To je, smatraju znanstvenici, uzrokovano preintenzivnom poljoprivredom, pretjeranom upotrebom pesticida kompanija poput Monsanta te globalnim klimatskim promjenama koje su se u zadnje vrijeme pokazale samo kao širitelj straha establišmenta među građanima, a ne kao realni problem

Insekti, mravi, pčele, pauci i ostale životinjice koje nerijetko gledamo sa strahom i gađenjem, a zapravo predstavljaju nevjerojatno važan dio prirodne ravnoteže, mogle bi biti na rubu izumiranja, javlja BBC.

Znanstvenici su ustanovili kako je 40 posto njihovih vrsta i podvrsta, koje u apsolutnim brojkama čine i više od polovice insekata na planetu, izloženo dramatičnom padu broja jedinki diljem svijeta.

Pčele, mravi i kojekakve bube nestaju, otkrila je studija, čak osam puta brže negio sisavci, ptice ili gmazovi. To je, smatraju znanstvenici, uzrokovano preintenzivnom poljoprivredom, pretjeranom upotrebom pesticida te globalnim klimatskim promjenama.

S druge strane, muhe i žohari doživljavaju pravi populacijski ‘bum’, javlja BBC dodajući kako insekti čine većinu svih živih bića na svijetu te imaju važnu ulogu u opstanku drugih vrsta na Zemlji, uključujući i ljude.

Insekti oprašuju 75 posto poljoprivrednih nasada, hrana su pticama, šišmišima i manjim sisavcima, te čine tlo ponovno plodnim.

Mogli bi nestati u samo nekoliko desetljeća

Mnoge studije dosad su upozoravale na ovaj zabrinjavajući fenomen, no nijedna ga nije obradila toliko detaljno kao studija objavljena u časopisu Biological Conservation. U njoj se nalaze podaci 73 istraživanja provedena u proteklih trinaest godina. Istraživači su otkrili da bi u samo nekoliko desetljeća moglo nestati 40 posto insekata diljem svijeta, a već sada je trećina insekata označena kao ugrožena životinjska vrsta.

Ključni čimbenik manjak je životnog prostora uzrokovan pretjeranom poljoprivredom, krčenjem šuma te urbanizacijom – rekao je za BBC dr. Francisco Sánchez-Bayo sa Sveučilišta u Sidneyju.

Drugi važan uzročnik nestajanja insekata je upotreba umjetnih gnojiva i pesticida diljem svijeta te kontaminacija tla, vode i zraka različitim kemijskim sredstvima. Potom imamo i invazivne vrste, koje također utječu na smanjenje broja jedinki, a problem je i promjena klime, koja ima naročito velik utjecaj u tropskim područjima – rekao je znanstvenik.

Studija ističe rapidno smanjenje broja letećih insekata u Njemačkoj, te tropskim šumama Portorika. Drugi autori koji su sudjelovali u istraživanju kažu kako su rezultati “smrtno ozbiljni i zabrinjavajući”.

Ne radi se samo o pčelama ili oprašivanju usjeva, već i o insektima poput vretenaca ili vilinskih konjica koji su od golemog značaja za nastanak života u rijekama i močvarama. Postaje jasno da se ekologija našeg planeta urušava i da moramo poduzeti ozbiljne i intenzivne mjere diljem svijeta kako bismo pokušali zaustaviti ove užasne trendove.

Dopustiti polagano izumiranje insekata nije racionalna opcija – upozorava Matt Shardloy iz organizacije Buglife. Stručnjaci dodaju kako bi izumiranje insekata moglo dovesti do ubrzanog izumiranja životinja kojima su oni primarna hrana, poput mnogih ptičjih vrsta, gmazova, riba…

Očekuje nas pošast žohara

Crni, ali veoma realan scenarij koji je objavio BBC, predviđa i da Zemljom zavladaju nametnici poput muha i žohara, što iz mnogo razloga ne bi bilo dobro za nas.

Štetočine koje se brzo razmnožavaju sigurno će se ubrzati u razvoju, jer im pogoduje toplija klima, ali i činjenica da mnogi njihovi prirodni neprijatelji izumiru. Posve je moguće da ćemo imati pošast štetočina poput žohara, a izumrijet će oni prekrasni insekti koje želimo imati i koji nam svakog dana pomažu – objašnjava profesor Dave Goulson sa Sveučilišta u Sussexu, upozoravajući kako su takve štetočine razvile otpornost na pesticide te su posve zadovoljne životom u urbanoj okolini. Njihovim širenjem bi s vremenom izumrlo i mnogo više od 40 posto trenutno najugroženijih vrsta.

Sigurno je da će u konačnici, ako doista nestanu mnoge vrste insekata, oni jednom biti zamijenjeni novim vrstama, ali na to ćemo se morati načekati. Pogledate li što se događalo u prethodnim slučajevima masovnih izumiranja, uvijek se nekoliko vrsta uspjelo prilagoditi i zavladati svim dostupnim prostorima da bi tijekom vremena evoluirali u nove vrste.

Dakle, nimalo ne sumnjam da će se to ponoviti kroz milijun ili nekoliko milijuna godina i da će na našem planetu nastati novi biodiverzitet koji će nadomjestiti vrste nestale u 20. i 21. stoljeću. Doduše, to nije nimalo utješno za našu djecu i generacije koje dolaze – zaključuje znanstvenik.

(jutarnji.hr)

Monsanto voli promicati ideju da GMO može riješiti glad u svijetu. U početku, mnogi su htjeli vjerovati da oni zaista mogu dati odgovor na ovaj stvarni problem, ali postaje sve jasnije da njihove radnje imaju zapravo suprotan učinak

U stvari, Monsantov popularni ubojica korova glifosat, koji se redovito koristi na genetski modificiranim usjevima, stavlja pčele u opasnost, a nova studija pruža neke od najsnažnijih dokaza da biotehnološka tvrtka doprinosi propasti globalne prehrambene industrije umjesto da ju razvija i spašava.

Prošle su studije već pokazale kako pesticidi poput neonikotinoida štete pčelama. Monsantov glifosat, koji cilja samo enzime u bakterijama i biljkama, mora biti sigurniji izbor za pčele, zar ne? Baš i nije tako.

U novom su radu istraživači sa Sveučilišta Texas u Austinu pokazali kako glifosat šteti mikrobioti potrebnoj za razvoj pčela i otpornosti na patogene. Ne samo da glifosat igra veliku ulogu u padu populacije pčela diljem planete, već također uništava njihova staništa.

