ljudi u realnom sektoru izgubili smo zbog visoke porezne presije, nefleksibilnog radnog zakonodavstva i birokratskih barijera.’ S druge strane, Gašparić predlaže da se razmisli o jednom tranzicijskom razdoblju za sve servise koji se danas ostvaruju putem državnog proračuna i kroz državne monopole. A država ima monopole nad mnogim stvarima: zdravstvom, školstvom, energetikom…

‘Zdravstvo je veliki potrošač i nema razloga da država ne dozvoli otvaranje nezavisnih bolnica i da ljudi ako već imaju obavezu da plaćaju sustav zdravstvene skrbi, mogu odlučiti hoće li to biti HZZO ili netko drugi’, poručuje Gašparić. Smatra da ljudima treba dati izbor ako već postoji prisila odvajanja za zdravstveno osiguranje.

‘Bila je tu nekada Addenda, osnovno zdravstveno osiguranje, pa su je pokopali. Kada je to krenulo dobro, onda su je odlučili presjeći. Tu bi se smanjio trošak’, objašnjava bloger Gašparić. Također bi privatizirao i školstvo i dao priliku ljudima da odaberu škole u koje će djecu slati. Sada su uglavnom osuđeni na učitelje koje dobiju, bez obzira na njihovu kvalitetu.

‘Učitelji se ne nagrađuju po kvaliteti rada, nego po stažu. Znači, može biti neki mladi nadobudan profesor koji će imati manju plaću od nekoga staroga učitelja koji je shvatio kako sustav funkcionira, a koji tamo sjedi sa 30 godina staža i baš ga briga za dobrobit djece i za njihovo znanje. Jedino što može prepoznati i nagraditi trud i znanje i angažman profesora jest liberalizacija. Privatne škole i vaučeri’, smatra Gašparić. Tako bi se smanjili ogromni izdaci koje država ima u zdravstvu i školstvu

Libertarijanac zastupa mišljenje da treba uvesti konkurenciju gdje se to može kako bi se smanjili nominalni troškovi države. Tako bi se, priča, smanjio državni proračun i dobili bismo rasterećenje novčanika građana. ‘Ako se smanji državni proračun i administracija, ljudi će polako prelaziti iz državnog u privatne sektore, ovisno o tome koliko će biti kvalitetni. Ni oni koju zagovaraju da to bude pod kapom države, nemaju se što buniti jer ako je stvarno javno zdravstvo dominantno i bolje, onda će to dokazati istog trena jer mu konkurencija neće učiniti ništa’, pojasnio je Gašparić.

Libertarijanci / liberali na političkoj sceni?

Problem s kojim se susreću libertarijanci i liberali u Hrvatskoj jest taj što, kako kaže Huić, u Hrvatskoj nema ni jedne stranke za koju bi pošteni liberal mogao glasati. Iako nominalno imamo stranke koje i u svom imenu imaju naziv ‘liberalna’, protržišno orijentirani ljudi u Hrvatskoj, tvrdi Huić, ne prepoznaju te stranke kao liberalne. ‘Ne postoji ni jedna stranka koja kao svoj cilj građanima nudi manje poreze. To je pravi test liberalizma. Neka ponude manje poreze, za tim u Hrvatskoj postoji potražnja’, poručuje Huić. Gašparić je prepoznao jedino ‘Hrvatsku 21. stoljeća’ Nataše Srdoč kao stranku koja je najbliža njihovim pogledima, ali je opet je bliže konzervativnim pogledima, nego klasičnim liberalnim, odnosno, libertarijanskim. ‘Možete čuti naznake onih elemenata koje mi zastupamo, u zadnje vrijeme Martina Dalić dosta o tome progovara, iako je meni sve to skupa dosta licemjerno jer ona je bila na vlasti pa onda nije znala ništa ili možemo reći da doživljava nekakvu katarzu za koju ne znamo u kojem će pravcu ići’, naglasio je Gašparić.

