Potpuno objasniti kako dolazi do pozitivnog efekta duhovnosti na zdravlje nije toliko važno, jer mi ne razumijemo ni mehanizam djelovanja mnogih lijekova, ali znamo, promatrajući uzrok i učinak, da oni djeluju, objasnio je psihijatar

Brojne studije pokazale su da ponavljanje molitve i meditacija mogu smanjiti psihološki stres, povišeni krvni tlak, uspore ritam srčanih otkucaja i disanja, kao i pojačati imunitet, odnosno obrambene snage organizma.

Religija i medicina vode na način koji nije moguće sasvim objasniti i razmrsiti. Tu povezanost liječnici vide s vremena na vrijeme. Nije u pitanju samo organizirana religija koja nekim pacijentima daje snagu, već svako ima duhovnost koja životu daje smisao.

Veza između duha i tijela traje stoljećima, ali kao liječenje postala je znanost. Sve do nedavno, liječnici sa Zapada udaljili su se od duhovnosti i religiozne vjere. Sada zahtjevi pacijenata, zajedno sa znanstvenim studijima koje dovode u vezu vjeru s dobrim zdravljem, polako preobraćaju skeptičnu medicinsku zajednicu.

Znanstveni časopisi i mnoge nove knjige prihvaćaju ovu temu u razmatranje, a sve veći broj liječnika prisustvuje skupovima na kojima se raspravlja o vjeri i ozdravljenju.

Val nedavnih ispitivanja pomiče zid između crkve i laboratorija. Primjerice, istraživanja pokazuju da ljudi koji odlaze na liturgije više od jednom tjedno, žive u prosjeku sedam godina dulje od onih koji uopće ne idu u crkvu.

Ispitivanja obavljena na medicinskom fakultetu američkog Sveučilišta Duke otkrila su da ljudi koji jednom tjedno odlaze u crkvu imaju manji rizik da će biti hospitalizirani iz bilo kojeg razloga, nego oni koji odlaze u crkvu rjeđe. Ako i budu hospitalizirani, borave u bolnici manje vremena od onih drugih.

Vjerom do uravnoteženog stanja

Psihijatar Martin Jones, sa Sveučilišta Harvard, koji proučava vezu između vjere i ozdravljenja, kaže:

“Potpuno objasniti kako dolazi do pozitivnog učinka duhovnosti na zdravlje nije toliko važno. Isto tako, mi ne razumijemo mehanizam djelovanja mnogih lijekova.

Ali znamo, promatrajući uzrok i učinak, da oni djeluju. Slično tome, mi možemo vidjeti efekte osobne duhovne svesti na konačni rezultat, pa prema tome, zašto je ne koristiti? To je poput placebo efekta. Zašto on ima učinak? Vjerovanje. To je vrlo moćna snaga”, objasnio je psihijatar.

Međutim, razumljivo, čak i oni doktori koji uključe “duhovnost” u svoju liječničku torbu, dopuštaju uporabu vjere samo kao dodatak medicinskoj njezi i samo ako je pacijent otvoren za razgovor o svom vjerovanju.

Usprkos još uvijek prisutnim debatama o primjeni meditacije i duboko misaonih molitvi u svrhu smirenja misli, postoje dokazi u stručnoj literaturi da stres oštećuje imunološki sustav.

Stotine istraživačkih studija dokazuju vezu između vjere, pobožnosti i zdravlja, a navest ćemo samo neke od rezultata do kojih se došlo u tim istraživanjima. Naime, starije osobe koje su sebe smatrale religioznim, imale su manje zdravstvenih problema i fizički su bolje funkcionirale nego nereligiozne osobe.

Ispitanici koji su se redovito molili, imali su 70 posto manji rizik da će oboljeti od srčane koronarne bolesti. Također, oni koji su smatrali religiju vrlo važnom i koji su redovito odlazili u crkvu, znatno rjeđe su imali povišeni krvni tlak i rjeđe su obolijevali od depresije i tjeskobe.

Kad se organizmu događa fizičko urušenje, tada je duhovni rast veoma velik. Vjera dovodi čovjeka u jedno uravnoteženo stanje kad on više ne osjeća bolest kao teret.

U ambulantu otvorenog srca

Proces izlječenja može biti u obliku prihvaćanja svoje situacije, postupanje sa sobom i drugima na jedan drugi način i zadržavanja osjećaja mira za vrijeme suočavanja s patnjom i boli. Vjera je dopuna medicinskog liječenja. Bolest ima fizički temelj, međutim, postoji hijerarhija: fizički nivo, emotivni nivo, intelektualni nivo i duhovni nivo. U medicinskoj praksi poželjan je pomak od liječenja samo bolesti, prema liječenju čitave osobe.