U istraživanju su istraživači slikali mrlje na stražnjoj strani stotina odraslih pčela radilica i izložili ih razinama glifosatima koje se primjenjuju na usjevima, cestama i dvorištima.

Nakon što su tri dana kasnije ponovo uhvatili pčele, otkrili su da herbicid dramatično smanjuje njihovu zdravu mikrobiotu crijeva.

Polovica od osam dominantnih zdravih vrsta bakterija pronađenih u pčelima je bila smanjena, a kritični mikrob koji je zadužen za probavu i obranu od patogena, Snodgrassella alvi, najteže je bio pogođen.

Pored toga što su imali daleko niže razine korisnih bakterija u njihovoj probavi, ove su pčele također češće umirale kad su kasnije bile izložene zajedničkom tipu bakterija i drugih zaraznim patogenima. Na primjer, dok je polovica zdravih pčela uspjela preživjeti uvođenje loše bakterije Serratia marcescens, samo jedna desetina onih koji su bili izloženi glifosatu su bili u stanju preživjeti ovu bakteriju.

Iako se ova studija usredotočila na pčele, istraživači kažu da bumbari imaju vrlo slične mikrobiome, pa je sigurno pretpostaviti da će na njih glifosat djelovati podjednako na isti način.

Potrebne su bolje smjernice

Istraživač Erick Motta rekao je da su potrebne bolje smjernice za upotrebu glifosata, osobito kada se radi o ekspoziciji pčela. Sadašnje smjernice izrađene su pod pretpostavkom da ove kemikalije ne štete pčelama, a ovo istraživanje pokazuje da to jednostavno nije slučaj.

Ovog ljeta je kineska studija otkrila da ličinke pčela rastu sporije kada su bile izložene glikozilatu, a češće su i umirale. Sve je to došlo nakon istraživanja iz 2015. godine koja je otkriveno da su odrasle pčele koje su bile izložene glifosatu na razinama nađenima u poljima, doživjele kognitivne poremećaje koji su spriječili njihovo vraćanje u košnice.

Profesor Dave Goulson sa Sveučilišta Sussex, biolog i stručnjak za insekte, rekao je: “Sada se čini da moramo dodati glifosat na popis problema s kojima se pčele suočavaju. Ova studija je također dodatan dokaz da primjena velike količine pesticida u prirodi ima negativne posljedice koje je često teško predvidjeti.”

Istaknuo je da bakterije u probavi pčela igraju ključnu ulogu u održavanju dobrog zdravlja baš kao i kod ljudi.

Stoga, otkriće da su te bakterije osjetljive na glifosat je vrlo zabrinjavajuće. Uostalom, oprašivanje pčela je presudno za otprilike 75 posto planetarnih usjeva. Stručnjaci kažu da bez pčela, život kakav znamo više ne bi postojao.

Prehrana kod ljudi bi bila znatno siromašnija, bez hranjivih namirnica poput voća i povrća, kao i drugih usjeva i namirnica poput čokolade i kave.

Osim toga, pčele su bitni dio mnogih drugih ekoloških procesa – na primjer, u truljenju lišća i mrtvih životinja, reciklirajući njihove nutrijente i njihova ponovna dostupnost.

To je ogroman problem jer je glifosat najčešće korišten pesticid na planeti. Više od 700.000 tona se proizvede se svake godine, a poljoprivrednici ga raspršuju na svojim kulturama više od 40 godina.

S obzirom na raširenu uporabu ovog ubojice korova, očekuje se da će se problem pogoršati. Pčelinja populacija je već teško pogođena, i opada dramatično u mnogim dijelovima svijeta.

Pčelari u Americi primijetili su da su milijuni pčela tajanstveno nestale, dok su kineski poljoprivrednici sada poduzeli ručno oprašivati stabla voća jer nema dovoljno pčela koje bi obavile posao.

Nova studija o pčelama samo je posljednja u nizu loših vijesti za Monsanto, koji se suočava sa stotinama federalnih i sudskih slučajeva koji povezuju njihove herbicide s rakom.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nova studija objavljena u časopisu Science je utvrdila da je 75 posto svjetskog meda zagađeno sa najmanje jednim smrtonosnoim pesticidom

Kemijska supstanca zvana neonikotinoid sastavni je dio nove generacije insekticida koji se u današnje vrijeme koriste u poljoprivrednoj proizvodnji.

Studija „Svjetski pregled neonikotinoida u medu”, je analizirala 198 različitih vrsta meda iz cijelog svijeta u potrazi za tragovima neonikotinoida – štetnim pesticidima koji drastično smanjuju pčelinju populaciju.

Od svih analiziranih vrsta meda, 75 posto ih je sadržavalo neonikotinoide, 30 posto je sadržavalo jednu vrstu neonikotinoida, 45 posto je sadržavalo dvije ili više, a 10 posto je imalo četiri ili pet.

Neonikotinoidi su vrsta pesticida koji su povezani s opadanjem pčelinje populacije. Neonikotinoidi su razvijeni 1991. godine i komercijalna uporaba započela je sredinom 1990-ih. Oko 2006. godine, komercijalni pčelari su počeli izvještavanje o onome što je danas poznato kao kolaps kolonije pčela – gdje cijela kolonija pčela može izumrijeti bez očitog razloga.

Poremećaj je prijavljen u kolonijama diljem svijeta. Nekoliko studija je pokazalo da su za to krivi neonikotinoidi, koji se koriste za ubijanje štetnih insekata kod usjeva, piše Naturalblaze.com.

„Činjenica da je 45% naših uzoraka pokazalo veliku kontaminaciju je zabrinjavajuća i pokazuje da su pčelinje populacije diljem svijeta izložene koktelu neonikotinoida”, napisali su istraživači.

„Učinci izloženosti višestrukim pesticida, čija se štetnost tek nedavno počela istraživati, su veći ako su aktivni zajedno nego kad rade pojedinačno. Ovaj svjetski opis situacije treba biti koristan donositeljima odluka koji bi trebali razmotriti rizike i prednosti korištenja neonikotinoida i pružiti znanstvenicima popis najčešćih štetnih kombinacija neonikotinoida koji se nalaze u medu.”

Istraživanje je također pokazalo da je 34 posto uzoraka meda sadržavalo „koncentracije neonikotinoida za koje se zna da su štetne” za pčele i predstavljaju opasnost za njihov opstanak.

Chris Connolly, stručnjak neurobiologije na Sveučilištu u Dundeeu, rekao je za Phys.org da su ti rezultati „alarmantni” i da je otkrivena količina neonikotinoida „dovoljna da utječe na funkcije mozga pčele i ometa njihovu sposobnost oprašivanja naših usjeva i naših autohtonih biljaka.”