U kapitalizmu je spas

Zaključno, Huić smatra da se Hrvatska kao relativno nerazvijena zemlja koja guši poduzetnički instinkt brojnim zakonima, a s ‘trešmarksističkog’ dijela scene dolazi taj jedan antipoduzetnički duh, mora hitno mijenjati. ‘Imamo državu upetljanu u apsolutno sve i dok to ne riješimo, neće nam biti bolje’, rezonira Huić te dodaje da zbog toga nismo interesantni ni stranim niti domaćim investitorima. ‘Nitko neće doći u nestabilnu zemlju koja je na granici bankrota’, zloslutan je Huić. A Gašparić smatra da kada govorimo o odgovornosti kapitalizma za situaciju u državi, moramo znati da on ipak djeluje unatoč svemu što čini država. ‘Bez obzira na političke, ekonomske i ideološke poglede, potrebno je uz znatno više kritike pristupati razmatranju prijedloga koji dolaze od države, odnosno vlasti i institucija. Samo tako možemo razviti spoznaju o uzrocima i posljedicama politika koje predlaže i provodi vlast. Taj pristup kroz izvjesno vrijeme dovest će do uspostave vladavine prava kao osnove za slobodno i prosperitetno drustvo’, poručio je libertarijanac.
 

 
(tportal, youtube.com/uredio: nsp)

Temeljno potrošačko pravo je pravo na zdrav okoliš, zbog čega se protivimo postavljanju ‘antena’ za mobitele na svakom koraku. Neke županije napravile su u prostornim planovima ograničenja, no Vladinom Uredbom se to ukida – upozorava Erika Popović, predsjednica udruge Plavi val.

Za dvadesetak godina imat ćemo eksploziju tumora mozga, upozoravaju ovih dana čelnici nekoliko hrvatskih ekoloških udruga, isprovocirani prijedlogom Uredbe Ministarstva prometa i veza, kojom se, daleko od očiju javnosti, namjerava po svemu sudeći dozvoliti gradnja antenskih stupova za mobitele u svim naseljima i na gotovo svakoj lokaciji, bez obzira na županijske prostorne planove i na dosadašnja ograničenja.Erika Popović: Antene će moći postavljati gdje god požele.

- Temeljno potrošačko pravo je pravo na zdrav okoliš, zbog čega se protivimo omogućavanju postavljanja antena na svakom koraku. Na stranicama Ministarstva prometa i veza pronašla sam, naime, podosta skriven tekst prijedloga nove Uredbe zakona, kojom bi se operaterima omogućilo da stave antenske stupove gdje god požele, pa čak i bez traženja odobrenja vlasnika kuće ili zgrade. Ta činjenica me zgrozila. Jer ne samo da tako ugrožavaju zdravlje ljudi, već ugrožavaju i pravo vlasništva. I sve to samo kako bi se pogodovalo teleoperaterima, pokrenula pokoja investicija i kako bi se nešto gradilo, makar i na štetu zdravlja građana Hrvatske.

Neke županije napravile su, naime, u svojim prostornim planovima izvjesna ograničenja, no Uredbom se to ukida, a traži se jedino suglasnost HAKOM-a – napominje Erika Popović, predsjednica potrošačke udruge Plavi val, specijalizirane za zaštitu prava na zdrav okoliš.Aktivistica Plavog vala ističe potom da sporna uredba nije prošla nikakvu javnu raspravu, a neće ići ni na dnevni red Sabora, što znači da je njezino donošenje i primjena skoro pa gotova stvar..Istekao rok za primjedbe na tekst Uredbe

- Danas (ponedjeljak) je zadnji dan za slanje primjedbi na tu Uredbu, premda javnost ni ne zna za sadržaj tog dokumenta. Bojim se, stoga, da će to proći na mala vrata i da ćemo tek kasnije, kada počne primjena Uredbe i kada radnici počnu bez pitanja ulaziti u zgrade i penjati se na krovove , na terenu imati prave pobune opravdano ogorčenih ljudi – zaključuje Erika Popović.

Slaže se s njom i Vjeran Piršić, predsjednik udruge Eko Kvarner, koji kaže da i oni stalno dobivaju upite građana na temu štetnosti baznih stanica za mobitele i zakonske regulacije njihovog postavljanja.Piršić: Tumori mozga najčešće nastaju na strani gdje je držan mobitel
- Nitko ne traži da se ukinu mobiteli i antene, ali bi se pri odabiru lokacija za antenske stupove moglo malo više promišljati i voditi računa o zdravlju građana. Nova Vladina Uredba svakako je propis koji pogoduje operaterima, moguće je, na štetu zdravlja građana Republike Hrvatske. Službeni dokaz da mobiteli i antene izazivaju rak mozga još ne postoji, ali samo zato jer nije bilo dovoljno dugog kumulativnog istraživanja koje bi moglo donijeti taj zaključak.