Profesorica Christin Puchalski, internista na Sveučilištu George Washington, smatra:

“Nije uvijek i sve samo u znanosti. Postoji jedna veza povjerenja, koja se može i ne pojaviti ako se fokusirate samo na nečiji fizički aspekt. A to ne uzima puno vremena – dovoljno je ući u ambulantu otvorenog srca”, zaključila je ona.
 
(vestinet.rs/uredio:NSP)

Organska hrana u svijetu posljednjih godina postaje sve popularnija iako je na tržištu nerijetko oko tri puta skuplja od ostale. Budući da nove znanstvene studije pokazuju da nije toliko bolja da bi opravdala visoke cijene, postavlja se pitanje u čemu je stvar

Marijan Katalenić, voditelj odjela za zdravstvenu ispravnost hrane u HZJZ-u kaže da bi se odgovor na ovo pitanje mogao sažeti na sljedeće – ljudi vjeruju da je organska hrana zdravija i da je prirodnije uzgojena i stoga su je spremni skuplje plaćati, a onda je ključno osigurati im da je stvarno organska u svakom pogledu i smislu.

Dehumanizacija hrane i skupi placebo efekt

‘Europska unija je prije nekoliko godina provela istraživanje razlika između organski proizvedenih proizvoda i drugih vrsta hrane. Našla je da one nisu značajne. One postoje, ali se više očituju u mirisu i okusu proizvoda nego u njihovim nutritivnim svojstvima’.

Slične rezultate dala je velika studija objavljena 2009. u časopisu American Journal of Clinical Nutrition u kojoj je analizirano više od 50.000 izvješća te posebno 162 relevantna istraživanja. To je biološki gledano očekivano jer se u genetici organsko i konvencionalno uzgojeni sojevi ne moraju ni po čemu razlikovati.

Kada govorimo o proizvodnji hrane, treba znati da postoji organska proizvodnja, koja se radi prema posebnim uvjetima i tehnologijama. Zatim postoje organski proizvodi koji mogu ići na tržište, a koji, da bi se održali, mogu sadržavati i do 40 dozvoljenih prehrambenih aditiva te do 40 pomoćnih tvari koje omogućuju odvijanje tehnološkog procesa proizvodnje. Dakle njih ukupno oko 80. To uključuje sve proizvode poput organske čokolade, a ne samo voće i povrće.

Osim organske i konvencionalne proizvodnje postoji još i tzv. integralna proizvodnja. Razlika između integralne i konvencionalne jest ta da je u konvencionalnoj prinos na prvom mjestu, ona ne brine previše za okoliš, pesticidi često ostaju u tlu i na proizvodima, a agrotehnička sredstva se maksimalno koriste kako bi se dobio veći urod.

Integralna brižljivo dozira sve agense poput umjetnih gnojiva i pesticida. U takvoj proizvodnji količine pesticida u proizvodima ne prelaze dozvoljene, a u mnogima se oni nalaze samo u tragovima, mnogo manjima od dopuštenih. Najveći dio europskih proizvođača danas koristi integralnu proizvodnju.

‘Nutritivno nema velikih razlika između integralne i organske hrane. No treba imati na umu da je organska proizvodnja svojevrsna reakcija na dehumanizaciju proizvodnje hrane. U posljednjih nekoliko desetljeća golemi strojevi obrađuju goleme plantaže kako bi se povećao prinos i prihod.

Organska proizvodnja to nastoji promijeniti tako da pruža mogućnost i zadovoljstvo kupcu da zna da iza određenih proizvoda stoji konkretni proizvođač s imenom i prezimenom, odnosno da stoji proizvodnja u kojoj su uključene ljudske ruke i uložen trud. Kupac koji voli organske proizvode osjeća veće zadovoljstvo kada ih konzumira nego ako su oni ‘no name’. To je poznati placebo učinak. Kupac je uvjeren da je takav proizvod bolji i sigurno koristan njegovom zdravlju.

To je bit cijele priče. Ako postoji tržište za organske proizvode, onda organsku proizvodnju treba poticati. No prema zakonu o zaštiti proizvođača kupac mora iskreno biti informiran o tome što kupuje. Dakle, organska proizvodnja je u redu ako postoje kupci koji se osjećaju bolje kada je kupuju. No ona mora biti pod boljom kontrolom nego što je danas, ne može biti prepuštena stihijskim odlukama. Mora se kontrolirati kao i konvencionalna hrana i mora se dokazati kupcu da je to što kupuje baš organska hrana’, upozorio je Katalenić.