Nakon godina nagađanja i proturječnih studija iz zemalja širom svijeta, čini se da je pošteno reći da su insekticidi neonikotinoidi uzrok dramatičnog pomora pčela. U lipnju, dvije nove studije su dodatno potvrdile opasnosti ove klase pesticida.

Prva studija je uključivala istraživače u Mađarskoj, Velikoj Britaniji i Njemačkoj koji su istraživali polja uljane repice, iz kojih se dobiva jestivo ulje. Neka polja su zasijana sa sjemenkama koje su tretirane sa neonikotinoidima, dok su druga zasijana sa netretiranim zrnima. Znanstvenici su proučavali pčele od proljeća 2015. do sljedećeg proljeća. Studija „ Učinci neonikotinoida u određenim zemljama na pčele i divlje pčele”, objavljeno je u časopisu Science. „Ovi rezultati ukazuju na to da neonikotinoidi uzrokuje smanjenu sposobnost pčelinjih vrsta da uspostave nove populacije godinama nakon izlaganja ovom pesticidu”, napisali su istraživači.

Druga studija objavljena u časopisu Science pratila je kanadske farme kukuruza i također su došli do istog zaključka. Istraživači na Sveučilištu York u Kanadi su otkrili da divlje pčele nisu samo izložene neonikotinoidima putem prskanja, već i kroz divlje cvijeće. „To pokazuje da neonikotinoidi, koji su topljivi u vodi, se prelijevaju sa polja na okoliš, na druge biljke koje su vrlo privlačne pčelama”, rekla je Nadia Tsvetkov, voditeljica istraživanja sa Sveučilišta York.

Nažalost, opasnost neonikotinoida je već poznata neko vrijeme. Studija iz srplja 2016. objavljena u Studija objavljena u časopisu Proceedings of the Royal Society B otkrila je da neonikotinoidi ne ubijaju trutove pčela, već drastično smanjuju količinu žive sperme proizvedene od strane muške populacije. Istraživači na švicarskom Sveučilištu u Bernu otkrili su da pčele koje jedu pelud tretiranu neonikotinoidima proizvode 39 posto manje žive sperme nego pčele koje ne jedu tretiranu pelud.

Što treba napraviti da kemijske tvrtke prestanu koristiti ovaj opasni proizvod? Trebaju li ljudi stojati po strani i osloniti se na vladu koja bi trebala zaštititi okoliš i pčele?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Navodno je Einstein rekao da bi se život na zemlji održao samo četiri godine ako bi nestale pčele

Populacija pčela, leptira i ostalih koji oprašuju biljke opada po velikoj stopi posljednih godina.

Inspirirani prirodom, znanstvenici sa Mikrobiološkog laboratorija na Harvardu su napravili robo pčele, koje mogu da letjeti ali i lebdjeti, kao i plivati kroz vetar i prašinu.

Najmanji model može lepšati krilima brzinom od 120 puta u sekundi, a težak je 84 miligrama.

Iako prvobitno namenjene oprašivanju (???), mali roboti mogu imati i druge namene – poput sudjelovanja u spasilačkim akcijama gde veći roboti ne mogu.

Za sada robo pčele funkcioniraju u laboratoriju, ali će za njihov izlazak u prirodu biti potrebno 5-10 godina.
 

 
(newsweek)

Više od 37 milijuna pčela je uginulo u Kanadi nakon što je GMO kukuruz nedavno zasađen u lokalnom području

Prema lokalnom pčelaru, Dave Schuitu, budući da je GMO kukuruz zasađen blizu nihove farme, on je kao izravna posljedica izgubio više od 37 milijuna pčela.

Anonhq.com izvještava:

Prema izvješćima, Schuit i drugi lokalni pčelari vjeruju da su neonikotinoidi, ili “neonics” krivi za toliki broj umrlih pčela.

Oko 37 milijuna pčela na farmi u Kanadi je umrlo nakon što je GMO kukuruz zasađen u okolnom području, prema izvještajima lokalnih pčelara.

Dave Schuit, pčelar koji proizvodi med u gradu Elmwood u Kanadi, tvrdi da je zbog GMO kukuruza koji je zasađen u okolnom području, njegova farma izgubila oko 37 milijuna pčela (oko 600 košnica).

Imidakloprid i klotianidin, dva najkorištenija pesticida kompanije Bayer CropScience (koja je nedavno kupila kompaniju Monsanto), i oba sadrže neonikotinoide, su povezani s mnogim pomorima pčela u europskim i američkim državama.

Međutim, unatoč opasnostima povezanim sa uporabom ove kemikalije, pesticidi se i dalje redovito koriste i prodaju na tržištu.

Unatoč svojoj veličini, utjecaj pčela na okoliš je gotovo neusporediv. Zapravo, pčele su odgovorne za oprašivanje oko jedne šestine cvatova biljnih vrsta širom svijeta i oko 400 različitih poljoprivrednih vrsta biljaka.

U 2010. godini, pčele su pomogle osigurati više od 19 milijardi dolara vrijednosti poljoprivrednih kultura u Americi.

Procjenjuje se da je otprilike jedna trećina hrane koju jedu amerikanci. Kao rezultat toga, nije teško vidjeti da su pčele potrebne za održavanje sustava naše moderne hrane.

Međutim, bez obzira na njihovu očitu važnosti u našem ekosustavu, pčelinja populacija ubrzano opada u posljednjih nekoliko desetljeća.

U stvari, 44 posto pčelinjih zajednica u SAD-u je umrlo prošle godine, izvijestilo je prošlog mjeseca američko ministarstvo poljoprivrede.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Vrste izumiru zbog klimatskih promjena! No to je laž promotora klimatskih promjena, pravi razlog leži u štetnim pesticidima koji ubijaju oprašivače

Ne mislite puno ni o pčelama ni o leptirima? Vjerojatno ne, ali ako biste se morali odreći borovnica, jabuka, kave koji ovise o bićima koja prenose pelud sa biljke na biljku, kaže The Christian Science Monitor, itekako biste se sjetili.

Prema izvještaju UN-a iz 124 zemlje, prijeteće izumiranje vrsta kao što su leptiri i pčele može potkopati stotine milijuna usjeva. U vremenu smo kada te vrste odumiru i mora biti posljedica, kaže autor studije Simon Potts. Sa izumiranjem jednog od šest kičmenjaka kao što su ptice i dva od pet oprašivača kao pčele, kaže izvješće, između 235 do 577 milijuna dolara svjetskih usjeva hrane su upitne.