Podsjećam vas, međutim, da su prošla mnoga desetljeća prije nego je i službeno utvrđeno da pušenje izaziva tumor, premda je odavno poznato da cigarete štete zdravlju. Rezultati dosad provedenih istraživanja štetnog zračenja mobitela i baznih stanica za mobitele, ukazuju, naime, na činjenicu da mobiteli najvjerojatnije uzrokuju tumor na mozgu, jer je kod 70 posto oboljelih utvrđeno da im je tumor nastao na strani na kojoj su držali mobitel. Neki istraživači stoga upozoravaju na činjenicu da ćemo za par desetljeća imati pravu epidemiju tumora mozga – podvlači Vjeran Piršić, pa dodaje da su najugroženija djeca do 14 godina, jer nemaju razvijenu lubanju koja bi mozak štitila od štetnog zračenja mobitela.

- Ako se usvoji Uredba, onemogućit će se bilo kakav utjecaj lokalne zajednice na odabir lokacije za antenske stupove, što znači da se tako teleoperaterima bitno olakšava proces odabira lokacija i postavljanja antena. Predstavničko tijelo građana više se neće ni pitati za dozvolu – primjećuje Piršić.Đuro Lubura, stalni sudski vještak za telekomunikacije, a ujedno i predsjednik udruge Telekom, ima nešto drugačije mišljenje o toj temi.Lubura: Što je više antene, to je manja šteta od zračenja mobitela
- Upoznat sam s tekstom Uredbe, pa mogu reći da to nije baš tako kako u Plavom valu tvrde. Tom Uredbom ukidaju se, prema mojim saznanjima, samo nerealna ograničenja za postavljanje antena u županijskim planovima. Valja ovdje istaknuti da opasnost od elektromagnetskog zračenja opada s udaljenošću od izvora zračenje, što znači da su za zdravlje ljudi puno opasniji mobiteli na uhu nego antenski stupovi za mobitele.

Uz to, treba istaknuti da je za zdravlje štetnije kada mobitel radi većom snagom, odnosno kada nema dovoljno signala, nego kada je signal jasan. Po toj logici ispada čak da je za zdravlje ljudi bolje da antenskih stupova ima više i da pokrivaju sve dijelove Hrvatske, nego da u nekim dijelovima nema signala – ističe Đuro Lubura, predsjednik udruge Telekom, pa dodaje da HAKOM mjeri štetno zračenje, te da postoji pravilnik koji propisuje dozvoljenu razinu tog zračenje.

Ministarstvo: Hrvatski propisi stroži su od onih u EU

Na naša pitanja: ‘Je li istina da Ministarstvo prometa nastoji preko nove Uredbe izmijeniti planove županija u dijelu nezakonite gradnje antenskih stupova za mobitele, te zbog čega Ministarstvo ide na ruku teleoperaterima, a na štetu zdravlja građana Republike Hrvatske’, opširno su nam odgovorili djelatnici Samostalne službe za odnose s javnošću Ministarstva. Odgovor prenosimo u cjelosti:

‘U želji da Vam što podrobnije odgovorimo na Vaša pitanja, ponajprije skrećemo pozornost na članak 25. Zakona o elektroničkim komunikacijama (“Narodne novine”, br. 73/08. i 90/11.) kojim je jasno i nedvojbeno propisano da se dokumenti prostornog uređenja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (što obuhvaća i prostorne planove županija) moraju izrađivati tako da ne ograničuju razvoj elektroničke komunikacijske mreže i infrastrukture. Pritom treba zadovoljiti zahtjeve zaštite ljudskog zdravlja, zaštite prostora i očuvanja okoliša.

Pravilnikom o zaštiti od elektromagnetskih polja (“Narodne novine”, br. 98/11.), koji je donesen na temelju Zakona o zaštiti od neionizirajućeg zračenja (“Narodne novine”, br. 91/10.) i u nadležnosti je Ministarstva zdravlja, propisane su granične razine elektromagnetskih polja koje su znatno niže od prosječnih vrijednosti u državama članicama Europske unije. Dakle, mjerodavni hrvatski propisi u području zaštite zdravlja od djelovanja elektromagnetskih polja stroži su od sličnih propisa u Europskoj uniji, a sva elektronička komunikacijska oprema u Hrvatskoj koja stvara elektromagnetska polja, uključujući i osnovne (bazne) postaje pokretnih komunikacija, podliježe svakodnevnom nadzoru i mjerenjima od strane nadležnih institucija. Možebitna nedopuštena odstupanja od propisanih vrijednosti uklanjaju se u vrlo kratkom roku putem redovitog inspekcijskog nadzora. Osim toga, predmetnim prijedlogom Uredbe o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme ne uređuje se pitanje zaštite od elektromagnetskih polja, koje je već uređeno gore navedenim propisom.