Ovaj koncept poznat je već desetljećima u medicini i u farmaceutskoj industriji. Njemu u prilog govore istraživanja koja su pokazala da je učinak placebo lijekova to veći što je pacijent snažnije uvjeren u njihovu vjerodostojnost i moć. Tako će primjerice placebo injekcija obične vode imati snažniji učinak od tablete, a tableta od kapi.

Na placebo efekt također utječe i cijena. Mada smo obično skloni cijenkanju, kada je u pitanju zdravlje, vrijedi princip da je placebo efekt to jači što je cijena viša. Primjerice, studija koju je proveo tim sa Stanford Business School utvrdila je da isti lijekovi protiv bolova imaju značajno veći učinak kada su skuplji.

Krivotvorenje hrane sve češće i u Hrvatskoj

Ukratko, važno je da se zadovoljstvo koje je kupac dobio skupo plaćajući organsku hranu ne naruši gubitkom povjerenja u proizvođače i proizvode. Nažalost, u svijetu trgovine hranom, čak i onom organskom, ima puno prevara. Zbog toga je važno jako dobro urediti kontrolu hrane.

‘Problem koji se javlja jest taj da će proizvođači organske hrane reći da su složene analize hrane previše skupe, odnosno da im one smanjuju dobit na tržištu jer u cijenu moraju uračunati i cijenu postupka. No treba okrenuti pilu naopako i postaviti pitanje kako će dokazati da su im proizvodi organski, ako ne dokažu da zadovoljavaju određene standarde.

Dakle, ne samo da bi resorno ministarstvo trebalo kontrolirati uvjete u kojima se proizvodi hrana i potvrditi da su oni zaista organski, nego bi također specijalizirane firme trebale kontrolirati određene parametre za koje se zna da se ne smiju naći u organskim proizvodima. Konačno firme koje kontroliraju urode koji se stavljaju na tržište moraju dati procjenu koliko je koji proizvođač proizveo. To ne može biti neograničeno.

Primjerice, ako netko ima jedan hektar površina, zna se da ne može imati tri puta veće količine prinosa s njih od uobičajenih. U protivnom osnovna računica pokazuje da nešto nije kako treba’, ističe naš stručnjak za kvalitetu hrane.

‘Proizvođači postižu i po tri puta veće cijene, a zarada im je dobra iako se žale da nije nikakva. Postoje ljudi koji žele kupovati takvu hranu, koji vjeruju da u njoj nema štetnih tvari te da će im ona pomoći da budu zdravi. Njima treba osigurati da znaju da uistinu kupuju organsku hranu uzgojenu prema svim standardima organske proizvodnje’.

Naš stručnjak ističe da potvrda da je neka hrana organska nikako ne podrazumijeva da će i jelo koje od nje napravimo biti zdravo.

‘Treba znati da priprema organske hrane sa sobom nosi potpuno isti rizik kao i priprema integralne jer će se u procesu obrade jednako stvarati štetni sastojci. Primjerice ako uzmete organski proizvedeno brašno i radite od njega razne proizvode, u konačnici ćete jednako dobiti akrilamid koji je potencijalno kancerogen. Ako pržite integralni krumpir dobit ćete jednako oleil amid kao i ako pržite organske krumpire’, upozorio je naš sugovornik koji je jedan od autora knjige ‘Kemijske i fizikalne opasnosti u hrani’.

Kao posebno veliki problem vidi krivotvorenje hrane koje sve više dolazi u fokus potrošača, medija i zakonodavaca u razvijenim zemljama.

‘O tome se dosta pisalo u SAD-u, a posljednjih godina i u Europi kada je otkriveno masovno krivotvorenje maslinovog ulja u tridesetak proizvodnih kapaciteta u Španjolskoj. Sada se ta priča razvija pa se u resornom ministarstvu problemu krivotvorenja hrane, uključujući i organsku, posvećuje sve veća pozornost’.
 
(tportal.hr/uredio:nsp)

U ovom TED izlaganju, doktorica Lissa Rankin istražuje duhovne i znanstvene implikacije placebo efekta na nas. Ona govori o tome kako naše misli snažno utječu na našu fiziologiju, kada vjerujemo da možemo ozdraviti

Placebo efekt je konkretan dokaz da tijelo ima svoj urođeni sustav samoizliječenja.

Prema njenim riječima, navodno je provedeno istraživanje na 3500 sudionika koji su svi imali neizlječive bolesti kao što su rak, HIV, razne bolesti srca, itd. fenomenom placebo efekta, njihove su bolesti nestale bez nekog posebnog liječničkog teretmana.