Potrebne su jednostavne i jeftine promjene

Oko 35 posto svjetske proizvodnje ovisi o oprašivačima, piše NYT. Vrste izumiru zbog klimatskih promjena, štetnih pesticida koji ubijaju oprašivače i poljoprivrednika koji pokrivaju svaki komadić obradiva tla, a bez da ostave dio za divlje cvijeće koje privlači oprašivače i hrani ih.

Stručnjaci kažu da je relativno lako poduzeti neke male promjene. Ne bi se trebali koristiti štetni pesticidi i trebalo bi početi uzgajati kulture koje oprašivači vole. To su jednostavni i jeftini mehanizmi koji bi mogli preokrenuti trend izumiranja.

Pogledajte ovaj video prilog i zaključite da li se radi o klimatskim promjenama ili o trovanju. Pčele su kao i sve životinje prilagodljive na klimatske promjene. Propaganda klimatskih promjena je sve veća, a kompanije poput Monsanta sve više špricaju pesticidima polja, ne bi li očuvali svoje GMO sjeme.
 

 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Dokaza o ljekovitim svojstvima ulja origana sve je više. Između 52 testirane biljke, samo je ulje origana djelovalo na candidu, E.coli, salmonelu i pseudomonas aeruginosa

Origano je samonikla mediteranska biljka koja se smatra jednom od najljekovitijih biljaka na svijetu. Vrlo je cijenjeno njegovo ulje, koje se dobiva od divljih vrsta origana posebnim procesom destilacije da bi se sačuvala sva ljekovita svojstva.

Istraživači sa Sveučilišta u Arizoni objavili su nove rezultate gdje su pronašli da karvakrol, fenol ulja origana deaktivira opasne mikroorganizme i zagađivače na razini koji mogu pozitivno utjecati na pripremu i sigurnost hrane

Ne samo da je origano ulje moćno antibakterijsko sredstvo već i izražava vrlo antioksidantna i antibakterijska svojstva koja se mogu primijeniti na hranu.

Origano ulje može uništiti kancerogene tvari u pripremanju hrane na visokim temperaturama

Kada je Sadana Ravi Shankar  sa svojim timom, ulje origana dodala na mljeveno meso junetine, otkrili su da je karvakrol spriječio formiranje 78 posto heterocikličnih kancerogenih molekula koje nastaju kada se životinjska mast kuha na visokim temperaturama.

U drugoj studiji, utvrđeno je da ulje origana suzbija salmonelu i E.Coli. Studije pokazuju da su primjene ulja origana bezbrojne, a Ravi Shankar vjeruje da bi pomoglo u pripremi industrijske hrane.

Ulje origana bi moglo zamijeniti zračenje, izbjeljivanje i druge kemijske i neprirodne metode koje se koriste za pročišćavanje hrane i životinjskih proizvoda.

Ulje origana kao protuupalno djelovanje protiv mikroba

Svrha ulja origana, kako su utvrdili znanstvenici na Medical Center sveučilištu, može biti dovoljno učinkovito zamijeniti mnoge lijekove koje tretiraju debelo crijevo, jetru i probavni sustav.

Ovo je dobra vijest za ljude koji pate od Candide, gljivice koja muči milijun ljudi diljem svijeta. U jednoj studiji, 77% pacijenata koji su koristili ulje origana, šest uzastopnih tjedana, izliječeno je od Candide.

Ostale koristi origano ulja: Karvakrol je također odgovoran za smanjenje pretilost i može spriječiti dobivanje na težini. Može smanjiti upalu koja je čest uzrok pretilosti zbog masnog tkiva.

Snažno protiv bakterija

Najvrednija ljekovita tvar u ulju origana je karvakrol – sastojak koji ima snažna antibakterijska svojstva. Britanski znanstvenici u istraživanjima su potvrdili da je ulje origana učinkovito protiv 25 različitih bakterija. Djelotvorno je protiv većine bakterija koje uzrokuju infekcije debelog crijeva i urinarnog trakta, tifusa, kolere, čireva i kožnih infekcija. Osim što uništava bakterije, ulje origana ima snažno antivirusno djelovanje i učinkovito štiti od gripe, prehlade, zaušnjaka i ospica.

Agresivno protiv gljivica

Agresivna antigljivična svojstva ulja origana sprečavaju tvrdokorne infekcije poput kandidijaze, gljivica na noktima i vlasištu te atletsko stopalo. Kod kandidijaze ulje se pije, a kod gljivica na noktima može se primjenjivati ​​lokalno.U slučaju gljivica na tjemenu koje uzrokuju perut preporuča se dodati nekoliko kapi ulja prilikom pranjaja kose.

Potencijalno djelovanje protiv raka

Ulje origana moglo bi postati dio terapije za liječenje raka. Znanstvenici su testirali djelovanje karvakrola na stanice raka prostate. Ispostavilo se da karvakrol izaziva stanje zvano “apoptoza” – samouništenje stanica raka. Apoptoza je jedan od načina na koji se tijelo rješava nefunkcionalnih ili malignih stanica, poput onih koje se nalaze u tumorima.

Uspješno protiv alergija

Ulje origana sadrži ružmarinska kiselinu, koja je snažan antihistaminik i moćniji antioksidans od vitamina E. ružmarinska kiselina najčešće se koristi u liječenju alergijskih reakcija, bronhijalne astme, reumatoidnog artritisa i gingivitisa. Već samo inhaliranje ulja pomaže kod alergije.

Čuvar vida i sluha

Antioksidativna svojstva ulja origana blagotvorna su za dugotrajno očuvanje zdravlja. Ona štite od slobodnih radikala i popravljaju već nastala oštećenja stanica. Antioksidansi usporavaju starenje, štite od raka, sprječavaju makularnu degeneraciju, gubitak vida i sluha, živčane poremećaje i mnoge druge bolesti vezane uz djelovanje slobodnih radikala.

Prva pomoć kod ugriza

Ulje origana ima moć neutraliziranja otrovnih ugriza, poput pčelinjih, zmijskih i paukovih. To ga čini neprocjenjivom prvom pomoći u takvim situacijama. Ujedno je korisno za sprečavanje infekcija, smanjivanje upala i bolova od ubodnih rana i ugriza životinja.

Pomoć kod sportskih ozljeda

Ulje origana dobar je saveznik tjelesno aktivnih osoba, jer olakšava grčeve i bol u mišićima, pospješuje zacjeljivanje ozljeda, uganuća, upala tetiva i slično.Njegova protuupalna svojstva ujedno ga čine i moćnim lijekom za artritis.