Nadalje, nadležno regulatorno tijelo (HAKOM) izdalo je, u skladu sa zakonom, trima operatorima pokretnih komunikacija u Republici Hrvatskoj dozvole za uporabu radiofrekvencijskog spektra, koje sadrže i obvezu izgradnje mreže, a u ispunjavanju ove obveze operatori su se do sada susretali s brojnim poteškoćama jer prostorni planovi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nisu poštivali izričite zakonske odredbe o zabrani ograničavanja razvoja mreže i infrastrukture, ne vodeći pritom uopće računa o pravilima struke planiranja mreža pokretnih komunikacija, kao ni o zahtjevima samih korisnika usluga, koji su zbog toga dovedeni u situaciju da na brojnim područjima plaćaju usluge kojima se ne mogu koristiti, budući da nema zadovoljavajuće razine signala, ili pokrivanja signalom uopće nema.

Slijedom navedenog, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture je, u suradnji sa stručnjacima Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja i HAKOM-a, izradilo prijedlog navedene Uredbe kojom se ne mijenjaju prostorni planovi županija niti jedinica lokalne samouprave u dijelu nezakonite gradnje antenskih stupova, već se po prvi put sustavno i podrobno propisuju mjerila razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme. Također, predmet ove Uredbe nije izdavanje dozvola za gradnju antenskih stupova ili druge elektroničke komunikacijske infrastrukture, budući da su ova pitanja već uređena propisima o gradnji i prostornom uređenju.

Zaključno, prijedlogom ove Uredbe, koji u skladu sa Zakonom o elektroničkim komunikacijama donosi Vlada Republike Hrvatske, “ne podilazi se operatorima” već se provodi članak 25. stavak 3. Zakona o elektroničkim komunikacijama koji predviđa donošenje ove Uredbe, a kojom će se ponajprije stvoriti normativni uvjeti za predstojeći razvoj komunikacijskih mreža nove, četvrte generacije (LTE) i svjetlovodnih mreža, a u cilju ostvarivanja ravnomjerne pokrivenosti Republike Hrvatske infrastrukturom širokopojasnog pristupa i poticanja razvoja digitalnih usluga i digitalnog gospodarstva, kao temelja daljnjeg gospodarskog i društvenog razvoja, stoji u priopćenju Odjela za odnose s javnošću Ministarstva pomorstva, promete i infrastrukture.
 
 
(dnevno.hr/priredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10610"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Gospodarske crne brojke iz dana u dan preplavljuju Hrvatsku. Najnovija – 229 tisuća građana s 30. lipnja bilo je u blokadi. Istodobno pao je broj zaposlenih u industriji ali i potrošnja. Ima li nade za nas? Hrvatska zaduženost je u samo mjesec dana porasla 7.000.000.000 kuna !

 
[mp3player width=300 height=50 config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=radui-101-treba-li-hrvatskoj-pomoc-mmf-a.xml]
 
“Ako se ovako nastavi, to bi značilo kolaps”

“Ako bi se ove crne brojke ovako slagale do kraja ljeta ili ne daj Bože do kraja godine, onda bi to značilo kolaps”, kaže nam ekonomski analitičar Žarko Primorac.

Iako smatra da je Vlada puno odgovornija od bivše i poduzima mjere, Primorac, barem za sada, ne vidi ogroman napredak pogotovo u investicijama.

“Ako se radi o tome da će najesen pokrenuti ove velike energetske objekte, kao što je Plomin ili Ombla ili nešto treće, ja još uvijek nisam siguran zato jer je stupanj pripremljenosti projekata vrlo nizak”, ističe Primorac.
 
[mp3player width=300 height=50 config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=intervju-tjedna-nikica-gabric-radio-101.xml]
 
Santini: Sve ukazuje da će rejting pasti

Još slikovitije nam je to objasnio ekonomski analitičar Guste Santini.