Lissa u svojoj prezentaciji iznosi konkretan slučaju o čovjeku imena gospodin Wright, koji je dobio lijek za koji je doista vjerovao da će mu izliječiti rak. Za nekoliko dana njegovi su se tumori smanjili na pola svoje veličine!

Nakon izvještaja u kojem je objavljeno kako lijek zapravo nije bio učinkovit, rak gospodina Wrighta se vratio.

Njegov mu je liječnik u povjerenju rekao da ima kvalitetniju verziju lijeka, ali mu je zapravo ubrizgavao samo vodu. Njegovi su se tumori ponovo povukli jer je on vjerovao kako lijek djeluje.

U ovom TED izlaganju, Lissa opisuje neke od bezbroj događaja s mjerljivim dokazima u kojima su se ljudi zapravo sami izliječili.

Postoje slučajevi u kojima je ljudima ponovo počela rasti kosa, koji su izliječili svoj čir, smanjili tumore i ostale znakove bolesti! Iako ovakva iscjeljivanja pokreće um, tijelo zapravo reagira.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(portaloko.hr,youtube/uredio:nsp)

“Alternativna medicina je sranje”: Da to dokaže, popila je 50 homeopatskih tableta za spavanje

“Kemičarka” i blogerica Yvette d’Entremont, poznatija kao “SciBabe”, otkrila je da ju je na raskrinkavanje mitova koji prolaze pod znanost potaknulo njeno zdravstveno stanje. Sebe opisuje kao znanstvenika s kojim ćete otići na cugu.

“Ako možemo potaknuti ljude na upoznavanje znanosti tako što ih nasmijavamo, zainteresirat ćemo ljude za znanost, a to je prekrasno”, rekla je za ABC.

U svom najpoznatijem eksperimentu progutala je sav sadržaj bočice homeopatskih tableta za spavanje, ukupno njih 50, kako bi dokazala da nemaju apsolutno nikakvog efekta.

“Slatke su, to je zbilja lijepo”, rekla je nakon toga gledateljima.

Svoju svrhu tablete nisu ispunile, pa je Yvette još dugo bila budna.

“Mislim da je takva demonstracija jako snažna, jer ljudi vide da te tablete nemaju nikakvog učinka, to je samo šećer. Nema tu nikakve magije, a sva teorija je lažna, jer one ne rade baš ništa”, istaknula je.

Alternativna medicina joj je najdraže područje za razotkrivanje, zajedno sa sve popularnijim pokretom protiv cijepljenja, kampanja protiv genetski modificirane hrane i ekipe koja promiče lažne lijekove za rak.

“To su mi najdraža područja jer su jako opasna i dovode ljude u zabludu. Možete se ne slagati sa mnom, ali vaše tvrdnje mora podupirati znanost. S vremena na vrijeme netko dokaže da sam ja u krivu, a meni je zbog toga drago, jer svaki put naučim nešto novo”, istaknula je.

Yvette je diplomirala kemiju i magistrirala forenziku, specijalizirajući se u biološkoj kriminalistici i toksikologiji. Na razotkrivanje mitova o medicini odlučila se zbog svojih zdravstvenih problema.

“Od 7. ožujka 2010. godine patim od glavobolja, koje nikad nisu u potpunosti prestale. Posljednjih osam mjeseci pijem lijekove koji ih uspijevaju kontrolirati, no osam mjeseci prije toga moj je život bio pakao. Počela sam jesti organsku hranu, a sve što sam postigla jest to što sam potrošila više novca na hranu, a moje glavobolje su ostale. Trenutno pijem lijekove protiv napadaja i upala i čini se da od njih nemam glavobolje. Redovito posjećujem liječnika, nalazi su mi u redu i sad sam zdrava. Sve zahvaljujući medicini”, istaknula je.

Ne odbacuje u potpunosti tvrdnje nekih da su im homeopatija i alternativna medicina pomogle, no tvrdi da to nije utemeljeno na dokazima.

“To su anegdote. Postoji ta stvar koju zovemo placebo efekt, nju smo mjerili i uvjerili se da postoji. Znamo da ljudi koji misle da će im nešto pomoći potiču placebo efekt. Ako netko želi taj placebo efekt jer zna da mu nešto pomaže samo zbog njega, ja mu ne mogu pomoći”, rekla je.

Za uspjeh takvih lijekova ne krivi ljude koji ih kupuje, nego one koji ih guraju na tržište.

“Ljudi koji kupuju sranja nisu glupi ni naivni. Oni imaju krive informacije, zato mislim da je važno kad otkrivam razna sranja ne upirati prstom u ljude koji su povjerovali da će im to pomoći”, zaključila je Yvette sa cigaretom u ustima i čašom vina.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)