Način primjene origana

Preporučena doza ulja origana je 1-4 kapi tri puta dnevno (ukupno maksimalno 12 kapi dnevno, nikada u jednoj dozi). Ima jak okus pa ga obavezno razrijedite u baznom ulju, soku ili čaju.

Ulje origana možete staviti nekoliko kapi ispod jezika i toplu slanu vodu ako imate zubobolju ili infekciju u ustima. Može se koristiti i kao kućni lijek za sinusne infekcije.
 

 
(dnevne.rs,youtube/uredio:nsp)

Većina stručnjaka savjetuje izbjegavanje slatkiša i zaslađene hrane, ali to u potpunosti nije realistično za mnoge ljude

Srećom, postoji nekoliko prirodnih zamjena za šećer koje čine zadovoljavanje vaših slatkih potreba ukusnom mogućnošću- uz to, mnogi od njih, uz dodatak svom slatkom okusu, imaju i zdravstvene prednosti.

Pokušajte uključiti jedan ili dva od ovih zaslađivača u vašu dijetu i uživajte u prednostima prirodnije zamjene za šećer.

Med

Poklon od pčela i cvijeća, med je dostupan u mnogo različitih sorti, od kojih svaka sorta ima jedinstven okus temeljen na izvoru nektara. Med, osobito tamnija vrsta, sadrži antioksidanse koji pomažu u borbi protiv slobodnih radikala koji oštećuju stanice, kao i jaka antibakterijska svojstva.

Budući da ga tijelo može lako iskoristiti, neka istraživanja su pokazala da konzumiranje meda može poboljšati sportsku aktivnost u odnosu na ostale izvore ugljikohidrata.

Kokosov šećer

Proizveden od soka kokosovog cvijeta, kokosov šećer stekao je mnogo pažnje proteklih godina zahvaljujući rezultatima početnih istraživanja koji pokazuju da bi mogao imati manji glikemijski indeks u odnosu na rafinirani šećer, tako sprječavajući odstupanja u razini šećera u krvi koja mogu ugroziti svladavanje dijabetesa i igrati ključnu ulogu u kontroli težine.

Za dobivanje šećera, od soka kokosovog cvijeta napravi se gusti sirup, koji se potom osuši i melje u prah koji ima okus sličan karameli. Dobiveni šećer sadrži mnoge zdravstvene prednosti kokosa, uključujući nutrijente kao što su željezo, cink, kalcij i kalij.

Šećer od datulja

Dok kokosov šećer dobivamo iz soka, šećer od datulje dolazi iz samog ploda. Ovaj šećer ustvari je plod koji je prvo osušen, a zatim i sameljen. To bi značilo da ima jednaku količinu vlakana kao i samo voće, uključujući i nutrijente kao što su vitamin B6, željezo i magnezij.

Budući da je to ustvari fino usitnjeno voće, ne otapa se dobro u tekućinama kao što su kava ili čaj, ali je odličan kao dodatak drugoj hrani i može biti zamjena smeđem šećeru u odnosu 1:1 u svim receptima koji zahtijevaju korištenje smeđeg šećera.

Melasa

Melasa je nusprodukt pri proizvodnji šećera. Sadrži sve nutrijente koji su uklonjeni prilikom rafiniranja šećerne trske, uključujući visoke razine željeza, kalcija, kalija, magnezija i selena kao i mnogo vitamina B.

Zbog toga, melasa bi se mogla svrstati u broj jedan prirodni zaslađivač koji je bogat nutrijentima. Melasa se godinama koristila primarno kao izvor stočne hrane, ali danas, sve više pažnje se predaje njezinoj uporabi u ljudskoj prehrani. Postoji više vrsta ali šećerna melasa sadrži najviše nutricionističkih kvaliteta.

Javorov sirup

Napravljen od soka javorova stabla koji se svede na gustu, žućkastu tekućinu koja nije samo slatka već je puna kalcija, kalija, mangana, fosfora, magnezija i željeza te vitaminima B2, B5, B6, niacinom, biotinom i folnom kiselinom. Javorov sirup čini 70% šećera i sadrži oko 50 kalorija po žlici – manje od kukuruznog sirupa (HFCS) koji sadrži 60 kalorija po žlici.

Za duže svoj unos vitamina i nutrijenata, odlučite se za tamniju vrstu tipa B, prije nego za laganiju A vrstu koja se pretežno koristi kao preljev za palačinke. Možete kupiti i javorov šećer koji se formira kada tekućina u javorovom sirupu ispari.

Agavin sirup

Agavin sirup je prirodni zaslađivač koji se dobiva iz Južno-američkog kaktusa. Često ga zovu “medena vodica”, jer ima blagi okus i svjetlu boju. Rjeđi je od meda, ali je slađi, pa ga kod kuhanja treba još manje nego meda.

Agava sirup ima neobično niski glikemični indeks i praktički ne utječe na razinu šećera u krvi. Zbog toga je idealan za dijabetičare i preosjetljive na šećer.

Stevija – ekstrakt lišća biljke obitelji Stevia

Stevija je najvjerojatnije najbolja alternativa šećeru. Dokazano je da stevija poboljšava rad štitnjače i cijelog organizma. Stevija ima lagano gorki okus, zbog čega ju neki ne vole. Kod kuhanja, potrebna je vrlo mala količina stevije – od ¼ do 1/32 od količine šećera (ovisi o vrste stevije koju koristite). Stevija je glavni neprijatelj karijesa i ima skoro 0 kalorija.

Goji bobice

Crveni dijamanti Himalaje sadrže složeni šećer, koji prema kliničkim istraživanjima uništava tumorske stanice, poboljšava vid, bori se sa slobodnim radikalima u tijelu, jača jetru i gušteraču.

Polisaharidi, koje sadrže goji bobice djelotvorni su kod mršavljenja, jačaju metabolizam i daju prirodnu slatkoću, koja savršeno zamjenjuje šećer.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(naturalnews/uredio i preveo: nsp)

Približavaju se veliki praznici Božić i Nova Godina. To su dana kada se obitelj okuplja na svečanom ručku. No tom prilikom ne razmišljamo, čak i ne pomišljamo kako bi taj ručak izgledao kad ne bi bilo polinatora, kad ne bi bilo pčela

I ne samo taj svečani ručak, kako bi izgledala naša sveukupna prehrana kad ne bi bilo pčela, jer svaki treći zalogaj naše hrane potječe od usjeva koji oprašuju pčele. Tijekom mojih javnih nastupa i pisanja, stalno naglašavam sveopću povezanost i međusobnu ovisnost svega živoga na kugli zemaljskoj. Milijuni godina evolucije i životne prilagodbe stvorilo je ovaj stupanj prirodne ravnoteže i sklada.