“Kada kupujete auto razmišljate tjedan dana, kad kupujete kuću, razmišljate mjesec dana, kada se udajete morate promijeniti deset dečki da vidite koja vam je prava investicija, ne ide to baš tako”, kaže Santini.

Padu potrošnje, zaposlenih u industriji Santini dodaje i za njega ključnu brojku – pad produktivnosti rada za 2,7 posto. To nitko nije identificirao, a znači da se za toliko u prosjeku smanjila konkurentnost hrvatske države, objašnjava Santini i naglašava: nema nikakvih naznaka da se crne brojke neće nastaviti.

“Padne li nam rejting u devetom mjesecu, a sve pokazuje i ukazuje da će rejting pasti, drama je tu, ne treba je zvati i to je najgora priča u cijeloj priči”, zaključuje Santini.

Kupovna moć upola manja, a imamo duplo više kvadrata shopping centara po stanovniku nego Švicarska i Njemačka

Prema novom istraživanju GfK Centra za istraživanje tržišta i u razdoblju gospodarske krize skoro tri milijuna građana u Hrvatskoj redovito posjećuje shopping centre. Ako ste mlađi od 40 i živite u većem gradu gotovo sigurno pripadate u tu skupinu. Barem jednom mjesečno sjednete u auto i odvezete se tih desetak minuta do vašeg omiljenog shopping centra kako bi u miru birali u širokoj ponudi odjeće i obuće te usput obavili kupovinu svakodnevnih potrepština, a najčešće se nađe vremena barem još i za obaveznu kavicu.

Trgovački centri, “shopping“ centri, uobičajeni su u razvijenom svijetu i jasno je da ni Hrvatska nije iznimka. Takvi centri imaju bogatu tradiciju u SAD-u (dulju od 80 godina) dok u Hrvatskoj predstavljaju relativno novi, ali dobro prihvaćen, fenomen star svega oko desetak godina.

Kada su ti centri planirani sukladno ekonomskim, sociokulturnim i ekološkim parametrima oni investitorima zasigurno donose dobar profit, a potrošačima zadovoljstvo pruženom ponudom roba, usluga i zabavom. Kupcima naravno odgovara što veća konkurencija zbog nižih cijena i većeg prodajnog potencijala. Spoznaje se i da su upravo trgovački centri danas promijenili kupovne navike, pa čak i način korištenja slobodnog vremena kupaca. To nisu samo mjesta namijenjena kupovini, oni su postali javna okupljališta na kojima se isprepleće mnogo raznih sadržaja.

Kriza usporila izgradnju u Hrvatskoj, koja je ionako već blizu EU prosjeka

Kriza je ipak usporila iznimno velike planove izgradnje novih centara u Hrvatskoj, ali i sada smo već nadomak prosjeka EU po pokazatelju prodajne površine trgovačkih centara – oko 260 metara kvadratnih na 1000 stanovnika (što je 17. mjesto u Europi). Zagreb i okolica su prema koncentraciji trgovačkih centara daleko iznad tog prosjeka.

Podaci za 2011. godinu pokazuju da se Hrvatska nalazi u sredini (oko 260 metra kvadratnih) europske ljestvice i ima sličan broj četvornih metara prodajnog prostora trgovačkih centara kao Španjolska ili Italija, zemlje koje imaju veću kupovnu moć po stanovniku od Hrvatske. Prosječna kupovna moć građanina EU je 12.000 eura, dok ona u Hrvatskoj iznosi oko 5.000 eura.

Švicarska, Češka, Slovačka, Poljska, Njemačka imaju manje kvadrata trgovačkih centara na tisuću stanovnika od Hrvatske

S druge strane, na primjer, jedna Švicarska, Češka, Slovačka, Poljska, Njemačka imaju manje kvadrata trgovačkih centara na tisuću stanovnika od Hrvatske. Površina trgovačkih centara na tisuću stanovnika daleko je najveća u Norveškoj (gotovo 700 kvadrata), zatim u Švedskoj (blizu 400 kvadrata) te Estoniji i Islandu (oko 380 kvadrata). Visoko su pozicionirani i naši susjedi Slovenci i Austrijanci (preko 300 kvadrata). Na dnu ljestvice (ispod 100 kvadrata) nalaze se Rusija, Turska, Bugarska, Ukrajina, Grčka, Srbija i BiH.