Pomicanjem, uklanjanjem ili dodavanjem samo jednog elementa, remeti tu ravnotežu, taj sklad. Pritom ne tvrdim, da se ravnoteža o kojoj govorim, stalno ne mijenja, ali te se promijene dešavaju relativno sporo i postupno.

I tada dolazi čovijek modernog doba. Promatram okoliš – samo za mog životnog vijeka Svijet se je više promijenio nego li za proteklih desetak tisuća godina. Umjesto planinskih puteva, danas imamo autostrade s nekoliko voznih traka u jednom smjeru, umjesto sporog hoda krećemo se u strojevima koji postižu i nadzvučne brzine.

Danas imamo uvijek dostupno obilje hrane, čak i one egzotične iz dalekih krajeva, hrane koja može stajati na policama, a da se ne kvari, hrane lijepog izgleda, ali hrane bez mirisa i okusa kakav je ta hrana imala nekada. Sve to zahvaljujući čovjeku, znanstveniku, tehnologu i njegovom ‘genijalnom’ umu.

Da poveća produkciju mlijeka čovjek ‘genijalac’ koristi sintetski hormon rasta (rBGH) ne pomišljajući kakav će učinak tog hormona biti na potrošača tog mlijeka. Da poveća i olakša proizvodnju zrnja u polju koristi herbicid, ne predviđajući njegov učinak na sve živo, pa na kraju i na čovjeka.

Danas imamo uvijek dostupno obilje hrane, čak i one egzotične iz dalekih krajeva, hrane koja može stajati na policama, a da se ne kvari, hrane lijepog izgleda, ali hrane bez mirisa i okusa kakav je ta hrana imala nekada. Sve to zahvaljujući čovjeku, znanstveniku, tehnologu i njegovom ‘genijalnom’ umu

Ne predvidi sposobnost nekih korova da se pod vanjskim pritiskom prilagode i steknu otpornost na taj herbicid, ne predvidi učinak rezidua (ostataka) tog herbicida na sve živo što koristi to zrno za hranu. Taj pomalo umišljeni čovjek, u svom stvaralačkom zanosu i ne pomišlja na mogućnost greške u koracima. U toj svojoj stalnoj težnji za sve bržim razvojem i ne pomišlja da razvoj ne može biti održiv, da će se jednog dana urušiti kao kula od karata.

Pomućenje razuma

Moć čovjeka porasla je do te mjere da danas, kad mu je oholost pomutila razum, pomišlja i na to da se igra Boga, da mijenja život oko sebe, da briše pojedine vrste s lica kugle zemaljske. Jasno, sve to čini naoko u plemenitoj namjeri. Tako pronalazi tehnologiju nazvanu “gene drives”(1), kojom može u kratkom vremenskom razdoblju uništiti neku vrstu, npr. komarca prenositelja malarije.

U plemenitoj namjeri da riješi problem malarije i ne pomišlja o drugimulogama tog komarca, koji je zasigurno hrana nekoj ptičici, kojoj je Priroda dodijelila zadatak da održava populaciju tog komarca unutar okvira postojeće ravnoteže.

No tko kaže da će se čovjek zadržati na komarcu. Ako mu te promijene donose materijalnu korist i moć da vlada drugima, tada mu se razum može potpuno pomutiti. Što ako tako umno poremećeni čovjek upotrijebi tu tehniku kao oružje za uništenje druge etničke rase ili nacije? Porast znanja danas je enorman.

Tako kažu, da se znanje na području genetike udvostruči svake dvije godine, pa danas niti mi, kojima je genetika bila specijalizacija i zanimanje cijeli život, tu genetiku ne možemo spoznati. Smatram da je stoga nepotrebno zalaziti u tumačenje pojedinih novih genetičkih tehnologija. Dovoljno je reći ono vezano uz hranu, za što je svaki čovjek zainteresiran.

Ovih dana američki Centar za sigurnost hrane (CFS) upozorava američku javnost, da je USDA odobrio novi GM krumpir, koji se uskoro može naći na tržištu, a da prethodno nije prošao neophodna ispitivanja sigurnosti. Krumpir pod nazivom Simplot (tvrtke J.R. Simplot Co.) je danas jedina GM sorta krumpira na komercijalnom tržištu. Sorta je dobivena ‘Gene Silencing’ technologijom, odnosno RNA-interference (RNAi) tehnologijom, koja umiruje izražajnost nekog vlastitih gena unutar vrste. U ovom slučaju radi se o genu odgovornom za potamnjenje (oksidaciju) narezanoga krumpira, točnije o jednom od pet gena odgovornih za sintezu polifenol oksidaze(2).

Međutim, znanstvenici nemaju dovoljno spoznaje o ostalim ulogama tog gena, pa stoga niti o mogućim popratnim pojavama na krumpiru. Pritom ne smijemo zaboraviti da GM hranu na američkom tržištu ne treba obilježavati jer je ona, prema navodu nadležnih službi, navodno jednaka onoj drugoj konvencionalnim metodama proizvedenoj hrani.(!?) Kako se američki potrošač u toj zemlji demokracije može zaštititi?

Ovo spominjem samo da bi razumjeli brzinu kojom se pronalaze nove tehnologije koje su potpuno nepoznatih učinaka na čovjeka i njegovu sredinu. I dok se novi proizvod postojeće tehnologija još ne uspije niti testirati, već je proizvod dobiven novom tehnologijom tu, na tržištu.

Svaki treći zalogaja koji pojedemo potječe od usjeva koje oprašuju pčele

Vratimo se našem svečanom Božićnom ručku. Da Vam pišem o oprašivačima i ovisnosti naše prehrane o njima, ponukala me je upravo pročitana vijest o masovnom uginuću pčela u Kanadi. Već desetak godina piše se o umiranju pčela. Isprva su bili krivi mobiteli i zračenja, a potom kemikalije koje koristimo u proizvodnji hrane.

Nacionalni servis za poljoprivrednu statistiku SAD-a izvještava o smanjenju broja pčela za polovinu. Znanost ovom fenomenu daje naziv Colony Collapse Disorder (CCD) i započinje očajnu potragu za uzrokom. Nove studije ukazuju da je krivac glifosat, aktivna tvar herbicida Roundup, danas masovno korištenog u proizvodnji GM usjeva.(3) Danas se na američkim poljima troši blizu 250 miliona kilograma tog herbicida.

Ovih dana američki Centar za sigurnost hrane (CFS) upozorava američku javnost, da je USDA odobrio novi GM krumpir, koji se uskoro može naći na tržištu, a da prethodno nije prošao neophodna ispitivanja sigurnosti. Krumpir pod nazivom Simplot (tvrtke J.R. Simplot Co.) je danas jedina GM sorta krumpira na komercijalnom tržištu.