90 posto kućanstava s visokim prihodima svakodnevno u je u shopping centrima

No, kako kriza/recesija i dalje ozbiljno kreše krila našoj potrošnji to se lako može dogoditi da će trgovački centri ostati stvarno dostupni i povoljni samo bogatijoj klijenteli.

Ostali će preživljavati uz ograničenu ponudu s povoljnijim cijenama u manje reprezentativnim trgovinama bliže mjestu stanovanja. Na to svakako ukazuje činjenica da je u Hrvatskoj kupovna moć na razini od svega 41 posto one u EU. Dalje, visina prihoda potrošača znatno utječe na posjet trgovačkom centru.

Tako, oko 60 posto kupaca iz kućanstva s prihodima ispod prosjeka za Hrvatsku (do 5.500 kuna) odlaze do trgovačkih centara dok to redovito čini preko 90 posto potrošača iz kućanstava s  višim i visokim primanjima.

Zbog čega se obično najčešće odlazi u posjet trgovačkom centru? Na prvom je mjestu kupovina odjeće (za oko 70 posto posjetitelja), slijede supermarketi (za oko 65 posto posjetitelja),  te obuća (za oko 60 posto posjetitelja). Osim toga, izbor određenog trgovačkog centra najčešće određuje njegova blizina te ponuđeni asortiman trgovina/proizvoda (za približno oko 50 posto posjetitelja) a tek na trećem su mjestu akcije. Način plaćanja se svodi na tri uobičajena: prvenstveno je to gotovina  (oko 90 posto) ili u kombinaciji s debitnim i kreditnim karticama (preko 50 posto, odnosno oko 20 posto).

Hrvatski građani uporno prodaju zlato i ne dižu štednju iz stranih banaka u Hrvatskoj. Tko ih je to naučio?

Talijanske banke u Hrvatskoj, vječno pitanje propasti ! Italija friško u dubokoj recesiji.

Talijanska ekonomija je u drugom tromjesečju pala za 0,7 posto što će povećati pritisak na vladu Maria Montija da počne bolje balansirati između mjera štednje i onih za rast u trenucima dok je država skliznula duboko u recesiju.

Loši rezultati će vjerojatno dovesti u pitanje može li Monti vratiti na pravi put Italiju sa ruba dužničke krize. “Unicredit je očekivao pad od 0,5 posto u prvom tromjesečju”, kazala je Chiara Corsa iz Unicredita te dodala da su očekivali “jasnije usporavanje recesije”.

U prva tri mjeseca ove godine talijanski BDP je pao za 0,8 posto, a današnji rezultati pokazuju da se država još uvijek bori za spas. Uspoređujući sa drugim tromjesečjem 2011. godine talijanska ekonomija je pala za 2,5 posto, objavio je Nacionalni institut za statistiku.

U borbi za spas talijanske ekonomija Montijeva tehnokratska vlada je već uvela niz paketa mjera štednje, povećala poreze i uvela reforme, no očito one još ne pokazuju rezultate. Dok vlada procjenjuje da će ekonomija ove godine pasti za 1,2 posto, Bank of Italy smatra da će to biti 2 posto, a udruga poslodavaca Confindustrija čak 2,4 posto.

[highlight color="yellow"] Sve je više depozita što se tiče štednje u bankama u Hrvatskoj! To je vječna LAŽ! Vaši depoziti su već transportirani u obliku papira, u svoje matične banke u Italiji. Vaši depoziti su sada  samo brojke na ekranu. [/highlight]

Rohatinski koji je donedavno bio najpopularniji političar, radi u službi krupnog kapitala i masonerije, te je sa fiksnim tečajem kune podržao početak kraja hrvatske ekonomije.

“Slavko Kulić upozorava već 12 godina i više ne vidi problem u Rohatisnskom koji je direktni pijun politike bankarske obitelji Rothschild. Hrvatska Narodna Banka nije niti hrvatska, niti središnja, ali problem ne leži u Rohatisnom, već u Saboru i Vladi koji su prihvaćali lažna izvješća.

Hrvatska je vlast prodala banke, a i s njom predala HRVATSKU AKUMULACIJU (čitaj štednju)  koja danas doseže i do 330 milijardi kuna. Strane banke raspolažu našim novcem u smislu da mogu činiti što hoće, davali su skupe kredite hrvatskim gospodarstvenicima i na taj način uništavali hrvatsko gospodarstvo, i preferirali konzumerizam.