Utvrđeno je da glifosat može utjecati na učenjem usvojeno ponašanje pčela i kroz neko vrijeme utjecati na osobine roja u košnici. U praksi korištene koncentracije Rounup herbicida mijenjaju (umanjuju) kratkoročno pamćenje pčela. Kako pčele ne umiru odmah, već se vraćaju u košnicu, donose herbicid u kontakt s ličinkama. To znači da će mlade pčele imati manji krug leta od košnice, a s vremenom to će uvjetovati nestanak roja.

Iako su pobornici s GMO usjevima imali namjeru osigurati veću proizvodnju hrane za gladne u svijetu (koje li licemjerne tvrdnje), nestanak polinatora će imati katastrofalan učinak na proizvodnju hrane, jer prema Programu za okoliš Ujedinjenih Naroda, od 100 usjeva koji osiguravaju 90 % svjetske potrebe za hranom, sedamdeset i jednog oprašuju pčele. Procjenjuje se da samo u SAD, vrijednost hrane nastale polinacijim pčelama iznosi preko 20 biliona US$ godišnje. Dovoljno da se i oni koji misle samo o novcu i profitu ozbiljno zabrinu.

Komentator Judson Parker navodi: “Usprkos ovom kolapsu pčelinih rojeva, Agencija za zaštitu okoliša SAD-a spremna je dati dozvolu korištenja glifosata u kombinaciji s još učinkovitijim herbicidom zvanim 2,4-D.

Studenoga 2014. Natural News izvještava: pored Ontaria u Kanadi, deseci miliona pčela uginulo je odmah nakon sjetve kukuruza. Jedan pčelar izvještava o gubitku 600 košnica s nekih 37 miliona pčela.(4)

Uzrok takvom pomoru pčela je sjeme kukuruza tretirano neonikotinoid insekticidom firme Bayer CorpScience Inc. Kakve ima veze sjeme kukuruza sa pčelama, pitati ćete. Nova tehnologija sjetve pneumatskim sijačicama u zraku ostavlja dovoljno otrovne prašine od koje umiru pčele.

Ovdje treba napomenuti, da su pesticidi na bazi neonikotinoida u EU zabranjeni, a neke članice su zabranile i uporabu herbicida na bazi glifosata. Međutim u SAD i Kanadi ti su otrovi dopušteni.

Bez polinatora, cijeli poljoprivredni proizvodni sistemi Sjedinjenih Država i Kanade će se urušiti, ostavljajući građanstvo bez hrane. Uza svu agresivnost korporacija koje proizvode te otrove, teško je povjerovati da Vlade zemalja mogu pokazati toliko malo brige za vlastiti narod. Stvarno mračna budućnost.
 

 
 
Marijan Jošt

1. Esvelt K.M., Smidler Andrea L., Catteruccia Flaminia, Church G.M. 2014. Concerning RNA-guided gene drives for the alteration of wild populations. eLife, July 17, poveznica

2. 2014. Poorly Tested Gene Silencing Technology to Enter Food Supply with Simplot Potato. Center for Food Safety, poveznica

3. Parker, J. 2014. New study shows honeybees harmed by herbicide used on GMO crops. Food Safety Examiner, poveznica

4. Huf E.A. 2014. GMO corn plantings lead to death of 37 million bees in Canada. Natural News, November 26, poveznica

Vidite, već godinama se suočavamo sa ozbiljnim problemom. Naše pčele izumiru širom svijeta. A znanstvenici se slažu da ako one nestanu, ni nama se ne piše dobro. Tako je i Einstein rekao da će ljudi nestati četiri godine poslije izumiranja pčela.

Ali umjesto da pokušamo smanjiti zagađenje, očistiti prirodu i pustiti pčelice da žive i rade svoj posao oprašivanja mi imamo drugu ideju.

Uskoro nam stižu robotske pčele. Kao ove se slike gore. Znanstvenici sa Harvarda se spremaju za apokalipsu pa bi trebalo da milioni ovih dronova uskoro poletjeti u svoju misiju.

ROBOTSKA PČELA

Ona bruji i zuji poput prave pčele, ali zapravo je maleni robot. Dvanaest je godina trajalo razvijanje “umjetne pčele”, a sada je ona konačno naučila letjeti, barem nakratko, s ciljem da će jednoga dana zamjeniti pravu pčelu, na putu uništenja i manipulacije prirode.

Pčela-robot je sićušna, tek nešto veća od kovanice jednog centa i jedva 80 miligrama teška – baš kao i prava pčela, ona iz prirode, koja je uzor ovom robotu. Istraživači s američkog sveučilišta Harvard gotovo su dvanaest godina radili na ovom kukcu-robotu, prije nego što je po prvi put nakratko poletio.

“Morali smo sami razviti sve komponente”, objašnjava inženjer Robert J. Wood naporan “put u zrak” umjetne pčele. “Tako sićušne dijelove nikad prije nisu radili.”

Tehnološki zahtjevna kopija sve se više približava svom uzoru iz prirode: dva keramička krila ostvare 120 pomicanja u sekundi – baš kao i kod pravih pčela. Samo što se pčela-robot sastoji od sitnih plastičnih zglobova i tijela od ugljičnih vlakana.

RoboPčela još uvijek nije savršena

Međutim, ovaj visokotehnološki projekt istraživača nije samo test izvedivosti. Ta bi životinjica jednom trebala imati i praktičnu svrhu i poletjeti na ozbiljne zadatke: na primjer za spašavanje, nadzor okoliša ili za oprašivanje u poljoprivredi.

Cilj je istraživača za takve potrebe razviti umjetnog kukca koji može potpuno samostalno letjeti. Od toga pčela-robot nije daleko: osam vanjskih kamera promatra malog robota u letu i svaki pokret šalju na računalo koje na kraju preuzima upravljanje.

Do sada se pčela-robot nije uspjela dugo zadržati u zraku: već nakon 15 minuta počinje padati. Wood to objašnjava time da je zamor materijala velik, a također postoje i problemi s opskrbom energijom. Iako se to na snimci jedva vidi, mini-pčela se još uvijek energijom napaja putem tankog kabla. Relativno mala baterija s kojom bi pčela mogla letjeti, još ne postoji. U dvije godine znanstvenici žele u nekoliko poteza riješiti najveće probleme mini-robota. Tada će pčela-robot, nadaju se, moći slobodno zujati zrakom.

Ne, ovo nije tabloid – ovo je stvarnost.

Prema nekoliko video materijala, koji su objavljeni u nastavku, robotski insekti su napravili svoj prvi kontrolirani let.

Prema tvorcima RoboPčele:

Demonstracija prvi kontroliranog leta robota kukaca je kulminacija više od desetljeća rada. . . Veličine od jedva pola spajalice, težina manje od desetine grama, robot je inspiriran biologijom muhe, s anatomijom submilimetarskih razmjera i dva slojevita-tanka krila koja se miču gotovo neprimjetno, 120 puta u sekundi.

Osim nedavnog prijedloga proizvođača insekticida da smo trebali “saditi više cvijeća” kako bi se pomoglo zaustaviti pad populacije pčela, Harvardska Škola of inženjerstva i primijenjenih znanosti je radila zajedno s osobljem iz Odjela za organizmičko i evolucijsku biologiju sveučilištu Northeastern Odjela za biologiju i razvoj robota pčela.

Ovi insektoidni automati će biti sposobni za mnoštvo zadataka: samostalno oprašivanje, potraga i spašavanje, opasna istraživanja, vojni nadzor, kartiranje klima i praćenje prometa – da spomenemo samo nekoliko zadataka novih robota insekata.
 

 
Greenpeace je objavio uznemirujuće novi video spot i objavu u javnost koji postulira na ono kako će svijet potencijalno izgledati kada ti roboti pčele dobiti autonomiju i počnu potpuno naseljavati prirodni svijet.

Greenpeace je nazvao ovaj video kao upozoravajuću naučnu fantastiku – NewBees (Nove Pčele). To je nevjerojatno realan pogled na umjetnu budućnosti koja se trenutno planira, kao što ćete pročitati u dokumentiraniom dokazu ispod ovog videa.

Video također uključuje umirujuću glazbu i naraciju s hipnotičkim vizualizacijama koje često prate najnovije hi-tech kreacije korporativnog-industrijskog kompleksa. Bez obzira na ono što bi mogli razmišljati o različitim političkim pozicijama Greenpeacea, oni su odradili izuzetno dobar posao koji obuhvaća sve aspekte tih potencijalnih neprirodnih korporativnih kreacija.

Gore navedeni scenarij je izvučen iz vrlo realnog Harvardskog “Projekta Mikro Zračna Vozila” inspiriran biologijom pčela i kukaca, te ponašanjem u košnici. Dok su istraživači usredotočeni na razvoj pojedinih autonomnih robota, oni također planiraju studirati koordinaciju velikog broja robota kako bi ostvarili brže zadatke i učinkovitije zadatke.

Roboti su stvoreni kroz nevjerojatne mikro-inženjerske procese posebno dizajnirane za masovnu proizvodnju. Svaka “Pčelica” je dizajnirana s vlastitim elektronskim živčanim sustavom i izvorom energije, i ima moć određivati i ciljati zadatke s mikroskopskim UV senzorom.

Takvi mikro-inženjerske napredne mašine sve više sliče razvoju vojnih minijaturnih dronova (trutova). Zajedničko znanje i istraživanje na tim tehnologijama je rezultiralo masivnim povećanjem procesorske snage i vremena leta, kao i potencijal za potpuno autonomnim rojevima radilica.

Pogledajte ovaj video, od prije više od dvije godine, kako mala skupina robota zajedno rade na sastavljanju strukture tornja.
 

 
U usporedbi s trenutnim pčelinjim mikro dronovima koje možete vidjeti u videu ispod, ti nevjerojatni kvadro-rotor letači su gotovo čudovišne veličine. To samo pokazuje kako je primjena ove tehnologije u porastu, dok veličina kućišta postaje gotovo mikroskopska.
 

 
I ovdje je najnoviji video u kojem vidimo Robot Pčelu u svojem letu:
 

 
Ali što se tiče pomaganja u oprašivanje naših distopijskih GMO polja, lišenih radnika, lišenih života, koje su moguće prednosti ovoga?

Pa, kao će prodaja porasti kroz punu “mehanizaciju prirode”, poljoprivrednici se više neće morati osloniti na pčele i njihovo oprašivanje usjeva. Patentirani radnik dronovi mogu se kupiti ili unajmiti i kupiti za polje svakog proljeća. Oprašivanje će biti brzo i učinkovito, nema brige oko propasti kolonija pčela ili od sterilnih usjeva.

I evo još jedna misao. . . RoboPčele bi mogle biti programirane posebno za određeni urod. Zamislite da ne morate brinuti o svojim malim oprašivačima da će biti izgubljeni u tuđem području kod susjeda. Jednostavno ih programirate da reagiraju samo na određene genetske markere koji će se nalaziti samo u vašem području. Naravno, to bi zahtijevalo da vaši usjevi imaju patentirani genetski marker koji će biti programiran. . . oh da.

Patentirane pčele oprašuju samo odobrene patentirane usjeve. Ako to ne zvuči poput lekcije biologije iz Orwellovog Instituta, onda ne znamo na što drugo zvuči. I dodajemo par bilješki što programeti još imaju na umu:

Sljedeća faza projekta RoboPčele će uključivati “računski učinkovit mozak” montiran na robot koji će inspirirati put mušice i kako ju nosi vjetar.

“Muhe izvode neke od najupečatljivijih zapanjujućih akrobacija u zraku, koristeći samo maleni mozak”, kazao je Sawyer Fuller, član istraživačkog tima Harvard, prema Daily Mail-u. “Njihove sposobnosti premašuju ono što možemo učiniti danas s našim robotima muhama, pa smo željeli razumijeti njihovu biologiju bolje i to primijeniti na našem radu.”

Prema riječima profesora Robert Wood-a, voditelj projekta, razvoj napravljen u okviru projekta RoboBee (RoboPčele) može se koristiti i na drugim područjima, isto tako.

To se već događa danas, gdje god je visoka tehnologija prisutna, tako i vojna. Dolje je video ratnog zrakoplovstva koji ilustrira višenamjenski aspekt onoga što se predlaže: ne samo za nadzor, ne samo autonomni rojevi kukaca, već i ubojstva. Video je uklonjen s YouTubea jednom, pa vas molimo da nas upozorite ako ovaj video ne radi.

Prvo da zaključimo kako se organizacija Greenpeace razotkrila napokon ovom akcijom, te suradnjom sa kompanijama poput Monsanta i Syngente koji ne žele dobro čovječanstvu. Na kraju možemo zaključiti samo jedno – ovaj svijet može slobodno da nestane u vatri i pepelu, pošto nismo zaslužili bolje!
 

 
 
(preveo: mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)