Narodna banka je mogla i trebao oduzeti davno licencu bankama koje su vodile takvu politiku.

Sasvim je sigurno da će nam se u toku jedne noći priopćiti da te talijanske banke, koje čine većina banaka u Hrvatskoj, ne mogu više obavljati onu ulogu koju su do sada imale, i pratiti potreba hrvatskog gospodarstva i hrvatskog društva. I to nije daleko, brzo će doći.

U Hrvatsku ne treba dolaziti MMF, jer se on već nalazi u Hrvatskoj od 1947. godine. On je tu već, u Narodnoj Banci.  Novi guverner Narodne Banke ne misli ništa napraviti što se tiče mjenjanje politike.”

Hrvatskoj ekonomiji ne piše se dobro. Zaključak!

Uza sve ambiciozne poduhvate nove Vlade, prije svega financijskog ministra Linića, nešto manje najprvog Čačića, trendovi koji su započeli godinama prije, u mandatu HDZ-a, nemilosrdno sipaju crne brojke. Najnoviji podatak koji oslikava nemoć hrvatske ekonomije je onaj o porastu javnog duga, koji je u veljači narastao na 48 i pol posto bruto domaćeg proizvoda.

Iako je to još uvijek za 10-tak posto manje no što dopuštaju «Maastriški kriteriji», i značajno manje no što to bilježe zemlje eurozone, zabrinjava brzina njegova rasta; 7 milijardi kuna u samo mjesec dana. Na jesen, prognoziraju analitičari, mogao bi se popeti do razina koje se neće svidjeti, prije svega, agencijama za procjenu kreditnog rejtinga. A tada smo u prilično velikoj banani.

Financ ministar Linić netom prije operacije o svemu se oglasio, kako on to voli, u stranim medijima. Za američki Bloomberg izjavio je kako se država do kraja godine više neće zaduživati, ali je isto tako priznao da će, padne li nam na jesen kreditni rejting, u pomoć pozvati Međunarodni monetarni fond. To je već druga takva najava ministra Linića u samo mjesec dana, dana nekom američkom mediju.

Linić je Bloombergu priznao i da je najveći Vladin neuspjeh bio u poticanju javnih investicija u prvih 6 mjeseci, što govori nešto i o usmjerenju Vladine ekonomske politike, koja očito vidi državu kao pokretača uspavane ekonomije. Mnogi analitičari već godinama upozoravaju kako država na svojim leđima ne može nositi teret rasta BDP-a, nego da se u taj proces mora uključiti  privatni sektor, a to se, pak, neće dogoditi sve dok banke ne odustanu od previsokih kamata za poduzetničke kredite.

Drugi zabrinjavajući podatak je onaj o padu potrošnje. Prema Državnom zavodu za statistiku, građani u lipnju troše čak 5 posto manje nego godinu ranije, što se nije očekivalo, ako ništa, onda zbog dobrog starta turističke pred sezone i sezone. Iz istog razloga očekivao se i pad nezaposlenosti, no čini se da ove godine turizam nije uspio preuzeti značajniji broj ljudi sa burzi rada.

Sve je gore i u industrijskoj proizvodnji, koja bi trebala biti jedan od pokretača rasta pa i izvoza. Njen se pad bilježi već 5 mjeseci za redom, a na godišnjoj razini on iznosi 5 i pol posto, što je rezultiralo smanjenjem broja zaposlenih u tom sektoru od čak 4,6 posto.

Raste i broj dužnika, usprkos krajnje strogim mjerama naplate i sramoćenja koje će, uvjeren je Linić, u državnu kasu spremiti barem pola vrtoglavog poreznog duga od kojih 50 milijardi kuna. Naime, friški podaci Fine govore kako je do kraja lipnja bilo blokirano novih 230 tisuća građana, ili 2,3 posto više nego krajem svibnja.

Jedina svijetla točka domaće ekonomije je – još uvijek turizam – koji, prema danas iznesenim podacima, u prvih 5 mjeseci bilježi prihode od 6,1 milijardu kuna, što će, procjenjuju u ministarstvu turizma, biti 3 ili 5 posto više nego lani.
 
ČITAJ VIŠE:
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 5.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 4.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 3.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 2.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI !
 
izvor: index.hr, radio 101.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10077"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]